ࡱ> +-()*bjbj .xx$E:&JJ\87DO//"QQQ,,,MMMMMMM$QS~M,,,,,MQQNhKhKhK, +QQMhK,MhKhKLLQ@k +<8FLMN<OL,!T8F!TLL!TL,,hK,,,,,MM8J0,,,O,,,,!T,,,,,,,,,J S: Sveti Dujam i sveti Vlaho: uporiate metropolije i uporiate Republike Zdenka Janekovi Rmer Sa~etak na hrvatskom Dvojica svetaca zaatitnika, sveti Dujam i sveti Vlaho predstavljaju dva grada, Split i Dubrovnik. Politi ka upotreba njihovih kultova u srednjem vijeku uvelike se razlikuje i otkriva bitno razli ite zna ajke dvaju gradova. Dok je sveti Dujam ostao prvenstveno simbolom metropolije, sveti se Vlaho preobrazio u kult koji je viae slu~io svjetovnoj svrsi nego crkvenoj. Sveti Vlaho je postao znakom identiteta Republike, obilje~jem njezine samosvijesti i uporiatem vlasti. Nasuprot tome, kult svetoga Dujma poslu~io je prvenstveno u izgradnji crkvenog, metropolitanskog identiteta Splita, temeljenog na salonitanskom nasljeu. Klju ne rije i: kult svetaca, srednji vijek, Split, Dubrovnik Dvojica znamenitih i upe atljivih svetaca zaatitnika, sveti Dujam i sveti Vlaho, sa svojim sli nostima i razlikama, predstavljaju dva grada, Split i Dubrovnik, s njihovim sli nostima i razlikama. I jedan i drugi grad, i jedan i drugi svetac imaju svoj primat koji po iva na razli itim pretpostavkama. Oba patrona su isto ni sveci, biskupi koji su promovirani u svece zaatitnike prvenstveno zbog ciljeva crkvene politike. Obojica su aristokratskog porijekla, dakle i porijeklom i crkvenom pozicijom zdru~uju svetost i mo. No, uza sve sli nosti po etaka njihova zaatitniatva, kasnija politi ka upotreba njihovih kultova uvelike se razlikuje i otkriva bitno razli ite zna ajke dvaju gradova tijekom srednjega vijeka. Svaki je svetac na svoj na in bio koriaten u izgradnji identiteta gradova i u vraenju njihove pozicije. Dok je sveti Dujam ostao prvenstveno simbolom metropolije, sveti se Vlaho preobrazio u kult koji je viae slu~io svjetovnoj svrsi nego crkvenoj. Poznato je da je kult svetaca u srednjem vijeku bio dijelom promialjene crkvene i svjetovne promid~be s raznolikom vjerskom, druatvenom i politi kom svrhom. U inkovitost takvog oblikovanja sveta koga kulta vrlo je o igledna u primjeru sv. Dujma i sv. Vlaha. Po eci i zna enje kultova dvojice svetaca-patrona u Dubrovniku i Saloni/Splitu Kult svetoga Vlaha zarana je, joa u 8. stoljeu, proairen u Europu. Budui dubrova ki zaatitnik postao je jednim od najpopularnijih srednjovjekovnih svetaca, pogotovo u srednjoj Europi. Posveene su mu mnoge crkve i oltari i mnoga su mjesta tvrdila da posjeduju njegove relikvije. Bio je i jedan od etrnaest svetih pomonika, iscjelitelja ljudi. Ta se popularnost mo~e pripisati legendama o njegovim udesnim izlje enjima, ali i njegovu biskupskom polo~aju. Sveti Vlaho nije imao izravan dodir sa svojim gradom, kao sveti Dujam, ve je bio uvezeni kult. Biskup i mu enik iz Sebaste odabran je u znak potvrde crkvene nezavisnosti i orijentacije prema Bizantu, iju je zaatitu grad tada u~ivao. Osim toga i dubrova ka Crkva i komuna te~ile su ka jurisdikciji nad okolnim teritorijem. Isticanje crkvene autonomije bio je jedan od prioritetnih politi kih ciljeva i crkvene i svjetovne vlasti u tom trenutku. Promocija kulta svetog Vlaha i drugih srednjovjekovnih dubrova kih zaatitnika pripisuje se nadbiskupu Vitalu. Kasnije je kult svetog Vlaha poprimao nova zna enja, viae u skladu sa svjetovnom nego s crkvenom politikom. Mijene opinske politike pratile su i mijene kulta svetoga Vlaha. On je ozna io prijelaz od kasnoanti ke ka srednjovjekovnoj tradiciji i od bizantskog vrhovniatva ka autonomiji, a potom od biskupske civitas ka aristokratskoj republici. Sveti je zaatitnik postao znakom identiteta Republike, obilje~jem njezine samosvijesti i uporiatem vlasti, jakim oru~jem ponuenim municipalnoj politici, nekom vrstom drugog, gotovo bi se moglo rei sekularnog biskupa grada. U tome je Dubrovnik bio sli an talijanskim gradskim opinama koje su se smatrale ovlaatenima za izbor svojih nebeskih zaatitnika i njegovanje njihova kulta. Gradske/dr~avne vlasti nerijetko su instrumentalizirale vjerske obrede i kultove u politi ke svrhe. Na ini prisvajanja sakralnog bili su mnogi i raznoliki, a meu njima se kao posebno jako oru~je ponueno municipalnoj politici pojavljuje izbor patrona. Tako se dogodilo i sa svetim Vlahom. Za vlastelu je bila va~na i injenica da mu legende pripisuju visoko druatveno porijeklo i atuju ga kao zaatitnika trgovaca. Uz vjerski, druatveni je presti~ svetaca u srednjem vijeku bio vrlo va~an, pa ne udi da su sveci veinom bili plemii. Aristokratski modeli svetosti gradskih patrona davali su dodatnu legitimaciju i samim gradovima i njihovoj eliti. Salona, i to prije svega metropolitanska Salona, bila je sna~no ugraena u srednjovjekovni identitet Splita, atoviae, ona je bila zaglavni kamen tog identiteta. Salone palacium letum, kako je u statutu zabilje~io Perceval Ivanov, a prenio Miha Madijev, ta naseljena pala a je u splitskoj tradiciji shvaena kao mjesto spasa svega onoga ato je zna ila Salona. Sam sveti Dujam imao je klju nu ulogu u tome. Sveti zaatitnik splitske crkve i grada Splita ~ivio je u drugoj polovini 3. stoljea i pogubljen je 10. 4. 304. u Saloni, dok je provincijom Dalmacijom upravljao Marko Aurelije Julije. Frane Buli je utvrdio da je Dujam pogubljen upravo u vrijeme kada je Dioklecijan, vraajui se iz Rima i Ravene u Nikomediju proputovao preko Salone da bi pregledao radove na gradnji svoje vile. Kult svetoga Dujma zapo eo je njegovim mu eniatvom i atovanjem njegova groba nakon legalizacije kraanstva. Po etak atovanja sv. Dujma podudara se i s po ecima Splita u Dioklecijanovo doba. Ta simbolika drevne povezanosti u srednjem je vijeku bila zamagljena koriatenjem kulta u borbi za metropolitansku vlast splitske Crkve. Osnovni tekstovi temeljem kojih se mo~e razmialjati o zna enju svetog Dujma za srednjovjekovni Split jesu njegova ~ia i legenda o translaciji te recepcija tih legendi u Tome Arhiakona i u Historia Salonitana maior. Te su legende o ito dio crkvene memorije i slu~e na slavu Crkve. Pri a o Dujmu kao u eniku svetog Petra kojega je njegov apostolski u itelj poslao u Salonu slu~ila je ranosrednjovjekovnom Splitu kao argument za postignue metropolitanskih prava. Dujam ne samo da je pokrstio Salonitance i prenio im osnovne crkvene istine i dogme nego je zajedno sa svojim redovnicima i akonima izbavio Dalmaciju od  idolske slu~be i  Bogu je prikazao  Ova pri a ujedno stavlja crkveni Split odmah uz bok Rima. Kasnije je legenda ~ivjela kao svjedo anstvo nadmoi splitske Crkve nad komunalnim vlastima. Prema toj pri i, Dujam je bio dionik apostolskih vremena, prvi nadbiskup Splita, k tome ureaen krunom mu eniatva. Joa detaljnije od Tome Arhiakona o tome govori Historia Salonitana maior koja donosi razraeniju legendu o Dujmu, s podacima o njegovu porijeklu, djelovanju pod vodstvom sv. Petra i mu eniatvu u Saloni. Meutim, unato  Pavlovu spomenu Dalmacije, u 1. stoljeu kraanstvo joa nije uzelo maha na isto noj obali Jadrana, jer se gradovi joa nisu bili dostatno razvili. Prvi zabilje~eni tragovi kraanstva se~u tek u drugu polovinu 3. stoljea, za sv. Venancija, prvog salonitanskog biskupa. Venancija je naslijedio Sirijac Dujam, koji je pogubljen zbog kraanstva 304. godine zajedno s nekim drugim Salonitancima. Prijenosom salonitanske tradicije u Split ovi su mu enici dobili sredianje kultno zna enje. Legenda o prijenosu relikvija opisuje ih kao  osobite poglavice ,  vitezove i  po tovane stariaine , koje je sam Bog poslao za uvare splitskome puku koji je bludio bez pastira. Split je morao izgraditi svoj identitet i to prvenstveno crkveni, metropolitanski identitet, na salonitanskom nasljeu. Splitska crkva morala se tijekom ranog srednjeg vijeka izboriti za vodee mjesto u crkvenoj organizaciji na isto noj obali Jadrana, a u svom hodu ka tom cilju uvelike se slu~ila kultom sv. Dujma. Tu borbu opravdao je Toma Arhiakon u svojoj kronici, ija je temeljna ideja prevlast crkve nad svjetovnom vlasti i poativanje papinskog autoriteta. Toma je prenio povijesnog Dujma iz Dioklecijanova doba u 1. stoljee kako bi preko njega osigurao ast apostoliciteta splitskoj crkvi. Taj je nenadmaani argument prisutan i u legendariju drugih metropolitanskih srediata u Galiji i u Italiji. Ne mogavai ipak zanijekati povijesnu istinu, ostavio je i pri u o pravom Dujmu i njegovu mu eniatvu, nazivajui ga Domnionom. Podvostru enje svetoga Dujma svjedo i o tome koliko je on bio va~an uteg na vagi pri stjecanju metropolitanske asti za Split i odr~anju njegova crkvena autoriteta tijekom srednjeg vijeka. Tomina je pri a osobito vrijedna stoga ato otkriva put kojim je Split doaao do apostoliciteta, a zatim i do metropolije. O zna enju sv. Dujma za splitsku Crkvu svjedo i i legenda o prijenosu relikvija iz Salone u Split, u vrijeme znamenitog nadbiskupa Ivana Ravenjanina. U toj se legendi izrijekom ka~e da je metropolitanska vlast uzdigla grad Split i da on po tome gospoduje Dalmacijom i Hrvatima te u~iva bogatstvo i privilegije: po tijelima svetoga Dujma i Staaa  grad Splitski, izabrani od sfetoga otca pape Rimskoga, sa sfimi sloboainami, dari i milosti Solinskoga poten'ja izvarstno i bolno jest dobom i privileji potvarjen metropolinskom oblastju gospodujui Dalmaciom i Harvati... Od koga vrimena ona Crkva, dar'mi kralji i hercegof i ostalih poglavic, neizbrojenimi zemljami, sel'mi i baainami i izvarsnimi sloboainami bi obilno obogaena . Sve eve su moi takoer bile zalog i svjedo anstvo prava splitske crkve kao baatinice Salone. Ta je legenda bila nu~na kako bi amortizirala pri u koju donosi Liber pontificalis, o tome kako je opat Martin odnio relikvije salonitanskih svetaca u Rim. Kona no, zna enje svetoga Dujma za splitsku crkvu o ituje i legenda o tome da je svojom rukom ispisao stranice Splitskog evangelijara, koji je na njegovim grudima prenesen u Split, kao joa jedan nadnaravni zalog neraskidivih spona izmeu salonitanske i splitske Crkve. Takvo je zna enje sveca podvu eno i u povremeno zabilje~enom naslovu splitske crkve ecclesia sancti Domnii. U Trpimirovoj darovnici spominje se kao  crkva svetih mu enika Dujma, Staaa, Kuzme i Damjana.  Su~avanje toga naslova na ime sv. Dujma, koje je naju~e povezano sa salonitanskom tradicijom, Antun Cvitani tuma i borbom za presti~ splitske nadbiskupije. Hagiografski tekstovi o svetom Dujmu, kao i mnogi drugi tekstovi iste vrste, bili su pod velikim utjecajem politi kih zbivanja i ciljeva. Upravo pomou sv. Dujma splitski je biskup na saboru odnio pobjedu nad ninskim, hrvatskim biskupom. Prvi zaklju ak splitskog crkvenog sabora iz 925. ne ostavlja mjesta dvojbi o zna enju svetog zaatitnika za metropolitansku vlast Splita:  Budui da je bla~eni Domnije u davno vrijeme poslan u Salonu od apostola Petra da propovijeda, odreuje se da ona crkva i grad gdje po ivaju njegove moi ima primat nad svim crkvama ove provincije i da dobije zakonito ime metropolije nad svim biskupijama i to tako da se po zapovijedi njezina biskupa, koji po milosti Bo~joj zadr~i tu stolicu mogu odr~avati sabori i posveenje biskupa, jer po rije ima Gospodinovima  gdje bude bilo tijelo, tu e se skupljati orlovi.  Dakle, pobjedi splitske crkve nad biskupom Hrvata bitno je pridonio argument salonitanske tradicije sa~ete u djelovanju, mu eniatvu i relikvijama svetog Dujma. Sveti Dujam, ugledni salonitanski biskup i mu enik, bio je temelj crkvene organizacije u Splitu, a stoga je postao i gradskim zaatitnikom. Sve do promjena koje su uvele mleta ke vlasti u 15. stoljeu kult svetog Dujma bio je pod nadzorom i u nadle~nosti crkvenih vlasti. Kroz to nam se Split ukazuje kao episkopalni grad u kojem se komuna konstituira u sjeni katedrale. Tuma enja kultova svetoga Vlaha i svetoga Dujma u gradskim kronikama, zakonima i zapisnicima vijea Unato  va~nosti i zna enju spomenutih legendi i povijesnih djela koja govore o kultu i zna enju svetoga Dujma, taj je svetac ato se ti e dokumentiranosti u nemalom zaostatku za svetim Vlahom. Naime, dubrova ki se izvori razli ite prirode daleko viae bave svojim gradskim patronom nego splitski. Kada se radi o Splitu, mo~emo se oslanjati samo na ve spomenute ranosrednjovjekovne tekstove o ~ivotu svetog Dujma i translaciji njegovih relikvija, na kronike Tome Arhiakona i Mihe Madijeva i kasnije, na povijesna djela Ivana Luciusa. Svi ti izvori Dujma vide prvenstveno kao stjegonoau borbe za prvenstvo splitske Crkve te kontinuiteta izmeu Salone i Splita, a ne kao znak identiteta grada Splita. Nasuprot tome, odnos Dubrovnika i njegova patrona joa je u srednjem vijeku bio oblikovan i tuma en upravo u kontekstu odnosa sveca i grada. Od srednjega vijeka do 17. stoljea napisano je dvanaest kronika ili povijesti grada Dubrovnika. Od Milecijevih stihova, preko kronike barskog sveenika, Historia Ragusii Ivana Conversinija iz Ravenne, Ragusaeis i Historia de origine atque rebus egregie gestis urbis Ragusae Gian-Marije Filelfa, Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii Filipa de Diversisa, anonimne kronike, kronike Nike Ragnine, Commentarii de temporibus suis Ludovika Cerve Tuberona, La storia di Raugia dominikanca Serafina Razzija, Regno degli Sclavi Mavra Orbinija, Copioso ristretto degli annali di Ragusa Jakova Luccarija do Chronica Ragusina Junija Restija s po etka 18. stoljea, sve su kronike prepoznavale i isticale svetoga Vlaha kao znak duhovnog, ali i svjetovnog autoriteta. Kronike prenose pri u o tome kako je sveti Vlaho poveo vojsku u obranu dubrova ke slobode od mleta kih osvaja a. Bio je budan dok su drugi spavali i s mnoatvom svojih nebeskih ratnika sprije io osvajanje svoga grada. Prema legendi, sam sveti Vlaho predstavio se sveeniku Stojku kao zapovjednik vojske poslane s neba, mu enik i biskup. Saznavai za to vlastela su sazvala vijee, okupila mnoatvo ljudi, obranila grad i uzela svetoga Vlaha  za svoga zaatitnika iznad svih zaatitnika kojega se nikada nee odrei.  Kronike poru uju da postoji vrsta sprega nebeskog zaatitnika i svjetovnih vlasti koji zajedni kim snagama budno uvaju slobodu grada. Sveti Vlaho je ina e bio poznat po mnogim udima izlje enja, pa je ta tradicija postojala i postoji i u Dubrovniku. Meutim, uda o kojima govore kronike vezana su uz politi ku nezavisnost Dubrovnika. U usporedbi sa svetim Dujmom, sveti je Vlaho osjetno prisutniji i u administrativnim izvorima. Najstariji sa uvani dubrova ki zakon vezan je upravo za kult svetog Vlaha  to je znamenita franchisia iz 1190. godine, kada su  suci, plemii, mudri i svi Dubrov ani odlu ili uvesti du~ni ku slobodu u ast patronova blagdana. Taj je obi aj sa uvan i kasnije, pa se zakon ponavljao. U zakonskim zbirkama svetoga Vlaha nalazimo ve u proemiju statuta Marka Justinijana, gdje se spominje uz bok evanelista Marka, s kojim, uz zemaljsko djelovanje gospodina du~da i mleta ke dr~ave, djeluje na dobro, mirno i spokojno stanje grada Dubrovnika. U mleta ko vrijeme svaki je novi knez polagao prisegu u katedrali primivai prije toga iz ruku kanonika barjak svetog Vlaha donesen u crkvu u sve anoj povorci iz luke. Na ast svetoga Vlaha prisezali su i drugi visoki du~nosnici opine. Pri donoaenju va~nih zakona i uredbi zazivali su pomo svoga gonfalona s neba. Pri tom ga tituliraju kao viteza, naslovom misser kojeg su nosila i dubrova ka vlastela. Dr~avni karakter proslave svetog Vlaha zabilje~en je na po etku statuta, gdje se jasno ka~e da je knez bio predvodnik proslave glavnog sve eva blagdana, te da je crkvena proslava bila uvelike povezana sa svjetovnom vlaau. I kasnije se proslava sve eva blagdana odvijala u re~iji dubrova ke vlade. U Dubrovniku je sveti Vlaho imao dva blagdana, spomendan muke 3. velja e i spomen dolaska relikvije njegove lijeve ruke 1347. godine, koji se slavi 5. srpnja. Sredianja to ka dr~avnog kalendara svetkovina bio je blagdan svetog Vlaha, 3. velja e. Dr~avni ceremonijal bio je asocijativno i simboli ki povezan s kultom svetog Vlaha, kultom dubrova ke dr~avnosti. To je naalo izra~aja u nizu zakonskih odredbi koje su regulirale proslavu blagdana. Ideja posveenosti dr~ave i nebeske zaatite poretka svoj je vrhunski iskaz dobivala u procesiji svetog Vlaha. To je bila proslava asti grada i vlastele, zalog o uvanja postojeeg druatvenog reda, molitva za sve evu zaatitu u budunosti i prilika za isticanje ugleda i prvenstva vlastele. Filip de Diversis opairno je prikazao procesiju i proslavu svetog Vlaha u prvoj polovici 15. stoljea, a Serafino Razzi prikazao je proslavu kakva se odvijala krajem 16. stoljea. Sama ceremonija, iako duboko vjerski obojena, pru~ala je jasnu sliku zdru~enosti izmeu Republike utjelovljene u knezu i svetoga patrona koji na nju prenosi svoj sveti autoritet. U svakom detalju proslave i procesije o ituje se prednost svjetovne nad crkvenom vlaau, nebesko uporiate dubrova ke nezavisnosti te paradigma vlasti i druatvenog sklada. Dubrova ka je vlast dr~ala posvemaanju kontrolu nad kultom svetog Vlaha i kultom relikvija, koje je pretvorila u sveti temelj dr~ave i poretka. Vlastela su koristila vjerske vrijednosti blagdana i svjesno ih dopunjavala svjetovnom svrhom. To se pogotovo odnosi na blagdane vezane uz svetoga Vlaha i etrdesetoricu mu enika, kada se slavilo slamanje urote 1400. godine. Asocijativno povezivanje te pobjede vlastele s ciklusom svetoga Vlaha moglo bi se nazvati vrhuncem koriatenja kulta svetog zaatitnika u politi ke svrhe. U dubrova kim izvorima esto se spominje da je sveti Vlaho glava grada Dubrovnika, zaatitnik, odvjetnik, mu enik, pontifeks, vladaoc, vexillifer. Njegov lik bio je na pe atu i na zastavi opine, na novcu, pe atima, zastavama, brodovima i na kapama opinskih slu~benika, na prvoj stranici dubrova kog statuta, na ~igovima za ~igosanje zlo inaca, ali i razli itih roba, od utega, srebrnih predmeta i poluga do kruha. Prve stranice knjiga, medalje i dovraci kua, obilje~eni likom svetog Vlaha, svjedo e o te~nji pojedinaca za udjelom u njegovoj simbolici. Sveti Vlaho imao je i zna enje grba  istovremeno s ugarskim grbom kojeg je Republika prihvatila kao svoj, postojao je i grb s likom svetoga Vlaha koji je bio rjei, ali je posvjedo en na nekim nalazima. Sve ev lik bio je i na pe atu opine, odnosno Republike koji se prvi puta spominje u ispravi iz 1235. godine, a sa uvan je u ispravi iz 1248. godine. Split je imao grb s kulama kao simbolom zaatite gradske zajednice, a ne s likom sveca zaatitnika, svetoga Dujma. U dalmatinskim gradovima, primjerice u Splitu, svaka nova vlast dodavala je gradskom grbu znak svoga suvereniteta, a u doba mleta ke vlasti mnogi su stari grbovi bili otu eni. Nasuprot tome, u Dubrovniku su ugarski grb i sveti Vlaho ozna avali suverenost, meunarodno priznanje i kontinuitet. Oba grba, jedan na misti noj, drugi na politi koj ravni, bili su ravnopravni znakovi identiteta. Razlika izmeu ova dva kulta svetaca patrona o ituje se i u gradskim statutima te zapisnicima vijea. U proemiju splitskog statuta Perceval Ivanov iz Ferma, doktor obaju prava, jedan od najobrazovanijih ljudi u Splitu 14. stoljea, nije zaboravio svetog Dujma. U pravnim i knji~evnim spomenicima prikupio je podatke o porijeklu Splita i po ecima Dujmova kulta i unio ih u tekst statuta. Uz svemogueg Boga i bla~enu Djevicu Mariju, spominju se bla~eni mu enik Dujam i sveti Staa, koji predvode zaatitnike grada Splita, koji brane, atite i uvaju grad u miru i na iju je hvalu i slavu sazdan statut. Perceval se utje e zagovoru svetih Dujma i Staaa ne bi li Spliani priznali zakone i ~ivjeli po njima. U samim odredbama statuta nema rije i o svetom Dujmu kao znaku identiteta niti o moguoj relaciji izmeu tog kulta i splitske vladajue elite. Sveti Dujam, odnosno njegova svetkovina, spominje se u odredbi o povlasticama splitske crkve, gdje je rije  o oprostima od javnih tereta. U jednom se lanku spominje i obveza sviju da dostojno poatuju i slave blagdan svetog Dujma. Takoer se odreuje du~ni ka sloboda tri dana prije i tri dana poslije blagdana. Kako ka~e }eljko Rapani,  zaatitnikov blagdan bio je glavna svetkovina komune , ali je  pravna regulativa istaknula mjesnu crkvu u prvi plan i time jasno potvrdila zna enje koje je imala od samih po etaka.  I ostali statutarni spomeni svetog Dujma vezani su uz njegov blagdan: rije  je o voatanicama, o kaznama za zlo ine po injene u vrijeme svetkovine, o zabrani rada na dane blagdana, o slobodi trgovanja za te blagdane. Svakako, sama prisutnost sve eva imena i odredbi o proslavi njegova blagdana u gradskom statutu svjedo i o va~nosti njegova patronatstva i vezanosti uz sam grad. Ipak valja primijetiti da se, izuzev uvodnog Percevalovog pravni kog zaziva, radi samo o komunalnim odredbama. Zapisnici splitskog plemikog vijea iz 14. stoljea svetoga Dujma samo iznimno spominju i to vezano uz neke komunalne odredbe koje se ti u njegova blagdana te uz katedralu, riznicu i gradsku etvrt koja je nosila njegovo ime. Od 15. stoljea kada se Dalmacijom airi kult svetog Marka, takvih je dokumenata joa i manje. Splitski Libro d'oro, zbirka slu~benih isprava iz vremena mleta ke vladavine, svetog Dujma spominje ponaj eae u kontekstu proslave sve eva blagdana i riznice crkve svetog Dujma. Tra ak atovanja svetog Dujma kao simbola grada Splita zabilje~en je samo u odredbi iz 1240. kojom se Bra ani priznaju podlo~nicima grada Splita i obeaju da e atovati svetoga Dujma. Svetac se spominje kao zaatitnik opine, uz svetoga Marka, i u ugovoru izmeu splitske opine i Polji ana iz 1444. Nasuprot tome, dubrova ki zapisnici svetome Vlahu posveuju mnogo pa~nje, tretirajui ga kao bitan dio politi ke ideologije vladajueg sloja. Dakako, tu treba imati na umu neusporedivo veu administrativnu produkciju u Dubrovniku. No mislim da razlika u prezentaciji i prisutnosti dvaju svetaca u tim aktima nije samo posljedica tog nesrazmjera nego i znak razlike u shvaanju i upotrebi kulta dvojice svetaca. Naime, sveti Dujam nije se razvio u dr~avni simbol na na in kako se to dogodilo sa svetim Vlahom. O tome na svoj na in svjedo i i iznimna epizoda, pokuaaj vojvode Hrvoja Vuk ia Hrvatinia da politizira kult sv. Dujma kako bi uz pomo svetoga patrona u vrstio svoju vlast, budui da su mu graani Splita, a osobito plemii, pru~ali otpor. Stoga sve eve prikaze i prikaze grada nalazimo u vojvodinu misalu, te na njegovom novcu, gdje je svetoga zaatitnika zdru~io s vlastitim imenom i grbom. Jedan trag uplitanja svjetovnih vlasti u kult svetog Dujma mo~e se ia itati iz statutarne odredbe o tome da svjetovne vlasti moraju, zajedno sa crkvenima, popisati i nadzirati moi crkve svetog Dujma i drugih crkava. No tu opet nema rije i o identifikaciji izmeu svetog Dujma i svjetovne vlasti, naprotiv, formulacije odredbe prili no jasno upuuju na zaklju ak da su prednost u svemu tome ipak imali crkveni dostojanstvenici. Prednost Crkve potvruje i sama injenica da je prete~ni dio prve knjige statuta posveen upravo splitskoj crkvenoj organizaciji. Odredbe o ituju da komuna ~eli suradnju s Crkvom, ali da je Crkva autonomna, u mnogome i dominantna. Izmeu ostaloga, statut jam i Crkvi poativanje crkvenih privilegija, odnosno kanonskoga prava, ato je posve suprotno praksi dubrova ke vlasti. U petnaestoj glavi prve knjige statuta, svjetovna vlast izrijekom priznaje splitskoj crkvi pravo da bira nadbiskupa, te moli da to bude ovjek koji mo~e  u zajedniatvu, miru i spokoju s opinom i ljudima grada Splita hvalevrijedno i pred Bogom i pred svijetom ~ivjeti.  Upravo ponizna formulacija o tome da na elnik i vijenici moraju moliti kanonike da izaberu pastira splitske Crkve koji e moi upravljati ne samo splitskom crkvom nego i omoguiti mirnu upravu grada Splita, jasno govori o tome koliko je i s glediata svjetovne vlasti nadbiskupov autoritet bio potreban i neprijeporan. Jednako je tako obzirno formulirana molba svjetovnih vlasti upuena crkvenim dostojanstvenicima da splitske crkvene nadarbine i povlastice dodjeljuju splitskim sveenicima, a ne strancima,  iz ljubavi prema splitskoj komuni.  O va~nosti nadbiskupa i njegova dvora svjedo i i kronika splitskog plemia A Cutheis u odlomku o dolasku nadbiskupa Hugolina de Brancha iz Gubbija u Split 1349. godine. Iz tog je teksta jasno da je nadbiskupski dvor bio ne samo najraskoanije mjesto u Splitu nego i klijentelisti ko srediate grada. Znakovita je i kroni areva primjedba da je nadbiskup atitio klerike ne dopuatajui nikakve prigovore protiv njih niti pritiske. To je posve suprotno stanju u Dubrovniku, gdje su se svjetovne vlasti bezobzirno mijeaale u crkvena pitanja. Vlada je vukla konce dodjeljivanja prebendi i crkvenih naslova, bez imalo obzira prema crkvenim zakonima. Tijekom itavog srednjega vijeka dubrova ka vlada se bespravno mijeaala u izbor nadbiskupa, dok je sufraganske biskupe i ostale crkvene dostojanstvenike sama birala. Nadbiskup i ostali kler bili su izvlaaeni, nerijetko izvrgnuti protupravnim pritiscima svjetovnih vlasti. Svjetovna vlast je derogirala crkveno pravo i mijeaala se u crkvenu sudbenost, raznolikim mjerama osujeivala rast crkvenog posjeda te upravljala crkvenim ustanovama i imanjima. Klerici su bili posve isklju eni iz politike te je tako onemogueno koriatenje moi Crkve u svjetovnim stvarima. U sukobu dvaju autoriteta, Crkva je bila podvrgnuta pragmati nim potrebama svjetovne vlasti. Tako se moglo dogoditi da je izrazito katoli ka opina/republika kao ato je bio Dubrovnik bila uvelike sekularna kada se radilo o pitanjima vlasti. Umjetni ka o itovanja razlike u koriatenju kultova svetoga Dujma i svetoga Vlaha Sveti Dujam nije toliko inspirirao knji~evno stvaralaatvo kao sveti Vlaho, koji je od srednjega vijeka nadalje bio  plodonosni motiv hrvatske knji~evnosti.  Knji~evnost ga prikazuje kao djelatnog sudionika dogaaja. Iz dr~avnih spisa knji~evnici preuzimaju ideju o Vlahu kao vladaru Dubrovnika, pa govore o  poglavitom knezu ,  vrhuknezu dubrova kom , vojujuem obranitelju slobode Dubrovnika, naj vraem zidu oko grada. Mavro Vetranovi naziva ga kapetanom, a Dubrov ane mornarima, mislei po svoj prilici na samu Republiku koja sretno brodi pod sve evi X r  *JLNzǼ҅}umie`WWh7VhnH tH  h7V5h/PhSh8&"h8&"\h8&"h@\h8&"h/P\h/P5B*\phhSh@5B*\phh8&"hnH tH h@hnH tH hhks h@h@5B*\phh7V5B*\phhShS5B*\phhS5B*\ph h7V;h7V h7V\ h7V5;" LNz|.+3 BWhbnb6c $dh`a$$dh`a$gd7V $dha$gdS$dha$h j l ""##((X)*+,+0+r,,(-*-\.T1V13344455d55h6j689 9~;;<< ==@@BBBDEEE6FGGHH J JJK,L.LPP齱h8&"hnH tH h/PhnH tH hS!hS!hnH tH hS!h7VhnH tH  h7V6jh7V0JUhnH tH h7V6hnH tH h7VhnH tH jh7V0JUh7V>PQ RRRSSSvUUbVdVWW|Y~Y]*]<^>^~__afbnb6c`gbgjjkZklkrkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkhT h7V]mH sH h7V6]mH sH  h7V6] h7V6h7V5hnH tH h7VhS!h7VhnH tH h/PhS!hnH tH h/Ph"hnH tH jh7V0JUhnH tH h7V6hnH tH h7VhnH tH 46c8cu}$`b $dha$gd"$dh[$\$a$$dh[$\$a$gd7Mq$dh[$\$`a$$dh`a$gd"$dha$$dh`a$gd]V $dh`a$kkll l l^ltllllllllllmm*mRmamcmgmxmmmnorr>uuuw(wxxzzp|r|h}t}}}Z\BDܾjh7V0JUhnH tH h7V6hnH tH h7VhnH tH jh7V0JUh7VhT h"B*phh]V hT hS!h  hT h7VhT h7V6hT h7V]mH sH hT h7V]8$8>RVjl02tv02ңԣʦ̦rtDZ FHdf繰h7V5hnH tH h7MqhnH tH h"hnH tH h7Mqh7VhnH tH jh7V0JUh7V6hnH tH h7Vh7VhnH tH jh7V0JUhnH tH Avx&(XZ\hjXZ\LN24HJb0>zh󱏱$jh7Mqh7V0JUhnH tH h7Mqh7V6]hnH tH h7Mqh7VhnH tH hW]hnH tH h7V5hnH tH jh7V0JUhnH tH  h7V0JUjh7V0JUh7VhnH tH h7V6m stijegom. Svetoga Dujma knji~evnost je proslavila tek kasnije, u razdoblju baroka no niti u tim djelima ne isti e se svjetovna dimenzija njegova kulta, kao ato je to bio slu aj sa svetim Vlahom. Likovni prikazi svetog Dujma takoer svjedo e o razlici izmeu kulta splitskog i dubrova kog zaatitnika. Lateranski mozaik je najstariji sa uvani prikaz svetog Dujma, a ujedno i dokaz njegove visoke crkvene asti, budui da je prikazan u naju~em krugu oko svetog Petra. Mozaici u krstionici sv. Venancija svjedo e i o zna enju Salone i salonitanskih svetaca za papinstvo. I splitski srednjovjekovni prikazi na istom su tragu  prikazuju Dujma u kontekstu Crkve i vjere. Kiparski, slikarski i zlatarski prikazi predo uju Dujma s obilje~jima njegova biskupovanja i mu eniatva. Neki od njih, kao reljef majstora Ota, prenose legendu o tome kako je sv. Petar poslao sv. Dujma i sv. Staaa da kristijaniziraju Dalmaciju. Prikazi Dujma s gradom u ruci javljaju se tek kasnije, prvi puta na poliptihu mleta kog slikara Girolama Santacroce iz 1549. koji se nalazi u franjeva koj crkvi. Kako ka~e Kruno Prijatelj, slikar je  stavio svecu model grada u ruke s o itim asocijacijama na realnu vedutu Splita.  Je li se veduta grada naala u sve evim rukama po narud~bi ili po slikarevoj navici, ne zna se, no svakako je indikativno da nema ranijih prikaza koji bi tako izravno isticali svjetovnu dimenziju sve eve zaatite. U ranom novom vijeku za~ivjela je nova uloga sveca  patrona grada Splita, a to se o ituje i u likovnosti i u sve anosti Sudamje koja poprima sve viae svjetovnih, politi kih obilje~ja, uz one trajne, vjerske. Na prvoj stranici matrikule bratovatine sv. Dujma iz 1688. nalazi se slika sv. Dujma kako u oblaku, sa zborom anela, bdije nad gradom Splitom. Sveti Vlaho je daleko viae od Dujma prisutan u likovnom izrazu. Dubrova ka ikonografija preskakala je uobi ajene prikaze sve eva mu enja grebenarskim ealjem, spaaavanja ljudi ili blagoslivljanja ~ivotinja. Lik svetoga Vlaha u dubrova koj je verziji gotovo uvijek lik monog nebeskog zaatitnika koji dr~i svoj grad u naru ju. Kipovi svetog Vlaha zauzeli su dubrova ke zgrade, zidine i vrata, dok se dalmatinskim gradovima airio lav svetoga Marka. Igor Fiskovi ka~e da nema grada u kojem se kip zaatitnika javlja u toliko primjeraka kao ato je to u Dubrovniku. `irenje tog znamena po dubrova kom teritoriju obilje~avalo je u vraenje Republike i podsjealo lokalno stanovniatvo na njihovo srediate. Unutar grada kipovi se postavljaju na upravne zgrade, ato jasno pokazuje koliko je zna enje sve ev lik imao u politi koj svrhovitosti, kao obilje~je samostalnosti, slobode, autonomije, gospodarske nezavisnosti, to jest ukupnog identiteta Republike. Prema I. Fiskoviu, promjene u prikazivanju njegova lika izravno odra~avaju politi ke promjene u Republici:  lik svetoga Vlaha u tijeku vremena gubi hijeratsku uko enost, a sve je naglaaeniji naglasak na prikaz grada.  Najraniji kipovi prikazuju ga kako se zaatitni ki nadnosi nad grad, a u 15. stoljeu oblikovan je kao neki nebeski vladar, koji viae ne mora zaklanjati proslavljeni slobodni grad. Sveti Dujam i sveti Vlaho  naslovnici crkava Crkve posveene svetome Vlahu nicale su po svim dijelovima dubrova kog teritorija, podsjeajui tamoanje stanovniatvo na njegovu pripadnost. Do 15. stoljea ve ih je bilo desetak, od budue katedrale u Stonu, do crkve franjeva kog samostana u Konavlima. U isto vrijeme, svetom je Dujmu bilo posveeno tek nekoliko crkava tijekom itavog srednjega vijeka. U gradu Splitu astio se u katedrali Uznesenja Marijina, dok su za Vlaha u srednjovjekovnom Dubrovniku sagraene dvije crkve. Premjeatanje crkve svetog Vlaha s prvotnog mjesta kod samostana svete Klare u srediate gradske uprave, uz kne~ev dvor i lu~u, govori o tome kako su dubrova ki vladaoci koristili ovaj simbol. O tome su odlu ili sami vijenici, bez utjecaja crkvene vlasti. M. Medini iznio je tezu da je politizaciju kulta svetog Vlaha proveo tadaanji znameniti dubrova ki nadbiskup Ilija de Saraca, no odluka o izgradnji crkve ne ostavlja mjesta sumnji da je to bilo djelo vlastele. U zapisniku vijea izri ito stoji da e crkvu izgraditi i kasnije njome upravljati knez i Malo vijee, a s nadbiskupom e se savjetovati  bude li im se inilo potrebnim.  Anonimna i Ragninina kronika objaanjavaju taj skupi poduhvat time ato je prva crkva svetoga Vlaha bila premalena i nedostojna za svetoga Vlaha, upravitelja grada. Ragnina izrijekom ka~e da je signoria odlu ila o izgradnji crkve. Dakle, da bi se suprostavio autoritetu Crkve, grad utemeljuje drugi vjerski pol, na svoj na in konkurentan katedrali, te svjesno spaja komunalnu svijest s jednim svecem i njegovim svetiatem. I to svjedo i o Vlahu kao simbolu dubrova ke dr~avnosti, nasuprot Dujmu, prvenstvenom simbolu metropolije. Ovom prilikom ~eljela bih dotaknuti i pitanje naslovnika katedrale. Naime, rijetki su neprijeporni, neupitni patroni koji objedinjuju patronat nad gradom i titulari su katedrale ili glavne crkve. Veina ranokraanskih katedrala izvorno je posveivana misterijima iz Isusova ili Marijina ~ivota. Pojedini sveci teako su postajali naslovnicima katedrala: oni su mogli biti birani iz kruga Evanelista ili neospornih prvih mu enika poduprijetih jakom i drevnom legendom. Za takav odabir pojedina je zajednica morala imati jakost, na crkvenom i na svjetovnom planu. Svetog Dujma za tako neato kvalificira njegovo legendarno porijeklo iz apostolskih vremena, kao i mu eniatvo, meutim, on ipak nije postao titularom stolne crkve splitske metropolije. Naime, i Dubrovnik i Split iali su tragom ve spomenutih sigurnih odabira i posvetili svoje katedrale Uznesenju Marijinu. U legendi o Ivanu Ravenjaninu i translaciji tijela mu enika iz Salone u Split, spominje se da je stolna crkva posveena Uznesenju Marijinu. No Toma, koji prenosi tu legendu crkvu redovito naziva crkvom svetog Dujma, a tako je naziva ve i Konstantin Porfirogenet. Kasnija tradicija takoer spominje splitsku katedralu pod imenom svetog Dujma, no titular je ostalo Uznesenje Marijino. Uz glavnog titulara, u splitskoj katedrali atuje se i gradski patron sveti Dujam, te sveti Anastazije, Kuzma i Damjan. Dubrova ka katedralna crkva takoer je posveena Marijinu Uznesenju, dok se gradski patron sveti Vlaho asti u vlastitoj crkvi, ato je manje uobi ajeno od prvog slu aja. Nova crkva svetog Vlaha, sagraena u neposrednoj blizini katedrale 1348, odlukom svjetovnih vlasti, zna ila je drugi pol, neovisan o katedrali, ak i konkurentan. Bez imalo ustezanja, u odnosu svetog Vlaha i dubrova ke opine, odnosno republike, mo~e se govoriti o prisvajanju sakralnog: relikvije, legende i rituali vezani uz kult slu~e uzdizanju municipalnih vrijednosti. Sveti zaatitnik grada njegov je nebeski ekvivalent, znak njegove samosvijesti, esto u izvorima poistovjeen sa samim gradom, prvenstveno njegovom politi kom komponentom. Sveci patroni - znakovi vjere i identiteta Sveci su bliski Bogu, oni su posrednici Bo~je milosti ljudima i djeluju kao jedno od najsna~nijih sredstava srednjovjekovne kreacije identiteta. U slu aju svetog Vlaha udesno posredni ko djelovanje sveca svjesno je preneseno na politi ki plan. Nadzor lai kih vlasti nad kultom sveca patrona i drugih gradskih svetaca zaatitnika je znak jednog posebnog segmenta laicizacije vjere tijekom srednjega vijeka. Taj lai ki element u dubrova kom je slu aju su~en na vlasteoski. Dubrova ki vlastodraci uspjeano su preoblikovali vjersku poruku koju je airio kler kako bi odgovorila njihovim potrebama. U svim elementima kulta, osobito u ritualu, o ituje se paralelizam dviju hijerarhija  nebeske i republi ke. Svetoga je Vlaha tijek povijesti grada u inio glavnim simbolom te~nje za slobodom, a potom i obilje~jem samosvijesti grada-dr~ave i uporiatem vlasti. Sveti Vlaho natkrilio je i spojio sve dubrova ke svece zaatitnike i druge simbole porijekla grada. Postao je isto ato i grad sam, iz grada iznikli simbol porijekla, slobode i nebeske zaatite. I u drugim gradovima vlast je sebi pridr~avala nadle~nost nad kultom svetih patrona, ali rijetko je dolazilo do takvog pro~imanja izmeu sveca i grada. Po razini zna enja za identitet grada, sveti Vlaho mo~e se usporediti samo sa svetim Markom. Mu enik iz Sebaste nije bio simbol jednog stale~a ili skupine, ve simbol itavoga grada, ak i njegov ekvivalent. U koriatenju sve eva kulta Dubrovnik je bio slobodniji od Splita, jer nije imao tako jaku crkvenu (rimsku) tradiciju, tako da je Vlaho, mo~e se rei, mnogo svjetovniji kult od Dujma. Sveti Dujam stoji kao nebeska snaga na elu crkvene hijerarhije, uvijek nadbiskup Splita. Posebnost Splita ostaje u crkvenoj dimenziji, u njegovoj metropolitanskoj poziciji. Split je u ranom srednjem vijeku svoju poziciju meu dalmatinskim gradovima stekao posredovanjem Crkve, a taj je temelj premoi ostao na snazi i kasnije. Kao i ostali gradovi i Split je ostvario lai ke gradske ustanove, te odreenu, uvijek ugro~avanu razinu samostalnosti i samobitnosti, ali uvijek je ostao pod dominantnim okriljem nadbiskupskoga plaata. Miha Madijev najbolje podupire tezu o predominantnosti crkvene komponente gradskog ~ivota u Splitu kada ka~e da je  grad Split bio potiaten u svjetovnim stvarima, a u duhovnim stvarima nadvisuje i odlikuje se nad svima gradovima Dalmacije aau i dostojanstvom.  Splitska komuna, dakle, svjetovna vlast, temeljila je simboliku autonomije grada na statutu i funkcioniranju vijea, dakle na lai koj dimenziji, dok je dubrova ka opina/republika uspjela spojiti ta dva sna~na elementa identiteta. No, ~elim naglasiti da tu lai ku aproprijaciju vjerskih elemenata ne treba shvatiti mehanicisti ki. Municipalna odgovornost u ureivanju vjerskih pitanja znak je afirmacije dr~avnosti odnosno sekularizacije. No graanska svrha takve politike ne zna i nu~no da se radi o jednostavnoj kontroli. Osim stava elite, bilo svjetovne bilo crkvene, i politi kog pragmatizma tih elita, postoje i drugi slojevi do~ivljaja odnosa grad/graani- patron, druge dimenzije identiteta posredovanog i oblikovanog kroz taj znak grada. One su mo~da manje primjetne, manje djelatne u datom trenutku, no u dugom trajanju mogu pokazati i ja u duhovnu snagu od spomenutih politi kih modela. Uz o ito manipulativno djelovanje gradskih vlasti u podru ju vjere, postoji i druga dimenzija, te~e dohvatljiva, ali bez koje ova prva ne bi imala smisla i ne bi se moglo ni pokuaati institucionalizirati je: to je kolektivna odgovornost za spasenje koja anga~ira graane u ostvarenju duhovnog grada na zemlji. U toj se duboko vjerskoj dimenziji, sveti Vlaho i sveti Dujam, Dubrovnik i Split, ponovno pribli~avaju.  Joako Belamari, Sveti Vlaho i dubrova ka obitelj svetaca zaatitnika, Dubrovnik 5 (1994): 30-32 (dalje: Belamari, Sveti Vlaho).  Andr Vauchez, Patronage of Saints and Civic Religion in the Italy of the Communes, u: idem, The Laity in the Middle Ages: Religious Beliefs and Devotional Practices, ur. Daniel Ethan Bornstein, prev. Margery J. Schneider (Notre Dame - London: The University of Notre Dame Press, 1993), 161-164; Andr Vauchez, ur., La religion civique l poque mdivale et moderne (chrtint et islam). Collection de l'EFR, sv. 213 (Rome: Ecole franaise de Rome, 1995), 498-499, 501, 504 (dalje: La religion civique).  Paul Fouracre, Space, Culture and Kingdoms in Early Medieval Europe, u: The Medieval World, ur. Peter Linehan i Janet L. Nelson (London  New York: Routledge, 2003), 371-372.  Statut grada Splita. Srednjovjekovno pravo Splita, ur. i prev. Antun Cvitani (Split: Knji~evni krug, 1985), Proemij: 5 (dalje: Statut grada Splita); Miha Madijev de Barbazanis, Historija, ur. Vladimir Rismondo. U: Legende i kronike ur. Vedran Gligo i Hrvoje Morovi (Split: Knji~evni krug/ akavski sabor, 1977), 171 (dalje: Gligo i Morovi, Legende i kronike).  }eljko Rapani, Sveti Dujam  splitski patron, u: }eljko Rapani - Milan Ivaniaevi - Zvonimir Buljevi, Sveti Dujam (Split: Biblioteka Buvina, 1997), 23-24 (dalje: Rapani, Sveti Dujam  splitski patron).  Daniele Farlati u Illyricum sacrum donosi aest redakcija ~ia sv. Dujma, tri sv. Anastazija i tri redakcije zapisa o prijenosu relikvija; Daniele Farlati, Illyricum sacrum, sv. 1, Ecclesia Salonitana (Venetiis: Apud Sebastianum Coleti, 1751). Sa uvani su i staro akavski prijevodi tih legendi u prijepisu iz 16. st. koji se uva u knji~nici samostana Male brae u Dubrovniku; `ten'je ~ivota i muke bla~enoga i sfetoga Dujma arkipiskupa solinskoga u: Gligo i Morovi, Legende i kronike, 19-24 (dalje: `ten'je ~ivota i muke bla~enoga i sfetoga Dujma); ten'je ~ivota i muke bla~enoga Staaa mu enika, ibidem, 25-29; ten'je prinesen'ja teles sfetoga Staaa isfetoga Dujma mu enikof iz Solina u Split grad, ibidem, 30-37 (dalje: ten'je prinesen'ja).  Zanimljivo je da legenda spominje kako je Dujam joa kao sedmogodianji dje ak sa svetim Petrom pokratavao mnoge gradove, pa i Vlahovu Sebastu; `ten'je ~ivota i muke bla~enoga i sfetoga Dujma, 20.  `ten'je ~ivota i muke bla~enoga i sfetoga Dujma, 21; Toma Arhiakon, Historia Salonitana. Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, ur. Olga Peri i Mirjana Matijevi Sokol (Split: Knji~evni krug, 2003), 12-15 (dalje: Toma Arhiakon, Historia Salonitana); Nada Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku (Zagreb: `kolska knjiga, 1975), 297 (dalje: Klai, Povijest Hrvata).  Toma Arhiakon, Historia Salonitana, 13-15, 39, 51, 69, 71; Historia Salonitana maior, ur. Nada Klai (Beograd: Nau no delo, 1967) 73-75 (dalje: Historia Salonitana maior).  Rim 15, 17; Tim 4, 9; Toma Arhiakon, Historia Salonitana, 12-13.  Rapani, Sveti Dujam  splitski patron, 29-38.  ten'je prinesen'ja, 30.  Radoslav Kati i, Toma Arhiakon i hrvatska povijest, u: Toma Arhiakon i njegovo doba, ur. Mirjana Matijevi Sokol - Olga Peri (Split: Knji~evni krug, 2004), 105-106.  Mirjana Matijevi Sokol, Toma Arhiakon i njegovo djelo (Zagreb: Naklada Slap, 2002) 58 (dalje: Matijevi Sokol, Toma Arhiakon i njegovo djelo); Radoslav Kati i, Toma Arhiakon i njegovo djelo, u: Toma Arhiakon, Historia Salonitana, 400.  Toma Arhiakon, Historia Salonitana, 13-15.  Matijevi Sokol, Toma Arhiakon i njegovo djelo, 57-58.  Klai, Povijest Hrvata, 13, 24, 125.  ten'je prinesen'ja, 33-36.  ten'je prinesen'ja, 36-37.  Franjo Ra ki, ur., Documenta historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia (Zagreb: JAZU, 1877), 277 (dalje: Ra ki, Documenta); Toma Arhiakon, Historia Salonitana, 39; Matijevi Sokol, Toma Arhiakon i njegovo djelo, 94-95; Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb: Novi Liber, 1995), 120, 279. Na inicijativu Frane Bulia, za Drugog vatikanskog sabora izvraena je rekognicija moi salonitanskih svetaca u Rimu. Budui da su ondje naene samo male kosti mo~e se zaklju iti da Salonitanci ipak nisu predali moi svojih svetaca opatu Martinu, ve su ih odnijeli u Split; usp. Makso Peloza, Rekognicija relikvija dalmatinskih i istarskih mu enika u oratoriju svetog Venancija kod baptisterija lateranske bazilike u Rimu 1962-1964 godine, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 63-64 (1961-1962): 163-180.  Ra ki, Documenta, 3-5.  Antun Cvitani, Sveti Dujam u splitskom statutu, u: Sveti Duje, a te lipa fjera! Knjiga o Sudamji (Split: Marjan tisak, 2004), 104 (dalje: Cvitani, Sveti Dujam u splitskom statutu).  Matijevi Sokol, Toma Arhiakon i njegovo djelo, 103-104.  Historia Salonitana maior, 99.  Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 393.  Miroslav Kurelac, Ivan Lu i Lucius, otac hrvatske historiografije (Zagreb: `kolska knjiga, 1994), 58-59.  Natko Nodilo, ur., Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 14 (Zagreb: JAZU, 1883), 20-21, 30, 199-201 (dalje: Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina); Natko Nodilo, ur., Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484). Monumenta spectantia historiam Sclavorum Meridionalium, sv. 25 (Zagreb: JAZU, 1893), 28-29.  Jovan Radoni, ur., Dubrova ka akta i povelje, sv. 1. Zbornik za istoriju jezik i knji~evnost srpskog naroda, Od. III, sv.. 2 (Beograd: SKA, 1934): I, 1: 12; Josip el i, ur., Monumenta Ragusina. Libri reformationum. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 9/I (Zagreb: JAZU, 1879), 57, 125-126, 214, 265; sv. 28/IV (1896), 406; Aleksandar Solovjev, ur., Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, Istorisko-pravni spomenici, sv. 1, Dubrova ki zakoni i uredbe (Beograd: SKA, 1936), XVIII, 4: 104 (dalje: Liber omnium reformationum); Branislav Nedeljkovi, ur., Liber viridis. Zbornik za istoriju, jezik i knji~evnost srpskog naroda, Od. III, sv. 23 (Beograd: SANU, 1984), c. 432 (dalje: Liber viridis).  Ante `olji, Zdravko `undrica i Ivo Veseli, ur., Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272 (Dubrovnik: Dr~avni arhiv u Dubrovniku, 2002), Proemij: 81 (dalje Statut grada Dubrovnika).  Statut grada Dubrovnika, I, 1: 81-83; II, 12, 13: 147-149.  Npr. Liber viridis, cc. 283, 336; Branislav Nedeljkovi, ur., Liber croceus Zbornik za istoriju, jezik i knji~evnost srpskog naroda, Od. III, sv. 24 (Beograd: SANU, 1997), cc. 12, 61, 131, 133 (dalje: Liber croceus).  Statut grada Dubrovnika, I, 2: 85.  Liber croceus, cc. 132, 220.  Liber omnium reformationum, XVIII, 4: 103. O moima sv. Vlaha vidi: Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode: dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma (Zagreb  Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999), 372 (dalje: Janekovi Rmer, Okvir slobode); Vinicije Lupis - Bo~o Gjuki, Emajlni reljefi na monicima sv. Vlaha (Dubrovnik: Matica hrvatska, 2001).  Baltazar Bogiai - Konstantin Jire ek, ur., Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272. Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, sv. 9 (Zagreb: JAZU, 1904), 256; Liber omnium reformationum, XXII, 13: 177; Liber viridis, c. 396.  Filip de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika 1440, ur. i prev. Zdenka Janekovi Rmer (Zagreb: Dom i svijet, 2004), 92-96, 175-177 (dalje: Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika); Serafino Razzi, La storia di Ragusa: scritta nuovamente in 3 libri, ur. Josip el i. (Dubrovnik: A. Pasari, 1903), 196-201.  Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika, 92-96, 175-178; Janekovi Rmer, Okvir slobode, 299-307.  Statut grada Dubrovnika, VIII, 77: 489; Liber viridis, cc. 153, 254, 408, 432; Igor Fiskovi, Povijesni biljezi dubrova kog identiteta, Dubrovnik 4 (1993): 88, 93; Milan Reaetar, Dubrova ka numizmatika sv. 2 (Beograd: SKA, 1924), 559-563 (dalje: Reaetar, Dubrova ka numizmatika).  Dubrovnik: Dr~avni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa notariae, sv. 15, 117-117'; Reaetar, Dubrova ka numizmatika, 559; Gregor remoanik, Dubrova ki pe ati srednjega vijeka, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 4-5 (1956): 32-38; Vito Galzinski, Dr~avni grbovi Dubrova ke Republike Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21 (1980): 342-244; Cvito Fiskovi, Likovna baatina Stona, Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 22-23 (1985): 106.  Cvito Fiskovi, Najstariji kameni grbovi grada Splita, Vjesnik Hrvatskog arheoloakog druatva 17 (1936): 183, 184-190 (dalje: Fiskovi, Najstariji kameni grbovi grada Splita).  Statut grada Splita, Proemij: 3-8.  Statut grada Splita, I, 1.  Rapani, Sveti Dujam  splitski patron, 65.  Statut grada Splita, I, 2, 3, 5; Ref., 121.  Cvitani, Sveti Dujam u splitskom statutu, 103-104.  Jakov Stipiai i Miljen `amaalovi, Zapisnici Velikog vijea grada Splita 1325-1354, 1357-1359, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti JAZU 12 (1982): 107, 123; Vedran Gligo - Marin Berket - Vladimir Rismondo - Ljerka `imunkovi, ur. i prev., Zlatna knjiga grada Splita (Split: Knji~evni krug, 1996), 241, 261, 373, 375 (dalje: Zlatna knjiga grada Splita).  Fiskovi, Najstariji kameni grbovi grada Splita, 183; Nada Klai - Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409. Proalost Zadra, sv. 2 (Zadar: Filozofski fakultet, 1976), 544-545; Tomislav Raukar - Ivo Petricioli - Franjo `velec - `ime Peri i, Zadar pod mleta kom upravom 1409-1797. Proalost Zadra, sv. 3 (Zadar: Filozofski fakultet, 1987), 298 (dalje: Raukar, et al., Zadar pod mleta kom upravom).  Zlatna knjiga grada Splita, 57, 169.  Janekovi Rmer, Okvir slobode, 374-376 i ondje navedeni izvori.  Cvitani, Sveti Dujam u splitskom statutu, 104.  Statut grada Splita, I, 7.  Statut grada Splita, I, 19.  Statut grada Splita, I, 15.  Statut grada Splita, I, 11.  Statut grada Splita, I, 12.  A Cutheis, Tabula, ur. Vladimir Rismondo, u: Legende i kronike, 194-196.  Kosta Vojnovi, Crkva i dr~ava u dubrova koj republici, Rad JAZU 119 (1894): 40-41; Rad JAZU 121 (1894): 6 (dalje: Vojnovi, Crkva i dr~ava II); Janekovi Rmer, Okvir slobode, 217-223.  Vojnovi, Crkva i dr~ava II, 8-15; Janekovi Rmer, Okvir slobode, 211-224; Zdenka Janekovi Rmer, Dubrovnik and Its First Shepherd Through the Changes of Citizenship in the Middle Ages, Hortus Artium Medievalium 12 (2006): 187-192.  Dunja Faliaevac, Slika svetog Vlaha u starijoj hrvatskoj knji~evnosti, u: Sveti Vlaho, dubrova ki parac u hrvatskoj knji~evnosti, ur. Dunja Faliaevac - Luko Paljetak - Miljenko Foreti (Dubrovnik: Matica hrvatska, 2001), 233 (dalje: Faliaevac, Slika svetog Vlaha).  Npr. Josip el i, ur., Monumenta Ragusina. Libri reformationum. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 13/II (Zagreb: JAZU, 1882), 14.  Ilija Crijevi, }ivot bo~anskoga Vlaha; Molitva svetom Vlahu za Dubrovnik, u: Sveti Vlaho u hrvatskoj knji~evnosti, ur. Dunja Faliaevac - Luko Paljetak - Miljenko Foreti. Dubrovnik 5 (1994): 149, 150 (dalje: Sveti Vlaho u hrvatskoj knji~evnosti); Faliaevac, Slika svetog Vlaha, 233-236.  Mavro Vetranovi, Galijun, u: Sveti Vlaho u hrvatskoj knji~evnosti, 151-152.  Jerolim Kavanjin, Povijest vanelska bogatoga a nesrenoga Epuluna i ubogoga a estita Lazara. Stari pisci hrvatski, sv. 22 (Zagreb: JAZU, 1913); Dunja Faliaevac, Splitski pjesnik Ivan Dra~i, slavitelj sv. Dujma i nasljedovatelj dubrova ke knji~evne baatine, u: Ivan Dra~i, Proslavljenje svetoga Dujma, ur. Dunja Faliaevac, Stjepan Damjanovi i Bratislav Lu in (Split: Knji~evni krug, 1996), 43-67.  }eljko Rapani, Sveti Dujam  splitski patron: 42  Kruno Prijatelj, Lik naaeg sveca, u: Sveti Duje, a te lipa fjera!, 93-97 (dalje, Prijatelj, Lik naaeg sveca).  Prijatelj, Lik naaeg sveca, 97-98.  Ljubo Karaman, Prijenos moi uz salve s galija, u: Sveti Duje, a te lipa fjera!, 116-120.  Perislav Petri, Bratovatine u katedrali, u: Sveti Duje, a te lipa fjera!, 113; Milan Ivaniaevi, Mjesta i likovni izrazi atovanja svetoga Dujma , u: Rapani, Ivaniaevi, i Buljevi, Sveti Dujam, 94-95 (dalje: Ivaniaevi, Mjesta i likovni izrazi atovanja svetoga Dujma).  James Hall, Rje nik tema i simbola u umjetnosti (Zagreb: August Cesarec, 1991), 35.  Kruno Prijatelj, Dubrova ko slikarstvo XV-XVI. stoljea (Zagreb: Zora, 1968), 23-24; Kruno Prijatelj, Tri doprinosa o umjetnicima  Zlatnog doba Dubrovnika, u: Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. st., ur. Igor Fiskovi (Zagreb: Muzejsko-galerijski centar, 1991),, 205-213; Josip Belamari, Nikola Bo~idarevi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 34 (1994): 121-140.  Raukar, et al., Zadar pod mleta kom upravom, 116-117; Tomislav Raukar, Komunalna druatva u Dalmaciji u XV. st. i prvoj polovici XVI. st., Historijski zbornik 35 (1982): 97.  Igor Fiskovi, Kameni likovi svetoga Vlaha u Dubrovniku, Dubrovnik 5 (1994): 94-112 (dalje: Fiskovi, Kameni likovi); Igor Fiskovi, Skulptura u urbanisti kom usavraavanju renesansnog Dubrovnika, u: idem, Reljef renesansnog Dubrovnika.(Dubrovnik: Matica hrvatska, 1993), 95 (dalje: Fiskovi, Skulptura); Igor Fiskovi, Povijesni biljezi dubrova kog identiteta, Dubrovnik 4 (1993): 86-87 (dalje: Fiskovi, Povijesni biljezi).  O kipovima svetog Vlaha izvan grada vidi: Cvito Fiskovi, Naai graditelji i kipari XV. i XVI. stoljea u Dubrovniku (Zagreb: Matica hrvatska, 1947), 88.  Fiskovi, Kameni likovi, 94-95; Fiskovi, Skulptura, 100-101.  Fiskovi, Povijesni biljezi, 86.  DAD, Acta Consilii Rogatorum, sv. 5, 190'; Josip el i, ur., Monumenta Ragusina. Libri reformationum Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 27/III (Zagreb: JAZU, 1895), 25; Anelko Badurina, Crkve svetoga Vlaha na dubrova kom podru ju, Dubrovnik 5 (1994): 40-42; Fiskovi, Povijesni biljezi, 82; Belamari, Sveti Vlaho, 32; Ana Marinkovi, Teritorijalno airenje dubrova ke komune/republike i crkve njezinih svetaca zaatitnika. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 45 (2007): 219-234.  Ivaniaevi, Mjesta i likovni izrazi atovanja svetoga Dujma, 84-88.  Milorad Medini, Dubrovnik Gu etia Posebna izdanja SANU sv. 210, Odelenje druatvenih nauka, sv. 9, (Beograd: SANU, 1953), 45.  Monumenta Ragusina, sv. 2: 13;  Gradnja crkve je stajala 14000 dukata; Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina; 30, 201, 228.  La religion civique, 504.  Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom (Zagreb: August Cesarec - AGM, 1994), c. 29: 76.  Nenad Gattin i Kruno Prijatelj, Splitska katedrala (Zagreb-Split: Kraanska sadaanjost - Biblioteka Buvina, 1991), 15.  Belamari, Sveti Vlaho, 29-39; Edward Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice (Princeton: Princeton University Press, 1981), 300.  Miha Madijev de Barbazanis, Historija, u: Gligo i Morovi, Legende i kronike, 172.     PAGE  PAGE 17 fX6585D6B:;>&@FGJKxLL$a$$a$gd $a$ $dha$gdB. $dha$ $dha$gd $dh[$\$`a$gd7Mq$dh[$\$a$NP0 2 @ Z ^ p r      JtbdV( J j"l"ƾƖƖƏƾ|p`jh7V0JUhnH tH h h7VhnH tH h7V5hnH tH h`dB*ph h`dh`djh7V0JU h h7Vh B*phjh7V0JB*Uphh7VB*phh7Vh7VhnH tH $jh7Mqh7V0JUhnH tH h7Mqh7VhnH tH h7Mqh7V6hnH tH %l"T##<$&***-1256585:555(6>6D6F6H667767<778888T9X9örgYgT h6h h6hnH tH h6hnH tH hP/h6hnH tH hhnH tH hjh0JUh6CJ]aJhnH tH h6CJaJhnH tH hCJaJhnH tH jh0JCJUaJ hB. hB. B*hnH phtH jh7V0JUhnH tH h7Vh7VhnH tH  X9Z9999:<:@:B:D:::*;:;;;;<<<<<="=Z=|=Z>|>>>>>\?r?? @$@&@(@N@n@@@`AAAAB⪡⡪{ h6] hS!hh6]hnH tH hS!hhnH tH hhnH tH h6hnH tH  hP/h h6jh0JUh6B*PJ]phhB*PJphh h hhCJaJhP/hCJaJ/BBCCCCCCDrDxDDDDDDDEEEEEEFFG G~GGGGGGGH>HBHH4IrIIIJlJJJJJJJ K>KKKKKKL@LfLxLzL|LLLLLLL˼˼˼˼˵ˮ˼ hS!h h6] h6jh0JUhh6]hnH tH h6hnH tH hhnH tH hB*CJOJQJaJph333DLMMMM:MMMhNjNlNnNNNPOO PFPRPTPVPxPPPPPPQ"Q$Q&Q(Q6QTQpQrQtQvQQQQQQQQ RRRRRRRRS>SøÔÉãh6CJ]aJhP/hB*CJaJphh6CJaJhP/h6CJaJhP/hCJaJhCJaJjh0JCJUaJ h6jh0JUhhhnH tH h6hnH tH 6LMjNTPP$QrQQQjXXZZZ,[\_6ef.g$a$gdT $a$ $[$\$a$$a$>SlSSSTVW,XhXjXlX|XXXXX YhYYZZZZ:ZvZZZZZZZZZ[,[.[P[[\\.\\n]]]^_____```þõêþþþÜܓõhP/hhnH tH h6CJaJjh0JCJUaJh6hnH tH hhnH tH  h6hjh0JUh6CJ]aJhCJaJhnH tH h6CJaJhnH tH hCJaJ5```a:ay@yByPy\ywsh_hS_hYdhhnH tH hhnH tH h6hnH tH hjh0JUjh0JCJUaJh6CJaJhnH tH hCJaJhnH tH hCJaJh/hCJaJh/h6CJaJhKhCJaJhKhCJaJhnH tH hEKhCJaJhnH tH hEKhCJaJ \y^y`ybyyyyyyyyyyyyz"zNzPzRzTzhzzzzzz{{f|l|||P}}}}}}}4~~jtvuh7MqhCJaJhnH tH "h7Mqh6CJaJhnH tH h6CJaJhnH tH hCJaJhnH tH jh0JCJUaJh6]hnH tH h/hhnH tH  h6hhnH tH h6hnH tH jh0JUh.vz*D(*,Rdfhʂ΂ڂ܂ނ2Bv&6^nԄ؄ڄԻԻԻԻԻԻԻhYdh6]hnH tH hYdh6hnH tH hYdhhnH tH  h6hhnH tH h6hnH tH hjh0JUh6CJ]aJhnH tH hCJaJhnH tH 9܂,"`NxʑҒ`\zJ$a$ $7$8$H$a$$a$$a$ڄ,.Dfvƅކ  2:>BHZ^bp "$V~(H^`bPċ֋V\r8NPٴjh0JCJUaJ h6]h6]hnH tH  h hh6B*phhB*phhhnH tH h6hnH tH jh0JU h6h;Pv8vn~xz| 6pđȑʑ̑ВҒԒ֒4nLb^Εjh0JCJUaJ h6h6]hnH tH h6hnH tH hhnH tH hjh0JUh6CJaJhCJaJhnH tH hCJ]aJh6CJ]aJhCJaJ2>df"rޙxҚޛRd8Z`b؝кЮРؓrrrbbrbrbh6CJ]aJhnH tH h6CJaJhnH tH "h`dh6CJaJhnH tH hCJaJhnH tH jh0JCJUaJhB*CJaJphh6CJ]aJh/hCJaJhCJaJh`dhCJaJhnH tH h`dhCJaJh`dh6CJaJ&؝JȞ.PZ\^`j֟ܟ*ܠfzҡ z|~(L .JLȽ䤒ȴȽ| h6hCJaJh6CJaJ"h`dh6CJaJhnH tH h`dhCJaJhnH tH hhnH tH h6hnH tH hjh0JUjh0JCJUaJhCJaJhnH tH h6CJaJhnH tH 0 FTV^ &<hRd©ĩȩʩΩЩԩ֩کܩ ¼¼¼±¼Ԡ hB. hB. B*hnH phtH h>!x0JmHnHu h0Jjh0JUjh7FUh7Fh6hnH tH hhnH tH jh0JUh h65T ©Ʃȩ̩Ωҩԩةک   $dha$gdB. h]h&`#$$a$,1h. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtHD@D  Heading 1$$dh@&a$5DA`D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k (No List 4@4 Header  p#.)@.  Page Number>@>  Footnote TextCJaJ@&@!@ Footnote ReferenceH*FB2F Body Text5CJOJQJaJtH L^@BL Normal (Web)dd[$\$ B*phVoRV Default 7$8$H$!B*CJ_HaJmHphsHtH4 b4 Footer  p#HrH  Balloon TextCJOJQJ^JaJ.X. Emphasis6]PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 4 4ZOG !!"]$X%1''(++/689:i;I<<5=S>)@AE GBHKMqNJOOAQ}Q}S TWW+Z:[z\]]_`rbcdeeMfgi5jkll?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTU8wd) \ ;Ynf'@];!!"0"^""")$%%)&[&x&&&&&;''()*+ ,--I.n../801c24445!7f77 8r888j99D:G: %%%%%(Pkl"X9BL>S`i t\yvڄP؝iklnop6cL.gzl܂jm !(! !8@0(  B S  ? &1OXY^t%chqvbjpphm  I N } - 3 0C"@HINmu  QWZd-29>vq.3QZboy er:?>L\\  = F I W ` e ! !V!d!s!~!!! """"""""###(#*#.#D#L#M#V#l#u#v###################$$$$$$!$$$-$0$:$;$G$$%%%<%I%t%y%%%H&T&&&&&&&'''' '%'('/'U'Z'w''''''m(r(_)f)(*3*m+y+++++++d,d,,,,,a-f-. .1/6/9/D/{//////G1R111111111111111111111122 2 22222&2'2)2*25262C2D2L2M2V2W2^2f2h2i2r222222222222222222222222222233 3 333333 3(3*31323;3<3A3B3H3I3K3L3R3Z3c3g3o3p3x3y333304544466m7s7~7788889 9:;<;B;<<<<|?~???????CCDDD$DEEGGwH|HIIIIIIJJtJ{JJJJJrKzKKKKK LLoLtLIMNMMMNNOOP(PPPQQQQQQRRMRRRkRpRS S(U-UUUUUUU>WCWWWXX\\]]]]]]]]]]h^x^__D`O```7a@aEcJcacfcccddddddee eeeegflfffwggggh hYh^huhhhhhhhh%i*i}iiiikk ll,l1ltlyllllm5n=n1p:pppqqqqrrssEtIttt?uAuBuHuVv_vvv wwAwLw2x7xNxYxYxZxZx zzzzzz;{F{{{{{||||}}}}}}}}~"~*ʅхΆن!1 !#$&lnwx #')23:;>?IJSUWY_`efoquw~ʐ͐ېܐ-5?CHY^_hvy "&,.PS\^Ȓ˒ӒԒՒגFHRSjkƓ˓  ,46AC[]adikڔ۔%'78HJOQdfnptu•PQ[]^`ĖZ\bdikGILO~ژۘݘߘ #(*/1TW͙ҙ')1279SUZ\|Ěƚ HJKMflnpwxNQלٜ24@CVX]^_atv}ΝНܝ')+-\^Ɵȟnpz{ϠѠ֠ؠݠޠ <>]_opáš͡С 02bdϢѢ "%79?@ps-/ADKM[\`a{|Ǥɤʤ̤Ӥդؤڤޤ%'egy|åĥ /1CFSUvy %§ߧ!lmͨϨԨ!.0<@Z\acde.29X[dilpqwyǪت*,fhtvz}īƫ "<?MO~ìŬάϬլ)+Y[df}2X]^~Ǯ̮ϮѮٮۮ79ghKL_afgΰаװٰ')0269LNSV^_|~۱ݱ st²̲βвԲز')JO~سڳ'17?FHcdmo´Ŵ *,MOxz~ϵѵصڵ 56>@ACTV_aͶ϶ 9Cackl۷޷  UWXZȸZ\ 0256;<EMUX`ahjstӺպݺ$&/1û578:bdfhmnyļƼ  !#@BGIjoyzĽƽǽɽ "?A¾79UXZ^*,3;iprbdwxOQRTXZwy5: 025668TV\]acoq9;qsDEG !-/TV #$%&IKWYmn :<=?FGacghiikllnoqrtu}_%&'bjppq\\d,d,1122222222Z3Z3a3c33333rrYxYxZxZxzz"#$RRTUVW ""  #$$++jnjjŨƨk.2ilmmŪتڪ۪۪ɬ99AAGH')79EGIIVWYY66Diikllnoqrtut%bjppq\\d,d,rrYxYxZxZxzz#$66Dgiikllnoqrtu #rVE #;me:%$]Vb6Kks T B. P/  ?@S!8&"\% L/PYd`d&q7Mqr>!xW]@S>L7Ff%2/"&7VY$&@'4'4'4'4!"%-23AMQdepp ppp(p,pBpJpLpRpbp@pnpppppUnknown.G* Times New Roman5Symbol3. * ArialI. ??Arial Unicode MS7. Verdana?= * Courier New5. *aTahomaA BCambria Math"1’F)]yI]yI!4dێێ3qHX?7V2!xxZDENKA JANEKOVI RMER (1Zdenka Janekovic. Oh+'0  $ D P \hpxZDENKA JANEKOVI RMER (1Zdenka JanekovicNormal.1Microsoft Office Word@6F@ֈ@d`+<]y՜.+,0 hp|  Iێ ZDENKA JANEKOVI RMER (1 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&',Root Entry F R+<.1Table1TWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q