ࡱ> 57234q`$bjbjqPqP .::ۯ| %   (@@@T80 <dT_h"]]]]]]]`hfcZ]@]@@P_GGG@'@@]G]GG)W|@@X p5rAW]f_0_WcFc$Xc@XG]]Gd_TTTTTTTTT@@@@@@ Andrijana Kos-Lajtman Sveu iliate u Zagrebu U iteljski fakultet  Podru~nica u akovcu PRI A O SUCU: PRIMJERNA PRI A PSIHOANALIZE (Mogue psihoanaliti ko itanje romana Zajedni ka kupka Ranka Marinkovia) Sa~etak: Rad nudi pristup romanu Zajedni ka kupka Ranka Marinkovia u svjetlu Felman, tj. pristup koji ovaj roman promatra u okvirima propitivanja na ina na koje referencija na mit o Edipu utemeljuje psihoanaliti ki pristup kakav nalazimo kod Lacana, a o kojem Shoshana Felman govori u svom tekstu S onu stranu Edipa: primjerne pri e psihoanalize. Pri a o sucu i njegovu cjelononom govornom inu ( inovima) u nekim je svojim elementima analogna Edipovoj, primjernoj pri i psihoanalize. Ta se sli nost mo~e potvrditi nizom argumenata  od uo ljive tro lane strukture na temeljnoj dijegeti koj razini (tro lanost je glavno obilje~je psihoanaliti kog dijaloga), preko najva~nijeg pitanja koje sudac u svojim govornim inovima postavlja, a to je pitanje o prepoznavanju vlastite povijesti, do prinude ponavljanja koja proizlazi iz suodnosa pri e Jacobsonova prijatelja (treeg sudionika razgovora) i su eve pri e, a rezultira multipliciranjem pri a/govornih inova/psihoanaliti kih trokuta, tj. strukturiranjem specifi nog lanca ozna itelja. Prije svega, Marinkovieva pri a o sucu jest pri a o pripovjednom razvlaatenju pri e od same sebe. Klju ne rije i: psihoanaliza, psihoanaliti ki dijalog, psihoanaliti ki trokut, prepoznavanje vlastite povijest, ponavljanje, lanac ozna itelja Uvod itajui tekst Shoshane Felman S onu stranu Edipa: primjerne pri e psihoanalize, uo ava se da se mnogi elementi autori ine analize i promialjanja mogu pronai, oprimjeriti ili dopuniti Marinkovievim romanom Zajedni ka kupka. Taj se roman ini dobrom podlogom za propitivanje  potvrivanje, osporavanje ili modificiranje  autori inih zapa~anja i teza, tj. roman kao da na neki na in upravo mami na istra~ivanje u svjetlu Felman. U svom tekstu Shoshana Felman nastoji istra~iti na ine na koje referencija na mit o Edipu dr~i klju  za psihoanaliti ki pristup kakav nalazimo kod Lacana, tj. klju  za Lacanov inovativni uvid u Freudove postavke. Prema autorici, Lacan je zapravo izvraio reviziju mita o Edipu (Felman 1992: 261) prvenstveno time ato za njega Edipov kompleks nije ozna eno, ve ozna itelj, nije zna enje, ve struktura. Bitno je da ta struktura ne nudi odgovor, ve je to struktura pitanja, s temeljnjim obilje~jem tro lanosti koja se podudara s tro lanoau psihoanaliti kog dijaloga. Razmatrajui Lacanov pristup psihoanaliti koj pripovijesti, Felman napominje da je ona za Lacana prvenstveno pri a o otkriu treega sudionika u strukturi dijaloga (1992: 282). Autorica smatra da je upravo tro lanost psihoanaliti kog dijaloga ono ato razlikuje psihoanaliti ki dijalog od bilo kojeg drugog dijaloga, a sama treost lana, koji u analiti kom dijalogu materijalizira nesvjesno kao diskurs Drugoga, i sama implicitna, tajna referencija na Edipa. To je polazna to ka s koje ~elimo krenuti piaui o Zajedni koj kupki. Razgovor suca i dvojice muakaraca  psihoanaliti ki dijalog? Temeljnu dijegeti ku razinu romana ini razgovor trojice muakaraca  suca, Jacobsona i treeg, neimenovanog muakarca. Rije  je, nesumnjivo, o tro lanoj strukturi, no prvo pitanje koje ~elimo problematizirati jest pitanje o tome mo~e li se doista govoriti o strukturi psihoanaliti kog dijaloga. U trokutu muakaraca sudac je subjekt koji iznosi svoje pri e. On je Pripovjeda , onaj koji govori (Viae govorim nego ato mislim. A ti si mi, eto, i zahvalno uho. (Marinkovi, 1995: 373)), onaj kojeg se sluaa. On je autor i kreator pri a, literat, onaj koji je ~elio studirati knji~evnost, onaj koji je sklon izmialjanju (E, ali sam i izmislio mnogo toga... (1995: 365)), poniatavanju granica izmeu zbilje i fikcije. Najbitnije je da sudac posjeduje svijest o mogunostima i moi koju ima pripovjeda   mogunostima da se pri e iznesu na razli ite na ine, da ih se usporava ili ubrzava, da im se dodaje ili oduzima, naprosto, da ih se kreira na svoj vlastiti na in. Sudac mogunosti svoje pozicije uvelike koristi  namjerno neato ostavlja po strani (Ma ljuti me ato nisi opazio  nastavlja sudac odgajateljski  kako namjerno ostavljam po strani...i ekam da me pitaa... (1995: 395)), namjerno odla~e rasplet pri a (Zanima te, a? E, neea tako brzo do ekati kraja kako mislia! (1995: 395)), pomno bira rije i (Mislia da sam tek slu ajno rekao  umjereni ? Nisam, nego da ne ka~em odmah  zamialjeni ,  utu eni , ili da bude odmah sve jasno  posrani Nereo (1995: 396)). Sa svoje uzviaene pripovjeda ke pozicije (koju ostala dvojica namjerno ne ~ele naruaiti) on dijeli savjete, opominje, ljuti se, vrijea. Temeljnu dijegeti ku razinu romana mo~emo odrediti kao su ev govorni in, to nije, niz inova, kojima nastoji djelovati na svoje sluaatelje. Njegov je in performativnog karaktera, a sudac se ponaaa kao da je nadmoan svojim sugovornicima, kao analiti ar ija svijest je u nadreenoj poziciji u odnosu na preostalu dvojicu jer ima potpun uvid u situacije koje iznosi  dobro je upoznat sa svim pri ama, ponekad i s najsitnijim detaljima i njihovim teako uo ljivim, skrivenim zna enjima. Na prvi pogled ini se da sudac ima ulogu analiti ara ispripovijedanoga, a ponekad gotovo i ulogu odgajatelja svojih sugovornika. Gledamo li tako postavljene odnose iz psihoanaliti ke vizure i uz potkrepu psihoanaliti ke terminologije, perspektivu uvijek mo~emo i preokrenuti, a to nas dovodi do hipoteze o tome da bi i sudac sudac, zapravo, mogao biti analizirani, pacijent, a njegovi sugovornici terapeuti. Nije li i cijeli njihov dijalog, tro lane strukture, prvenstveno psihoanaliti ki dijalog ija je terapeutska uloga usmjerena na suca, na otkrivanje zna enja njegove ~ivotne pri e, njegove osobne povijesti? I ne samo to, odlu imo li se za potvrdan odgovor, nu~no je postaviti i sljedee pitanje, a to je pitanje o to noj ulozi preostale dvojice u tom dijalogu. U iznala~enju odgovora na postavljene hipoteze pomoi e nam daljnja razrada. Tko je sudac? Premda se ini da je lik suca transparentniji od likova preostale dvojice muakaraca, da njegove pri e govore same za sebe, predo ujui nam njegov lik kao lik redikula, nametljivog, premda zanimljivog brbljavca koji tra~i pa~nju i namee svoj autoritet, koji je sklon mimeti kim nedosljednostima (Marinkovi, 1995: 455)) i koji pokuaava izravno utjecati na recepciju svojih pri a (isti ui ono ato nije izmialjeno, ne bi li potkupio sluaa a, zadr~ao njegovu pa~nju im pozornijom), ipak se ini da nam temeljno mjesto u analizi suca kao subjekta nekako izmi e, ostaje prazno. Tko je zapravo taj sudac? Koja je njegova pri a? U ime koga ili ega on govori? Koji je cilj, prava svrha njegova govora, njegova cjelononog govornog ina? Po Lacanu, saznanje kako da uzvratimo subjektu u analizi prvenstveno nastaje na temelju prepoznavanja mjesta gdje njegov ego jest, tj. na temelju uvida u to preko koga i za koga subjekt postavlja svoje pitanje (Prema - Felman 1992: 276), u potrazi za svojom izvjesnoau (Lacan, 1986: 139). Tamo gdje se pojavljuje ispraznost subjektova diskursa, nu~na je prisutnost analiti ara, tj. njezina uklju enost u subjektovo nesvjesno, koje odreuje kao zbroj u inaka govora na subjekt, na onoj razini na kojoj se subjekt konstituira od u inaka ozna itelja (Lacan, 1986: 136)). Pavao Pavli i iznosi tezu da su pri e iz su eva ~ivota i one druge, pro itane ili od nekog posluaane pri e, u meusobnom suodnosu, tj. da male pri e imaju funkciju dopunjavanja velike, su eve ~ivotne pri e: ...male pri e ilustriraju veliku, a velika malima daje zna enje. Najja i je dokaz tome okolnost da se velika pri a vrti oko istih motiva kao i male: oko prijevare, poni~enja i smrti. (Pavli i, 2003: 156). Od triju temeljnih motiva, smatra Pavli i, poni~enje je najprisutniji motiv, koji se onda preplie, nadopunjava s preostala dva motiva na razli ite na ine, ovisno o svakoj pojedinoj pri i. Mo~e se vrlo lako uvidjeti da je upravo poni~enje mjesto gdje su ev ego jest, to nije, mjesto gdje taj ego progovara, dolazi do izra~aja upravo zato ato je naruaen, doveden u pitanje pod prijetnjom ukidanja njegove va~nosti i cjelovitosti, i to s razli itih strana  kako privatne, tako i poslovne. ini se da je upravo to mjesto s kojeg sudac kao subjekt postavlja svoje pitanje  Jacobsonu, treem ovjeku, svijetu. Stoga i nema pri e u kojoj sudac nije poni~en, na ovaj ili onaj na in. Promatrajui njegovu osobnost kakva nam je predo ena u susretu s dvojicom muakaraca, sudac kao subjekt na prvi dojam ostavlja potpuno druga iji dojam. On je glasan, nametljiv, autoritativan, ponekad gotovo svadljiv. Jacobsona esto nastoji usmjeriti na pravi put u razmatranju pri a (tj. na put koji on ozna ava kao pravi), a prema nepoznatom mladiu povremeno je ak bezobrazan, podcjenjiva ki raspolo~en. Promatramo li, meutim, takvo ponaaanje (koje je samo vidljivi znak, ozna itelj) u svjetlu psihoanaliti kog pristupa, lako dolazimo do promialjanja o tome da in pripovijedanja sucu zapravo priskrbljuje simboli ku zamjenu za osobno, ljudsko dostojanstvo koje je izgubio u privatnom, ali i poslovnom ~ivotu. U tom kontekstu njegova ~udnja za pripovijedanjem postaje razumljivija, kao i u~itak koji to pripovijedanje donosi. Potreba za vlastitim dokazivanjem najizrazitije dolazi do izra~aja u pokuaaju skoka na brod Palomu. Da je tijelo izuzetno va~no kao znak naae osobnosti, kao ozna itelj, pokazuje sudac nakon neuspjela skoka. ak i tada, nakon ato je pao u smrad kanalizacije, on dr~i glavu ponosno, sjedi na klupi uspravno, kao pobjednik, kao aampion, ne bi li o uvanjem tjelesnog dostojanstva o uvao i unutarnje dostojanstvo: Jacobson ga smjestio na klupu. Nije htio lei. Sjedio je, podbo ivai se samosvijesno, kao neki aampion... (Marinkovi, 1995: 420). Su evo dr~anje, njegova nametljivost i autoritativnost, njegov pokuaaj skoka, ali prije svega njegov cjelononi govorni in (tj. niz inova), zapravo su ozna itelji njegova nesvjesnog. Po Lacanu, nesvjesno je strukturirano kao jezik (Lacan, 1986: 217), ono je diskurs - diskurs Drugoga (1986: 141)  i to nu~no intersubjektivni diskurs (Subjekt proizlazi iz svog sinkroni nog pokoravanja u polju Drugoga (1986: 200). U svojoj studiji Shoshana Felman raa lanjuje klju ne to ke Lacanova odreenja. Tvrdnjom da je nesvjesno diskurs ve je Freud naglaaavao da nesvjesno govori, osobito u snovima, ali i u jezi kim omaakama i u simboli kom jeziku simptoma. Klju no je zapa~anje da je nesvjesno diskurs koji je drugi, ili eks-centri an, u odnosu na diskurs jastva, ali i ono da je to intersubjektivan diskurs, ato zna i da ga svijest mo~e uti samo posredstvom Drugoga - Drugi tako u psihoanaliti kom dijalogu zastupa ujedno i poziciju analiti ara preko kojega subjekt uje svoj vlastiti nesvjesni govor, i poziciju subjektova vlastitog nesvjesnog kao drugoga njegovome jastvu (njegovoj samo-slici i samo-svijesti). (Felman, 1992: 79). Po Lacanu, Drugi je od po etka u ostvarenju nesvjesnog koje se strukturira kao igra ozna itelja, od po etka je prisutan u subjektovoj objavi (Lacan, 1986: 140). Isti e da se diskurs Drugoga, tj. diskurs nesvjesnog, ne nalazi s one strane zapora (1986: 141), nego izvana te da upravo on, iz pozicije analiti ara zove da ponovo otvorimo zaslon (1986: 141). Je li to, dakle, razlog zbog kojeg je sucu potrebna publika  razlog zbog kojeg mu je potreban Jacobson, ali i trei ovjek, trei sudionik razgovora? Sudac tek putem Drugoga, putem publike, mo~e uvidjeti svoje nesvjesno, mo~e postati svijestan svoje ~ivotne pri e i dobiti odgovor na pitanje o vlastitoj sudbini. Ipak, on ima dva sluaatelja pa se mo~emo pitati koja je uloga svakog ponaosob. Spomenuto je ve da Lacan smatra da je tro lanost bitno obilje~je psihoanaliti kog dijaloga. Nesvjesno je uvijek diskurs onoga ato ne pripada subjektovu jastvu, diskurs onoga ato je razli ito od subjekta  diskurs Drugoga. Najzanimljivije u tako postavljenoj strukturi jest to ato se, po Lacanu, autenti ni govor tog Drugog, govor nesvjesnog, ostvaruje u poziciji Treega u strukturi psihoanaliti kog dijaloga. Drugi je na poziciji Treega u strukturi psihoanaliti kog dijaloga: on je locus nesvjesnog govora, ponekad stvoren sretnim susretom, sretnim strukturnim, verbalnim podudaranjem analiti areva i pacijentova nesvjesnog diskursa. On je trei ne samo stoga ato nije jedan od dvaju sudionika u analiti kom dijalogu, ve i stoga ato nije ni imaginarni drugi s kojim se svaki od tih sudionika su eljava. Nesvjesno je diskurs Drugoga - Treega  zato ato je eks-centri no i subverzivno prema ogledalnoj dvo lanosti (zavodni kom, narcisti kom zrcaljenju) izmeu analiti ara i analiziranoga (Felman, 1992: 281). U tom se svjetlu mo~e promatrati roman Zajedni ka kupka. Famozni Trei Trei u pri i o sucu nije stvoren samo spomenutim strukturnim ili verbalnim podudaranjem analiti areva i pacijentova nesvjesnog diskursa, ve je on doslovno utjelovljen u liku treeg, anonimnog muakarca. Gleda li se tako, postaje jasnija uloga tog treeg sudionika razgovora, za kojeg nam se tijekom razgovora preostale dvojice esto ini da je suviaan, nezanimljiv, izopen iz komunikacije (npr.: Jacobson se prvi put ve eras  doduae, sa sordinom, ispod brka  nasmijao nedvosmisleno, jasno, ne tra~ei u meni ortaka. Meni nije bilo teako svladati se da se ne nasmijem, jer ja sam bio izopen, nisam viae, ni po Jacobsonu pripadao u njihovo druatvo. Kao iz igre isklju eno dijete, iz pakosti nisam sudjelovao u uspjehu suca. (Marinkovi, 1995: 346)). S druge strane, pripovjeda  nam viae puta signalizira da njegova uloga nije nebitna, osobito to postaje vidljivo na kraju. Tijekom itava su eva pripovijedanja skriven u mraku gledaliata (Marinkovi, 1995: 424), on je onaj zbog kojeg su pri e zapravo ispri ane  Naslovljenik (Biti, 1994) itavog procesa pripovijedanja  onaj koji mijenja pasivnu poziciju sluaatelja, primatelja, u aktivnu, glasnu poziciju pripovjeda a. On je to ka u kojoj je najvidljivija transgresija pragmati kih uloga, proces razvlaaivanja, o emu govori V. Biti u svojem tekstu Tko zastupa Nedoku ivo?, analizirajui odnos izmeu Pripovjeda a (sudac), Subesjednika (Jacobson) i Naslovljenika (neimenovani ovjek). Biti takoer isti e va~nost Treega, premda ne u psihoanaliti kom kontekstu, koji nam ovdje predstavlja okvir interpretacije, ve pozivajui se na Bahtina: I Bahtin, naime, opisuje toga Treega kao nadadresata ije apsolutno ispravno razumijevanje autor pretpostavlja bilo u metafizi koj daljini ili u dalekom povijesnom vremenu. On proistje e iz naravi rije i koja uvijek ~eli biti usliaanom, uvijek tra~i odgovarajue razumijevanje i ne zastaje na neposrednom razumijevanju, ve se probija sve dalje i dalje. Taj horizont kona nog namirenja za kojim neumorno, jer uzaludno, pose~e umjetni ka rije  odbacujui svako kompromisno rjeaenje utjelovljen je, piae Bahtin na jednom drugom va~nom mjestu, u ovjeku kao takvom, liaenom svake socijalne i ~ivotno pragmati ne konkretizacije, istom  ovjeku u ovjeku , predstavniku svih drugih za ja. (Biti, 1994: 40) Meutim, Bahtin napominje da je ta emancipacija od svih druatvenih uloga nemogua u svakodnevnom ~ivotu  razlike meu komunikatorima ukidaju se samo u specifi nom, omeenom prostoru karnevalskih svetkovina. ini se da se to isto dogodilo i u Zajedni koj kupki, na relaciji sudac  Jacobson  neimenovani mladi: specifi ni kronotop ljetne noi na rivi odigrao je ulogu karnevalskih svetkovina, vremenoprostora u kojem je, zaatieno od pravog prostora i vremena aktualnog svijeta, mogue totalno razgoliavanje entiteta od svih nametnutih druatvenih uloga. Trei ovjek, preuzevai poziciju pripovjeda a, daje glas su evu nesvjesnom koje se bez njega ne bi moglo artikulirati, niti bi ga, ato je najbitnije, sam sudac mogao uti. Zbog toga Jacobson i kazuje svom prijatelju, treem muakarcu, da se sve dogodilo samo u su evoj glavi i da bi, u slu aju da to ispri a, u inio knji~evnu krau. Time mu, zapravo, lukavo postavlja mamac na udicu, mamac kojem ovaj nije mogao odoljeti  nije se mogao ogluaiti na injenicu da se naaao u poziciji kad mu se otvara mogunost da on postane pauk, da oblikuje dalje su eve niti (Marinkovi, 1995: 424), da razvlasti suca i uzme pripovjeda ku mo u svoje ruke. Mo~e se slikovito rei da je pripovjeda  ve upao u istu kupku sa sucem, da je Autor ve ulovljen u mre~u s Likom, jer kao ato likovi tra~e svoje autore, tako i autori tra~e i ~ude za likovima (majstorski primjer nalazi se u Marikovievoj noveli Zagrljaj). Sudac i trei muakarac dio su iste smrdljive kupke, dvije strane iste medalje, lice i nali je, ozna eno i ozna itelj, govor i pismo, svjesno i nesvjesno. U tom se svjetlu mogu itati re enice poput ovih: Umo io nas obojicu u ovu ku~nu kupelj i za sobom zatvorio vrata. `to te briga? Utonuo u svoj mirni, ravnoduani san s podrugljivim, vjerojatno i gadljivim, osmijehom, a nas ostavio da se tresemo u naaem smradu........................... Bdijenje je sada moje jedino kupanje, moje otkupljenje. I ovo nizanje i kljucanje rije i u ovoj gluhoj noi ku~nog isparenja iz onog pakla ato ga on u sebi nosi, to nije njegovo, to je dio moje muke (Marinkovi, 1995: 430). Sudac i pripovjeda  nisu povezani samo paukovim nitima, samo instancijom pripovjeda a, ono ato ih povezuje mnogo je dublje  su eve muke postaju pripovjeda eve muke, su ev pakao  pripovjeda ev pakao. Nekoliko se puta isti e da sudac, igrajui svoju predstavu, zapravo iznosi zbirku patnji, iznosi svoj pakao. Jacobson se pritom naaao u dvostrukoj ulozi vodi a  on je su ev vodi , ali jednako tako i vodi  neimenovanog ovjeka, sljedeeg patnika: Nisi li opazio s kakvim paklom u sebi on ~ivi? Kakva je to mnogostruka muka? Da je barem lud! Ali nije. Nije ak ni lukav! I ato bi ga htio...pei na istinskoj vatri? Od stravi ne maate u initi zbilju. vor iza lijevog uha? Pa ti si ga noas vodio kroz pakao!  viknuo sam Jacobsonu. I to vrlo prepredeno, nije se ni dosjetio. Jacobson me blago okrenuo prema sebi, stavio mi ruke na ramena i rekao prijazno i mirno: Tebe sam htio povesti, prijatelju... Kad smo ve nabasali na njega, pomislio sam, hajde, mo~da, malo da provjetri maatu, he, ne ljuti se. Vidia li kako smo bez njega neinteresantni? Kao okvir bez slike. Jedan drugome dosaujemo. Otiala slika...i ostali smo prazni (Marinkovi, 1995: 423) Ako su Jacobson i pripovjeda  bez suca prazni, ako su kao okvir bez slike, nije li to zapravo poznata, vje na veza, ali i napetost, izmeu ozna enog i ozna itelja, sadr~aja i forme? Sudac je ponudio grau, neimenovani pripovjeda  e je iskoristiti, dati joj oblik, zdru~iti okvir i sliku. Vratimo li se psihoanaliti kom pogledu, to zapravo zna i da e nesvjesno (koje je Drugo) tek putem treeg sudionika dijaloga dobiti svoj glas, svoju formu, postati ujno i biti dostupno svijetu, ali i svojem subjektu (sucu). To je u skladu s Lacanovom tezom da nam naaa vlastita poruka dolazi od Drugoga, u obrnutom obliku, proizlazi iz to ke odakle analiti ar o ekuje subjekt i aalje mu prema formuli svoju vlastitu poruku u istinskom zna enju, tj. u obrnutom obliku. (Lacan, 1986: 149). Nesvjesno je taj diskurs Drugoga pomou kojega subjekt prima, u preokrenutoj slici, svoju vlastitu zaboravljenu poruku. (Felman, 1992: 279) Za suca, dakle, nesvjesno je govor Drugoga, budui da je kona no uspostavljen, fiksiran pismom putem diskursa neimenovanog pripovjeda a. Je li taj diskurs doista obrnut od diskursa suca? Sigurno je da je promijenjeno glediate, a najva~nija razlika sastoji se u tome ato je on iz usmenog preaao u pismeni oblik, od govora je nastalo pismo, tekst. Govorei o odnosu govora i pisma, Roland Barthes, kojeg je vodila ideja da odvoji pismo od govora, ka~e da je pismo prije svega in ruke, vje~ba, zanat, stilska stolarija, ~elja za urezivanjem u podlogu, za razliku od ~elje za bijegom u dijalog (Barthes, 2004: 13). Veza izmeu govora i pisma u skladu je s ravnomjernim raspodjeljivanjem tijela  tijelo se ravnomjerno raspodjeljuje, specificira svoje funkcije (tehni ke ili neuroti ne) prema ruci i licu, vidu i kretnji, no svakako  i to bi bilo posljednje antropoloako dostignue ovje anstva  nikad prema samo jednom od njih (Barthes, 2004: 54). Dovede li se to u suodnos s onim ato je prije re eno o sucu i neimenovanom pripovjeda u, kao o subjektu i njegovu nesvjesnom (koji je diskurs Drugoga, ali omoguen, ostvaren putem instancije Treeg), ini se da mo~emo prihvatiti takvo odreenje  na djelu su dva aspekta istog tijela, dvije funkcije (govor i kretnja) koje se nadopunjuju, ovise jedna o drugoj i jedna bez druge u kona nosti ipak ne mogu, jer su ujedinjene istim tijelom. Kad se govori o tome da subjekt mo~e uti svoje nesvjesno samo ako je uobli eno, izgovoreno glasom koji dolazi izvana, va~no je istaknuti da to ujedno zna i da nesvjesno tada mo~e postati dostupno i drugima - ono postaje glas, pri a, oblik koji postoji izvan subjekta i samim time izlo~en javnoj dostupnosti, dohvatljivosti drugih. Nesvjesno prestaje biti osobna, individualna injenica i postaje javna, kolektivna pri a, za sve one koji je ~ele uti. Barthes ka~e: Samim upisivanjem u prostor podloge (kamen ili list), pismo uzima u obzir taj slijed: itati zna i prihvatiti pri u (Barthes, 2004: 54). Tek kad je napisana, urezana u podlogu, pri a postaje neosporna, vidljiva - postaje vlasniatvo itatelja. Tek je pri a neimenovanog pripovjeda a ona prava, bitna pri a  prihvaena od suca, nije jednaka ni su evoj ni Jacobsonovoj pri i  nastala je u procesu meusobnog pro~imanja, stapanja dvaju svijesti, dvaju glasova  analiziranog i analiti ara, subjekta i Drugog, glasa i kretnje. Zbog toga je ona diskurs Treeg, autenti an govor nastao u analiti kom dijalogu  ona je istina tuma enja. Pozicija Drugog Ako je neimenovani ovjek Trei, tj. ako se putem njega projicira autenti an govor koji nastaje u analiti kom dijalogu kao rezultat pro~imanja pacijentove i analiti areve istine, tko onda stoji na poziciji Drugog, budui da smo pretpostavili da susret trojice muakaraca ima tro lanu strukturu psihoanaliti kog dijaloga? Drugi u dijalogu jest onaj koji za suca ima obilje~je drugosti, razli itosti, onaj s kojim zapravo i vodi razgovor izla~ui mu svoju izranjanu duau, a to je Jacobson. Slu ajni susret dvojice muakaraca na rivi pretvorio se u mnogo viae  u cjelononom govornom inu sudac je, osim ato je ispri ao najrazli itije pri e (razli ite tematski, ~anrovski, funkcionalno, s obzirom na udio fikcionalnosti...), ispri ao puno toga i o samome sebi  to je ono ato se obi no zanemaruje u nastojanjima da se doku i ato koja pri a zapravo zna i, kao i ato u njima odgovara stvarnim dogaajima, a ato je plod su eve maate. S glediata od kojeg smo krenuli, mnogo va~nije od svih tih pitanja jest pitanje kakvu ulogu te pri e imaju u su evu ~ivotu, tj. zaato ih on uope pri a i ato njima ~eli postii. Iznosei pri e, sudac pomalo podsjea na `eherezadu  i ona je pripovijedala nou, samo ato je njezin cilj bio uatedjeti pri e pa je svaku prekidala na najzanimljivijem mjestu ne bi li je nastavila sljedee noi  sudac, meutim, u jednoj noi ~eli ispri ati im viae pri a ( ini se da mu je repertoar neiscrpan te da ih, gotovo pani no, pokuaava ispri ati im viae, kao da mu je to jedinstvena, neponovljiva prilika, kao da i za njega, baa kao i za `eherezadu, pri e imaju egzistencijalnu va~nost). Sudac ka~e da ne mo~e spavati pa se ini da pri ama zapravo kupuje druatvo, kupuje sluaatelje. Pod reflektorom psihoanaliti kog pristupa stvari se uslo~njavaju i otvaraju u airokoj lepezi varijanata ili, poslu~imo li se su evim rije ima, kao komadii iz kojih se mo~e puno toga slo~iti. A ono ato se osobito nadaje rekonstrukciji jest mozaik su eve osobnosti, njegova osobna povijest. Ta je pri a - govor njegova nesvjesnog - omoguena upravo posredstvom Jacobsona, posredstvom Drugog. 6. Edipovsko pitanje I Freud i Lacan usporeuju proces prakti ne psihoanalize s dramom o Edipu - takva se usporedba prvenstveno temelji na tijeku Sofoklove dramske radnje koja se zasniva na procesu razotkrivanja, s permanentnim odgodama i konstantnom intenzifikacijom uzbuenja (Felman, 1992: 283). Tako i sudac~  & ( Z z | ~ j<̵բwkbkYMDh`6CJaJhE`QhE`Q6CJaJhj 6CJaJh(6CJaJhE`QhJw6CJaJhE`Qhg6CJaJhE`QCJaJhE`QhE`Q5CJaJh7h&CJaJhJwCJaJh`56CJaJhE`Qhl:56CJaJh~25CJaJh`5CJaJhE`Qhl:5CJaJhE`Qh75CJaJhE`Qh:CJaJhgh7,X | $ & Fdha$gd}($hdh`ha$gd] $dha$gdJw $dha$gdE`Q $dha$gdl:$ @dha$gdl:$ @dha$gd7خ"<hxz~ j,l4(*,,JLVXǻ|xtxmmih}( hGhGAhh`(hvhoihvah^hGA hGA6h] hva hva6h]]h-"5CJaJh}(h}(5CJaJhJwhJw5CJaJhva5CJaJhS7\hgCJaJhz$F6CJaJh(6CJaJhS7\6CJaJhj 6CJaJ(,> @ "J7L7h7j7sd$dh^a$gdv/$ & Fdha$gdv/ $dha$gdDN$hdh`ha$gdi$hdh`ha$gd] $dh^a$gdP$ & Fdha$gdP $dha$gdJw$hdh`ha$gd}($hdh`ha$gdJw$dh^a$gd}( Xfhp| $2<@\tv< > @ !T!!!""4#P#T#V#ھڈ|xhc/hxjJhOhPhNMhPhP5CJaJh}(5CJaJhP5CJaJhPh}(5CJaJh:h] h`(h]] h(h8h hn5h h86h8 h8h8hz$F hGhp+hGhp+h}(hS7\-V#####$$ $$%%%\%^%`%v%|%f'L(p(r(t(v(f)h)))))>*@*Z****++++ ,6,t,,&-:->-»ʰְְ֓|xhvah(h^h7hN h6#h6#hNCJaJ h7h7 h7h6# h%1h6#h6# h]]h]] h]]hah]]hxjJhahxjJCJaJhc/ hxjJhxjJhPCJaJh]]CJaJhNMCJaJ h]]hNM->-|---------/t000000v112*2B222263B3D3T3V3X3n3t3333344r5z5555h6666H7J7L7f7h7j7l778 8\8h88ܟh2khrbh5CJaJhv/hv/5CJaJhhp]@h>hv/h7h~ h@hih(hc/h hh%Oh^hhvahO<88B999999:;4;|;;<>>> ?@@AAAAABBCRCVCDDLEbEhEnFpFFFFFF GG G:GJGɻŴ{wh ! hV3hywhywh@ph5/hzhkG h%1hzhV3hHhuhil? hil?hil? h4wh`x)jh4w0JUh4wh<h2kh">h'h@ h.{hrbhv/ h%1hrbh%1hrbhv/hv/6.j7AU`cfkk*lHlJlxm$ 4hdh`ha$gd] $ 4dh^a$gd7n$ & F 4dha$gd7n$ 4dha$gdz$F$hdh^ha$gd] $hdh`ha$gdz$F$hdh`ha$gd] $hdh`ha$gd$hdh`ha$gdkG JG^GGG&HRHHHHH>IlInIFJbJJJ0KKLLL|LLMrMN4OXOPPP$QrQ|Q~QQR*SDSSSS T"TTTTUUUUVV\VrVVVVž𺾳ťΞhn5hhn5h6 hn5hhn5h hn5hh6 hV3h8 hV3h7hV3 hV3h6h6 hd6hn5hh`h5/hd hywhyw hV3hywh !h@hywh|jBh@p9VVW,Wcccccceeef ff\ffff6gtg|gggJkkkkl&l(l*lFlHlJlrlllɥ|xtph Xh@h5/h5CJaJh7nh7n5CJaJ hz$Fh Xhz$F h,26h,2hoLhz$FCJaJh7nCJaJhoL6CJaJhoLCJaJh! CJaJh.{hW2hp]@h! h`h7nh^hh@ph-PU h-PUh-PU+lmZmVo.rPrrrsssss@tBtDt\t^tvtxttu vv8v:vrvzvvvwwwDxPxxxzz({B{\{l}ҼҼꠘ{ph;h0CJaJh;h06CJaJh06CJaJh0CJaJh^CJaJh0h@H h1"6h@h1" hjh1" h36 h7n6hh36hh3h7nh Xhz$FhoMhp]@h_h,2 h@h7n h@h,2*xxB{l~n~΂vN`ؔ "$ & F 4dha$gd] $ 4hdh^ha$gd] $ 4hdh`ha$gd X$dh`a$gd$dh`a$gd] $dh^a$gd] $dha$gd] l}}~F~H~`~j~l~n~~:Tvڀ.@Fʂ̂΂bn`pxʅ̅R{hvzhp 6h X hthp hthABhp h3 h0h0h Xh06 hf1"hUN:hUN: h06hfDh0 hEh0h05CJ aJ h;h0CJaJh7nCJaJh XCJaJh0CJaJhABCJaJ+*246bdl~ĉԉ։ "46v:xBLNprxڎ 羺{skchV?kCJaJhoMCJaJhfDCJaJh XCJaJh h 6CJaJh h CJaJhvCJaJhABCJaJh 4CJaJh CJaJhUN:hWhABhws hvz6hfD hfDhfD hfD6hvzhvz6hvz hihvzjhih,0JU%^|`xҒ(*T \^68:<,.VX֠6 ͽձ{wswokhXhvhp]@h #f hfDh #fhfD hIh3$uhz$Fhy\)h3$u hIhsuhUN:hf1"h9 hsu6hsuhfDCJaJh XCJaJhrCJaJh5CJaJhV?kCJaJ h XhV?khI hV?khV?khV?khV?k6 hV?k6hV?k*"XĦ2ʲ̲pdfp$ 4dha$gdf1"$ 4hdh`ha$gdf1"$ 4hdh`ha$gdDN$ 4dh^a$gdK$ & F 4dha$gdK$ 4dha$gdo!a$ 4hdh`ha$gd] $ 4hdh`ha$gdfD >tң ¦Ħh2`ު "*LҫtƬ6Fnȭ2\:TȲʲ̲̼̭ȱ̩hKhK5CJaJhDNh=ho!a hvhhvhrhxhf1"hhFsh@HhIh #fhKh XhwZhz$FhXhX6hXhfD=jlnpܵ>DFv R6hv@2LXlƽȽʽؽ@8BTӿӻ۷ӳӯï۫ïïïïãïïh^=hyYh%Gh# hOhSh4xhwshf1"ho!aho!ahv6hxhvhNh-ht9< ht9<ht9<hKhK5CJaJhDN5CJaJ>Bd:<Tbdf$>@B4BDFHJh|(LfjĽĶȰĬĨĨĨĨȬhh}6 h4)hh4xh%GhShh}hxU hMWHhMWH hNhMWHh^hMWHhS5CJaJhyYhyY5CJaJ hNhyYh2hhf1"hyYh# hN7fJ~ .RT zzz$ 4hdh`ha$gdx$ 4hdh`ha$gd] $ 4hdh`ha$gd<1$ 4hdh^ha$gd] $ 4hdh`ha$gdam,$ 4hdh`ha$gd^$ 4hdh`ha$gdDN , iznosei svoje pri e, sve viae razotkriva samoga sebe  svoju osobnost, svoju ~ivotnu pri u. Iako se taj proces ne odvija kontinuirano i cjelovito, na kraju nam nije teako zaklju iti da je provodni motiv su eva ~ivota upravo poni~enje, dok je patnja temeljni osjeaj koji ga obilje~uje (premda ne eksplicitna i dramati na, ve trajna, duboko skrivena, gotovo sveprisutna  tiha, neotklonjiva, egzistencijalna patnja). Stalne i vjeate odgode u procesu razotkrivanja povezane su sa su evim neprestanim odlaganjem zavraetka pripovijedanja, okon anja govornog ina - povezane su s neprestanim odlaganjem neke to ke kulminacije ili barem neke zavrane poante. Naprosto, radi se o tome da nam stalno izmi e klju  pomou kojeg bismo mogli tuma iti njegov viaesatni in govora. Prema Lacanovoj paradigmi, za razliku od Freudove, ono ato ini ovjeka ovjekom upravo je ozna itelj, a ne nagon (Sve izranja iz strukture ozna itelja, (Lacan, 1986: 221)). Osnovno obilje~je ljudskog, po Lacanu, jest to ato ljudi govore, koriste se jezikom, pri emu nije neva~no da on te postavke ia itava ve u Freda, ali smatra da su ih Freudovi nastavlja i krivo protuma ili, napominje }eljka Matijaaevi u knjizi Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan, razmatrajui Lacanov simbolizam nasuprot Freudova biologizma (Matijaaevi, 2006: 120). S druge strane, o neprestano rastuem uzbuenju mo~e se govoriti samo s obzirom na suca. U njemu doista kao da raste uzbuenje proporcionalno tijeku vremena, u nastojanju da ispri a ato vei broj pri a. Povremeno pokuaava afirmirati svoje sluaatelje, zagolicati im znati~elju, potaknuti njihova razmialjanja u ~eljenom pravcu. Jacobson, meutim (trei ovjek je prili no neprimjetan, itavo vrijeme tih, negdje u sjeni), ostaje prili no hladan, ravnoduaan, a tu ravnoduanost pokazuje i povremenim zijevanjem, kaaljanjem ili autnjom. Sam za sebe ka~e: Zna on da sam ja od onih koji se teako dadu smetati tim razim tuim zbrkama, sam ka~ea  ravnoduaan ... Radije uzmem roman u krevetu prije spavanja, razumije se, kriminalisti ki... E, vidia, to nije zbrka. Sve je tamo uredno smialjeno i jasno,  logi no, logi no, kolega ...... I upravo taj smialjeni red, neka je i izmialjeni, briga mene, pru~a mi, mada se radi o groznim stvarima, umorstvima i sli no, neku ugodnost ~ivota i priprema glavu za udobno spavanje. (Marinkovi, 1995: 425) Edipovsko pitanje temeljno je pitanje svake prakti ne psihoanalize. To je pitanje koje se ne mora odnositi samo na ~elje subjekta prema roditeljima, ve ujedno i pitanje koje nastaje iz subjektova nepoimanja, neprepoznavanja vlastite povijesti i iz njegove te~nje da je kona no spozna, prepozna. Lacan napominje: Nesvjesno je ono poglavlje moje povijesti koje je obilje~eno prazninom ili nastanjeno la~ima: to je cenzurirano poglavlje (Prema - Matijaaevi, 2006: 124), ili: Njegov ~ivot ne vodi problematika ~ivotnog iskustva ve njegove sudbine  koji je, dakle, smisao, koje je zna enje njegove povijesti? `to zna i njegova ~ivotna pri a? (Prema - Felman, 1992: 284). Prepoznavajui svoje nesvjesno, smatra Lacan, subjekt zapravo prepoznaje vlastitu povijest i dovraava stvarnu historizaciju injenica koje su ve odredile stanovit broj povijesnih 3 preokreta3 u njegovu ~ivotu. (Prema  Matijaaevi, 2006: 124). Temeljno pitanje koje sudac svojim pripovijedanjem postavlja Jacobsonu upravo i jest to: `to zna i moja ~ivotna pri a? Koje je zna enje moje ~ivotne povijesti? Da bi dobio odgovor na to pitanje, da bi postigao povijesnu integraciju izgovorenoga, ali neprepoznatoga dijela subjekta, subjekt mora, poput Edipa, prepoznati ono ato ne prepoznaje, naime svoju ~elju i svoju povijest, u mjeri u kojoj su obje nesvjesne (dakle, u mjeri u kojoj se njegova ~ivotna povijest razlikuje od onoga ato on mo~e poznavati ili posjedovati kao svoju ~ivotnu pri u (Felman, 1992: 284-285)). }udnja za unutarnjom integracijom izuzetno je jaka ~udnja, stoga je lako razumjeti suca i njegovo uzbuenje, njegovu strast za pripovijedanjem. Da bi dobio odgovor na to pitanje o vlastitoj ~ivotnoj povijesti, sucu je potreban Jacobson. Zahvaljujui njegovoj prisutnosti, njegovoj drugosti, on mo~e formulirati svoje pitanje, svoj glas. Odgovor na to pitanje nastaje u meudjelovanju njegova vlastita i Jacobsonova diskursa, koji se pro~imaju i stapaju u novi diskurs, predo en instancijom treeg sudionika razgovora. Taj je diskurs razlika izmeu su eve ~ivotne povijesti i onoga ato on posjeduje kao svoju ~ivotnu povijest, svoju pri u. U kona nosti, ta je razlika tekst o sucu, Jacobsonu i neimenovanom ovjeku, ispri an glasom neimenovanog pripovjeda a u dvostrukoj ulozi  pripovjeda a i lika. Obi no se govori da je Zajedni ka kupka roman o cjelononom razgovoru trojice muakaraca na rivi nekog dalmatinskog gradia  mo~emo se odmaknuti od takva odreenja pa rei da je to roman o sucu i njegovu prepoznavanju vlastite ~ivotne pri e. Neizmjerno je va~no je da je za Lacana psihoanaliti ko prepoznavanje krajnje povezano s jezikom, sa subjektovim analiti kim govornim inom, i da je njegova vrijednost manje kognitivna, a viae performativna. ini se da u ovom romanu nalazimo upravo to  su evo psihoanaliti ko prepoznavanje koje je maksimalno povezano s jezikom, tj. s njegovim govornim inom (koji jest analiti ki jer se u njemu doti u dva glasa  subjekta i Drugoga, analiziranog i analiti ara, odnosno, suca i Jacobsona), a koje ima prvenstveno performativnu ulogu  ulogu djelovanja na sugovornike (neposredno na Jacobsona, ali prvenstveno i u krajnjoj konzekvenciji na neimenovanog ovjeka koji preuzima od suca ulogu pripovjeda a, a to, nadalje, i jest rezultat toga ato utjelovljuje Treeg  najbitniju to ku u strukturi psihoanaliti kog dijaloga.) Lacan smatra da analiti ki govorni in, pomou kojega subjekt prepoznaje i imenuje svoju ~elju i svoju povijest, valja dovraiti kona nim inom koji on naziva preuzimanje ne ije povijesti, tj. kona nim prihvaanjem i potvrivanjem ne ije sudbine, priznavanjem odgovornosti za diskurs Drugoga u sebi, isto kao i opraatanjem tog diskursa (Felman, 1992: 286) Upravo to preuzimanje svoje vlastite povijesti koje se konstituira kroz govor upuen Drugome predstavlja temelj svake psihonalize. Shoshana Felman govorei o Edipu, konstatira da Edip, premda prihvaa svoju sudbinu, ne prihvaa uistinu sebe i ne opraata si. Smatra da nas Lacan zbog toga ~eli odvesti s onu stranu Edipa i pri tome prvenstveno ima na umu Sofoklov tragi ni nastavak Kralja Edipa - dramu Edip na Kolonu. Evidentna je paralela sa su evom ~ivotnom pri om. I on, ini se, prihvaa svoju sudbinu (prihvatio ju je ve prije viae godina i nau io ~ivjeti s njom), no klju no pitanje ovdje odnosi se na istinsko prihvaanje sebe, svoje vlastite datosti - prihvaa li on istinski sebe kakav jest, sa svim propustima, sa svim smijeanim ispadima, sa svim ~ivotnim poni~enjima koje je pretrpio? Njegova pritajena patnja, s kojom je ve sasvim solidno nau io ~ivjeti, ali koja je ipak tako vidljiva, govori nam da sudac duboko u sebi, u svom jastvu, ne prihvaa sam sebe i ne opraata si. Stoga okon anje cjelononog razgovora na obali i ne mo~e biti kraj kona ne pri e  okon anjem razgovora sudac okon ava samo jednu epizodu, ali ne i itavu pri u  pri a ide dalje, kroz glas i o iate neimenovanog mladia, stupanjem na scenu famoznog Treeg. Njezin po etak tek je nazna en, a daljnji joj tijek mo~emo samo pretpostavljati. Sigurno je, meutim, da pri a ide dalje, ide s one strane suca, ide u novu pri u. Za razliku od Edipove, a poznavajui su evu pri u, ini se izvjesnim da e i ona sljedea, mladieva, biti s dva lica  tragi nim i komi nim  ujedinjena istim tijelom. Promatramo li problematiku u ovom svjetlu, proizlazi da postoje dvije pri e  prva, su eva (predo ena na temeljnoj dijegeti koj razini  razini na kojoj sudac nou na rivi ispreda pri e) i druga, pri a neimenovanog ovjeka. Diskurs nas, meutim, razoru~ava svojom slo~enoau i slojevitoau. Ove dvije pri e samo su dvije sredianje pri e u lepezi pri a koja se airi, rastvara na obje svoje strane. S jedne strane, postoje pri e koje prethode su evoj pri i  to su one pri e koje je sudac uo od nekog ili pro itao, tj. su eve preuzete pri e, dok s druge strane, ni pri a neimenovanog pripovjeda a nije zavrana pri a u nizu  tro lanoj strukturi psihoanaliti kog dijaloga mo~emo dodati jednu potenciju viae, u smislu da dobivamo novu tro lanu strukturu  strukturu u kojoj neimenovani mladi (pripovjeda ) postaje subjekt (analizirani), netko nama nepoznat postaje Drugi, a mi, itatelji, postajemo Trei, tj. ona to ka u kojoj se uje glas Drugog, ali stopljen s glasom subjekta. (Ne dogaa li se upravo to pisanjem o Zajedni koj kupki  joa jedan psihoanaliti ki trokut, joa jedna transgresija pragmati kih uloga, joa jedna pri a u nizu?) ini se da nagon za ponavljanjem, koji je bitno obilje~io Edipovu sudbinu, obilje~ava i su evu ~ivotnu pri u. U tom okviru i su eva je pri a, pri a koja funkcionira kao primjerna pri a psihoanalize, s obzirom da je za Lacana automatizam ponavljanja temeljno na elo u ustrojavanju lanca ozna itelja, ato je vidljivo osobito u njegovoj analizi Poeovog Ukradenog pisma. Bez obzira ato se i sam zaplet Poeove pri e temelji na ponavljanju, ono za Lacana, isti e Matijaaevi (2006: 138) pozivajui se na Felman (The Case of Poe), nije tek psiholoaki in lika nego tri polo~aja u strukturi, koje utjelovljuju razli iti likovi u situaciji ponovljene krae. U inkovitost analiti ara, Drugog, proizlazi upravo iz njegova polo~aja u strukturi ponavljanja; stoga, smatra Felman, analiza kroz ponavljanje postaje za Lacana alegorija same psihoanalize (Prema  Matijaaevi, 2006: 139). Prinuda ponavljanja u lancu ozna avanja Jedna od bitnih psihoanaliti kih postavki jest ta da je s onu stranu ~elje za ugodom prinuda ponavljanja. Pripovijedanje (govorni in) proizlazi iz te ~elje, ali je ujedno i njezino ispunjenje. Ako je prinuda ponavljanja za Lacana prinuda ponavljanja ozna itelja, ako Freodovo S onu stranu na ela ugode prema Tuma enju snova stoji u istom odnosu kao Sofoklov Edip na Kolonu prema Kralju Edipu, temeljem prethodnog izlaganja, na elom analogije, dalo bi se zaklju iti da u istom odnosu stoji i pri a Jacobsonova prijatelja prema su evoj pri i. ... S onu stranu na ela ugode nosi klju  na samo za povijest ili prijenos, nego posebice za tekstualno funkcioniranje ozna avanja, to jest za ustrojavanje ozna itelja u lancu ozna avanja (lancu teksta ili ~ivota). (Felman, 1992: 293) Govori li se o nizanju, multipliciranju pri a (govornih inova, psihoanaliti kih trokuta), nu~no je problematizirati kraj, tj. saznanje o tome postoji li kona na, zavrana pri a. Lacan smatra da takve pri e nema  da svaka pri a (epizoda) mo~e imati svoj nastavak, da ni jedna pri a nije kona na  kona an je jedino zaklju ak da kraja nema. I dok psihoanaliti ari mogu uhvatiti Freuda za rije , odnosno, vjerovati da je u zna enju ispunjenja ~elja, u zna enju Freudove pri e o ~udnji, pri a izre ena  Lacan nam suprotno tome govori ne samo da pri a (Edipova, Freudova) nije izre ena do kraja, nego da u Freudovom S onu stranu na ela ugode mi nasljeujemo jedino to kona no otkrie: da pri a, ustvari, nema kraja. (Felman, 1992: 296) Zapravo, kraja ima  pravi kraj jedino je autnja; ona stoji kao kona nica svih pri a, kao neminovnost utjelovljena u liku sutkinje koja sudi svemu jer su svi na tom kraju isti, jednaki pred nogom (Marinkovi, 1995: 431). Na takav zaklju ak navodi i zavrani ulomak romana, koji glasi: Tu prekidam pri u. Neka sama ide dalje, do kraja. Preko nijemog ruba, gdje za svojim stolom svemu sudi autnja, a nas viae nema, nigdje, da bilo ato mo~emo... Spavaj, Jacobsone, spavaj. (Marinkovi, 1995: 432). Prema Shoshani Felman, Lacan odabire Kolon kao vjerodostojan psihoanaliti ki topos jer Kolon predstavlja kraj Edipove psihoanalize  Edipova pri a o ~udnji okon ava se otkriem da pri a zapravo nema kraja: Dramatizirajui Edipovo preuzimanje vlastite smrti, vlastitog razvlaatenja diskursa Drugoga, i dramatizirajui njegov analiti ki prijelaz s onu stranu svoga ega, Kolon, kao kraj Edipove psihoanalize, ozna ava trenutak u kojemu analizirani postaje analiti ar, spreman da uistinu podari ono ime je Lacan obilje~io analiti arevu govornu intervenciju: dar govora. (Felman, 1992: 299) Dar govora je, dakle, ono ato se prebacuje poput loptice od analiziranog do analiti ara, pri emu se uloge mogu i zamijeniti. U tekstu o kojem govorimo sudac utjelovljuje dar govora. Premda uviamo da je on zapravo analizirani, subjekt, pacijent, za kojeg taj dar govora ima terapeutsku ulogu, u nu~nom dodiru s Drugim, a ato rezultira pojavom Treeg, on je ujedno i analiti ar onih pri a koje iznosi, a koje nisu njegove ~ivotne pri e (onih koje je preuzeo  posluaane ili pro itane pri e). To su one pri e koje se nalaze na hipodijegeti kim razinama (razinama ispod temeljne dijegeti ke razine  razine na kojoj sudac dvojici muakaraca itave noi pripovijeda o svemu i sva emu), tj. pri e s jednog kraja lepeze. S druge strane, u dodiru s Drugim (Jacobsonom) i aktiviranjem Treeg (neimenovanog mladia), sudac na kraju napuata svoju ulogu analiziranog i predaje ju nepoznatom mladiu  sljedeem pripovjeda u, sljedeem patniku, sljedeem u nizu koji e oprimjeriti svoj dar govora. Taj se dar govora, govorni in, psihoanaliti ko ogoljavanje jastva, prenosi poput atafete s jednog kraja metafori ke lepeze na drugi, iz jedne pri e u drugu, s jedne dijegeti ke razine na drugu. Nizanjem psihoanaliti kih dijaloga nastaje beskona an lanac psihoanaliti kih trokuta u kojima analiti ar nu~no, prije ili poslije, postaje analizirani, tra~ei odgovor na svoju ~ivotnu pri u. Dar govora u situaciji dijaloga ne djeluje na temelju svoje istinitosti, ve na temelju svojeg odjekivanja u sluaatelju, na temelju svoje latentne sposobnosti jezi kog prijelaza kroz Drugoga. Sposobnost prola~enja kroz Drugoga, sposobnost prijelaza iz jedne pragmati ke uloge u drugu, iz jedne pri e u drugu, bitno je obilje~je psihoanaliti kog dijaloga. To je obilje~je nesumnjivo prisutno u romanu Zajedni ka kupka. Freud, pa onda i Lacan, povlastili su Edipa u odnosu na sve druge mitove stvorivai od njega arhetip psihoanaliti kog mita. Njegova se arhetipi nost u prvom redu zasniva na tome ato predstavlja pri u o pripovjednom razvlaatenju pri e od same sebe, pri u koja prezentira istinu o svom vlastitom neprepoznavanju. Upravo pri a o Edipu, ne (re)prezentira govor kao kognitivan, ve kao performativan (ona utjelovljuje tu performativnu samorazliku unutar vlastitog pripovijedanja, tu prakti nu nesuglasnost koja se stalno pojavljuje izmeu njezina pripovjednog ili mitskog iskazivanja i njezina pripovjednog ili mitskog izvoenja (Felman, 1992: 306). Iako se s glediata openite mitoloake prepoznatljivosti pri a o sucu i njegovim sugovornicima u Marinkovievu romanu Zajedni ka kupka ne mo~e dovoditi u vezu s pri om o Edipu, u hrvatskoj knji~evnosti ona je mo~da jedinstveni primjer onoga ato stoji u temelju psihoanaliti kog pristupa, psihoanaliti kog mita  ona, osim ato rekonstruira potragu subjekta za spoznavanjem vlastite pri e, ujedno maksimalno podcrtava prastaru razli itost koju poznaje svaka knji~evnost  rascjep izmeu iskazivanja i iskaza (Sigurno, razlikovanje iskazivanja od iskaza omoguuje uvijek izmicanje, a time i moguu to ku spoticanja (Lacan, 1986: 150)) te, osobito, izmeu govornog iskazivanja i govornog izvoenja. Lik suca u Marinkovievu romanu utjelovljuje tu razliku i na samoj fabularnoj razini, pri ajui cijelu no svoje pri e i istodobno izvodei svoju vlastitu povijest, svoju pri u pred svojim sluaateljima-gledateljima, gledateljima-sluaateljima. Upravo u tom okviru, Marinkovieva je interpretacija poznate knji~evno-psiholoako-filozofske problematike mitska, arhetipska i univerzalna, a likom suca dovedena i do granice groteske. U liku suca utjelovljeno je ono ato Lacan naziva imperativom Rije i. Na kraju/ na po etku Na po etku ovog rada postavljeno je pitanje o tome mo~emo li u pri i kojom se bavimo, u pri i o sucu i njegovom govornom inu, pronai elemente koji bi nam priskrbili pravo da je legitimiramo kao primjernu pri u psihoanalize. Iako u prvi tren analogija s Edipom mo~da pomalo zbunjuje, niz dodirnih to aka, niz sli nosti, izmeu dviju pri a  su eve i Edipove (u onom smislu kako je shvaa Lacan, djelomi no revidirajui Freudovo shvaanje) - daju nam ovlast da zaklju imo potvrdno. Prije svega, ta ovlast le~i u injenici da je pri a o sucu i dvojici muakaraca na nonoj rivi takoer u prvom redu pri a o pripovjednom razvlaatenju pri e od same sebe, pri a o izvlaatenju posjednika pri e. Lanac od pri a, razli itih dijegeti kih i fikcionalnih razina, zapravo je beskona an  ne vidi mu se pravi po etak, ali ni kraj. Svjedoci smo samo njegova sredianjeg, unutarnjeg dijela - su eva dijaloga (u kojem mo~emo pronai obilje~ja psihoanaliti kog) s Jacobsonom, koji je u mnogo emu razli it od suca (tjelesno, s obzirom na odnos prema ~ivotu, ali i prema knji~evnosti). On je, izmeu ostalog, i zbog toga utjelovljenje Drugog. Okon anjem njihova dijaloga, tj. pro~imanjem njihovih glasova i pogleda, na scenu stupa instancija Treeg. Trei od suca preuzima dar govora, ponavlja njegov govorni in prezentirajui diskurs su eva nesvjesnog. Taj je diskurs, po Lacanu, uvijek izvan subjekta, razli it od njega samog, i on sam nikad ga na mo~e uti bez upliva neizostavnog Treeg. Taj je diskurs obilje~en drugoau, razli itoau od svjesnog diskursa njegova jastva. Su ev je govorni in - s obzirom na prakti ni rezultat koji uklju uje oblikovanje novog glasa, diskursa Treeg - prvenstveno performativnog karaktera. Njegova kognitivna, pa i istinitonosna dimenzija manje je bitna, tako da su i pitanja o tome jesu li su eve pri e istinite, kako je umro Kvadrante ili ato se dogodilo sa Senom iza zatvorenih vrata u ovom kontekstu razmatranja potpuno nebitna. Marinkovieva pri a o sucu, kao i pri a o Edipu, predstavlja performativnu samorazliku, rascjep izmeu iskazivanja i izvoenja, izmeu govora i ina.  Na po etku lanca pri a, imaginarne lepeze, joa mnogo prije pozicije na kojoj se nalazi sudac i njegovi sugovornici, zasigurno je bio govorni in. Na njezinom kraju, to no na onom mjestu gdje po inje prostor i vrijeme autnje, takoer je neki govorni in. Ne znamo, zapravo, gdje je taj po etak, kao ato ne znamo ni gdje je kraj. Mnogo, je meutim, i ono ato znamo  da se negdje u unutarnjem dijelu te lepeze ( iji zrakasti krakovi su mali inovi govora, mali psihoanaliti ki performansi) nalazi neki sudac, neki Jacobson i neki anonimni, neimenovani ovjek. Nije neva~no i to ato znamo da se tu negdje, tek neato dalje od trojice zanimljivih muakaraca, nalazimo i mi sami  u prvom redu u ulozi itatelja pripovjednog teksta, a onda, potencijalno, i u latentnoj ulozi kreatora nekog novog govornog ina. U krajnjoj konzekvenciji, i ovaj tekst svjedo i o tome - o iterativnoj prirodi, prinudi ponavljanja, svakog govornog ina. Literatura: Biti, Vladimir (1994): Tko zastupa Nedoku ivo? U: Upletanje nere enog: knji~evnost, povijest, teorija, Zagreb, Matica hrvatska, 29 78. Barthes, Roland (2004): U~itak u tekstu / Varijacije o pismu, Zagreb, Meandar ale, Morana (2001): Volja za rije . Eseji o djelu Ranka Marinkovia, Zagreb, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Felman, Shoshana (1992): S onu stranu Edipa: primjerne pri e psihoanalize. U: Biti, Vladimir (ur.), Suvremena teorija pripovijedanja, Zagreb, Globus, 258 310. Hansen-Kokorua, Renate (2002): Intertextualitt im Werk von Ranko Marinkovi, Frankfurt, am Mein: Peter Lang Jakobson, Roman (1966): Lingvistika i poetika, Beograd, Nolit Johnson, Barbara (1992): Okvir referenvije: Poe, Lacan, Derrida. U: Biti, Vladimir (ur.), Suvremena teorija pripovijedanja, Zagreb, Globus, 217 257. Lacan, Jacques (1986): etiri temeljna pojma psihoanalize, Naprijed, Zagreb Marinkovi, Ranko (1995): U znaku vage (izbor pripovijedaka, Zajedni ka kupka, izbor eseja) Zagreb, Mozaik knjiga, 279-432. Matijaaevi, }eljka (2006): Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan, AGM, Zagreb Milanja, Cvjetko (2001): Ranko Marinkovi (Nacrt za studiju ili enciklopedijska natuknica), Republika, 7 8, LVII, 6 17. Nemec, Kreaimir (2001): Novi manirizam (Uvod u romane Ranka Marinkovia), Republika, 7 8, LVII, 18 25. Pavli i, Pavao (2003): Zajedni ka kupka: pokuaaj interpretacije. U: Mirko Tomasovi i Vinka Glun i-Bu~an i (ur.): Komparativna povijest hrvatske knji~evnosti VI (Europski obzori Marinkovieva opusa), Split, Knji~evni krug Pelea, Gajo (1989): Pri a i zna enje (semantika pripovjednog teksta), Zagreb, Naprijed  Iako je za Lacana pojam prijenosa jedan od temeljnih pojmova psihoanaliti kog dijaloga, i psihoanalize openito, on istovremeno napominje da svako ponavljanje sadr~i odreenu dozu uzaludnosti, ato ga u krajnjoj instanciji ini niatavnim i svjedo i o promaaenosti svakog susreta (Vidi - Lacan, 1986: 138).  Motiv pauka est je motiv u mnogim Marinkovievim tekstovima, npr. u Poni~enju Sokrata (Strah mu se zapleo u fantaziju kao rutavi i ru~ni pauk, raspleo mu i pokidao pau inastu blistavu preu, i onaj most njegove ~elje od svilenih niti slomio se preko uvale...bedra su daleko, daleko tamo preko vode blistala na suncu...), u Balkonu (...i ajor Frane je ~ivio s tim malim svojim zadovoljstvima jedne rijetke markice, jednog kucaja sata, kao ato pauk ~ivi pet dana od jedne muhe.), dok se u samoj Zajedni koj kupki taj motiv javlja kako u doslovnoj, ~ivotinjskoj varijanti (...kad...na rame mi se, kao da je s neba siao, spustio pauk. Crn, rutav, kao majmun......Spustio mi se na rame kao poruka odozgo, kao da me tapae srea po ramenu, bravo!), tako i u re enicama prenesenog zna enja gdje pauk gotovo da funkcionira na razini simbola (Kao naa predsjednik  ~ivahno prihvati sudac doba enu nit.  Kao baba...plete, plete...i sve gleda, ato ka~ea, na sve strane, nije li se ulovila koja muha u njegove mre~e.; Da je moj predsjednik bio na mom mjestu, Frankeatajn bi ga prvi pozdravio, a moj bi se pauk sam sklonio pod okrilje crkve, zatvorio kiaobran i priaao prijazno...; Vidia li sada dokle se~u niti moga pauka?), ali i onima gdje zapravo predstavlja alegoriju samog pripovijedanja (Od tolikih niti ato sam ih pohvatao noas...sve su mi se pokidale. Kao da je sudac, doista, sve ponovo usukao i uvukao u se i narugao se ostavivai nas praznih ruku, bez ikakva nacrta i plana, eto vas, sad sla~ite mozaik!).  Znakovite su u tom smislu i Lacanove tvrdnje o imperativu rije i, gdje ka~e: Psihoanaliti ko iskustvo otkrilo je u ovjeku imperativ Rije i kao zakon koji ga je uobli io u njegovoj slici. Taj imperativ upravlja poetskom funkcijom jezika da bi dao ovjekovoj ~udnji svoje simboli ko posredovanje. Neka vam to iskustvo omogui da kona no shvatite da u daru govora le~i sva realnost njegovog djelovanja; jer je pomou ovog dara sva realnost i doprla do ovjeka i on je zadr~ava pomou svoga kontinuiranog ina. Ako polje omeeno darom govora mora biti dovoljno za vaae djelovanje kao i za vaae znanje, ono e takoer biti dovoljno za vaau posveenost. (Lacan, Ecrits. U : Felman, 1992: 304)  O tome mo~da najbolje govori ulomak koji citira Shoshana Felman: Kako bi doista govor mogao iscrpiti zna enje govora...osim u inu koji ga za inje? Tako se Goetheov obrat stava o njegovu prisustvu u porijeklu stvari U po etku bijaae in sam ponovo preokree: u po etku je, zasigurno, bio govorni in, i mi ~ivimo u onome ato je on stvorio, ali radnja naaega duha nastavlja to stvaranje neprestanim obnavljanjem. I toj se radnji mo~emo povratiti jedino dozvolivai sami sebi da nas ona nastavi voditi joa dalje. Ja samo znam i previae dobro da e to biti i moj vlastiti slu aj, pokuaavajui se sada vratiti inu govora. (Lacan, Ecrits. U: Felman, 1992: 306)     PAGE  PAGE 4 $HJ|~ *,Z^\~zhdfz*>L|~ǼhGh1CJaJham,CJaJh0"yhGh0"y6CJaJhmx%CJaJhGh0"yCJaJhGh/<CJaJhGhmx%h/<ham, hh hx6 h6hqh4)hhhxh}4l @f* , 4 6 8 :         X< ,X"`pNV|~.DFn<B` hd\6hd\h:h+Zh1h<1h<16hShLKhxh h:>HhNh# ham,ham,hzFhq h<16h)hmx%h<1ham,h`c>0PRTz4HL      !"^#z####2$6$B$$$$$$%%%% &$&&&>&R&ҾʭΏ h2B 6 hVgh2B hVgh`M h2B h+Zh3$uhL_c h+Zhhj h"h h.6h.hhxh<hmx%hI h{hd\h{ h{h{h<1hzFhxh:hd\h,3 $&/????FHHzgg$ 4hdh`ha$gd6:h$ 4hdh`ha$gd1$ 4dh^a$gd4$ & F 4dha$gd4$ 4Phdh`ha$gdE$ 4hdh`ha$gdmx%$ 4hdh`ha$gd] $ 4hdh`ha$gd+Z R&T&&&&&&&&&&6' (d((((((2))*****h-p--H.J.b.d.n../t/////000:000z1*2222222l3z3|3~3$5ݲݲɮ٪ŦŮŢŮŮh |hk`hUYhnTh+Zh1h4 hVghrjhghg6hgh,hrjhHhmx%hmx%6hmx%hVgh2B h`M 6 hVg6h" hj 6h`M hj :$5p577778^888899999$:;;;;<|<<<<<^==??????@ @X@f@~@@@@@AAB"BTB¾~҅ hX<2hi hi6 h4hihih4hi5CJaJh4h45CJaJhl:5CJaJ hL_chl:hX<2h,xh3GChD6hDh" hL_c6hL_ch+hmx%hEhY6 hY6hNh |hY0TBbBBBBBBClCnCCC2D6D>DpDD EVEEEEEF FFFF GGGGHHIIJKKKKKKKKLM2M4MXMZMŽ絬 hhhh]hhCJaJh6:hCJaJh"CJaJh Q=6CJaJh Q=CJaJh:>Hh>h Q=hz$F h1hnTh1h6 h1hh1h6:hhX<2h4h" h6h2HKKNOOOVQRT`bngpppx$ & Fdha$gd+_$hdh`ha$gd0>$hdh`ha$gd] $hdh`ha$gd'GS$ 4hdh^ha$gd`$ 4hdh`ha$gd>$ 4hdh`ha$gdE$ 4hdh^ha$gd] ZMMMMMMMM NNJOLONOOOOOOOOOOOOOOLPRPTP^PPPPPPPQRQTQVQjRlRĽﹲuh ?h ?CJaJh ?hCCJaJh ? h16 h6:hhChC h"h!qh1kh1h+ h>h"h!q h>h6:hh"h6:hCJaJhECJaJhCJaJh_] hEhhEh>h h6h6:h)lRRRR(TPTRThTUUUnXXXXXY YYYbZZZZ [[4\J\\\\\\]^__`<`z`aab8bZb\b^bмȤȰİĔ{ h'GShl;jh'GShD0JU hSK6h67hSKhghg6hghah:>Hhhp h h]h1h+h6:hh_]hT&h ?h>CJaJh`CJaJh ?h ?CJaJh ?h ?6CJaJ.^b`b"cc dJdzddddd gPgTg`glgngvgghXhxhBivi j jk(k6kNklll&m(mfmmNnnnnoooooo ppp:pppppppp qͽͽͽŹh1h(05CJaJh>5CJaJh+_h+_5CJaJh_]hwdh:Ah>h8h0>h9+ h!6h!hp hJLhJLh676 h67h67h67h- h'GSh'GS:pp(}BvĈƈވt$ tdh^ `ta$gd3GC$$ dh^$ `a$gdS7\$ (dh^ `(a$gdS7\ $dha$gdk_ $dha$gdj$hdh`ha$gd$hdh`ha$gd$hdh`ha$gd] $dh^a$gd+_ q.qjqqqrDrVr^rxrrrrrr2sRssjtntttuuuuuv"v8v:vZvvw"w(www$xXxtxvxyyyz:zRzpzz2{R{V{h{$|l|||||||||$}&}ĽȲȮ hwdhhh8h:>H hwdhZ hwdht6ht6hZ hhh_]h[hjhj6hjh[6hjhD3hwdh>h+_h1}A&}(}<}V}n}p}}}}}~ ~~~~~~~~~~~~~~,.@B&.@R^dlnprtvʁ́Ё؁\^`辰ठङ h0>hg h0>h h%hh_]hhjCJaJjh0JCJUaJhh0JCJaJ h;6h;h;6hD3hwdh hO&h;hahhh8hZ h(06`r̃ \n΄6JLNڅ6H܆8<\`tćƇȇև؇8<dfhҷҳݯҨݔҌhwdht66h`zhoih5ht6ht66 h0>ht6hD3h ht6ht6h_]hghg6hgh6ht6 h8hhghwdh8hO&hQhh h0>h7ˆƈވ  <>@D h؋ڋ:@BprԌ֌"$&мô԰̧ЧççÒԎ h'K6h'K h,xh,xh"> h6 hRf6hRf h6hhS7\h6 hehehe hO6hOhS7\hhQh85CJaJhQ5CJaJhh1k h0>hghg6 .<>^lnpŽ:FXjlޏ&48PRT~6‘БґԑVZüڴﯨﯴڴڔ h'K6h'K hX<2hX<2 hX<26hX<2 h`zh`z h`z6hh`z h,xh,xh,x h,x6 h6 hRf6hRfh&he h6hh3GC hO6hhOhS7\8>lj.ܕޕzo $dha$gd$ dha$gd$ Tdh^T`a$gdk_$@ dh^@ `a$gd$ (dh^ `(a$gd$ tdh^ `ta$gd$Tdh^T`a$gdk_$ Xdh^ `Xa$gdS7\ Z\npxz’Ēƒ&*,>@LXZhjV,.DRTVڕܕޕ趱h4wCJaJh4wjh4w0JUhhO5CJaJ h6 h*jh*jh}( h*j6h*jh~chl:6 h~c6h~chO hO6hRf h'Kh'Kh"> h'K6h&hhehk_h'KhDN1&(  .З DFHJXbؚ֘0Tv *0246Ҥ֤Z4`lÿß{sh'GShL_c6h-hL_c6hL_c6CJaJhL_cCJaJh'GShL_cCJaJh`CJaJ hihL_ch XhdhL_c6 hL_c6hL_cjhL_c0JUh4whz$FCJaJh|jBCJaJh4wCJaJh4wh4w6CJaJh4wh4wCJaJ-FH24ЮҮԮ֮خܮޮh]hgd &`#$gdgd $h^ha$gd$a$gd$a$gd'GS$a$gd'GS$a$gdg$a$gd4w $&~ЮҮԮ֮خڮޮ "$㺶㤞㶇hhO5CJaJh~20JmHnHu hL_c0JjhL_c0JUjhL'UhL'hh0qhL_c6hhL_cCJaJjhL_c0JU hL_c6 h'GShL_chL_c hhL_chwdjhhL_c0JU( "$ $dha$gdh]hgd &`#$gd,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> GA Footnote TextCJaJ@&@@ GAFootnote ReferenceH*4 @4 Footer  p#.)@!.  Page Number4@24 h Header  p#HBH : Balloon TextCJOJQJ^JaJx?}4) { ~ },CXYZO  G &X,-|/112$2%2i8j896;7;g=ABCCPE0FlFFHHKbOQSeUfUvUwUVY]]]]`Ef*h+hkblnrrKu3wUx|FGъҊnjȌPQfg MNZ[1_̫ j6ٯگۯSTUVWYZ\]_`bclmnyz{~0000000000000000 00000 00000 0000000000 00000000000000 0 0 00000000 00000000000000000000000 0000000000000000 0000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@000{ @0I00@0I00@0I00@0I00I00NI00I00@0@0@0(PI00 $$$'<XV#>-8JGV`ll}R&$5TBZMlR^b q&}`Z$cfhijkmnoprstvwxj7x"f Hp$dglquy"e  '!!8@0(  B S  ? ?CWZ^_km57FHKLXYfgmnRS ; < A B r t   ! i k l m  F G 8;"-/AC:;jkUV@BMNTUabkl45UW .0[]klBDHIVWXZbe79YZjk}~) + S U Y Z #!$!A!B!!!!! " "&"'">"@"R"S"f"h""""""""" # #O#P#V#W#####H$I$$$$$$$$$$$%%%%&&f&i&&&&& ''9':'N'O'Q'R'j'k'|'~'''''''''''(((("($((((((( ))x)z)))))********%+&+P+Q+|++++++++++,,K,L,P,R,W,X,o,p,,,L-M-~--------../ /{/|///////1122#2%292:2V2W2b2c2f2g222223355(5)5m5n5555555 6"6.606;6<67777=7>7\7^7777777"8#8(8)8i8k8Z9\999#;&;*;,;0;2;5;7;;<=<<<e=g=====>>>>>>??)?*?x?{?????????@@@@AAAAAABBBtBuBBBmCoCCCCCCCCCEEFEOEPEEEFFGGGG H HHHZH\H`HaH~HHHHKKKKKKLLMMtMuMzM{MMMMMMMMMNNNNLONOUOWO`ObOOOOOPPPP0Q1QQQQQQQMRNR\R]RcReRRRRRRRRR`SbSoSqStSvSSST T*U+UQUSUdUfUuUwUVVVVVWWWWWWWpXqXXXXXXXIYJYQYRYYYYY Z"ZHZJZOZPZZZZZZZZZZZ\[^[r[t[[[\\\\R\S\t\u\\\!]"]2]4]K]M]X]Y]Z][]h]i]s]t]u]v]]]]]]]]]^^q^r^^^^^s_t_________ ` `a`b`t`v`````````aa a!aza|aaaaaaaaabbbbbbbbcccccc*d+dddddddddee0f1f=f>fDfEfffYgZggggghh)h+hhhhh i iiiQiSidieiiiiiiiiijjjjjj3k4kkkkkkkkk7l9lllllllmmmmnn#o%oooooapbppppppppppp q qHqIqqqqqqqrrrr(r)r;rx?xIxJxSxUxxxEyFy_y`yyyhzjz{{{{{{||||"|$|Z|[|z|{|||||} }G}H}g}h}}}~~2~3~9~;~@~A~~~~~9;RTǁȁׁ؁ځہ (*45]`*+;<OQÅą+,\]oq #${|ۇ߇yzFGrsˊ̊ЊҊrs͋΋ŌȌ֌׌ތߌ01JMxy !-.]_ُڏ<=`agkqr<?[\{|68op^_uw ()ٕڕ=>?@ik٘ژ'( Y[MObdܜݜ :;MQeg{|˝̝ '(+,56;< !"#VXxyҠӠ%'áġ#$67!"(*KM}/0>?NOQRWY ~ɥʥХӥ8:ѦҦ"#/0:;ADHIoqا٧YZͨϨ 25JNZ[ikpré۩ܩ!01=?DFKLuwתت #$DFUV^_uw|~˫̫۫ݫ !#IKLN\^adwxڬܬ:<HJij}̭έӭխ"%(*/056EGLN~ƯȯدۯݯPQ\]ij{| gj^d12TV{|{||}*-:<SWWYYZZ\]_`bc{~+,BCWZNO  F G &&W,X,--{/|/1122#2%2h8k8995;7;f=g=AABBCCOEPE/F0FkFlFFFHHKKaObOQQSSdUfUuUwUVVYY]]]]``DfEf)h+hkkalblnnrrJuKu2w4wTxUx||EGЊҊƌȌOQeg~ LNY[01^_˫̫ ij56دۯݯ RWWYYZZ\]_`bc{~گۯųƳGMWWYYZZ\]_`bc{~WWYYZZ\]_`bc{~^\RHL N xgmLt9Am:g+H6Z UI;R(808^8`0o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.  ^ `o(. ^`hH. L^`LhH. | | ^| `hH. LL^L`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH808^8`0o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.808^8`0o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.t9Axgm UI^g+HHL Lo|8                  "#JR                 43 Q0Wb.{dN#O&@H# Z h 2B p ~ ] #La!qK:@>gW 1"oLnT+u`-& `M  !f1"#6#mx%T&L'`(t()%)4)y\)`x) *+9+p+am,5/nO/b/v/(0<1,2X<2D3V3 4#45B56t6q :UN:l:l;/<t9< = Q=^=">0> ?il?@p]@:AGAAB|jB3GCfDjDEz$FkG:>HMWHxjJSK'KJLY}LoMNDN+OQE`Q'GS;uSrT-PUO~XUYwZ[S7\d\^+_k_o!avarbL_cwd #fn5h6:hrj*j1k2kV?knm7np@ph0qws3$u4w,x4x0"yz`z |1}H 67Vg}>M^D{NMv=Ia,v99suYz1-qHg~28GOyYCa(H@Gm5GIit_rDG O7O]&2]]:o' <d! .0*!eW26*eh+Z~cjzF%1<ywxa"1;_]ij Aw8Sc/jRfXyou8D]v p 3Jw-"g!%`c584va^i XS}(7vzNx%Gk`P{FsWH` LKoi%O,GW@  "&'(+,./068<>?GHMNPQUY[\]^^}@@@@ @.@2@4@8@:@H@L@T@V@X@^@`@d@f@h@t@x@@@@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1yɆuFfa?Y??Y?!4d 2QHP ?va2 SU EVA PRI A:AK andrijana$      Oh+'0  8 D P \hpxSUEVA PRIA:AKNormal andrijana18Microsoft Office Word@@>rYc@U@66r?՜.+,0 hp|  h?Y SUEVA PRIA: Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !#$%&'()+,-./016Root Entry F`+8r81TablecWordDocument.SummaryInformation("DocumentSummaryInformation8*CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q