аЯрЁБс>ўџ :<ўџџџ9џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСq`№Пю)bjbjqPqP .0::€ %џџџџџџЄ       BBB8z–н №ЖЖ"ииииииP R R R R R R $Э h56v ! иииииv  ии— № № № и  и иP № иP № №  № иЊ ƒ%б$:ЩBј ”№ P ­ 0н № kŒ k№ k № `ии№ иииииv v Œ dииин ииии$BB      џџџџ PUTEVI TJESKOBE Promatrajui izabrane fotografije Jakoba Goldsteina naslovljene  Putevi neprestano mi se vraa u sjeanje zavrana sekvenca slavnog Truffautova filma  Les 400 Coups (1959.). Tu u kontinuitetu pratimo lagano tr anje dvanaestogodianjeg Antoinea Doinela nakon ato je smjeaten u popravni dom za delikvente. Pratimo ga s primjerene distance tako da zapa~amo i njegov lik i smjer njegova bijega, baa kao i detalje pustog, sumornog krajolika. Tek na kraju otkrivamo cilj bijega. To je ocean koji je Doinel uvijek ~elio vidjeti. Meutim, Truffaut ne zavraava pri u na cilju bijega, na injenici da je dje ak stigao do obale s koje se otvara prostranstvo pu ine. U trenutku kada shvatimo da bi svaki slijedei korak u tr anju zna io ulazak u vodu, ime bi se na neki na in sugeriralo kako je taj korak i korak u smrt, redatelj u krupnom planu pokazuje Antoineovo lice na kojemu dominira prodoran pogled, pogled koji je upuen gledatelju. Truffaut to rjeaava zaleenjem pogleda: slika je sada stati na i ona nam na fini na in sugerira kako je bijeg, to dugo monotono tr anje u nepoznato, zapravo, samo ~elja mladog delikventa. To je fikcija koja treba zna iti da Antoine nee nigdje i nikada uistinu moi pobjei, kako je on zatvoren unutar nevidljivih mea pustog, sumornog krajolika. To nije: sive, banalne i beskrajno tu~ne sredine. U emu vidim bliskosti izmeu fotografija iz ciklusa  Putevi Jakoba Goldsteina i finala Truffautova ranoga filma? Nekoliko je elemenata koji mi se ine srodnima. Rije  je o crno bijelom filmu, kao ato su i ove fotografije crno bijele. Nadalje, rije  je putu koji se svladava u laganom, kontinuiranom odmicanju. U filmu taj put svladava mladi Antoine Doinel, a&АВr ‚ ˆ ” J ~€(lРфJ\Њ,6ˆŠŒИZ^РЬ\^ќўLbprД єшмшашФИЌФЌ Ќ”Ќ”ˆ” а ш |аpnаpаpˆpˆpˆpˆpˆpˆpUh|)ЮCJOJQJaJhЁ}БCJOJQJaJhAxЙCJOJQJaJh NCJOJQJaJh8!CJOJQJaJh‰d/CJOJQJaJhC>ТCJOJQJaJhwKБCJOJQJaJhй7VCJOJQJaJhLœCJOJQJaJh%/CJOJQJaJhџWCJOJQJaJ+"$&Š~)€)‚)„)Ђ)І)Ј)Ќ)Ў)В)Д)И)К)Ь)Ю)а)ц)ш)ъ)єььььььььсппппппппгбпгбп „ќџ„&`#$gd=DИ $dha$gd—0чdhgdТM5 $dha$gdџWЂ)ь)ўў u fotografijama pogled fotografa. Ni jednome ni drugome nije ni u po etku bijega, niti tijekom njega, jasan ishod, kona an cilj. Doinel dolazi do ruba oceana, Goldstein na nekim fotografijama u daljini pokazuje put koji vodi do udaljene obale, morske povraine, u veini slu ajeva put zavraava u ni emu. U nekoj to ki koja ne zna i apsolutno niata, koja nas vraa po ecima kretanja. Meutim, sve to ipak nije cilj bijega, osvajanja daljine. Ono ato mi se ini u punom smislu pravim, istinskim zajedni kim mjestom jest dojam aposlutne praznine, atoviae odsutnosti koja ispunjava svaki detalj i filmskoga kadra, i Goldsteinovih fotografija. Doinelova samoa boli do sr~i. To dje je tijelo, koje u laganom i ravnomjernom trku nastoji svladati veliko prostranstvo nekog sumornog, beskrajno depresivnog krajolika, a da na ~uenoem cilju spoznaje uzaludnost itave avanture, nije niata drugo nego znak apsurda, niatavila pretvorenog u filmsku sliku. S druge strane, putevi Jakoba Goldsteina, kolikogod bili meusobno razli iti, odaju iste rezonancije  odjeke niatavila, praznine, apsolutne tiaine. Pokuaajmo zamislti sebe na bilo kojem od puteva koje je diljem Hrvatske fotografirao Jakob Goldstein. To nije, ne zamisliti se na stvarnome putu, nego na onome kojega nam je svojim izoatrenim pogledom i osjeajima predo io ovaj fotograf. Zamisliti se, dakle, na putu s fotografije. Vjerujem da bi nas svladala ta beskrajna tiaina koja odjekuje u prozra nim sivim tonovima koji opisuju nimalo lijepe krajolike. Zatei se na putu koji nema jasnoga cilja, a pri tom liaen svakog smislenog oslonca, mo~e zna iti samo jedno: spoznaju kako je kretanje samo fikcija, kako se iz ovog tjeskobnog ambijenta nikuda uistinu ne mo~e pobjei. Zvonko MAKOVI     PAGE  PAGE 2 Д Ж И ђ є і !"”"Ž$j&z&|&~&@'(((,(А(И(ь(ю(і(>)@)z)|)~) )Ђ)Є)Ј)Њ)Ў)А)Д)Ж)К)М)Ш)Ъ)Ь)а)в)о)р)єшємємєшєаФаФаФшФшФшФашФшФаИЌ•‘•‘•‘•‘‡‡}‡‡hAxЙ hAxЙ0JjhAxЙ0JUhenwjhenwUhТM5h—0чCJOJQJaJh—0чCJOJQJaJh8!CJOJQJaJhџWCJOJQJaJhу}dCJOJQJaJh|)ЮCJOJQJaJhAxЙCJOJQJaJh'‰CJOJQJaJ.р)т)ф)ц)ъ)ь)ю)єъфрмЭhТM5h—0чCJOJQJaJhenwhAxЙ hAxЙ0JjhAxЙ0JUhAxЙ0JmHnHuъ)ь)ю)§ђ $dha$gd—0ч,1hА‚. АЦA!А‰"А‰#‰$‰%ААФАФ Ф†œ@@ёџ@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@ђџЁD Default Paragraph FontRiѓџГR  Table Normalі4ж l4жaі (kєџС(No List4@ђ4 ТM5Header  ЦИp#.)@Ђ. ТM5 Page NumberІ 0 џџџџE/n o p q € ‚ ƒ … † ˆ ‰ ‹ Œ • – — Ђ Ѓ Є Ї ˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜@0€€Iˆ0Д˜@0€€Iˆ0Д˜@0€€Iˆ0Д˜@0€€Iˆ0Д˜@0€€IШ0IШ0˜@0€€˜@0€€IШ0МIˆ0pД $$$$$'Д р)ю) ъ)ю) ь)  '!•!џ•€ЙЛСФ?@”–ЖИ`art‚ежDF\]­ЎЏАГЕнп  #$,0UW`ahj љ њ 9 : э ю O P Г Д % & * + K Q R l q  € € ‚ ‚ ƒ ƒ … † ˆ ‰ ‹ Œ Є Ї DF.0 m q  € € ‚ ‚ ƒ ƒ … † ˆ ‰ ‹ Œ Є Ї K Q € € ‚ ‚ ƒ ƒ … † ˆ ‰ ‹ Œ Є Ї хџW8!%/‰d/ТM5 Nй7Vу}denw'‰LœwKБЁ}Б=DИAxЙC>Т|)Ю—0чџ@€O O Ќ/ZO O ЏІ РРџџUnknownџџџџџџџџџџџџGю‡z €џTimes New Roman5€Symbol3&ю ‡z €џArial9ю‡ŸGaramond"1ˆ№ФЉ]шЪfP№Ъ† c} } !№‰‰ДД4z z 2ƒ№HX №џ?тџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџТM52џџMakMakўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0`˜ЄАМШдф №ќ  ( 4@HPXтMakNormalMak13Microsoft Office Word@Ъ—1@.VV]9Щ@`еЏ$:Щ} ўџеЭеœ.“—+,љЎ0ш hp|„Œ” œЄЌД М Щтz ц  Title ўџџџ ўџџџ"#$%&'(ўџџџ*+,-./0ўџџџ2345678ўџџџ§џџџ;ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFj1б$:Щ=€Data џџџџџџџџџџџџ1Tableџџџџ!WordDocumentџџџџ.0SummaryInformation(џџџџџџџџџџџџ)DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџ1CompObjџџџџџџџџџџџџqџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq