Naslov
Stočarstvo
(Cattle Breeding)

Autori
Rajković, Marijeta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Živjeti na Krivom Putu. Etnološko-povijesna monografija o primorskim Bunjevcima, sv. I

Urednik/ci
Černelić, Milana ; Rajković, Marijeta ; Rubić, Tihana

Izdavač
FF Press

Grad
Zagreb

Godina
2008

Raspon stranica
185-203

ISBN
978-953-175-266-4

Ključne riječi
Krivi Put, primorski Bunjevci, stočarstvo, tradicijska kultura
(Krivi Put, Littoral Bunjevci, Cattle Breeding, Traditional culture)

Sažetak
U prilogu se prikazuje tradicijsko stočarstvo, koje je uz zemljoradnju bilo glavna privredna grana na području Krivoga Puta. Svaka obitelj imala je jednu ili dvije krave, desetak do dvadesetak ovaca, nekoliko kokoši, psa i mačku. Obitelji su imale volove ili konje. Razlog zašto je netko imao konje, a netko volove uvjetovala je površina obradivog zemljišta, geografske odlike terena, te imovinsko stanje obitelji. Kazivači su prema obiteljima naveli tko je imao konje a tko volove. U Krivom Putu Prpići, Pavelići, Krmpotići, Burići i Šojati su imali volove, a Prpići konje. U Francikovcu, Šojatskom Dolcu je bilo pomiješano. Na Veljunu i Mrzlom Dolu bilo je više volova, a u Podbilu, Alanu i Klarićevcu imali su konje. Tegleće životinje Krivopućani su koristili prilikom obavljanja poljodjelskih poslova (oranja, branjanja), prijevoz tereta, te za stjecanje izvora prihoda kirijanjem (izvlačenjem trupaca iz žume), posebice na Alanu. Zbog specifičnog načina života (seljenja na ljetne stanove), te odlika terena Primorci nisu posjedovali tegleče životinje već su imali magarca i/ili mulu. Magaraca i mula bilo je također u Alanu, Podbilu, Šojatskom Dolcu, te nešto manje u Krivom Putu i na Veljunu. Zbog neimaštine i neadekvatnog broja teglečih životinja Krivopućani su ih udruživali ne bi li lakše obavili određene poslove. U proljeće su kupovali male svinje, praščiće i hranili ih do jeseni, odnosno studenoga kada bi ih klali za zimu. Autorica donosi podatke o imenima životinja, naredbama za životinje (zazivi stoke) opisuje stajsko stočarstvo i svinjogojstvo. Detaljno je prikazana organizacija ispaše blaga (domaćih životinja), čobani i njihova oprema te slugani (djeca od 10 godina do punoljetnosti koja su bila u službi po godinu dana kod neke obitelji i najčešće čuvala blago). U radu se obraća pažnja na stalne i sezonske stanovnike i njihov suživot primjerice u organizaciji ispaše stoke, te udruživanja životinja (spregi). Autorica također opisuje suvremeno stanje stočarstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA