Naslov
Projektiranje i sklapanje antena baznih stanica telekomunikacijskih mreža
(Planning and assembly of antennas of base stations of telecommunication networks)

Autori
Klarić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Mjesto
Zagreb

Datum
26.03

Godina
2009

Stranica
139

Mentor
Kunica, Zoran

Ključne riječi
sklapanje; projektiranje; antena; bazna stanica; telekomunikacije
(assembly; planning; antenna; base station; telecommunication)

Sažetak
I pored uznapredovale automatizacije, još uvijek postoje mnoge djelatnosti u kojima se sklapanje odvija ručno. Tipičan primjer jest i sklapanje antena baznih stanica telekomunikacijskih mreža. Projektiranje i sklapanje antena odvija se otežano zbog mnogih tehničkih i netehničkih činitelja i vrlo promjenljivih uvjeta sklapanja. U radu je: 1. opisana uloga antenskog sustava baznih stanica s osvrtom na povijest telekomunikacija, osnovne principe i zakonitosti telekomunikacijskih mreža i njihove arhitekture ; 2. opisan predmet sklapanja (proizvod) – antena baznih stanica telekomunikacijskih mreža ; 3. opisan i analiziran postupak projektiranja i sklapanja antena ; 4. razmotrene mogućnosti i predložena unapređenja postupka projektiranja i izvedbe sklapanja. I pored prethodnog znanja i iskustva u projektiranju antenskih sustava i poznavanja glavnine tehničke dokumentacije, za dobivanje uvida u montažu antenskog sustava bilo je potrebno prisustvovati stvarnoj montaži antenskog sustava bazne stanice. U organizaciji postojećeg postupka projektiranja antenskog sustava bazne stanice uočeni su mnogi nedostatci koji su kasnije imali utjecaj na montažu antenskog sustava. Nedostatci proizlaze iz: - rascjepkanosti projektiranja (i u vremenu i u prostoru, i po sudionicima ; nepotpuno definirane uloge i nadležnosti), - velikog broja kooperantskih tvrtki (koje izvode projektiranje, izradu ugradbenih dijelova i montažu), - zbog grešaka koje se pojavljuju u komunikaciji i prijenosu informacija između investitora, vlasnika objekata te subjekata koji sudjeluju u projektiranju, izradi ugradbenih elemenata i njihovoj montaži. Uspostavom novog, znatno efikasnijeg postupka projektiranja, integrirale bi se sve potrebne radnje (od općeg projektiranja, razrade i proračuna konstrukcije, projektiranja strujnih instalacija, izrade potrebnih ugradbenih elemenata te same montaže) pod jednu tvrtku, a koja bi izvodila i projektiranje procesa sklapanja (plan montaže, potrebna tehnička dokumentacija za montažu). Integracija radnji podrazumijevala bi i mnogo veću uporabu računala i softvera, no što je sada slučaj (AutoCAD se trenutačno koristi u projektiranju u svojoj najosnovnijoj namjeni, za crtanje u 2D). Naprimjer, korištenjem adekvatnog CAD/CAM/CAE softverskog paketa povezale bi se radnje projektiranja, proračuni, oblikovanje (i izrada) ugradbenih elemenata, nabave standardnih ugradbenih elemenata s oblikovanjem i vizualizacijom procesa sklapanja. Analizom sklapanja antenskog sustava bazne stanice uočene su greške u procesu sklapanja, proistekle iz prethodnih radnji projektiranja, a poglavito iz izostanka bilo kakvog planiranja montaže. Jedina tehnička dokumentacija na osnovi koje su radnici izvodili montažu bili su radionički crteži za razradu konstrukcije antenskog sustava. Unatoč visokom zalaganju radnika, zbog nepostojanja bilo kakvog plana montaže, pojedini su se ugradbeni dijelovi prijevremeno montirali, a što je onemogućavalo nastavak montaže, te su se stoga morali demotirati pa kasnije ponovno montirati. Usto, pojavljivala se potreba za naknadnom obradom (doradom) ugradbenih elemenata i drugim improviziranim rješenjima. Stvarna montaža antenskog sustava iznosila je 3.40 sati. Na osnovi postojeće tehničke dokumentacije napravljen je plan montaže (koji u stvarnosti nije bio izveden). U njemu su ispravljene prijašnje greške u procesu montaže, a da se pritom nije diralo u samu konstrukciju pojedinih ugradbenih dijelova. Time se znatno skratilo vrijeme montaže, za oko 1.05 sati. Potom je preoblikovan proizvod (integriranjem pojedinih ugradbenih elemenata, i preinakama njihove konstrukcije), i načinjen plan sklapanja za preoblikovani proizvod. U odnosu na stvarno izvedeni proces sklapanja, vrijeme bi bilo kraće 1.20 sati. Preoblikovanjem proizvoda, postignute su uštede i u vremenima i troškovima ne samo montaže, nego i izradbe. Diplomskim se radom tako pokazalo da se, makar je riječ o malim proizvodnim količinama (pojedinačnoj proizvodnji), već i malim projektnim naporom - razmatranjem sklopivosti proizvoda, te izradom makar i jednostavnijeg plana montaže, može znatno skratiti vrijeme sklapanja (oko 30 %). Spoznaje iz ovoga rada moći će se koristiti i u budućnosti, u smislu: -- proširivanja i zamjene postojećih antenskih sustava novim, tehnološki naprednijim (3. generacija ili kasnije) ; -- sličnih proizvoda (naprimjer, čelični samonosivi rešetkasti nosači za radioodašiljače) ; -- demontaže antenskih sustava zbog ekoloških, pravnih ili ekonomskih interesa. Ono što će u budućnosti biti vrlo atraktivno, tiče se automatizacije sklapanja antenskog sustava. Naime, primjena je automatizacije u montaži antenskog sustava u sadašnjosti neisplativa zbog malenih proizvodnih količina, ali nije teško zamisliti upotrebu robota u montaži (odnosno demontaži) antenskog sustava u skoroj budućnosti, pri čemu će robot obavljati neke zadaće sklapanja bilo samostalno, bilo kao pomoćnik čovjeku. Ako se zna da se montaža antenskog sustava često odvija na opasnim mjestima (visoki kosi krovovi) ideja o upotrebi robota dobiva još više na važnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Strojarstvo

POVEZANOST RADA