ࡱ> +.()*[ b{bjbj Aΐΐ]8 ---8e,,-a0^^^^^^^$?bd:^^`2X2X2Xz;^2X^2X2X2X5Z-(T^2X^`0a2XeWe2Xe2Xh2X^^2Xae : Miroslav Barun Filozofski fakultet u Zagrebu Ivana Lu ia 3 BiH srednjovjekovlje u opusu Krunoslava Draganovia Prema oskudnim izvorom mu no bi bilo osjei, imaju li se prvobitni slovjenski ~itelji Bosne pribrojiti Hrvatom ili Srbom; nu sigurno jest, da je oblast Bosna ve od prvog asa bila na razmedji ~ivlja hrvatskog i srbskog. ... im su se pod imenom hrvatskim i srbskim po ele stvarati dvie dr~ave i skupljati oko sebe ostale oblasti: obje su dr~ave privla ile Bosnu, svaka na svoju stranu. Ako i nije vjerovati potanku pri anju popa Dukljanina; jedno se ipak razabire iz njega, a to je, da je oblast Bosna bila prvobitno prikovana uz Hrvatsku. Ove rije i Vjekoslava Klaia, sro ene 1882. god. u prvoj modernoj sintezi povijesti bosanskohercegova kog prostora, stoje reprezentativno ispred hrvatske historiografske akole, onako kako je ona istupila u djelima Kukuljevia, Ra koga i Klaia na po etku kriti kog bavljenja proaloau BiH od strane hrvatske povijesne nauke. Niti nakon toliko vremena proteklog od njihovog izricanja one, poeti ne kakve jesu po obi aju tadaanjeg vremena, nisu bitno izgubile na poruci i aktualnosti, kao uostalom niti cijelo Klaievo djelo. Njegovo pisanje povijesti BiH i uope na in rada stasajuih prvih generacija hrvatskih povjesni ara-akademi ara nisu bili proizaali samo iz postulata i mogunosti tada mlade struke, nego su bili bitno odreeni i politi kom situacijom kako same Hrvatske, tako i prostora BiH, koji se po izuzimanju ispod neposredne vlasti Porte i pridru~ivanja Dvojnoj monarhiji opet naaao u situaciji sli noj gore opisanoj stojei izmeu  borbe za mjesto pod suncem dviju veih susjeda i njihovih nacionalnih projekata. I hrvatska i srpska inteligencija u BiH i van nje pozivala se je na argumente prirodnog i povijesnog prava matice-zemlje na prostor BiH izvedene iz stilizirane ili pak sasvim dizajnirane slike povijesti, pogotove one najstarije srednjovjekovne. No, tu manje-viae i zavraavaju dodirne to ke svetosavlja i starevianstva, jer dok je prvo prakti ki zanijekalo pravo postojanja drugim ju~noslavenskim narodima osim Srba, potonje je zagovaralo upravo pravo jednog od njih  Hrvata - na postojanje unutar vlastite dr~ave, aire ili u~e zamialjene. Konzervativna muslimanska elita u BiH pak, nakon ato je proaao bio prvi aok i nevjerica nakon Berlinskog kongresa, dugo vremena je tra~ila sebe ne razumijevajui u biti novonastalu nacionalnu, socijalnu i kulturnu realnost unutar Dvojne monarhije krajem europskog  dugog 19. st., epohe, koja e po nekima vukui svoje probleme potrajati sve do 1914. god. te zavraiti upravo u Bosni. Istini za volju, nerazumijevanja i ne(s)trpljenja nije nedostajalo ni na drugim dvjema, suvremenim rje nikom re eno, konstitutivnim stranama. Suo ena s ignorancijom be kog dvora i pritiscima budimpeatanske politike, hrvatska akademska zajednica nastojala je obraniti dr~avopravni opstanak i svojim javnim i stru nim radom potpomoi pri~eljkivanu reuspostavu Trojedinice u njenim starim granicama. Taj i takav zajedni ki front u koji su hrvatska nacionalna politika i nacionalna historiografija ato silom prilika, ato vlastitim odabirom bile uale, u svojoj temeljnoj ideji nije prestao djelovati sve do danaanjega dana. Potpuna emancipacija povijesne istine od aktualnog politi kog trenutka i danas ostaje desiderat ne samo hrvatskih povjesni ara jer se i danas druatvena i politi ka realnost itekako ogleda u promialjanju, tuma enju i (ono najdalekose~nije) ispisivanju povijesti makar se ta sprega bez odreenog vremenskog i povijesnog odmaka ne da tako dobro uo iti kako je to slu aj s baatinom 19. st. Bilo kako bilo, dr~avotvorna crta pratila je hrvatsku historiografiju od samih njenih po etaka, no zasluga je upravo Kukuljevia, Ra koga i Klaia ato nisu dopustili da taj sentiment, kojeg su iskreno ispovijedali, preraste u metodu historiografskog rada ili, joa pogubnije, njegovu svrhu. Sa uvavai svoj kredibilitet i pred nacijom i pred strukom, uspjeli su ostaviti djela izvorne i trajne vrijednosti ato je prepoznato i priznato i kod predstavnika drugih akola misli. Povijest Bosne i Hercegovine od samog po etka bila je zauzela zapa~eno mjesto u njihovom opusu i spoj BiH tematike i visoke kritike, zasnovan njihovim radom, naaao je nasljedovatelje u svim kasnijim generacijama hrvatskih povjesni ara. Nasljedovan je i, ne bez razloga i temelja, i ono osjeanje i uvid da je BiH, bez obzira na mijene dr~ava i vladara, uvijek spadala u hrvatski etni ki i povijesni prostor i da kao takva mora biti prou avana i vrednovana. Naravno, interes povijesne nauke u meuvremenu je daleko odmakao od samodostatne dogaajnice vladara i ratova, ali iskazi o politi koj i uljudbenoj pripadnosti BiH tijekom povijesti ne mogu se izbjei jer se to pitanje po prirodi stvari namee svakom istra~iva u, a ne ponuditi svoj odgovor na njega zna ilo bi gurati glavu u pijesak pred historiografskim problemom koji time nipoato ne prestaje postojati. Odgovor hrvatske historiografije stvaran je i pisan tako sve do danas u duhu Klaievog povjesni arskog i nacionalnog kreda: Bosna i Hrvatska znale su i gravitirale jedna drugoj od samih svojih po etaka i taj odnos tekao je dvosmjerno. Druk ije, veoma kriti ki i individualno, kao uostalom i ina e u svom radu, mislila je o ovome Nada Klai. Nacionalni i profesionalni interes za prostor BiH iskazivan je u kontinuitetu i u redovima srpskih povjesni ara. Sima irkovi u uvodnim poglavljima svoje Istorije daje pregled historiografskog prou avanja srednjovjekovne Bosne i Hercegovine te primjeuje kako je hrvatsko-srpsko licitiranje oko BiH, voeno doduae ponajviae preko publicistike i propagande, ali estoput i znanosti, bilo dobrim dijelom sra unato potpirivano od austrougarskih vlasti koje da su na toj prokuaanoj divide et impera politici gradili svoju izolacionisti ku politiku i u tu svrhu iznaali boanjaatvo kako bi bosanske muslimane ja e privezali uz dvor. Zapa~anje, obojeno naravno duhom bratstva i jedinstva godine 1964., ipak stoji, ali irkovi, zacijelo zbog iste godine, ali i karaktera samog djela, propuata iznijeti cijelovit historijat hrvatsko-srpskih polemika oko BiH. Jer bure baruta Balkan nije prijetilo eksplodirati samo zbog antagonizma velike Austrije i male Srbije, ve i zbog antagonizma Velike Srbije i njenih manjih susjeda. Zato, kada je i eksplodiralo u Prvom svjetskom ratu, kao rezultat proizaale su sasvim nove granice, ali i (za)ostale stare netaknute ideje o potrebi opet novih. U konkretnom BiH slu aju predratna dijagnoza da su  od svih etni kih skupina najglasnije Srbi podigli glas kad je bila rije  o nacionalno-ideoloakom polaganju prava na Bosnu , pre~ivjela je sretno rat, a porae ju je samo potvrdilo. Upravo u tom vremenu nastupio je i razvio svoju naj~ivlju historiografsku djelatnost Krunoslav Draganovi (1903-1983), sveenik Vrhbosanske nadbiskupije, poliglot, publicist i povjesni ar Crkve . Rodom iz Br kog, teologiju polazi na Sarajevskoj bogosloviji gdje 1928. god. biva i zareen. Obnaaa viae slu~bi pri Vrhbosanskoj nadbiskupiji da bi zatim u Rimu upisao poslijediplomski studij crkvene povijesti na Papinskom institutu orijentalnih studija koji 1935. god. zaklju uje doktorskom radnjom De regressu catholicorum in Bosnia et terris circumvicinis saeculo XVII. 1940. god. habilitira za docenta na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem 1942. god. postaje redovitim profesorom. Ve slijedee godine biva upuen u Rim za savjetnika delegacije NDH pri Svetoj Stolici kao koordinator za humanitarne i karitativne poslove. Od tada do 1963. god. mjesto boravka mu je Rim, a potom do 1967. god. Pressbaum kraj Be a (u tom vremenu je i stekao austrijsko dr~avljanstvo). Kroz cijelo to vrijeme jedan je od najaktivnih pripadnika hrvatske poslijeratne emigracije, a osobito se bavio tragedijom Bleiburga prikupljajui dokumentaciju i iskaze pre~ivjelih. U jesen 1967. god., na joa nerasvijetljen na in, doslovno je osvanuo u Beogradu. Dvije godine proveo je pod istragom i u zatvoru, ali do suenja nije doalo pa biva puaten na slobodu. Od 1970. god. do umirovljenja 1979. predaje na Sarajevskoj bogosloviji. Umro je u srpnju 1983. god. u Sarajevu. Misao-vodilja Draganovieva historiografskog rada bila je obraniti hrvatstvo Bosne i Hercegovine. Formulacija je namjerno ostavljena nejasnom jer se iz njegovih redaka ne da bez daljnega izvesti zaklju ak da li je on od samog po etka hrvatstvo BiH razumijevao kao isklju ivi povijesni identitet Bosne i Hercegovine, u opreci dakle prema drugim moguim  narodstvima BiH, ili kao hrvatski korpus BiH, autohtonu etni ku i vjersku zajednicu, koje je i sam bio ponosan pripadnik, i za iju povijest se zalagao smatrajui iznoaenje njenih istina jednako odlu ujuima za opstojnost Hrvata BiH kao i djelovanje u njihovoj sadaanjosti. Najkasnije kod tekstova nastalih za godina NDH takva distinkcija se gubi i slu~bena ideologija NDH izbija u prvi plan. Kriti ko baratanje vrelima i suvereno literaturom odaju prijaanjeg Draganovia, ali interpretativni i spekulativni napor pri ugraivanju istra~enog i spoznatog u zgradu BiH srednjovjekovlja svoju konkluziju uvijek dobiva  negdje na Drini . Teako da je i moglo biti druk ije, s obzirom na vremena, ali injenica ipak ne smije ostati preauena. Individualni i politi ki biljeg njegovog pisanja mora biti prepoznat i zabilje~en kako bi se ideoloaka prtljaga mogla odijeliti od tvrdih injenica do kojih je Draganovi uvijek te~io i umio doi. Apologija hrvatskog naroda i katoli ke vjere nipoato nisu bili jedini Draganovievi motivi bavljenja historiografijom, jer, narav kakva je bio, zanimalo ga je sve vezano uz njegovu zemlju i narod, ali svakako jedan od vrijednih ciljeva. Pri tomu se rukovodio instrumentarijem hrvatske nacionalne historiografije nastojei argumentima i svjedo anstvima povijesti poduprijeti ius historicum i ius naturale Hrvata BiH kao samoniklog, nipoato izmialjenog, uvezenog ili uljeznulog, kako se u srpskoj propagandi znalo tvrditi, tijela na tlu Bosne i Hercegovine s dugom dr~avnom, narodnom i vjerskom proaloau. Mjesto BiH u kontinuitetu hrvatske dr~avnosti kroz stoljea bit e onda posebno razraeno i naglaaavano u spisima ranih 40-ih, ali narod i vjera, bolje rei vjera u njih kao iskonske i nepromjenjive initelje i uvatelje nacionalnog identiteta i ljudskog dostojanstva, prisutni su kod Draganovia od samog po etka i u tome, a i u estoput egzaltiranom tonu istupanja, imao je dodirne to ke sa onovremenom srpskom znanstvenom literaturom i publicistikom koje su rado mijeaale i mijesile povijest, etnografiju, vjeru i folklor u najza udnije konstrukte. U eskalirajuim godinama meuraa, u kojima je ~ivio, bilo je prakti ki nemogue bilo kome pisati sine ira et studio, pa se to ne mo~e uzeti kao diskvalificirajue ni u Draganovievom slu aju, tim viae ato je uvijek nastojao ne udaljavati se od povijesnih injenica i njima se boriti protiv suprotnih mialjenja radije nego ne obazirati se na njih. Valja svakako naglasiti da je Draganovi bio izvanredno naobra~en ovjek s titulom doktora rerum orientalium Papinskog zavoda i znanjem viae klasi nih i ~ivih jezika (latinski, turski, elemantarno arapski i perzijski, njema ki, francuski, talijanski, engleski i apanjolski). Zahvaljujui tomu, a i svojoj za uujuoj osobnoj energiji, ato su zapazili svi njegovi suvremenici, temeljito je upoznao i prou io literaturu i vrela bosanskog srednjeg i novog vijeka, a nemali broj njih je i sam pronaaao i uporabio iz Propagandinog arhiva pripremajui svoj doktorski rad . Primjera radi, ovdje donosimo nekoliko punktuacija u kojima je Draganovi primjenio svoju sposobnost raa lanjivanja i polemi ki ~ar. Poneki njegovi izvodi ne mogu se smatrati za rijeaenu stvar, no takovim ih nije smatrao ni sam Draganovi ato nije propuatao nazna iti kad bi se naaao na nesigurnom terenu. Sve do kraja prvog tisuljea Bosna nam se ukazuje kao terra incognita, a ako je suditi po o uvanim povijesnim svjedo anstvima, takva mora da je bila i ondaanjem vremenu, van obzora pismenih civilizacija kraanskog Zapada i Istoka. I onda kada se bude pojavila u izvorima, bit e to u prvo vrijeme pod u enim nazivima nekadaanjih rimskih provincija iz doba dominata od kojih su Panonija (Savia i Secunda) i Dalmacija le~ale na prostoru danaanje Bosne i Hercegovine zahvaajui i van nje prema sjeveru i istoku (manje). Frana ki anali bilje~e tako za godinu 823. kako je  Ljudevit (Panonski, op. prev.), koji je prethodne godine zbog vojske poslane na njega, ostavivai grad Sisak, bje~ei potra~io zaklon kod Srba za koje vele da dr~e velik dio Dalmacije... . Ti navodi su u literaturi razli ito tuma eni. irkovi dr~i da se navedeni narod Srba ima tra~iti negdje na ozemlju Bosne. Nada Klai iste vidi u srednjovjekovnoj plemikoj opini i mjestu Srb na unskom putu te isklju uje mogunost da bi se tu moglo raditi o nekoj vlasti Srba nad Bosnom. Draganovi pak gradi na slabo poznatom tijeku granice anti ke Dalmacije u gornjem Podrinju, pa smatra da je Ljudevit mogao i onamo pobjei k  nekom srpskom knezu u Dalmaciji na teritoriju danaanje Srbije . Draganovi je svakako razmialjao u pravom smjeru jer se mo~e samo nagaati ato je sve od duboke balkanske unutraanjosti u eni frana ki ljetopisac brojao pod nekadaanju Dalmaciju. Ipak, irkovievo mialjenje nekako se doima najlogi nijim, jer ako se Ljudevit htio ukloniti pred frana kom kaznenom ekspedicijom, morao je pobrinuti se da odmakne dovoljno daleko kamo ga frana ka vojska ni utjecaj nee moi slijediti, Pounje se u tom slu aju ini preblizu, a Raaka predaleko. Isti izvor naime nastavlja:  ... a kad je (Ljudevit, op. prev.) zatim poaao do Dalmatinaca k Ljudemislu, ujaku kneza Borne, varkom ovoga bi ubijen. . Brdovita unutraanjost ju~no od Save nalazi se pak van domaaaja Franaka, a ipak u prvom susjedstvu kne~evske Hrvatske. Ovo sasvim ope rezoniranje ne mo~e nam naravno niata to nije rei tko su bili ti Srbi negdje u Bosni, ako ih se ima ondje tra~iti, jer svi kasniji izvori ne znaju za neko pleme ili Sklaviniju Srba zapadno od Drine. Nekolicina isprava bana Mateja Ninoslava (to nije tri) u prvoj pol. 13. st. doduae na kratko vrijeme uvodi oznaku Srblin u zna enju banova podanika kao opreku Vlahu- stanovniku latinskog Dubrovnika, ali Draganovi uzima i taj moment pod povealo zapa~ajui slijedee: isprave bana Kulina kao ni mlae Kotromania ne koriste izri aj Srblin za stanovnike Bosne, ve od prve etvrtine XIV. st. , od kada se bolje mo~e pratiti narodnosno i dr~avno nazivlje kroz o uvanu grau, bosanski banovi pu anstvo u svojem vladanju nazivaju Boanani; jezik bosanskih vladarskih isprava je cijelo vrijeme ikavatina, dok su tri sporne listine bana Ninoslava pisane ekavatinom; sve tri isprave ispostavljene su ili za Dubrovnik ili u samom Dubrovniku. Draganovi iz tih elemenata zaklju uje da se neobi no su eljavanje Srblin-Vlah ima pripisati utjecaju formulara dubrova ke kancelarije i stru noj spremi  gramatika bana Ninoslava, koji je pisao ekavicom, dakle po svoj prilici porijeklom bio sa istoka, kako to i oznaka njegovog zanimanja daje naslutiti. Budui je svo neposredno kontinentalno zalee Dubrovnika u to vrijeme ve viae od pola stoljea u vlasti Nemanjia, to su za dubrova ke pojmovi svi stanovnici Zagorja bili jednostavno Srbi, a tu je predod~bu, imajui u vidu njegov background, zacijelo dijelio i sam Desoje. Srpsko ime je, dalje nastavlja, po prirodi stvari bilo poznato u susjednoj Bosni, ali se ne mo~e prihvatiti da bi Srbi i Boanjaci bilo jedno te isto kad i izvori i prije i poslije Ninoslava uvijek ine razliku izmeu podanika i zemlje bosanskih banova na jednoj strani i podanika i zemlje raakog ~upana na drugoj. U biljeaci 15, u usporedbi povjesni ara Draganovia i Mandia, citirano je Mandievo mialjenje o porijeklu banstva u Bosni. Draganovi se takoer bavi tim pitanjem, ali samo usputno, budui se uslijed manjka izvora ne mo~e jasno definirati kada i odakle u Bosnu dolazi ili izrasta ustanova bana, pa izbjegava donositi kategori ke sudove. On jednostavno napominje kako  banska ast, specifi no hrvatskog podrijetla, pokazuje na duboke i duge veze, koje je Bosna imala s Hrvatskom . Objema formulacijama, vjerujemo, ne treba komentara jer svaka za sebe govore o svom autoru. Ipak, vremena se mijenjaju, pa se Draganovi u svojoj knjizi iz 1940. god. ponovno osvre na to pitanje. Ovog puta njegov odgovor ne sadr~i samo opu konstataciju, ve donosi i jasnu poruku:  Banska ast, eminentno hrvatska ustanova, poznata je samo Hrvatima i tako zemlja, kojom odvajkada vladaju banovi, sigurno je bila hrvatskom . Svojom u~om specijalizacijom Draganovi je ipak pripadao krugu povjesni ara Crkve i upravo na tom polju ostvario je najzapa~enije radove. Pastoralnim i znanstvenim radom u Bosni te poslijediplomskim usavraavanjem u Rimu postao je, slobodno se mo~e rei, najbolji poznavatelj povijesti Katoli ke crkve i katoli anstva na prostorima Bosne i Hercegovine i kao takav profilirao se kao autoritet i u povijesnoj struci i u samoj Crkvi. U izdanju Statisti kog odsjeka druatva Napredak i Napretkove zadruge vlastoru no je iscrtao povijesni zemljovid teritorijalnog ustroja Katoli ke Crkve u Bosni i Hercegovini referentne godine 1500. (sloj ozna en modrom bojom) i 1931. (sloj ozna en crvenom bojom) te ga u asopisu Croatia Sacra (1934) popratio iscrpnim injeni nim i problematskim komentarom (v. dolje Popis koriatenih tekstova). Zemljovid je prvorazredan produkt povijesne i geografske discipline i mogao bi predstavljati dostojan rezime cijelog jednog radnog vijeka, a kod Draganovia stoji gotovo na samom po etku njegove znanstvene karijere. On s vizualne strane predstavlja ono ato je Draganovi u faktografskim crticama iznio u prateem lanku  svojevrsnu summu povijesnih znanja o postanku, vjerskom ~ivotu te institucionalnom i teritorijalnom razvoju 9 povijesnih biskupija BiH onoliko koliko su se one prostirale i ticale srednjovjekovne Bosne (krbavska, kninska, zagreba ka, splitska, duvanjska, makarska, trebinjska, stonska te bosanska). U svom prilogu za Napretkovu Poviest Draganovi je uspio ne samo dati sadr~ajan i pregledan historijat Katoli ke Crkve na prostorima BiH od anti kog doba do kraja stare Bosne, nego se na uvjerljiv i argumentiran na in pozabaviti nekim njenim enigmama i osobitostima: provenijencijom i centrima reevangelizacije prostora BiH nakon doseobe Slavena, vremenom i okolnostima nastanka, metropolitskom pripadnoau i zemljopisnim opsegom bosanske biskupije za prvih banova (ecclesia bosnensis), terminoloakim, arhitekturalnim i pozitivnim napismenim svjedo anstvima o kontinuiranom pripadanju iste rimokraanskoj ekumeni itd. S osobitim ~arom Draganovi je istupao protiv tendencioznog prikazivanja Crkve bosanske kao istinske pravoslavne vjerske sljedbe i organizacije, prilagoene tek u nekim kozmeti kim crtama bosanskim prilikama i svom isturenom polo~aju na krajnjem zapadu pravoslavlja. U viae navrata se vraao na tu temu i s puno energije pobijao je takve interpretacije dokazujui, kako ne samo zapadni, mleta ki i rimski, izvori, ve i domai, dubrova ki i splitski, naposlijetku i srpski i carigradski, uvijek govore oXZxz|  ɵ|iUA&4jh-h=0J6CJOJQJUaJmHsH'h-h=6CJOJQJaJmHsH'h-hYR 6CJOJQJaJmHsH$hW[7h=CJOJQJaJmHsH'hW[7h @5CJOJQJaJmHsH'hW[7hl5CJOJQJaJmHsH!h-5CJOJQJaJmHsH'h2h25CJOJQJaJmHsH!h25CJOJQJaJmHsH!h-5CJOJQJaJmHsH'h2h-5CJOJQJaJmHsH Zxz|" & 2`$1<GR$dh`a$gd`+m$$dh`a$gd6m$$dh`a$gdhvm$$dha$gdlam$$dh`a$gdlam$$dha$gdlam$ dhgd-m$ " $ & 0 T Z ðwdQ>w.w>h[uWCJOJQJaJmHsH$hW[7hlaCJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH$hW[7hsCJOJQJaJmHsH$hW[7h7CJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH$hW[7h=CJOJQJaJmHsH$hW[7h? }CJOJQJaJmHsH'hW[7hhv5CJOJQJaJmHsH'hW[7h=5CJOJQJaJmHsH'h-h|9J6CJOJQJaJmHsH:6>l:<@L^j*ڴ~k~R~???k$hW[7hb$CJOJQJaJmHsH1jhW[7h]0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7hx4vCJOJQJaJmHsH$hW[7h]CJOJQJaJmHsHh-CJOJQJaJmHsH$hW[7hVCJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH$hW[7h #TCJOJQJaJmHsH$hW[7hlaCJOJQJaJmHsH$hW[7h(1CJOJQJaJmHsH*48J.02ǴǴ{kXE2$hW[7h6CJOJQJaJmHsH$hW[7huCJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsHhfBmCJOJQJaJmHsH$hW[7hx4vCJOJQJaJmHsH$hW[7hb$CJOJQJaJmHsH$hW[7hhCJOJQJaJmHsH$hW[7hSrCJOJQJaJmHsH$hW[7h8CJOJQJaJmHsH$hW[7h #TCJOJQJaJmHsH$hW[7h&CJOJQJaJmHsH26v" ^8ZjlnpڴڴڴڴڡubOO$hW[7h4CCJOJQJaJmHsH$hW[7hTKCJOJQJaJmHsH1jhW[7h.$0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7h.$CJOJQJaJmHsH$hW[7hLCJOJQJaJmHsH$hW[7h6CJOJQJaJmHsH$hW[7h)jCJOJQJaJmHsH$hW[7ha\CJOJQJaJmHsH$hW[7hACJOJQJaJmHsH,.<<>ڑ~kkkRk~?$hW[7h@%CJOJQJaJmHsH1jhW[7h 0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7h4CCJOJQJaJmHsH$hW[7h$)CJOJQJaJmHsH$hW[7h(1CJOJQJaJmHsHh-CJOJQJaJmHsH$hW[7hLCJOJQJaJmHsH$hW[7h$CJOJQJaJmHsH$hW[7hhCJOJQJaJmHsH$hW[7h uZCJOJQJaJmHsH.f $!N!P!T!f!!"8"P"R"Ǵǡ{k[k[K8[8$hW[7h@BCJOJQJaJmHsHh[uWCJOJQJaJmHsHh5VCJOJQJaJmHsHh-CJOJQJaJmHsH$hW[7h+CJOJQJaJmHsH$hW[7hRCJOJQJaJmHsH$hW[7h)jCJOJQJaJmHsH$hW[7hOaCJOJQJaJmHsH$hW[7h(kCJOJQJaJmHsH$hW[7hlaCJOJQJaJmHsH$hW[7hx4vCJOJQJaJmHsHR"h""####$X$\$&&' (((J(ʷʧn[B/$hW[7hjJ CJOJQJaJmHsH1jhW[7h 0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH$hW[7h\CJOJQJaJmHsH$hW[7hOCJOJQJaJmHsH$hW[7hQrCJOJQJaJmHsHh5VCJOJQJaJmHsH$hW[7h1CJOJQJaJmHsH$hW[7h@BCJOJQJaJmHsHh[uWCJOJQJaJmHsH$hW[7hXQCJOJQJaJmHsHJ(n(()*L*N*b*p***>+D+J+++,,>.@..Ǵǡǎǎ{hU{B$hW[7h zCJOJQJaJmHsH$hW[7hqUCJOJQJaJmHsH$hW[7h`+CJOJQJaJmHsH$hW[7hCJOJQJaJmHsH$hW[7hpKCJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH$hW[7hhCJOJQJaJmHsH$hW[7h+CJOJQJaJmHsH$hW[7hjJ CJOJQJaJmHsH$hW[7hpm~CJOJQJaJmHsH../0&0000000<1z1|1~111d2l34ǮǛڛoڛ\I6$hW[7hW CJOJQJaJmHsH$hW[7h,|CJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH1jhW[7h90JCJOJQJUaJmHsH$hW[7h4\CJOJQJaJmHsH$hW[7h9CJOJQJaJmHsH1jhW[7h,f0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7hCJOJQJaJmHsH$hW[7hQ$lCJOJQJaJmHsH$hW[7h,fCJOJQJaJmHsH4j4|4@5`5T6^66|77777&8(869v9}dQ>$hW[7hD./CJOJQJaJmHsH$hW[7h6CJOJQJaJmHsH1jhW[7hb40JCJOJQJUaJmHsHhAnCJOJQJaJmHsH$hW[7hb4CJOJQJaJmHsH$hW[7h1ymCJOJQJaJmHsH$hW[7hd6CJOJQJaJmHsH'hW[7hb.6CJOJQJaJmHsH$hW[7hW CJOJQJaJmHsH$hW[7hb.CJOJQJaJmHsHv99:::$:0:J:L:T:`:l:n::::::;;";P;;;Ǵ{hTCT!hAn6CJOJQJaJmHsH'hW[7hu6CJOJQJaJmHsH$hW[7hi{CJOJQJaJmHsH$hW[7h};CJOJQJaJmHsH$hW[7h6CJOJQJaJmHsH$hW[7hypCJOJQJaJmHsH$hW[7huCJOJQJaJmHsH$hW[7h]1CJOJQJaJmHsH$hW[7h8CJOJQJaJmHsH$hW[7hp:CJOJQJaJmHsH;<<<8<F<<<<=>>ؿs`M8(hW[7hf0JCJOJQJaJmHsH$hW[7hfCJOJQJaJmHsH$hW[7hyCJOJQJaJmHsH$hW[7h]1CJOJQJaJmHsH$hW[7huCJOJQJaJmHsH$hW[7h$CJOJQJaJmHsH$hW[7h};CJOJQJaJmHsH1jhW[7hi{0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7hi{CJOJQJaJmHsH'hW[7hi{6CJOJQJaJmHsH >>>>>D?t@ABB CDCNC~C@DfDvcvP=P=*$hW[7hstCJOJQJaJmHsH$hW[7hMCJOJQJaJmHsH$hW[7h:?}CJOJQJaJmHsH$hW[7hCJOJQJaJmHsH$hW[7huCJOJQJaJmHsH'hW[7h.6CJOJQJaJmHsH$hW[7h.CJOJQJaJmHsHh5VCJOJQJaJmHsH$hW[7h1`KCJOJQJaJmHsH$hW[7hyCJOJQJaJmHsH1jhW[7h,V0JCJOJQJUaJmHsHfDEEEFLFNFFFGG|G~GGG"H`HIǮ훈xeR?/?hAnCJOJQJaJmHsH$hW[7h=CJOJQJaJmHsH$hW[7h:CJOJQJaJmHsH$hW[7hs,CJOJQJaJmHsHh5VCJOJQJaJmHsH$hW[7h}ICJOJQJaJmHsH$hW[7hYCJOJQJaJmHsH1jhW[7h:O0JCJOJQJUaJmHsH$hW[7hstCJOJQJaJmHsH$hW[7hMCJOJQJaJmHsH$hW[7hg CJOJQJaJmHsHIIIIJ$JKL8LFL`LfL~LLLLLLLLPMvMMڴǴ{hUEUh5VCJOJQJaJmHsH$hW[7h&CJOJQJaJmHsH$hW[7hgiCJOJQJaJmHsH$hW[7hYCJOJQJaJmHsH$hW[7h }$CJOJQJaJmHsH$hW[7h8sCJOJQJaJmHsH$hW[7h/CJOJQJaJmHsH$hW[7hll CJOJQJaJmHsH$hW[7h=CJOJQJaJmHsH$hW[7h8.CJOJQJaJmHsHMvPQ RRR"RhRjRRRRRRRRRTSSڴnnn[H$hW[7h8sCJOJQJaJmHsH$hW[7h44CJOJQJaJmHsH$hW[7hU&CJOJQJaJmHsH$hW[7hiu;CJOJQJaJmHsHhJYCJOJQJaJmHsHh -CJOJQJaJmHsH$hW[7h&CJOJQJaJmHsH$hW[7h WCJOJQJaJmHsH$hW[7hYzCJOJQJaJmHsH$hW[7hN CJOJQJaJmHsHSSSSSS8T|TTTTTTUU"U:U*&CJOJQJaJmHsHhTCJOJQJaJmHsHhC_CJOJQJaJmHsHhA[CJOJQJaJmHsH+jhZ0JCJOJQJUaJmHsHhZCJOJQJaJmHsHh -CJOJQJaJmHsHh[CJOJQJaJmHsHe,fff(g*&6CJOJQJaJmHsH'hBh6CJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHhA[CJOJQJaJmHsHh?CJOJQJaJmHsHh)CJOJQJaJmHsHhC_CJOJQJaJmHsHhDPCJOJQJaJmHsHhCCJOJQJaJmHsHjjkkPlll:mnnnnnnFoٳycSC3hJCJOJQJaJmHsHh\{CJOJQJaJmHsHhQ,CJOJQJaJmHsH+jhk0JCJOJQJUaJmHsH'hkhk6CJOJQJaJmHsHhkCJOJQJaJmHsH+jhS 0JCJOJQJUaJmHsHhS CJOJQJaJmHsH+jh1J0JCJOJQJUaJmHsHh1JCJOJQJaJmHsH+jhB0JCJOJQJUaJmHsHFoTop@plppp~rrrrrrs"slsnspsrss`t(uueUEh8qaCJOJQJaJmHsHhVWCJOJQJaJmHsHh.CJOJQJaJmHsH+jh)<0JCJOJQJUaJmHsHh)<CJOJQJaJmHsH!hv6CJOJQJaJmHsH'h{/Th)<6CJOJQJaJmHsHh{/TCJOJQJaJmHsHh\{CJOJQJaJmHsHhJCJOJQJaJmHsHhDCJOJQJaJmHsH(uduvuuuuuu`v|vvvvvw*w6wNwXwwwwࠐk[K7K['h h 6CJOJQJaJmHsHh CJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsH'h>Th>T6CJOJQJaJmHsH!h 6CJOJQJaJmHsHh>TCJOJQJaJmHsHh!~VCJOJQJaJmHsHh]CJOJQJaJmHsHhgqCJOJQJaJmHsHhxJCJOJQJaJmHsHh8qaCJOJQJaJmHsHhrXnCJOJQJaJmHsHw(xxxxy8yDy,z:z{|P|f|n|||}(~*~༬xhxTDxhxD4hh=CCJOJQJaJmHsHhyCJOJQJaJmHsH'h5?3h5?36CJOJQJaJmHsHhQ$CJOJQJaJmHsHh5?3CJOJQJaJmHsH'hAWhAW6CJOJQJaJmHsHh]CJOJQJaJmHsHhAWCJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsH'h\h 6CJOJQJaJmHsHh CJOJQJaJmHsHhxJCJOJQJaJmHsH$LṔ~n~^N>N>N>NhgqCJOJQJaJmHsHhHuCJOJQJaJmHsHhH1CJOJQJaJmHsHhMKCJOJQJaJmHsHhTCJOJQJaJmHsHhBzCJOJQJaJmHsHhQ$CJOJQJaJmHsH!h ]b6CJOJQJaJmHsH!h]6CJOJQJaJmHsHh ]bCJOJQJaJmHsHhkaCJOJQJaJmHsHhNCJOJQJaJmHsH‚ĂƂȂʂĄڄlt…܇ʺvbL<ha3&CJOJQJaJmHsH+jhFO0JCJOJQJUaJmHsH'hFOhFO6CJOJQJaJmHsH'hFOh ]b6CJOJQJaJmHsHhFOCJOJQJaJmHsHh ]bCJOJQJaJmHsHhfCJOJQJaJmHsHhkaCJOJQJaJmHsHhQ$CJOJQJaJmHsH+jh\0JCJOJQJUaJmHsHh/CJOJQJaJmHsHƈ҈ֈ܈(*.08:JLNPXZfjtvȉʉ܉މ๣sh0N-CJOJQJaJmHsHh=CCJOJQJaJmHsHh|xCJOJQJaJmHsH+jh2z0JCJOJQJUaJmHsH$h2zh2zCJOJQJaJmHsH'h2zhFO6CJOJQJaJmHsHh2zhFO6CJOJQJaJh2zCJOJQJaJmHsH->@DNPtޏ$XZ𺪺t`Pt@P0htOCJOJQJaJmHsHhF:CJOJQJaJmHsHh`l#CJOJQJaJmHsH'h`l#h"$&(tvx"JચzjhjRB2h7{^CJOJQJaJmHsHh3CJOJQJaJmHsH+jh8~0JCJOJQJUaJmHsHUh8~CJOJQJaJmHsHhsCJOJQJaJmHsHh'sCJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHh{CJOJQJaJmHsH+jh>0JCJOJQJUaJmHsHhuCJOJQJaJmHsHh>CJOJQJaJmHsHhU<CJOJQJaJmHsH Crkvi bosanskoj kao organizaciji i sljedbi razli itoj od katolicizma i pravoslavlja, pri emu srpski izvori ataviae prednja e u proklinjanju i prokazivanju bosanskih i zahumskih heretika. Zanimljivo, Draganovi nikad nije ulo~io znatniji napor da pokuaa razrijeaiti enigmu postanka i prirode Crkve bosanske. Njemu takoer upada u o i da se viaestoljetna buka latinskih, dalmatinskih i isto nih izvora ni na kakav plauzibilan na in ne da uskladiti sa duhom i slovom svega onoga ato je sama Crkva bosanska ostavila iza sebe napisano, sagraeno ili uklesano, ali se zadovoljava samo primjetiti kako  to pitanje joa nije kona no rijeaeno . Dojam je da ga takva tema nije previae privla ila kao gorljivog Hrvata-katolika pa se priklonio bogumilskoj hipotezi Ra koga kao ipak najafirmiranijoj. To je bez sumnje osjetan gubitak za historiografiju jer je za pretpostaviti da bi ovjek njegovog obrazovanja i znanja pitanje svakako uspio pogurati naprijed. Privodei kraju ovaj prikaz historiografskog opusa Krunoslava Draganovia ostaje nam ukazati joa na jedno djelo koje stoji na kraju njegovog rada i ~ivota. Katarina Kosa a  bosanska kraljica (v. dolje ) malena je knji~ica od svojih 48 str.. Pisana je popularno-znanstvenim stilom, namijenjena viae nabo~noj poduci katoli kog itateljstva zainteresiranog za povijest svoje zemlje i vjere, nego li nekom uskom krugu specijalista-povjesni ara. No, lakoa i jednostavnost izlaganja, kojima se itatelja vodi kroz zadnje stranice povijesti bosanske kraljevine prije njenog pada odaje vrsnog poznavatelja svojeg predmeta koji ne odviae brojne vijesti iz toga doba suvereno i vjeato, sa kriti kim aparatom, onoliko koliko mali format dopuata, sla~e u suvislu i ~ivu sliku stare Bosne na izmaku srednjeg vijeka. Pri kraju jednom re enicom hvata onu bit cijelog bosanskog srednjovjekovlja  tra~enje vlastitog puta:  Herceg od sv. Save tra~i od pape misionare za Hercegovinu, aalje darove sinajskim kaluerima i daje vrlo krupnu svotu episkopu Davidu moliti  za svoju duaicu , iako je u popisu anatemisanih heretika Pravoslavne crkve . Historiografski opus Krunoslava Draganovia u neku ruku ogledalo je njegovog ~ivotnog puta. Sveenik, bosanski Hrvat i znanstvenik cijelog ~ivota ostao je vezan za hrvatsku nacionalnu ideju i Katoli ku crkvu kao njenog glavnog nositelja u bosanskih Hrvata. Bez obzira na ideoloaka i politi ka gibanja, u kojim je sudjelovao i uz koja je pristajao, po kojima ne ide u red modernih povjesni ara onako kako se oni nastoje profilirati u posttotalitarnim druatvima, erudicijom, kriti kim duhom i ulo~enim trudom svakako spada u istaknute i zaslu~ne hrvatske povjesni are meuratnog i poratnog razdoblja, a njegovi radovi o crkvenoj, vjerskoj i nacionalnoj povijesti BiH srednjega i novog vijeka nezaobilazan su moment za svakoga tko tim temama ~eli pristupiti na temeljit i objektivan na in. Popis koriatenih tekstova % Krunoslav DRAGANOVI,  Katoli ka Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas (Prilog uz istoimenu historijsko-statisti ku kartu) , u: Croatia Sacra IV (1934) 8, 175-216 % Krunoslav DRAGANOVI, Pregledna karta katoli ke crkve u Bosni i Hercegovini nekad i danas, Statisti ki odsjek Hrvatskog kulturnog druatva Napredak  Nadbiskupija Vrhbosanska (izd.), Sarajevo 1935 % Krunoslav DRAGANOVI, Massenbertritte v. Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Trkenherrschaft, Roma 1937 (neato preureen prijevod disertacijske radnje De regressu ... objavljen u asopisu Orientalia Christiana Periodica (1937) 3, 181-232; OCP (1937) 3, 550-559; hrv. prijevod: Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje, Crkva na kamenu, Mostar 1991) % Krunoslav DRAGANOVI- Dominik MANDI, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split 1991 (prvi dio pretisak knjige Hrvati i Herceg-Bosna, Sarajevo 1940. god. objavljene pod pseudonimom Hrvoje Boanjanin; drugi dio studija D. Mandia iz 1964. god.) % Krunoslav Draganovi,  Katoli ka Crkva u srednjoj Bosni , u: Skupina autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Napredak, Sarajevo 1942, 685-766 % Krunoslav DRAGANOVI, Katoli ka Crkva u Bosni i Hercegovini , u: Hrvatska enciklopedija , sv. III, Naklada Hrv. izd. bib. zavoda, Zagreb 1942, 159-162 % Krunoslav DRAGANOVI  J. BUTORAC, Poviest Crkve u Hrvatskoj, Hrvatsko knji~evno druatvo sv. Jeronima, Zagreb 1944 % Krunoslav DRAGANOVI (ur. et alii), Opi aematizam katoli ke crkve u Jugoslaviji, Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb 1975 % Krunoslav DRAGANOVI, Katarina Kosa a- bosanska kraljica, Sarajevo 1978/1980  Vjekoslav KLAI, Poviest Bosne (pretisak), Svjetlost, Sarajevo 1990, 43  Vjekoslav KLAI, Poviest Bosne (pretisak), Svjetlost, Sarajevo 1990, 353-356 (pogovor D. Lovrenovia)  Vienje BiH kod hrvatske inteligencije nikada nije poprimilo isklju ivost i monolitnost pansrpske ideje. To vrijedi kako za za pravaaki pokret, tako joa viae za jugoslavizam i austroslavizam koji, iako kroatocentri ni, nipoato nisu smatrali Bosnu i Hercegovinu pitanjem asti ovog ili onog naroda (usp. Sreko M. D}AJA, Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918), R. Oldenbourg Verlag, Mnchen 1994, 194)  Sreko M. D}AJA, Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918), R. Oldenbourg Verlag, Mnchen 1994, 207-218  Usp. Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske dr~ave, Srpska knji~evna zadruga, Beograd 1964, 18-19  Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, `kolska knjiga, Zagreb 1997, 280-281 i passim; Oton KNEZOVI,  Bosna i Hercegovina od seobe naroda do XII. stoljea , u: Skupina autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Napredak, Sarajevo 1942, 184-186   Ali, udaljenost je centralne Bosne i najva~njih susjednih politi kih jedinica tolika da joj je i ona osiguravala uglavnom nepomuen razvitak. Stoga Bosna ne igra gotovo nikakvu ulogu u politi kom programu Hrvatske za Trpimirovia , Nada KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, `kolska knjiga, Zagreb 1971, 97  Refleksije ovakovog tipa ipak viae spadaju u povijest historiografije, a ne u samu historiografiju. Osim toga, dobronamjeran itatelj e u knjizi kao cjelini nai dovoljno dokaza za autorovu programatsku kriti nost i prema svom predmetu i prema svom backgroundu; Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske dr~ave, Srpska knji~evna zadruga, Beograd 1964, 20-21  Sreko M. D}AJA, Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918), R. Oldenbourg Verlag, Mnchen 1994, 192  Ovaj lanak ne mo~e niti pokuaati dati neku zaokru~ujuu ocjenu ovjeka i povjesni ara Draganovia. Predmet lanka je zamialjen kao presjek kroz historiografsku misao K. Draganovia o srednjovjekovnoj BiH, iako je njegov interes sezao puno aire od nazna enog vremenskog i prostornog okvira. U tu svrhu odabrani su njegovi klju ni radovi nastajali upravo u godinama meuraa, a onda i za samog rata. Popis koriatenih tekstova bit e donesen na kraju lanka, a itatelj zainteresiran za sam ~ivot i cjelokupno djelovanje Krunoslava Draganovia, uistinu neobi ne ljudske i sveenike pojave, upuuje se na slijedee napise: Ivan TOMAS,  Krunoslav Stj. Draganovi  prilikom 60. godianjice njegova ~ivota , u: Hrvatska revija XIV (1964) 1 (53), 27-50 (pos. otisak); Ivo SE KAR,   Slu aj Krunoslava Draganovia , u: Obnovljeni ~ivot XLVIII (1993) 3/4, 347-366; Marko BABI,  Prof. Dr. Krunoslav Stjepan Draganovi  u prigodi 10. obljetnice smrti i 90. obljetnice roenja (1903-1983) , u: Hrvatska revija XLIV (1994) 1 (173), 184-186; Ratko PERI,  Draganovi o sebi , u: Kolo  asopis MH VIII (1998) 3, 349-354 (i ondje navedena literatura), predgovor uz: Krunoslav DRAGANOVI,  Sjeanja , u: Kolo  asopis MH VIII (1998) 3, 355-379; Milan SIM I,  Prof. Krunoslav Stjepan Draganovi (1903-1983) , u: Jure BOGDAN (ur.), Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima (1901-2001), Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Rim 2001, 843-854  Draganoviev povratak u Jugoslaviju odjeknuo je kao bomba u tuzemstvu i inozemstvu. Kod hrvatskog iseljeniatva slovio je kao osvjedo eni rodoljub, moralni autoritet i dobri samaritanac progonjenih Hrvata i antikomunista, dok ga je jugoslavenski re~im zbog njegovih napora oko evakuacije i izvla enja hrvatskih izbjeglica iz zemlje i Europe pred komunisti kom odmazdom smatrao najokorjelijim klerofaaistom i mastermindom ustaake emigracije u zapadnoj Europi. Danas se s prili nom sigurnoau mo~e uzeti da se Draganovi nije svojom voljom vratio u Jugoslaviju jer, iako do kraja ~ivota nije bio u mogunosti slobodno se o itovati pred javnoau o tome, ipak je u oporuci prilo~enoj njegovim Sjeanjima (v. preth. biljeaku) zapisao da se  nenamjeravani i nedobrovoljni povratak dogodio  Bo~jom, a ne mojom odlukom (Ratko PERI,  Draganovi o sebi , u: Kolo  asopis MH VIII (1998) 3, 351). Kona an sud o Draganoviu tek treba biti donesen, jer graa o njemu popunila bi i cijeli jedan roman, no kao da se ipak ne mo~e izbjei dojam da je Draganovi previae gradio na moi razlu ivanja izmeu dr~ave, naroda i re~ima, distinkciji koja u nekom normalnom dobu mo~da i mo~e initi respektabilan svjetonazor, ali koja u vrijeme totalitarizma i totalnog rata postaje zapravo neuhvatljiva, ako ne i kontraproduktivna. Velik uzor mu je po vlastitim rije ima bio kardinal Stepinac i njegove rije i izre ene pred jugoslavenskim sudom poslije rata:  Hrvatski narod bio je u staroj Jugoslaviji rob. On se je 1941. plebiscitarno izrazio za svoju dr~avu, i ja bih bio niatarija da nisam u sebi osjetio bilo hrvatskog naroda . Draganovi primjeuje kako je  nadbiskup Stepinac znao razlu iti re~im od dr~ave te odmah nastavlja misao:  Sli no tako, ali u omjeru sa neznatnoau moje osobe, bio je slu aj sa mnom (Krunoslav DRAGANOVI,  Sjeanja , u: Kolo  asopis MH VIII (1998) 3, 360). Koliko je hrvatskom narodu, kardinalu Stepincu, pa onda i sveeniku i povjesni aru Draganoviu taj stav u prilikama rata poalo za rukom preto iti u ~ivot, i danas je predmet pasioniranih rasprava u javnosti i struci, a  slu aj Draganovi neizostavno je, u nekim segmentima i krucijalno poglavlje koje e hrvatski  Vergangenheitsbewltigung , usprkos svim dobrim ~eljama i pokuaajima do danas ne-domialjen i ne-dopisan, morati napisati i privesti kraju.  Ivo Se kar,   Slu aj Krunoslava Draganovia , u: Obnovljeni ~ivot XLVIII (1993) 3/4, 358  Kukuljevi u uvodu svojih  Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (1862) pri~eljkuje svom djelu da bude  temelj histori ki onih od starine sa uvanih prava, kojim se slu~ilo kroz vijekove kraljevstvo hrvatsko (Ferdo `I`I,  Izvori bosanske povijesti , u: Skupina autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Napredak, Sarajevo 1942, 14)  V. Sreko M. D}AJA, Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918), R. Oldenbourg Verlag, Mnchen 1994, 194-198  Draganovieve kvalitete se mo~da najbolje daju uo iti usporeene s pisanjem Dominika Mandia, njegova po mnogo emu bliska suvremenika. Dok Draganovi primjerice izla~ui o obredu, jeziku i pismu Katoli ke crkve srednjovjekovne Bosne (ecclesia bosnensis latinskih izvora) konstatira prvo kako  uslijed pomanjkanja izravnih i sigurnih povjesnih svjedo anstava, osobito obrednika, ostaje to pitanje i dalje otvorenim , te nastavlja iznoaenjem argumenata pledirajui za svoje mialjenje o rimskom obredu i irilinom pismu kao bogoslu~noj praksi bosanske katoli ke biskupije (oko njezinog slavenskog jezika ne raspravlja jer oko toga, kako i navodi, vlada opi konsenzus) te zaklju uje svoje izvode samokriti kom primjedbom kako  ipak ovu tvrdnju ne smatramo dokazanom (Krunoslav Draganovi,  Katoli ka Crkva u srednjoj Bosni , u: Skupina autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Napredak, Sarajevo 1942, 737 i 739), Dominik Mandi, osobito u pitanjima nacionalne i politi ke pripadnosti stare Bosne, istupa kategori ki i zaneseno pa, primjera radi, govorei o postanju imena i asti bana u Bosni ustvruje kako ta ustanova  govori, da su u Bosni od najstarijih vremena ~ivjeli Hrvati, jer su samo oni mogli dati svom zemaljskom vladaru isto hrvatski naziv  ban  (Krunoslav DRAGANOVI- Dominik MANDI, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split 1991, 98). Nada Klai e za Mandia primjetiti kako  je njemu stran ne samo kriti ki odnos prema izvorima, ve on izgrauje hipoteze na potpuno nedokazanim pretpostavkama (Nada KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, `kolska knjiga, Zagreb 1971, 21 (bilj. 38)). Iako je takvo isto mialjenje u ovom ili onom navratu Nada Klai znala izrei o gotovo svim svojim kolegama-suvremenicima, u ovom slu aju teako je ne slo~iti s njenom ocjenom  Ivo SE KAR,   Slu aj Krunoslava Draganovia , u: Obnovljeni ~ivot XLVIII (1993) 3/4, 358  Krunoslav DRAGANOVI,  Katoli ka Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas (Prilog uz istoimenu historijsko-statisti ku kartu) , u: Croatia Sacra IV (1934) 8, 176  Annales Fuldenses , u: G. H. PERTZ, Monumenta Germaniae Historica, Scriptores, tomus I, Hannover 1826, 358  Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske dr~ave, Srpska knji~evna zadruga, Beograd 1964, 39 (pratea biljeaka br. 1 na str. 351 te ukaz na daljnju literaturu)  Nada KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, `kolska knjiga, Zagreb 1971, 211  Krunoslav DRAGANOVI- Dominik MANDI, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split 1991, 59  Annales Fuldenses , u: G. H. PERTZ, Monumenta Germaniae Historica, Scriptores, tomus I, Hannover 1826, 358  Krunoslav DRAGANOVI- Dominik MANDI, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split 1991, 60-62; v. sukladno razmialjanje, proaireno novim momentima, koje se takoer ne sla~e s tuma enjima po kojoj bi se neobi ni diktat tih triju isprava bana Ninoslava mogao uzeti kao egzaktno svjedo anstvo o pripadanju Bosne dr~avi i narodu Srba: Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, `kolska knjiga, Zagreb 1997, 283-285; irkovi prihvaa i koristi isprave kao autenti no svjedo anstvo, ali odbija iz njihova sadr~aja izvoditi po njemu ahistorijske i anakrone zaklju ke o srpstvu Bosne kada srpsko ime u 13. st. nipoato nema onu prepoznatljivost i dr~avopravnu isklju ivost koju poprima u 19. st. Ukazuje dalje i na obratnu injenicu da se i stanovnici onih krajeva, koji su razmjerno kasno otpali od Raake i pripali ja ajuoj Bosni, u skladu s novim vladarom i krunom, estoput nazivaju Boanani (Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske dr~ave, Srpska knji~evna zadruga, Beograd 1964, 350 (bilj. 2))  Krunoslav DRAGANOVI,  Katoli ka Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas (Prilog uz istoimenu historijsko-statisti ku kartu) , u: Croatia Sacra IV (1934) 8, 182  Krunoslav DRAGANOVI- Dominik MANDI, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split 1991, 12; danas u historiografiji vlada ope mialjenje da su ustanova bana, kao i samo ime avarskog porijekla, institucionalni spomen na duboki utjecaj Avara na politi ko ustrojavanje novodoseljenih hrvatskih plemena u Panoniji i Dalmaciji. Tragova Avara ima i u toponomastici tih krajeva (Obrovac), a u Hrvatskoj ih spominje i Porfirogenet u 30. pog. svog djela 150 godina nakon uniatenja avarske dr~ave u Panoniji:  ... i joa ih ima u Hrvatskoj koji su avarskog roda i vidi im se da su Avari (prij. s eng.) (Gyula MORAVCSIK  R.J.H. JENKINS, Constantine Porphyrogenitus  De administrando imperio, Dumbarton Oaks, Washington 1967, 143)(v. joa Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske dr~ave, Srpska knji~evna zadruga, Beograd 1964, 40). Klai, a na njega se poziva i Draganovi u gore navedenom citatu iz 1940. god., ka~e da je mogue da je Bosna u doba Tomislava postala banovinom  jer ime bana i ast njegova poznata je samo Hrvatom (Vjekoslav KLAI, Poviest Bosne (pretisak), Svjetlost, Sarajevo 1990, 43). Doista se ne ini vjerovatnim da bi dvije susjedne slavenske sklavinije bile primile i razvile karakteristi no ime i ustanovu bana odvojeno i nevezano jedna od druge, bez obzira na zajedni ko avaroslavensko porijeklo banstva  Rukovodio je po nalogu Episkopata Kraljevine Jugoslavije izradom Opeg aematizma Katoli ke Crkve u Jugoslaviji (Akademija  Regina Apostolorum , Sarajevo 1939, 615 str.) te, 36 godina poslije (!), bio glavnim urednikom drugog, joa voluminoznijeg Opeg aematizma Katoli ke Crkve u Jugoslaviji (Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb 1975, 1166 str.)  Primjerak zemljovida nalazi se u Kartografskoj zbirci Sveu iliane i Nacionalne knji~nice u Zagrebu (sig.  HYPERLINK "http://katalog.nsk.hr/cgi-bin/Pwebrecon.cgi?SC=CallNumber&SEQ=20070514134604&PID=472&SA=X-BH-B-11+%28D1,+D2%29" X-BH-B-11 (D1, D2)). Zbog velikog formata (129 x 130 cm) digitalizat zemljovida nije bilo mogue donijeti u otisku  Osobito vjeato Draganovi reaeraira kroz papinske izvore XI. i XII. st. tragajui u njima za terminus ante quem ustanovljenja bosanske biskupije te njenom kanonskom polo~aju prema Splitu, Dubrovniku i Baru  Takvu interpretaciju su osobito zastupali Bo~idar Petranovi (1809-1874) i Vaso Gluaac (1879-1955). irkovi zgodno primjeuje kako je takva interpretacija naiala na odobravanje  u krugovima kojima je godilo pravoslavlje u srednjovjekovnoj Bosni (Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske dr~ave, Srpska knji~evna zadruga, Beograd 1964, 22) V. pregled problema i njegovog istra~ivanja kod Jaroslav `IDAK,  Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni, Matica hrvatska, Zagreb 1940; BiH povjesni ari hrvatske provenijencije danas u Crkvi bosanskoj vide zemaljsku, dr~avotvornu bosansku vjersku organizaciju, otpalu od Rima i neovisnu o Carigradu, koja se svojim ustrojem i vjerskim ~ivotom smatrala i bila smatrana razli itom i zasebnom, upravo autokefalnom, i u odnosu na Zapadnu i u odnosu na Isto nu Crkvu. Bogumilska teza Ra koga se po tom istom mialjenju mo~e smatrati prevazienom (Sreko M. D}AJA  Dubravko LOVRENOVI, Srednjovjekovna Crkva bosanska , u Svjetlo rije i XXV (2007) 286, podlistak)  Krunoslav DRAGANOVI,  Katoli ka Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas (Prilog uz istoimenu historijsko-statisti ku kartu) , u: Croatia Sacra IV (1934) 8, 184; DRAGANOVI- Dominik MANDI, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split 1991, 30-32; povijest Pravoslavne crkve na prostoru BiH Draganovi je i ina e dobro poznavao jer je u svom doktorskom radu De regressu (v. gore) na temelju izvorne grae pohranjene u vatikanskim arhivima (osobito izvjeaa apostolskih vizitatora za balkanske crkvene provincije pod vlaau Turaka u Propagandinom arhivu) dokumentirao kronoloaki slijed i okolnosti pod kojima su velike mase rimokatoli kog stanovniatva Zahumlja, Travunje i Zete otpale od Rima u prvim stoljeima osmanske vlasti i preale na pravoslavlje  Krunoslav Draganovi,  Katoli ka Crkva u srednjoj Bosni , u: Skupina autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Napredak, Sarajevo 1942, 727  Krunoslav DRAGANOVI, Katarina Kosa a- bosanska kraljica, Sarajevo 1978/1980, 46     J<L\ *pvlzjjZJhw[CJOJQJaJmHsHh5hCJOJQJaJmHsHhexCJOJQJaJmHsHh ~CJOJQJaJmHsHhf@*CJOJQJaJmHsHhFCJOJQJaJmHsH+jh 0JCJOJQJUaJmHsHh}>CJOJQJaJmHsHh-O_CJOJQJaJmHsHh)vCJOJQJaJmHsHh CJOJQJaJmHsHN*,8:|2𼬜||l\\LhyCJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHh|^CJOJQJaJmHsHhICJOJQJaJmHsHhHLCJOJQJaJmHsHhcuCJOJQJaJmHsHh CJOJQJaJmHsHhmCJOJQJaJmHsH'h\o{h\o{6CJOJQJaJmHsHh\o{CJOJQJaJmHsH:<>BDLbF8:TмЖvfvVFV6FVh3CJOJQJaJmHsHh.CJOJQJaJmHsHhzCJOJQJaJmHsHh.^CJOJQJaJmHsHhdCJOJQJaJmHsHh\UCJOJQJaJmHsHh2CJOJQJaJmHsH+jh0JCJOJQJUaJmHsH'hh6CJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHh7CJOJQJaJmHsHThjlpxz|p`P@0hCJOJQJaJmHsHhsCJOJQJaJmHsHhw[CJOJQJaJmHsHh\o{CJOJQJaJmHsHhICJOJQJaJmHsHhHLCJOJQJaJmHsHh2CJOJQJaJmHsHh\UCJOJQJaJmHsHhdCJOJQJaJmHsHhzCJOJQJaJmHsHhrmCJOJQJaJmHsHh3CJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsH}m]M=-h ]bCJOJQJaJmHsHh0N-CJOJQJaJmHsHhCJOJQJaJmHsHh;&uCJOJQJaJmHsHh/@~CJOJQJaJmHsHhgqCJOJQJaJmHsH$hgqhgqCJOJQJaJmHsHhjCJOJQJaJmHsHhv+CJOJQJaJmHsHhV4#CJOJQJaJmHsHhBSKCJOJQJaJmHsHhx?CJOJQJaJmHsHhcCJOJQJaJmHsH &08zgSg?g/S/S/hW[7hZ(6CJOJQJaJ'hW[7hZ(5CJOJQJaJmHsH'hW[7hZ(6CJOJQJaJmHsH$hW[7hZ(CJOJQJaJmHsHh5CJOJQJaJmHsH$h5hPCJ OJQJaJmHsH$h5h`l#CJ OJQJaJmHsHhjCJ OJQJaJmHsHh|^CJ OJQJaJmHsHhLCJ OJQJaJmHsHhk2CJOJQJaJmHsHhfCJOJQJaJmHsHR\x   " $ $dh`a$gd`+m$$dha$gdh m$$dha$gdO|m$$dha$gdPm$$dha$gdZ(m$$dha$gd5m$ jz.026JLRThjnpȴȍȴ$hW[7hZ(CJOJQJaJmH sH 'hW[7hZ(6CJOJQJaJmH sH 'hW[7hZ(5CJOJQJaJmHsH$hW[7hZ(CJOJQJaJmHsHhW[7hZ(6CJOJQJaJ'hW[7hZ(6CJOJQJaJmHsH7&(BDPRprN4bڲƲƲڟw'hW[7hP5CJOJQJaJmHsH'hW[7hP6CJOJQJaJmHsH$hW[7hPCJOJQJaJmHsH'hW[7hZ(6CJOJQJaJmH sH 'hW[7hZ(6CJOJQJaJmHsH$hW[7hZ(CJOJQJaJmHsH$hW[7hZ(CJOJQJaJmH sH &hBDn@ŲşyfSSS?S'hW[7hO|6CJOJQJaJmHsH$hW[7hO|CJOJQJaJmHsH$hW[7hGCJOJQJaJmHsH$hW[7h`:CJOJQJaJmHsH$hW[7hCJOJQJaJmHsH$hW[7h@{CJOJQJaJmHsH$hW[7h\WCJOJQJaJmHsH$hW[7hPCJOJQJaJmHsH$hW[7h \TCJOJQJaJmHsH'hW[7h \T5CJOJQJaJmHsH@HZ\`rznvxŵzgSg@0hW[7hQ6CJOJQJaJ$hW[7hQCJOJQJaJmHsH'hW[7hZ(5CJOJQJaJmHsH$hW[7hZ(CJOJQJaJmHsH'hW[7hi~d5CJOJQJaJmHsH'hW[7hi~d6CJOJQJaJmHsH$hW[7hi~dCJOJQJaJmHsHh CJOJQJaJmHsH$hW[7hGCJOJQJaJmHsH$hW[7hO|CJOJQJaJmHsH'hW[7hO|5CJOJQJaJmHsH      2 4 L N d h t v ~            ȹȹȹȹȥnnZnn'h\o{h\o{6CJOJQJaJmHsH'hW[7h a6CJOJQJaJmHsHhW[7h a6CJOJQJaJ$hW[7h aCJOJQJaJmHsH'hW[7hQ5CJOJQJaJmHsHhW[7hQCJOJQJaJ$hW[7hQCJOJQJaJmHsHhW[7hQ6CJOJQJaJ'hW[7hQ6CJOJQJaJmHsH#      " $ & ( * , 0 zgTA-'hW[7hl5CJOJQJaJmHsH$hW[7hlCJOJQJaJmHsH$hW[7h=CJOJQJaJmHsH$hW[7h9CJOJQJaJmHsH$hW[7h CJOJQJaJmHsH$hW[7h4\CJOJQJaJmHsH$hW[7hYCJOJQJaJmHsH$hW[7h\WCJOJQJaJmHsH'hW[7hZ(5CJOJQJaJmHsH$hW[7hZ(CJOJQJaJmHsH$hW[7h aCJOJQJaJmHsH $ ( , 0   F$ 77:;NJKPL*M|N,O $a$gd $dha$gd m$$dha$gdlam$$dha$gd m$0 2 4 V p      ` r t      ԳvgXG8hKh.$OJQJmHsH!jhKh.$0JOJQJUhKh OJQJmHsHhKhlaOJQJmHsHhKh)LdOJQJmHsHhKh]6OJQJmHsHhKh]OJQJmHsHhKhuOJQJmHsH!jhKh]0JOJQJUhKh=6OJQJmHsHhKh=OJQJmHsHhKh=OJQJ!jhKh=0JOJQJU                    * , . 0 F H Z \ f z    ĵ⦗yiyhKh>6OJQJmHsHhKh>OJQJmHsHhKh+OJQJmHsHhKhXzOJQJmHsHhKh_OJQJmHsHhKh$OJQJmH sH hKh.$OJQJmHsHhKh.$OJQJmH sH hKhhvOJQJmHsHhKhhvOJQJmH sH #$Z<²sdTdEd4!jhKh,f0JOJQJUhKhqOJQJmHsHhKh 6OJQJmHsHhKh OJQJmHsH!jhKh 0JOJQJUhKh)jOJQJmHsHhKh6OJQJmHsHhKh66OJQJmHsHhKh 6OJQJmHsHhKh OJQJmHsH!jhKh 0JOJQJUhKh.$OJQJmHsHhKh@{OJQJmHsHBbXDFHL4Hdó񢓃rcTcTDThKh66OJQJmHsHhKh6OJQJmHsHhKhb4OJQJmHsH!jhKhb40JOJQJUhKh96OJQJmHsHhKh9OJQJmHsH!jhKh90JOJQJUhKh6OJQJmHsHhKhOJQJmHsHhKh4\OJQJmHsHhKh,f6OJQJmHsHhKh,fOJQJmHsHF\&޿o`QEQ6hKh3lOJQJmHsHh\UOJQJmHsHhKh$OJQJmHsHhKh,VOJQJmHsH!jhKh,V0JOJQJUhKhi{6OJQJmHsHhKhi{OJQJmHsHhKhi{OJQJmH sH !jhKhi{0JOJQJUhKhb4OJQJmHsHhKh66OJQJmHsHhKh6OJQJmHsH$hKh6CJOJQJaJmHsH$46>@PT:X 0 f ĸӚӋ|l]N>hKh;6OJQJmHsHhKhW[7OJQJmHsHhKh:?}OJQJmHsHhKhg6OJQJmHsHhKhbOJQJmHsHhKhgOJQJmHsHhKhXOJQJmHsHhKh--OJQJmHsHhAnOJQJmHsHhKhfOJQJmHsHhKh;OJQJmHsHhKh3lOJQJmHsHhKhuOJQJmHsHf j j!!!""2"`"b""#(#V#v#x##$f$j$$$óävgXgXHX9XhAnhbOJQJmHsHhAnhb6OJQJmHsHhKhbOJQJmHsHhKhMOJQJmHsHhKh,$6OJQJmHsHhKh,$OJQJmHsHhKhXOJQJmHsHhKh3lOJQJmHsHhKhT6OJQJmHsHhKhTOJQJmHsHhKh(B6OJQJmHsHhKh(BOJQJmHsHhKhEOJQJmHsH$$$$$$$$% % %%$%&%6%8%>%D%F%P%R%T%V%h%l%n%%%%%&&&&&4' ($(4(J(r(ƷѷƷƨљ~nhKhbzA6OJQJmHsHhAnOJQJmHsHhKhOJQJmHsHhKhbzAOJQJmHsHhKhKOJQJmHsHhKh5VOJQJmHsHhKh:OOJQJhKh:OOJQJmHsH!jhKh:O0JOJQJUhKh,VOJQJmHsH'r(B)L)l)v)))>*R*|****2+++++,-0---.(./0ӳӳӳӤwhwYhJhKhEOJQJmHsHhKh OJQJmHsHhKhq OJQJmHsHhKhkOJQJmHsHhKhfOJQJmHsHhKhOJQJmHsHhKh^ OJQJmHsHhKh066OJQJmHsHhKh,$6OJQJmHsHhKh06OJQJmHsHhKh/OJQJmHsHhKh,$OJQJmHsH00n1r112H2N222223T3|3~33P4r4445(6 7 77²”vfWF!jhKh8s0JOJQJUhKh:OOJQJmHsHhKh!6OJQJmHsHhKh2xOJQJmHsHhKh;OJQJmHsHhKh!OJQJmHsHhKhEOJQJmHsHhKh@>0?.@X@AAB4CCC*D$E8F>FFFFƶƪ|m|]|N>NhKhW*6OJQJmHsHhKhW*OJQJmHsHhKh0p6OJQJmHsHhKhA[OJQJmHsHhKh0pOJQJmHsHhKhRm6OJQJmHsHhKhRmOJQJmHsHh]OJQJmHsHhKhZq6OJQJmHsHhKhZqOJQJmHsHhKhk6OJQJmHsHhKhkOJQJmHsHh|^OJQJmHsHFF>G(HFHHHHIIIrIILJNJPJJJKK KôvgWgF7hKhZOJQJmHsH!jhKhZ0JOJQJUhKhW[76OJQJmHsHhKhW[7OJQJmHsH!jhKhW[70JOJQJUhKh_6OOJQJmHsHhKh= OJQJmHsHhKhOJQJmHsHhKh .iOJQJmHsHhKheOJQJmHsHhKhW*6OJQJmHsHhKhW*OJQJmHsHhKh$RvOJQJmHsH KL,L6L>LNLPLRLLL*M,MLMM\N^N|N~NNＫ{l\lPl?0hKhS OJQJmHsH!jhKhS 0JOJQJUh]OJQJmHsHhKh1J6OJQJmHsHhKh1JOJQJmHsH!jhKh1J0JOJQJUhKhB6OJQJmHsHhKhBOJQJmHsH!jhKhB0JOJQJUhKhZOJQJmHsH#hKhZ5OJQJaJmHsH#hKhZ6OJQJaJmHsH hKhZOJQJaJmHsHNN,O.O0O|OOOOO$P^PPPPQ0QĵzjzYJ;+hNghNg6OJQJmHsHhNghNgOJQJmHsHhKhQ$OJQJmHsH!jhKh\0JOJQJUhKh)<6OJQJmHsHhKh)<OJQJmHsHhKh)<OJQJ!jhKh)<0JOJQJUhKhk6OJQJmHsHhKhkOJQJmHsHhKhkOJQJ!jhKhk0JOJQJUhKhS OJQJmHsHhKhS 6OJQJmHsH,OOPXY$dfiDk>syz@{D{F{J{L{P{R{V{X{\{^{`{b{$dha$gdlam$ dgd=gd $a$gd 0QTQdQfQhQQQQQQR:SS`SSSTTV VWWWX\XvXxXzX|X~XʻʻxiYiM听hk2OJQJmHsHhKhNg6OJQJmHsHhKhNgOJQJmHsHh)OJQJmHsHhfOJQJmHsHhKOJQJmHsHhKhN6OJQJmHsHhKhKOJQJmHsHhKhNOJQJmHsHhKhQ$OJQJmHsHhkaOJQJmHsHhNgOJQJmHsHhNghNgOJQJmHsH~XXXXYYYYYYYZJZnZvZB[\:]]]]]`^^_p_͹ͯ}umemeYMeMehRhR6mHsHhRh=86mHsHhRmHsHh=8mHsHh%mHsHha3&mHsHh|xmHsHh2zh2z6mHsHh2zh2zmHsHha3&h2zmHsHjh2z0JUhFOmHsHhFOhFO6mHsHhFOhFOmHsHjhFO0JUhKh\OJQJmHsHhKhNOJQJmHsHp___.`^aaaabRb"d$d&d(ddefnfrfffff gJgg񹮤}q}i_TLDLhy'mHsHh.RmHsHh.Rh.RmHsHjh.R0JUhzmHsHh;&uhfBm6mHsHhfBmmHsHh;&uh9E6mHsHh9EmHsHh9Eh9EmHsHjh9E0JUhRh2zmHsHhcqOJQJmHsHhRhR6OJQJmHsHhROJQJmHsHhKhR6OJQJmHsHhKhROJQJmHsHgggggggggghhh hhhh(h*h0h2h6h8hLhNhThthzhhhhhhhhhhhhhhhhhhiii(i,i0iFiHi\i^ifihipirizi|i~iiiƷh.Rhvh.RmHsHh.RmHsHjh.Rh.RUmHsHh.Rh.R0JB*phh}h.R0J>*B*ph h.Rh.Rh zh.RmHsHjh.Rh.RU?iiiiiiiiibjjBkDkFkHkkkk lll2m8mVmmmnnno&onppŹͯuumamYmYhU<mHsHh>h>6mHsHh>mHsHhuhumHsHhuhu6mHsHhumHsHh)vmHsHhmHsHh>h>mHsHjh>0JUhBSKhBSK6mHsHhBSKmHsHhBSKhBSKmHsHjhBSK0JUh.Rh.RmHsHhvh.Rhvh.RmHsH pprr6ss@sJtdtntvt~ttttu"uRuvvyyyyǼ}umamVLAh h mHsHjh 0JUh@h8~mHsHh@h@6mHsHh@mHsHh|^mHsHh)mHsHh)h)6mHsHh)h)mHsHh8~mHsHh8~h8~5mHsHh8~h8~6mHsHh8~h8~mHsHjh8~0JUh>h>mHsHh>mHsHhU<hU<6mHsHhU<mHsHhsmHsHy\zzzzzzzzzzzzzzz{6{>{D{F{H{L{N{R{T{X{Z{`{b{ûë'hW[7hl5CJOJQJaJmHsHjhUhhh6mHsHhh6hhmHsHhmHsHjh0JUh mHsHh h mHsHh h 6mHsH?0P1h:p i/ =!"#$% Dpj 666666666~~~~~~~~~666666>66666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmH nH sH tH J`J  @Normal dCJ_HaJmH sH tH DA`D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List >@> =0 Footnote TextCJaJ<< =0Footnote Text Char@&@@ =0Footnote ReferenceH*6U@!6 .R0 Hyperlink >*B*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]  R  &%@&)*,)-U11x2G35a=D?@BCHJK|MS  Jg];U nT k !}!&"~""A#)'',]./04s75888   *2R"J(.4v9;>fDIMSV[]aejFo(uwZpJT@ 0  f $r(07:H=F KN0Q~Xp_gipyb{OQRSTUVWXYZ[\]^_`abcefghijklmnopqrR$ ,Ob{Pd.E/X/8X8@0(  B S  ?,-;>ABqsx%(OTUX W_ &6@HNtvBHbiprs9>FL`b *49=AFHSTce/59;]^nvx{1 8 Y Z  ( Z j m o   3 = H I N V W _  F M ` c   * 4 9 W `  %,0@MQZ*CKPR %)MPVYgj|~&'138;JNTXhjqy67EL $%KRgiuz 2569RU`emp5@45OV#&-2  %&*167FG[]u  #FHfi  SUV[jklrjnoz !"&BDGP{}&)*/hitw  0 6 !!*!,!`!m!s!v!!!!!!!!!!!!""$"0"?"I"J"K"N"e"s"""""""""######@$A$`$j$q$w$$$$$%%%%%%4%=%F%N%Z%\%a%c%|%%%%%%%%%%&&&>&B&D&L&W&Y&s&t&&&&&&&e'g's't'''''''((C(D(Z(](r(t((((((((((( ))L)W)k)l)))))))))))))))*** **!*3*7*u******************+ +++M+S+^+i+p+r+++++,,,,T,V,d,k,},,,,,,,,,,,,--(-,-^-_-------. ...9.<.\.`.........//F/H/I/J/~////////////////00 00f0g0l0p000000000000011#1)1T1V1W1X1d1e1s1|111111111(2,2c2i2x2{2|222222 3333F3H3I3J333446484~44445555"5#5$5(5?5D5L5X5[5\5b5c5}555555555555/606666666666607:7>7A7m7s7z77777777777777M8T8U8[88899999999: :::(:4:7:B:^:`:}::::; ;;;$;/;t;v;;;; <<<< <&<(<)</<F<H<U<Z<f<i<y<~<<<<<<<<<<<<<<<<<<<======$=%=a=e=o=p=r=t=====B>D>b>c>>>>>>>>>>>>>C?E?F?G?H?N????????????? @ @@@A@G@b@c@i@j@k@n@p@y@z@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@A#AnAuA|A}AABQBRBpBzBBBBBBBBBBBBCNCZCfCgCCCCCCCCCCC D DDD+D.D/D8D9D;D?DHDJDPDqDtDDDDDDDDDEEVE\EoEpEyE{EEEEEEEEEFFF$F9FEFwFyFFFFFFFFFFFFG$G%GJGLGaGcGuGGGGGGGGGGGHHHHHJHKH]HaHlHnHoHxHHHHHHHHHIICIQIdImIIIIIIIIIIIJJ"J#JGJJJJJUKVKKKLL%L,LLLLL MM,M.MAMFM|MMMMMMMMMMMMNNNNJNKNPNRNNNROSOdOnOvO{OOOOOOOPPYPqPzP|PPPPPPPPPPPPPPQQQ!Q%QGQKQ`QaQbQkQoQuQQQQQQQQQQQRR*R+R4R>RBRDRERLRRRRRRRRRSS S"S$S2SISMS}S~SSSSSSS"T#TTTTTTTTTTTTT U UU%U*U,U6U9UAUKUSUXUwUyUUUUUUU4VeV~VVWWWWWW(W)WAWJWKWPWQWWWXWZW[W`WcWhWiWjWkWvWwW|W}W~WWWWWWWWWWWWWXXXX%X*X4X8XCXQXTXZX]X_XbXnXtXuXXXXXXXXXXXXXXXXXYYYY%Y'YiYkYpYrYsY~YYYYYYYYYYYZZZ Z4Z6ZGZKZTZVZ[Z\Z`ZhZiZjZZZZZZZZZZZ [ [%[.[0[:[[[[[[[[[[[[[[[[[[[;\<\=\H\b\d\e\f\g\h\p\q\w\x\z\{\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\]]]]+]3]8]E]a]d]u]}]]]]]]]]]]]]]]]]]^^^^#^.^^^^^^^^^ _ _'_B_T_V_Z_d_y________` ``'`E`G`H`N`q`w`````````aaPaZaaaiaaaaa b bbbbbbbjcnccccccccccccd#d%dRdUdfdzddddddddddd>e?e@eGeaegeeeeeeeeeefifjfkfpffffffffffffgg(g*g0gFgHgTg_ggggggggggg*h,h3h5hBhIhJhMhkhnh{hhhhhhhhhhhhiiii0i1iNiPi\i^itiiiiiiiiiiiiiiiij j jj?jGjYj[jljojxjyj{j|jjjjjjjjjjjjjjjjj kk'k(kJkLkOkSk[kdkkkkklll&lllllllllllmm m mm*m-m.m4m5m>mGmMm\mtmvmmmmmmmmmmmmmmmmmnnnn!n$nwnynnnnnnnnnoooooo pppppppppp q qqq$q&q'q.qqqsqtq~qqqqq r#r0r4r9r?rnr{rrrrrrrrrrrrs?sCsKsVsZsdssssssssssssssssssstt t tttt!t*t+t,t2t?tItMtRtZttttttttuMuOugunuuuuuuuuuuuvvWvXv`vdvnvuvvvvvvvvvvvvv w w w(wUwbwwwwwwwwwxxx!x,x5xxxxxxyyy0y3yFyNyyyyyyyyyyyzz'z)zZz[zmznzuzvzzzzz{{{){-{5{\{^{n{p{t{u{{{{{{{||||#|,|J|L|d|i|w|y|}||||||||||&}-}[}f}k}s}~}} ~~~~~!~#~)~*~2~;~>~~~~~~~ .1>@LUsu/1X[ǀ̀'ɁˁفہZ[pq{|̃Ӄ݃.289;CDŽτԄՄل߄%'79;=dj҆ԆՆن/7@CEJQSdopqLJЇlm)/bl{ԉ։de9CEPtwƋqȌˌьԌ&CRWYҎԎ1:AHPRɏЏ &13789;JK^gƐϐՐ֐ܐ)+-.56J[il%-237=?Exz ?GabqrĔǔڔ.0GILOenrstuv~,-;>qs /0GH%%**_.`.d=e=@@FFIIKKNN!S"SPVeV~VV(W)WWWqYrYgZhZ-[.[[[;\<\\\]]]a]d]]]~__` `t`w`aabbRdUdddljojjjsssnuuu&})}}}'~)~~~=@[@Ctw^stьԌLO33>q[kX11eVV]]].$@%Xhs.Af Tq  W !w G ll S ^ g h 7u\{2]GmxJ /Xzw#,$9Y|5{K)j iv!i{\d`+w[+^jJ YR L"V4#`l#$Q$ }$>*&/&a3&U&y'f@*W*v+s,_, --0N-.D./[A/H1]1k25?35(5d6W[7=89e:p:iu;};:(<U<}>Q? @jH@9AOXA nAbzA(B@B4CkCPzC9E*GJD$F:b4C_L *tKmbVZqXQVPAW7[)>EpK 3/=8.3Jpu. EjG8a BAnu0p8\TK= %8lvtn Y kC(1)<6\Uij&Fgq(kN =e(&h(zrmTYb.Oacq zy44_f5>TSfk{,|T-HLus4:OR[;AOk ~zhz(~Q,06LXj 2mv)o:yhv9x?Rmgi}I--HuOb$;[@{M3,V%~?0K%Z,fDP|x`: AuGFO3lN O|c5hR@P)6<Q]}5A[ aB~Z(Lz]]@??`'??  !&)*+,./1479;<=?DEHIJK````````` `"`&`(`*`0`4`8`:`<`H`J`T`Z`\`^```d`f`j`p`v`z`~`````````UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.{ @CalibriA BCambria Math"1hEu&Eu&t& 3O /UM L!0\V2HP$Pl2!xxKONJKONJOh+'0|   , 8 D P\dltKONJNormalKONJ2Microsoft Office Word@@42I@Z@Z  3O՜.+,D՜.+,0 hp  HIHI/\  Title` 8@ _PID_HLINKSA=8ohttp://katalog.nsk.hr/cgi-bin/Pwebrecon.cgi?SC=CallNumber&SEQ=20070514134604&PID=472&SA=X-BH-B-11+%28D1,+D2%29  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&',-0Root Entry FCZ/1TableeWordDocument ASummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 MsoDataStoreZ5Z0C2J42WLRATVVF==2Z5ZItem PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q