ࡱ> %`0bjbj"x"x8@@u&\\\,;;;8P;,<t7<<"<<<=;>,g>֐ؐؐؐؐؐؐ$#hx>==>><<eee><<֐e>֐ee0<< dsm;Zƍ$֐07kc&H>>e>>>>>e^>>>7>>>>t%t% Andrijana Kos-Lajtman U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Odsjek u akovcu Dnevnik kao model autobiografskog diskursa u hrvatskoj dje joj knji~evnosti SA}ETAK: U radu se razmatra dnevni ki diskurs u hrvatskoj dje joj knji~evnosti autobiografske usmjerenosti. Uz pripovjedni i hibridni autobiografski model, dnevnik se odreuje jednim od tri temeljna modela proznog autobiografskog diskursa u okviru hrvatske dje je knji~evnosti. Teorijski se opisuje, u skladu s relevantnim svjetskim teorijskim refleksijama autobiografizma, ali i razmatra u osebujnu okviru knji~evnosti namijenjene djeci i mladima, na na in da se definira okviran korpus hrvatskih dje jih tekstova autobiografske utemeljnosti i unutar njih specifi an podkorpus od aest dnevni ka teksta (J. Horvat: Sedmi be, Besa; Sanja Polak: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Pobuna Pauline P; R. Bjel i: Kako da jednoj p elici). Svaki knji~evni dnevnik zasebno se analizira i interpretira. Osim temeljnih semanti kih i sintakti kih diskurzivnih obilje~ja, naglasak u navedenim analizama stavlja se na razmatranje tri temeljna autobiografska kriterija unutar svakog teksta: kriterij odnosa izmeu instancija autora, pripovjeda a i lika, krriterij tretmana kategorije vremena i kriterij na ina diskurzivnog oblikovanja. U zaklju nom dijelu rada spoznaje o dnevniku kao modelu hrvatske dje je autobiografske proze sintetiziraju se s obzirom na njegovu zastupljenost u okviru cjelovita autobiografska korpusa, tipove, tematsku usmjerenost, kronoloaku perspaktivu i recepciju. KLJU NE RIJE I: dnevnik, autobiografski model, autobiografski tip, hrvatska dje ja knji~evnost, recepcija Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dje je knji~evnosti  predstavnici, modeli i tipovi Zna ajnije oslanjanje na dje ji ~ivot, na teme i motive djetinjstva, u hrvatskoj dje joj knji~evnosti u zna ajnijoj je mjeri mogue pratiti otprilike od po etka 20. stoljea. Prije toga, u djelima 19. stoljea, slika dominantnih motiva izgledala je poneato druga ije  prevladavale su moralisti ke pri e, koje su se velikim dijelom koristile poticajima iz usmene knji~evnosti, a uglavnom su promicale tradicionalne nacionalne, vjerske, odgojne i obiteljske vrijednosti. Pojavom Jagode Truhelke i Ivane Brli-Ma~urani tema dje je svakodnevice ulazi na velika vrata u hrvatsku dje ju knji~evnost, a s njom ujedno, kod nekih autora, i autobiografska utemeljenost. Od dviju spomenutih suvremenica nalazimo je kod Jagode Truhelke koja je preuzela formu dje jeg romana, uvedenog upravo stvaralaatvom Ivane Brli-Ma~urani, i na osebujan ga na in oblikovala kao obiteljski roman, zauzevai istovremeno prvenstvo na listi hrvatskih dje jih prozaika koji su u svojim djelima ostvarili autobiografski tip diskursa. Iako je nemogue utvrditi apsolutno cjelovit i neupitan niz pisaca i djela koje je mogue svrstati u kontekst autobiografizma na podru ju nacionalne dje je knji~evnosti, koja dosada nije sustavnije prou ena, okviran pregled autobiografskih proznih tekstova hrvatske dje je knji~evnosti usustavljen po kronoloakom kriteriju s obzirom na godinu njihova objavljivanja mogao bi izgledati ovako: Jagoda Truhelka: Zlatni danci (1918.), Vladimir Nazor: Pri e iz djetinjstva (1924.), Vladimir Nazor: S ostrva, iz grada i sa planine (1927.), Jo~a Horvat: Sedmi be (1935.), Zdenka Markovi: Prozori moga djetinjstva (1941.), Josip Pavi i: Zapisi o djetinjstvu (1950.), Josip Pavi i: Knjiga o davnini (1953.), Dragutin Horki: Vieno i nevieno (1965.), Nikola Puli: Krkom uzvodno (1967.), Anelka Marti: Proljee, mama i ja (1968.), Zlata Kolari-Kiaur: Moja zlatna dolina (1972.), Jo~a Horvat: Besa (1973.), Branko Hribar: Adam Vu jak (1976.), Ivica Ivanac: Maturanti (1976.), Tito Bilopavlovi: Paunaa (1978.), Pajo Kani~aj: Zapisi odraslog lima a (1978.), Zlatko Krili: Prvi sudar (1979.), Sun ana `krinjari: Ulica predaka (1980.), Miroslav Slavko Maer: Djedovo slovo (1981.), Zlatko Krili: Veliki zavodnik (1984.), Ivan Ian Ramljak: San bez uzglavlja (1986.), Blanka Dovjak-Matkovi: Zagreba ka pri a (1987.), Matko Maruai: Snijeg u Splitu (1987.), Zvonimir Balog: Bosonogi general (1988.), Mario `ari: Treanjeva ke treanje (1990.), Ivan Ian Ramljak: Suza i radost didova (1992.), Josip Balaako: Razbijeno zrcalo (1995.), Ruaka Stojanovi-Nikolaaevi: Anina druga mama (1999.), Sanja Polak: Dnevnik Pauline P. (2000.), Zlatko Krili: `aljive pri e i pri e bez aale (2001.), Sanja Lovren i: Savraen otok (mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja) (2002.), Sanja Polak: Drugi dnevnik Pauline P. (2003.), Zoran Pongraai: Nije on te~ak, on je moj brat (2004.), Ratko Bjel i: Ratkodovatine (2004.), Ratko Bjel i: Gdje je Vlasta? (2004.), Ratko Bjel i: Kako da jednoj p elici (Mali dnevnik o velikoj ljubavi) (2004.), Sanja Polak: Pobuna Pauline P. (2007.). Terminom model autobiografske proze mogue je pokriti ono ato se u knji~evnoteorijskim pristupima naj eae odreuje terminoloakom oznakom ~anr, ali i sve ono ato kao aire i fluidnije povremeno izlazi iz okvira navedenog pojma. Pojedini generi ki model odreuju tekstovi bliskih narativno-oblikovnih svojstava, a njihovu klasifikaciju s jedne strane temeljimo na dosadaanjim podjelama i klasifikacijama (osobito onoj koju je u studiji Intimno i javno predlo~ila Helena Sabli Tomi, formirajui tipologiju suvremene hrvatske autobiografske proze u  odrasloj knji~evnosti), a s druge strane, na specifi nim pojavnostima uo enima na korpusu hrvatske dje je knji~evnosti. Nakon provedenih analiza korpusa, mogue je uvidjeti postojanje tri modela autobiografske dje je proze: pripovjedna autobiografska proza, dnevnik i hibridni model. Pripovjedni autobiografski model podrazumijeva autobiografske prozne tekstove koji se temelje na klasi noj naraciji u prvom licu, a oblikuju se kao cjelovit prozni diskurs ili kao zbirka od viae kraih proznih segmenata, viae ili manje meusobno povezanih. To je naj eai model u kojem se hrvatska dje ja autobiografska proza javlja. Hibridnim modelom mogue je prozvati one tekstove koji se ne uklapaju u  isti model ili pak pokazuju odlike polimodalnosti. Takvi su, primjerice, Zapisi odraslog lima a Paje Kani~aja, kako uslijed hibridne stihovano-prozne ina ice diskursa u kojem se ostvaruju, tako i uslijed polivalentnosti na drugim tekstualnim razinama  realizacije viaevrsnog ludizma, humoristi kih efekata, ironijsko-satiri kih i parodijskih iskaznih prevrednovanja. Trei model autobiografskog dikursa hrvatske dje je knji~evnosti jest onaj kojim se bavimo u ovom radu, dnevni ki model, koji emo objasniti u zasebnom poglavlju. U okviru svakog pojedinog autobiografskog modela, oblikovanjem svojevrsne  reaetke od tri relevantna kriterija koji mogu poslu~iti kao svojevrsni detektori autobiografizma (pri emu je, u pravom smislu to samo prvi), mogue je uo iti razli ite tipove autobiografske dje je proze. Kriteriji su sljedei: kriterij sudjelovanja pripovjeda a u radnji, kriterij odnosa autobiografskog subjekta prema kategoriji vremena i kriterij na ina diskurzivnog oblikovanja (tip diskursa). Prvi i najva~niji kriterij, eliminacijski, korespondira s onim ato se odreuje kao autobiografski sporazum, kao proces koji se ostvaruje na relaciji izmeu autora (teksta) i itatelja, a legitimira identi noau imena autora, pripovjeda a i lika te ponekad, naslovom koji nedvosmisleno upuuje na autobiografski kontekst ili pak generi kom odrednicom u naslovu ili podnaslovu djela. S obzirom na taj kriterij u autobiografskom diskursu hrvatske dje je knji~evnosti pojavljuje se nekoliko razli itih tipova proze: autobiografija u u~em smislu, pseudoautobiografija, mogua autobiografija, biografija te hibridni tip, u koji ulaze tekstovi koji u nekom svom segmentu iskazuju otklon od spomenutih tipova. Autobiografiju u u~em smislu odreuje identi nost autora, pripovjeda a i lika, tj. autodijegetsko pripovijedanje u prvom licu kroz koje se nedvojbeno ostvaruje autobiografski sporazum. Pseudoautobiografiju karakterizira nepotvren identitet autora i lika te autora i pripovjeda a, uz pripovijedanje u prvom licu i identitet pripovjeda a i lika, naj eae u formi homodijegetskog romana. Kod mogue autobiografije postoji identitet izmeu autora, pripovjeda a i lika, uz pripovijedanje u prvom licu, ali se na sadr~ajnom planu stvara dojam da se radi o fiktivnoj pri i. Biografija je tip autobiografskog diskursa kod kojeg se proces samoprikazivanja odvija kroz druge, pripovjeda u zanimljive osobnosti. U biografskom diskursu autor je identi an pripovjeda u, ali ni autor ni pripovjeda  nisu identi ni liku, a oblikujui iskaz o drugome/drugima, autor u biografiji esto oblikuje iskaz i o samome sebi. Hibridnim tipom ozna avamo one nedefinirane tipove autobiografskog diskursa u kojima je odnos izmeu instancija autora, pripovjeda a i lika dvosmislen, nejasan, viaestruk ili promjenjiv. Drugi kriterij odnosi se na tretman vremenske kategorije u tekstu i prvenstveno uklju uje odnos izmeu vremena pripovijedanja i vremenu zbivanja, iz ega proizlaze dva temeljna tipa autobiografskog proznog diskursa: kronoloaki omeena autobiografija i asocijativna autobiografija, te takoer hibridni tip. Kronoloaki omeena autobiografija tematizira jasno omeeno vremensko razdoblje (naj eae akolsko ili predakolsko doba)  nekoliko najzanimljivijih godina ili mjeseci, konkretnu akolsku godinu, vrijeme cjelovita i jasno omeena iskustva u nekom segmentu djetinjstva. Vremensku limitiranost u dje joj prozi naj eae odreuju promjene u privatnom prostoru, a rjee u vanjskom, opedruatvenom prostoru, zbog tematske usmjerenosti diskursa dje je knji~evnosti na prostor osobnog iskustva, dok se zbivanja s opedruatvene razine, ukoliko se zahvaaju, zahvaaju u onoj mjeri u kojoj njihove putanje iskazuju centripetalnu usmjerenost na subjekt, tj. u mjeri u kojoj se izravno prelamaju na osobnoj pri i subjekta, krojei joj oblik u konkretnom vremenoprostoru (naj eae djetinjstva). U kronoloaki omeenim autobiografskim i pseudoautobiografskim tekstovima dominiraju narativne tehnike autobiografskog pripovijedanja i autobiografskog monologa, ovisno o stupnju  sljubljenosti zbivanja i govora o zbivanju, tj. ovisno o tome radi li se o pripovjednom ili monoloakom prikazivanju. Akronoloaki, tzv. asocijativni autobiografski tekstovi ne tematiziraju jasno omeen segment ~ivotne stvarnosti, ve fragmentarno zahvaaju u (pseudo)autobiografski vremenoprostor. Uglavnom se koristi tzv. prisjeajue pripovijedanje, a povremeno i prisjeajui monolog kojim se oblikuju narativne sekvence unutar cjeline teksta ili zbirke tekstova. Vremenska dinamika ne uspostavlja se na razini cjeline ve svaka sekvenca uspostavlja vlastiti tretman kategorije vremena koji se, eventualno, ne mora uklopiti u onaj koji se javlja na razini cjeline diskursa. Hrvatski dje ji pisci relativno esto oblikuju ovaj tip diskursa koji se temelji na asocijativnom do~ivljaju proalosti, potaknutom i koncentriranom oko nekog dogaaja, zgode, osobe ili predmeta, vezanih veinom uz rana pa i najranija ~ivotna iskustva. Slijed narativnih dionica, viae ili manje povezanih (tematski, prostorno, likovima ili po nekom drugom principu koherentnosti), naj eae prati globalnu kronologiju, iako ona nije u prvom planu. vrai kronoloaki signali uglavnom izostaju, kao i rubni signali (dogaaji, godine i sl.) koji bi producirali vremensku omeenost. U asocijativnom tipu autobiografija ponekad je prisutno pretapanje slika iz proalosti i onih iz perspektive sadaanjosti pisanja, kao i pretapanje vidokruga djeteta i odraslog ovjeka. Prema kriteriju diskurzivnog oblikovanja mogue je razlikovati nekoliko razli itih tipova diskursa autobiografske proze: literariziranu autobiografiju, polidiskurzivnu autobiografiju i putopis. Literarizirani tip autobiografskog diskursa u hrvatskoj dje joj autobiografskoj knji~evnosti javlja se pritom u dvije ina ice: kao narativno-stilski literarizirana autobiografija i kao literarizirana autobiografija u smislu fikcionalizacije. Prvim obuhvaamo samo one autobiografske tekstove kod kojih je literarizacija diskursa provedena na stilskoj razini iskaza te na razini naracije u smislu kompozicijskog dovraavanja i, uope, strukturiranja na na in koji je ina e karakteristi an za fiktivnu prozu. Drugim terminom determinirali smo one tekstove koji literarizaciju ne ostvaruju samo na  povrainskoj razini diksursa, ve je ona provedena dubinski, prote~ui se naj eae kroz razli ite tekstualne slojeve pa tako i kroz onaj semanti ki, u smislu da se umjetni ki sustav mo~e promatrati u funkciji udvajanja dvaju koncepata  stvarnosnog i fiktivnog (u kontekstu teorije sistema Niklasa Luhmanna). Svakodnevna zbilja u toj vrsti diskursa iskazuje potentnost u smislu polikontekstualizacije, tj. mogunosti viaestrukog dekodiranja i tuma enja, a stupanj literarnosti rezultat je silnica koje producira sam umjetni ki sustav i onih koje nastaju u itateljskoj recepciji. Naj eae se radi o tekstovima koji se smjeataju u prostoru izmeu klasi nog romana i autobiografije, o onome za ato Gerard Genette koristi termin autofikcija. Polidiskurzivna autobiografija podrazumijeva razli itost diskursa ujedinjenih u cjelinu teksta, fragmentarnost koja proizlazi iz supostojanja razli itih iskaznih modaliteta, prekinut pripovjedni slijed, metafikcionalne dijelove. U dje joj knji~evnosti ovaj tip diskursa nije est, ali se povremeno ipak javlja, uglavnom u funkciji postizanja efekta neobi nosti i zanimljivosti. Putopis je specifi an tip autobiografskog diskursa, bitno obilje~en hibridnim karakterom iz razloga ato se strukturira u razli itim narativnim prostorima  izmeu pripovijetke (crtice, novele), eseja, feljtona, dnevnika, a ponekad i nekih drugih ~anrova. Identitet autora proizvodi se prikazom nefiktivnog putovanja, a diskurs determiniraju stalne tekstualne kategorije kao ato su putopisni okvir (obrazlo~enje), itinerarij, leksikon, dotematizacija i dr. U hrvatskoj dje joj knji~evnosti putopisi se javljaju rijetko, i njihovu pojavu uvijek valja promatrati u okvirima airim od stroge podjele na dje ju i nedje ju knji~evnost. Naj eae se radi o tekstovima koji univerzalnoau tema i na ina oblikovanja nadrastaju ovakve podjele. 2. Teorijsko odreenje dnevnika kao modela dje je autobiografske proze Meu razli itim modelima i tipovima autobiografskih tekstova, dnevniku kao ~anru/modelu autobiografske knji~evnosti pripada posebna pozornost. Dnevnik je osebujan model autobiografske proze ve i stoga ato je bitno odreen dvjema, po svojoj prirodi, opre nim karakteristikama  onom koja ovjerava dokumentarnost i onom kroz koju se ia itava autorova subjektivnost, bez obzira u kojem stupnju i u kojoj pojavnoj ina ici. U openitoj uporabi obi no se pod pojmom dnevnika misli na tekst u kojem se predstavljaju dogaaji u kojima je na odreeni na in sudjelovao sam autor, s time da se podrazumijeva osebujnost dnevni kog diskursa koje se prvenstveno o ituje u nastojanju da se ato je mogue viae smanji vremenski razmak izmeu dogaaja u zbilji i pisanja o njemu. Obi no se simulira istodobnost dogaanja i pisanja. Rezultat tako postavljenih odnosa vremenskih kategorija jest, kako ka~e Andrea Zlatar, osuenost na kronologiju, ato nadalje obrazla~e:  dnevnik ne samo da  poatuje kronologiju zbivanja ve je zapravo u tekstu uspostavlja. Prostorna smjeatenost dogaaja, kao i samoga ina pisanja, obilje~je je klasi noga dnevnika. Dvadesetostoljetni dnevni ari esto napuataju obvezu da svoje dnevni ke zapise ozna avaju s pomou konkretnoga nadnevka (datum i mjesto pisanja).  Dnevnik kao ~anr mo~emo odrediti s obzirom na kategoriju subjekta, s obzirom na temu te s obzirom na izraz kojim se oblikuje. Prva kategorija prvenstveno podrazumijeva pitanje autora, tj. onoga koji preuzima odgovornost za tekst koji potpisuje. Problematikom autorstva u smislu pitanja je li potpis jedini i apsolutni kriterij da bi netko bio percipiran autorom bavio se Michel Foucault u tekstu Qu'est-ce qu'un auteur? (`to je autor?), objavljenom 1969. godine. Tuma ei instanciju autora, Foucault uvodi pojam funkcija-autor, naglaaavajui postojanje specifi nog prostora izmeu tekstova, meuprostora u kojem se mo~e kretati autorovo ime, s obzirom da ono samo po sebi nije u stanju zajam iti neprijepornu vezu s odreenom stvarnom osobom izvan teksta. U slu aju nepotpisanih tekstova, funkcija-autor  upisuje u anonimnost neku vrstu personalizirane rije i . Za Foucaulta, autor je jedan od unutarnjih mehanizama kojima druatvo regulira status i recepciju diskursa i kao takav funkcionira razli ito u razli itim povijesnim trenucima kao i od diskursa do diskursa. S druge strane, neki istra~iva i imenu autora pridaju manje pozornosti, smatrajui ga samo jednim od kriterija u razlikovanju autobiografskih tekstova, ime relativiziraju njegovu va~nost. U svakom slu aju, autor je osoba koja posjeduje odreeno iskustvo i koja temeljem tog iskustva, ili temeljem svog druatvenog statusa koji je ve otprije ovjeren u javnosti, preuzima odgovornost za napisano. Ponekad poticaj za pisanje dnevnika mo~e biti i specifi no ~ivotno iskustvo, ono iskustvo koje se bitno razlikuje od iskustava drugih. Tematizirajui to iskustvo, subjekt dnevni kog diskursa ujedno pokuaava identificirati sebe u vlastitoj egzistencijalnoj stvarnosti. Rije  je o procesima samospoznavanja i samooblikovanja, koji su imanentni autodijegetskoj poziciji. Na spomenute procese mogue je gledati i kao na  priliku za samoo uvanje , odnosno, na in na koji subjekt  atiti vlastitu osobnost od izvana nametnutog druatvenog portreta . Nesumnjivo, dnevnik je uvijek autoportret, ak i onda kada primarno govori o vanjskim, opedruatvenim zbivanjima. Dnevni ki diskurs oblikuje se kako naracijom, tj. iznoaenjem dogaaja, tako i refleksijom o osobnom, pro~ivljenom iskustvu. Refleksija se zbiva u sadaanjosti dok se dogaajnost mo~e percipirati kako iz sadaanje, tako i iz proale, dnevniku imanentne perspektive. ak i kada se dogaaji zapisuju neposredno nakon ato su se dogodili, oni ve pripadaju proalosti, apsolutna simultanost dogaanja i pisanja nemogua je, kada bi se ona ostvarila, dogaanje bi, zapravo, bilo identi no pisanju. I dogaaji i razmialjanja obi no se dopunjuju opisima kako bi se pribli~ile pojedine osobe, stanja, predmeti ili dogaaji. Dogaaji o kojima se pripovijeda u dnevniku ekvivalenti su stvarnih dogaaja, bilo u privatnoj ili druatvenoj sferi. Obi no se zapisuju vrlo kratko nakon trenutka u kojem su se odvijali u zbilji, kako bi svjedo ili stvarnu kronologiju zbivanja, a ne kako bi dinamizirali fabularna dogaanja kao ato je to slu aj u fikcionalnim ili djelomi no fikcionalnim pripovjednim tekstovima. Dnevni ki diskurs strukturira se od izabranih injenica iz sfere vlastita iskustva te na ina njihova izlaganja i meusobna povezivanja. Subjekt dnevni kog diskursa neprestano svjedo i dvostruki odnos  odnos prema dogaajima kojih je bio sudionik ili svjedok, ali i osobni odnos prema samome sebi. Dnevnik kao ~anr svoju istinitonosnu dimenziju osigurava mjestimi nom uporabom dokumentarne grae, provjerljivih imena, datuma ili lokacija. U krajnjoj instanciji, ipak, itatelj je taj koji prosuuje autenti nost izlo~enog.  itatelj je taj koji dnevni ki tekst ita u prostoru izmeu povjerenja u ono ato je zapisano u dnevniku i u~itka u literarizaciji opisanoga.  Temelj koherentnosti dnevnika ogleda se u samoj njegovoj strukturi koja je usklaena s kalendarskom kronologijom budui da se kontinuitet zapisivanja obi no prekida svakog dana i nastavlja sljedeeg ili nekog od sljedeih dana, tj. nakon veeg ili manjeg vremenskog perioda. Dnevni ka dionica ne mora nu~no biti izvjeataj o dnevnim aktivnostima subjekta ili prezentacija vlastitih misli, osjeaja ili dojmova  ona isto tako, osobito je to slu aj s postmodernisti kim dnevnicima, mo~e biti citat, stih(ovi), crte~, fotografija, pjesma u prozi, ak i praznina. Postoji viae pokuaaja tipologizacije dnevni kog diskursa. Prema G. R. Hocku postoje pravi i fiktivni/fingirani dnevnici, pri emu bi pravi bili samo oni koji nisu intencionalno namijenjeni objavljivanju. Neki prou avatelji pristupaju analizi s obzirom na odnos istinitonosne dimenzije zapisanog prema dimenziji literarizacije. S obzirom da je u dnevniku uvijek u odreenoj mjeri rije  i o tome da subjekt, osim izvanjske zbilje, nudi na javno itanje i vlastitu osobnost, sam na in oblikovanja diskursa izuzetno je va~an da bi se uope stekle pretpostavke za itateljski interes s obzirom na odsustvo onih elemenata koji su u funkciji njegova intenziviranja u fikcionalnim tekstovima (npr. neobi nost likova, naglaaena dogaajnost i sl.). Osim obilje~ja zanimljivosti, ato je zapravo relativna kategorija, nesumnjivo je po~eljno i obilje~je novine, u smislu poticajnosti, intrigantnosti koja mo~e biti provokativna za daljnje itanje. Obi no se ve na po etku dnevnika oblikuje svojevrsni okvir u kojem se nagovjeatava tematski raspon koji e se obuhvatiti, obrazla~e povod pisanju te njegova svrha. Naj eai tematski krugovi koje nalazimo u tekstovima dnevni kog tipa odnose se, osim privatne, na opedruatvenu (druatveno-politi ku, socijalnu), povijesnu ili filozofsku razinu. `to se funkcije takvih tekstova ti e, ona takoer mo~e biti razli ita. Temeljna funkcija svakog dnevnika sadr~ana je u pokuaaju fiksacije vremena, u onome ato se obi no naziva  ostaviti neki trag . Kao mogue funkcije dnevnika Philippe Lejeune navodi joa autokontrolu, neuroti nu djelatnost, svjesnu literariziranost, naivno pisanje, iskrenost, potiskivanje. U svojoj knjizi Intimno i javno Helena Sabli Tomi koristi tipologiju dnevnika koja obuhvaa: privatni dnevnik, socijalni dnevnik, povijesni dnevnik, filozofski dnevnik i literarizirani dnevnik koji mo~e imati nekoliko podtipova poput pseudodnevnika, romansiranog dnevnika, eksperimentalnog dnevnika i polidiskurzivnog dnevnika. Naravno, ne postoje jasne i vrste granice izmeu pojedinih tipova, ve se obi no dogaa da se obilje~ja preklapaju i supostoje unutar odreenog diskursa. S obzirom na kriterij dominacije pojedinih obilje~ja svaki se tekst ipak mo~e barem pribli~no opisati  tako na razini dominantne teme, dominantne naratoloake osobine ili prevladavajueg stupnja vjerodostojnosti odnosno literarnosti. Primjeri dnevni kog diskursa u hrvatskoj dje joj autobiografskoj prozi  analize i interpretacije 3.1. Jo~a Horvat: Sedmi be " Socijalni (pseudo)dnevnik literariziranog tipa diskursa Iako Horvatov Sedmi be, strogo gledano, mo~da i ne nalazi svoje mjesto u prou avanjima dje je knji~evnosti, neki ga pregledi domae dje je knji~evnosti uvratavaju u svoj korpus; osim toga, granice dje je i  nedje je knji~evnosti (osobito dje je knji~evnosti i knji~evnosti za mlade) i ina e su vrlo labave i teako odredljive. Rije  je o omladinskom romanu koji prati ~ivot srednjoakolaca, meutim, pretpostavljivo je da se tekst mjestimice uvla i i u recepcijski horizont starijeg osnovnoakolca, koji ako i ne mo~e sasvim razumjeti neke njegove aspekte konkretnog druatvenog i knji~evnog konteksta vremena, s jezi nostilskim slojem djela, jednostavnim i te nim re enicama, zasigurno nema veih poteakoa. Sedmi be prvo je djelo Jo~e Horvata; pisao ga je u akolskim godinama 1934./1935. i 1935./1936., tijekom sedmog i osmog razreda gimnazije, a prvi put objavio 1939. u vlastitoj nakladi, nakon ega je ubrzo zabranjeno. Tekst je pisan u dnevni koj formi, s podnaslovom Iz dnevnika jednog srednjoakolca. Sve, dakle, upuuje na autobiografski tip diskursa te je i u knji~evnokriti koj literaturi redovito tako percipiran. Dojmu autobiografi nosti pridonosi i sam okvir teksta  na naslovnici su autorove fotografije iz mladosti; stranica iza nje ima izgled svjedod~be na kojoj je otisnuto ime Josip Horvat i na kojoj se nalaze rije i: rav, slab, dobar, vrlo dobar, odli an; iza samog teksta djela nalazi se kopija jamstva koje je Horvatova sestra Karolina dala tiskari i gdje jam i da e tiskari biti podmireni troakovi. Sve su to dokumenti, elementi preuzeti iz zbiljskog svijeta koji nesumnjivo pridonose uobli avanju dojma dokumentarnosti, autenti nosti, realisti nosti. Ipak, tome najviae pridonosi autobiografska biljeaka koju je autor pridodao osnovnom tekstu - u njoj ukratko iznosi svoj ~ivot te, izmeu ostalog, ka~e: Mo~da vas zanima kako sam se osjeao, kad sam primio diplomu? Pa tako, kao ovjek koji izie iz zatvora u kome su ga godinama vrijeali ni kriva ni du~na. Niti sam bio osobito tu~an niti zadovoljan. Bacio sam pogled na sve ono lijepo i ru~no ato sam do~ivio u akoli i jedino sam osjetio, da sam silno umoran i da je bilo vrijeme da zavraim. Ovih nekoliko rije i o sebi nisam napisao za antologiju jugoslavenske knji~evnosti, jer nisam nikakav knji~evnik a najmanje jugoslavenski, ve zato ato osjeam da to spada uz ovu knjigu kao neata organsko i nedjeljivo. Zagreb, 1.o~ujka 1939. Inercijom logike koja se namee nakon ovakva eksplicitna autorova stava koji nazna ava da ~ivotopis pripada djelu kao neato  organsko i nedjeljivo postavlja se pitanje o konkretnijem ispitivanju autobiografske dimenzije teksta. U prilog tome idu i neki drugi Horvatovi zapisi, osobito onaj u kojem se prisjea susreta s Krle~om, nakon ato mu je prethodno odnio tekst  na ogled . U tom razgovoru s Krle~om, koji je u njemu prepoznao knji~evnika, Horvat je izrekao re enicu znakovitu u kontekstu problematike o kojoj govorimo:  Gospodine Krle~a, ja sam to napisao najviae u znak protesta spram svega ato sam do~ivio u srednjoj akoli.  I neki drugi Horvatovi ulomci svjedo e o tome koliko je u strukturaciji ovog dnevni kog teksta prisutan svijet zbilje, na primjer:  U toj istoj I. realnoj gimnaziji upisao sam 1934. sedmi razred i bez teakoa uspjeano ga zavraio [& ] I u osmom razredu nastavljam pisati Sedmi be. Mjesec dana prije svraetka akolske godine izba en sam iz akole zbog organiziranja atrajka u razredu.  Nesumnjivo je, dakle, da je podloga teksta autobiografska, meutim, postoji stanovito neslaganje, odreena napetost izmeu izvantekstualnih signala i samog teksta, koja se prvenstveno o ituje u tome ato glavni lik nigdje nije eksplicitno imenovan kao Jo~a Horvat. Glavni lik ostaje potpuno neimenovan, bilo imenom, bilo nadimkom. Razlog za to djelomi no valja tra~iti u injenici da je glavni lik ovog dnevnika cijeli kolektiv, tj. cijeli razred  sedmi be, I. realne gimnazije u Zagrebu, godine 1935. i 1936. U enici, uglavnom ispunjeni strahom i tjeskobom zbog akole, ogor eni postojeom odgojno-obrazovnim sustavom koji smatraju maainerijom prisile i protiv kojeg se bore, kao i protiv drugih la~nih i neu inkovitih druatvenih normi poput duhovne vje~be i ostalih nametnutih crkvenih ceremonijala, krutog ponaaanja profesora, glavni su lik ovog djela, a tek pred kraj u prvi plan izbijaju dva individualna lika, Milan i Likota, kao i sukob meu njima koji je ideoloaki i klasno motiviran. Iznijeta su neka mialjenja da je upravo lik Milana autobiografski motiviran, tj. da upravo u njemu valja tra~iti ekvivalent stvarnom autoru. Pripovjeda  romana ujedno je lik predo enoga romanesknog svijeta, no u zbivanjima nema zapa~eniju ulogu. Horvat je ini se osjeao kako bi bilo previae napadno da narator bude i glavni lik, nosilac njegovih ideja, te je odigrao neku vrstu skriva a  rastavivai ga na dva dijela i fokusirajui temeljni sukob u liku Milana. Ali koliko god se narator skrivao nesudjelovanjem u najva~nijim akcijama, on se njihovom interpretacijom i izravnoau iskaza jednako razotkriva kao i Milan kojega  opisuje . S ovim se razmialjanjem djelomi no mo~emo slo~iti, prvenstveno u smislu da obojica likova reprezentiraju, viae ili manje, autorove poglede i ideje. To nikako ne zna i da su obojica reprezentanti autorovog zbiljskog ~ivota jer u svakom autobiografskom djelu to u doslovnom smislu mo~e biti samo jedan lik. Skloniji smo mialjenju da bi to ipak bio pripovjeda , a ne lik Milana, zbog niza izvantekstualnih signala koji su ve nazna eni. Teza da se autor zapravo atiti  skrivajui se iza lika Milana pomalo je neuvjerljiva s obzirom na to da su stavovi i simpatije pripovjeda a od po etka jasni i nedvosmisleni pa, zapravo, ne mo~e biti govora o ikakvom skrivanju i ubla~avanju o ekivanih druatvenih reakcija. Prostor za mogunost razli itih tuma enja autobiografske utemeljenosti lika (likova) otvorio se upravo zbog toga ato ni u ovom testu ne postoji eksplicitni identitet svih triju instancija  autora, pripovjeda a i lika. Pripovjeda  i lik su identi ni, ato proizlazi iz samog tipa pripovijedanja u prvom licu, dok je identitet izmeu autora i pripovjeda a, kao i autora i lika tek hipoteti ki, osna~en argumentacijom signala s okvira teksta, kao i onih koji pripadaju nekim drugim diskursima istog autora. U skladu s Genetteovom klasifikacijom pripovjednih modela s obzirom na odnos autor  pripovjeda   lik i pristupom u kojem bismo uva~avali prvenstveno unutartekstualne signale, ovaj bismo tekst imenovali homodijegetskom fikcijom, u kojoj su pripovjeda  i lik identi ni, ali autor nije identi an ni jednom, tj. prozvali bismo ga klasi nim slu ajem romanesknog pripovijedanja u prvom licu, tzv. (pseudo)autobiografskim romanom, pisanom u obliku dnevnika, odnosno pseudodnevnikom, kao jednim od moguih podtipova literariziranog dnevnika. Meutim, budui da u kona nici uvijek ostaje na samom itatelju da se odlu i, uz pomo niza izvantekstualnih impulsa, radi li se o autobiografskoj ili fikcionalnoj prozi, te da je pritom uvijek u igri slo~ena mre~a u kojoj se isprepliu znanje, pretpostavke, iskustvo, predrasude i drugo, naj eai je odgovor onaj kompromisni, tj onaj koji stupnjuje autobiografsko, koliko god to teorijski opasno, a ponekad i proturje no, bilo. Uzmu li se u obzir ti izvantekstualni orijentiri, kojih u ovom slu aju ima iznimno mnogo pa bi ih doista bilo nepoateno zanemariti, dolazi se do uvida o postojanju autobiografskog ugovora, govorei terminologijom namrijetom od Lejeunea. Premda je znak jednakosti eksplicitno postavljen samo izmeu pripovjeda a i lika, on se zbog izuzetne argumentacijske te~ine izvantekstualnih injenica implicitno namee i meu lanovima preostala dva para trijade. Stoga nam se ini da se itatelj u slu aju Horvatova Sedmog be u veini slu ajeva priklanja vjeri u istinitost napisanog, ne u~ivajui istodobno niata manje u knji~evno-estetskim svojstvima teksta. S obzirom na tematski tekstualni sloj, koji za ovaj tekst i jest najva~niji, Sedmi be mo~e se odrediti socijalnim tipom dnevnika, jer ono ato se kroz njega najveim dijelom problematizira jest socijalni identitet subjekta. Taj se identitet izgrauje komunikacijom s drugim osobama, a posebno problematiziranjem socijalnog, politi kog i kulturnog prostora u koje je subjekt uronjen  a u ovom primjeru i kolektiv (koji funkcionira gotovo kao zasebni entitet)  i koji ga bitno odreuju. 3.2. Jo~a Horvat: Besa  jedrenjakom oko svijeta u obiteljskom krugu " Putopisni dnevnik Za razliku od prethodno analiziranog djela Sedmi be, Horvatovo kasnije djelo Besa (1973.) ne ostavlja mjesto sumnji ni u svoju apsolutnu autobiografsku dimenziju, ni u svoju nesumnjivu pripadnost modelu pravog, istinitog autorskog dnevnika. Na svim diskurzivnim razinama i u svim elementima koji obi no slu~e ovjeri autobiografizma ovaj nam tekst to potvruje. Ve sam podnaslov brodski dnevnik usmjerava na generi ku pripadnost te signalizira osebujnu vrstu dnevnika  onu koja se vodi na brodu. Osim tog podnaslova u ono ato nazivamo tekstualni okvir ulazi i zabiljeaka autora. Biljeaka je potpisana imenom Jo~a te je jasno da je rije  o autoru, potpisanom na koricama knjige punim imenom i prezimenom, tj. kao Jo~a Horvat. Znamo li da je Jo~a Horvat naa najvei moreplovac, ovjek koji je vlastitim, relativno malim brodom, oplovio svijet, znamo li da mu se ~ena zove Renata i da je bila njegova vjerna pratilja na mnogobrojnim plovidbama, ve ovakav dnevni ki okvir ne ostavlja mjesto sumnji u istinitost, vjerodostojnost onoga ato imamo pred sobom i ato se nadaje itanju. Uvodnim poglavljem Neata kao predgovor, ili: IZ DNEVNIKA LUCKASTE PORODICE Horvat nas uvodi u zbivanja koja e se dnevnikom pratiti. U tom poglavlju predstavio je obiteljsku odluku da se otisnu na put oko svijeta, promialjanja i dvojbe koje su uz nju bile vezane, zajedni ke razgovore svih lanova obitelji, odluku tko e se od njih pridru~iti posadi i uope, kako e organizirati svoj daljnji ~ivot, poslove vezane uz kupnju i opremanje broda, probleme pri odabiru petog lana ekipe, odabir imena broda, dodatna akolovanja prije polaska, reakcije ljudi  kako onih obi nih, koji nemaju veze s morem i navigacijom, tako i onih koji posjeduju znanje ili iskustvo na tom podru ju. Le~ernim, pomalo humoristi kim pristupom autor predstavlja zbivanja koje su, zapravo, bila vrlo ozbiljna te kao takva zahtijevala mnogo mudrosti, razboritosti i snage. Osobito se to odnosi na prikaz vlastite obitelji, koju i sam odreuje kao pomalo luckastu, ali zato izuzetno slo~nu, povezanu i demokrati nu. Takvim pristupom ve na po etku, prije otvaranja samog dnevni kog diskursa, priskrbljuje itateljsku pa~nju, osigurava ono ato smo spomenuli kao kategoriju zanimljivosti, izuzetno va~nu za tip diskursa o kojem govorimo. Ono ato nesumnjivo izbija ve na po etku u prvi plan, a tako e ostati i do kraja dnevnika (to je, uostalom, ope mjesto Horvatovih tekstova), beskrajna je op injenost morem  strast za plovidbom, putovanjem, nepoznatim. Tekst je strukturiran fragmentarno, kao mozai na cjelina sastavljena od zasebnih ulomaka meu kojima ima i citata, stihova, kao i ulomaka dokumentarnog karaktera " pisama, re enica s podacima o datumima i lokalitetima, tehni kih podataka vezanih uz brod s pripadajuim crte~ima i skicama. Takav tip diskursa karakterizira cijeli dnevnik. Inkorporiraju se novinski ulomci (Jo~a Horvat slao je putopisne ulomke u Vjesnik), stihovi, pomorske karte, citati, fotografije. Mo~da su upravo mnogobrojne fotografije autora i lanova posade s razli itih mjesta koja su posjetili, kao i one snimljene na brodu, ono ato najviae  osna~ava izre eno, priskrbljujui mu dodatnu dimenziju vjerodostojnosti, ali i zanimljivosti. Da je prisutna i dimenzija novine, gotovo da nije potrebno posebno isticati, s obzirom da je pothvat u koji se upustio Jo~a Horvat, ovjek koji svojim porijeklom nije imao nikakve veze s morem, jedinstven takve vrste kod nas te je, kao takav, u javnosti bio praen s velikim zanimanjem (ato s divljenjem i optimizmom, ato s nevjericom, strahom, pa ak i podsmjehom). Ne samo da se sva imena osoba koja su u srediatu zbivanja podudaraju s njihovim stvarnim imenima (Jo~a, Renata, Marko, Mio, in~injer Pavlovi, Vladimir Hrli), ve Besa djelomice zahvaa i u airi druatveni kontekst Hrvatske 60-ih godina proalog stoljea, osobito svojim uvodnim dijelom u kojem je Jo~a morao ostvariti mnogobrojne druatvene kontakte (vezane uz administrativna pitanja, financije, opremanje broda i sl.) da bi svoju zamisao o plovidbi oko svijeta uope mogao ostvariti. Spominje se tako itav niz ljudi, institucija, druatava i organizacija koji su na bilo koji na in doali u dodir s ovim pustolovnim ovjekom i njegovom obitelji (Sekretarijat za pomorstvo i putove pri Izvranom vijeu, Druatvo knji~evnika Hrvatske, Slovenski klub i dr.). Prva dnevni ka biljeaka referira na 30. kolovoza 1965. (Kotor), a posljednja na 3. srpnja 1967. (na pu ini). Izmeu tih datuma prote~e se itav jedan svijet najrazli itijih mora, zemalja, susreta, do~ivljaja. Dvogodianje nesvakidaanje iskustvo ispunjeno opasnostima, preispitivanjima i strepnjama, ali i izuzetnim ushienjima, radostima, jedinstvenim dojmovima i poznanstvima. Sve to Horvat uobli uje u dnevni ke dionice gustog i viae-manje pravilnog ritma bilje~enja (dnevnik uglavnom vodi svakodnevno, tu i tamo postoji pauza od nekoliko dana) oblikovane od pripovijedanja o zbivanjima, dijaloga, opisa, vlastitih promialjanja o do~ivljenom, ali i o drugim, najrazli itijim temama. S obzirom da je rije  o putopisnom dnevniku, a osobito stoga ato ga je od po etka pisao sa svijeau o objavljivanju, radi se o diskursu koji ra una na javnost pa je kategorija itinerarija jedna od najva~nijih dimenzija diskursa, tj. izuzetna se pa~nja pridaje prostorima kroz koja se putuje, mjestima na kojima se pristaje i predmetnostima koje ih odreuju poput krajolika, ljudi, klime, biljnog i ~ivotinjskog svijeta. Ovo je, meutim, istodobno i privatni dnevnik, koji nam predo uje unutarnji svijet putopisnog subjekta, osobne dileme, odnose unutar obitelji, ~ivotne stavove. Mo~da bismo bili najprecizniji, odredimo li ga kao privatni dnevnik namijenjen javnosti, temeljem zanimljivosti i jedinstvenosti predo enog iskustva. Upravo to jedinstveno, nesvakidaanje iskustvo ono je ato autoru priskrbljuje pravo na pri u. Njegova pozicija javne osobe, pozicija ve potvrenog knji~evnika, spomenuto pravo samo dodatno ovjeravaju. S obzirom na to dnevnik pretpostavlja itateljsku publiku u najairem dobnom, iskustvenom, obrazovnom i svakom drugom rasponu. To svakako podrazumijeva i itatelje mlae dobi, prvenstveno one iz kruga starije djece i mlade~i, zbog ega i razmatramo dnevnik u ovom kontekstu. Respektiramo li spoznaje razvojne psihologije, upravo e stariji osnovnoakolci najviae u~ivati u avanturisti kom duhu Horvatova teksta, ako i nee u potpunosti razumjeti sve ostale njegove dimenzije (npr. druatvenu, politi ku, filozofsku). Zanimljivo je da je zbog opsega Bese (gotovo sedamsto stranica rasporeenih u dvije knjige) prireeno i skraeno izdanje, namijenjeno prvenstveno njima. Posljednja dnevni ka zabiljeaka odnosi se na dan povratka u domovinu (3. srpnja 1967.), kada su nakon dvogodianje plovidbe uplovili u Kotorski zaljev gdje su ih do ekali reflektori s porukom: DOBRO DO`LI U DOMOVINU!. Tog dana Jo~a Horvat zapisao je i vlastita razmialjanja o u inku svake duge plovidbe: Kakvi smo na kopnu, poka~e more. Kao arobno zrcalo pu ina svakom otkrije lice. I obratno: ato je od nas u inilo more, pokazat e uskoro kopno. U ovom asu i ne pokuaavam otkriti jesmo li uistinu postali plijen mora, jesmo li ostali bez duae. Da li smo mi, koji se sada vraamo, oni isti koji su krenuli na put? Vjerojatno nismo. Skora e budunost pokazati ato nam je poklonilo a ato oduzelo more. Nakon zavraetka dnevnika slijedi joa metatekstualna biljeaka naslovljena Napomena itaocu u kojoj autor lucidno napominje da bi knjiga bila ve odavno napisana da mu  jedne noi nije avo aapnuo na uho  da proda  Besu , sagradi novi jedrenjak i joa jednom krene na put oko svijeta. Biljeaku zavraava rije ima:  Dok vi itate ovu knjigu, Renata, Marko i ja ve sije emo pu inu i ~urimo u vidokrug sazvije~a Ju~nog Kri~a . Osim ato je joa jedna od bezbroj ovjera autobiografi nosti teksta, ova se biljeaka mo~e shvatiti i kao knji~evno u inkovit uvod u neki budui, autobiografski autorski diskurs. 3.3. Sanja Polak: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Pobuna Pauline P.  zapisi o svakodnevnom ~ivotu Pauline P., zagreba ke djevoj ice i tinejd~erice " Literarizirani pseudodnevni ki diskurs, odreen kronologijom nastavne godine *," > @ P T 0 p "`z8º±{rfhKh`5CJaJh5CJaJhQ6CJaJh`6CJaJh96CJaJh 6CJaJh 5CJaJhQ5CJaJhQ5CJ aJ hh 5hh*L5h*L hAh*L hAh_hAh_CJaJhh@ 5CJaJhh_5CJaJ%,> @ -64;J?$ `a$gdB $`a$gdB $S`Sa$gd$ & Fa$gd$a$gd$a$gdgd&e.8<znplZ\0bD h !4!h!!!!"ópdpdXdddhh*L5CJaJhh*L6CJaJ!jhh*L0JCJUaJhh~3CJaJhh*LCJaJhh*L56#hBh*LCJ^JaJmHnHuhBh*LCJaJmHnHuh_h5CJaJh*L5CJaJh`h`56CJaJh6CJaJh`6CJaJh`CJaJ""L"|"""",#P#~####0$V$$$$$%%N%Z%%%%%8&T&&&&'8'\''''(B(b(((()L)l))) *0*`***D+r+++,D,^,,,,N-|----.../141334440464v466677(8hh~3CJaJhh*LCJaJhh*L6CJaJW(8;<;=J>N>>>&?H?J??@ @HCLCCCCCCCDF6FKLN>OBOzOOOVVVWWWWXXXYYZ0ZZccccccdRe^ee>nTnw wwwh7=h*L5hwh*L5CJaJh*Lhhi-CJaJ!jhh~30JCJUaJhh*L5CJaJhh*L6CJaJhh*LCJaJ>J?JMhbww wwwL" gd $S`Sa$gd $`a$gdw$a$gdB $`a$gd$ S`Sa$gd$ `a$gdw$ `a$gdBwxx4{D{ :<(ʇZ\ʈtvPR*,8BH~x&2 bd hBhBCJaJh*LCJaJhBh;CJaJ!jhBh*L0JCJUaJhBh*L6CJaJhBhi-CJaJhBh*LCJaJC ֶضڶ.b.RV̺X "bNPww!jhBh z0JCJUaJhBhQCJaJh*rh z6hBh zCJaJhBh z6CJaJhBh z56CJaJhBh z5CJaJhwhw5CJaJh z5CJaJhwhi5CJaJhBhwCJaJh_CJaJ-ֶضڶR:ln`:< $S`Sa$gd $^a$gdw $`a$gdw S^S`gdS`Sgd gdgd$ & F h^`a$gdB:hjln`b~\^~Lt8:< "0`2P2(ŽŽthBhsCJaJhBhQCJaJhBh z6CJaJ!jhBh z0JCJUaJhBh zCJaJhwhwCJaJh zCJaJ!jhwh z0JCJUaJhwh z5CJaJhwh zCJaJhBhwCJaJh zCJaJ- "6b~-//3 $^a$gdw$^`a$gdw$^`a$gdA$ S`Sa$gd$ `a$gdw $`a$gdw $^a$gd*6859?@t|D\^HJJ | ޽ޭޚ~mbhBhCJaJ!jhBh z0JCJUaJ!jhBhs0JCJUaJhBhsCJaJ h*rh zhBhB6CJaJh-yh zCJaJmHnHuhAh zCJ^JaJhAh zCJaJhB6CJaJhBh z6CJaJhBh zCJaJhBhwCJaJ&| " P'l',,///33333344T6V677777`889ź}r}rbhAh-yCJaJmHnHuhAh-yCJaJhBh-y6CJaJh z!jhBh z0JCJUaJhBhwCJaJ!jhwh z0JCJUaJhwh zCJaJhwhwCJaJh zCJaJhBh z6CJaJ hBh zCJOJQJ^JaJhBh zCJaJ#3377999vĆṗ.$ ^a$gd\ D$ `a$gd\ D$ ^`a$gdw$^`a$gdA$ S`Sa$gd $`a$gdw $S^Sa$gd999999Z[([z[[[[[[@,n@ﲢi`XMAhBh-y6CJaJhBh-yCJaJhACJaJh-ymHnHu,jhBh-y0JCJUaJmHnHuhBh3CJaJmHnHu"hBh-y6CJaJmHnHuhBh-yCJaJmHnHuhBh=CJaJmHnHu,jh\ Dh-y0JCJUaJmHnHu+h\ Dh-yCJOJQJ^JaJmHnHuh\ Dh-yCJaJmHnHu.dfTV:ּttt $^a$gd\ D$ S`Sa$gd$ `a$gd\ D$S^`Sa$gdT^T`gd\ D$^`a$gd\ D$ S`Sa$gd$ `a$gd\ D @|:RTV޵j~ҼԼּؼӶ婙ww`SChBhBCJaJmHnHuh-yCJaJmHnHu,jhBh-y0JCJUaJmHnHu"hBh-y5CJaJmHnHuhBh-yCJaJmHnHuhBhBCJaJmHnHuh-yCJaJmHnHuh*rh-y5mHnHuh\ D6CJaJmHnHu"hBh-y6CJaJmHnHuhBh-yCJaJmHnHuhBh-yCJaJּؼBdfhb$$ hh`ha$gd\ D$ `a$gd\ D $`a$gd\ D $ a$gd $a$gd $a$gd$ `a$gd\ D $`a$gd\ D $S^Sa$gd `z>@"Pbjhj@߶ߦߔpeYNeNYhBhgCJaJhBh9]6CJaJhBh9]CJaJ"hBh-y5CJaJmHnHu"hBhf5CJaJmHnHu"hBh9]5CJaJmHnHuhBhMCJaJmHnHu,jhBh-y0JCJUaJmHnHu"hBh-y6CJaJmHnHuhBh-yCJaJmHnHuhBhCJaJmHnHu@bn,2^blDtDZ>PR8:ȼȼȼȱȩuud hBhYB*CJ\aJph#hBh6B*CJ\aJph hBhMB*CJ\aJph hBhB*CJ\aJphh\ DCJaJhBhCJaJhBh:&6CJaJhBh:&CJaJhBh9]6CJaJhBhgCJaJhBhMCJaJhBh9]CJaJ&l~VX  D t      > J t "$l||kYk#hBhA6B*CJ\aJph hBhAB*CJ\aJph hBh9]B*CJ\aJph hBhYB*CJ\aJphhBhUbCJaJ hBhgB*CJ\aJph#hBhUb6B*CJ\aJph#hBh6B*CJ\aJph hBhB*CJ\aJph hBhUbB*CJ\aJph"R60v r,2ܺ}g}O}O}O}O}O}O}.hBhlS6B*CJ\aJmHnHphu+hBhB*CJ\aJmHnHphu+hBhlSB*CJ\aJmHnHphu+hBhbfB*CJ\aJmHnHphu hBhbfB*CJ\aJph hBhkmB*CJ\aJph hBhgB*CJ\aJph hBhAB*CJ\aJph#hBhA6B*CJ\aJph$`)b)d))))j**8++6,,,,$a$gd $ & Fa$gd\ D $ a$gd\ D  hgd\ D $ & Fa$gd\ D  gd $ a$gd $ a$gd $ a$gd\ D $ a$gd\ D2pTh  !!#%R%%%&&&&d''''R(((\)^)`)d))ӽ齭}}}}m}["hBhY5CJaJmHnHuhBh-yCJaJmHnHuhBhYCJaJmHnHuhBhfZCJaJmHnHuhBhKCJaJmHnHuhBh[CJaJmHnHu+hBh[B*CJ\aJmHnHphu+hBhlSB*CJ\aJmHnHphu+hBhYB*CJ\aJmHnHphu)))))**&*j********** +T+|+++,,4,6,R,x,,,,Ƚԡ}me]eQehBh*5CJaJhBCJaJh\ DCJaJhBhYCJaJmHnHu"hBh*5CJaJmHnHu"hBh*6CJaJmHnHuhBh*CJaJmHnHuhBhB6CJaJhBhBCJaJhBh*6CJaJhBh*CJaJ"hBhY5CJaJmHnHuhY5CJaJmHnHu,-`-----.\.b...8////<01N11*222,333444&5B55D666@7p7v77P8Z8r88v999:F:t::;<"<B<<T===8>f>>>>?εhACJaJhBhXN6CJaJhBhXNCJaJhBhXN6mHnHuhBhXNmHnHu hBh*h\ DCJaJhBh*6CJaJhBh*CJaJ?,-.z/0x1233t4n5p67P8T9F:;<= >>Z?$^`a$gdA$^`a$gd\ D$h^h`a$gd\ D$a$gd$h^h`a$gd\ DZ?p@ACD>E.FG6IIJLLM0NN`OOPQTR$ & F ^`a$gdA$ & F ^`a$gdA$^`a$gdA?@AA,B6BdBBBC$CJCCCCDDDD>EFEhEEEETFGGvGG"HvH0I4I6IIXI|II2JxJJJK,K^K4LpLvLLMM\NzNN$OOOPvPQQQϸh $ h*rh $hAh $6CJaJhAh $CJaJhBh $6CJaJhBh $CJaJhACJaJ h*rhXNhBhXN6CJaJhBhXNCJaJ?QRlRRR SlSS:TTBUbUUUUVWRWTWtWWWWXXXXXbYdYZZ]]ʸsgsgsgh:h:6CJaJh:h:6CJaJmH sH h:h:5CJ\aJ"h:h:5CJ\aJmH sH  h:5\hAh:5CJ\aJ"hAh:5CJ\aJmH sH  h*rh $hAhQ6CJaJhAhQCJaJhAh $CJaJhAh $6CJaJ!TRLSTBUVTWWWWXXNdPd&eef$^`a$gd*L$a$gd*L Ogd$a$gd$?^`?a$gd$a$gd$ & F ^`a$gdA$ & F ^`a$gdA]^^ ^(^*^N^R^^^^^^^^^j_l_``2b4bNdPdbdddfd$e&e(e,ePeeeeezffffޗ~r~n~r~djh~30JUh*LhBh*L6CJaJhBh*LCJaJh~3jh*L0JUh:h:56CJ\aJh:h:CJaJh:h:CJaJmH sH "h:h:5CJ\aJmH sH h:h:6CJaJh:h:6CJaJmH sH "h:h:6CJ]aJmH sH 'fffg2s4s~sst&tuXuy>y{{|T|^|`|}}}}}}}}}X~Z~\~x~~~~|~.r2>㻷㻷㻳㻷㻷㢗hwhs6CJaJhwhsCJaJhwhsCJaJ!jhwhs0JCJUaJhHNh zjh z0JU hwh zhwhwCJaJhwh z6CJaJhwh zCJaJ!jhwh z0JCJUaJ2Vsx}}X~|@$Hlއ$ ^`a$gdAgd-y$a$gds$a$gds$V^`Va$gdA$^`a$gd z$a$gd zgd z $^a$gdw@BD`pކ"$&(DHJLlnpއ4ˆ¶¬~v~v~jh_vUh_vhAh-yCJaJhAh\ Dh-y6CJaJh\ Dh-yCJaJh-yjh-y0JUh\ Dh z6CJaJh\ Dh zCJaJh zjh z0JUhwh z6CJaJhwh zCJaJjhwh z0JU. (*,.0$a$gdh]hgd &`#$gd'i   $&(*,.0h:h:56CJ\aJhA0JmHnHuh'ih h0Jjh0JUh_vjh_vU6&P 1h:pO( 8!M "M #$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHf@f~ @Naslov 2, Char$<@& 5CJ\]^JaJmHnHu>A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisabOb~ @ Char Char Char,5CJ\]^J_HaJmHnHsHtHuJ@J~ @ Tekst fusnoteCJaJmHnHuDOD~ @ Char Char_HmHnHsHtHu>&@!> ~ @Referenca fusnoteH*FB@2F-y Tijelo tekstax mHnHuF'@AF QReferenca komentaraCJaJB@RB QTekst komentaraCJaJDj@QRD QPredmet komentara5\N@rN QTekst balon iaCJOJQJ^JaJ>O> XN Char Char1_HmHsHtH8 @8 Podno~je  p#2)@2  Broj straniceA <K=>-@@ADKOpQS1T|UW'\n\4ac.ek{5|_;Kz0  !"POJyJ$ B + C #\z0@QRS xyz{"4-77777<@&JMOWWWWkWlWmWWWWZ)\^^B`a6a7a0eiikkTnvxxxxxx{В12ܮDjȯ]WX"MN:^4^K~;<HEO.co   E   5    p +}??[ A$&  u4 k  !!Z""'#:##U$$(%b%{%%X(m**+++;,"./@/R/d/t////A0R0S0U0V0X0Y0[0\0^0_0h0i0j0v0w0{00000000000000 00{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{ 0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{00x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0000000000000000000X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X 0X0X0X 0X 0X 0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X 0X 0X0X0X0X0X0X0X0X0X 0X 0X 0X 0X 0X 0X 0X 0X 0X 0 X 0 X 0 X0000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0X00@0X00@0X00@0X00@0I0 0I0 0@0@0X00@QRS xyz{"4-77777<@&JMOWWWWkWlWmWWWWZ)\^^B`a6a7a0eiikkTnvxxxxxx{В12ܮDjȯ]WX"MN:^4^K~;<HEO.co   E   5    p +?[ Auk  @/R///A0{0@0@000000000000 00{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{ 0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{@0@0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0000000000000000000X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X 0X0X0X 0X 0X 0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X0X 0X 0X@ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0  00Z00Z00EŔ5Ŕ3 @0@0K00@0 00 %%%(8"(8w | 9@@2),?Q]fk2s0EGIJKLNOPSTVWYZ\^J? 3.ּ$,Z?TRfVs0FHMQRUX[]. !(!!8@0(  B S  ? _Toc235527134 _Toc235532354 _Toc235532522 _Toc235542090 _Toc235542363mWmWmWmWmW{0WWWWW{0)8HPS  78`b}~ ;<?@FGef %&w  A E } ~ 4 5 M O l n u v & ' R T j k | } +,EGjk*+WY 13\^OP  /1GHXYopgi?@jlLM;<gjst{|"$12  $&/0MN%'hi  ""####f'g''''' ( ((()),,,,,,----..//U0V0r1s1*3,377 77777777u8v899::;;<<K=M===r>t>>>>>>>????-@/@@@@@AADDDDNKOKxKyKKKtLuLMM!N"N?NANRNSNOOPPQQpQrQSS1T3TRTST|U~UWWNWQWiWmWpWsWWWWWWW\X]XXXXXXX)Y*YSYTYfYgYYYZZ[ZuZvZZZZZZZZZZZ[['\)\n\p\]]^^aa4aGaaabbbbccdd.e0eKeLeee&f'fffgghhiikknmompp p p0q2q(r*revfvvyyy9y;y?yByyy { {O{P{{{5|8||6}m}n}~~\]T!+,56mnmn46PQm[]mn _aor;=ABopvw09jlʶͶU!"KNSUZ[<=]^stjkOQef"#)*;=13PR^`cd;=()OQkl gh/2 ]_,-:;cdCD "&'24IW[]}~  :<FHIJKLV_n{-/DE~ACNORS-.\]bcfgOQLNno TW  / 0       D E h i         5 9 @ B I K o q         q t       ^ a i j o t { }     */46;=]^jl|}01>?np!>?EFZ[  @BrtEF25;<@Akm %+:ACGHJKQRYuIbdhk !! ! !2!3!!G,],^,P-Q-..".S0S0U0U0V0V0X0Y0[0\0^0_0x0{0?@PS w{""3-4-7777<<@@%J&JMMOOWWjWmWrWsWWWWWZZ(\)\^^A`B`aa5a7a/e0eiikkSnTnvvxxxxxxxx{{ϒВ02ۮܮCDijǯȯ\]VX!"LN9:]^34]_JKNO}~:<GHKLDEHINORS-.bcfg !nost      D E     4 5       o t */|}>?>?Z[  @Aux36  j n   !!!!Y"]"""&#*#9#<###T$X$$$'%+%a%e%z%~%%%W(X(l*p*** ++++++:,=,!.$.//?/B/Q/T/c/f/s/v///////@0C0Q0S0S0U0U0V0V0X0Y0[0\0^0_0x0{0??@@xxxxxx]]KLnn5 9   p t +/u4466!!!!!!""*#*#$$$$$$))++:,:,;,;,d/t///A0Q0S0S0U0U0V0V0X0Y0[0\0^0_0x0{0uS0S0U0U0V0V0X0Y0[0\0^0_0x0{0;4Fio'L# W"/KbnHxor`["W`ChɘL\NH>``4Jc ?fcK5qF%~} WW^W`56o(. WW^W`56o(.. WW^W`56o(... WW^W`56o(.... 88^8`56o( ..... 88^8`56o( ...... `^``56o(.......  `^``56o(........  ^`56o(.........#^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.hh^h`6o(.hh^h`6o(..0^`06o(...0^`06o(.... 88^8`6o( ..... 88^8`6o( ...... `^``6o(....... `^``6o(........ ^`6o(.........^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.hh^h`6o(.hh^h`6o(..0^`06o(...0^`06o(.... 88^8`6o( ..... 88^8`6o( ...... `^``6o(....... `^``6o(........ ^`6o(.........^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`6B*phhH. TT^T`hH. $ L$ ^$ `LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH. dd^d`hH. 44^4`hH. L^`LhH.^`o(. TT^T`hH. $ L$ ^$ `LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH. dd^d`hH. 44^4`hH. L^`LhH.]]^]`o(. --^-`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. ^`hH. mLm^m`LhH. ==^=`hH.   ^ `hH. L^`LhH. hh^h`hH. 88^8`hH. L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.`C;4["# bnH%~4JcorH>`/\5q?fo'         )@?9~3@  ['%" $:&i-;7=~ @B\ DXFMXNlSfZ9]V^Ub1e'it_vw-ypz_fyniK`9sg# zbfY3dpAHNIxQ*LAQkm:=*g@ttOGtt ()-./>OYapryz{|z0`` `````` `"`$`&`(`*`2`4`8`<`>`@`D`X`Z`b`d`f```````@``````0`4`8`ZUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"1:fvf **!M 4d2qHX ?_2Andrijana Kos-Lajtman Andrijana AndrijanaH          Oh+'0   @ L Xdlt|Andrijana Kos-Lajtman AndrijanaNormal Andrijana13Microsoft Office Word@xQJ@2G@[m*՜.+,0 hp  MZOS' Andrijana Kos-Lajtman Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fzusm1Table`KWordDocument8SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q