ࡱ> G |bjbjَ )ڗ&%]<8$7<<(dddddddffffff$1% dddddddd<dddddddddddddd(@GjddZdenka Janekovi Rmer Poslani ka slu~ba i diplomatski protokol Dubrova ke Republike u 15. stoljeu Vanjska politika Dubrova ke Republike u 15. stoljeu bila je odreena trima bitnim koordinatama: odnosom prema ugarskoj kruni, nu~nim pribli~avanjem Turcima i stjecanjem statusa Republike nakon mleta kog osvajanja Dalmacije. Priznanje suvereniteta ugarske krune za Dubrovnik je bilo va~no ne samo zbog osobitih teakoa njegova polo~aja nego i zbog legitimiteta. Osobita forma grada-dr~ave, koja se u srednjem vijeku pojavila samo u Italiji i u Dubrovniku, zahtijevala je potvrdu viae vlasti koja im je istodobno jam ila autonomiju. Samo uz taj uvjet mogli su gradovi-dr~ave stvoriti vrstu politi ku vezu s okolnim teritorijem i izbjei uklapanje u aire entitete ili saveze. Dok su se mnogi europski gradovi morali odrei samostalnosti i podvri monarhisti koj vlasti, Dubrovnik je pod ugarskom krunom uspio ostvariti sretan spoj graanske ideologije i ideje o posveenoj vlasti monarha. Ugarska vlast de facto je donijela samostalnost Dubrovniku i istovremeno podupirala njegovu dr~avnost kraljevskim autoritetom i zaatitom. Odnos prema stranoj vlasti na zanimljiv je na in postao dijelom koncepta domoljublja. Odanost kralju i ugarskoj dr~avi uklju ivala je prije svega du~nost odanosti i ljubavi prema svome gradu. I obratno, Dubrov anin koji nije bio odan kralju, smatrao se neprijateljem dobra svoga vlastitog grada. Od vremena Ludovikovih vojnih pobjeda do sredine 15. stoljea, odnos Dubrov ana prema ugarskome kralju morao se promijeniti. Ludovik I je temeljio svoj suverenitet nad Dubrovnikom na tome ato je taj grad bio dio Dalmacije. Iz istog razloga Dubrov ani su ga priznali za svoga prirodnog gospodara nakon vojne pobjede nad Mle anima. Ludovik je bio popustljiv prema dubrova kim zahtjevima za autonomomijom, ali je u nekim stvarima postavio svoje uvjete i od toga nije odstupio. Dubrova koj vlasteli nije preostalo drugo nego da se pokore kraljevim zahtjevima. U vrijeme nemira zbog dinasti ke krize i protudvorskog pokreta nakon Ludovikove smrti, Dubrov ani su ostali vjerni kruni. Kao i mnogo puta poslije toga, kruna svetog Stjepana za njih je ostala kriterij legitimiteta kraljevske vlasti, pa stoga nisu osporili pravo nasljedstva Ludovikovoj keri Mariji, kao mnogi drugi podanici. Knez, suci, vijee i itava dubrova ka opina zakleli su se preko poslanika na vjernost kraljicama, "na ast krune ugarskoga kraljevstva i na dobro stanje, probitak i korist naaega grada Dubrovnika". }enidbom s Marijom Sigismund je u o ima Dubrov ana dobio legitimitet koji je zadr~ao i nakon kralji ine smrti. Zbog postojane odanosti ugarskoj kruni i njegovoj osobi, Dubrov ani su u~ivali osobitu naklonost monoga kralja. Potvrdio im je sve stare privilegije i podijelio nove, a tako su inili i njegovi nasljednici. Va~an strateaki polo~aj Dubrovnika na krajnjem jugu ugarskog kraljevstva u inio je kraljevsku vlast popustljivom, a dubrova ku vlastelu samosvjesnom. Nakon mleta kog osvajanja Dalmacije vlastela su po ela odrjeaitije isticati slobodu i privilegije koje im je podijelio Ludovik I. No, prva desetljea 15. stoljea donijela su i prve turske provale. U to vrijeme dubrova ka je vlada joa uvijek vodila otvorenu antitursku politiku. Njihova vjera u kraansku pobjedu bila je vrlo jaka, pa su slavili svaku pobjedu puni dobrih nada. U pismima kojima su informirali ugarskog kralja o kretanju osmanlijskih odreda 1414. godine, mogu se nai primjedbe o barbarskom narodu, sramotnim, neumjerenim, oholim i bijesnim ljudima koji napadaju kraanstvo. Samo koju godinu kasnije, takvi su izri aji potpuno nestali iz diplomatskog rje nika dubrova ke vlade. U novim prilikama, zna enje Dubrovnika kao podanika ugarske krune izuzetno je naraslo. Svjesni toga, dubrova ki su senatori 1430. godine izrijekom rekli Sigismundu da su "vjerni Dubrov ani jedini ostatak imena i slave vaaega veli anstva u ovim krajevima Dalmacije". Tijekom 15. stoljea odnosi snaga postajali su sve nepovoljniji za Dubrovnik. Suradnja s Turcima bila je nu~na, ne samo zbog trgovanja, ve i zbog o uvanja Republike. Ne ~elei se zamjeriti kraanskim dr~avama, dubrova ka je vlada tra~ila posebne povlastice za trgovinu s Turcima kod kralja i kod pape. Ta diplomatska akcija za njih je bila presudna, jer je trgovina u zaleu bila prvi preduvjet opstanka grada. Nakon bitke kod Varne u Dubrovniku je joa tinjala nada u uspjeanu akciju kraanskih zemalja, pa su senatori izbjegavali odviae se zbli~iti s Turcima, za razliku od Mle ana. Nisu slali poslanike u Tursku ~elei izbjei plaanje hara a, a 1445. godine ak su se usudili odbiti tursko poslanstvo izvla ei se na berbu. No, pad Carigrada bio je simboli an dogaaj, znak da sva vrata padaju pred Turcima. U Dubrovniku je zavladao strah od osvajanja koji je slijedeih godina samo rastao. To vrijeme tjeskobe opisao je dubrova ki kroni ar Nikola de Ragnina, koji je o tome mogao uti iz prve ruke. Prema njegovim rije ima, u Dubrovnik su stigle vijesti da sultan ide na njega s velikom vojskom. Zbog toga su senatori uputili poslanike kralju Ladislavu i "ponizili se tra~ei pomo". Joa 1457. godine senatori su preklinjali kralja da poduzme neato protiv Turaka koji im "spremaju zlo i propast, jer, ako se po ecima ne suprotstavi, bit e kasno spremati lijek". No, ve slijedee godine, nakon dramati nih pregovora, morali su pristati na vazalski odnos prema Turcima i platiti prvi danak. Stanje je postalo joa te~e kad su se, nakon pada Bosne, Turci naali na granici Republike. Vlada je naredila da se utvrde zidine i tvrave, te da se skupe ljudi i oru~je, "da se ne bi dogodilo ono ato se dogodilo u Bosni". Raspisali su dr~avni zajam u iznosu od 30000 dukata za financiranje obrane. ak su i du~nike oslobodili obveza i pozvali ih da se vrate u grad i brane ga. Poslanici Republike tra~ili su vojnu pomo od pape, ugarskog kralja i drugih vladara. I nakon toga dubrova ka je vlada sudjelovala u dogovorima o kri~arskom pohodu na Turke, no njihova se politika doista promijenila, jer nisu viae mogli ra unati na ugarsku zaatitu od mleta kih i turskih prijetnji. Odanost kralju nije doala u pitanje do propasti ugarskoga kraljevstva, ali se sve opreznije o itovala. U itavoj Dalmaciji samo je Dubrovnik ostao u ugarskom kraljevstvu, odsje en i ugro~en na moru od Venecije, a na kopnu od Turaka. Joa 1465. godine Veliko vijee posvetilo je tijelovsku procesiju u zalog osloboenja od turskoga bi a, od sultana Mehmeda, koji pripravlja propast grada i prolijevanje krvi, no viae nije bilo mogue otvoreno slijediti protutursku politiku kralja Matije. Prvotni otpor odmijenilo je oklijevanje, a potom neka vrsta preautnog dvostrukog savezniatva: s Turcima i s kraanskim svijetom. Dubrova ka vlada sudjelovala je novcem, hranom i oru~jem u kraljevim pohodima, ali potajice i u strahu, sa sve slabijim uvjerenjem u uspjeh. Kasnije, po etkom 16. stoljea, bojali su se isplaivati danak ugarskim kraljevima, jer je taj znak podaniatva smetao Turcima. No, na protokolarnoj, diplomatskoj razini odnos prema ugarskom kralju nije se mijenjao tijekom itavog tog vremena. `toviae, u dubrova kim crkvama su se kao znak tradicije i osjeaja pripadnosti hrvatsko-ugarskoj dr~avi pjevale laude i zazivalo "salus, honor, vita et victoria" ugarskome kralju i nakon 1527. godine, kada te dr~ave ni toga kralja viae nije bilo. S uspostavom potpunog suvereniteta Republike osna~io je upravni i administrativni aparat, pa tako i poslani ka slu~ba i diplomatski protokol. Tijekom 15. stoljea, Vijee umoljenih, koje se prozvalo Senatom, postalo je sto~erno tijelo uprave Republike. Senatori su sastavljali upute i pisma i raspravljali o ishodu poslani kih misija. Svi detalji poslanstva bili su unaprijed razraeni, a ako bi doalo do promjene okolnosti, poslanici nisu smjeli postupati prema vlastitom nahoenju, ve su morali tra~iti nove upute. Senatori su nerijetko precizno utvrivali itinerer putovanja, zbog troakova i brzine izvraenja zadae, a i zato da vlastela ne bi skretala s puta zbog privatnih poslova. Poslanici su bili du~ni putem kurira redovito izvjeatavati vladu o napretku misije, kako bi Senat mogao razmotriti slijedee korake. Rogati su vodili prepisku s drugim dr~avama i vladarima, prikupljali povjerljive obavijesti i upravljali obavjeatajnom mre~om Republike. Iako su i pu ani i klerici mogli djelovati u diplomatskoj slu~bi Republike, u va~na poslanstva birani su isklju ivo plemii iz naju~eg vrha vlasti. Kao nosioci vlasti, vlastela su pregovarala sa stranim silama u ime itave zajednice. Poznavanje prava i govorniatva bilo je va~no, no najva~niji je bio vlasteoski status, osobni ugled i domoljublje. Kroni ari eae spominju poslanike nego druge slu~benike, jer njihova zadaa nije bila samo obavljati poslove u ime vlade, nego i pridonijeti slici o vlastitoj Republici. I pjesnici su astili oratore koji su djelovali na hvalu i dobrobit Republike. Poslani ka zadaa zahtijevala je potpunu predanost i pribranost, jer je esto o umjeanosti i po~rtvovnosti pojedinca ovisio ishod va~nih pregovora. Unato  teakoama, ambiciozni su se plemii rado prihvaali diplomacije, jer im je ona otvarala vrata prema najviaim dr~avnim astima i pru~ala mre~u veza izvan Republike. Mnogi umjeani dubrova ki poslanici dobivali su od stranih vladara viteaki naslov ili dvorsku slu~bu. Dubrova ka vlada rado je koristila te nobiles cives de foris, vlastelu koja su ~ivjela u inozemstvu i imala ondje dobre veze, kao poslanike i obavjeatajce. Oni nikada nisu odbijali usluge dubrova koj vladi, iako su zahtjevni pregovori esto iali na uatrb njihovih trgova kih i drugih poslova. Poslani ka slu~ba nije uvijek bila ugodna protokolarna ast, pa su plemii koje nije zanimala visoka politi ka karijera izbjegavali tu napornu, skupu i opasnu du~nost. Primamljivost diplomatskih obveza ovisila je i o odrediatu. Kad se radilo o ugarskom dvoru ili papinskoj kuriji bilo je lakae nai kandidate, ali rijetki su se dali skloniti na neizvjesna diplomatska putovanja u Tursku. Mnoga vlastela nisu se dala pridobiti na to ni sa kakvim plaama, atoviae, sami su plaali koliko je god trebalo samo da bi se rijeaili te muke. Uz sve opasnosti takvih putovanja, najviae ih je pogaalo ato su morali ostati u misiji po pola godine, katkada i itavu godinu. Dogaalo se da je Senat morao nekoliko puta zasjedati prije nego bi izabrao poslanike. Zbog tako slabog odaziva vlada viae nije tra~ila dragovoljce nego je pribjegla ~drijebanju i prinudi. ak su izglasali pravilo da se poslanici mogu izabrati i u odsustvu. U krajnjem slu aju, ako baa nitko od vijenika ne bi pristao obaviti poslani ku zadau, slali su nekoga od uglednih pu ana. Mnogi su odbijali poslani ku slu~bu, jer je iziskivala visoke osobne troakove, jer odobrene svote nisu uvijek dostajale za pokrie svih troakova. Osim toga, ako bi im se putem dogodila ateta ili plja ka, nisu mogli dobiti nadoknadu, jer se smatralo da je to njihova osobna nesrea. Zbog toga se esto dogaalo da se poslanici na kraju nau na gubitku. Svaki izdatak podlijegao je reviziji, te su poslanici morali osobno nadoknaditi troakove koje je vijee ocijenilo nepotrebnima. Kada su 1444. godine poslanici Nikola Marinov de Caboga i Alojzije de Resti bili uhieni u Ugarskoj, Veliko vijee je zaklju ilo da e im iznimno platiti dodatne troakove, kako bi i oni i drugi plemii kasnije bili voljni slu~iti sinjoriji. Svota je odreena do zadnjeg perpera, s time da se nakon 6 mjeseci trebalo ponovo odlu ivati o moguim daljnjim troakovima. Nadalje, poslanicima nije bilo dopuateno nositi na put vlastitu robu, trgovati i poslovati na bilo na koji na in, jer bi ih to odvraalo od slu~bene zadae. Ako su postupili protivno toj odredbi, dobit im se oduzimala. Kada se sve to uzme u obzir, nimalo ne udi da su mnogi plemii radije plaali visoke iznose globa nego da krenu u poslani ku avanturu. Statutom je bila odreena globa od 25 perpera, koja je kasnije narasla na 40, 100, 400, 500, 800. pa i 1000 perpera, ovisno o va~nosti povjerene misije. Onima koji su odbili platiti nov anu kaznu slijedila je konfinacija na Mljetu, ak i ako su zbog toga morali napustiti neku magistraturu. Niti najzaslu~niji diplomati nisu mogli ra unati na izuzee od kazne, ako su u nekoj prilici odbili poslanstvo. Kazna je mogla biti izmijenjena jedino ako su opini njihove usluge bile potrebne na drugom mjestu. Kroz ophoenje prema diplomatima izricali su se odnosi snaga na politi koj pozornici, pa su oni nerijetko bili izlo~eni svakojakim pritiscima, a lako su se mogli nai i u zato eniatvu. Osobito su loae prolazili poslanici u Tursku, koji su imali zadau pregovarati o hara u. Izvori pripovijedaju kako su Turci ucjenjivali dubrova ku vladu ne poatujui europski diplomatski protokol. To je po elo ve 1440. godine, kada su dubrova ki poslanici Jakov de Sorgo i Stjepan de Benessa poali na Portu pregovarati o turskom zahtjevu za hara em, sa samouvjerenim uputama Senata, a prazne kese. Odmah su protjerani, a zajedno s njima i svi dubrova ki trgovci. Mnogi njihovi nasljednici jednako su loae prolazili, a neki su nesretnici morali podnijeti dugotrajno zato eniatvo, pa i smrt. Tijekom 15. stoljea diplomatska pitanja sve su se manje rjeaavala povremenim poslanstvima. Boravci poslanika na stranim dvorovima, osobito u Turskoj, bili su sve du~i, pa se dogaalo da se mjesecima nije znalo niata o njima. esto su morali pratiti vladare, ako ih ne bi zatekli na odreenom mjestu ili ne bi zavraili misiju. Poznato je kako su esto dubrova ki poslanici tra~ili Sigismunda po Europi, slijedei puteve njegovih kampanja. Bilo je slu ajeva da su morali krenuti natrag u poslanstvo, netom ato su se vratili, jer su se okolnosti promijenile tijekom njihova putovanja. U poslanstvu su morali ostati sve dok ne bi dobili odobrenje za povratak od dubrova ke vlade. U jednoj takvoj prilici, 1466. godine, kralj Matija po~alio se dubrova koj vladi na povredu svojih suverenskih prava, jer dubrova ki poslanici Nikola de Bona i Ivan de Palmota nisu htjeli otii u Dubrovnik po njegovu nalogu. Unato  kraljevu gnjevu, poslanici su dali prednost autoritetu Republike i ostali ekati razrjeanicu od Senata. Sa uvana su mnoga pisma u kojima diplomati mole vladu smiju li se vratiti. Nisu se usuivali u initi to na svoju ruku, jer bi morali platiti visoku globu, a mo~da bi ih proglasili i izdajicama Republike. ak niti poslanicima koji su se u vrijeme pada Bosne zatekli u Carigradu nije bilo dopuateno napustiti misiju. Senat im je odobrio bijeg samo ako bi saznali da je sultan napao Ugarsku. Vlada je nerijetko priznavala teakoe poslani ke slu~be, ali nije popuatala molbama poslanika. Upute su uvijek naglaaavale obvezu plemia da za svoju domovinu bezpogovorno podnesu svaku ~rtvu. Jedan od brojnih primjera je pismo Senata upueno 14. velja e 1408. Andriji Martolovu de Volze, poslaniku u Ugarskoj, koji je htio izmoliti dopuatenje za povratak. Senatori su mu odgovorili da se uzdaju da on, "kao dobar graanin i ljubitelj domovine nee odbiti du~nost zbog svojih teakoa, jer mora misliti na domovinu i svu vlastelu i zbog toga podnijeti onoliko napora koliko je potrebno". Poslanici su osobno odgovarali i za ishod misije. Tko bi se drznuo postupiti protivno uputama Senata, u najmanju je ruku gubio plau, a mogao je do~ivjeti i da se protiv njega pokrene sudska parnica. To je moglo zavraiti gubitkom prava na slu~be i povlastice ili ak progonstvom. Godine 1423. saznalo se da su neki senatori i poslanici nastupali protivno uputama vijea u pregovorima s vojvodom Radoslavom Pavloviem oko Konavala. Vijee umoljenih tada je odlu ilo da e krivci biti isklju eni iz vijea i da e im se oduzeti plemike povlastice na 10 godina. I u drugim slu ajevima senatori su prijetili poslanicima teakim kaznama. Jednom su poslaniku koji je zadr~ao novac od turskog hara a napisali da e mu ~ivot u initi gorkim i ako se skloni u najdublji kutak svijeta, ne postupi li prema nalogu. Vladine prijetnje nisu ostajale samo na rije ima, ve su doista ka~njavali prekraitelje bez mogunosti pomilovanja, kako bi svi Dubrov ani ubudue imali pred o ima njihov primjer. Jednom je prilikom znameniti diplomat Vukaa Bobaljevi intervenirao u Mlecima zbog napada na dubrova ke brodove, ne posavjetovavai se prethodno s dubrova kom vladom. Unato  dobrom ishodu njegova pothvata, senatori su mu otpisali neka mu viae ne padne na pamet poduzimati iata takva na svoju ruku i zaprijetili mu kaznom od 500 dukata i dvije godine zatvora. Nakon povratka poslanici su bili du~ni pred Vijeem umoljenih iznijeti sve detalje o protekloj misiji. Tek nakon rasprave i prihvaanja njihova izvjeataja, bili su razrijeaeni slu~be. Poslani ku kesu uvao je pu anin koji je po povratku morao izvijestiti vladu o cijelome putu, pa i o radu i ponaaanju uglednih diplomata. Plemiki status nije liaavao poslanike obveze da svake ve eri podnesu ra un o troakovima i potpiau se u knjigu koju je pu anin - blagajnik dr~ao kod sebe. Naime, poslanicima nije bilo dopuateno po vlastitoj volji raspolagati novcem kojeg im je vijee odobrilo, kako se ne bi nepotrebno razbacivali. U tome su podlijegali nadzoru i prosudbama pu ana, ato je bilo uobi ajeno i u drugim slu~bama. Nakon ato su Frano de Poza i Ivan de Resti 1483. godine na Porti potroaili 26 dukata i 30 groaa povrh odobrene svote, odlu eno je da e se nadzornici poslani ke kese nadalje potvrivati u Senatu, gdje e primiti upute. Poslanici su takoer morali prijaviti sve darove koje su dobili, pod prijetnjom liaenja poslani kog dostojanstva i globe u dvostrukom iznosu od vrijednosti dara. Dobivene stvari nisu smjeli zadr~ati, a nije ih zadr~avala niti dr~ava, ve su se prodavale na dra~bi. Time se izbjegavalo podmiivanje poslanika i drugih dr~avnih slu~benika. Vraile su se i naknadne provjere, kao ato pokazuje slu aj Ivana de Palmota i Natala de Saracha, za koje se 1478. godine otkrilo da su zadr~ali jedan srebrni poslu~avnik, od ukupno 18 koliko su nosili sa sobom. To je bilo godinu dana nakon ato su se vratili iz poslanstva. U slu aju neuspjeha diplomatske misije, provodila se istraga, a svaki nemar, propust ili krivi korak poslanika teako se ka~njavao. ak i u poslani koj prisezi u statutu stoji obeanje poslanika da nee upropastiti slu~beni pothvat niti dopustiti da ga drugi upropaste. Svaka diplomatska prilika podlijegala je to no propisanom ceremonijalu zabilje~enom u brojnim zakonima koje su plemika vijea donijela u stoljeu velikih pravnih reformi. Arhivska graa, osobito serija uputa Senata poslanicima, Letterae et commissiones, ali i narativni izvori iz 15. stoljea, bilje~e mnoatvo va~nih diplomatskih prilika koje otkrivaju vanjskopoliti ke odnose nove, samostalne Republike. Njezin slo~eni politi ki polo~aj u odnosu na Ugarsku, Veneciju, balkanske dr~ave i kasnije Tursku zahtijevao je besprijekornu politi ku strategiju koja je uklju ivala i diplomatski protokol. Bilo je izuzetno va~no poatovati obi aje i formu, jer je o tome mogao ovisiti ishod misije. Suvremeni retori ki traktati davali su uzorke diplomatske prepiske i govora, a niti upute Senata nikada nisu izostavljale savjete vezane uz etiketu i spretno formuliranje zahtjeva. Humanisti ka strast za govorniatvom postala je obvezatnim dijelom diplomatskih manira, pa su se u poslanstva birali samo oni plemii koji su savladali umijee sve anog govora, oratio. Stoga se poslanici od tog vremena i u slu~benim spisima zovu oratorima. U ene retori ke forme inile su njihove rije i zvu nijima i u inkovitijima za svrhu misije. Pregovori su nerijetko postajali nadmetanje u rje itosti i erudiciji. Primjerice, u pregovorima o trgovini izmeu Dubrovnika i Ancone, koje su vodili Marin Mihov de Resti i Ciriaco Pizzicolli, bilo je viae rije i o anti kom porijeklu i suvremenoj slavi obaju gradova nego o poslovnim pitanjima. Diplomatske poruke i obavijesti kitile su se latinskim poslovicama, Vergilijevim stihovima, slikama iz anti kih mitova i biblijskim citatima. Senatori nisu zaboravljali niti psiholoaki pristup, pa su u uputama esto savjetovali poslanicima da, prije nego prijeu na stvar, pridobiju sugovornika biranim i kienim rije ima. Morali su ga hvaliti i laskati mu i obvezatno pitati za zdravlje, osim ako je bio bolestan. Katkada je vlada savjetovala poslanicima da se poslu~e izravnim provokacijama, ako nije bilo mogue zaobilaznim na inom postii cilj. U pristupu pojedinim osobama i rangiranju darova nije smjelo biti greake. Ponaaanje poslanika razlikovalo se u detaljima, ovisno o statusu osobe kojoj su odlazili i va~nosti te misije za Dubrovnik. U nekim situacijama vlada si je dopuatala izravnost i ogluaivala se o kapriciozne zahtjeve stranih vladara. Tako je proaao Tvrtko II, koji je htio iskoristiti pregovore o Konavlima 1423. godine da bi za sebe i svoje barune naru io bresaka, narana a i drugog voa. Senat je to odbio s rije ima da "nee nikome slu~iti u takvim sitnim stvarima, te da ne slu~i na ast kralju i njegovim dvorjanima uope pitati tako neato". Nedugo prije poslali su na bosanski dvor 27 barila slanih sardela, 48 kutija konfeta, 4 barila limuna, cukra, za inskog korijenja i papra, ali na vlastitu inicijativu, a ne "kao dvorski dobavlja i koji isporu uju robu po narud~bi". U veini slu ajeva dubrova ki su diplomati nastojali biti pomirljivi i izbjegavati sukobe. Kada drugo nije bilo mogue, popuatali su pred snagom ja ega, osim u pitanjima autonomije i opstojnosti Dubrova ke Republike. U komunikaciji s balkanskim vladarima i velikaaima Dubrov ani su nastupali oprezno, ali odrjeaito. Prema ugarskom kralju uvijek su iskazivali bezuvjetno atovanje i odanost, ali su nedvosmisleno i katkada vrlo oatro odbijali svaki pokuaaj zadiranja u nadle~nosti plemikih vijea. Odnosi sa sultanovim dvorom su u po etku zadavali teake probleme dubrova kim senatorima i zbog toga ato joa nije bio uspostavljen zajedni ki ceremonijal u takvim prigodama. Znalo se ato treba govoriti ugarskome kralju, Mle anima, papi, te bosanskim i srpskim vojvodama, a s Turcima je to iskustvo tek valjalo stei. Upute za ophoenje s Turcima stoga savjetuju poslanicima da pregovaraju oprezno, "dando bona verba pro bonis verbis". Mnoge poslani ke upute ponavljaju iste rije i, o vremenima "punim obrata u kojima valja ostati oprezan, pratiti zbivanja i ne initi niata dok se ne vidi kamo e srea okrenuti". Oprezom i razboritoau dubrova ki su se poslanici vrlo brzo prilagodili isto nja koj diplomaciji i uspijevali ishoditi ~eljene ciljeve i u nepovoljnim okolnostima koje su ih esto ekale na sultanovom dvoru. Neke ceremonijalne prilike koje su se odvijale u samom gradu takoer su imale diplomatski zna aj. Do ek stranih velikaaa ili poslanika, prigode kraljevskih vjen anja, krunidbe ili pogreba, sve se to odvijalo prema protokolu razraenom u Senatu i izglasanom u Velikom vijeu. Jedna od tih dr~avnih ceremonija bio je i sve ani ispraaj poslanika, predstavnika Republike i vlade. Taj sve ani dogaaj pru~ao je zajednici pro iaenu sliku najviaih gradskih asti. esto su poslanici morali prije odlaska provesti nekoliko dana u izolaciji, kako bi se, odvojeni od obitelji, mogli bolje pripremiti za zadae koje su ih ekale. U o ima graana to je naglaaavalo va~nost njihove misije. Odlazak je bio podvrgnut detaljno razraenom protokolu. Poslanici su u vijeu sasluaali upute kneza i polagali zakletvu da e slu~iti na korist Republike. Nakon ceremonijalnog dijela uzveli anog sve anim govorima, dobivali su i tajne upute o svrsi misije. Potom su kretali na put praeni mnoatvom i zdurima u sve anoj crvenoj odjei. Formalizirano ponaaanje postalo je glavnim sredstvom diplomatske komunikacije kojim se kroz detalje jasno stavljalo do znanja kakvi su odnosi moi i interesa u pitanju. Gostima Dubrovnika su se ponekad prireivali "grandi triumphi", s okupljenim mnoatvom i pucnjevima iz topova i puaaka, a ponekad im se kroz formu protokola slala poruka o nadmoi Republike. Po aaeni gosti zauzvrat su pronosili glas o "opini koja gospodari sama za sebe i sama sobom upravlja" i o vlasteli "koja u tom gradu jedina vladaju, kao u Veneciji". Diversis pripovijeda o tome kako su plemii, prelati, vitezovi, vladari ili predstavnici vlade dugih zemalja dobro prolazili u Dubrovniku. Ovisno o ugledu, dobivali su na poklon birane i rijetke namirnice i poslastice, za ine, sukno i druge skupocjenosti. Dubrova ka vlada brinula je da nijedan ovjek visokog polo~aja ne ode iz njihovog grada bez lijepih darova. Ceremonijalne po asti jednako kao i njihov izostanak nosili su jasne poruke i prora unato se koristili za odreeni u inak. Ovisno o polo~aju gosta i namjerama vlade, protokol se mijenjao. Prije svega, znalo se tko e i kako do ekati pridoalice, u luci ili na moru, bli~e ili dalje od grada. `to se dalje ialo ususret gostu i ato je viai bio rang magistrata koji su ga do ekivali, ast je bila vea. Svakom je bilo jasno ato zna i do ekati gosta u luci, kod Kalamote ili Lokruma, a ato kod Stona ili Cavtata. Nadalje, nije bilo nimalo svejedno hoe li se gostu ponuditi boravak u Kne~evom dvoru, nekoj velebnoj pala i, samostanu ili u unajmljenoj graanskoj kui. O statusu i zasluzi gosta ovisili su darovi, ukrasi na ulicama i u kui, a takoer i delicioznost objeda. Svi su ti detalji bili predmetom ozbiljnih rasprava u Senatu upravo zbog svoje diplomatske poruke. Po asti iskazane uglednom gostu istodobno su o itovale identitet grada, njegovu mo i slavu i uznositost vlastele. Stoga su ina e umjereni dubrova ki senatori preporu ali slu~benicima neka se ne razbacuju, ali neka niti ne akrtare kako ne bi naatetili ugledu grada. Brojni primjeri, od do eka kralja Sigismunda 1396. godine, do ugoaivanja balkanskih velikaaa i turskih emina, i kona no, do priprema za nerealizirani do ek pape 1464. godine, govore o diplomatskoj istan anosti ceremonijalnih poruka dubrova ke vlade. Petnaesto stoljee je na viae na ina obilje~ilo prekretnicu u oblikovanju Dubrova ke Republike. Po etkom stoljea grad je stekao samostalnost, ali se istodobno naaao izoliran na krajnjem rubu zapadnog svijeta. Nekadaanja mala opina postala je priznata Republika, s jasno koncipiranim ustrojem vlasti, zakonodavstvom i razgranatim administrativnim aparatom. Prilagodivai se zna ajnim politi kim promjenama na europskom jugu, Dubrovnik je uspio prebroditi to teako razdoblje i opstati kao samostalna Republika joa nekoliko stoljea. Stroga pravila poslani ke slu~be, istan ani diplomatski protokol i jasno voena, realisti na vanjska politika bile su glavno uporiate toga trajanja. Danas sva ta pravila iz davnih stoljea ine va~an dio naae diplomatske baatine, ali ne mrtve, ve ~ive, one koja joa uvijek mo~e pru~iti povoda za razmialjanje. Zdenka Janekovi Rmer Diplomatski protokol Dubrova ke Republike u 15. stoljeu Sa~etak Petnaesto stoljee je na viae na ina obilje~ilo prekretnicu u oblikovanju diplomacije Dubrova ke Republike. To je bilo vrijeme zna ajnih politi kih promjena na europskom jugu, uzrokovanih turskim provalama. Dubrovnik se na specifi an na in prilagodio novim okolnostima. Ja anju diplomacije i diplomatske slu~be s druge je strane pridonijela samostalnost koju je grad stekao po etkom 15. stoljea. Nekadaanja mala opina postala je priznata Republika, s jasno koncipiranim ustrojem vlasti, zakonodavstvom i brojnim administrativnim aparatom. Mala dr~ava preciznim je propisima uspostavila pravila poslani ke slu~be i diplomatski protokol. Vanjska politika Dubrova ke Republike u prvoj polovici 15. stoljea bila je uvelike odreena odnosom prema ugarskom kralju. Priznanje kraljevske vlasti, Viaegradskim ugovorom iz 1358. godine, bilo je za Dubrovnik va~no i neophodno zbog osobitih teakoa njegova polo~aja i zbog legitimiteta. Ugarska vlast bila je nominalna i de facto je donijela gotovo potpunu samostalnost Dubrovniku. Istovremeno je podupirala njegovu dr~avnost kraljevskim autoritetom i zaatitom. S po etkom turskih prodora polo~aj Dubrovnika u odnosu na kraljevsku vlast postao je druga iji. Tridesetih godina 15. stoljea Dubrov ani su po eli odreivati svoje mjesto u novim okolnostima. Sklapali su trgova ke ugovore s Turcima, ali su izbjegavali izravne diplomatske doticaje, nadajui se joa uvijek kraanskoj pobjedi. No, sredinom stoljea morali su pristati na vazalski odnos prema Turcima i platiti prvi danak. Stanje je postalo joa te~e kad su se nakon pada Bosne Turci naali na granici Republike. I nakon toga dubrova ka je vlada sudjelovala u dogovorima o kri~arskom pohodu na Turke, no njihova se politika doista promijenila. Prvotni otpor odmijenilo je oklijevanje, a potom neka vrsta preautnog dvostrukog savezniatva: s Turcima i s kraanskim svijetom. Vanjsku politiku Dubrova ke Republike vodilo je Vijee umoljenih, Senat. Na sjednicama toga vijea formulirale su se upute poslanicima koje su zabilje~ile diplomatska pravila i protokol. Svaka diplomatska prilika podlijegala je to no propisanom ceremonijalu. Poslanstva ugarskom kralju ili papi, do ek stranih poslanika, prigode kraljevskih vjen anja, krunidbe ili pogreba, sve se to odvijalo prema uputama Senata. Odnosi sa sultanovim dvorom su u po etku zadavali teake probleme dubrova kim senatorima, jer ondje nije bio snazi uobi ajeni europski protokol. No, vjeati dubrova ki poslanici, birani u naju~em vrhu Republike, prilagodili su se vrlo brzo i isto nja koj diplomaciji. Njihovim djelovanjem diplomacija je postala najva~nijim potpornjem opstanka Dubrova ke Republike u slo~enim prilikama 15. stoljea. Zdenka Janekovi Rmer Diplomatski protokol Dubrova ke Republike u 15. stoljeu Vanjska politika Dubrova ke Republike u 15. stoljeu bila je odreena trima bitnim koordinatama: odnosom prema ugarskoj kruni, nu~nim pribli~avanjem Turcima i te stjecanjem statusa Republike nakon mleta kog osvajanja Dalmacije. Priznavanje suvereniteta ugarske krune bilo je za Dubrovnik va~no zbog osobitih teakoa njegova polo~aja i zbog legitimiteta. Ugarska vlast de facto je donijela samostalnost Dubrovniku i istovremeno podupirala njegovu dr~avnost kraljevskim autoritetom i zaatitom. Dakako, od vremena Ludovikovih vojnih pobjeda, pa do sredine 15. stoljea, odnos Dubrov ana prema ugarskome kralju morao se promijeniti. Ve su prva desetljea 15. stoljea donijela pohod Mle ana na isto nu obalu Jadrana i prve turske provale. U rastuoj neizvjesnosti lokalni hercegova ki vojvode postali su preuzetniji, pa su i oni poja ano pritisnuli dubrova ka podru ja. Tridesetih godina 15. stoljea Dubrov ani su ve po eli odreivati svoje mjesto u novim okolnostima. Sklapali su trgova ke ugovore s Turcima, ali su izbjegavali izravne diplomatske doticaje, nadajui se joa uvijek kraanskoj pobjedi. Nakon bitke kod Varne u Dubrovniku je joa tinjala nada u uspjeanu akciju kraanskih zemalja, pa su senatori izbjegavali zbli~iti se s Turcima. Pad Carigrada bio je simboli an dogaaj, znak da sva vrata padaju pred Turcima. U Dubrovniku je zavladao strah od osvajanja koji je slijedeih godina samo rastao. Stanje je postalo joa te~e kad su se nakon pada Bosne Turci naali na granici Republike. I nakon toga dubrova ka je vlada sudjelovala u dogovorima o kri~arskom pohodu na Turke, no njihova se politika doista promijenila. Prvotni otpor odmijenilo je oklijevanje, a potom neka vrsta preautnog dvostrukog savezniatva: s Turcima i s kraanskim svijetom. Odanost kralju nije doala u pitanje do propasti ugarskoga kraljevstva, ali se u drugoj polovici 15. stoljea opreznije o itovala zbog opasnosti od Turaka. U itavoj Dalmaciji, samo je Dubrovnik ostao u ugarskom kraljevstvu, odsje en i ugro~en na moru od Venecije, a na kopnu od Turaka. Dubrovnik viae nije mogao otvoreno slijediti protutursku politiku kralja Matije, ve je pod pritiskom nu~de morao otpo eti suradnju s Turcima. Prvotni otpor odmijenilo je oklijevanje, a potom neka vrsta preautnog dvostrukog savezniatva: s Turcima i s kraanskim svijetom. No, na protokolarnoj, diplomatskoj razini odnos prema ugarskom kralju nije se promijenio. `toviae, u dubrova kim crkvama su se kao znak tradicije i osjeaja pripadnosti hrvatsko-ugarskoj dr~avi pjevale laude i zazivalo "salus, honor, vita et victoria" ugarskome kralju i nakon 1527. godine, kada te dr~ave ni toga kralja viae nije bilo. S uspostavom potpunog suvereniteta Republike osna~io je upravni i administrativni aparat, pa tako i poslani ka slu~ba i diplomatski protokol. Svaka diplomatska prilika podlijegala je to no propisanom ceremonijalu zabilje~enom u brojnim zakonima koje su plemika vijea donijela u tom stoljeu velikih pravnih reformi. Arhivska graa, osobito serija uputa Senata poslanicima Letterae et commissiones, ali i narativni izvori iz 15. stoljea bilje~e mnoatvo va~nih diplomatskih prilika koje otkrivaju vanjskopoliti ke odnose nove, samostalne Republike. Njezin slo~eni politi ki polo~aj u odnosu na Ugarsku, Veneciju, balkanske dr~ave i kasnije Tursku, zahtijevao je besprijekornu politi ku strategiju koja je uklju ivala i diplomatski protokol. Bilo je izuzetno va~no poatovati obi aje i formu, jer je o tome mogao ovisiti ishod misije. Humanisti ka strast za govorniatvom postala je dijelom diplomatskih manira, pa se poslanici od tog vremena i u slu~benim spisima zovu oratorima. U ene retori ke forme inile su njihove rije i zvu nijima i u inkovitijima za svrhu misije. Stoga su pregovori nerijetko postajali nadmetanje u rje itosti i erudiciji. Diplomatske poruke i obavijesti kitile su se latinskim poslovicama, Vergilijevim stihovima, slikama iz anti kih mitova i biblijskim citatima. Senatori nisu zaboravljali niti psiholoaki pristup, pa su u uputama esto savjetovali poslanicima da, prije nego prijeu na stvar, pridobiju sugovornika biranim i kienim rije ima. Morali su ga hvaliti i laskati mu i obvezatno pitati za zdravlje, osim ako je bio bolestan. U pristupu pojedinim osobama i rangiranju darova nije smjelo biti greake. Ponaaanje poslanika razlikovalo se u detaljima, ovisno o statusu osobe kojoj su odlazili i va~nosti te misije za Dubrovnik. U nekim situacijama vlada si je dopuatala izravnost i ogluaivala se o kapriciozne zahtjeve stranih vladara, a u drugima je popuatala pred snagom ja ega. U komunikaciji s balkanskim vladarima i velikaaima, Dubrov ani su nastupali oprezno, ali odrjeaito. Prema ugarskom kralju uvijek su iskazivali bezuvjetno atovanje i odanost, ali su nedvosmisleno i katkada vrlo oatro odbijali svaki pokuaaj zadiranja u nadle~nosti plemikih vijea. Odnosi sa sultanovim dvorom su u po etku zadavali teake probleme dubrova kim senatorima, i zbog toga ato joa nije bio uspostavljen zajedni ki ceremonijal u takvim prigodama. Znalo se ato treba govoriti ugarskome kralju, Mle anima, papi, te bosanskim i srpskim vojvodama, a s Turcima je to iskustvo tek valjalo stei. Upute za ophoenje s Turcima stoga savjetuju poslanicima da pregovaraju oprezno, "dando bona verba pro bonis verbis". Mnoge poslani ke upute ponavljaju iste rije i o vremenima "punim obrata u kojima valja ostati oprezan, pratiti zbivanja i ne initi niata dok se ne vidi kamo e srea okrenuti". Oprezom i razboritoau dubrova ki su se poslanici vrlo brzo prilagodili isto nja koj diplomaciji i uspijevali ishoditi ~eljene ciljeve i u nepovoljnim okolnostima koje su ih esto ekale na sultanovom dvoru. Neke ceremonijalne prilike koje su se odvijale u samom gradu takoer su imale diplomatski zna aj. Do ek stranih velikaaa ili poslanika, prigode kraljevskih vjen anja, krunidbe ili pogreba, sve se to odvijalo prema protokolu razraenom u Senatu i izglasanom u Velikom vijeu. Jedna od tih dr~avnih ceremonija bio je i sve ani ispraaj poslanika. Taj sve ani dogaaj pru~ao je zajednici pro iaenu sliku najviaih gradskih asti. esto su poslanici morali prije odlaska provesti nekoliko dana u izolaciji, kako bi se odvojeni od obitelji mogli bolje pripremiti za zadae koje su ih ekale. U o ima graana to je naglaaavalo va~nost njihove misije. Odlazak je bio podvrgnut detaljno razraenom protokolu. Poslanici su u vijeu sasluaali upute kneza i polagali zakletvu da e slu~iti na korist Republike. Nakon ceremonijalnog dijela uzveli anog sve anim govorima, dobivali su i tajne upute o svrsi misije. Potom su kretali na put praeni mnoatvom i zdurima u sve anoj crvenoj odjei. Formalizirano ponaaanje postalo je glavnim sredstvom diplomatske komunikacije kojim se kroz detalje jasno stavljalo do znanja kakvi su odnosi moi i interesa u pitanju. Gostima Dubrovnika su se ponekad prireivali "grandi triumphi", s okupljenim mnoatvom i pucnjevima iz topova i puaaka, a ponekad im se kroz formu protokola slala poruka o nadmoi Republike. Ceremonijalne po asti jednako kao i njihov izostanak nosili su jasne poruke i prora unato se koristili za odreeni u inak. Ovisno o polo~aju gosta i namjerama vlade, protokol se mijenjao. Prije svega, znalo se tko e i kako do ekati pridoalice, u luci ili na moru, bli~e ili dalje od grada. `to se dalje ialo ususret gostu i ato je viai bio rang magistrata koji su ga do ekivali, ast je bila vea. Svakom je bilo jasno ato zna i do ekati gosta u luci, kod Kalamote ili Lokruma, a ato kod Stona ili Cavtata. Nadalje, nije bilo nimalo svejedno hoe li se gostu ponuditi boravak u Kne~evom dvoru, nekoj velebnoj pala i, samostanu ili u unajmljenoj graanskoj kui. O statusu i zasluzi gosta ovisili su darovi, ukrasi na ulicama i u kui, a takoer i delicioznost objeda. Svi su ti detalji bili predmetom ozbiljnih rasprava u Senatu upravo zbog svoje diplomatske poruke. Po asti iskazane uglednom gostu istodobno su o itovale identitet grada, njegovu mo i slavu i uznositost vlastele. Stoga su ina e umjereni dubrova ki senatori preporu ali slu~benicima neka se ne razbacuju, ali neka niti ne akrtare kako ne bi naatetili ugledu grada. Brojni primjeri o kojima ovdje ne mogu govoriti, od Sigismundova do eka 1396. godine, do ugoaivanja balkanskih velikaaa i turskih emina, i kona no, do priprema za nerealizirani do ek pape 1464. godine, govore o diplomatskoj istan anosti ceremonijalnih poruka dubrova ke vlade. (o tome viae...) Petnaesto stoljee je na viae na ina obilje~ilo prekretnicu u oblikovanju Dubrova ke Republike. Po etkom stoljea grad je stekao samostalnost, ali se istodobno naaao izoliran na krajnjem rubu zapadnog svijeta. Nekadaanja mala opina postala je priznata Republika, s jasno koncipiranim ustrojem vlasti, zakonodavstvom i razgranatim administrativnim aparatom. Prilagodivai se zna ajnim politi kim promjenama na europskom jugu, Dubrovnik je uspio prebroditi to teako razdoblje i opstati kao samostalna Republika joa nekoliko stoljea. Stroga pravila poslani ke slu~be, istan ani diplomatski protokol i jasno voena, realisti na vanjska politika bile su glavno uporiate toga trajanja. Danas sva ta pravila iz davnih stoljea ine va~an dio naae diplomatske baatine, ali ne mrtve, ve ~ive, one koja joa uvijek mo~e pru~iti povoda za razmialjanje.  Hanzeatski gradovi nisu bili pravi gradovi-dr~ave, ve samo interesni, politi ki savez ad hoc, bez vrstog dr~avnog ustrojstva. O tome vidi: Waley, Later Medieval Europe, Longman, London - New York, 1991, 68-69. Helmut Georg Koenigsberger i drugi, Europe in the sixteenth century, Longman, London and New York, 1989, 14.  Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, I dio, Od osnutka do 1526, MH Zagreb 1980, 132. Zdenka Janekovi Rmer, Priznanje krune svetog Stjepana - izazov dubrova ke diplomacije, Meunarodni simpozij "Diplomacija Dubrova ke Republike, Dubrovnik 3-5. rujna 1997, Zbornik Diplomatske akademije 3, 1998, 293-302.  "...pro exaltacione honoris corone regni Hungarie et meliori comodo, statu ac utilitate dicte civitatis nostre Ragusii..." Petar Matkovi, Spomenici za dubrova ku povijest u vrijeme ugarsko-hrvatske zaatite, Starine I, 1869, 148-151.  Matkovi, Spomenici, 152-154, 154-156, 157-159, 159, 161, 163-165. Ludovicus Cerva Tubero, Commentaria suorum temporum, Rhacusii, 1784, 205-206. Povijesni arhiv Dubrovnik (PAD), Reformationes, II, XXX, 124'-125. 151. Josip Gelcich, Lajos Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest, 1887, 717-718. Duaanka Dini Kne~evi, Dubrovnik i Ugarska u srednjem veku, Novi Sad 1986, 27.  Diplomatarium, 246-252. PAD, Reformationes, II, XXXIV, 222'-223, 223', 225', 226'-227, 228-229'. Acta Consilii Rogatorum, III (Cons. Rog.) I, 3, 5.  "..nos fideles suos, reliquie nominis et glorie maiestatis sue in his maritimis Dalmatiae partibus..". Diplomatarium, 350. Usporedi: Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik 1983, IV, V, 47. Vinko Foreti, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Starine 50, 1960, 259-260.  Cons. Rog. XIV, 169, 171, 176, 178-178', 189, 193, 196. PAD, Acta Consilii Maioris VIII, (Cons. Maius) VI, 133. PAD, Lettere di Levante XXVII (Lett. di Lev.) X, 174-174', 187', 188. Diplomatarium, 443, 552.  Cons. Rog. IX, 180'-181', 223'. O prvim kontaktima izmeu Dubrovnika i Turske vidi: Ivan Bo~i, Dubrovnik i Turska u XV veku, SAN, knjiga 200, Istorijski institut, knjiga 3, Beograd 1952, 1-50. Zdenko Zlatar, Our Kingdom come, The Counter-Reformation, the Republic of Dubrovnik and the Liberation of the Balkan Slavs, Columbia University Press, New York, 1992, 69-73. Bariaa Kreki, Quelques remarques sur la politique et l'conomie de Dubrovnik (Raguse) au XVe sicle, Mlanges en l'honneur de F. Braudel, vol. I, Histoire conomique du monde mditerranen 1450-1650, Toulouse 1973, 311-312. Foreti, Povijest, 196-217.  Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, ed. N. Nodilo, MSHSM 14, Scriptores I, Zagreb 1883, 257.  "...et hoc rei maneret, ne cum principiis non obstiterit medicinam sero paras." Diplomatarium, 601.  Cons. Rog. XIV, 218. Lett. di Lev. XVI, 174.  Cons. Rog. XVII, 131, 189', 175-175', 188', 190, 199'-201, 207', 210'-211', 212, 222, 224, 226', 233, 236', 239'-240', 241'-245; XXI, 60, 98'. Diplomatarium, 757-758. Franjo Ra ki, Dubrova ki spomenici o odnoaaju dubrova ke obine naprama Bosni i Turskoj godine razpa bosanske kraljevine, Starine VI, 1874, 236-237. Bo~i, Dubrovnik, 162-168.  Cons. Maius XII, 224'.  Cons. Rog. XVII, 167, 241, 252', 262, 262'. Petar Matkovi, Prilozi k trgova ko-politi koj historiji republike dubrova ke, Rad 7, 1869, 250. O dubrova koj politici prema Turcima u drugoj polovici 15. stoljea vidi: Bo~i, Dubrovnik, 54, 78, 87-88, 90, 98-102, 104. Vesna Miovi-Peri, Zadiranja u dubrova ko-bie od sultana do obi nog osmanlijskog podanika, Dubrovnik 2, 1993, 272-276.  Matkovi, Spomenici, 163-165. Diplomatarium, 765-766. Cons. Rog. XVIII, 156; XXIII, 279'. Foreti, Povijest I, 233-236, 320-324. Bo~i, Dubrovnik, 194, 212-213, 341-343.  Diplomatarium, 156-159. Jorjo Tadi, ed, Pisma i uputstva Dubrova ke Republike, Zbornik za IJK, III od. knjiga IV, Beograd 1935, 573, 577.  Ref. XXXII, 117. PAD, Manuali pratici del Cancelliere XXI, 1. Leggi e istruzioni, sv. 12, Liber croceus, ca. 70, 87, 114. Cons. Maius I, 13; V, 213'; IX, 156', 206'; XII, 203; XIV, 142-142'; XV, 111'; XVII, 3. PAD, Acta Consilii Minoris III (Cons. Minus) I, 4'. Cons. Rog. I, 37'-38'; VI, 202-202', 152'.  Annales Ragusini, 35, 63, 64, 67, 70, 75, 225, 230, 233, 246, 251, 263, 265, 269. Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur, edd. S. Krasi, JAZU, Zagreb 1975, sv. II, 299, 349-350; sv. IV, 6. Resti je posvetio osobito mnogo pa~nje poslanstvima. Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), ed. N. Nodilo, MSHSM, 25, Zagreb 1893, passim.  Darinka Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi, Posmrtni govor svojem ujaku Juniju Sorko eviu, }iva antika, XXVII, 1977, 1, 241. Bariaa Kreki, Un mercante e diplomatico da Dubrovnik (Ragusa) a Venezia nel Trecento, Studi veneziani IX, 1967, 79-83. uro Krbler, Jakov Buni, Dubrov anin, latinski pjesnik, Rad 180, Zagreb 1910, 70. Lett. di Lev. XVI, 34. `ime Ljubi, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Be , 1856, 23, 264, 316.  Reformationes XXXIII, 225'. Cons. Maius IV, 161', 162-162', 163; VI, 133'. Cons. Rog. I, 24', 37, 73'; XV, 272'-273; XVIII, 92-92', 106'.  Liber viridis, ed. B. Nedeljkovi, SANU, ZJK III, knjiga XXIII, Beograd 1984, c. 185. Cons. Rog. III, 27'.  Cons. Maius, VII, 206-206'.  Liber statutorum Civitatis Ragusii compositus anno 1272 (edd. V. Bogiai, K. Jire ek), Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, IX, Zagreb 1904, VIII, 46. Liber viridis, cc. 22, 117, 394. Cons. Maius IV, 68; V, 158, 194'; VI, 164'; IX, 63; XV, 265'-266. Cons. Rog. XVII, 165'; XXIV, 202'. Cons. Minus VIII, 139.  Liber statutorum, VI, 18. Josip Gelcich, ed., Monumenta Ragusina Libri reformationum, MSHSM vol. XXIX, tom V, Zagreb 1897, 141, 143. Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, ed. Aleksandar Solovjev, SANU Zbornik za IJK, III od., knjiga VI, Beograd 1936, 171-172. Liber viridis, cc. 57, 111, 152, 159, 264. Cons. Maius I, 83-84, 148'-149'; II, 5, 7-7', 53, 54; III, 172'; IV, 88', 162; VII, 137, 137'. Cons. Rog. III, 33, 149'-150'; XXIV, 175.  Cons. Maius VI, 50-51'. Cons. Rog. VII, 193, 208'-209; IX, 249-252. Lett. di Lev. XII, 201, 213-218; XIII, 203-203'; XVI, 81-81'. Bo~i, Dubrovnik, 81-83, 86, 91.  Diplomatarium, 161-162, 177-178, 225.  Tadi, Pisma i uputstva, 537, 661.  Cons. Rog. III, 9'-10, 55; XVI, 71'; XVIII, 5'; XXI, 19-19'.  Tadi, Pisma i uputstva, 673. Bogdan Krizman, O dubrova koj diplomaciji, Zagreb 1951, 9.  Simon Ilijin de Bona bio je 1502. ka~njen gubitkom slu~bi i asti na dvije godine, zbog toga ato se vratio u grad protivno pismu vlade, koja je zahtijevala da ostane na Porti. Cons. Rog. XXIX, 89-89'; Sli no je proaao Ivan Marinov de Volze, koji je samovoljno napustio slu~bu u Dra u. Isto, XXX, 253'.  Cons. Rog. XVII, 244.  Diplomatarium, 181.  Liber statutorum, VIII, 48.  Cons. Rog. III, 149'. Sli no: XIII, 177'.  "..Et se tu farai altramente sia certo che provederemo che la vita te sera amara se ben tu fossi in cavo del mundo. Et tuti li altri Ragusei o chi per Ragusei se chiamano haverano uno spechio avanti li occhi de non far imposterum cose per le qual vegnamo ad esser vexati noy over li nostri." Cons. Rog. XXIII, 253'-254.  Krizman, O dubrova koj, 34-35. Bariaa Kreki, Vuk Bobaljevi, Zbornik radova SAN XLIX, Vizantoloaki institut, knjiga 4, Beograd 1956, 132. Cons. Rog. XIV, 204'. Lett. di Lev. XVI, 184.  Cons. Maius XI, 182'; XIV, 18'-19; XVI, 86'.  Liber croceus, ca. 43, 59.  Cons. Rog. XXIV, 202'.  Liber viridis, c. 394. Liber croceus, ca. 35, 43. Tadi, Pisma i uputstva, 748.  Cons. Minus XX, 275.  Liber statutorum, II, 23. Annales Ragusini, 263, Josip Gelcich, ed., Monumenta Ragusina, Libri reformationum, MSHSM, vol. XIII, tom II, Zagreb 1882, 34, 35, 43, 61. Tadi, Pisma i uputstva, 584.  Ciriacovu pohvalu "Anconitana Illiricaque laus" donose Praga i Matkovi. Giuseppe Praga, Indagini e studi sul umanesimo in Dalmazia, Ciriaco de Pizzecoli e Marino Resti, Archivio storico per la Dalmazia, 1932, vol. 13, 266-276. Petar Matkovi, Trgovinski odnoaaji izmeu Dubrovnika i srednje Italije, Rad XV, 1871, 35-40. Vidi takoer: Stanko Kokole, Ciriaco d'Ancona v Dubrovniku: Renesan na epigrafika, arheologija in obujanje antike v humanisti nem okolju mestne dr~avice sredi petnajstega stoletja, Arheoloaki vestnik 41, 1990, 665.  Diplomatarium, 580, 601, 171, 173, 201, 246 i dalje, passim.  Cons. Rog. XXI, 55-55'. Diplomatarium, 131-143. Tadi, Pisma i uputstva, 516, 584. Krizman, O dubrova koj, 43.  16. II. 1423. "Voi dite che el re domando pesse e naranze e fructi de piu maniere, a la qual cosa ve diremo che mai non fu costumo nostro di sottomettere la terra a queste cose si minute con algun signore. Et avanti ho voluto questa terra sogiacere a spese di gran doni et di cose di valore degne di se, cha volersi mettere con alguno in servitu de queste piccole cose che certo ne pareria gran manchamento de honor tanto per lo re quanto per altri suoi cortigiani e baroni che anche domandan di tali cose." Lett. di Lev. XVII, 293.  Medo Puci, Spomenici srpski I, Beograd 1858, Prilozi, XXIX. Konstantin Jire ek, Va~nost Dubrovnika u trgova koj povijesti srednjeg vijeka, Dubrovnik 1915, 87.  Matkovi, Spomenici, 187. Lett. di Lev. X, 143', 144'-145, 174-174', 187'-188, 200-200'; XII, 193-193'; XIII, 163.  Cons. Rog. V, 150'; XXI, 55-55'. Zlatar, Our Kingdom, 90-91.  Casola, Ragusa nel 1495, L'Epidauritano, lunario raguseo per l'anno 1908, Dubrovnik 1907, 56-62. Reformationes XXXIV, 233'. Jorjo Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik 1939, 184-186.  Diversis, Opis Dubrovnika, IV, XI, 56.  Detalje o tim prigodama vidi u: Zdenka Janekovi Rmer, Javni rituali u politi kom diskursu humanisti kog Dubrovnika, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 29, 1996, 68-86. PAGE 20 PAGE 19 ^`  """''(( ,",--..~117788::<<D D DDEEIIdMMbOdOWWPZRZ,^.^__ddjjhnjnooHpJprrttuuzz||~~DFЈ҈hj02LN6CJhnH j0JCJU CJhnH \.02(=="EfOdPRvr`24pr$d d $.02(=="EfOdPRvr`24pr(,.0x -33:68:=>@(BGGWHHNKKNOPRVYZ[[-^_(axaa@bbVeeeeFfh@jjj kkkfmqrru.wxx&zxz{{{{{{ dNN$&BDrtLN d̲β\^0~XZ,.<*p  33f4r4:6<68889::==>>>>@@(B*BGGGGGBHWHXHHHNKPKKKNNOOPPRRV VYYZZ[[[[-^.^j0JCJU6CJhnH  CJhnH \(,.0x -33:68:=>@(BGGWHHNKK$d KNOPRVYZ[[-^_(axaa@bbVeeeeFfh@jjj kkkfm.^__(a*axazaaa@bBbbbVeXeeeeeeeFfHfJfhhh@jBjjjjj k kkkkkfmhmmmqqrrrrs{uuu.w0wxxxx&z(zxzzz{{{{{{{{{{{{{|||||0JmH0J j0JUCJOJQJhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH Pfmqrru.wxx&zxz{{{{{|||||| | | | | |||hh&`#${{{{{|||||| |||  ' 0@P. C!"#$p% [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number/  hBETa "%)(+--r0|3455$6u7B88H;a<z="?@hBXC4DEFGM!NO&RSfW.\?^_e  !"#$%&'()*+,-./01234C}i j Y r /b-V I LIx 6!!#`$$%%&&& "$'N.^|Kfm|{| '!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\DIPLOM2.DOC Istvn Rmer8C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Dubrova ka diplomacija.DOC@g  -;@N^mSSSPPPP.PDP^PzPPPPPP6P8P:P|@P@PBP@PJP@PTPVPZP@P`PbPhPjPrP@PvPxPzP@GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#hHL3FHL3F6}@ !dęZdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer Istvn Rmer Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi2tvMicrosoft Word 8.0m@@pGj@pGj6} ՜.+,D՜.+,D hp|   a @ę  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048771-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F"g`Gj1TableWordDocument)SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjbv:i+00#C:\  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0m@@>j@ʐ0 _ ՜.+,D՜.+,D hp|   a0t  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048771-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}.^__(a*axazaaa@bBbbbVeXeeeeeeeFfHfJfhhh@jBjjjjj k kkkkkfmhmmmqqrrrrs{uuu.w0wxxxx&z(zxzzz{{{{{{{{{{{{{|||||,40JmH0J j0JUCJOJQJhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH R' 0@P. C!"#$p% 1615 |,68468 CJhnH  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number/  hBETa "%)(+--r0|3455$6u7B88H;a<z="?@hBXC4DEFGM!NO&RSfW.\?^_e  !"#$%&'()*+,-./01234C}i j Y r /b-V I LIx 6!!#`$$%%&&&DsFsGsxzG~t @@@@@@@@@ @@@@@@@@@@@@@@  "$'N.^48Kfm|8{|Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\DIPLOM2.DOC Istvn Rmer8C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Dubrova ka diplomacija.DOC Istvn Rmer8C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Dubrova ka diplomacija.DOC@hpJZhhG CJmH nHF$G CJmH nH   -;@N^mDsEsFsGsmtmumvmxyz}~pppppppppp@@A@.@D@^Az@@@@A@3@@A3@6@8@:@|@@@@B@@@J@@AT@V@Z@@@`@b@h@j@r@@@v@x@z@*A{A,@{A0@@@4@@GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#hHL3F@=J _0!dtFsZdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer Istvn Rmerlomi~no zbog malarije: za nju su bili zainteresirani Milano i Firenca; 1398-1402. grad je bio pod vla{}u Viscontija; slijedio je rat i podvrgnu}e Pize Firenci 1406; Firenca je nametnula visoke poreze i nije brinula o pizanskim interesima, tako da je grad stagnirao - 1494-1509. Pisa je bila pod protektoratom Francuske, da bi se ponovo vratila pod firentinsku kontrolu, ovaj puG |bjbjَ Gs&%]<8T$x, ($ P0א0lRoot Entry F"gא01TableWordDocumentSummaryInformation(EDocumentSummaryInformation8=CompObjj0Tablebv:i+00#C:\  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<>?@ABCDFGHIJKer/  hBETa "%)(+--r0|3455$6u7B88H;a<z="?@hBXC4DEFGM!NO&RSfW.\?^_e  !"#$%&'()*+,-./01234C}i j Y r /b-V I LIx 6!!#`$$%%&&&DsFsGsxzG~t @@@@@@@@@ @@@@@@@@@@@@@@  "$'N.^48Kfm|8{|Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\DIPLOM2.DOC Istvn Rmer8C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Dubrova ka diplomacija.DOC Istvn Rmer8C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Dubrova ka diplomacija.DOC@hpJZhhG CJmH nHF$G CJmH nH   -;@N^mDsEsFsGsmtmumvmxyz}~pppppppppp@@A@.@D@^Az@@@@A@3@@A3@6@8@:@|@@@@B@@@J@@AT@V@Z@@@`@b@h@j@r@@@v@x@z@*A{A,@{A0@@@4@@GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#hHL3F@=J _0!dtFsZdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer Istvn Rmer ՜.+,D՜.+,D hp|   a  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Numb0t  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048771-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10} Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0m@@>j@ʐ0 _  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~