аЯрЁБс>ўџ Œўџџџ‹џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСG ПЄЖbjbjŽйŽй &РьГьГDY џџџџџџ]ююююююювввв8  в Ж66666666ІЈЈЈЈЈЈ$УєЗ †ЬAю66666Ь6юю6666666ю6ю6Іhjhюююю6І6p6ІююІ6* ЬAjОвв6ІZdenka Janekovi Rіmer Sabori kraljevina Hrvatske i Slavonije od kraja 13. stoljea do 1526. U vrijeme vladavine Andrije II plemstvo je uobli ilo svoje staleake interese i postalo zna ajnijim imbenikom u upravi kraljevstva. Pokret koji su nosili prvenstveno srednji i ni~i plemii (servientes regis), urodio je Zlatnom bulom Andrije II iz 1222. godine. Uz ostale povlastice, bula je jam ila plemstvu pravo da se svake godine sastaje na saboru, gdje e iznositi svoje prijedloge, pritu~be i parnice. Ova plemika skupatina nije joa imala zna enje upravnog tijela koji bi ograni ilo kraljevu vlast, ali je nosila klju  podjele vlasti, jer je omoguila plemstvu da se organizira i oblikuje svoje stavove i zahtjeve. Ona je odrazila nove druatvene odnose u kojima e plemstvo postati nosiocem politi kih prava i sudjelovati u upravi dr~avom kao tzv. "politi ki narod". Ni~e i srednje plemstvo poticalo je promjene i branilo svoje interese kroz ~upanijske skupatine i sabor, jer su visoke slu~be bile dostupne samo velikaaima. Novi ustroj ~upanija pru~io je malim plemiima prikladan okvir staleakog organiziranja i omoguio im sudjelovanje u upravnoj i sudskoj vlasti. Iako kraljev povjerenik, ~upan je morao poatovati i provoditi volju plemia iskazanu u ~upanijskim skupatinama. Hrvatska nije bila jedinstveno upravno podru je unutar ugarske dr~ave, ve se dijelila u dvije banovine, slavonsku i hrvatsko-dalmatinsku, s granicom na Gvozdu. Uslijed razli itih druatvenih i politi kih prilika u Slavoniji i Hrvatskoj, svaka je banovina imala vlastiti sabor od kraja 13. stoljea do 1533. godine. Slavonski sabor sastajao se mnogo eae od hrvatskog, jer se slavensko plemstvo mnogo ranije staleaki organiziralo. S obnovom vlasti ju~no od Gvozda kralj je obnovio i ast hrvatsko-dalmatinskog bana koji je polo~ajem bio ravan slavonskom banu. Od kraja 14. stoljea kraljevi su povremeno imenovali jednog bana za oba podru ja. Banovine su bile povezane osobom hercega, obi no lana kraljevske obitelji, koji je postavljao banove, podjeljivao plemstvo i sazivao sabore. Ban je takoer imao pravo sazivati sabor, po kraljevu nalogu, a ponekad je to inio i sam kralj. Kada je trebalo rjeaavati osobito va~an pitanja, kralj je obi avao slati povjerenike koji su zastupali njegove prijedloge i odredbe. Uz velikaae i ni~e plemstvo, te crkvene prelate, saborima su prisustvovali i zastupnici gradova. Novi staleaki zahtjevi o itovali su se na opem saboru kraljevine Slavonije, odr~anom 20. IV. 1273. godine u Zagrebu, na kojem su se okupili plemii (nobiles) i slu~benici kraljevskih gradova (iobagiones castri). Sudionici su doali iz triju slavonskih ~upanija, Zagreba ke, Kri~eva ke i Zagorske (Vara~dinske). Ban Matija ak koji je predsjedao saborom, potvrdio je prijedloge plemia, "prava kraljevine i banovine" (iura regni et banatus). Saborski zaklju ci kojima je svrha bila uvesti red i dokraj iti samovolju i nasilje u Slavoniji, odnose se na podavanja plemia, slu~benika kraljevskih gradova i kmetova, vojne obveze, nasljeivanje plemikih posjeda, te sudski postupak. U zapisniku prvog slavonskog sabora utvren je i naziv sabora: Opi sabor itave kraljevine Slavonije (Congregacio regni tocius Sclavoniae generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constituciones. One svjedo e o sna~enju stale~a koje pod predsjedanjem bana raspravlja i donosi zaklju ke sa snagom zakona. Sazivi slavonskog sabora slijedeih godina pokazuju kako malo plemstvo, oblikuje svoje staleake interese i zahtjeve upravo kroz takvo okupljanje. Slu~benici kraljevskih gradova (iobagiones castri) izgubili su nekadaanju ulogu s nestankom sustava kraljevskih ~upanija, pa su nastojali ostvariti sudbenu i upravnu autonomiju u novim, plemikim ~upanijama. Tako su, na saboru odr~anom u Zagrebu 1278. godine, sitni plemii iz Zagreba ke ~upanije uspjeli su dobiti pravo uprave nad nekadaanjim ~upanijskim posjedima u Turopolju, ato je bio po etak razvoja plemenite opine Turopolje. Do kraja 13. stoljea slavonski sabor je postao stalna ustanova, iako joa nije imao to no odreeni sastav niti djelokrug rada. Svaki je velikaa i plemi imao pravo prisustvovati saborovanju. Iako se ve od 13. stoljea na saborima pojavljuju predstavnici gradova, oni su u to vrijeme prije svega plemike staleake skupatine. Najviae se raspravljalo o parnicama, daama, prihodima i posjedima, a politi ke odluke bile su mnogo rjee, jer je dr~avni sabor bio u Ugarskoj. U Slavoniji su An~uvinci, ja ajui sredianju vlast, osna~ili vlast bana, kao kraljevskog namjesnika. Joa u vrijeme vladavine Karla Roberta (1301-1342), opozvane su neke plemike povlastice i proairene su sudske ovlasti bana. Tome su se odupirali i plemii i graani, ato se o itovalo na saboru 1321. u Zagrebu koji je raspravljao o sporu izmeu Gradeca i Kaptola zbog nekih daa koje su graani slobodne opine tra~ili od podanika zagreba ke crkve. Ban Ivan Baboni je, u sporazumu s okupljenim plemstvom presudio u korist Kaptola, ato su graani osporili pozivajui se na povelju slobodnog kraljevskog grada. Na njihove prosvjede ban je odgovorio da je "banstvo najodli nija ast u ugarskom kraljevstvu", temeljem kraljeva mandata. Kralj je poveljom iz 1325. poniatio sve vrste izuzea koja su slavonski plemii imali u odnosu na banski sud. Gradskim opinama je potvrivao stare privilegije i podjeljivao im nove, ime je stekao odanost gradskog stanovniatva koje je broj ano i gospodarski ja alo. Ludovik I Veliki (1342-1382), slijedei put svoga oca, joa je viae u vrstio kraljevsku vlast i, pobjedom nad Venecijom, proairio je na cjelokupno podru je Hrvatske i Dalmacije. Ludovik je, kao i njegov otac, sve svoje odredbe izdavao bez privole ugarskog sabora, savjetujui se jedino s prelatima i dvorjanicima koji su mu bili bezuvjetno odani. Nastojao je stvoriti novo visoko plemstvo od ljudi iji je status i napredak bio vezan uz dinastiju, te je zbog toga sustavno iz svih dr~avnih i dvorskih asti isklju ivao lanove starih velikaakih obitelji. Godine 1351. potvrdio je bulu Andrije II, ali je zaobiaao njezinu najva~niju odredbu, to jest da se svake godine mora sastajati sabor koji e raspravljati o dr~avnim pitanjima. ini se da u posljednja tri desetljea svoga vladanja nije nijednom sazvao ugarski sabor. Istodobno, slavonski se sabor sve eae sastajao. Ondje se nije odlu ivalo o najva~nijim dr~avnim pitanjima, ali su se plemii okupljali i organizirali se. Zbog kraljeve politike, nitko od starih hrvatskih i slavonskih velikaaa nije nosio bansku ast, ve su to bili ni~i plemii koji su stekli zasluge za kralja, uglavnom Ugari. Sastajanje slavonskog i hrvatskog sabora bilo je tim va~nije za plemstvo. Primjetno je da sabori, koji su do tada uglavnom rjeaavali sudske sporove, sve viae raspravljaju o opim staleakim i politi kim pitanjima. Zaklju kom ugarskog sabora iz 1351. dae slavonskih plemia izjedna ene su s onima koje su se plaale u Ugarskoj, ime je Slavonija i pravnim ustanovama odvojena od Hrvatske, od koje je do tada bila samo administrativno odijeljena. Od tada su slavonski plemii odlazili na ugarske sabore. Banska je vlast i dalje ja ala, ato pokazuje i sabor okupljen 1353. u Zagrebu kojim su predsjedali ban Nikola Bсnffy (1353-1356) i herceg Stjepan. Prema zaklju cima sabora, posjedi nekih plemia pripali su hercegu i banu. Godine 1359. kralj Ludovik je odobrio pravo kovanja posebnog slavonskog novca i pravo priziva na kraljevski sud, ime je derogirao povelju Karla Roberta iz 1325. Slijedee godine sam je predsjedao saboru odr~anom u Zagrebu, na kojem se raspravljalo o staleakim pravima. Zahvaljujui podijeljenim povlasticama i Ludovikovoj zauzetosti europskom politikom i ratovima, slavonsko plemstvo je oja alo, a ovlasti bana su smanjene. Ukidanje priziva na kralja i ponovo ja anje banske vlasti, ishodio je ban Nikola Sz chy na saborima koje je sazivao u svom treem mandatu, 1380. i 1381. godine. U posljednjim desetljeima 14. stoljea ustanovljena je ravnote~a moi izmeu stale~a i bana. Ja anje velikaaa urodilo je "mete~em i bezakonjem" koje sabori uporno nastoje suzbiti kaznama i zakonskim odredbama. Otimanje posjeda, samovoljno ubiranje mitnica i drugih nezakonitih daa, plja ka i nasilje ko ili su zamah trgovine na airem podru ju. Zbog toga saborske odredbe nastoje ukinuti nezakonite dae i uvesti jedinstvene cjenike za cijelu kraljevinu. Velikaaka anarhija osobito je pogaala gradove koji su, zahvaljujui kraljevskim privilegijima i gospodarskoj moi, postali va~nim druatvenim imbenikom. Zbog toga predstavnici gradova sve eae pohaaju sabore i ondje iznose pritu~be i zahtjeve graanstva. U tome su prednja ili graani Gradeca koji su se ponajviae sporili s Kaptolom oko daa, posjeda i kule na sjevernom ulazu u grad. Iako su saborima i dalje dominirali plemii i velikaai, graani Gradeca i drugih slavonskih gradova dobivali su tijekom 14. i 15. stoljea sve va~niju ulogu na zasjedanjima. Naj eaa saborna mjesta bili su upravo slobodni kraljevski gradovi, jer su velikaai bili osloboeni banskog zalaza i ban nije smio odr~avati sabor na njihovim imanjima. Glavna saborna mjesta u Slavoniji bili su Zagreb i Kri~evci, a spominju se i sabori u Roviau, Zdencima, azmi, svetom Ivanu, Virovitici i drugim mjestima. Plemstvo ju~no od Gvozda ~ivjelo je prema svom obi ajnom pravu i razvijalo se druga ije nego slavonsko. Joa od kraja 12. stoljea u Hrvatskoj su se uzdigli moni velikaai, Bribirski i Kr ki knezovi, te Nelipii, koji su samostalno vladali svojim podru jem. Njihova gotovo neograni ena vlast prije ila je uzdizanje ostalog plemstva i stvaranje sabora kao staleakih skupatina. `ubii su kao hrvatski banovi povremeno sazivali plemie kako bi rjeaili sporove izmeu hrvatskih plemena. Tako je Pavao `ubi Bribirski 1298. sazvao plemie da bi rijeaili spor izmeu plemena Gusia i krbavskoga kneza Kurjaka, a Mladen II sazvao je plemena u Raatanama, 1322. godine da bi raspravili sve sporove. Opi sabori koji bi, kao u Slavoniji, okupljali "sve plemia i sve ljudi bilo kojega stale~a, dostojanstva i polo~aja" nisu se sazivali sve do sloma Bribiraca. Tek se tada i hrvatski sabor po inje ustrojavati kao staleaka ustanova. Taj je proces osobito oja ao za vladavine Ludovika I, kada se i u tim krajevima sna~nije osjeala kraljevska vlast. Kralj je poduzeo sve korake da bi pokorio velikaae i u vrstio vlast u novoste enim dalmatinskim gradovima. Za hrvatske banove postavljao je svoje odane ljude i nametao ih za knezove dalmatinskim gradovima. Prvi poznati sabor ju~no od Gvozda sazvan je 1351. u Lu koj ~upaniji, u Podbri~anima, na poziv hrvatsko-slavonskog bana Stjepana Lackovia. Radilo se o novom ureenju Lu ke ~upanije kojoj je do tada srediate bila bribirska Ostrovica. Tom prilikom je plemenu Virevia priznata pripadnost hrvatskom plemstvu. Temeljem ~enidbenih veza stekli su pravo ubrojiti se meu hrvatska plemena i dijeliti njihove povlastice. Dvije godine kasnije odr~an je sabor u Kninu kojem su prisustvovali brojni hrvatski velikaai, meu kojima kr ki knezovi Frankapani i krbavski Kurjakovii. Ondje je ban Nikola Bсnffy zajedno sa sabornicima utvrdio prava kninskog biskupa vezana uz ubiranje desetine i izbor ~upana, ali isto tako i prava koja je herceg imao u hrvatskoj banovini. Na saboru u Zadru, 1360, prije svega sudiatu kojem je predsjedala kraljica Elizabeta, raspravljalo se i o posjedovnim pravima plemstva. O nasljednom pravu i polo~aju hrvatskog plemstva raspravljao je i sabor 1370. godine u Podgradu kraj Benkovca na kojem su sudjelovali i povjerenici kralja Ludovika. Na saboru u Ninu, 1371. godine, gdje se takoer vijealo o staleakim pravima, sudjelovali su i predstavnici dalmatinskih gradova. Na tim saborima utvrene su sloboatine, prava i obi aji kraljevine Hrvatske i njezinog plemstva i ustanovljen njihov odnos prema kralju. Tijekom 15. stoljea se krajevi izmeu Gvozda i Kupe po inju ubrajati u Hrvatsku te podlije~u vlasti hrvatskog bana i sabora. Nakon smrti Ludovika I 1382. godine, po elo je razdoblje izrazitog osamostaljivanja velikaaa, a time je narasla va~nost sabora, kao njihovog staleakog tijela. U borbi za krunu Sigismund (1387-1437) je nekoliko puta izravno djelovao preko sabora. }elei u vrstiti kraljevsku vlast u dalmatinskim i kraljevskim gradovima, te utvrditi kraljevska prava, sazvao je za 5. lipnja 1396. godine sabor u Ninu koji je trajao gotovo mjesec dana. Predsjedao mu je zagreba ki biskup Ivan, kao kraljev vikar i Nikola Gorjanski kao hrvatsko-dalmatinski ban. Na sabor su pozvani svi stale~i Dalmacije i Hrvatske, prelati, velikaai, ni~e plemstvo i zastupnici gradova, a povrh njih mogli su doi svi oni koji su imali neku parnicu. Meu nazo nima spominju se krbavski knezovi Kurjakovii, dalmatinski biskupi, brojno ni~e plemstvo, te zastupnici dalmatinskih gradova (izuzev Dubrovnika). Zapisnik sabora nije sa uvan, ali je poznato da se raspravljalo o upravi dalmatinskih gradova, te njihovim meusobnim sporovima. Drugi puta kada je Sigismund nastojao na saboru nametnuti svoju vlast oporbenim plemiima, doalo je do krvavog pokolja njegovih protivnika. Bilo je to na "krvavom saboru" u Kri~evcima, sazvanom u velja i 1397, nakon kraljeva poraza kod Nikopolja. Plemii koji su osporavali Sigismundovo pravo na krunu i podr~avali Ladislava Napuljskog, pozvani su na pomirbu u Kri~evce, no ondje su im Sigismundovi pristalice skinuli glave. Ta krvava zgoda pokazuje da je sabor mogao biti i mjesto omjeravanja snaga izmeu sredianje vlasti i velikaaa. Ladislav je imao veliku podraku i meu hrvatskim plemstvom, koje je okupljao Hrvoje Vuk i Hrvatini. Zahvaljujui premoi napuljske stranke u Hrvatskoj, Ladislav je na saboru u Zadru, 5. VIII. 1403. okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja. Krunu nije dugo zadr~ao i vratio se u napuljsku kraljevinu, no, njegov krunidbeni sabor je pokazao ne samo politi ke podjele nego i snagu plemstva i njegov utjecaj na upravu dr~avom. Krunidba je dala Ladislavu pravo na Dalmaciju koju je prodao Veneciji 1409. godine. Sigismund je ipak uspio sa uvati prijestolje, jer je pridobio veliki dio hrvatskog plemstva, a kri~arskim pohodom 1408. pokorio je bosansku vlastelu. Za Sigismundove vladavine slavonski sabor postupno postaje staleako zastupni ko tijelo, po uzoru na ugarski sabor, koji se u zbivanjima nakon smrti smrti Ludovika I ustrojava kao stalan predstavni ki organ zemaljskih stale~a. Zapisnici slavonskih sabora iz 15. stoljea pokazuju kako su slavonski stale~i branili svoja izborna prava, te posebnost i samostalnost Slavonije. Pravo sudovanja na saborima bilo je jedna od va~nih plemikih povlastica koju im je potvrdio i Sigismund, odredivai da im ne mo~e suditi zasebno ni ban, ni podban ni ~upani. To se ogleda u zaklju cima sabora kojeg je Sigismund sazvao 1432. godine, na molbu ni~eg plemstva koje je u kraljevoj odsutnosti trpjelo nered i bezakonje velikaaa. Sabor je proairio obveze banskog suda, utvrdio sudski postupak, te odredio nadzor nad ~upanijskim slu~benicima i plemikim sucima. `titei ni~e plemstvo i gradove, Sigismund je podigao ugled sabora u Ugarskoj i u Slavoniji, te je on postao tijelo koje je sve viae utjecalo na javne poslove. Uz sabor, rastao je i ugled palatina i bana koji se, od kraljevih povjerenika, postupno pretvaraju u posrednike izmeu kralja i stale~a. Za Sigismundovih nasljednika do sredine stoljea sabori su i dalje nastojali suzbiti razbojstva i nasilje u Slavoniji. Plemstvo se takoer izborilo za svoje pravo izbora protonotara koji je bio posrednik izmeu bana i sabora. Banovi Celjski su im ukinuli to pravo, te je zbog toga sudstvo postalo potpuno ovisno o banu. Na saboru u Kri~evcima 1439. godine ban Matko Talovac vratio im je to pravo i obvezao se da e stati na kraj bezakonju i urediti stanje u banovini. Kao niti ranije, slavonski sabori se nisu sastajali redovito, a ni mjesto saborovanja nije bilo ustaljeno. Slavonski se sabor sastajao rjee od ugarskog, ali je ipak primjetno da su sazivi bili sve u estaliji, ponajviae u Zagrebu i Kri~evcima. Hrvatski se sabor u 15. stoljeu sastajao joa rjee nego ranije, osobito nakon bitke na Krbavskom polju koja je rastrojila hrvatsko plemstvo. Ja anje staleakih ustanova, ~upanija i sabora, koje je po elo probojem malog plemstva, u 15. je stoljeu ialo u korist velikaaa. Oni postupno preuzimaju vodstvo u politi kom ~ivotu, a sabor postaje instrumentom njihovog politi kog djelovanja. Ja anje kraljevske vlasti u vrijeme Matije Korvina (1458-1490) samo je privremeno potisnulo mo velikaaa, jer su njihovi posjedi ostali netaknuti, dok su se kraljevski prihodi stanjivali. U dva navrata Matija je osobno predsjedao saborima. Nakon dugog izbivanja iz zemlje, godine 1481. sazvao je slavonski sabor ~elei zadati krajnji udarac velikaaima i urediti prilike u hrvatskom kraljevstvu. Pozivajui velikaae na sabor najavio im je da e se ondje odr~ati kraljevski, a ne banski sud. Ondje su predstavnici gradova i malog plemstva iznijeli duge popise nasilnih velikaaa i njihovih prekraaja. Sa uvana pritu~ba plemstva Zagreba ke ~upanije bilje~i imena 142 plemia zajedno s njihovim prijestupima. Popis je obuhvaao gotovo sve velikaae koji su imali posjede u Zagreba koj ~upaniji, a takve su popise predo ile i druge ~upanije. Presuda kraljevskog suda bila je smrt i zapljena imanja, no kralj je pomilovao osuene i zauzvrat nametnuo Slavoniji novu dau. Sve ja i pritisak Turaka u drugoj polovici 15. stoljea odrazio se i na djelovanje sabora. Oni su i dalje rjeaavali parnice, ali su odlu ivali i o upravi i obrani zemlje. Joa je ugarski sabor sazvan 1397. u Temiavaru, na kojem su sudjelovali zastupnici hrvatskih i slavonskih stale~a i gradova, odredio da su svi plemii obvezni braniti svoju pokrajinu od Turaka opremajui vojsku, dok su crkveni velikodostojnici morali davati polovicu svojih prihoda za obranu. U zamjenu za to, plemii su od kralja tra~ili da svake godine odr~ava ugarski sabor, te da protjera strance koji su zauzeli mnoge dr~avne slu~be. Obrana je slijedeih godina postala glavnim predmetom rasprave i u slavonskom saboru. Odlu ivalo se o opem ustanku, te vojnim obvezama velikaaa, plemia i podanika. U to je vrijeme slavonskim saborima redovito pribivao i kninski biskup koji je zastupao interese sve ugro~enije Hrvatske. Nastojei organizirati vojsku, kralj je 1477. naredio saziv slavonskog sabora koji je nametnuo plemiima obvezu da moraju osobno ii u obranu zemlje s odreenim brojem ljudi. Stale~ima je prepustio da sami odaberu zapovjednika te vojske. Zaklju ci toga sabora su prvi poznati zakon o opem ustanku ili insurekciji u hrvatskim zemljama. Unato  svim pokuaajima, kralj Matija nije mogao djelotvorno obraniti hrvatske zemlje od Turaka. Mnogi hrvatski velikaai, osobito Franakapani ija su imanja le~ala na glavnim putevima turskih provala, po eli su se ogledati za drugim zaatitnikom. Rjeaenje su naali u Habsburgovcima koji su, kao gospodari slovenskih zemalja, poklanjali sve veu pa~nju obrani od Turaka. I drugi plemii s podru ja ju~no od Kupe sve su se viae povezivali s Habsburgovcima, Venecijom, pa i samim Turcima. Nakon poraza na Krbavskom polju, osiromaaeni i ugro~eni hrvatski plemii okupljeni na saboru u Bihau 1494. godine, obratili su se za pomo papi Aleksandru VI, "zastupajui cijelo nesretno kraljevstvo hrvatsko". O ekivali su prije svega pomo iz Slavonije, no slavonski velikaai su se tome na svaki na in odupirali. Pojedini plemii su se pogaali i s Turcima, a ak je i sabor pokretao to pitanje, joa i 1524. kada je ve po ela pristizati pomo iz austrijskih zemalja. Posljednji Jagelovii, Vladislav iI (1490-1516) i Ludovik II (1516-1526) gubili su mo, dok su se stale~i uzdizali. Vladislav II priznao je u krunidbenoj zakletvi samostalnost i stara prava plemiima. Ugarski i hrvatski sabor odr~an u Budimu u velja i i o~ujku 1492. tra~io je od kralja da potvrdi sve odredbe krunidbene zavjernice i da ukine nove poreze i vojne obveze koje je uveo kralj Matija. Kraljevim dekretom plemike obveze su se vratile na stanje kakvo je bilo za vladavine Sigismunda, a time je vojna snaga dr~ave bila bitno oslabljena. Slavonski su stale~i ishodili da se u ispravu unesu njihove pravice i povlastice. Nova situacija odrazila se i u slavonskom saboru. Saborska zasjedanja postaju sve eaa, zbog velikih teakoa oko obrane i o uvanja kraljevine. Kralj je nastojao izmiriti hrvatske i slavonske velikaae, te je bio sklon udovoljiti zahtjevima stale~a. Po etkom 1495. sazvao je hrvatski i slavonski sabor u Virovitici, na koji mnogi hrvatski velikaai nisu doali. Kralj je osobito brinuo za obranu Jaja ke banovine, te je tra~io da plemstvo osigura 10000 konjanika. Na zahtjev plemstva naredio je da se za podbane biraju samo domai plemii, ~elei time pridobiti slavonske velikaae. Meutim, slijedeih godina se pokazalo da slavonsko plemstvo nije bilo voljno ratovati na granici. Po etkom 16. stoljea banovi su nekoliko puta sazivali slavonski sabor radi neposluha slavonskih velikaaa u prikupljanju vojske protiv Turaka. Banu Petru Berislaviu stale~i su 1515. godine odgovorili da su oni du~ni braniti samo svoju kraljevinu i ne moraju ii preko Save. Tom prilikom ban se potu~io kralju koji je stale~ima odgovorio oatrom poslanicom i zaprijetio im ljagom izdaje i gubitka imanja, ako ne bi posluaali banove zapovijedi. Do svoje pogibije 1520. godine, Petar Berislavi se ~estoko borio za obranu granice, ali je i dalje nailazio na otpor privilegiranih slavonskih stale~a koji su se odupirali zaklju ku sabora. Nakon njegove smrti doalo je do razdora, jer je kralj imenovao dvojicu banova koji su izazvali stran arenje u Slavoniji. Plemstvo se po elo okretati prema nadvojovodi Ferdinandu tra~ei od njega da imenuje bana i da im pomogne obraniti zemlju od Turaka. Tijekom 1524. i 1525. odr~ano je nekoliko saborskih zasjedanja na kojima su doale do izra~aja sve suprotnosti izmeu plemstva, bana i kralja Ludovika II. Nakon neuspjelog sabora Slavonije i Hrvatske u Kri~evcima 3. XII. 1525., hrvatski stale~i sazvali su bez kraljeva mandata sabor obiju banovina za 25. I. 1526. Taj sabor, na kojem su hrvatski i slavonski stale~i predvoeni knezom Krstom Frankapanom, vijeali o otkazivanju posluanosti kralju Ludoviku i tra~enju drugog gospodara koji e ih braniti, bio je uvod u burne dogaaje 1527. godine. Pod vlaau ugarskih kraljeva tijekom 14. i 15. stoljea sabor je postao zastupni ko tijelo svih "stale~a i redova" (status et ordines), odra~avajui ja anje odnosno slabljenje pojedinih druatvenih skupina, ustroj uprave i podjelu vlasti. Ondje se formulirao odnos plemstva prema kralju, gradovima i podanicima, a kroz to su se prelamala i va~na pitanja uprave i obrane kraljevina Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Staleaki sabor postupno je postao tijelo koje je prevladalo podvojenost hrvatskih zemalja i odlu ivalo o najva~nijim politi kim i drugim pitanjima banovine. >^ші>`ў(и2rЄц ќВГˆЖЂЖЄЖљёљёљёљёљёљёљёљёљљ6CJhnH  CJhnH .0МОРИК€Ж&И&Š.69†BLLNLV`aba‚rn{‚‚Œ‹0•’ЁВљљљєєєєєєєєєєєєєєєєєєєєєєєєєd ў$d ў.0МОРИК€Ж&И&Š.69†BLLNLV`aba‚rn{‚‚Œ‹0•’ЁВˆЖŠЖŒЖŽЖЖ’Ж”Ж–ЖЄЖ§ћ§ћљћљ%ВˆЖŠЖŒЖŽЖЖ’Ж”Ж–Ж˜ЖšЖœЖžЖ ЖЂЖЄЖњјіјієієіјієііњd ў$@PАа/ Ар=!А"А# $ %А [$@ёџ$NormalmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font,@ђ,Header  Ц9r , @,Footer  Ц9r RYРџџџџ  џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ њф'Ё#Њ,њ5?˜H‡RRYbwt…GЗ1‚  ЄЖ\ВЄЖ]_ЄЖ^џџ Istvсn Rіmer'C:\My Documents\Zdenka\Radovi\SABOR.DOCџ@€CYCYП CYCY<  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYRYPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~P€P‚P„P†PˆPŠPŒPŽPP’P”P–P˜PšPœPžP PЂPЄPІPЈPЊPЌPЎPАPВPДPЖG‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаhL3FL3Fщ ›I % !ddZ?џџZdenka Janekovi Rіmer Istvсn Rіmer Istvсn Rіmerўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0tˆАМдр№  0 < HT\dlтZdenka Janekoviц Rіmerden Istvсn RіmerviцstvNormalR Istvсn Rіmerviц2tvMicrosoft Word 8.0m@@Ўчў@jО@Ўчў@jО щ ›Iўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎD hp|„Œ” œЄЌД М пт a%dZГ  Zdenka Janekoviц Rіmer Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{540487E0-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`ўџџџbcdefghўџџџjklmnopўџџџrstuvwxўџџџ§џџџ{ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF€Ъ!нgОƒфAjО}€1TableџџџџџџџџaWordDocumentџџџџџџџџ&РSummaryInformation(џџџџiDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџqCompObjџџџџџџџџџџџџjџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџm ,@xwўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вqўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0tˆАМдр№  0 < HT\dlтZdenka Janekoviц Rіmerden Istvсn RіmerviцstvNormalR Istvсn Rіmerviц3tvMicrosoft Word 8.0m@FУ#@Ўчў@jО@ц‘BHjОщ ›Iўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎD hp|„Œ” œЄЌД М пт a%dZГ  Zdenka Janekoviц Rіmer Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{540487E0-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}>^ші>`ў(и2rЄц ќВГˆЖЂЖЄЖ(Р4Р6Р:Р<Р>Р@РLРNРPРRРTРVРXРљёљёљёљёљёљёљёљёљљъчътъчъчътъчљ0JmH0J j0JU6CJhnH  CJhnH !$@PАа/ Ар=!А"А# $ %АPAGE 10 PAGE 9 ВˆЖŠЖŒЖŽЖЖ’Ж”Ж–Ж˜ЖšЖœЖžЖ ЖЂЖЄЖ>РTРVРXРњјіјієієіјієііњыыіњ&`#$„№џ„d ў [$@ёџ$NormalmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font,@ђ,Header  Ц9r , @,Footer  Ц9r &)@Ђ& Page NumberiYРџџџџ WDYPYQYRY]Y^YjYœ€€˜€€š@€€˜@€€š@€€˜@€€˜@€€ !#&XР\ВXР]_ЄЖ^џџUnknown Istvсn Rіmer &!џ•€!џ•€џџ Istvсn Rіmer'C:\My Documents\Zdenka\Radovi\SABOR.DOCџ@€ 0„h„h   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYCYDYIYKYLYNYOYPYQYRYWYYYZY[Y\Y]Y^YgYhYiY@AAA A @AAA@AAA@A A"A$@&A(A*A,@.A0A2A4A6@8A:A<A>A@@BADAFAHAJ@LANAPARAT@VAXAZA\A^@`AbAdAfAhAjAlAnAp@rAtAvAx@zA|A~A€@‚A„A†Aˆ@ŠAŒAŽAA’@”A–A˜AšAœAž@ AЂAЄAІAЈAЊAЌAЎAА@ВAДAЖ@ЂЖA&РA0РA4РA6РA:Р@<Р@ˆЖ@ŠЖA>РAHРALРANРAPР@RР@ŒЖ@ŽЖ@TР@ЂЖG‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаhL3FQL3Fщ ›I%!ddZџџZdenka Janekovi Rіmer Istvсn Rіmer Istvсn Rіmerах€UЂуќ ђтOІу ИфTAбyF@ NDAбГ&<ISв†OвŠРUMањ€ TIONEв†Eв†РIьЅСG ПЄЖbjbjŽйŽй ТьГьГDY$џџџџџџ]*ооо8 "*fЖrr(šššššš       $ є †06ššššš0šššB0šššššš **š špš  š6 €™ЅFHjО*Доš ]ўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџŠ§џџџŽ§џџџўџџџўџџџ‘’“”•—ўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF€Ъ!нgО€™ЅFHjО–1TableџџџџaWordDocumentџџџџџџџџ‰ТSummaryInformation(џџџџ1Єџџџџџџџџ  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[€џџџџ^‚џџџџџџџџbcdefghўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ8мCompObjџџџџџџџџџџџџj0Tableџџџџџџџџџџџџ– џџџџџџџџџџџџm ,@xwўџџџ  !"#$%&'()*+,-./0ўџџџ234567ўџџџ9:;<=>?ўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџ€˜@€€š@€€˜@€€˜@€€ !#&XР\ВXР]_ЄЖ^џџUnknown Istvсn Rіmer &!џ•€!џ•€џџ Istvсn Rіmer'C:\My Documents\Zdenka\Radovi\SABOR.DOCџ@€ 0„h„h   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYCYDYIYKYLYNYOYPYQYRYWYYYZY[Y\Y]Y^YgYhYiY@AAA A @AAA@AAA@A A"A$@&A(A*A,@.A0A2A4A6@8A:A<A>A@@BADAFAHAJ@LANAPARAT@VAXAZA\A^@`AbAdAfAhAjAlAnAp@rAtAvAx@zA|A~A€@‚A„A†Aˆ@ŠAŒAŽAA’@”A–A˜AšAœAž@ AЂAЄAІAЈAЊAЌAЎAА@ВAДAЖ@ЂЖA&РA0РA4РA6РA:Р@<Р@ˆЖ@ŠЖA>РAHРALРANРAPР@RР@ŒЖ@ŽЖ@TР@ЂЖG‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаhL3FQL3Fщ ›I%!ddZџџZdenka Janekovi Rіmer Istvсn Rіmer Istvсn Rіmerўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0tˆАМдр№  0 < HT\dlтZdenka Janekoviц Rіmerden Istvсn RіmerviцstvNormalR Istvсn Rіmerviц3tvMicrosoft Word 8.0m@FУ#@Ўчў@jО@ц‘BHjОщ ›Iўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq [$@ёџ$NormalmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font,@ђ,Header  Ц9r , @,Footer  Ц9r &)@Ђ& Page NumberiYРџџџџ WDYPYQYRY]Y^YjYœ€€˜€€š@€ўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎD hp|„Œ” œЄЌД М пт a%dZГ  Zdenka Janekoviц Rіmer Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{540487E0-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}