ࡱ>  Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi4tvMicrosoft Word 8.0@F#@".j@90 OP&iZdenkaZDENKA1f&cRadoviRADOVI42~G) Konavle - predavanje.docKONAVL~1 ՜.+,D՜.+,< hp|   a(a  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{5404878A-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}~G) Konavle - predavanje.docKONAVL~1Zdenka Janekovi Stjecanje Konavala: Anti ka tradicija i mit u slu~bi diplomacije Dubrova ka opina je tijekom nekoliko stoljea, korak po korak, gospodarskim utjecajem, diplomacijom i zna ajnim nov anim ulaganjima airila svoje podru je. Grad stijeanjen brdima u zaleu, ugro~en s kopna i s mora, morao se opasati novim podru jima kako bi osigurao sebi opstanak. Od grada s najmanjim agerom u Dalmaciji nastao je grad-dr~ava okru~en zna ajnim teritorijem. U ispravi iz 1253. godine dubrova kom se djedinom naziva podru je od Zatona do Cavtata. Do kraja 14. stoljea Dubrovnik je prili no uveao svoje podru je prema zapadu. U dubrova ku opinu ulaze otoci Lastovo i Mljet, potom Peljeaac i Primorje. Po ela je izgradnja stonskog i malostonskog obrambenog sustava koji e stoljeima ostati klju nom strateakom to kom obrane Republike. Dugotrajnom diplomatskom borbom, ta je va~na to ka spojena s gradom zadobivanjem Primorja, na samom kraju stoljea. Time se dubrova ka opina osigurala od mogueg prodora iz zalea na more, koji bi presjekao teritorijalni kontinuitet i ugrozio posjede na Peljeacu i u Stonu. Slijedei cilj dubrova ke opine bilo je proairenje na sjever, prema Trebinju, Lugu i Bilei, te na jugoistok, ka Konavlima i Dra evici. U vrijeme kada je mleta kim osvajanjem Dalmacije prekinut teritorijalni kontinuitet izmeu Dubrovnika i Ugarske, bilo je osobito va~no odmaknuti granice ato dalje od grada. No, opetovani zahtjevi dubrova ke vlade za podru jima na sjevetu, jednako kao i za za Dra evicom, Sutorinom, Novim i Risnom nisu ostvareni. Nije uspjelo niti proairenje vlasti na otoke Kor ulu, Hvar, Vis i Bra , unato  diplomatskim akcijama i pregovorima koji su trajali desetljeima. Preostao je jugoisto ni smjer koji je vodio u Konavle. U borbi za proairenjem teritorija, Dubrov ani su posizali za svim raspolo~ivim argumentima. Ratujui s kraljem Ostojom oko Primorja, pozivali su se na airenje kraanstva i potiranje patarenstva, a stjecanje dalmatinskih otoka prikazivali su kao uvanje interesa ugarskog kralja pred Venecijom. Zahtjev za Trebinjem podupirali su pozivanjem na crkvenu jurisdikciju. Naslov trebinjsko-mrkanskog biskupa poslu~io je kao dokaz da je Trebinje bilo dijelom dubrova ke djedine, prije negoli je "nepravedno oteto". Najobuhvatnija diplomatska akcija vodila se za Konavle, od ugarskoga dvora, do bosanskih i raakih velikaaa i carigradske Porte. Argumenti su bili razli iti, ak i proturje ni, ovisno o tome tko je bio sugovornik. Naj eaa i o ito jaka potpora dubrova kim zahtjevima bilo je pozivanje na povijesno pravo Dubrovnika u konavoskoj ~upi, utemeljeno u epidaurskoj tradiciji. Stjecanje Konavala bilo je nu~no zbog viaestrukih vitalnih interesa opine, a pri a o dubrova koj kolijevci Epidauru izvanredno je tome poslu~ila. Pozivajui se na viaestruki kontinuitet izmeu Epidaura i Dubrovnika, dubrova ka su vlastela nastojala diplomatski premostiti ono vrijeme kada su, nestankom bizantske vlasti na Jadranu, ~upe Konavle i Vitaljina te Donja Gora doale u posjed raakih, a potom bosanskih vladara i velikaaa. Kontinuitet dvaju gradova osobito je dobio na zna enju u vrijeme rastueg interesa za anti ko porijeklo. Humanisti ka moda poslu~ila je politi kim razlozima, pa je u kronikama, knji~evnosti, u likovnim prikazima i predaji izgraena epidaursko-dubrova ka tradicija, temeljena na stvarnoj vezi dvaju gradova, ali nadopunjena anti kim i kraanskim legendama. Prema opeprihvaenom mialjenju povjesni ara i arheologa, naselje ili utvrda Rauzij postojalo je i ranije, no tek propaau Epidaura ono je preuzelo funkciju srediata itavoga podru ja. Ve sama ta injenica ini Dubrovnik nasljednikom Epidaura, a tome valja dodati i doseljeno stanovniatvo, te prijenos crkvene jurisdikcije. No, stvarno povijesno nasljee nije bilo jedinim razlogom izjedna avanja dvaju gradova koje ima svoju tradiciju davno prije humanizma. Bizantski pisci bili su prvi koji su inzistirali na toj vezi, voeni vlastitim politi kim interesom. Legenda o izbjeglicama iz sruaenoga grada, utemeljiteljima novog Epidaura, koju donosi Konstantin Porfirogenet, podr~avala je kontinuitet bizantske vlasti nad tim dijelom Dalmacije. Drevna "Pitaura" o~ivjela je u novome Raguziju. Slijedom te tradicije, ravenski geograf bilje~i da je Epidaur Raguzij (Epidaurum id est Ragusium), a barski sveenik ka~e da se "Epidaur sada naziva Dubrovnikom" (Epidaurum quod nunc dicitur Ragusium). Dubrova ke kronike iz 15. stoljea, a isto tako i slu~beni dokumenti, zduano su prihvatili takve tvrdnje, obogativai ih mitoloakim detaljima koji su zaokru~ili pri u i u inili je korisnom za politi ku propagandu. To je bilo vrijeme stjecanja samostalnosti dubrova ke opine, unato  formalnom suverenitetu ugarskih kraljeva. Istodobno, kona no je oblikovan vlasteoski stale~ koji je tra~io ato vrau potporu tradicije, kako bi u vrstio druatvenu podjelu. Nije slu ajno da su upravo tada zabilje~ene brojne kronike grada, uobli ene u jedinstvenoj redakciji takozvane Anonimove kronike i u kasnijoj Ragnininoj kronici koja joa jednom, iscrpnije i s viae detalja, donosi iste pri e i legende. Mnogi su pisci nastojali na svaki na in dovesti po etke Epidaura u vezu s gr kim mitovima, podi~ui time ugled Dubrovnika koji, prema njihovim rije ima i jest Epidaur, samo novi, vei i slavniji. To je isti grad koji je samo promijenio ime, ime se implicira da svo epidaursko nasljee pripada Dubrovniku. Dva su grada stopljena u zajedni ku pri u, satkanu dijelom od povijesnih injenica, a dijelom od legende. Ragnina, citirajui Milecijevu kroniku, ne samo da dubrova koj povijesti pribraja i epidaursku, nego njezino ishodiate smjeata u biblijska vremena tvrdei da je Epidaur utemeljio izbjeglica iz Egipta, imenom Epitaur, joa u vrijeme Mojsija. Kada su grad razorili Vandali, stanovnici su utemeljili novi grad koji se, prema Mileciju, na epidaurskom jeziku zvao Labusa, a latinski Ragusa. Ondje su se ujedinili Epidaurani, Rimljani i Slaveni i zajedni ki nastavili povijest ishodianoga grada. Zbog toga se na mjestu nekadaanjega grada nije o uvalo ime Epidaur, ve se ono naziva Ragusa vetus, Ragusa vecchia, vetusta civitas Ragusii ili Civitas vetus, Civit vecchia, Cavtat. S tom idejom je dubrova ka opina u 15. stoljeu pristupila izgradnji Cavtata, obnavljajui anti ki grad, onako kako ga je vidjelo njihovo vrijeme, to jest kao naselje vila. To je bio pokuaaj ostvarenja "imaginarnog Epidaura" iz legenda i kronika. Temeljem te jedinstvene povijesti, Dubrovnik je polagao prava i na nekadaanji epidauritanski ager, od Konavala do mora, centurije u kojima su rimski veterani imali posjede. U 15. stoljeu tradicija o povijesnom kontinuitetu dvaju gradova nadopunjena je legendama o anti kim bo~anstvima, pod utjecajem humanisti kog nagnua ka istra~ivanju anti kih korijena. Ponekad je ~ar za drevnoau dovodio do nategnutih zaklju aka, pa i izmialjanja. Svi ti detalji iskoriateni su u politi koj propagandi, usmjerenoj stvarnim i konkretnim ciljevima, u ovom slu aju stjecanju Konavala i u vraenju tamoanjih granica. Zbog toga legenda nije ostala samo na stranicama knjiga, ve je predo ena svem puku u natpisima i likovnim prikazima. Spoj anti kih mitova i politi ke svrhovitosti 15. stoljea naaao je izraz i u likovnim umjetnostima, na dr~avnim zgradama i u privatnim dvoranama vlasteoskih ljetnikovaca. Javni natpisi kao ato je onaj na Kne~evu dvoru, te onaj na Onofrijevoj esmi, nazivaju Dubrovnik epidaurskim gradom. Recepcija tih legendi bila je tolika da su ih i stranci prihvatili. Krivo povezivanje jadranskog i peloponeakog Epidaura uklju ilo je u legendu motiv Eskulapa. Iako je kult Eskulapa bio poznat u Iliriku i Dalmaciji, u samome Epidauru nema nikakvih ostataka koji bi potvrivali da je ondje bio osobito atovan. No, ak i da je naen Eskulapov hram, ostala bi injenica da je u legendu kakva je zaokru~ena u 15. stoljeu uneaeno mnogo izmialjenih detalja, u te~nji za ato boljom potvrdom drevnog i plemenitog porijekla. Kremonski plemi i humanist Nikola de Ciria, napisao je pohvalu anti kom lije niku, u kojoj ne samo da zamjenjuje gr ki Epidaur s jadranskim, nego tu tradiciju izravno vezuje s Dubrovnikom, tvrdei da je Eskulap roen u njemu. Koliko je to bilo va~no za politiku vladajue elite, najbolje svjedo i injenica da su njegovi stihovi uklesani u pro elje Kne~eva dvora. Eskulap je odmah uvraten meu simbole Republike i dobio mjesto u samom srediatu vlasti, kao dio politi ke poruke koju je ono materijaliziralo. Lik Eskulapa na kapitelu i natpis do njega odavali su vrsti stav vlade o dubrova kom pravu na konavoski teritorij. Ne treba zaboraviti da je to vrijeme nakon Konavoskoga rata u kojem je vojvoda Radoslav Pavlovi htio povui svoj pristanak i ponovno ovladati dijelom Konavala ato ga je 1426. bio ustupio Dubrovniku. O Eskulapu kao simbolu dubrova ke dr~avnosti, svjedo i i Ilija Crijevi, tuma ei na zaduanici svome ujaku Juniju Sorgo da je Eskulap, sin Apolonov, prenio slavno dr~avno ureenje, institucije i zakone iz Gr ke u Epidaur. Prema pjesnikovim rije ima, iz ruaevina toga grada izrasla je nova kolonija, Dubrovnik, grad koji je nadmaaio svoga prethodnika. "Kada je propala Atena, Lakedemon i Gr ka, Dubrovnik je izronio iz mutnih valova". Osim Eskulapa, Epidaurani su odr~avali kult Marsa, Bakha i Dijane. Prema Appendiniju, trag o tome odr~ao se u dubrova kom karnevalu, gdje se svake godine predstavljaju ta tri bo~anstva. To je joa jedan znak jakosti epidauritanske tradicije u viaestoljetnoj svakodnevici Republike. Veliki broj epidauritanskih legendi nije izravno usredoto en na tra~enje poveznica izmeu dvaju gradova, nego oblikuje davnu proalost samog Epidaura, pridonosei time posredno slavi i drevnosti njegova nasljednika Dubrovnika. Pisci 15. i kasnijih stoljea povezivali su korijene Epidaura s gr kim mitovima. Pri a o Kadmu i Harmoniji dobila je veliko zna enje u humanisti kom promialjanju dubrova kih anti kih korijena. Kadmo, utemeljitelj i vladar Tebe, ubojica zmaja koji je ugnjetavao njezine graane, junak i osloboditelj, u potrazi za ugrabljenom sestrom Europom, zatekao se meu Enhelejcima, zajedno sa ~enom Harmonijom. Prema legendi, Kadmo je postao zapovjednikom u ratu Enhelejeca i Ilira. Pobijedivai Ilire stekao je kraljevsku ast, a u asu smrti, on i Harmonija, pretvoreni u zmije, stekli su besmrtnost kao heroji. Dubrova ka, odnosno epidaurska ubikacija zemlje Enhelejaca, samo je jedna od mnogih. Anti ki pisci spominju Risan, Epidamnos, Pulu i druga mjesta, no Dubrov ani su smatrali da je herojski par naaao svoju zemlju upravo u konavoskom kraju. Legenda je locirala i njihove grobove, Kadmov na brdu Snije~nici, a Harmonijin nasuprot njemu, na brdu uz morsku obalu. Mitska povijest Konavala obogaena je tako pri om o ljubavi, borbi i smrti Kadma i Harmonije, pri om koja se proairuje na joa jedan mit, onaj o Afroditi i Aresu, odnosno Veneri i Marsu. Venera i Mars uali su preko keri Harmonije u dubrova ki legendarij. U drugoj obnovi dvora tijekom 15. stoljea, njihovi su se likovi naali meu simbolima na Kne~evom dvoru, upotpunjujui vezu Dubrovnika i Epidaura i dajui joj nove elemente. Za etnici dinastije Julijevaca dodali su dubrova koj tradiciji poveznicu s rimskim carstvom, toliko po~eljnu u to vrijeme. Sveta ke legende takoer grade epidaursko-dubrova ku tradiciju, naglaaavajui kontinuitet crkvene jurisdikcije dvaju gradova. To je pitanje od samog po etka diplomatske akcije bilo usko vezano uz teritorijalne zahtjeve iz Dubrovnika. Pri a o svetom Hilarionu koji je oslobodio stanovnike Epidaura i okolice od straanoga zmaja, nosi mnogostruku simboliku. Sveti Jeronim, koji donosi izvornu legendu, vrlo kratko izvjeatava o sve evu boravku u Epidauru, njegovoj pobjedi nad zmajem i spaaavanju grada od potopa. U interpretaciji dubrova kih kroni ara, legenda dobiva nove dimenzije. Prvotna poruka koja govori o prevlasti kraanstva nad starim vjerovanjima i epidaurskoj crkvenoj tradiciji, nadopunjena je novim detaljima koji je ine upotrebljivom za politi ke ciljeve iz prve polovice 15. stoljea. Iako slijede iskaz svetoga Jeronima i spominju zmajevu apilju u okolici Epidaura, Anonim i Ragnina itavu pri u vezuju uz Dubrovnik i dubrova ke vlasti. Dubrova ki prvaci, rodona elnici vlastele, bili su oni koji su potra~ili sve evu pomo, ~elei zaatititi kraanstvo. Okupljeni u svome vijeu, odlu ili su u svemu slijediti sve eve naputke, "jer oni vladaju po Kristovim zapovijedima". Anonim na tu legendu nadovezuje i onu o pelenici djeteta Isusa, jedne od najva~nijih dubrova kih relikvija. Prema kronici, kov e~i sa svetom relikvijom naaao je ~upnik Sergije kojeg je Hilarion ostavio u Dubrovniku, gradu vjernom katoli anstvu. Stjecanje te osobite dragocjenosti bilo je nagrada Dubrov anima zbog atovanja vjere i borbe protiv krivovjerja simboliziranog u uniatenom zmaju. Simbolikom zmije, pri a o svetom Hilarionu vezuje se uz legendu o preobra~aju Kadma i Harmonije, a isto tako i sa Eskulapovom zmijom. Tako se sve tri legende isprepliu sli nom simbolikom. Od godine 1358. dubrova ka je vlada ustrajno, u svakoj prikladnoj prilici iznova postavljala zahtjev za stjecanjem Konavala pred ugarskim kraljem i pred lokalnim vladarima. Izgraena epidaurska tradicija uvelike je poslu~ila u diplomatskoj borbi. Poslanici koji su se spremali na pregovore s kraljem Ludovikom o priznanju njegova suvereniteta, ponijeli su i naputak da moraju tra~iti "staru zemlju koju smo imali od Epidaura". Isti je argument ponovljen nebrojeno puta, u razli itim prilikama. Diplomatska akcija osobito se zahuktala od 1387. godine, kada je kralj Sigismund podijelio dubrova koj opini pravo da smije slobodno kupovati zemlje u zaleu. Slabljenjem utjecaja Srbije nakon Kosovske bitke i nestankom vrste kraljevske vlasti nakon smrti Tvrtka I, otvorila se mogunost airenja teritorija korak po korak, pojedina nim pregovorima s bosanskim velikaaima. Pregovarajui pred kraljem i pred vojvodama, Dubrov ani su uvijek nastupali s pozicije onih koji se vraaju na svoje. Poslanstva u Ugarsku imala su trajni naputak tra~iti od kralja potvrdu prava na Konavle koje pripadaju dubrova kom patrimoniju, temeljem epidaurskog nasljea. Upute poslanicima naglaaavaju koliko je va~no uvjeriti kralja u to prije nego bi drugi postavili teritorijalne zahtjeve i ugrozili dubrova ke interese. Odjek epidaurske tradicije bio je toliki da ak i lokalni vojvode iz zalea priznaju da ~upa Konavle i Vitaljina spadaju "u baainu i plemenito dubrova ke vlastele, jer su se oni rodili od ljudi iz staroga grada Epidaura". I na sultanovu dvoru, u neizvjesnim prilikama sa sredine stoljea, Dubrov ani su nastojali odrediti svoja prava i granice u odnosu na veliko carstvo koje je postupno uspostavljalo vlast u njihovu zaleu. Na sultanov zahtjev da opina vrati vojvodi Radoslavu konavoske posjede, odgovorili su da je to njihovo podru je, odakle je njihov grad prenesen prije 1000 godina na sadaanje mjesto. Pozvali su se i na pravo ste eno kupovinom, ali su prije svega naglasili da su Konavle njihovo davnaanje vlasniatvo, iznosei pred Portom epidaurske pri e. Unato  neizvjesnosti ato je karakterizirala prve doticaje izmeu Dubrovnika i Porte, poslanici su izjavili pred sultanom da to ato kraljevi i gospoda iz zalea oteli epidaurske zemlje i vladali njima, ne osporava prvotno pravo Dubrov ana. Na ugarskom dvoru i pred sultanom, dubrova ki su poslanici mahali zastavom svoga porijekla i pozivali se na pravo nasljea. No, u pismima koja senatori piau svojim prestavnicima, o ituje se jasna politi ka operativa, voena neposrednim interesom, u kojoj je pozivanje na tradiciju bilo samo sredstvom postizanja cilja. Pregovara ka taktika uklju ivala je sve, od pozivanja na povijesna prava do obeanja nov anih tributa, kako kralju tako i lokalnim vojvodama. Od povelje brae Sankovia, preko Sandaljeve, do povelje Radoslava Pavlovia, primjeuje se promjena nastupa dubrova ke vlade prema vojvodama koji su stvarno dr~ali Konavle. Pozivanje na epidaursku tradiciju blijedi i nestaje, a glavni argument u uvjeravanju postaje novac, dubrova ko plemstvo, te kue i posjedi na dubrova kom podru ju. Darovnicom iz 1391. braa Sankovii daju Dubrov anima ~upu Konavle i Vitaljinu, dajui svima na znanje da su po starim zapisima i pamenju dobrih ljudi od koljena do koljena saznali da je u Cavtatu bio stari grad Dubrovnik (sic!), kojem je pripadala konavoska ~upa. Kada je taj grad propao i opustio, graani su izgradili novi Dubrovnik, a njihove su stare zemlje nepravedno i silom zaposjela raaka i humska gospoda. Od epidaurskih graana potekla su dubrova ka vlastela kojima stoga pripada pravo na staru baatinu. Zbog toga braa Sankovii smatraju pravednim vratiti Dubrov anima Konavle i Vitaljinu, kako bi mogli tim podru jem zapovijedati kao svojim. Iz teksta povelje jasno proizlazi kako su se dubrova ki pregovara i poslu~ili epidaurskom tradicijom i uvjerili u to bosansku gospodu. U pri u je ugraen i element nepravde, odnosno sile kojom su raaki i bosanski velikaai uali u posjed Konavala, koja im, prema tome, nikada nisu doista pripadala. Osim toga, epidaursko nasljee jasno je vezano uz dubrova ku vlastelu, ato im daje pravo na vlast, ali i na konavoske posjede koji su prilikom razdiobe veim dijelom njima pripali. Od provedbe darovnice nije bilo niata, jer je Pavle Radinovi ubrzo obnovio vlast u Konavlima i podijelio ih s vojvodom Vlatkom, predaasnikom Sandalja Hrania. Tridesetak godina kasnije uslijedila je darovnica Sandalja Hrania, s boljim ishodom za Dubrov ane. Sandalj ne nastupa pred Dubrov anima kao da vraa njihovo, ve ponosno govori o sebi i svojim precima koji su za svoju veliku slavu i zasluge dobili gradove, ~upe i zemlje od bosanskih kraljeva, ato su im potvrdili srpski kraljevi i turski carevi. Priznaje Dubrov anima da je Konavle "prvo njih baaina i plemenito bilo", ali sada je njegovo i on to daruje po svojoj volji i pravu. Radoslav Pavlovi u povelji iz 1427. godine nastupa s joa viae samosvijesti, ne spominjui niti jednom rije i bilo kakvo pravo Dubrovnika na njegov dio Konavala, izuzev onoga koje proizlazi iz njegova darivanja. ak i kroni ari, koji ina e svesrdno promi u epidaursku tradiciju, priznaju posjedovna prava slavenskih vojvoda koja su preala na dubrova ku opinu kupovinom. Govorei o tim zbivanjima, uope ne spominju povijesna dubrova ka prava. To pokazuje da bujanje epidaurskih mitova tijekom 15. stoljea nije bilo samo izrazom mode ili emotivne potrebe za vlastitom kolijevkom, nego takoer i dijelom smialjenog politi kog plana, nu~nog za odr~anje slobodnog i nezavisnog Dubrovnika i vlasti vlastele. Epidaurska tradicija ~ivjela je i razvijala se i nakon ato je poslu~ila teritorijalnom proairenju Republike. Narastanje legendi, upotpunjenih novim detaljima, ukazuje na promjenu njihove druatvene i politi ke svrhe. Resti u svojoj kronici zapisuje tradiciju kakva je bila uobli ena u njegovo vrijeme, u 17. stoljeu. On naglaaava istovjetnost dvaju gradova u toj mjeri da naziva Epidaur republikom, slavnom po slobodi i graanskim vrlinama, prije svega ljubavlju prema domovini, dakle onim vrijednostima na kojima je Dubrovnik kasnije sazdao trajnost svojih druatvenih struktura. Veliki akvedukt koji je opskrbljivao epidaursko podru je vodom dao mu je i ime - Canali, Konavle. Resti to smatra dokazom da je itavo podru je do Vitaljine potpadalo pod jurisdikciju Epidaura i, pravom nasljea, pripada Dubrovniku. Epidaur je uniaten, ali je sva njegova tradicija sa uvana u Dubrovniku. Mnogi dubrova ki knji~evnici nalazili su svoju inspiraciju u pri ama o porijeklu, nastavljajui tako funkciju legende. Glavni im je cilj bio naglasiti ulogu vlastele u utemeljenju Dubrovnika. Pri a o porijeklu grada poistovjeena je s pri om o porijeklu vlastele. Teritorij je ve bio zaokru~en i neprijeporan, pa je stara legenda, upotpunjena novim detaljima poslu~ila kao potporanj povlaatenog polo~aja vlastele. Izbjegli epidauritanski plemii, legendarni rodona elnici vlastele, koji su utemeljili novi grad na hridi Lau, smatraju se u dubrova koj tradiciji zalogom posvemaanjeg kontinuiteta izmeu Epidaura i Dubrovnika. Legitimitet koji im je davalo romansko, odnosno anti ko porijeklo, u vrstio je granice koje su ih dijelile od puka i njihov monopol na vlast. U pogrebnom govoru pjesniku Ivanu Gozze, Ilija Crijevi je nazvao Dubrovnik prijestolnicom Ilirije, dakako, preko Epidaura. Ta pokrajina, ije granice prote~e od ruskog carstva i Germanije do Crnog mora i dalmatinske obale, rodila je rimske careve, ali i dubrova ku vlastelu koji su takoer porijeklom Rimljani. Odsjaj te davne moi pjesnik pripisuje vlasteli vlastitog vremena, jer je, kako ka~e, sve ato je vlasteoskog roda u Dubrovniku, izniklo iz te epidaurske, rimske klice. Crijevieva pjesma De Epidauro posveena je Velikom vijeu i precima vlastele koji su pod zaatitom svetih mu enika uvali slobodu i javni red od buntovnih graana. Da ne bi bilo zabune, u pjesmi su pobrojani svi rodovi, nositelji slave Dubrovnika. Tu~aljka nad razorenim Epidaurom zavraava obeanjem vee slave u novom Dubrovniku koji e imati sjajnu budunost pod zaatitom vlastele. U toj viziji Dubrovnik, novi Epidaur, postaje ostvarenjem sna, slobodnim gradom pod zaatitom svetaca ije su moi u njega ugraene. Ta pri a o obnovljenom gradu koja podsjea na novi Jeruzalem, postala je opim mjestom dubrova ke knji~evnosti. Palmotiev "Pavlimir" je apoteoza Dubrovnika, gotovo istovjetna Crijevievoj. To je glorificirajua vizija "novog Epidaura" koji e utemeljiti "plemeniti epidaurski puk", zajedno s rimsko-slavenskim kraljeviem Pavlimirom. Povezivanjem epidaurske tradicije s pri om o Pavlimiru, izdanku bosanske kraljevske loze i rimske patricijske obitelji, stopljeno je porijeklo romanskih i slavenskih vlasteoskih rodova. Glas pjesnika je i glas dubrova kog patricija koji ne dijeli slavu grada od slave vlastele. Oni su "izabrana eljad" koja e mudro vladati u sjajnome dvoru, na dobro rodnoga grada. Palmotieva "Captislava" podupire epidaursku tradiciju i spaja je s razdobljem uzleta Dubrovnika pod ugarskom krunom. Captislava, ki epidaurskog kralja, koja nosi ime po Cavtatu, odbija srpskog kraljevia, jer voli sina ugarskog kralja, s kojim je po svijetu vojevala. Spoj legende i povijesne injenice u viteakom epu, o itovanje je trajnog politi kog izbora Dubrovnika koji je uvao odanost ugarsko-hrvatskoj dr~avi stoljeima nakon njezina nestanka. Legenda je ~ivjela i nadopunjala se sve do 19. stoljea,pa e, primjerice, Appendini ustvrditi da je "Eskulapov kip sa svim uresima ovoga i drugih stupova, koji rese veliki portik dr~avne pala e, bio prenesen u Dubrovnik iz hrama koji je Eskulap imao u Epidauru". Proces dugotrajne transformacije epidaurske tradicije, gotovo je idealan primjer promialjenog koriatenja tradicije u onom smislu o kojim govori Hobsbawm, smatrajui izmialjanje tradicije odgovorom druatva na nove situacije, kada je potrebno istodobno se nadovezati na staro i polu iti novi u inak. U prvoj polovici 15. stoljea, dubrova ka vladajue elita poslu~ila se time u borbi za podru je kojim su stoljeima vladali drugi i koje je po mnogo emu joa uvijek bilo strano. Koriatenje tradicije i njezino "dotjerivanje" pomoglo je ne samo u stjecanju toga podru ja, nego i kasnije, kada je ono, izlo~eno utjecajima iz grada, postajalo u svakom pogledu integralnim dijelom Dubrova ke Republike. Njegovana i preoblikovana, epidaurska je tradicija ~ivjela i kasnije. U novim okolnostima dobivala je novu svrhu, uvajui uspomenu na porijeklo grada i vlasteoskih rodova, te svijest o davno osvjedo enoj posebnosti Dubrova ke Republike, o njezinim anti kim korijenima, shvaenim kao zalog posebnih prava i jamstvo trajnosti. Zdenka Janekovi Stjecanje Konavala: Anti ka tradicija i mit u slu~bi diplomacije Sa~etak Od 15. stoljea dalje mnogi su pisci nastojali na svaki na in dovesti po etke Epidaura u vezu s gr kim mitovima, podi~ui ne samo ugled Epidaura, nego i njegova nasljednika Dubrovnika. Nije slu ajno da su upravo tada zabilje~ene brojne kronike grada, uobli ene u jedinstvenoj redakciji takozvane anonimove kronike i u kasnijoj Ragnininoj kronici koja joa jednom, iscrpnije i s viae detalja, donosi iste pri e i legende. Razlog tome bilo je fakti no formiranje republike unutar ugarskog kraljevstva i kona no oblikovanje vlasteoskog stale~a koji je tra~io ato vrau potporu tradicije kako bi u vrstio granice postavljene prema puku. Uz to, pojavio se i konkretan politi ki razlog, te~nja za proairenjem teritorija na podru je Konavala. Diplomatska akcija poduzeta u tu svrhu otkriva koriatenje legende i mita u dnevnoj politici. Zdenka Janekovi Stjecanje Konavala: Anti ka tradicija i mit u slu~bi diplomacije Borei se u 15. stoljeu za proairenje svoga teritorija na podru je Konavala, Dubrova ka je Republika posegnula i za argumentom tradicije koja je vezivala Dubrovnik s anti kim Epidaurom. Stjecanje Konavala bilo je odreeno konkretnim, vitalnim interesima opine, a naglaaavanje pri a o dubrova koj kolijevci Epidauru poslu~ilo je kao va~no sredstvo u diplomatskom uvjeravanju. Pregovarajui pred kraljem i pred vojvodama koji su dr~ali ta podru ja, dubrova ki su poslanici nastupali s pozicije onih koji se vraaju na svoje. Pri u o epidaurskom porijeklu Dubrovnika donose ravenski geograf, Konstantin Porfirogenet, barski sveenik i Toma Arhiakon, no mitoloaki detalji koji su upotpunili pri u i u inili je korisnom za politi ku propagandu, nabujali su upravo u 15. stoljeu. Mnogi su pisci nastojali na svaki na in dovesti po etke Epidaura u vezu s gr kim mitovima, podi~ui time i ugled Dubrovnika, koji u njihovoj viziji i jest Epidaur, samo novi, ve i slavniji. Izbjegli epidaurski plemii koji su utemeljili novi grad na hridi Lau i od kojih po tradiciji vuku porijeklo neki vlasteoski rodovi, smatraju se u dubrova koj tradiciji zalogom posvemaanjeg kontinuiteta izmeu Epidaura i Dubrovnika. To je isti grad koji je samo promijenio ime, ime se implicira da svo epidaursko nasljee pripada Dubrovniku. Zato se taj grad koji je dubrova ko ishodiate u srednjovjekovnim dokumentima naziva Ragusa vetus, Ragusa vecchia ili jednostavno Civitas vetus, Civit vecchia, Cavtat. Dva su grada stopljena u zajedni ku pri u, satkanu dijelom od povijesnih injenica, a dijelom od legende. Temeljem te jedinstvene povijesti Dubrovnik je polagao prava i na nekadaanji epidauritanski ager, od Konavala do mora, centurije u kojima su rimski veterani imali svoje posjede. Junije Resti u svojoj kronici koja kona no uobli uje politi ku dimenziju ove tradicije, navodi rimski akvedukt kao dokaz da je itavo podru je do Vitaljine pripadalo pod jurisdikciju Cavtata, te da slijedom tradicije pripada Dubrovniku. Tradicija se nadopunjavala novim detaljima, pod utjecajem humanisti kog nagnua ka istra~ivanju i izmialjanju anti kih korijena. Ponekad je ~ar za drevnoau dovodio do posizanja za mitom, nategnutih zaklju aka, pa i izmialjanja. Svi ti detalji iskoriateni su u politi koj propagandi toga vremena usmjerenoj stvarnim ciljevima, u ovom slu aju stjecanju Konavala i u vraenju tamoanjih granica. Zbog toga legenda nije ostala samo na stranicama knjiga, ve je predo ena svem puku u natpisima i likovnim prikazima. Krivo povezivanje jadranskog i peloponeskog Epidaura, uklju ilo je u legendu motiv Eskulapa, sve u te~nji za nala~enjem potvrde o drevnom porijeklu koje bi povealo ugled grada. Koliko je to bilo va~no za politiku vladajue elite, najbolje svjedo e stihovi kremonskog plemia i humanista Nikole de Ciria uklesani u pro elje Kne~eva dvora. U pohvali anti kom lije niku, ne samo da se zamjenjuje gr ki Epidaur s jadranskim, nego se itava tradicija izravno vezuje s Dubrovnikom, izjavom da je Eskulap roen u njemu. Govorei o obnovi dvora nakon eksplozije oru~arnice 1435, Filip de Diversis daje naslutiti reakciju dubrova ke vlade na ovu zabunu talijanskog humanista. Eskulap je odmah uvraten meu simbole Republike i dobio mjesto na pro elju Kne~eva dvora, kao dio politi ke poruke koju je ono materijaliziralo. Ne treba zaboraviti da je to vrijeme nakon Konavoskoga rata u kojem je vojvoda Radoslav Pavlovi htio povui svoj pristanak i ponovno ovladati dijelom Konavala ato ga je bio ustupio Dubrovniku. Lik Eskulapa na kapitelu i natpis do njega odavali su vrsti stav vlade o dubrova kom pravu na konavoski teritorij. U kojoj je mjeri Eskulap bio prihvaen kao jedan od biljega dubrova ke dr~avnosti, svjedo i Ilija Crijevi, koji u pogrebnom govoru svome ujaku Juniju Sorgo, tuma i okupljenima da je Eskulap, sin Apolonov, prenio slavno dr~avno ureenje, institucije i zakone iz Gr ke u Epidaur. "Kada je propala Atena, Lakedemon i Gr ka, Dubrovnik je izronio iz mutnih valova", po pjesnikovim rije ima. Uz Eskulapa, slavi Epidaura-Dubrovnika, pridonijela je i legenda o Kadmu, utemeljitelju i vladaru Tebe, ubojici zmaja, dakle junaku i osloboditelju, koji je zajedno sa ~enom Harmonijom doaao meu Enhelejce i izvojatio pobjedu protiv Ilira. Dubrova ka tradicija vezala je tu legendu uz Epidaur, pridavai mu slavu i zaatitu anti koga junaka i njegove ~ene Harmonije, simbola sklada. Legenda o svetom Hilarionu koja govori o pokratavanju, nadovezuje dubrova ku crkvenu organizaciju na epidauritansku. Tradicija biskupske vlasti koju je Dubrovnik preuzeo od Epidaura bila je vrlo va~an politi ki argument u borbi za stjecanje ovog podru ja. U diplomatskoj borbi za Konavle dubrova ki su se poklisari uvelike slu~ili tezom o kontinuitetu dvaju gradova, ponavljajui da je to podru je njihovo vlasniatvo "joa od vremena dok je grad bio na prvotnom mjestu, to jest na mjestu Cavtata." Poslanstva u Ugarsku imala su trajni naputak tra~iti od kralja potvrdu prava na Konavle koje pripadaju dubrova kom patrimoniju, temeljem epidaurskog nasljea. Upute poslanicima naglaaavaju koliko je va~no uvjeriti kralja u to prije nego bi drugi postavili teritorijalne zahtjeve i ugrozili dubrova ke interese. Odjek epidauritanske tradicije bio je toliki da ak i lokalni vojvode iz zalea priznaju da ~upa Konavle i Vitaljina spadaju "u baatinu i plemenito dubrova ke vlastele, jer su se oni rodili od ljudi iz staroga grada Epidaura". I na sultanovu dvoru, u neizvjesnim prilikama sa sredine stoljea, Dubrov ani su nastojali odrediti svoje prava i granice u odnosu na veliko carstvo koje je postupno uspostavljalo vlast u njihovu zaleu. Prema rije ima poslanika, to ato su im kasnije to podru je i druge zemlje oteli kraljevi i gospoda iz zalea ne osporava njihovo prvotno pravo. Na ugarskom dvoru i pred sultanom, dubrova ki su poslanici mahali zastavom svoga porijekla i pozivali se na pravo nasljea. No, u pismima koja senatori piau svojim predstavnicima, o ituje se jasna politi ka operativa, voena neposrednim interesom, u kojoj je pozivanje na tradiciju bilo samo sredstvom postizanja cilja. Pregovara ka taktika uklju ivala je sve, od tradicionalnih prava do obeanja nov anih tributa i otkupa, kako kralju tako i lokalnim vojvodama. To pokazuje da bujanje epidauritanskih mitova tijekom 15. stoljea nije bilo samo izrazom potrage za vlastitom kolijevkom u duhu humanisti ke mode, nego isto tako i dijelom smialjenog politi kog plana, nu~nog za odr~anje slobodnog i nezavisnog Dubrovnika i vlasti vlastele.  B. Stulli, Dubrova ke odredbe o Konavlima I, Konavoski zbornik I, Dubrovnik 1982, 29-33. 123. F. Miklosich, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae et Ragusii, Viennae 1858, 35-40.  U pregovorima na ugarskom dvoru Dubrov ani su sva ta podru ja nazivali epidaurskom zemljom i pozivali se na pravo nasljea. "... Hora che la divina potencia ha conceduto a otigner tute le raxune di tituli de li soi regni et li domini di tuti i confini et assai pizu oltra, unde confidando nella remunerativa sua larghezza, recordemo et domandemo la posessione per famma de l'antiga cita dei predecessuri de nui suoi fideli, zoie Canale e Draziviza cum le sue raxone e confini..." Diplomatarium 202. Takoer vidi biljeaku 33.  V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, sv. I, Zagreb 1980, 190. J. Lu i, S. Obad, Konavoska Prevlaka, Dubrovnik 1994, 38-47.  Foreti, Povijest Dubrovnika, 176-177. J. Gelcich, L. Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest, 1887, 177, 222-223, 224-225, 244, 248, 252-256, 257-258, 253, 264-267, 269-272, 273-285, 285-288.  `. Ljubi, Listine o odnoaajih izmeu ju~noga slavenstva i Mleta ke republike, sv. V, Zagreb 1875, 26-28; sv. VI, Zagreb 1878, 109, 123, 130-131, 153-159. Diplomatarium, 355.  U pismu kralju Sigismundu 1430. vlada je optu~ila vojvodu Radoslava Pavlovia kao patarena i najgoreg neprijatelja katoli ke vjere, a istodobno je odlu ila dati mu dubrova ko plemstvo i dali mu posjed i kuu u gradu. Diplomatarium, 336-338.  R. Gruji, Konavli pod raznim gospodarima od XII-XV veka, Spomenik SAN 66, Beograd 1926, 5-13.  G. Novak, Povijest Dubrovnika, od najstarijih vremena do po etka VII. stoljea (do propasti Epidauruma) u: Povijest Dubrovnika I dio, Zagreb 1972, 14-15. B. Stulli, Povijest Dubrova ke Republike, Dubrovnik-Zagreb 1989, 15-16. Lu i, Obad, Konavoska Prevlaka, 36. }. Rapani, Marginalia o "postanku" Dubrovnika, u: Arheoloaka istra~ivanja u Dubrovniku i dubrova kom podru ju, Zagreb 1988, 39-50.  Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, ur. M. `vab, AC, Zagreb 1994, c. 29, 73-75. Letopis popa Dukljanina, ur. F. `iai, Beograd-Zagreb, 1928, 306, 318-320. Vidi takoer: Toma Arhiakon, Kronika, Split 1977, 20. G. Novak, Questiones epidauritanae, Rad JAZU 339, 1965, 109. I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992, 35.  Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, ed.N. Nodilo, MSHSM, XIV, Scriptores I, Zagreb 1883, 7-8, 173-174, 179. Toma Arhiakon, Kronika, 37. D. Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi, Posmrtni govor svojem ujaku Juniju Sorko eviu, }iva antika, XXVII, 1977, 1, 253.  Provalu Vandala smjeata u 440. Na drugom mjestu ka~e da su Epidaur razorili Saraceni 601. Ragnina, 171, 179.  Ragnina, 168-174, 187.  Anonim, 7. Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), ed. N. Nodilo, MSHSM, 25, Zagreb 1893, 166. Diplomatarium, passim.  N. Gruji, Ladanjska arhitektura dubrova kog podru ja, Zagreb 1991, 173, 228. Ista, Cavtat rinascimmentale - rievocazione dell'Epidauro antica, u tisku, Ricerche slavistiche, Roma. (skraeni tekst objavljen u Vijencu 7, 1994.)  J. Lu i, Kroz konavosku proalost, Konavoski zbornik I, 1982, 15.  Nikola Ivanov Bona u djelu Commentariolus Ludovici Cervarii Tuberonis De origine et incremento Urbis Rhacusanae ejusdemque ditionis descriptio, (1790.) donosi vlastiti, proizvoljni prijevod pjesme Skimna Hijskog, u kojem svjesno zamjenjuje izvorni Epidamnos (Dra ) Epidaurom. Novak, Questiones, 118-119. Isti, Povijest Dubrovnika, 16-18.  N. Gruji, Ladanjska, 198.  Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi, 252. "..Hic Aesculapius caelatus Gloria nostra//Ragusii genitus,..." Novak, Questiones, 116-117. I. Fiskovi, Skulptura u urbanisti kom usavraavanju renesansnog Dubrovnika, u: Reljef renesansnog Dubrovnika, Dubrovnik 1993, 122.  Ciriaco de Pizzecolli u znamenitoj razmjeni pohvala izmau ankonitanskih i dubrova kih prvaka, naziva Dubrovnik potomkom Epidaura. To mialjenje preuzeli su i strani putopisci, gosti Dubrovnika u prvoj polovici 16. stoljea. G. Praga, Indagini e studi sul umanesimo in Dalmazia, Ciriaco de Pizzecolli e Marino Resti, Archivio storico per la Dalmazia, 1932, vol. 13, 266-276. S. Kokole, Ciriaco d'Ancona v Dubrovniku: Renesan na epigrafika, arheologija in obujanje antike v humanisti nem okolju mestne dr~avice sredi petnajstega stoletja, Arheoloaki vestnik 41, 1990, 665. N. Gruji, Cavtat rinascimmentale.  Novak, Povijest Dubrovnika, 18.  Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik 1983, II, VI, 17-18. Vidi: I. Fiskovi, Skulptura, 111-112, 122-123. J. Gelcich, Dello sviluppo civile di Ragusa considerato ne' suoi monumenti istorici ed artistici, Memorie e studi, Ragusa, Pretner, 1884, 64. R. Eitelberger von Edelberg, Gesammelte Gesammelte kulturhistorische Schriften, IV. Band, Die mittelaterlichen Kunsdenkmale Dalmatiens, Wien, 1884, 320.  Lu i, Kroz konavosku proalost, 14.  Neveni Grabovac, Ilija Lamprice, 252-253.  F. M. Appendini, Notiziae istoricho-critiche sulle antichit storia e litteratura de' Ragusei, divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Repubblica di Ragusa I-II. Ragusa, Martecchini, 1802-1803, 25-27, 28-35, 56-57.  Toma Arhiakon, Kronika, 20. Appendini, Notiziae, 10. Novak, Questiones, 115.  J. Belamari, Sveti Vlaho i dubrova ka obitelj svetaca zaatitnika, Dubrovnik 5, 1994, 38.  Sancti Eusebii Hieronymi, Vita sancti Hilarionis, Opera omnia, t. 2, Migne, Patrologia latina XXIII, Parisiis 1883. 29-54.  K. Vojnovi, Crkva i dr~ava u dubrova koj republici, Rad 119, 1894, 33. Stulli, Povijest Dubrovnika, 17. Lu i, Kroz konavosku proalost, 17. Belamari, Sveti Vlaho, 34.  Pri u smjeataju na kraj 8. stoljea.  Anonim, 11-14. Ragnina, 188-192. J. Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa libri quattro, Venetiis 1605, 89. S. Razzi, La storia di Raugia, ed. J. Gelcich, Dubrovnik 1903, 15.  Anonim, 19-20. Usporedi: Ragnina, 197-199.  Toma Arhiakon, Kronika, 20. Novak, Questiones, 114-115, 117-118. Appendini, Notiziae, 3-11, 28-31. Razzi, La storia, 14-15.  "Questo chapitolo sia in vostro albitrio de vuy ambaxadori, a domandar de misser lo Rex la le prima region nostra che auesemo de Pitaura: e se misser lo Re domandase, che se la nostra antiquitade, nuy pore dir, che se Draeuia e Chanal e Tribigna". A. Vu eti, Spomenici dubrova ki, Sr V, br. 9, 1906, 460. Foreti, Povijest Dubrovnika, 132. Lu i, Obad, Konavoska Prevlaka, 38.  Diplomatarium, 109, 174-175, 177-180, 181-182, 195, 201, 202-204, 205. Resti, 209.  Stulli, Dubrova ke odredbe, 29, 41. Resti, 15. "..che Canale et altre cosse che sono de nostro patrimonio, zoe de la oriunda terra nostra Epidauro con certe altre contrade a nui vissine, le qual in questa guerra passada cum li Bossignani, ne fece grande infestacione, la clemencia de la soa serenitade, se degni a non le offerir ad altri..." Diplomatarium, 174, 186, 202. Miklosich, Monumenta, 217-219.  . Truhelka, Konavoski rat (1430-1433), Glasnik Zemaljskog muzeja Bih XXIX, 1917, 181-182.  Miklosich, Monumenta 229, 275-276, 285, 337, 343-348.  Miklosich, Monumenta, 217-219.  R. Gruji, Konavli, 13, 18-20.  Miklosich, Monumenta, 288, 337.  Miklosich, Monumenta, 336-342.  Anonim, 54-55. Ragnina, 249-250. Resti, 177, 181, 184-185. Takoer: PAD, Acta Consilii Maioris, VIII, sv. IV, 192. Acta Consilii Rogatorum, III, sv. V, 229', 230'.  "Procurando d'acquistar Canali, giurisdizione antichissima della distrutta cit d'Epidauro, percioche conveniva che a capo 800 anni i posteri degli Epidauresi riacquistassero l'antico dominio che avevano avuto di Canali e di Vitaglina. Che poi queste contrade siano stato di ragion d'Epidauro e di chiarissimo argomento il canal dell'acquedotto..." Resti, 15-17, 92, 218.  "Quare huius familiae princeps surculus, ut caeteri plures omnes fere patritiorum huic provinciae insertus, uti ego existimo Romano germine sobolescit." D. Neveni Grabovac, Oratio funebris humaniste Ilije Crijevia dubrova kom pesniku Ivanu (D~ivu) Gu etiu, }iva antika, 24, 1974, 1-2, 353.  F. Ra ki, Iz djela E.I. Crievia Dubrov anina, Starine IV, Zagreb 1872, 170-172, M. Kombol, Povijest hrvatske knji~evnosti do preporoda, Zagreb 1945, 66.  Ilija Crijevi, De Epidauro, u: V. Gortan, V. Vratovi, Hrvatski latinisti Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knjiga 2, Zagreb 1969, 448-450. Ragnina, 173. Resti, 16. J. Palmoti, Djela, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, Zagreb 1965, 273-298, 350-354. Kombol, Povijest hrvatske knji~evnosti, 249.  Kombol, Povijest hrvatske knji~evnosti, 246.  Vidi: Appendini, Notiziae, 10, 31.  E. Hobsbawm, Introduction: Inventing Traditions, u: Hobsbawm, Eric, Ranger, Terence, ed. The Invention of Tradition, Cambridge University Press, 1996, 1-14.  Diplomatarium, 199, 203, 232-233. FH 8:\^pr d!f!%%R&&&&h.j.Z1\13333333,464P4T4r444v6x67799|=~=h>j>>>@@TEVEHHRLTLNNWW \"\$`&`aacctevehhjj^m`m&o(ouu | |prnp6CJhnH j0JCJU CJhnH \"$77>N&\(\jj|ȽʽLN^d $d "$77>N&\(\jj|ȽʽLN^`.,0z`">    \$p!:""#B%%'b'0(*+j-.&/h///00|1435@688F9B:f:h:i:j:k:l:m:n:u:bp46ޑlnVXTVtJd,.0F024D.z|`bdx"$&8Zn4J>@Br    z       8   6CJhnH j0JCJU CJhnH \^`.,0z`">    \$d d     "2<\^`rHR*bv*$&(4prt!!!!!! "":"<">"X""""(####$$$$$6CJhnH j0JCJU CJhnH \$p!:""#B%%'b'0(*+j-.&/h///00|1435@6$ %%B%D%%%%%&&' 'b'd'f''''''((0(1(2()),) *l*|****+++++,,-K-U-j-k-......&/(/*/>/h/j/l/////////00020|1~11343536333455 5555@6B6D6b677B8P8j0JCJU6CJhnH  CJhnH \@688F9B:f:g:h:i:j:k:l:m:n:o:p:q:r:s:t:u:(R@RXRZR\RT T&`#$d P8888888 9 9F9H9J9b9B:C:e:f:t:u:(R*R6R8RR@RBRNRPRTRVRXRZR\RT T TT0JmH0J j0JUCJOJQJhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH %$@P/ =!"#$% PAGE 16 PAGE 17  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r #  O4B;4yl v")$C%),../0B23458<>A7DFFGUL6QSUWXYZ  !"#$%&'()*+,-./012WJP. G m "3Qw8`CpoZ1StT !!!v""" P. kt!""""" R               g (06{>GOV\o`hOrg2 [ ee    c  p $P8u:^@6u:u: Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\KONAVLE.DOC@DzDzDzDz<  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~55yyyyPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@PPPPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&PP@P*PX@P.P0Pd@P4P6P8Pt@GTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hK3FK3Fd3!d{?Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmer 1415 TTd d{?Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmer [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number#  O4B;4yl v")$C%),../0B23458<>A7DFFGUL6QSUWXYZ3  !"#$%&'()*+,-./012WJP. G m "3Qw8`CpoZ1StT !!!v"""3Rn`q`r`8aGcttaxy{)|}) '()*+,-./014@@@@@@@@@@@ @ @@@@@@@@@@@@@@  "$'p $P8T^@6 TTu:Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\KONAVLE.DOC@o`o`Zo`o`G CJmH nHF$d G CJmH nH 0hh$  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[]^_`n`o`p`q`r`-a-b1c1d1e1f1g1h1i1j1k1l1m1n1o1p1q1r1s1t1u1v1w1xbybz{|}  "#%&'(123@AAA A A@AAAAAA@A A"A$A&A(A*A,A.A0A2A4@6A8A:A<@>A@ABADAFAHAJAL@NAPARATAVAXAZ@\A^A`AbAdAfAh@jAlAnApArAtAvAx@zA~AAAAAAAAAA@AAAAAAAAAAAAAAA@AA@@AA@AA@@t@A@A@@@@@A@@ @ @@A@@A@A@@ @"@$@&@P@@*@X@@.@0@d@@4@6@8@t@@TA(RA2RA6RATAR@t@@t@A@RAJRANRATATR@VR@t@@t@@ T@t@GTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hK3F-=J O(!daq`Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn RmerG $u:bjbjَ Xr`"%]0AAA8y,,:!  (555555$("$zk55555555055555555t55 `͎0A5Root Entry Fag`͎0@1Table$WordDocumentXSummaryInformation(   FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,< hp|   a(a  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{5404878A-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10} Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi4tvMicrosoft Word 8.0@F#@".j@90 O  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0@@,6j@:HGjd ՜.+,D՜.+,< hp|   a3{  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{5404878A-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}$@P/ =!"#$% PAGE 16 PAGE 17 @688F9B:f:g:h:i:j:k:l:m:n:o:p:q:r:s:t:u:(R@RXRZR\R&`#$d P8888888 9 9F9H9J9b9B:C:e:f:t:u:(R*R6R8RR@RBRNRPRTRVRXRZR\R0JmH0J j0JUCJOJQJhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH ! [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number#  O4B;4yl v")$C%),../0B23458<>A7DFFGUL6QSUWXYZ  !"#$%&'()*+,-./012WJP. G m "3Qw8`CpoZ1StT !!!v"""RDzEzю4_՘@@@@@@@@@ @@@@@  "$'p $P8\R^@6\Ru:Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\KONAVLE.DOC@D 0hh8  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyzDzEz{|}~55yyyyߜ@AAA A A@AAAAAA@A A"A$A&A(A*A,A.A0A2A4@6A8A:A<@>A@ABADAFAHAJAL@NAPARATAVAXAZ@\A^A`AbAdAfAh@jAlAnApArAtAvAx@zA~AAAAAAAAAA@AAAAAAAAAAAAAAA@AA@@AA@A@AAAAA@AAAAAAAAA@AAAAAAA@@t@A@A@@@@@A@@ @ @@A@@A@A@@ @"@$@&@P@@*@X@@.@0@d@@4@6@8@t@@&RA(RA2RA6RA8RAR@t@@t@A@RAJRANRAPRATR@VR@t@@t@@XR@t@GTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hK3FJL3Fd3!d{Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn RmerRUM, 50-1lMY DOCUMENTS\ZDENKA\PLEMSTVO\LAMENTA DE CRIMINALE.DOC(LAMENTI POLITICI 11dMY DOCUMENTS\ZDENKA\PLEMSTVO\LAMENTI POLITICI.DOC(LIBRI DOTIUM, XXXII\MY DOCUMENTS\ZDENKA\PLEMSTVO\LIBRI DOTIG u:bjbjَ TEz"%]0,,,8d,$($zN0t `Gj,Root Entry Fag`Gj@1TableWordDocumentTSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table\ {5404878A-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10} Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0@@,6j@:HGj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,< hp|   a3{  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDANd  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~