Naslov
Leksik i identitet
(Lexis and Identity)

Autori
Belaj, Branimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Jezični varijeteti i nacionalni identiteti

Urednik/ci
Badurina, Lada, Ivo Pranjković, Josip Silić

Izdavač
Disput

Grad
Zagreb

Godina
2009

Raspon stranica
253-266

ISBN
978-953-260-054-4

Ključne riječi
identitet, standardni jezik, leksička norma, funkcionalni stilovi, kontekst, kognitivna domena, znanje o svijetu
(identity, standard language, lexical norm, functional speech varieties, context, cognitive domain, encyclopedic knowledge)

Sažetak
Za razliku od jezika kao sustava, svaki jezik kao standard, pa tako i hrvatski, neraskidivo je vezan uz naciju kao jedan od najbitnijih čimbenika u procesu preobrazbe i izdizanja naroda s razine puke etničke cjeline u globalnu društvenu zajednicu s visokim stupnjem ekonomske, političke, kulturne i institucionalne povezanosti, pri čemu je leksik, kao temeljni nositelj značenja u jeziku i kao riznica kulturološkoga i civilizacijskoga iskustva, sasvim sigurno, jedno od najmoćnijih sredstava manipulacije identitetom naroda, posebno kod tzv. „ malih naroda“ i u osjetljivim godinama neposredno nakon formiranja samostalne države. U takvim sociolingvističkim prilikama, u kojima se posljednjih petnaestak godina nalazi i hrvatski jezik, izbor riječi u različitim komunikacijskim situacijama ne predstavlja samo činjenicu jezičnoga opredjeljenja nego postaje po jezik i, u ovom slučaju, jezikoslovnu kroatistiku u cjelini bitan, vrlo opasan i štetan oblik politikantstva i kvazipolitičkoga deklariranja. Polazeći od konteksta i značenja, mikro i makrostilova odnosno polifunkcionalnosti i slojevitosti standardnoga jezika kao najrelevantnijih kriterija pri normiranju leksika, s gledišta se suvremene standardologije u ovom članku kritički sagledavaju negativni utjecaji političkih prilika na leksik i leksičku normu, utjecaji koji su posljednjih godina često rezultirali negativnim aspektima jezičnoga purizma utemeljenoga na neelastičnim kriterijima i postavkama tradicijske standardologije koja uzor u prvom redu traži u jeziku „ dobrih starih“ pisaca. S obzirom na ovako postavljenu osnovnu tezu gdje su načelima tradicijske filologije suprotstavljena načela suvremene lingvistike, u članku se također preispituje i svrhovitost pojma leksičke norme, koju bi, po autorovom mišljenju, trebalo izbjegavati, a u raspravama o leksiku trebalo bi govoriti o normativnim načelima utemeljenima na uporabnom kontekstu koji s gledišta depolitizirane jezične kulture može i mora biti jedini relevantan determinator izbora riječi. U članku će se također na nekoliko primjera, a na temelju recentnijih, u prvom redu kognitivnih, pristupa leksiku i leksičkoj semantici uopće, kategorija tuđica u hrvatskom jeziku nijansirati prema kontekstualnoj svrhovitosti pojedinih tuđica te će joj se pristupiti kao kategoriji ustrojenoj na temelju efekta prototipa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA