Naslov
Stomatološka propedeutika i dijagnostika
(Introduction and dignosis in dentistry)

Urednik/ci
Pezelj-Ribarić, Sonja

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, udžbenik, strucna

Grad
Rijeka

Godina
2009

Stranica
161

ISBN
978-953-6384-53-2

Ključne riječi
stomatologija; dijagnostika; propedeutika
(dentistry; introduction; diagnosis)

Sažetak
Stomatološka propedeutika predstavlja uvod u stomatologiju kao medicinsku znanost dajući osnovna predznanja iz pojedinih područja stomatologije. Svaka pojedina stomatološka disciplina ima svoje osobitosti prilikom uzimanja anamneze te ekstra i intraoralnog pregleda. Također svaka od pojedinih stomatoloških disciplina ima svoje posebnosti u dijagnostičkim postupcima. U općoj stomatološkoj ordinaciji po prijemu pacijenta pristupa se uzimanju anamneze ispunjavanjem ogovarajućeg upitnika. Pod pojmom anamneze podrazumijeva se povijest bolesti. Najprije se uzimaju osobni podaci: ime, prezime, dob zanimanje, bračno stanje, broj djece, razlog dolaska. Nakon toga uzima se osobna anamneza (anamnesis vitae) koju dijelimo na opću i stomatološku. Kod opće anamneze važno je zabilježiti preboljele (dječje) bolesti, postojeće bolesti (srčane, povišeni krvni tlak, epilepsija, renalne i jetrene bolesti, tuberkuloza, sinusitis, glaukom, migrena, ulkus, kožne bolesti, diabetes, hepatitis, AIDS, maligne bolesti, alergije), uzimanje lijekova, učestalost posjeta liječniku, postojanje štetnih navika (pušenje duhana, alkohol, crna kava), graviditet, sklonost produženom krvarenju nakon operativnih zahvata. U oralnu anamnezu unose se saznanja iz ranijh liječenja, specijalistički nalazi, održavanje oralne higijene, način prehrane. Kod uzimanje anamneze bolesti koje je razlog dolaska stoamtologu bilježi se kad je započela bolest. Također se bilježi način javljanja bola, trajanje bolova, karakter bolova, vrijeme javljanja, lokalizacija boli, ponavlja li se bolest i je li već ranije liječena. U obiteljsku anamnezu (anamnesis familiae) unose se nasljedne bolesti u obitelji. Nakon uzimanja anamneze a u svrhu postavljanja dijagnoze pristupa se ekstra pa intraoralnom pregledu. Dijagnoza je identifikacija bolesti na temelju sustavnog ispitivanja njenih znakova i simptoma. Dijagnoza može biti: klinička, histopatološka, rendgenološka. Pojam diferencijalna dijagnoza označuje sustavno odjeljivanje simptoma dijagnosticirane bolesti od drugih simptoma i znakova koje pokazuje ili izaziva slična bolest. Dijagnoza se piše latinskim jezikom. Ako se bolesnik šalje na dopunsku obradu drugim specijalistima potrebno je priložiti sve važne podatke u obliku povijesti bolesti. Ekstraoralni pregled obuhvaća procjenu općeg zdravstvenog stanja, psihičkog statusa, izgled lica (uočavanje asimetrija, deformiteta, oblika nosa, usana, boja kože, izgled kose, noktiju, stanje regionalnih limfnoh čvorova), stanje temporomandibularnog zgloba (palpacija zgloba i žvačnih mišića, kretnje čeljusti, određivanje zvukova ili boli pri kretanjama čeljusti). Kod intraoralnog pregleda uočavaju se promjene na mekim tkivima-usnama, gingivi, sluznici jezika, mekog i tvrdog nepca, obraza, sublingvalnom području, tonzilama. Nakon toga prelazi se na pregled zubnog niza- vrsta okluzije, status pojedinog zuba, bolesti zubne pulpe, parodonta, pomičnost zuba i različite anomalije. Ukoliko je potrebno nakon kliničkog pregleda može se učiniti i RTG dijagnostika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA