ࡱ>  Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi4tvMicrosoft Word 8.0@- @ 02j@Jgrt)DEHG ՜.+,D՜.+,< hp|   a;  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{540487BC-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10})DEHGZdenka Janekovi POVIJESNO ISKUSTVO I PISANJE POVIJESTI U PETRIEVOM SUSTAVU SPOZNAJE SVIJETA Ima li koristi od povijesti? Renesansa je razmjerno lako odgovarala na pitanje o svrsi povijesti, nalazei je u pragmati nom slu~enju politici koju opskrbljuje primjerima i analogijama, to jest odmah primjenjivim iskustvom. Uvjerenje da se mo~e izravno u iti od starih urodilo je historiografijom koja je skupljala primjere iz rimske povijesti kako bi pou ila suvremenike politi kom ~ivotu. Takvo shvaanje uloge povijesti proizlazi iz renesansnog ideala aktivnog ~ivota koji se o ituje prije svega u obnaaanju javnih slu~bi. Lijepo ispri ana povijest, zauzdana strogim retori kim pravilima, postala je prije svega instrumentom etike i politike. Neposredni politi ki utilitarizam bio je glavnim razlogom probuenog zanimanja za povijest. Tijekom 15. i 16. stoljea skupila se kriti na masa traktata koji su problematizirali povijest i unijeli u nju metodoloake novosti, unato  tome ato su ostali zarobljeni pragmati nom svrhovitoau. Renesansna historiografija se time pribli~ila suvremenoj stvarnosti, ali je teako nalazila univerzalna na ela discipline koja bi zamijenila izgubljenu srednjovjekovnu povijest spasenja. U mnoatvu pisaca koji su se bavili teorijom povijesti, Frane Petri bio je meu onima koji su krenuli u dubinu, shvaajui da treba iznova teoretski utemeljiti historiografsko stvaralaatvo. Ve u samom naslovu Dijaloga o povijesti, iskazao je obuhvatnost svoga zanimanja, najavivai da e govoriti o svemu ato pripada povijesti, o tome kako je pisati i kako je promatrati. Tom ambicijom Dijalozi odudaraju od teza koje je Petri postavio u viziji o sretnom gradu, druatvu iji sklad po iva na mudroj vladavini, a ona na pomnom koriatenju povijesnog iskustva. Mladala ka utopija, koliko god po mialjenju filozofa odudarala od iste politi ke fantastike i pribli~avala se zbiljskom ~ivotu politi ke zajednice, u svome je temelju postavljena na idealisti koj ideji da pouke povijesti mogu usavraiti druatvo i dovesti ga do sklada, do sree svakog ovjeka. Nastojei ponovno proniknuti u povijest u zrelijoj dobi, Petri je uo io zastraaujuu kaoti nost, gibanje koje niata ne obeava i donosi mnoga iznenaenja, rijetko ugodna. Zbog toga u Dijalozima nema optimisti kog zanosa iskazanog u Sretnom gradu. Sugovornicima koji su puni pouzdanja iznosili teze o povijesti kao izvoru pouke koja ini ovjeka mudrim i omoguuje mu oduprijeti se sudbini, Petri je suprotstavio svoje sumnje u njezinu mo. Tim se stavom odmaknuo od platonisti kog uvjerenja da je mogue apsolutno znanje koje nu~no vodi vrlini i dobru. Poznate Ciceronove rije i o povijesti kao svjedo anstvu vremena, svjetlu istine, ~ivotu uspomene, u iteljici ~ivota i vjesnici starine nazvao je divnom, ali potpuno nerazumljivom pohvalom. Te velike rije i smatrao je retori kim ornamentom, ne mogavai ih spojiti sa konkretnom historiografskom produkcijom koja samo ni~e podatke i opisuje dogaaje. ak i ako otkrivaju istinu, iz povijesnih se djela ne mo~e izvui moralna pouka, jer istina nije nu~no povezana s dobrotom. Njegova razmialjanja ne slijede bezuvjetno tragove suvremenih apologeta aktivnog politi kog ~ivota, jer ga te~nja za potpunom spoznajom pribli~ava i samotnja koj kontemplativnosti. Ipak treba rei da niti u Dijalozima nije potpuno odbacio utilitarno shvaanje historiografije, prije svega zato ato je doista bio zaokupljen ovjekom i njegovom zbiljskom sreom. Nasuprot idealu opeg dobra koje mo~e postati va~nijim od ljudi, Petri je shvaao sreu kao dobro pojedinca. Zajednica, odnosno vlast, du~na je osigurati graanima uvjete za puninu ~ivota i na svaki na in pomoi zadovoljenju triju prirodnih ~elja ljudskog duha: ~elji za bitkom, ~elji za dobrobiti i ~elji za vje nim bitkom. Petrievo shvaanje "koristi" kosilo se s politi kim utilitarizmom njegova vremena. Kroz razgovore o povijesti kristalizirala se ideja da bi povijest viae pridonijela spoznaji svijeta u paru s filozofijom nego u utilitarnoj mezalijansi s politikom. Tu je spregu izrijekom pokudio, smatrajui da pod utjecajem politike povijest svjesno falsificira i manipulira injenicama ~elei predo iti ~eljenu sliku i polu iti odreeni efekt. "Kada zapuae vjetar istine politi ari mogu ostati smijeani, zbog toga oni taj vjetar zapre avaju, a onaj koji govori istinu u opasnosti je." Ostvarenje sree, glavnog cilja pojedinca i zajednice, smatrao je moguim samo kroz spoj filozofske i povijesne metode, to jest opeg razmatranja o ljudskoj naravi i spoznaje pojedina nih slu ajeva koja korigira openite teorije. Iskustvenost konstituira povijest kao poseban na in dosizanja znanja o svijetu, neposredno vezan uz filozofsku spekulaciju. Potreba za javnom slu~bom na korist grada za Petria je bila neosporna, ali je veu va~nost pridavao pitanjima koja filozofija postavlja povijesti, ak i ako ostanu bez odgovora. Drugim rije ima, korist od povijesti je spoznaja, a da bi do nje doaao, Petri je zahvatio u temelje discipline htijui odrediti njezinu bit, podru je i spoznajne mogunosti. Zbog toga se njegovi Dijalozi o povijesti danas mogu gledati dvojako: kao svjedo anstvo o filozofskim domialjanjima i povijesnim okolnostima renesanse, te kao formuliranje metodoloakih pitanja o prirodi povijesne spoznaje koja se i danas postavljaju. Petrieva polaziana to ka nije bila sigurnost opeprihvaenih teorija, ve neznanje. Po etak i lajtmotiv Dijaloga je priznanje da ne zna ato je to povijest. Ona je neko pri anje, ali kakvo, o emu i zaato, tko to zna? Mra na auma, labirint, tunel kojem i ne nazire svjetlo na izlazu, nego napipava svoj put. Njegovo "neznanje" zapravo je metafora upitnosti znanja, ato isti e i formom: rije  uglavnom imaju sugovornici koji samouvjereno izla~u sve ato znaju o povijesti, a Petri ih aokira svojim sumnjama. Sugovornici ga zbog toga nerijetko smatraju sitni avim i zagri~ljivim, no njega to ne zaustavlja, jer "knjiga njegove duae" svuda stavlja upitnike i tjera ga na potragu. Ostajui dosljedni traga , viae je puta svjesno ostao na razmatranju o onome ato povijest nije, smatrajui da e se metodom eliminacije makar pribli~iti odreenju njezine biti. Na tom putu sugovornici nisu neva~ni niti potcijenjeni, jer upravo kroz izazov dijaloga Petri kristalizira pitanja, demistificira nepotpuna i loaa rjeaenja i tra~i nova. Forma dijaloga upozorava na njegov odnos prema ovjeku i prema spoznaji, jer u razmjeni mialjenja vidi najbolji put ka znanju. Piaui o Petrievim Dijalozima o povijesti, mnogi su autori zamijetili da je on viae problematizirao nego ato je nudio rjeaenja. On je i sam bio svjestan da mu naj eae ostaju samo pitanja i zato ka~e da je filozofija "velika vjeatica" koja osvjeatava u spoznaji koliko je postojee znanje nepotpuno i malo. Ruaei svojim dvojbama i pitanjima sve uvrije~ene stavove o povijesti, Petri je konzekventno proveo temeljnu ideju renesansne filozofije koja odbacuje okove apriorno ustanovljenog misaonog reda i dopuata ovjeku ii smjerom koji odreuje slobodna misao. Kako sam ka~e, njegov ga duh ini smionim i neopreznim, te ga tjera da "zapliva bez mjeaina i tikvi, bez oslonca na stare". Petria ne zadovoljava definicija povijesti kao pripovijedanja koje ne postavlja pitanje o uzrocima po kojima sve na svijetu postoji. Postavljajui pred povijest zadau traganja za po elima, on afirmira njezine mogunosti spoznaje i uzdi~e je daleko iznad tadaanje historiografske prakse. Tako shvaeno traganje za znanjem postaje avantura u kojoj je sve nejasno, ali je i sve mogue. ovjek i vrijeme: temeljne kategorije povijesti U za etku Petrieva zanimanja za povijest bila je svijest o tome da se tragajui za smislenoau discipline iji je predmet ljudsko djelovanje u vremenu posredno odgovara i na pitanje o smislu postojanja ovje anstva. Svjestan razmjera znanja i neznanja o prirodi i svijetu, smatrao je da kaos povijesnih zbivanja krije dio odgovora za kojim ovje anstvo traga, te je zbog toga uklju io povijest u svoju cjelovitu teoriju spoznaje. Nakon ato je odba ena srednjovjekovna teoloaki utemeljena predod~ba o povijesti kao putu spasenja, vrijeme je postalo ljudska kategorija. Pitanja o smislu nu~no su se morala usmjeriti ka ljudskom iskustvu u vremenu. Zbog toga Petrievo putovanje u povijest po inje od stava da je ona ovjekovo djelo, o itovanje njegova postojanja i djelovanja. ovjek svojim postojanjem stvara zbiljsku povijest koju potom tuma i i stvara zapis o njoj. S druge strane, povijest oblikuje ovjeka, u velikoj ga mjeri ini onim ato on jest, ato zna i da u njoj mo~e tra~iti tragove samoga sebe. U okviru takvog shvaanja historiografija dobiva ulogu promialjanja ljudskog iskustva kao dijela cjelovite spoznaje svijeta, a ne svodi se na staretinarnicu korisnih primjera. Kaoti nost zbivanja i nemogunost uspostavljanja organiziranog sustava ote~avaju zadau povijesti, ali ne umanjuju njezino zna enje. Naprotiv, teakoe spoznavanja povijesti koje proizlaze iz raznolikosti i akcidentalnosti zbivanja, prema Petrievu mialjenju ujedno su dokaz njezine sveobuhvatnosti. Povijest ne nudi lijepo organizirani i jasni znanstveni sustav, ali pru~a materijal za razmialjanje. Petri je imao dvojaki odnos prema nasljeu ovje anstva skupljenom u povijesti. U svakom pogledu iznova ispituje i vrednuje tu vreu ostataka i uspomena, iznosi svoje sumnje i pitanja, ali upravo zato ato je svjestan da u tom kaosu le~i mogunost spoznaje. Iskustvo omoguuje makar slutnju, ako ne i spoznaju, jer posljedice imaju u sebi ugraenu bit stvari. Takav pogled isklju uje stati nost i ahistori nost razmatranja svega postojeeg i afirmira povijest ne samo kao baatinicu, ve i tuma iteljicu svega ljudskog. Uz ovjeka, vrijeme je bitna odrednica Petrieva shvaanja povijesti. Kronoloaki redoslijed pisanja povijesti za njega ne zna i samo jednostavno nizanje stvari onako kako su se dogodile, ve odra~ava stupnjeve postojanja: postanak, rast, bivanje, opadanje, svraetak. "Budui da je ljudsko djelovanje zapravo gibanje, a budui da se gibanje uvijek odvija u vremenu, onda po nu~di svi imbenici djeluju u vremenu, a djelo se mora mjeriti vremenom." Tako promjene u povijesnim kretanjima postaju drugim glavnim predmetom povijesti. Prema Petrievim rije ima, bez vremena, "okruglog poput neba koje se stalno okree... ljudska bi djela letjela praznim beskrajem kao atomi u sun evoj sferi, bez kraja i zastoja", bez prepoznatljive svrhe i zna enja. Vrijeme sve obuhvaa i poma~e shvatiti ato se dogodilo, a potom i ato e se dogoditi. Povjesni ar ne smije dopustiti da mu se vrijeme otrgne iz ruku, jer bi tada izgubio okosnicu svega djelovanja i ne bi ga mogao objasniti. Petri pred povijest postavlja zahtjev za promjenom vremenske perspektive. Odbacuje Ciceronovu tvrdnju da je povijest pripovijedanje o onome ato se zbilo, ato je izvan domaaaja sjeanja, jer se mo~e pisati i o vlastitom vremenu, pa i o budunosti. Zbunjujui svoje prijatelje, nazvao je starozavjetne proroke "povjesni arima budunosti", jer su oni, prosvijetljeni miloau, jasno vidjeli ono o emu su govorili. Ta osebujna tvrdnja zna i posredno prihvaanje relativnosti vremena, odnosno zna enja ljudske perspektive u percepciji vremena. Nadalje, Petri je povijesti priznao pravo razmialjanja o svemirskim zbivanjima, budui da ondje le~e uzroci koji se ti u samog ovjeka. U njegovu sustavu isto vrijeme mjeri svjetska, nebeska, prirodna i ljudska djela, te je zbog toga meu povjesni are ubrojao matemati are i filozofe prirode, meu kojima i Ptolomeja. Pri a o svemiru u kojem je sve zabilje~eno izraz je Petrievog filozofskog sustava prema kojem se u svakom dijelu krije spoznaja o cjelini, a svaka pojedina disciplina mora imati na umu cjelovitost i onda kad se bavi singularnim. Kroz usta egipatskog astrologa Hamuna iz treeg dijaloga Petri govori o vezi izmeu svemirskih i zemaljskih zbivanja. Svemir je Bo~jim djelovanjem nastao iz kaosa koji se kretanjem ustrojio u oblike nebeskog svoda koji svojim kretanjem oponaaa Bo~je zamisli i krije po ela svijeta. Cikli nim izmjenama kaosa i reda, svemir se obnavlja, a na Zemlji nastaju i nestaju ljudske civilizacije. Kada svemirski ciklus, "veliki okret" koji je Bog pokrenuo, doe svome kraju, on ne nestaje nego se vraa. Kako gibanje svemira mijenja smjer, mijenja se i ljudsko vrijeme: ljudi se pomlauju dok ne nestanu u nepostojanju. Potom zavlada tisugodianji kaos nakon kojeg slijedi novi obrtaj svemira. Po Petrievu mialjenju, naraataj ovog naaeg okreta nee do~ivjeti "povratak u niata", jer se materija istroaila i propala, te e Bog morati stvoriti novu materiju i novi svijet, novo nebo i novu zemlju Otkrivenja. Poznato je Petrievo bavljenje svemirom i ideal matematike kao generalne discipline, no ipak je za udna njegova ideja o obrtanju strelice vremena, toliko prije nego ato se ustanovila ta matemati ka mogunost. I viae od toga, Petri pretpostavlja zakrivljeni kona no/beskona ni svemir, te ulogu svjetlosti kao posrednika izmeu materije i bitka, odnosno Boga. Po njegovom mialjenju, vrijeme dodaje tom svijetu ljudsku dimenziju, to jest ono je znak ljudskog postojanja u svemiru. Zato iz perspektive povjesni ara vrijeme ne smije biti samo metodoloaka potka pomou koje e odmotavati dogaaje, ve okvir jedini mogui okvir ljudskog postojanja. Uvijek nova povijesna istina Jedno od najva~nijih pitanja koje prati diskusiju o povijesti joa od antike, jest pitanje istinitosti. Mnogi renesansni mislioci olako su postavljali zahtjev za povijesnom istinom, bez rasprave o zna enju toga pojma. Od povijesti se tra~ila "vje na istina", s argumentom da se njezin predmet ve dogodio, dakle je nepromjenjiva injenica. No, proalost mo~e biti vraena samo posredno, kroz historiografiju, a to zna i da postoje samo sa uvane injenice, a i one su podlo~ne kategorizaciji i interpretaciji povjesni ara. Povijesna istina se ne mo~e poistovjetiti s pojmom nepristranosti ili pomne kritike izvora. Ta razina nije upitna ni za Petria ni za danaanju metodologiju povijesti: prije pisanja povijesti nu~an je sveobuhvatan uvid u izvore koji se ti u izabranog predmeta. Meutim, niti ta faza rada nije liaena subjektivnosti, jer povjesni ar uzima podatke po vlastitom izboru, u skladu s temom i pristupom, a interpretacija je joa i viae obilje~ena njegovom osobnoau. Nije rije  o voljnom izboru izmeu la~i i istine i toga je Petri bio potpuno svjestan. Njegov idealni povjesni ar koji ne izra~ava svoje ljubavi i mr~nje pohvalama, odnosno prijekorima, ne preauuje ono ato zna, nikome se ne dodvorava i ~udi za istinom, ipak ne mo~e biti objektivan. Povjesni ar je onaj koji bira i odlu uje ato e smatrati va~nim, ato e i kako povezati, hoe li slijediti kronoloaku nit ili e druga ije konstruirati pri u. On mo~e razvrstavati dogaaje, razbijati ih i ponovo organizirati po svojoj odluci, a mo~e i sa~imati vrijeme. Kad Petri ka~e da pojedinac promatra povijest svojim o ima, svjestan je da spoznaja mora biti subjektivna, jer bez subjekta niti ne postoji. Podaci koje ovjek prima putem osjetila preobra~uju se u njemu samome i oblikuju znanje i dublji uvid u stvari. To je ujedno jedan od Petrievih argumenata kojima briae oatru granicu izmeu povijesti i umjetni kog stvaralaatva. "Knjiga njegove duae" s kojom usporeuje sve ostale knjige i koju smatra temeljnim kriterijem, metafora je ne samo introspektivne metode spoznaje nego i osobe kao krajnjeg mjerila, iz ega nu~no proizlazi zaklju ak o subjektivnosti spoznaje. Pitanja koja postavlja taj unutarnji glas prava su pitanja, a odgovori koje ovjek mo~e nai u sebi bli~i su istini od onih koji piau u knjigama. Takvo vrednovanje individualne spoznaje ne zna i nepoativanje tueg znanja, nego slobodno razmialjanje i preispitivanje autoriteta koje jedino mo~e uroditi novim znanjem. Kroz lik mladia spremnog i na tu njavu u obrani svojih mialjenja, podsmjehnuo se Petri Ciceronovom uvjerenju da objektivna povijesna istina ovisi samo o volji, hrabrosti i nepristranosti povjesni ara. Mladi koji simbolizira drsku slobodu mialjenja, ukazuje svojim starijim sugovornicima kako ve na razini golog iznoaenja injenica postoje velike razlike meu pojedinim povjesni arima, a na razini tuma enja i sudova one su joa i vee. Dva e ovjeka dati razli ite iskaze o dogaaju kojem su bili svjedoci, a kamoli o onome o emu su saznali posredno. Zbog toga nije mogue saznati cjelovitu istinu o ljudskim djelima. Slika povijesnih zbivanja koju povjesni ar pru~a u svom djelu neminovno odra~ava preokupacije i poglede njegova vremena, obi aje njegova kraja, njegov osobni interes i stavove, temperament, druatveni polo~aj, na in ~ivota, emotivne i intelektualne sposobnosti, uvid u podatke, erudiciju, stil. Povjesni ara mogu dijeliti od istine i vrlo prozai ni osobni interesi, strasti i slabosti: te~nja za slavom, dobitkom, dodvoravanjem vladaru, zaradom ili zadovoljstvom. Mnogi su pisci povijesti "taati i astohlepni, zlobnici ili klevetnici, pristrano naklonjeni svome narodu, glupani, neradnici i neznalice", a to se o ituje i u njihovoj produkciji, to jest onome ato zovemo svojim znanjem o povijesti. Koliko god povjesni ar bio akribi an i poaten prema izvorima, njegov kona ni rezultat bit e uvijek osobiti konstrukt satkan dijelom od tragova proalosti, a drugim dijelom od svih pripadnosti i svojstava njegova tvorca. I onda kad ~eli predati ljudima u ruke ato vjerniju pri u, povjesni ar djeluje kao neka vrsta demiurga koji prije svega objaanjava sebi, a potom daje drugima udjela u svome razumijevanju stvari, dakle posreduje pri u i utje e na nju svojom osobnoau. Iako spoznaja nadopunjava ukupno znanje i tako postaje kolektivnim vlasniatvom, ona je u svojoj biti individualna. Suo ivai se s epistemoloakom krhkoau povijesti, Petri je zaklju io da historiografija ne mo~e biti ni objektivna i ni jednozna na. Nije mogue jednom zauvijek napisati povijesti ni ponuditi potpuno znanje o stvarnoj proalosti. Pisana povijest mora sama uvijek ponovo uspostavljati kriterije po kojima e birati, kombinirati, povezivati i tuma iti injenice koje izvla i iz mora proalosti. Logika ljudskog mialjenja i djelovanja i sama je proizvod povijesti, ljudsko znanje i zablude takoer. Svako vrijeme iznova razmatra povijest s razli itih motriata i postavlja svoje kriterije po kojima e sondirati more proalosti. "Istina povijesti" ovisit e o tome tko je piae, kada i gdje. To ne zna i da je povijesna spoznaja nemogua, ve samo da je teako dosti~na i viaezna na. Uostalom, i prirodne znanosti mijenjaju svoj odnos prema spoznaji, osobito pod utjecajem fizikalnih otkria koja su poljuljala uvjerenje u egzaktnost i determinizam prirodnog svijeta, a time i u objektivnost i jednozna nost spoznaje. Interaktivnost ljudske spoznaje i prirodnih injenica bliska je odnosu povijesnog iskustva i historiografije. Povijest je disciplina u ijoj je biti ugraeno neprekidno novo promialjanje, tako da djeluje emancipatorski na svaki novi naraataj koji je vlastan na svoj je na in ugraditi u vlastiti trenutak. Petrieva brojna pitanja pokazuju da je i on povijest shvaao kao oblik rasprave koja viae otvara nego ato zatvara beskrajne mogunosti tuma enja proalosti. Njegova logika razumijevanja realnosti koja polazi od ovjeka, od njegova djelovanja i promialjanja tog djelovanja, dovela je do svijesti da je znanje o povijesti posredovano misaonom konstrukcijom, izborima i tuma enjima pojedinaca. Nije mu promakao zna ajan utjecaj promjena u ljudskom druatvu na spoznaju povijesti koju zbog toga ne naziva znanoau nego mnijenjem. Rasprava o tome koliko povijest ovisi o pitanjima, sla~u li se okolnosti dogaaja same ili ih sla~e povjesni ar i jesu li initelji, uzroci, sredstva i na ini uvijek posve jasni ili ih povjesni ar ini jasnima, podsjea na danaanje diskusije o konstrukciji i dekonstrukciji povijesti. S velikom intelektualnom smjeloau, Petri je otiaao joa korak dalje u relativizaciji povijesne istine. Budui da su predaje i mitovi, la~i i fantazije u povijesti funkcionirali kao istina, upitao se je li najva~nije da historiografija bilje~i stvarnu istinu. Tim izazovnim upitnikom, pokazao je kako povijest mo~e biti manipulativna kada slu~i bilo kojoj drugoj svrsi osim spoznajne. Osim toga, htio je rasvijetliti sam pojam povijesne injenice, shvaajui da su tragovi proalosti u najveem broju i sami konstrukcija, to jest nude odreeno tuma enje koje mo~e bitno odudarati od stvarnosti. Izmialjeno zadobiva vrijednost istine za onoga tko u to vjeruje, a time postaje povijesna injenica koja djeluje na zbivanja i koju povjesni ar mora uzeti u obzir. Prihvaanje takvog metodoloakog motriata ne zna i odricanje mogunosti povijesne spoznaje, ve prije upozorenje na teakoe toga procesa, na "uske procjepe" kojima se moramo provla iti kroz povijest. Prijedlog nove metodologije Petrievo shvaanje uloge povijesti u tuma enju svijeta i postojanja ovjeka, nu~no zna i i metodoloake zahtjeve, odnosno utjecaj na konkretnu historiografsku praksu. Zbog toga on govori o njezinu predmetu, izvorima, na inima rada, te o izri aju. Predmet povijesti definira kao ukupnost ljudskog iskustva u vremenu, a to podrazumijeva prou avanje svih podru ja ~ivota. Za razliku od mnogih svojih suvremenika koji su ograni avali historiografiju zahtjevom za politi kom svrhovitoau, Petri govori i o gospodarstvu, kulturi, svakodnevici, vojnoj strategiji, "velikoj" i "maloj" povijesti. Povijest koja ne bi obuhvatila sve ono ato je nu~no za ~ivot zajednice i ato ini ~ivot bila bi "isprazna i bez temelja". U srediatu Petrieva predloaka povijesne analize je ovjek, onaj koji pokree zbivanja, sudjeluje u njima ili trpi njihove posljedice. Javni i privatni ~ivot ovjeka, njegove ~elje, strasti, odluke i osjeaji, navike, mogunosti, prilike i uspjesi, volja, mo, znanje i nastojanje, te materijalna i duhovna dobra spadaju u povijesno istra~ivanje jednako kao ini i dogaaji. Iako je usredoto en na "ljudske stvari", Petri izaziva sugovornike mogunoau proairenja obzora i na prirodu, te govori o povijesti biljaka, ~ivotinja, minerala, zemlje i vode, te o zemljopisu kao dijelu povijesti. U toj se diskusiji spoti e na Ciceronove definicije, tako rado prihvaene u njegovom vremenu, te pokazuje koliko su u sebi proturje ne. Definicija povijesti kao pri anja o onom ato se zbilo, po njegovom je mialjenju u nesuglasju s ograni enjem predmeta povijesti na velike ljude i velike dogaaje. Metafori ki dokazujui to proturje je, Petri primjeuje da bi predmet istra~ivanja moglo biti "pletenje arapa, aivanje haljina i gradnja kua", jednako kao i "uzviaene stvari" o kojima govori Ciceron. Povijest "obi nih graana" postavlja uz bok "izvanrednim djelima izvanrednih ljudi". Osim toga, u prosudbi tko su to veliki ljudi ne slu~i se politi kim kriterijem: za njega su to prije svega filozofi, govornici, pjesnici i umjetnici, to jest "oni koji donose svijetu spoznaju i radost". Nasuprot tome, njegovi zgro~eni sugovornici isti u da je dostojno prou avati povijest ratova, vladara i vojskovoa, vlasti i institucija, a ne odijevanje, opremu, stanovanje i svakodnevni ~ivot. Petri postavlja i pitanje kriterija izbora injenica, odnosno odluke o njihovoj va~nosti za tuma enje nekog povijesnog dogaaja ili procesa, naglaaavajui da se razumijevanje stvari esto krije u naoko neva~nim detaljima. Njegovo razlaganje o tome kako klima, doba godine, tjedna ili dana, blagdansko ili neradno vrijeme, rodne i nerodne sezone, sretni ili nesretni dani, zna ajke kraja, utje u na zbivanja podsjea na postavke moderne historijske antropologije. Petrieva slikovita argumentacija postala je stvarnost, jer se historiografija doista posvetila "pletenju arapa" i sli nim "nedostojnim" stvarima s jednakom ozbiljnoau kao i politi kim pitanjima. Obuhvatno shvaanje predmeta povijesti podrazumijeva i proairenje izvorne grae, u koju Petri uklju uje sve tragove ljudskog djelovanja i stavova. Materijalnim ostacima je pridavao osobito zna enje, jer oni svjedo e izravno, ne organizirajui povijest u vlastite pri e kako to ine pisani izvori. Povjesni ar je du~an promialjati i spajati te tragove, te tuma iti njihovo zna enje. Takva kritika izvora bila je metodoloaki preduvjet nove logike znanstvenog razmialjanja. Kako se snai u preobilju podataka, u njihovoj singularnosti? Svjestan zamki i neizvjesnog ishoda pustolovine u koju se upustio, Petri je odbacio optimisti ke teorije o cikli nosti u povijesti i o zakonitostima koje se mogu prepoznati i upotrijebiti na korist vlastitoga vremena. Beskrajna raznolikost ljudskih dogaanja dovela ga je do zaklju ka da je u povijesti nemogue ustanoviti bilo kakvo pravilo. Bio je svjestan nu~nosti usporeivanja i povezivanja injenica u povjesni arskoj praksi, ali je upozorio da odricanje njihove singularnosti dovodi do zabluda i krivih procjena. Petri ipak priznaje neke konstante i poveznice koje tra~i u ljudskim svojstvima, potrebama i reakcijama. Glavnom motivacijom i nepromjenjivom svrhom ljudskog ~ivota smatra te~nju za sreom, te upravo na tome temelji mogunost analogije, unato  singularnoj raznolikosti dogaaja. Ljudsko djelovanje smatra ne im velikim, ak i kaoti nim, jer u sebi skriva toliko obilje zbivanja, tisue i tisue zakutaka koje je teako doku iti, te od povjesni ara tra~i osobitu sposobnost. Slojevita zbivanja moraju se slojevito i istra~ivati, onako kao ato se ljuate slojevi s lukovice, ato zna i da emo se pribli~iti razumijevanju stvari, ako i ne doemo do njezine sr~i. Razmialjajui o sveobuhvatnosti povijesti, Petri je uo io i problem opeg i pojedina nog, odnosno analize i sinteze. Analiza pojedinih problema koju zove "malom povijeau" bitna je za opu povijest ovjeka i svega svijeta, jer "razumijevanje detalja slu~i boljem razumijevanju cjeline", "glavnog djela", to jest sinteze. Pisanje povijesti Petrievo zanimanje za povijest kao disciplinu pisanja takoer je izuzetno aktualno. Razmialjajui o povijesnoj naraciji, ponudio je manje pitanja, a viae odgovora nego obi no, jer je, po njegovim rije ima, mnogo lakae odrediti pravila pisanja povijesti nego njezinu bit. No, iz njegove analize na kraju proizlazi da specijalisti ki problemi povijesnog iskaza, jezika i stila takoer zadiru u bit discipline, s ime s sla~e i moderna metodologija povijesti. ak i dogaajna historiografija mora izmisliti narativnu strukturu kako bi oblikovala prostor i vrijeme. Otvarajui ta pitanja, Petri je postavio i ona koja su va~na za odreenje smisla povijesti: je li ona znanost ili umjetnost, u kakvom je odnosu prema poetici, retorici, matematici i drugim znanostima. Odnos misli i rije i toliko ga je zaokupljao da se poduhvatio pisanja traktata o retorici koju promatra izvan uobi ajene utilitarnosti i formalizma, kao mogunost izraza znanja i mudrosti, to jest istine. Rije , kako je Petri shvaa, nije ukras nego logos, utjelovljenje misli/Duha. Za njega rije  nije arbitrarna i pragmati na, nego je prava spona ovjeka sa svijetom. Tek kroz rije i stvari dobivaju zna enje, a ovjek usavraava svoje misli i posreduje ih drugima. Govorniatvo shvaeno kao disciplina rije i postaje spona izmeu svih podru ja ljudske djelatnosti kojima je rije  medij. Povijest, pjesniatvo, i filozofija postaju oblicima jedinstvenog spoznajnog sustava. Modeli njihova iskaza se mogu razlikovati, ali sve ih povezuje stvarala ka upotreba rije i. Ideja o artikulaciji zbilje kroz rije i podrazumijeva slobodu povjesni ara sli nu umjetni koj. Za Petria je povijest iskustveni pol filozofije, ali i "ars", dio knji~evnosti. U kona nom zbiru, povijest i pjesniatvo pokazuju se u mnogo emu srodnima i oblikom i sadr~ajem. Zbilja, to jest cjelokupno ljudsko iskustvo, podru je je i pjesni kog i historiografskog promialjanja. Obje vrste nastoje razjasniti svijet, stavljaju se u odnos prema njemu i stvaraju odreenu sliku. Obje imaju utjecaj na ljude kojima prenose poruke i pobuuju osjeaje, te pridonose ostvarenju eti kih ideala koje je renesansna filozofija postavljala pred druatvo. Ideal sree ovjeka koji se smatrao svrhom povijesti, za Petria je bio joa jedan argument o njezinoj sli nosti s knji~evnoau koja takoer ljudima nudi sreu u pri ama i maatanju. Dvije su discipline bliske po estetiziranom na inu izra~avanja, jer i povijesni izri aj ima ritam i figure, pa e ga Pontano ak nazvati "nevezanom poezijom" (poetica soluta). Vezuje ih i "povijesno" shvaanje rije i, prema kojem ona obnavlja i mijenja svoje zna enje ovisno o konkretnom povijesnom kontekstu. Ono ato ih dijeli jest shvaanje da je povijest narratio vera, obvezom prema istini liaena potpune slobode stvaralaatva koju ima pjesniatvo. No, Petri je poljuljao i ovo rjeaenje koje je primirilo duhove njegovih sugovornika, diskusijom o spoznajnoj vrijednosti "neistinitog" knji~evnog stvaralaatva u odnosu na "povijesnu istinu". Primijetivai da je neistinito i osobno prisutno u povijesnim kao i u knji~evnim djelima, zaklju io je da su obje discipline podjednako subjektivne. Razlika proizlazi samo iz toga ato se povjesni ari izravno vezuju uz povijesno iskustvo, dok knji~evnici slobodno stvaraju vlastite svjetove. Pjesnici ne smatraju da moraju neato objasniti drugima, a ponekad niti sebi. Prvi im je cilj stvoriti zabran u kojem e ~ivjeti, ali, gradei ga, i oni koriste povijesno iskustvo i pridonose njegovu spoznanju. Knji~evna djela postajui od osobnog do~ivljaja injenicom zbiljskog ~ivota, istodobno grade svijet i tuma e ga. Stoga Petri smatra pjesnike bliskima bo~anskom dostojanstvu, jer stvaraju "mnogo gotovo ni od ega", stvaraju novo. Povijest je sputana veim brojem pravila i zahtjeva nego knji~evnost, ali to ne zna i da mora postati njihovom robinjom i da ne mo~e dosei umjetnost u izrazu. Povjesni ar kojem je glavni cilj razumjeti zbiljski svijet, svijet izvana, takoer mo~e imati udjela u stvarala kom obogaenju svijeta, ako je darovit. Spoznaja, odnosno uvid u bit stvari, jednako je pro~eta erosom stvaranja kao i pjesni ka preobrazba zbilje. Odbacivanje teoloakog poimanja povijesti, shvaanje vremenske perspektive, poimanje povijesnih dogaaja iz njih samih, te kritika izvora, stavljaju humanisti ku historiografiju na po etak razvoja kriti ko-znanstvene historiografije. Radom filologa koji su u kriti kim izdanjima stavili anti ke autore u povijesne okvire uspostavljena je metodika rada koja svim ostacima proalosti prilazi kao tragovima ljudske djelatnosti podlo~nima kriti kom ispitivanju. Te su metode postale temeljem znanosti o povijesti, one koja je smatrala svojom zadaom objektivno utvrditi najprije injenice, a potom i zakonitosti povijesnih procesa. Meutim, danas povijest viae nije ta ista samouvjerena disciplina, sigurna da mo~e jednozna no imenovati i protuma iti povijesna zbivanja. Nakon svih burnih promjena u historiografiji od 20-ih godina ovog stoljea nadalje, diskusija o subjektivnosti i objektivnosti, spoznajnim i izra~ajnim mogunostima, ulozi povjesni ara i sli nim problemima, ponovno je pribli~ila povijest spekulativnosti i umjetnosti. Ona se opet vraa pitanjima koja je postavljala jedna struja renesansne misli, kojoj je pripadao i Petri, prednja ei u njoj svojim metodoloakim postavkama. Njegovo shvaanje povijesti koja te~i cjelovitoj spoznaji zbog sree ovjeka, iskaz je povjerenja u eti nost znanosti i njezin djelotvorni utjecaj na ponaaanje ljudi, prije svega u politici. Takvo vienje uloge znanosti mogli bismo nazvati utopisti kim, jer smo svjedoci da politika dominira nad znanoau, a ne obratno, te da se i sama znanost, uglavnom zbog gubitka cjelovitosti i ovisnosti o kapitalu, udaljuje od "dobra" i "istine", vrijednosti koje je humanizam pred nju postavljao. No, iznova okupljene humanisti ke discipline mogle bi nasuprot interesu i kapitalu postaviti ovjeka i time ponovno doi na trag vremena koje ih je stvorilo. Mo~da se u ovo vrijeme osvjeatavanja od zablude o neprekinutom razvoju i napretku mo~emo nadati novom humanizmu i novoj obuhvatnosti spoznaje kakvoj je Petri te~io i postavio svoj nacrt za nju. Kao jedan od diskursa koji promialjaju svijet, povijest bi i danas mogla pou iti, ukoliko pristane na zahtjev za filozofskom, eti kom i estetskom kvalitetom, zahtjev koji je Petri pred nju postavio prije etiri stoljea. Hoemo li ikada nai odgovore na sva pitanja o ljudskom vremenu, to jest o naaem kolektivnom i individualnom postojanju, dvojbeno je, ali je sigurno da emo ih tra~iti. Stalno emo preispitivati osobnu i zajedni ku proalost i mu iti se s epistemoloakim i metodoloakim problemima povijesti da bismo doali do znanja koje je nu~an dio osvajanja svijeta i samoga sebe. Zdenka Janekovi Povijesno iskustvo i pisanje povijesti u Petrievom sustavu spoznaje svijeta Sa~etak Novi odnos prema ovjeku i svijetu izrastao iz humanizma, stavio je povijest u srediate razmatranja renesansne misli. Najvei broj traktata koji su problematizirali historiografiju bavio se pitanjima svrhe povijesti i njezine forme. Ta struja razmialjanja dovela je do metodoloakih pomaka u historiografskoj praksi, ali nije postavila novu teoriju disciplini koja je napuatanjem srednjovjekovne ideje o povijesti spasenja ostala bez teoretskog temelja. Frane Petri je takoer razmatrao odnos povijesnih spoznaja i politi ke zajednice, ali je krenuo i dalje od toga, u potragu za filozofskim temeljima pisanja povijesti. Najveom "koriau" od povijesti smatrao je spoznaju, te je zato ona postala jedna od disciplina koje su tvorile njegov cjeloviti spoznajni sustav. Iskustvenost povijesti, u sprezi s filozofskom spekulacijom, afirmirao je kao poseban na in spoznavanja ovjeka i svijeta. Zbog toga je Petri zahvatio u temelje discipline, htijui odrediti njezinu bit, podru je i spoznajne mogunosti. Tra~ei platonisti ki ideal apsolutnog znanja, stavio je pod upitnik sva uvrije~ena mialjenja i problematizirao kategoriju znanja, udaljujui se u ime slobode mialjenja od svog duhovnog uzora. Pitanja koja je otvorio i danas su aktualna u raspravi o prirodi povijesne spoznaje. Progovorio je o predmetu povijesti, kategoriji vremena, istini, odnosu proalosti i povijesti, ulozi povjesni ara, subjektivnosti i objektivnosti, prirodi izvora i metodama rada na njima. Povijest kako je Petri vidi, mora obuhvatiti sav ~ivot, od svakodnevice do "velikih" dogaaja i tra~iti u akcidentalnosti i singularnosti proalih zbivanja puteve razumijevanja. Posvetio je pa~nju i formalnoj strani povijesnog iskaza, stavljajui ga u odnos s retorikom i poetikom. Rije  kao spona izmeu ovjeka i svijeta povezuje takoer povijest, pjesniatvo i filozofiju u jedinstveni spoznajni sustav. Povijest, iako zbog obveze prema zbilji zauzdana veim brojem pravila, takoer mo~e imati udjela u stvarala kom obogaenju svijeta. Petri je pred povijest stavio zadau slobodnog mialjenja u potrazi za po elima i kroz to afirmirao njezine spoznajne mogunosti, a idejom o artikulaciji zbilje kroz rije i pojedinca, povjesni ara, dao joj je slobodu sli nu umjetni koj. Slobodom mialjenja, metodoloakim i teoretskim pitanjima, a takoer i zahtjevom za filozofskom, eti kom i estetskom kvalitetom, Petri i danas mo~e biti poticaj u diskusiji o biti povijesti. Zdenka Janekovi Povijesno iskustvo i pisanje povijesti u Petrievom sustavu spoznaje svijeta Kratki sa~etak Frane Petri je u Dijalozima o povijesti krenuo u potragu za teoretskim temeljima discipline i ugradio je u svoj nacrt cjelovite spoznaje svijeta. Slijedei postavke platonisti ke teorije, spregu iskustvene povijesne spoznaje i filozofske spekulacije smatrao je jedinom moguom metodom razumijevanja svijeta. U potrazi za biti povijesti progovorio je o svim va~nim kategorijama, od njezina predmeta, do metoda i iskaza. Ako i nije mogao do kraja konceptualizirati, ostavio je pitanja koja su i danas aktualna i uzdigao povijest od tadaanje historiografske prakse dajui joj vrijednost diskursa koji pridonosi spoznaji svijeta. Zbog toga se njegovi Dijalozi o povijesti danas mogu gledati dvojako: kao svjedo anstvo o filozofskim domialjanjima i povijesnim okolnostima renesanse, te kao formuliranje metodoloakih pitanja o prirodi povijesne spoznaje koja se i danas postavljaju.  F. Zenko, Uvod, u: F. Petri, Deset dijaloga o povijesti, Pula - Rijeka 1980, 18-19. Lj. Schiffler, Frane Petri, Zagreb 1997, 67-69. D. Waley, Later Medieval Europe (from St Louis to Luther), 2. izd. Longman, London New York, 1985, 227-236.  F. Petri, Della historia diece dialoghi, nelle quali si ragiona di tutte le cose appartenenti all'historia, e allo scriverla, e all'osservarla, Venezia 1560./Deset dijaloga o povijesti, Pula - Rijeka 1980.  F. Petri, La Citt felice, Venezia 1553./ Sretan grad, Zagreb 1975.  Zenko, Uvod, 12. Schiffler, Frane Petri, 44-47.  Dij. IX, 239-241.  Dij. IV, 129-131; V, 149; VIII, 221-227; IX. K. Jenkins, Rethinking History, Routledge, London, New York 1995, 28.  "Ta djela moraju biti vodi  srei drugih. Pri tom ne mislim na sreu kojoj hvalu daju samo filozofi i koja ne samo da nije usreila nijedan grad nego po svoj prilici nijednog ovjeka. Govorim o onoj srei koju nam mo~e pru~iti ljudski ~ivot." Dij. VI, 171; IX, 245-247.  Dij. V, 155.  Dij. I, 47, 65; II, 67; IV, 127.  Dij. III, 93.  Zenko, Uvod, 20.  Dij. II, 67.  Dij. I, 63.  Dij. II, 67-69, 71; IV, 137.  Dij. IX, 253-257.  Dij. VI, 171-173; VII, 193.  Dij. VII, 209; X, 285-287.  Dij. III, 95.  Dij. II, 75; VII, 209-211.  Usporedi: Lj. Schiffler, Humanizam bez granica, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1992, 130. Ista, Ideja enciklopedizma i filozofsko miljenje, Zagreb 1989, 107-110.  Dij. III, 103-111.  Schiffler, Frane Petri, 69.  Schiffler, Frane Petri, 98-100. Ista, Humanizam, 129. H.G. H.G. Koenigsberger, G. L. Mosse, G. Q. Bowler, Europe in the Sixteenth Century, Longman, London - New York, 1989, 415-419. Usporedi: S. Hawking, Kratka povijest vremena, Zagreb 1996, 38, 43, 61, 70, 92, 150-165. M. Brida, Osobitosti Petrieva tuma enja svjetla, Prilozi za istra~ivanje hrvatske filozofske baatine 9-10, 1979, 169-192.  Dij. VII, 193, 197.  Dij. V, 157.  Dij. X, 283-291.  Dij. II, 73; III, 115; X, 267.  U skladu sa svojim filozofskim odabirom, Platona smatra najboljim anatomom duae, jer u njegovom filozofskom sustavu vidi pobunu protiv stati nosti, pokretan svijet misli koji omoguuje spoznaju proturje ne i raznolike stvarnosti, nasuprot stati nosti i krutosti aristotelizma. Dij. III, 93. Usporedi: H. Festini, Frane Petri o principima historijskog istra~ivanja iz perspektive problemati ke povijesti, Prilozi za istra~ivanje hrvatske filozofske baatine 9-10, 1979, 30. E. Garin, Italijanski humanizam, Novi Sad 1988, 18-19. Koenigsberger, Europe, 426-427.  Dij. V, 139-145.  Dij. I, 55; V, 145, 151-157; VI, 165-167. Festini, Frane Petri, 36.  Dij. IV, 127; VI, 167; X, 273-277.  Heisenbergovo na elo neodreenosti svemira, zna i kraj determinizma, odnosno vrstog znanstvenog modela svemira koji se mo~e egzaktno mjeriti. Pojavilo se razmialjanje o "o ovje enom svemiru", to jest o interakciji ljudske spoznaje i univerzuma, a to je dovelo do spoja spoznajnih metoda fizike i filozofije. W. Heisenberg, Fizika i metafizika, (Der Teil und das Ganze, Mnchen 1969), Beograd, 1989, 185-195, 307-324. Isti, Fizika i filozofija, Zagreb 1977, 33-41 i dalje. Hawking tuma i da prostorvrijeme ini ono ato mo~e imati posljedica po nas, odnosno ono ato mi mo~emo spoznati. Hawking, Kratka povijest, 62, 177. O utjecaju tih novosti na humanisti ke discipline, a posebno na metodologiju povijesti vidi: I. Supek, Filozofija znanosti i humanizam, Zagreb 1979, 202-219, 281-289. M. Gross, Suvremena historiografija, Zagreb 1996, 356-361. Jenkins, Rethinking History, 5-22.  Dij. VI, 171; X, 283-291. Gross, Suvremena historiografija, 377-383.  Dij. V, 147-149.  Dij. VI, posebno 179; VII.  Dij. VII, 199-207; VIII, 229, 235.  Dij. III, 115.  Dij. I, 47; II, 71-77; III, 97.  Dij. VIII, 217-219.  Dij. I, 49-51, 57; II, 85-87; III, 117; IV, 119-127; VI, 179; VIII, 231.  Dij. VII, 211-213. Gross, Suvremena historiografija, 259, 265, 289-293.  Dij. III, 97-99. Garin, Italijanski, 13-15.  Festini, Frane Petri, 33-36. Gross, Suvremena historiografija, 402-403.  Dij. IV, 135-137. Zenko, Uvod, 23.  Dij. VII, 195-197.  Dij. II, 75, 79; VI, 169; VII, 189, 199-201.  Dij. I, 55.  Gross, Suvremena historiografija, 410-416. Nasuprot tome, H. Festini smatra da su problemi suvremene metodologije, to jest ispitivanje povijesne naracije i kategorija povijesne prosudbe, te na ini argumentacije daleko od filozofije povijesti. Festini, Frane Petri, 27.  O odnosu narativne forme i spoznaje vidi: Gross, Suvremena historiografija, 54-59, 282-288, 330-342, 379, 385, 405-407, 410-413. Jenkins, Rethinking History, 29-32.  F. Petri, Della retorica dieci dialoghi nelli quali si favella dell'arte Oratoria con ragioni repugnanti all'openione, che intorno a quella hebbero gli antichi scrittori, Venecija 1562. (Deset dijaloga o retorici, Pula, Rijeka 1983.) Schiffler, Frane Petri, 51-59, 181-183. H. Festini, Frane Petri, 32. L. Bolzoni, Poetika Frane Petria: Model svih moguih poema, Prilozi za istra~ivanje hrvatske filozofske baatine 9-10, 1979, 287.  Nasuprot ostalim mialjenjima, Hanna Gerl smatra da je Petri promovirao povijest iz "ars" u "scientia", razrijeaivai je simbioze s retorikom. H. B. Gerl, Humanisti ka i geometrijska filozofija jezika. Promjena paradigme od Leonarda Brunija do Frane Petria, Prilozi za istra~ivanje hrvatske filozofske baatine 9-10, 1979, 148-154.  Dij. X, 279-281.  To, doduae nije ona srea koju ovjek ~eli, srea zbiljskog ~ivota, ali je njezin odraz. Dij. V, 149. Festini, Frane Petri, 29.  Garin, Italijanski, 90, 191-193.  O odnosu rije i i povijesne zbilje vidi: E. Grassi, Aktualnost humanisti ke tradicije i Heideggerova teza o kraju filozofije, Prilozi za istra~ivanje hrvatske filozofske baatine 9-10, 1979, 67-83. Bolzoni, Poetika, 284-289.  Dij. I, 61-65. Gross, Suvremena historiografija, 56.  Usporedi: Schiffler, Frane Petri, 175-176.  Dij. V, 149-151; X, 267-271.  Garin, Italijanski, 15.  pr&(>@!!&&1122779 9<<D>F>KKZS\S^SrWtWZZ,^.^__ggggiillnrprRxTx8{:{xzƆȆDF "np^`>@Ƹȸ:<lndCJEHhnH j0JCJU CJhnH \"$t-? ? ?l?n?OlllTlVlަd $d "$t-? ? ?l?n?OlllTlVlަ68j B""6#^#H$h&&&&'0'L''''($(A(()*(-T-r--->2d22>3:Y:l::::::B;;;j<<<ddfx8:z|Zt|~  B"D"""6#8#^#`#H$J$h&j&&&&&&&''0'2'L'N'''''''(($(%(A(B((())**(-*-T-V-r-t----6CJhnH  CJhnH j0JCJU\68j $d d  B""6#^#H$h&&&&'0'L''''($(A(()*(-T-r--->2d22-->2@2d2f222>3@3::Y:Z:l:m:::::::::::B;C;;;;;j<l<<<<<<=>=X=Z=x?z?@@4D6DFFFFGGBHDHJJtJvJJJKKBK^K`K(b*b6b8bb@bBbNbPbTbVbXbZb\b4d6dd@d0JmH0J j0JU CJhnH j0JCJUV2>3:Y:l::::::B;;;j<<<<=X=x?@4DFFGBHJtJJKBK<<=X=x?@4DFFGBHJtJJKBKFKHKJKLKNKPKRK`KBKDKFKHKJKLKNKPKRKTKVKXKZK\K^K`K(b@bXbZb\b6d>d@d&`#$d $@P/ =!"#$% PAGE 20 PAGE 19  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r 8  s"#')V+--112 477):;=<@cABIMNQ7TUUVYcZ\^a6bcdf@gTi kkmCnn{o prIuv  !"#$%&'()*+,-./0123456789:; ?S -<Ji}Pfu 6 [ (Ej{Hv*8H-0 i}fz [ EH*----0a b                 &/5=EwMT[]d kerz{8j lV  "   > h d-`K 2BK`K<`K Istvn Rmer(C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Petri.doc@[[h[[x  !"#$%&()*+,./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~PPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPTPVPXPZP\P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P PPPPPPPPP P"P$P&PP@P*P,P.P0P2P4P6P8Pt@P<P>P@PBPDPFPHPJGTimes New Roman5Symbol3& Arial#hK3FK3Frt;!d$?Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmer odmotavati dogaaje, ve 109 $?Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmer [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number8  s"#')V+--112417#:;=6@]ABIMHQ1TUUVY]Z\^a0bcdf:gNikkm=nnuoprCuv  !"#$%&'()*+,-./0123456789:; ?S -<Ji}Pfu 6 [ (Ej{Hv*8H-0b:`ab%444$4%4=EKQLQMQiQjQ^dddeekEuFutՉ։V.;̜EI]J@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @ @@@@@@@@@@@@@@ !#&d-@d 2BK@d<`KUnknown Istvn Rmer &!! Istvn Rmer(C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Petri.doc Istvn Rmer/C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Petri.asd Istvn Rmer/C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Petri.asd Istvn Rmer/C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Petri.asd@kfkkd d 0hh_  !"#$%&()*+,./0123333456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~UVA@ AAA A AAAAAAAAAAA A"A$A&A(A*@,A.A0A2A4A8A:A<@>A@ABADAFAHAJAL@NAPATAVAXAZA\A`AbAdAfAhAjAdAk@lAnApArAtAvAxAzA|A~AAAAAAA@AAAAAAAAAA@AAAAAAAAAAAA@AAAAA@@AAAAA@AAAAAAAAA@AAAAAAAAA@AAAA A AAAA@AAA@^KA@ @"@$@&@P@@*@,A.A0@2A4A6A8@t@@<@>@@AB@D@F@H@J@4dA(bA2bA6bA6dAb@DK@FKA@bAJbANbA:dATb@Vb@HK@JK@ _PID_GUIDAN{540487BC-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi4tvMicrosoft Word 8.0@- @ 02j@Jg Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0@@ё:j@HGjrt ՜.+,D՜.+,< hp|   a;$  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{540487BC-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}-->2@2d2f222>3@3::Y:Z:l:m:::::::::::B;C;;;;;j<l<<<<<<=>=X=Z=x?z?@@4D6DFFFFGGBHDHJJtJvJJJKKBK^K`K(b*b6b8bb@bBbNbPbTbVbXbZb\b0JmH0J j0JU CJhnH j0JCJUQ$@P/ =!"#$% PAGE 20 PAGE 19 BKDKFKHKJKLKNKPKRKTKVKXKZK\K^K`K(b@bXbZb\b&`#$d  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number8  s"#')V+--112 477):;=<@cABIMNQ7TUUVYcZ\^a6bcdf@gTi kkmCnn{o prIuv  !"#$%&'()*+,-./0123456789:; ?S -<Ji}Pfu 6 [ (Ej{Hv*8H-0b\$4AҜKOc "P@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@@  "$'d-\b 2BK\b<`KUnknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer(C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Petri.doc@|  0hht  !"#$%&()*+,./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~[\@AAA A AAAAAAAAAA A"A$A&A(A*@,A.A0A2A4A8A:A<@>A@ABADAFAHAJAL@NAPATAVAXAZA\A`AbAdAfAhAj@lAnApArAtAvAxAzA|A~AAAAAAA@AAAAAAAAAA@AAAAAAAAAAAA@AAAAA@@AAAAA@AAAAAAAAA@AAAAAAAAA@AAAA A AAAA@AAA@^KA@ @"@$@&@P@@*@,A.A0@2A4A6A8@t@@<@>@@AB@D@F@H@J@&bA(bA2bA6bA8bAb@DK@FKA@bAJbANbAPbATb@Vb@HK@JK@Xb@^KGTimes New Roman5Symbol3& Arial#hK3FNL3Frt;!d$Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmerom kazne od 5 pp (nulla persona tam parva qG `Kbjbjَ d\.%]fxxx8,<<(dddddd$<0zdddddddd 0ddddddddrdd cgGjxdRoot Entry Fֶg cgGj@1TableWordDocumentdSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjj0Table|`T ` `|^T^THW\W:i+00#C:\ rt ՜.+,D՜.+,< hp|   a;$  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{540487BC-D60C-11D2-82C0-88BA7B  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0@@ё:j@HGjD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~