ࡱ> G ;bjbjَ &N ]```DHPPP( ( ( ( 8` $ 4( U > @ @ @ @ @ @ $OCzd P d PP P P > dbbbbPP > r > PP> >j( ( > Zdenka Janekovi JAVNI RITUALI U POLITI KOM DISKURSU HUMANISTI KOG DUBROVNIKA Uloga rituala u promicanju ideologije vlasti U srednjovjekovnim druatvima poruka vlasti bila je prije svega zaodjevena u liturgijsko ruho, a ta je forma u istra~ivanju esto dobivala prednost, tako da se ritualu pristupalo uglavnom s motriata crkvenih struktura, pobo~nosti i pu ke kulture. Meutim, ritualne prigode imaju izuzetnu politi ku va~nost i samo se u tom obuhvatnom zna enjskom jedinstvu mogu doista razumjeti. Zbog toga u novije vrijeme narasta literatura koja historijskom, antropolokom ili sociolokom metodom nastoji zadrijeti u tu problematiku, ne samo u europskoj, nego u svjetskoj povijesti. Vlast i ceremonijal vezani su neraskidivom sponom, bez obzira upotrebljava li vlast poznate rituale ili stvara nove. Slijedom toga, blagdanske sve anosti, procesije, proslave, javni spektakli i protokol nisu samo pokazatelj, ve i integralni dio politi ke ideologije. Obredi ne samo da izra~avaju, nego i oblikuju druatvene odnose i tako postaju politi kim imbenikom koji izra~ava identitet zajednice i istodobno ga mijenja. Rituali iskazuju politi ke i druatvene solidarnosti i odr~avaju druatveni sklad, usmjeravajui kolektivna vjerovanja i osjeaje u ~eljenom smjeru. Kroz javnu manifestaciju otkriva se stvarnost, ali i idealna slika koju zajednica daje o sebi. Ta vizija ili namjera dobiva snagu realnih injenica, jer stvara mentalitet, poti e i usmjerava djelovanje pojedinaca i skupina. Iako su slu~ili prvenstveno interesima vladajuih elita, utjecaj rituala ne mo~e se svoditi na puku prora unatu propagandu, jer su vrijednosti koje su uzdizali pro~imale itavu zajednicu. Javna sve anost je zna ajan trenutak kolektivnog ~ivota, koji osna~uje vjerske osjeaje, ali isto tako i osjeaj druatvenog jedinstva i politi ke odanosti. Machiavellijeva tvrdnja da je veini ljudi predod~ba va~nija od stvarnosti, bila je ugraena u politiku vladajuih skupina koje su koristile sve anosti i spektakle za pridobivanje puka. Ritual je takoer usko vezan uz mit, prema nekim teorijama i izveden iz njega, kao svojevrsna dramatizacija. Antropoloako tuma enje simbolike rituala valja svakako poatovati i prihvatiti, ali uzimajui u obzir imbenik vremena. Koliko god se predstavljao takvim, ritual nije nepromjenjiv, ve uvelike ovisi o druatvenom kontekstu. On uvijek podr~ava status quo, ali se istodobno i usklauje s novim povijesnim okolnostima, unosei naizgled neznatnim promjenama nove poruke u stare tradicije. U svakodnevici ~ivota kroz ritual se uprisuuju ideoloake zamisli vladajue skupine i bilje~e se u svijest puka. Stavovi i ciljevi mogu se mnogo u inkovitije o itovati kroz ceremoniju nego bez nje. Upotrebom rituala vladajue elite stvarale su modele mialjenja koji su u vraivali poredak i druatvene odnose. U srednjovjekovnom svijetu, svi su rituali proizlazili iz vjerskih, ato je ostalo sa uvano i u kasnijim sve anostima, ak i onda kad je vjerska svrha ve bila potisnuta ili zaboravljena. Vjerska simbolika bila je u tome vrlo bitna, zbog toga ato je bila ope prihvaena i svima razumljiva. Hijerarhija "onog svijeta", slu~ila je kao model ovozemaljske hijerarhije, podupirui vremenitu vlast. Iz spoja kraanstva i ideja Rimskog Carstva proizaale su europske predod~be o svetosti i bogomdanosti vlasti, prvenstveno monarhisti ke, ali i svake druge. Koriatenjem starih obi aja u novu svrhu, politi ki ciljevi vlasti prilagoavali su se tradiciji zajednice. Umatanje poruke u poznate i prihvaene forme bilo je izuzetno va~no za djelotvornost rituala u politi kom smislu. Kroz to se otkrivalo sazrijevanje i razvoj zajednice, odnos kontinuiteta i promijenjene predod~be o sebi. Dubrova ki dr~avni ceremonijal pru~a izvanredan primjer politi ke svrhovitosti rituala. U ciklusu gradskih sve anosti i legendama koje ih prate, le~i klju  politi ke ideologije Republike, temeljene na isklju ivoj vlasti vlastele i druatvenom konsensusu. Ritual je obilje~en mitom o slobodi i mitom o vlasteli koji su meusobno pro~eti. Ta ideologija, prikazana kroz ritual, znakovlje i legende, pridaje poretku i vlasteli ne samo bo~ansku zaatitu i milost nego i idealne graanske vrline. Kad se radi o tom temeljnom politi kom razlogu, Dubrovnik se mo~e usporediti s Venecijom, s kojom dijeli sli no druatveno i politi ko ureenje i jedinstvene politi ke povlastice plemstva. S druge strane, rituali male dubrova ke zajednice koja je morala sa uvati samostalnost, odrediti unutarnji druatveni raspored i odnose sa strancima, razlikovali su se u mnogo emu od velikih mleta kih spektakla. Krhka sigurnost Dubrova ke Republike, stalno ugro~ene izvana, nadoknaivala se bri~no uvanom unutarnjom stabilnoau koja nalazi svoj izraz i potporanj i u ceremonijalu. S mnogo manje pompe i raskoai nego u Veneciji, rituali su ipak ostvarivali svoju politi ku svrhu. Vladajua skupina utjecala je na vjerski ceremonijal, koristei ga za uzdizanje i o uvanje poretka, dr~ave i druatvene hijerarhije. Plemii su dr~ali rituale u svojim rukama, pretvarajui ih u izraz svoje vlasti i primata nad sugraanima. Njihova svijest o tome otkriva se u promialjenosti detalja i izravnosti poruke. Crkveni kalendar, posjete stranih velikodostojnika, proslave pobjeda i zavraetka pomora, vlasteoski pogrebi i vjen anja, smjene ugarskih kraljeva, sve je to slu~ilo kao prilika za isticanje vrijednosti vlastele i Republike. Ti su rituali prikazivali idealne druatvene odnose, poticali odreene politi ke i druatvene ideje i osiguravali posredovanje izmeu elite i puka. Bilo je va~no ceremonijalom povezati itavu zajednicu, odreujui svakome njegovo mjesto u hijerarhiji. Nisu samo izuzetne zgode prigoda za ritual, ve je njime pro~eta i svakodnevica. Sazivi vijea bili su podvrgnuti ceremoniji koja je davala va~nost vijenicima u o ima itave zajednice. Zvonjava triju zvona koja su pozivala na sjednice i prolazak vlastele u crvenim togama, isticali su institucije Republike, te staleaku i politi ku diferencijaciju druatva. Koliko su va~nosti vlastela tome pridavala, svjedo i indignacija kojom su u Vijeu Umoljenih reagirali protiv bratovatina koje su se drznule oponaaati taj obi aj prilikom saziva vlastitih skupatina. Jedna od ceremonijalnih dr~avnih prilika bio je i sve ani ispraaj poslanika, predstavnika Republike i vlade. Taj sve ani dogaaj pru~ao je zajednici pro iaenu sliku najviaih gradskih asti. esto su poslanici morali prije odlaska provesti nekoliko dana u izolaciji, kako bi se, odvojeni od obitelji, mogli bolje pripremiti za zadae koje su ih ekale. S druge strane, to je u o ima graana naglaaavalo va~nost njihove misije. Odlazak je bio podvrgnut detaljno razraenom protokolu. Poslanici su u vijeu sasluaali upute kneza i polagali zakletvu da e slu~iti na korist Republike. Nakon ceremonijalnog dijela, uzveli anog sve anim govorima, dobivali su i tajne upute o stvarnoj svrsi misije. Potom su kretali praeni mnoatvom i zdurima u sve anoj crvenoj odjei. Dubrova ka vlastela imala su obvezu praviti druatvo uglednim hodo asnicima i gostima iz Europe. U Dubrovniku su ih do ekivali "grandi triumphi" s barjacima i pucnjevima iz topova i puaaka, te mnoatvom vlastele i graana u luci. Zauzvrat, oni su pronosili glas o "opini koja gospodari sama za sebe i sama sobom upravlja" i o vlasteli "koja u tom gradu jedina vladaju, kao u Veneciji". Neki rituali dubrova kog dr~avnog ceremonijala uspostavljeni su kao odgovor na one iz razdoblja mleta ke vlasti koja je takoer koristila sve anosti u politi ke svrhe. To nije bilo izbrisano iz kolektivnog pamenja, pa se u kasnijem ceremonijalu vrlo esto susreu detalji koji uspostavljaju novi odnos Dubrovnika prema Veneciji. Pod mleta kom vlaau dubrova ka su vlastela zadr~ala prerogative vlasti, a to se o itovalo i u protokolu. Kad bi se novi mleta ki knez iskrcao u dubrova koj luci, do ekivala ga je po asna pratnja od 200 naoru~anih momaka pod zapovjedniatvom vlastele, ostala vlastela i puk. U skladu s komunalnim zakonima, itava je zajednica polagala zakletvu vjernosti knezu i du~du. No, s druge strane, i knez je morao poatovati povlastice dubrova ke opine, ato je dobilo svoj simboli ni izra~aj. Iz ruku vlastele primao je zastavu svetoga Vlaha i, dr~ei je u ruci, zaklinjao se na Evanelje da e poatovati i uvati dubrova ke obi aje i zakone. Potom je iaao u katedralu, gdje je na ulazu primao tamjan i svetu vodu od kanonika i poljubio knjigu Evanelja. Na glavnom oltaru ponavljao je zakletvu danu ve u luci. Nakon ato bi netko od kanonika izrekao laude za njega i mleta kog du~da, vraao se sa zastavom svetoga Vlaha pred mnoatvo koje bi polo~ilo zakletvu vjernosti razvivai stijeg svetog Marka. Rje ita je simbolika scene u kojoj se dubrova ka komuna zaklinje pod mleta kom zastavom knezu koji pak otpo inje svoj mandat pod dubrova kom zastavom, primljenom od prvaka i predstavnika komune. Laude koje su se pjevale mleta kom knezu o Bo~iu, Bogojavljenju, Uskrsu i na blagdan muke svetoga Vlaha, neugodno su podsjeale na krnji suverenitet dubrova kih vijea. To se jasno stavljalo do znanja na svakoj misi, kada je mleta ki knez primao kaenje tamjanom i ljubio Evanelje odmah nakon nadbiskupa, takoer Mle anina. Sasvim druga ije zna enje imale su laude ugarskim kraljevima, ija je zaatita omoguila samostalnu vlast vlastele. Uklju ene u liturgiju mise, one su postale molitvom puka za dobrobit vladara, izjedna enu s vlastitom dobrobiti. Tijekom 15. stoljea ta je simbolika postala joa zna ajnijom zbog uspostave Mleta ke Dalmacije koja se zaustavila na granicama Dubrova ke Republike. U dalmatinskim gradovima su tada uspostavljene sve anosti i procesije koje su slavile mleta ku vlast. Zadrani su 1359. godine procesijom slavili osloboenje od mleta ke vlasti, a u 15. stoljeu su na jednak na in morali obilje~avati dan ulaska mleta ke vlasti u grad. Sedam dana prije i poslije toga dana, u gradu je vladala du~ni ka sloboda koja je toj sve anosti davala sredianje zna enje, ono koje je u Dubrovniku imao blagdan svetoga Vlaha. Ono ato je u Dubrovniku bilo izrazom samosvijesti i slobode, u dalmatinskim gradovima je bio trijumf strane vlasti. Iskustvo iz mleta kog razdoblja uzdiglo je ceremonijalnu ulogu slobodno izabranog dubrova kog rektora koji je postao ~ivim simbolom autonomne Republike. Ceremonijalna uloga kneza bila je opre na njegovoj ograni enoj politi koj ulozi. U sve anim je prilikama djelovao kao ~ivi iskaz druatvenog ugovora i bo~anske milosti. Odijevao se sve ano, na na in mleta kih potestata, kako ka~u putopisci. U crkvu ga je pratilo dvanaest slugu odjevenih u crveno i truba i koji su svirali itavo vrijeme, do kne~eva povratka u dvor, jednako kao pratnja mleta koga du~da. Od 1396. godine, kada je Sigismund u inio kneza Marina de Resti vitezom zlatne mamuze, kne~evska je slu~ba bila po aaena viteakom asti. Viteaki naslov i znakovi dostojanstva, zlatni lanac, mamuze i sablja prelazili su od tada na sve rektore. I kralj Matija je podijelio dubrova kim knezovima ast ma a, znak viteake asti i pravde, u znak zahvalnosti zbog doprinosa Republike u obrani kraanstva. Dubrova ki je knez smio nositi ma  u kraljevoj nazo nosti. Ta je po ast bila vezana uz kne~evsku slu~bu, tako da je astila grad i njegovu vlast, a tek posredno i pojedinca. Odstupanjem iz slu~be bivai knez je prenosio naslov na svoga nasljednika, ato su obojica kraljeva jasno definirali. Znakovi viteakog dostojanstva postavljali su se uz odar samo ako bi knez umro u vrijeme slu~be. I u ~ivotu i u smrti, ceremonijal je pokazivao svakome, graaninu i strancu, da je dubrova ki knez predstavnik suverene dr~ave, baa kao i du~d, da je Dubrovnik jednako slobodan i samostalan kao i Venecija. U vrijeme ugarske zaatite po inje se oblikovati promialjena struktura ceremonijala Dubrova ke Republike. Neki njegovi elementi ustanovljeni su ve statutom iz 1272. godine. Kasnije su se pravila nadopunjala novim odredbama i obi ajima, koji su zabilje~eni u zakonskim zbornicima. Ve su u 14. stoljeu u Knjizi reformacija popisani blagdani koji se slave na podru ju dubrova ke opine. Po etkom 15. stoljea spominje se u kancelariji poseban kalendar svetkovina koje treba slaviti prema odredbama Republike, "Calendarium festorum celebrandorum secundum ordines Racusii". Takvi kalendari poznati su i u talijanskim komunama. Meusobno se vrlo razlikuju upravo zbog intervencija svjetovne vlasti koja iz crkvenog kalendara, konstituiranog oko uskrsnog i bo~inog ciklusa izvla i blagdane i svetke va~ne za dr~avni ritual, za lokalne obi aje i legende. Zapisnici vijea i zakonske odredbe pokazuju do koje su se mjere municipalne vlasti zauzimale u stvari koja na prvi pogled le~i potpuno u djelokrugu Crkve i klera. Ve popis svetaka sastavljen u Velikom vijeu 1348. godine, spominje sve lokalne svece zaatitnike i univerzalne svece i svetice, te sve va~ne blagdane u liturgijskoj godini. Tijekom 15. stoljea Vijee je uglavnom raspravljalo o protokolu proslava pojedinih svetkovina. Spomenutom kalendaru dodali su tek nekoliko novih, va~nih svetkovina. Zanimljivo je pratiti s kojim su motivima to inili. Marijanski blagdani spadali su meu najva~nije, zbog sna~enja marijanskog kulta i posveenja dubrova ke katedrale Gospi Velikoj. Uz svetkovinu uznesenja svete Marije osobito zna enje imao je i blagdan njezina za ea. Godine 1413. Veliko vijee nalo~ilo je kancelaru da ubilje~i tu svetkovinu "u knjigu naae kancelarije i u spise naaega kataloga, gdje su popisana imena svetaca koji se imaju slaviti na vje ni spomen". Meu "dr~avne kultove" uvraten je 1416. blagdan svetoga Petra i Pavla, ijem je zagovoru Veliko vijee pripisalo jenjavanje epidemije kuge. Na preporuku kneza Alojzija Goze, ina e ugarskog viteza, 1418. je na popis stavljen blagdan svetoga `imuna proroka. Sredinom stoljea, vrlo sve anom odlukom, uvodi se neradni dan na blagdan svetog Jeronima, "zato ato je on zavrijedio biti izabran i posebno aaen meu crkvenim ocima, jer je proslavio crkvu svojim djelima, ali prije svega zato ato je dostojno da ga i Dubrov ani slave kao i ostali Dalmatinci". Crkveni blagdani s dr~avnog popisa bili su neradni dani, kao i nedjelje. Bilo je zabranjeno raditi obrtni ki posao, prodavati ~ito i sol, suditi i sastavljati isprave. Izri ito se ka~e da je zabrana donesena zbog uveli anja sve anosti. Knjiga reformacija otkriva da su na Uskrs, blagdane apostola, za ea Marijina, na svetoga Vlaha, nedjeljama i na blagdan svetoga Marka duani morali biti zatvoreni, izuzev onih koji su prodavali ulje, sir i svijee. Na radost pu anstva kr me su morale biti otvorene svim danima, ato se posebno napominje u odredbi. Kasnije su zabranjene zabave i dra~be koje su se uobi ajile odvijati u katedrali, crkvi svetoga Vlaha i drugim crkvama, "jer zakoni i obi aji bilo kojeg grada ili mjesta pohvalni su i podnoaljivi onoliko koliko su sukladni volji Bo~joj, te njegovoj asti i bogoslu~ju ne smiju biti protivni". Popis svetaka u dr~avnoj kancelariji ujedno je i popis protokolarnih obveza kneza i njegova vijea. One su se razlikovale od blagdana do blagdana, prema tome koliko je proslava bila sve ana. O nekim svetkovinama obveze su zapo injale ve ernjom misom na dan uo i blagdana. Na sam svetak, knez je s Malim vijeem morao pribivati jutarnjoj ili ve ernjoj misi, ponekad i objema. Posebne obveze bile su vezane uz blagdan svetoga Vlaha. O osmini blagdana knez, nadbiskup i vijenici morali su po astiti svojom nazo noau crkvu svete Klare koja je nosila tradiciju prve crkve svetoga Vlaha, smjeatene kod vrata od Pila. Petnaestog dana od blagdana misa se slu~ila u crkvi svetoga Vlaha. Svaki slu~beni posjet nekoj crkvi uklju ivao je dar u svijeama, propisan odredbama Velikog vijea. Vrijednost dara ovisila je o va~nosti koje su vlasti pripisivale pojedinom svecu i blagdanu, te o statusu osobe koja je prinosila dar. Iako je blagdanski protokol pru~ao priliku za isticanje, vlastela-du~nosnici znali su izbjegavati te obveze, dijelom zbog gubitka vremena, a dijelom i zbog troakova za svijee. Zbog toga propisi o blagdanima uvijek sadr~e i klauzulu o kazni za one koji bi neopravdano izostali sa sve anosti. Unato  opravdanoj isprici morali su prilo~iti svijee. To pokazuje kako su dr~avni rituali dobivali zna enje u o ima pojedinaca onoliko koliko su se poklapali s njihovim osjeajem presti~a. U manje sve anim, rutinskim prilikama, bili su skloni zaobii asti i obveze koje su im pripadale. Stoga je dr~ava morala zakonskom prisilom podsjeati pojedince na njihove staleake du~nosti. O velikim blagdanima, u srediatu ceremonije bile su procesije. Sve ana ophodnja bila je bitan dio strukture gradskog ceremonijala, narativna povorka koja je nazo nom puku jasno pokazivala red dostojanstava i kroz tu sliku utvrivala druatvena pravila. Pozicija u procesiji izra~avala je statusne razlike izmeu vlastele i pu ana, a jednako je tako hijerarhizirala pojedince unutar pojedinih stale~a. Izdizanje vlastele od ostalih druatvenih slojeva o itovalo se u postro~enju ceremonijalnih pravila. Dok u prvim odredbama o proslavi blagdana nema spomena o rasporedu, u izvorima 15. stoljea to je klju ni dio. Magistrati, stranci, vlastela, pu ani, zreli ljudi, mladii, ~ene, svatko je imao svoje mjesto u ceremonijalu koje je odra~avalo njihovo stvarno mjesto u zajednici. Ritual je ukazivao svakom ovjeku na njegovo mjesto i posredovao u prihvaanju te hijerarhije. Bilo je sukoba oko prioriteta i zavisti zbog tue presti~nosti, ali to nikada nije dolazilo do izra~aja tijekom procesije. Scenarij procesije, raspored sudionika, pjesme i obredi stvarali su formaliziranu sliku poretka koja se nije smjela dirati. Mo~e se rei da su odnosi meu osobama bili postavljeni kao u kazaliatu. Liturgijski kontekst u kojem se procesija odvijala, posveivao je hijerarhijski poredak i davao mu veu te~inu. Osim pripadnosti stale~u, va~na je bila i slu~ba koju je pojedinac obnaaao. Procesija nije odra~avala samo podjelu na povlaateni stale~ i pu ane, nego je davala sliku vlasti kroz postavu du~nosnika. S punom svijeau o tome, senatori su krajem 15. stoljea ozakonili raspored koji je dr~avnim slu~benicima davao prednost pred vitezovima i doktorima prava, s obrazlo~enjem da viae zna i dr~avna magistratura nego ast viteatva ili doktorata. Raspored dr~avnih slu~benika ovisio je o dobi i o ljestvici slu~bi. Primjetno je da su ceremonije isticale staleaku pripadnost i slu~be, a nipoato plemike rodove. Tako i ceremonijal svjedo i da u Dubrovniku nije vladala oligarhija monih rodova, nego je to bila aristokratska republika koju je inio plemiki stale~ u cjelini. Zbog toga pu ani nisu imali mjesta na po asnim pozicijama, a esto su bili postavljeni u ulogu promatra a. Bratovatine, koje su u nekim drugim gradovima igrale vodeu ulogu u procesijama, u Dubrovniku su bile potisnute u drugi plan. Njihova uloga u sve anostima sro ena je s ciljem da iska~e njihovu odanost, odnosno da formalizira njihov odnos prema dr~avi. Jedino su pu ani u slu~bi dr~ave bili dijelom planiranog scenarija procesije. Zduri, glasnici i opinski truba i pratili su kneza i senatore. Vlada je brinula o njihovoj odjei, kako bi dostojno predstavljali Republiku. Glasnici su svake godine dobivali novo odijelo od crvenog i plavog sukna, te crvenu kapu s grbom svetoga Vlaha. itava se scena odvijala u promialjeno izgraenoj scenografiji dr~avnog srediata, to jest u znaku politi ke moi. Procesije su po injale na prostoru ispred dvora ili u katedrali, ovisno o prilici. Sredianji dio proslave odvijao se na trgu ispred kne~eva dvora i na Placi, te u crkvi svetoga Vlaha. Oblikovanje gradskog srediata bilo je prilagoeno upravo ceremonijalnoj svrsi, ato pokazuje zna enje itavog tog kompleksa propisanog kolektivnog ponaaanja za zajednicu i njezine upravlja e. Sredianja to ka dr~avnog kalendara bio je blagdan svetoga Vlaha, 3. velja e. Blagdan gradskog patrona, va~an u svakom gradu, u Dubrovniku daleko nadilazi uobi ajene okvire. Biskup iz Sebaste postao je prvim i apsolutnim simbolom Dubrovnika, kao ato je to u Veneciji bio sveti Marko. Dr~avni kalendar svetkovina povezan je asocijativno i simboli ki s kultom svetoga Vlaha, to jest kultom dubrova ke dr~avnosti. To je naalo izra~aja u nizu zakonskih odredbi koje su regulirale proslavu blagdana. Brigu o sve anosti vodila su etvorica plemia, takozvanih "zapovjednika", koji su se na tu du~nost birali tajnim glasovanjem. Uz njih, birali su se i plemii koji su tijekom proslave uvali relikvije i odgovarali za njihovu sigurnost. Ideja o posveenosti dr~ave i nebeskoj zaatiti poretka svoj je vrhunski iskaz dobivala u procesiji svetoga Vlaha. To je bila proslava asti grada i vlastele, zalog o uvanja postojeeg druatvenog reda, molitva za sve evu zaatitu u budunosti i prilika za isticanje ugleda i prvenstva vlastele. Ta je proslava imala toliku te~inu u o ima dubrova ke vlastele, da su nastojali privoliti kralja Sigismunda da podr~i njihov zahtjev za slobodnu trgovinu s Turcima, obeanjem da e vlasiku procesiju posvetiti njegovoj asti i spasenju. Filip de Diversis, radoznalac s dobrim darom opa~anja i s dubokim interesom za druatvenu hijerarhiju, donosi opairan prikaz procesije i drugih dijelova proslave u prvoj polovici 15. stoljea. U procesiji je bila zastupljena itava opina. Predvodili su je opinski truba i, a za njima su stupali seljaci i mornari iz okolice pod oru~jem, predvoeni vojnim zapovjednicima. Za njima su slijedili obrtnici, na Diversisovo uenje, ak i mesari, koje on smatra nedostojnima takve pozicije. Nosei voatanice, oni su ulazili u katedralu. Ophodnja je otpo injala ispred dvora, od srediata i simbola svjetovne vlasti. Pod arkadama kojima se dvor kao kazaliana scena otvara javnosti, sjedio je knez s Malim vijeem, Senatom i uglednim strancima, ekajui da se na trgu okupe sve ano odjeveni redovnici i puk. Prva zapaljena voatanica, oslikana i ljepaa od ostalih, prinosila se knezu, a zatim su podijeljene svijee, vlasteli, strancima i puku, po vrstom redoslijedu. Potom je knez u pratnji opinskih truba a i zdura s voatanicama odlazio pred katedralu, gdje ga je do ekao nadbiskup sa moima svetoga Vlaha. Odatle su knez i nadbiskup stupali zajedno ili je knez iaao ispred nadbiskupa, dajui okupljenome mnoatvu sliku odnosa moi. Nije se radilo samo o osobi nadbiskupa i odnosu crkvene i svjetovne vlasti, nego i o jasnoj relaciji koju je taj prizor uspostavljao izmeu predstavnika Republike i sveca uprisuenog u relikvijaru. Prema toj simbolici, knez nasljeuje autoritet od svetoga Vlaha, a preko njega kao simbola vlasti, taj je autoritet prelazio na sva upravna tijela Republike, to jest na vlastelu kao vladajui stale~. Slijedom takvog razmialjanja, Veliko je vijee 1451. godine izglasalo da knez mo~e, kada to bude htio, osobno nositi relikvije svetoga Vlaha u procesiji, dakle preuzeti ih iz ruku nadbiskupa. Za svetim Vlahom, knezom i nadbiskupom, slijedila su vlastela, a potom opati, sveenici i redovnici s drugim relikvijama. Dio moi nije se iznaaao u ophodnju, ve su ostajale uz oltar, gdje su ih uvali stariji plemii, izabrani u Senatu. Mlada vlastela imala su zadau koja ih je smjeata sasvim naprijed, uz kneza, nadbiskupa i relikvije. Oni su morali aibama tjerati ljude koji bi pokuaavali dotaknuti ili poljubiti moi. Stranci su mogli dobiti vrlo uglednu poziciju u procesiji. Diversis, osjetljiv na vlastiti polo~aj, detaljno govori o odnosu prema stranim slu~benicima, napominjui da je meu tim ljudima bilo pripadnika svih stale~a, lije nika, u itelja i trgovaca. Oni su stajali s vlastelom uz kneza i Malo vijee pod arkadama dvora, a neki od njih su ak hodali u povorci relikvija, nosei upaljene voatanice kao i vlastela. Prvenstvo su imali kancelari koji su u crkvi imali mjesto uz kneza i Malo vijee, a u procesijama i pogrebima kora ali su odmah iza vlastele. ak su dobivali voatanice iz opinske blagajne, za razliku od vlastele. Taj obi aj odvaja dubrova ku vlastelu od njihova mleta kog uzora, jer u Veneciji strani slu~benici nisu imali takav ugled. Izuzev kancelara, oni nisu imali pravo sudjelovati u procesijama. Dubrova ki pu ani sudjelovali su u predstavi kao promatra i, okupljajui se s jedne i druge strane trga s upaljenim voatanicama. Re~ija itavog prizora pokazuje kako se kroz obred isti e i posveuje druatvena hijerarhija. U svakom detalju ita se nedvosmisleno zna enje: prednost svjetovne nad crkvenom vlasti, nebesko uporiate dubrova ke nezavisnosti, paradigma vlasti i druatvenog sklada. Seraphino Razzi pri a o proslavi blagdana muke svetoga Vlaha kojoj je bio nazo an 1588. godine, s motriata stranca i dominikanca. Njegov opis potvruje da su javni rituali za svaku skupinu graana otvarali pitanje presti~a i da se sve to slijevalo u osjeaj opeg jedinstva koji je sa sobom nosio politi ku poruku o Republici. Sve anost je po injala na Kandeloru, kada je knez sazivao sav kler u katedrali. Razzi spominje sve evu himnu koju su redovnici pjevali uz pratnju gradskih svira a. U tom asu u crkvu su ulazili bratimi dvadeset i pet bratovatina da bi dali svoje darove i baklje, i oni praeni muzikom. Na dan svetoga Vlaha, redovnici u sve anim dalmatikama primili bi relikvije u katedrali i poveli procesiju prema sve evoj crkvi. Po asno mjesto uz relikvije imali su senatori koji su stupali s bakljama, a iza te skupine slijedili su biskupi, opati i redovnici. Iz crkve svetoga Vlaha procesija se vraala natrag u katedralu, gdje su zborovi franjevaca i dominikanaca pjevali sve anu misu. Nakon Evanelja pjevala se molitva za papu, cara, ugarskog kralja i nadbiskupa, te dubrova kog kneza. Ta je molitva bila zapisana na pergameni koju je potom sakristan predavao knezu. U tijeku mise relikvije su se snaaale u riznicu ispod crkve, a nakon toga, uz redovni ki Te Deum, svi su odlazili kui na objed. Poslijepodne je slijedila "festa temporale", igre, ples i smotra seljaka. U taj dio proslave uvla ili su se elementi pu kih sve anosti, pa je zabilje~eno da su neki od sudionika bili maskirani i pjevali ljupke hrvatske napjeve. Pu ku zabavu, kola i poskoke pred kne~evim dvorom spominje i Diversis. Raspored proslave velikih blagdana od vigilije, procesije i slu~be Bo~je, do poslijepodneva posveenog pu koj zabavi u to je doba bio uobi ajen i u Italiji. Blagdan ruke svetoga Vlaha slavio se na spomen dana kad je ta relikvija stigla u Dubrovnik. Vigilija, misa i procesija te svetkovine bile su manje velebnom u odnosu na sredianju proslavu 3. velja e. Uo i blagdana podizao se na trgu stup sa zastavom svetoga Vlaha, a vijenici Maloga vijea iali su s knezom na ve ernjicu u katedralu. Slijedeega dana rizni ari su iznosili sve evu ruku i druge monike, ali zbog zaatite, "tek za bijela dana", neposredno prije procesije. Knez i vijenici na misu su morali donijeti dvije velike svijee, te~ine 25 libara. Sloboda svetoga Vlaha, pax divina, zajam ena je i na ovaj blagdan, jednako onako kako je bilo uobi ajeno na blagdan sve eve muke. Vlada je vodila brigu da i Dubrov ani u Veneciji dostojno proslave blagdane svetog Vlaha, kako ne bi ostali liaeni ceremonijala koji je sna~io njihov domoljubni osjeaj, a pred Mle anima pokazivao njihovu samobitnost. U tu svrhu su udareni neki carinski nameti koji su se plaali dubrova kom konzulu u Veneciji. Uz proslavu svetoga Vlaha zarana se po ela vezivati vojni ka smotra. Ve od 1383. godine, prigodom obaju sve evih blagdana odvijalo se natjecanje u streli arstvu. Pobjedniku je knez uru ivao nagradu: luk i jedan dukat. }elei uzveli ati prizor vlada je od 1446. godine skrbila i za odjeu streli ara, od skrletnog i smeeg sukna. Odredbom iz 1454. godine je ozakonjeno da se iz dr~avne blagajne mo~e uzimati novac za troakove proslave obaju blagdana svetoga Vlaha i natjecanja streli ara i konjanika. Diversis i Razzi spominju smotru naoru~anih ljudi iz dubrova ke okolice, isprva u samoj procesiji, a kasnije pred knezom. Diversis opisuje i konji ku igru sli nu alci, koju su predvodila mlada vlastela. Tijekom vremena je festa svetoga Vlaha zadobivala sve izrazitiji vojni ki karakter, dvostrukom smotrom stra~arskih eta iz }upe i Konavala, te s Otoka pred kne~evim dvorom. Njihov mimohod pratila je topni ka kanonada. S obzirom na karakter dubrova ke vojne organizacije, ovi obi aji nisu zna ili demonstraciju sile, nego spremnosti zajednice na obranu, pod stijegom nebeskog zaatitnika kojeg su tog dana slavili. Na taj je na in vlada i pu kom dijelu sve anosti dala politi ko obilje~je. Na vrhu ljestvice dr~avnih sve anosti neprijeporno stoji procesija za blagdan svetoga Vlaha, no i neki su drugi blagdani imali va~no mjesto u kalendaru dr~avnih rituala. Jedino je tijelovska procesija zadr~ala prvenstveno pobo~ni karakter, dok su sve ostale tvorile mozaik politi kih poruka. U mnogim europskim gradovima toga vremena sve ano su se obilje~avali va~ni dogaaji iz povijesti grada, trijumfi, ali i dani ~alosti zbog izdaje ili pogibije graana. U Dubrovniku nije bilo obilje~avanja padova i gubitaka. Domoljublje i koheziju zajednice poticala su sjeanja na dane pobjede i zahvala nebeskim zaatitnicima koji su sa uvali slobodu grada i spasili ga od rata ili pomora. U vrijeme kad je joa postojala vjera u pobjedu kraanskih dr~ava nad Turcima, bilo je i proslava pobjeda. Sreu zbog prvih pobjeda u kraanskoj vojni 1443-1444. Dubrov ani su iskazali sve anom bo~inom procesijom, no nakon katastrofe kod Varne sve se bitno promijenilo. Dubrova ka vlada morala je tajiti svoje veze s kraanskim vladarima, pa nije moglo biti javnih manifestacija. U vrijeme silnog straha nakon pada Bosne, tijelovska je procesija bila posveena molbi za zaatitu grada, a nakon toga su glasi protiv Turaka utihnuli. Jedino je u Stonu, od po etka 16. stoljea, na svetoga Petra ophodila procesija zahvalnosti za spas gradia od izdajnika koji su ga htjeli izru iti Turcima. Jedan jedini povijesni dogaaj trajno se obilje~avao procesijom i obredima. Od 1400. godine, na blagdan etrdesetorice mu enika 10. o~ujka, slavilo se savladavanje urote uperene protiv monopola vlasti vlastele. O uvanju politi ke povlaatenosti vlastele ova je sve anost pridavala vjersko zna enje. U odredbi se naglaaava nebeska, bo~anska zaatita nad Dubrovnikom i njegovom vladom. Tako se u vjerski osjeaj puka uvla ila ideja o posveenosti druatvenog reda, ato je i bila glavna svrha slu~benih sve anosti. Nakon ophodnje gradom, u crkvi svetoga Vlaha pjevale su se laude Bogu, svetoj Mariji, etrdesetorici mu enika i svom nebeskom dvoru. Veliko vijee raspravljalo je o proslavi toga blagdana 1403. godine, isti ui bujnom retorikom va~nost nebeske intervencije u otkrivanju pobune i zaatiti mirnog stanja opine. Neki su vijenici predlo~ili da u povorci sudjeluju i bratovatine, ali to nije izglasano. Kasnije je vlada uvidjela mogui politi ki zna aj toga blagdana, te mu je dala mnogo vee ceremonijalno zna enje. U procesiji koja je otpo injala u katedrali morali su sudjelovati redovnici svih kongregacija. Nosile su se relikvije svetoga Vlaha, a obveze kneza i vijenika bile su potpuno jednake kao na blagdan gradskoga parca. `toviae, istoga su dana donesene i nove odredbe o festi svetoga Vlaha kako bi se ujedna ili detalji dviju sve anosti. Povezivanje dvaju blagdana bilo je promialjen politi ki in kojem je cilj bio asocijativno povezati slamanje urote s gradskim zajedniatvom simboliziranim u liku svetoga zaatitnika. Simboli ka povezanost dvaju blagdana naglaaavala je ulogu vlastele u povijesti grada i u vraivala njihovu politi ku poziciju. Ve u Diversisovo vrijeme procesiju za etrdeset mu enika prevodili su senatori, to zna i sam vrh druatva i vlasti. Povorka uglednika kretala je iz katedrale, obilazila lu~u i pjevajui laude ulazila u crkvu svetoga Vlaha. Ondje je proslava zavraavala izlaganjem relikvija i sve anom misom. Procesija se odr~avala i u Stonu i na itavom Peljeacu. U Stonskim odredbama zapisano je da se na taj dan procesijom slave nebeski zaatitnici, etrdesetorica mu enika i s njima sveti Vlaho koji su zajedno obranili mir grada od zlih misli i ina. Vlada je zapovijedila svim ~upnicima da zapiau tu procesiju u misale i crkvene kalendare i da mole svetoga Vlaha i etrdesetoricu mu enika za red i mir u dr~avi. Vlastela nisu propustila niti na lokalnoj razini naglasiti povezivanje blagdana dubrova kog patrona i blagdana zahvalnosti zbog otkrivanja urote. Iz drugih kne~ija nema sa uvanih dokumenata, ali se mo~e pretpostaviti da se pobjeda poretka nad pobunjenicima obilje~avala na itavom podru ju Republike. S glediata vlastele bilo je va~no stalno podsjeati mogue buntovnike kako su proali njihovi prethodnici. Potvrdu toga daje Diversis spominjui blagdansku propovijed u crkvi svetoga Vlaha koja je podsjeala puk na milost kojom je Bog sa uvao slobodu i izbavio ih "iz teakog jarma ropstva". Tijekom godine odvijalo se u Dubrovniku joa nekoliko procesija, ne toliko velebnih, ali zna ajnih po svojoj poruci. Ve spomenuta procesija u ast evaneliste Marka, u 15. stoljeu viae nije imala politi ko zna enje, ve se zadr~ala samo zbog tradicije i uskoro se potpuno izgubila. Neke su pak procesije, kao ona u ast svetoga Ivana Krstitelja, te svetoga `imuna i Jude, izvorno nosile obilje~je zahvalnosti zajednice zbog prestanka ku~nih pomora. Dubrova ka je vlada povezala ove blagdane s kultom svetoga Vlaha, kako bi ih ipak uvrstila u mre~u dr~avnih rituala. U procesijama na te dane nosile su se moi biskupa-zaatitnika i tako u vraivalo uvjerenje u postojanje zajednice nebeskih zaatitnika pod njegovim vodstvom. Meu gradskim patronima posebno su mjesto imala trojica mladih kotorskih svetaca i mu enika, Petar, Andrija i Lovrijenac. Prema legendi, njihove su relikvije dospjele u Dubrovnik po njihovoj izri itoj ~elji, objavljenoj na udesan na in. U ast te trojice vojni kih svetaca iz najstarije postave dubrova kih zagovornika ophodila je procesija 7. srpnja. Uz relikvije je vezana i procesija na dan svetoga `imuna proroka. Knez, vlastela, pu ani i stranci toga su dana slavili jednu od najzna ajnijih dubrova kih relikvija, pelenicu u kojoj je sveti `imun primio dijete Isusa u hramu. To je bio jedini dan kad se dragocjena pelenica mogla vidjeti, izlo~ena u moniku od gorskog kristala. Nasuprot spomenutih procesija valja spomenuti tijelovsku koja je imala druga ije zna enje. Proslava Tijelova u Dubrovniku ureena je zakonom iz 1422. i kasnijim odlukama vijea. Odredba poziva vlastelu na dostojno atovanje ovoga blagdana, "najizvrsnijeg od sviju", zazivajui Bo~ju milost na grad i vladu dubrova ku. Primjetno je da se u zapisnicima vijea uvijek isti e prvenstvo Tijelova meu blagdanima, ali su odredbe o svetkovinama svetoga Vlaha daleko brojnije. U tijelovskoj procesiji takoer su sudjelovala vlastela iz svih vijea, plaeni slu~benici i drugi ugledni stranci. Kao i u drugim sve anim prigodama, redovnici propovjedni kih redova su se okupili u prvostolnici i do ekivali kneza, vlastelu i strance koji su ulazili u povorci po dvojica. Povorka je bila slo~ena neato druga ije nego o svetome Vlahu, jer je u biti blagdana Tijelova ipak bilo temeljno otajstvo kraanske vjere, a svjetovni ceremonijal je bio sporedan. Neprijeporno glavno mjesto imala je monstranca sa svetom hostijom koju je nosio nadbiskup pod svilenim ili baraunastim baldahinom, hodei za predvodni kom skupinom redovnika i sveenika koji su pjevali himnu Tome Akvinskoga. Knez je iaao iza monstrance, u pratnji dvojice opinskih lije nika, a za njim su slijedila vlastela i stranci, u parovima. O igledna je diferencijacija izmeu vlastele, jer u mnoatvu koje slijedi ovu uglednu povorku, Diversis spominje pu ane i vlastelu oba spola. Vlastelinke, mlada vlastela i oni koji trenutno nisu obnaaali uglednu slu~bu bili su pomijeaani s pukom. Tijelovska je procesija davala mnogo viae prostora i zna enja puku nego ostale. Osim samih graana, toga su dana u Dubrovnik dolazili i seljaci iz okolice koji su takoer imali svoje mjesto u ophodnji. Zadivljen mnoatvom ljudi, Diversis spominje da u trenutku kad je knez, slijedei monstrancu, stigao do Lu~e, ~ene u repu procesije joa nisu zaokrenule na Placu. Zna enjski je zanimljivo i to da ova procesija nije bila ograni ena na prostor dr~avnog srediata na trgu ispred kne~eva dvora, nego je obilazila grad Ulicom od crevljara (danaanja Ulica od pu a) prema Pilama i Placom se vraa natrag. Tijelovska procesija nije nosila izravne politi ke poruke kao procesija na blagdan svetoga Vlaha ili etrdesetorice mu enika. Detalji rasporeda sudionika i re~ije tih procesija otkrivaju duboke zna enjske razlike izmeu njih. Neki su rituali bili izravno vezani uz svjetovnu vlast, a vjersko im je obilje~je bilo sekundarno ili je sasvim izostajalo. Takve su prigode bile krunidba ili smrt ugarskog kralja, posjete uglednika i velikaaa gradu, pogrebi vlastele i svi rituali vezani uz dr~avni ustroj. Kada bi u Dubrovnik stigle vijesti o izboru i krunidbi novoga kralja, zavladalo bi blagdansko raspolo~enje, uz zvonjavu zvona, svirku i sve ane procesije. Jedan dio toga ceremonijala, ispraaj sve anog poslanstva, daje i u ovoj prigodi istaknuto mjesto vlasteli, pokazujui puku njihov izravni odnos prema vladaru. Povod za procesiju i opu radost bilo je i roenje kraljevskih nasljednika. U povodu roenja Albertovog sina, Ladislava Postumusa, Vijee umoljenih je odredilo "da se za radost, veselje i utjehu zbog roenja jedinca pokojnog kralja, u ine slijedeega dana pobo~ne i sve ane procesije po gradu". Dubrova ki poslanici bili su nazo ni sve anostima kraljevskih i velikaakih vjen anja. Vlastela su rado pribivala sve anim prigodama vjen anja ugarskoga kralja i krunidbe kraljice. Njihova nazo nost ondje bila je na ast Republici, a za njih same bilo je osobito presti~no nai se na popisu znamenitih uzvanika. Dobivai 1406. poziv na Sigismundovo vjen anje s Barbarom Celjskom, Dubrov ani mu otpisuju da se raduju ato e kralj uzeti drugu suprugu i rado prihvaaju poziv, unato  neprilikama u kojima se nalaze. Vjen anja hercegova kih i bosanskih vojvoda o ito nisu bila tako presti~na prigoda, jer se dogaalo da su vijenici vrlo teako pronalazili "~rtvu" koja bi pristala predstavljati Republiku u takvim prilikama. Opa ~alost prigodom smrti ugarskog kralja, zaduanice i govori u njegovu po ast, isticali su atovanje kraljeve osobe, odanost Dubrovnika kruni svetog Stjepana, ali i samostalni polo~aj grada pod njezinim vrhovniatvom. Budui da je Dubrovnik bio posebna politi ka jedinica unutar dr~ave, s vlastitom upravnom strukturom, nije bilo krize zbog sukcesije. Tako je to mogla biti sasvim simboli na prilika, druatveni dogaaj koji je tadaanjemu knezu, senatorima i drugoj vlasteli pru~ao prigodu da se i sami istaknu pred sugraanima. Na vijest o smrti kralja u Dubrovniku se proglaaavala ~alost. Vlastela su obla ila crninu, a svako je veselje bilo zabranjeno do izbora novoga kralja. Izabrani poslanici odhodili su na pogreb u Ugarsku, a u Dubrovniku je povjerenstvo od trojice vlastele brinulo o organizaciji zaduanice i svim troakovima. Kao i na zaduanicama vlastele, ispred oltara se podizao odar pokriven baraunom i okru~en zapaljenim voatanicama. Ispred toga odra izlagale su se kruna, ma  i druga obilje~ja kraljevskog dostojanstva. Simbolika rituala u ovom prizoru viae je nego o ita: nema mrtvoga tijela, stvarne krune ni ma a, ali ova inscenacija stvara prividnu realnost u do~ivljaju sudionika. Iz nje se ita odanost kruni koju je Dubrovnik priznavao i atovanje prema vladaru koji dobiva po ast kao dubrova ki plemi. Povratno, kraljevsko dostojanstvo u o ima nazo nog puka bacalo je odraz i na vlastelu, iji su pogrebni obredi bili vrlo sli ni. Kao i u drugim prigodama, knez i vlastela ulazili su u sve anoj, ovog puta crnoj povorci, u ve punu crkvu. Obredu je bio nazo an sav kler i puk, pa su ak i duani bili zatvoreni do objeda, kako bi itav grad mogao sudjelovati u ceremoniji. Jednako kao i na zaduanicama vlastele, pozivali su se govornici da bi uzveli ali prigodu. Poruke sve anih ceremonija nisu bile samo trajne prirode, ve su ponekad proistjecale i iz dnevne politike. Kada je u jeku dinasti kih borbi 1387. godine u Novigradu smaknuta kraljica Elizabeta, u Dubrovniku je organizirana sve ana zaduanica, kojom se htjela iskazati odanost legitimnoj vlasti. Dubrov ani su pristali su uz kraljicu Mariju, poatujui legitimitet i kontinuitet. Vlada je dala uhititi sve one koji su govorili ili pisali bilo ato protiv nove kraljice. Kad je Marija kona no osloboena iz ruku urotnika, u Dubrovniku je prireeno pu ko veselje sa svira ima, a svi su zatvorenici puateni na slobodu u znak radosti ato je slobodna "domina nostra naturalis". Meutim, ne treba zaboraviti da su Dubrov ani godinu dana ranije priredili svetkovinu s procesijom i pjevanom misom u ast krunidbe Karla Dra kog, Marijina suparnika. Iako dubrova ki interes nije bio na strani Karla, ipak su ovom proslavom htjeli utabati put za moguu promjenu odnosa. To je joa jedan prilog tezi da se Dubrovnik smatrao zemljom krune, a kraljeve osobe. Samo onaj koji je legalno nosio krunu svetog Stjepana mogao je ra unati na podaniatvo Republike. Zato se dubrova ka vlada po~urila sa zakletvom vjernosti, kad je Sigismund, kao Marijin mu~, stupio na prijestolje. Odanost kraljicama bila je nagraena izuzetnom Sigismundovom naklonoau i podrakom. Zbog toga je za njegovu zaduanicu dubrova ka vlada potroaila veliku svotu novca, kako bi ga vjerni grad ispratio s velikom po aau. Njegovoj drugoj ~eni, kraljici Barbari i ugarskim velmo~ama poslali su pisma suuti. Vlada je po astila Filipa de Diversisa pozivom da odr~i govor u kraljevu po ast na sve anoj zaduanici u katedrali. Uskoro je dobio joa dvije takve prilike, prvi puta u ast krunidbe Alberta Habsburakog i godinu dana kasnije, prigodom Albertove smrti. Upravitelj akole, poznata dodvorica, znao je ato se od njega o ekuje, pa je govor o kralju obilato iskitio osobnim zahvalama knezu i pohvalama dubrova kim plemiima koji su se istakli u slu~bi ugarskih kraljeva. U dubrova kim knezovima i poslanicima koji su "smjeli sjediti u nazo nosti kralja" tra~io je svjedoke svoje pohvale vladaru. Joa je viae nahvalio dubrova ku vlastelu u pogrebnom govoru kralju Albertu, jer njegova kratkotrajna vladavina nije obvezivala na dugotrajno opisivanje razli itih podviga. U pri u o kraljevom dvoru upleo je Ivana de Gondola, Mihaela de Resti i Jakova de Georgio, kao svjedoke kraljevih vrlina. Andriju de Babalio po astio je kao sudionika obrane Smedereva, a posebno je istakao ugarskog viteza Ludovika de Gozze, kojeg je kralj Albert obdario zlatnim ostrugama i ma em, kako bi potvrdio njegovo viteako dostojanstvo. Nakon smrti kralja Matije Korvina, na zaduanici je govorio Ilija de Crieua, posveujui najveu pa~nju kraljevim ratni kim, tjelesnim i duhovnim vrlinama i hvalei njegovu renesansnu airinu. Taj pohvalni govor, sastavljen po svim pravilima renesansne retorike, s mitoloakim repertoarom i pri ama iz anti ke povijesti, pokazuje joa jednom da su takve prigode bile prije svega dubrova ki druatveni dogaaj s planiranim u inkom. Govornik je iskazao ast nazo noj vlasteli i nije zaboravio spomenuti dogaaj kad je Matija povratio krunu od cara Friedricha, emu su i Dubrov ani pridonijeli znatnom svotom novca. U Crijevievu govoru, viae nego u ranije spomenutima, o ituje se iskreni osjeaj straha od turske opasnosti nakon nestanka tog branitelja kraanstva i zaatitnika Dubrovnika. Pogrebi vlastele i vlastelinki bili su jedna od najva~nijih prigoda izravnog staleakog isticanja, liaenog politi ke poruke kakvu su nosili blagdani dr~avnog kalendara i posjeti velikodostojnika. Kako dr~avne, tako su o privatne formalizirane prigode podlijegale ceremonijalu, dakako s druga ijim zna enjem. Zbog usredoto enosti izvora na kolektivno, javno ponaaanje, mnogo se manje mo~e rei o zna enju rituala u privatnom ~ivotu, pa su podaci koji se~u u to podru je tim dragocjeniji. Plemike zaduanice i vjen anja stajali su negdje izmeu javnog i privatnog, tako da se u tim prigodama isticao i rod i stale~. Tome valja dodati i vjerski zna aj pogrebnih obreda kojima je kraanska zajednica ispraala svog lana. Svi su se ti elementi ispreplitali u pogrebnom ritualu. Pokopi vlastele bili su sve aniji od pu anskih, ali nije bilo propisa koji bi bogatim pu anima zabranjivali jednaku sve anost i raskoa. Razlika je ipak bila vidljiva, jer su si vlastela mogla priuatiti viae raskoai. Osim toga njihov su posljednji ispraaj uzveli avali svi pripadnici plemikog stale~a, pa i sam dr~avni vrh. Plemii su pribivali i pu anskim pogrebima, ali u svojstvu privatnih osoba i bez obveze. Pokojnika su u otvorenom lijesu nosili njegovi vranjaci. Za lijesom je, po obavezi, morao hodati knez, u crnoj togi. Ako je bio bolestan zamijenio bi ga najstariji lan Maloga vijea, sa svim kne~evskim insignijama. Iza kneza slijedili su roaci, u crnim ogrta ima, dvoje po dvoje, a za njima ostala vlastela, prvo muakarci, pa ~ene. Prema Anonimovom opisu i konji su bili pokriveni crnim pokrovom, a u znak tuge pobodena su tri koplja ispred odra. Sve anom ugoaju pridonosile su i bratovatine ije se sudjelovanje plaalo. Krajem 15. stoljea i crkveni velikodostojnici po eli su tra~iti nov anu naknadu za prisustvovanje pogrebima, pri emu je svako dostojanstvo imalo svoju pristojbu. Tijelo pokojnika bilo je izlo~eno za vrijeme mise i po aaeno u~e~enim svijeama na svakom oltaru. Nakon pokopa muakarci su odlazili u ~alobnu kuu. Redoslijed ulaska i izlaska iz crkve u kojoj se slu~ila pjevana zaduanica, morao se strogo poatovati. }ene nisu bile nazo ne misi niti pogrebnim govorima, ve su odlazile ~alovati u drugu kuu, u skladu s mediteranskim obi ajem razdvajanja muakaraca i ~ena u javnim prigodama. Kada bi knez umro u slu~bi, obred je bio mnogo sve aniji. Rijetko se dogaalo da smrt zatekne vlastelina upravo na kne~evskom polo~aju, jer se, s obzirom na kratkotrajnost slu~be, lako mogao izbjei izbor bolesnih i slabih osoba. No, ako bi se dogodio iznenadan slu aj, bila je je to uvijek presti~na staleaka prigoda. Uz odar kneza izlagali su se znakovi njegova dostojanstva, viteake oznake koje su knezovi nasljedno nosili po odredbi kralja Sigismunda i Matije. Tijekom pokopa zvonilo je zvono Velikog vijea, a vrata grada bila su zaklju ana. Ako je knez bio pokopan u dominikanskoj crkvi, dominikanci su tijekom osmine dana itali misu u kapeli dvora, jednako tako i franjevci, ako je za ukop bio odabran njihov samostan. Izabrani govornici dr~ali su nadgrobno slovo u ast pokojnika. Viae nego u govorima u smrt kralja, nadgrobna slova vlasteli pru~ala su priliku za isticanje stale~a i vlasti. Svaki govornik po injao je astei nazo nog kneza i senatore, da bi potom pohvalio pokojnika i njegovu rodbinu. Ope mjesto takvih prilika jest da se viae govorilo o ~ivima, a manje o pokojniku. U skladu s humanisti kom modom, govornici su recitirali nadgrobne epigrame i natjecali se u rje itosti i poznavanju anti kih pisaca i filozofa. Ceremonijalni prijem stranih velikodostojnika bio je izuzetno va~an u diplomatskim odnosima. Svim pitanjima vezanim uz dolazak stranih uglednika pristupalo se s velikom ozbiljnoau, jer je ceremonijal predstavljao zajednicu pred strancima i pred pukom. Stigavai u grad, predstavnici stranih dr~ava i vlasti, monici i vladari, morali su vidjeti jedinstvo grada i hijerarhiju odnosa, a to se moglo postii samo formaliziranim ponaaanjem, koje je postalo glavnim sredstvom diplomatske komunikacije. Prije svega, nitko nije mogao doi u grad bez dopuatenja vlade. U vijeima se prethodno raspravljalo o moguim implikacijama posjeta, osobito kad se radilo o slavenskim vojvodama i plemiima. Takve su posjete mogle biti opasne za sigurnost grada ili nezgodne glede odnosa s drugim silama. U opreznoj dubrova koj diplomaciji taj je argument bio odlu ujui, ali i to se moglo izbjei pa~ljivo planiranim protokolom i odgovarajuim opravdanjem pred treom stranom. Ako bi posjet bio odobren, vlada je slala svoje predstavnike koji su s doti nim velikodostojnikom morali utvrditi to an itinerar i vrijeme njegove posjete. Ako bi prijem bio odbijen, senatori bi naali na ina da se asno izvuku, pod nekom izlikom. Po asti iskazane uglednom gostu bile su izraz atovanja njegova dostojanstva, ali su istodobno o itovale i identitet grada. Ovisno o polo~aju gosta, protokol se mijenjao. Znalo se tko e ga i kako do ekati, da li u luci ili na moru. `to se dalje ialo ususret gostu i ato je viai bio rang magistrata koji su ga do ekivali, ast je bila vea. Uglednici su mogli biti smjeateni u kne~ev dvor, nadbiskupsku pala u, samostane, hercegovu pala u, privatne stanove vlastele i graana, ve prema svome statusu, zasluzi i odluci dubrova ke vlade. O tome su ovisili i darovi. Vlada je osobito pomno vodila ra una o svakoj prilici za demonstraciju odanosti ugarskoj kruni koja je Dubrovniku omoguila suverenitet u zavjetrini svoje zaatite. Ugarski su kraljevi dobivali u Dubrovniku sve asti i u trenucima koji nisu bili trijumfalni. Kad se pora~eni Sigismund vraao 1396. iz Nikopolja, dubrova ka vlastela su ga primila podani ki, kao vrhovnog vladara. U luci ga je do ekao knez sa Senatom, nosei klju eve grada. Po aaen tom odanoau, kralj je odmah vratio klju eve knezu, iskazujui tom gestom prizanje posebnog polo~aja Dubrovnika meu gradovima ugarske krune. `toviae, u inio je kneza Marina de Resti vitezom zlatne ostruge i darovao mu zlatan lanac, par zlatnih ostruga i sablju. Po kraljevoj odredbi, ta je ast prelazila na sve budue knezove. Sigismund je te godine proveo Bo~i u Dubrovniku, po aaen stalnom pratnjom najuglednijih plemia, stanujui u dvoru. U Ugarsku je, uz ostale darove, ponio djeli jedne od najljubomornije uvanih relikvija, udesne pelenice djeteta Isusa. Velikaai iz zalea u Dubrovniku su nailazili na vrlo razli iti prijem, ovisno o njihovoj trenutnoj moi i odnosu prema gradu. Posebno se pazilo da njima iskazane po asti ne bi zasjenile dostojanstvo vlastele i Republike. Kroni ar Junije de Resti izravno je formulirao u inak tih rituala primjedbom o Slavenima iz zalea "kojima je va~na vanjatina i kojima treba pokazati mo da bi se zadobilo njihovo poatovanje". Vlada je primala i one koji su dolazili u nevolji, tra~ei zaatitu. Bez obzira na nevoljni polo~aj, iskazivali su im sve formalne po asti koje su pripadale njihovom statusu, s time da se naalo na ina kako kroz protokol izraziti blagonaklonost ili bahatost, ovisno o politi kom trenutku. astei strane velikodostojnike dubrova ki su ih vlastelini znali istodobno staviti na distancu. Detalji su u tome igrali veliku ulogu, jer su to no ozna avali polo~aj posjetioca i odnos zajednice prema njemu. Izostanak neke ceremonijalne po asti takoer je imao svoje zna enje i prora unato se koristio za odreeni u inak. Na vrhu ljestvice po aaenih stajali su oni koji su omoguili realizirati jedan od glavnih ciljeva dubrova ke vlasti: proairenje teritorija. Jedan od najsve anijih do eka prireen je Sandalju Hraniu 1426. godine, u znak zahvalnosti zbog stjecanja Konavala. O tom zna ajnom dogaaju za Dubrovnik pripovijeda Junije de Resti, spominjui kako je vojvoda primljen sa atovanjem, a vlastela se pokazala otmjenima. Sa uvano je i obilje podataka u zapisnicima plemikih vijea. Ceremonija je zapo ela ve na galiji na kojoj su vojvodu ekali plemii odabrani za njegovu pratnju. Svaki je detalj bio predvien, pa je Senat naputio aestoricu vlastele kako e do ekati vojvodu sa brigantinom, u pratnji mnoatva brodica lokalnog stanovniatva. Savjetovali su im i o emu e razgovarati s vojvodom putem do grada. Kao znak po asti koji se davao rijetkima, ponudili su Sandalju smjeataj u "pala i vlade", iako je on imao svoju, vrlo raskoanu pala u u Dubrovniku. Unaprijed je pripremljen dostojni namjeataj, oprema za stol i birane namirnice, a troakovi aaenja bili su neograni eni. Zbog veeg sjaja ispred kue koju je vojvoda odabrao za stanovanje i ispred dvora, na injen je svod ukraaen zlatnim zvijezdama. Plemii iz pratnje, knez i izabrani lanovi Maloga vijea morali su ru ati i ve erati s vojvodom, a ako bi odbili odazvati se, morali su platiti 25 perpera globe. U procesiji za svetoga Vlaha Sandalj je stajao knezu s desna i imao je ast izabrati izmeu ponuenih kandidata jednog plemia koji e uvati izlo~ene relikvije. `toviae, bilo je predvieno da i on sam mo~e biti izabran meu etvoricu uvara relikvije, budui da je nosio po asno dubrova ko plemstvo. Ceremonijal prilikom procesije otkriva te~nju da se vojvodi iska~e najvea po ast, bez zadrake primjetne u drugim slu ajevima. Koliko je to bila promialjena diplomatska igra, pokazuje odnos prema vojvodinoj pratnji koja bila pod nadzorom i nije smjela u veem broju ulaziti u grad. Na oprez se nije zaboravljalo, pa je stra~a poja ana u tolikoj mjeri da je u gradu i oko grada boravilo petstotinjak naoru~anih ljudi iz dubrova ke okolice. Plemii koji su im zapovijedali imali su ovlaatenja kao da su kapetani rata. Graanima i vlasteli bilo je zabranjeno obratiti se vojvodi bilo tu~bama bilo uvredama. Primjer odnosa dubrova ke vlade prema srpskom despotu uru Brankoviu rje ito pokazuje kako se ritualom ugoaivanja iskazivala promjena odnosa u skladu s promjenom politi kih okolnosti. Despot je prvi puta doaao u Dubrovnik 1426. godine, kada su nade u uspjeh njegova otpora turskoj navali bile joa ~ive. Knez i vlastela do ekali su ga sli no kao Sandalja Hrania, sa svira ima, gozbama, po astima i skupocjenim darovima. Uzdanje u despotovu zaatitu i atovanje njegova dostojanstva, iskazano je velikom po aau: knez mu je ustupio svoj stan u dvoru. Drugi puta je despot stigao u grad 1440. kada se njegov polo~aj ve ljuljao. Ovoga puta kne~ev dvor nije bio na listi ponuenih kona iata. Despot je mogao birati izmeu nadbiskupske pala e i dviju plemikih kua. Njegovoj je pratnji osigurana hrana i vino, ali je otkazana velika gozba, koju su senatori planirali na initi u dvorani Velikog vijea za despota i uglednu dubrova ku vlastelu. Dokidanjem po asti, vlastela su jasno pokazala promjenu politi kog stava i formalno stavila despotu na znanje do koje mjere mo~e na njih ra unati. Pred Turcima su prikazali taj prijem joa skromnijim nego ato je bio. Trea despotova posjeta 1441. godine, proala je bez sve anog do eka na rivi, a kona iate mu je ponueno u pu anskoj kui. Odobrili su mu dulji boravak u Dubrovniku, ali uz ograni enja i bez po asti. U zalog starog savezniatva omoguili su mu bijeg o svom troaku. Suprotno tom oprezu, na turski prigovor u vezi s tim slu ajem odrjeaito su odgovorili da u slobodnu zemlju mo~e svatko doi. "I mnogo se puta dogodilo da su se u Grad sklonili gospodari, velikaai i vlastela koji nisu nikada mislili da e i takva potreba doi, jer Bog raspola~e ljudima i gospoatinama kako se njemu svidi." Kroni ari pri aju da je i sam sultan bio iznenaen ovakvim dr~anjem Dubrov ana, no ono zapravo nije iznenaujue, jer se opetovalo i u drugim prilikama. Na sli an su na in, doduae u manjoj opasnosti, senatori odgovorili i bosanskom kralju, odri ui mu pravo da im odreuje koga e i kako primati u svome gradu koji je slobodan i svakome otvoren. Dubrova ka vlada bila je uvijek vrlo oprezna u meunarodnim odnosima, osobito prema Turcima, ali upravo zato da bi slobodu grada i vlast svoga stale~a mogla o uvati netaknutom. Unato  diplomatskom uzmicanju pred turskim pritiskom, u izgradnji mita je slu aj do eka despota ura postao metaforom uvanja vjere, dobrote, ali i razboritog odlu ivanja. Uklopio se u sliku Dubrovnika kao uto iata prognanih i isticao vrlost vlastele koja dr~e rije  i uvaju ast grada. O uvanje prava azila zna ilo je o uvanje i potvrdu suverenosti, pa ga je vlada branila i kad im je nazo nost nekih osoba bila neugodna. `ezdesetih godina, kad je postalo jasno da promjene na Balkanu nisu privremene, izbjegli velikaai primani su s velikim oprezom i tajnovitoau ili su odbijeni, zbog opasnosti koja bi zbog toga mogla zaprijetiti gradu. Jedino je Skenderbeg i dalje mogao ra unati na sve ani do ek, jer ga je papa smatrao prvim borcem protiv nevjernika. Kako su odnosi s Turcima nu~no postajali bliskiji, turski su izaslanici i velmo~e bivali sve anije do ekani. Ugledni Turci boravili su u Dubrovniku kao kne~evi gosti, a o njihovom boravku brinulo je Malo vijee. Posebne kue ureene za njih bile su i po ast i na in nadzora. Turski emini dugo su boravili u gradu i skupljali obavijesti, pa se na njih pomno motrilo. Posebne su mjere bile nu~ne i zbog nepo~eljnih reakcija vlastele i graana, neprijateljski raspolo~enih prema Turcima. Istan anost dubrova kog ceremonijala opetuje se na novi na in u pripremi do eka hercega Stjepana Vuk ia, desetak godina prije negoli e zavojatiti na Dubrovnik. Opasni vojvoda nije smio boraviti u dvoru, ali je bilo predvieno da dva puta bude pozvan onamo na ve eru s vlastelom. Po ast je ujedno bila i pouka, jer se kneza mislilo zadiviti raskoaju dvora, jednako kao i dostojanstvom dubrova ke vlastele. Bilo je predvieno da e knez biti pozvan na sjednicu Velikoga vijea, kako bi se pokazala uznositost vijenika i ustrojstvo vlasti. Slutnja sukoba je ve postojala, pa su stra~e u gradu unaprijed poja ane, a po asna pratnja imala je biti osiguranje od moguih izgreda. ini se da je vojvoda i sam shvatio dvojako zna enje poziva, jer nije niti doaao u grad nego je ostao u Dra evici. Tijekom rata s hercegom Stjepanom, u Dubrovniku je primljen njegov sin i protivnik, Vladislav. Senat je izdao upute o do eku, ne previae sve anom niti raskoanom. Posebna je pa~nja posveena vojnoj zaatiti stonskog podru ja kojim je Vladislav prolazio, jer "ne bi bilo dobro i na ast naae signorie da naaa zemlja u takvoj prilici ne bude ato bolje osigurana". Vojvodini ljudi nisu smjeli doi do Stona, ve su morali ostati na Peljeacu. Strah od nereda i plja ke za boravka stranaca na podru ju Republike, uvijek je bio prisutan. Dolazak stranih monika s vojnom pratnjom mogao je biti opasan. Zbog toga je ceremonijal nerijetko bio diktiran mjerama osiguranja viae nego po astima. Posjetioci su i sami bili svjesni toga, ali je forma ceremonijala obavezivala i njih. Sve anost prijema mogla je biti sasvim neiskrena, ali je forma ipak nosila svoje zna enje. Svi spomenuti sve ani do eci i po asti, blijedi su prema jednom koji je bio pomno pripremljen, ali se nije ostvario. Nakon pada Bosne, kraanske sile planirale su akciju oslobaanja ije je sjediate imalo biti u Dubrovniku. Vlastela su provela itavu tu godinu u velikom strahu, ato se ita meu redovima zapisnika vijea. Zamisao da bi nezaatieni grad trebao postati glavnom bazom vojnih operacija protiv Turaka poja avala je tjeskobu i osjeaj nesigurnosti nakon korjenite promjene u zaleu. Uz to, ule su se glasine da velika turska vojska ide na Dubrovnik. Unato  tome, duhovnog vou te akcije, Pija II, koji se u Dubrovniku htio sastati s glavnim turskim protivnicima Skenderbegom i kraljem Matijom Korvinom, vijenici su planirali veli anstveno primiti i po astiti. Papina iznenadna smrt u Ankoni sprije ila je najveu sve anost koju je Dubrovnik u 15. stoljeu vidio. Da su njegove lae zaplovile prema drugoj obali ususret bi im krenule sve barke iz Gru~a, Rijeke, Vrbice, Lozice, Zatona i samoga grada, okiene zastavama i maslinovim granama, i, kako ka~u zapisi, "s povicima i drugim znakovima slavlja". Kod Kalamote bi Svetog Oca do ekali knez i vlastela u dvjema sve ano ureaenim barkama, te "morska procesija" u kojoj je po naredbi Senata, imao sudjelovati sav dubrova ki kler. Siaavai s broda, papa bi prolazio gradom o iaenim, posutim cvijeem, kaduljom i drugim mirisnim travama, te zastrtim tkaninama, na putu do samostana Male brae, gdje mu se spremalo kona iate. Papa ne bi hodao ve bi ga nosili u nosiljci nitko drugi nego knez i lanovi Maloga vijea, dok bi senatori nosili suncobran od zlatnog brokata. Za njima bi stupao kler pjevajui himne, praen povorkom Dubrov ana. Knezu i njegovim vijenicima odobreno je u Senatu 2000 perpera za aaenje pape i njegove pratnje. Troaak je bio velik, ali se ra unalo i na zaradu, jer su odredili cjenik za prijevoz bogatih kri~ara. Napuci Vijea umoljenih otkrivaju koliko je sudjelovanje u ovoj sve anosti bilo presti~no pitanje za vlastelu i s koliko su se ~ara borili za viae mjesto u hijerarhiji zadu~enja. Pu ani nisu sudjelovali u pripremama, jer je to bila po ast koju su vlastela pridr~ala sebi. Ovu su priliku iskoristili za svoju staleaku i pojedina nu promociju. Du~nosti su bile raspodijeljene prema kriteriju slu~be, ugleda i dobi. Uz kneza i Malo vijee, za pripreme su izravno imenovana pedesettrojica plemia, a ostali su sudjelovali kroz svoje slu~be ili kao promatra i, ako nisu imali sree. Prokuratori svete Marije brinuli su o ureenju luke, dvojica poslanika otiala su u Ankonu dogovoriti detalje, trojica su brinula za opremu papina kona iata potrebnim namjeatajem, a upravnicima suknarskog obrta povjerena je nabavka tkanina za pokrivanje ulica od najboljih suknara. Kapetani i ladanjski knezovi morali su skupiti hranu i pie od seljaka i poslati je u grad. Mladi plemii imali su nepresti~ne du~nosti. Morali su nai barke i vesla e u itavom dubrova kom kraju i dr~ati poja anu nonu stra~u za sve vrijeme papina boravka. Najvea je jagma bila za izbor meu desetoricu pratilaca Svetog Oca i du~da, uz kneza i Malo vijee. Mnogi uglednici meu vlastelom morali su se odrei ~uene pozicije, no Senat je nastojao da makar najja i rodovi budu ravnomjerno zastupljeni, preporukom da se izbjegne imenovanje dvojice iz istog roda. U uzbuenju nisu zaboravljeni politi ki va~ni detalji: du~du za smjeataj nije dodijeljen niti dvor, niti bilo koja od uobi ajenih pala a, nego je odreeno da e se za njega urediti "dvije od najboljih kua". Njegovo mjesto u procesiji bilo je iza papine nosiljke, dakle iza kneza, Malog vijea i senatora sa suncobranom. U vrijeme kad je mleta ki Stato da Mar bio u vraen u Dalmaciji, dubrova ka su vlastela govorom rituala namjeravala ponosno poru iti du~du da je njihov grad slobodan, a oni sami samostalni vladaoci. Iskusnim senatorima nije izmaklo da bi pojedinci meu vlastelom mogli doi u iskuaenje i naruaiti jedinstvenu staleaku frontu, pa su, prijetei zatvorskom kaznom i poprili nom globom, strogo zabranili pojedincima da, izravno ili preko posrednika, tra~e od pape mjesto kapetana ili patrona kri~arskih galija. Diplomatski oprez o ituje se i u odluci da na slijedeoj sjednici Velikog vijea treba objaviti da se nitko od vlastele ne smije usuditi govoriti protiv pape, njegovih vojnih planova i kri~arske vojske. Ope raspolo~enje vijea bilo je itave te godine sasvim protivno bilo kakvim vojnim akcijama, no to se nije smjelo o itovati u ovoj sve anoj prilici, do eku prvog biskupa kraanstva. Sve anost je, stjecajem okolnosti, ostala samo u odlukama vijea i nije doista po astila papu, kardinale, du~da, vlastelu, niti je zadivila dubrova ki puk i pridoale kri~are. No, iako papirnata, ona ostaje manifestom kraanske vjere i odanosti papinstvu, a takoer i dubrova ke dr~avnosti i druatvene pozicije vlastele. U Dubrovniku se u petnaestom stoljeu dogodilo kona no stapanje srednjovjekovnog mentaliteta u potpunosti pro~etog vjerskim osjeajem, s novim osjeajem domoljublja i politi ke svrhovitosti. Zato su tradicionalni rituali i znakovi identiteta bili toliko zna ajni za novu aristokratsku ideologiju. Upravo je u doba humanizma, pod utjecajem ope afirmacije svjetovnih vrijednosti i razvoja politi ke teorije, ali takoer i zbog konkretnih okolnosti politi kog ~ivota Republike, doalo do razumijevanja i svjesnog koriatenja rituala u manipulaciji zajednicom. Simboli i geste srednjovjekovnih rituala, crkvene sve anosti, relikvije i blagdani koriste se u novu svrhu, obogaeni novim elementima i zaokru~uju mit o Republici. To je vrijeme kada i drugdje rituali iz crkava izlaze u javni gradski prostor i legitimiraju svjetovne djelatnosti, institucije i vrijednosti. Dubrova ka je vlast dr~ala posvemaanju kontrolu nad kultom svetoga Vlaha i kultom relikvija koje je pretvorila u sveti temelj dr~ave i poretka. Vlastela su koristila vjerske vrijednosti blagdana i svjesno ih dopunjavala svjetovnom svrhom. Brzo su shvatili da su presti~ne ceremonije izvanredan instrument moi. Zbog toga su nevoljko dopuatali pu ke sve anosti, jer su one mogle nositi nepo~eljne poruke. Propisani ritual stvarao je ljestvicu vrijednosti kod dubrova kog puka i pru~ao mogunost iskaza osjeaja graana o odnosu njihova grada prema vanjskom svijetu. Na taj na in ostvarena je osobita gradska uljudba i usaena vizija jedinstvene zajednice. Kolika je bila snaga tih predod~bi, pokazuje injenica da su se pojedini rituali odr~avali i kada su ostali bez stvarnog sadr~aja. Laude ugarskome kralju pjevale su se joa itavo stoljee nakon nestanka samostalne ugarske kraljevine, a procesija svetoga Vlaha uvala je simboliku Republike kad je viae nije bilo. I kad je nestalo stvarne politi ke moi vlastele i njihove Republike, ostale su forme, simboli i obi aji i ta je tradicija ugraena u identitet kasnijih vremena, donosei im tragove izgubljenih zna enja. Sa~etak Rituali su sastavni dio politi ke ideologije i djelovanja vlasti. Dr~avni protokol, liturgijske sve anosti, pa ak i pu ke, imaju izmeu ostaloga i politi ku svrhu, jer prenose poruke vlasti, u vraujui ustaljeni poredak i homogenizirajui zajednicu. Koriatenje tradicionalne, prije svega vjerske simbolike, ini rituale djelotvornima i pripisuje vlasti svetost i bogomdanost. Dubrova ki dr~avni ceremonijal pru~a izvanredan primjer politi ke svrhovitosti. Do kraja je uobli en u 15. stoljeu, zbog osamostaljenja Dubrovnika i utjecaja politi ke teorije humanizma. Ciklus vjerskih sve anosti koje se povezuju sa svjetovnim, odnosno politi kim vrijednostima, ini okosnicu toga ceremonijala kojemu je svrha u vrstiti zajednicu i druatveni red. I druge prigode, kao ato je izbor kneza, primanje stranih velikodostojnika, ispraaj poslanika, zaduanice za ugarske kraljeve, pogrebi vlastele, na istoj su crti politi kog razmialjanja. Promialjenost i vrstina toga sustava pokazuje koliko su ti rituali bili va~ni za aristokratsku ideologiju i za homogenost zajednice. Kratki sa~etak Autorica raa lanjuje politi ko zna enje vjerskih i svjetovnih ceremonija u Dubrovniku 15. stoljea. Razvoj politi ke teorije u doba humanizma i politi ka realnost Republike potakli su ustrojavanje kalendara dr~avnih ceremonija s jasnom politi kom svrhom.  Literatura na tu temu je vrlo velika, pa u spomenuti samo neke naslove koji su bli~i tematici ovog lanka: Rituals of Royalty, Power and Ceremonial in Traditional Societies, ed. D. Cannadine, S. Price, Cambridge University Press: 1992. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, Princeton University Press: 1981. S. Lukes, Political Ritual and Social Integration, u: S. Lukes, Essays in Social Theory, London: 1977. C. Geertz, Centers, Kings and Charisma: Reflections on the Symbolics of Power, u: J. Ben-David, T. N. Clark, ed. Culture and Its Creators: Essays in Honor of E. Shils, Chicago, London: 1977. E. Kantorowicz, The King's Two Bodies: A Study in Medieval Political Thought, Princeton: 1957. R. Strong, Art and Power: Renaissance Festivals, 1450-1650, Woodbridge: 1984. S. Wilentz, ed., Rites of Power: Symbolism, Ritual and Politics Since the Middle Ages, Philadelphia: 1985. R. Firth, Symbols, Public and Private, London: 1973. Ch. Klapisch Zuber, Ph. Braunstein, Florence et Venise: Les rituels publics a l' poque de la Renaissance, Annales E.S.C., 38, 5, (1983), pp. 1110-1124.  E. Muir, Civic Ritual Ritual in Renaissance Venice, pp. 75, 98, 118-121, 126-134, 302. Ch. Klapisch Zuber, Ph. Braunstein, Florence et Venise: Les rituels publics a l'poque de la Renaissance, p. 1112.  N. Machiavelli, Vladar, Zagreb: 1975, pp. XXI, 89.  Usporedi: E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, pp. 57-58. D. Cannadine, Introduction: divine rites of the kings, u: Cannadine, David, Price, Simon, ed., Rituals of Royalty, Power and Ceremonial in Traditional Societies, pp. 3-4.  E. Muir raspravlja s teorijama drutvenih znanosti koje su veinom ahistorijske. Po njegovom mialjenju, takav pristup rasvjetljuje druatveno i kulturno ravnovjesje, ali ne govori niata o procesima povijesnih promjena ili diskontinuitetu izmeu druatva i kulture. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, pp. 58-59. Usporedi: M.C. Matteis, Societas christiana e funzionalit ideologica della citt in Italia: linee di uno sviluppo, Bulletino dell'Istituto storico italiano per il medioevo, 88 (1979), pp. 211-216. Ch. Klapisch Zuber, Ph. Braunstein, Florence et Venise: Les rituels publics a l'poque de la Renaissance, p. 1111.  Liber viridis, ed. B. Nedeljkovi, SANU, Zbornik za istoriju jezik i knji~evnost III (Zbornik za IJK), knjiga XXIII, Beograd: 1984. c. 416. Acta Consilii Maioris, ser. 8, Povijesni arhiv Dubrovnik (abbr. PAD), vol. I, f. 50'.  Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 6, ff, 77'-78.  Acta Consilii Rogatorum, ser. 8, PAD, vol. V, f. 150'; vol. XXI, ff. 55-55'. Z. Zlatar, Our Kingdom come, The Counter-Reformation, the Republic of Dubrovnik and the Liberation of the Balkan Slavs, Columbia University Press, New York: 1992, pp. 90-91. L. Vojnovi, Dubrovnik i Osmansko carstvo, Beograd: 1898, 165-222. Usporedi: R. C. Trexler, Public Life in Renaissance Florence, Cornell University Press, Ithaca and London: 1991, p. 292.  Ph. de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik: 1983, IV, XI, p. 56. Reformationes, ser. II, PAD, vol. XXXIV, f. 233'. P. Casola, Ragusa nel 1495, L'Epidauritano, lunario raguseo per l'anno 1908, Dubrovnik: 1907, pp. 56-62. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik: 1939, 184-186.  Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, JAZU, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. IX, Zagreb: 1904, I, cc. 1,2. J. Gel i, Monumenta Ragusina Libri reformationum, vol. II, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. XIII, Zagreb: 1895, p. 322; vol. V, vol. XXIX, Zagreb: 1897, pp. 177, 261. I. Prlender, Dubrova ko posvajanje svetoga Vlaha, Dubrovnik, 5 (1994), p. 14.  T. Raukar, I. Petricioli, F. `velec, `. Peri i, Zadar pod mleta kom upravom 1409-1797, Zadar: 1987, pp. 118-119. M. Novak, Autonomija dalmatinskih komuna pod Venecijom, Zadar: 1965, pp. 26-27. `. Ljubi, Listine ob odnoaajih ju~nog slavenstva i Mleta ke Republike, sv. X, Zagreb: 1891, pp. 101-102. Statuta Iadertina, Venetiis: 1564, Ref. 1.  Liber statutorum Civitatis Ragusii, I, c. 2. J. Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa libri quattro di Giacomo di Pietro Luccari, gentilhuomo Rauseo, Venetiis: 1605, p. 159. M. Dini, Tri francuska putopisca XVI veka o naaim zemljama, Z.o. Godianjica Nikole upia 49, (1940), p. 94. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, pp. 254-255.  Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, ed. N. Nodilo, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 14, Scriptores I, Zagreb: 1883, p. 241. P. Matkovi, Spomenici za dubrova ku povijest u vrijeme ugarsko-hrvatske zaatite, Starine I (1869), pp. 166-167. Pisma i uputstva Dubrova ke Republike, ed. Jorjo Tadi, Zbornik za IJK, III od. knjiga IV, Beograd: 1935, pp. 675-676.  U 18. stoljeu svi su obi aji zapisani u posebnu knjigu ceremonija, glasoviti Ceremoniale. Manuali pratici del Cancelliere, ser. XXI, PAD, vol. 8, 1,2.  Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, ed. Aleksandar Solovjev, SANU, Zbornik za IJK, III od., knjiga VI, Beograd: 1936, pp. 105-106. Liber viridis, cc. 139, 154, 160, 177, 245, 364. Usporedi: A. Vauchez, Patronage of Saints and Civic Religion in the Italy of the Communes, u: The Laity in the Middle Ages, University of Notre Dame Press, Notre Dame and London: 1993, p. 159.  "Et scribatur in libro nostro cancellarie et in tabula nostri cathalogi ubi sunt descripta nomina sanctorum celebrandorum ad perpetue rei memoriam". Liber viridis, c. 139.  Liber viridis, cc. 364, 159, 160, 154, 245, 305. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 1, f. 51. K. Vojnovi, Sudbeno ustrojstvo Republike Dubrova ke I, Rad 108 (1892), pp. 115-117.  Odredba je iz 1335, dakle iz razdoblja mleta ke vlasti. Kasnije se blagdan svetog Marka viae nije tako sve ano proslavljao. Diversis, Opis Dubrovnika, IV, II, p. 45.  Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, p. 58, 28.I.1335. Liber viridis, cc. 165, 226, 293, 308, 475. U Splitu su kao neradni dani odreene nedjelje, Bo~i, 4 blagdana svete Marije i dvanaestorice apostola. Statut grada Splita, Split: 1985, Ref. II, p. 67. Usporedi: A. Vauchez, Patronage of Saints and Civic Religion in the Italy of the Communes, p. 159.  "Quoniam omnes leges omnesque consuetudines cuiusvis civitatis et loci in tantum sunt laudabiles et tolerande quantum sunt cum Dei voluntate conformes et ipsius honori et cultui minime refragantes.." Liber viridis, c. 488, 15.III. 1459. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 3, f. 64. Lamenti politici, ser. XI, PAD, vol. 3. ff. 79'-80.  Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, pp. 103, 176-177. Diversis, Opis Dubrovnika, IV, II, pp. 43-44.  Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 2, II, f. 91'; vol. 12, f. 241. Usporedi: Statut grada Trogira, Split: 1988, Ref. I, 52.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 26, f. 153'; vol. 27, f. 164'.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 26, ff. 185-186. Liber viridis, c. 254. Govorei o Trogiru, Andreis isti e da je trg svetoga Mihovila prigodom sve anosti bio raspodijeljen izmeu pu ana i plemia. Dr~ali su se i zabavljali odvojeno, svaki na svojoj strani trga. T. Raukar, Komunalna druatva u Dalmaciji u XV. st. i prvoj polovici XVI. stoljea, Historijski zbornik 35, (1982), p. 113. Usporedi: E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, p. 85. Vauchez, Patronage of Saints and Civic Religion in the Italy of the Communes, p. 154.  Usporedi: J. Rossiaud, Il cittadino e la vita di citta, u: L'uomo medievale, Laterza, Roma-Bari: 1987, p. 197. U nekim su gradovima sa uvani i nacrtani itinerari procesija. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, pp. 6, 149, 211. J. P. Leguay, La rue au Moyen Age, Rennes, Ouest France: 1984, pp. 221-222.  R. C. Trexler, Public Life in Renaissance Florence, 3. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, p. 300.  Liber statutorum civitatis Ragusii, dodatak, c. 256. Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, p. 177, 3.III. 1403. Liber viridis, c. 396.  J. Gelcich, L. Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest: 1887, p. 384.  Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 9, f. 172'.  Diversis, Opis Dubrovnika, IV, III, p. 45. Liber viridis, c. 416. Manuali pratici del Cancelliere, ser. XXI, PAD, vol. 12, Liber croceus, ca. 45. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 29, f. 52'; vol. 30, f. 211. Usporedi: D. Chambers, B. Pullan, ed., Venice, A Documetary History 1450-1630, London: 1992, p. 50.  Zove ih "la musica del Senato".  U odnosu na Diversisov opis nastao 150 godina ranije, primjetna je druga ija pozicija bratovatina. To je svakako odraz ja anja sloja bogatog graanstva. Zahvaljujui utjecaju antuninske i lazarinske bratovatine i druge su oja ale svoju poziciju.  Godine 1588. godine, kada je Razzi bio nazo an proslavi, lojalnost ugarskoj kruni jo nije bila zaboravljena.  S. Razzi, La storia di Raugia, Scritta nuovamente in tre libri. Lucca, Busdraghi: 1595, pp. 135-139. Diversis, Opis Dubrovnika, IV, II, p. 44. A. Vauchez, Patronage of Saints and Civic Religion in the Italy of the Communes, p. 156.  Uope, mjere zaatite su bile postro~ene u svakoj prilici kada bi se relikvije iznosile iz riznice. Usporedi: Statut grada Splita I, cc. 7, 8, 9.  Liber omnium reformationum civitatis Ragusii, p. 103. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 2, f. 55; vol. 10, f. 8. Acta Consilii Minoris, PAD, ser. 5, PAD, vol. 2, f. 173'.  Liber croceus, c. 18, 1463.  M. Dini, Odluke vea Dubrova ke republike, knjiga I, Zbornik za IJK, Od. III, knj. XV, Beograd: 1955, pp. 379. Liber viridis, cc. 54, 445. Diversis, Opis Dubrovnika, IV, II, p. 43. F. M. Appendini, Notiziae istoricho-critiche sulle antichit storia e litteratura de' Ragusei, divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Repubblica di Ragusa I-II, Dubrovnik: 1802-1803, pp. 177-180. Usporedi, J. Heers, L'occident aux XIVe et XVe sicles, Aspects conomiques et sociaux, Paris: 1973, p. 302.  I u Veneciji i drugim talijanskim gradovima-dr~avama slavile su se pobjede nad urotama protiv re~ima. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, p. 300. Vauchez, Patronage of Saints and Civic Religion in the Italy of the Communes, pp. 155-156.  Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, pp. 248, 249, 262. Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), ed. N. Nodilo, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 25, Zagreb: 1893, p. 48.  Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, pp. 278-280. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 12, f. 224'. I. Bo~i, Dubrovnik i Turska u XV veku, SAN, knjiga 200, Istorijski institut, knjiga 3, Beograd: 1952, pp. 98-102. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 18, f. 167.  Reformationes, PAD, vol. 32, ff. 137'-138, 206'-207. Diversis, Opis Dubrovnika, IV, II, p. 45. I. Prlender, Dubrova ko posvajanje svetoga Vlaha, p. 16.  Liber omnium reformationum civitatis Ragusii pp. 131, 176-177. Reformationes, PAD, vol. 32, ff. 206-207.  Ordines Stagni, ed. Aleksandar Solovjev, SANU Zbornik za IJK, III od., knjiga VI, Beograd: 1936, p. 380. J. Gel i, Dello sviluppo civile di Ragusa considerato ne' suoi monumenti istorici ed artistici, Dubrovnik: 1884, p. 46.  Diversis, Opis Dubrovnika, IV, II, p. 45.  Liber viridis, cc. 245, 305, 160. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 26, f. 201'. C. Fiskovi, Prvi poznati dubrova ki graditelji, Dubrovnik: 1955, p. 29.  Usporedi: D. Chambers, B. Pullan, ed., Venice, A Documentary History 1450-1630, p. 63. J. Rossiaud, Il cittadino e la vita di citt, p. 198. J. P. Leguay, La rue au Moyen Age, p. 220.  Liber viridis, c. 177. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 2, f. 91'; vol. 12, f. 224'.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 24, f. 252'; vol. 28, f. 20.  Pu ki zna aj imala je teofori ka tijelovska procesija od svoga ustanovljenja 1264. godine. U pu koj pobo~nosti ona je spajala dogmu o utjelovljenju s misterijem euharistije i pasionskim kompleksom. Vrlo brzo nakon utemeljiteljske bule Urbana IV postala je popularna u itavoj Europi. U Veneciji je uvedena 1295. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, p. 223.  Diversis, Opis Dubrovnika, IV, X, pp. 54-55. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 16, f. 210'. P. Matkovi, Prilozi k trgova ko-politi koj historiji republike dubrova ke, Rad 7 (1869), p. 252. P. Matkovi, Spomenici za dubrova ku povijest u vrijeme ugarsko-hrvatske zatite, pp. 202-204.  "Prima pars est ad gaudium et leticiam ac consolationem nativitatis novi ungeniti q. domini regis Alberti nobis nuperintimata, de faciendo crastina die pie solemnes processiones per civitatem." Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 7, f. 140.  J. Gelcich, L. Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, pp. 167-169.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 1, ff. 1', 29'.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 6, ff. 163, 166-166'; vol. 7, ff. 107'; vol. 15, f. 189.  L. Cerva Tubero, Commentaria suorum temporum, Rhacusii: 1784, pp. 16-17.  J. Gelcich, L. Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, pp. 706-708. V. Foreti, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Starine 50 (1960), p. 271.  "Prima pars est de faciendo exequias pro domina regina antiqua Ungariae, viam universae carnis ingressa et Jadre sepulta." Reformationes, PAD, vol. 27, f. 24'. Prima pars est quod fiat solemnis processio et cantetur missa cum gaudiis debitis propter litteras serenissimi domini regis Karoli, continentes eius coronacionem de rege Ungarie: et quod detur libertas domino rectori cum suo minori consilio et consilio rogatorum de expendendo de avere comunis ad honorandum nuntium qui dictas litteras nobis portavit. Reformationes, PAD, vol. 26, f. 136'. P. Matkovi, Prilozi k trgova ko-politi koj historiji republike dubrova ke, 209-211. N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976, 653-658.  Lettere e commissioni, PAD, ser. 27.1, Lettere di Levante, vol. 12, ff. 73', 74', 75, 75'.  Ph. Diversis, Oratio in funere Sigismundi regis, 20. I. 1438; Oratio in laudem Alberti regis, 26. II. 1438; Oratio in funere Alberti regis, 7.XII. 1439., u: Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii, PAD, bez signature, pp. 180-201, 202-233, 233-260. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 7, f. 107'.  D. Neveni Grabovac, Posmrtni govor kralju Matiji Ilija Lamprice Crijevi, }iva antika 28 (1978), pp. 274-284. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 17, f. 101'.  Diversis, Opis Dubrovnika, IV, XVIII, p. 64. Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, p. 17. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 16, ff. 104'-105; vol. 17, f. 39. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 26, ff. 185-186; vol. 27, f. 136; vol. 30, f. 21. Usporedi: D. Herlihy, Women and the sources of medieval history, The towns of northern Italy, in: Medieval Women and the sources of medieval history, ed. Joel T. Rosenthal, Athens and London: 1990, p. 135.  S. Razzi, La storia di Raugia, pp. 122-125. J. Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa, p. 160. Liber croceus, PAD, ca. 121.  Georgius Benignus, Oratio funebris habita pro magnifico et generoso senatore Junio Georgio patritio Rhagusino in aede Divi Francisci XIII. Cal. Martias MCCCCLXXXXVIIII, Bogiaieva biblioteka u Cavtatu, Ink. 5, a2r-a6r. Aelius Lampridius Cervinus, Sigismondo Georgio, philosophiae professori salutem, u: Georgius Benignus, Oratio funebris, a1r. Isti, Epigramma Iunio Georgio, a1v. Karoli Putei Epigramma in Iunium Georgium, u: Georgius Benignus, Oratio funebris, a1v. D. Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi, Posmrtni govor svojem ujaku Juniju Sorko eviu, }iva antika, XXVII/1 (1977), pp. 231-262. D. Neveni-Grabovac, Oratio funebris humaniste Ilije Crijevia dubrova kom pesniku Ivanu (D~ivu) Gu etiu, }iva antika, 24/1-2 (1974) pp. 333-364. D. Neveni- Grabovac, Oven ani pesnik Ilija Crijevi dr~i posmrtno slovo Dubrovkinji Pavli D~amanji, }iva antika 30 (1980), pp. 205-216.  Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, pp. 28-29. Liber statutorum civitatis Ragusii, VIII, c. 70.  Reformationes, PAD, vol. 30, ff. 46', 93'-96, 136-140, 149'. Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, p. 241. J. C. Engel, Povijest Dubrova ke Republike, Dubrovnik: 1922, pp. 86-87. P. Matkovi, Prilozi k trgova ko-politi koj historiji republike dubrova ke, p. 214. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, pp. 154-155.  Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), ed. N. Nodilo, MSHSM, 25, Zagreb 1893 (Resti), p. 170.  Chronica Ragusina Junii Restii item Joannis Gundulae, p. 230.  Kad se radilo o ceremonijalnim prigodama, ina e atedljivi dubrova ki vijenici, nisu ~alili troaka. U zakonima protiv raskoai nema niti spomena o ograni enju tih troakova.  Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae vol. 3, pp. 404-405; vol. 6, pp. 389-392, 542-543. Reformationes, PAD, vol. 32, f. 132. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 3, ff. 101', 125'. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 3, ff. 276, 279'-281', 284-285, 288; vol. 5, f. 126'. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, pp. 42, 44-45, 114-117.  Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, p. 253. Chronica Ragusina Junii Restii item Joannis Gundulae, p. 284. J. Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa, p. 93. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 3, ff. 123, 125'. Acta Consilii Minoris, PAD, vol. 4, ff. 29', 31'-32, 34-36; vol. 8, f. 184'. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 7, ff. 170'-172, 178'-180'. Lettere di Levante, PAD, vol. 12. ff. 192-192'; vol. 13, ff. 39-39'. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, pp. 72, 75-85.  S. Razzi, La storia di Raugia, 56. D. Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi, Posmrtni govor svojem ujaku Juniju Sorko eviu, p. 250. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 6, ff. 50, 51-51'. Acta Consilii Minoris, PAD, vol. 8, f. 192'. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 7, ff. 193, 208'-209, 211. Lettere di Levante, PAD, vol. 12, ff. 201, 213-218; vol. 13, ff. 39-39'.  Iako u strahu od papine reakcije, senatori su 1512. primili Soderinija sa svim po astima. Razlog tome bilo je vrsto opredjeljenje za republiku, a protiv samodr~a ke vlasti jedne obitelji. Zato su Lorenzinu de Medici, politi kom izbjeglici 1537. godine, hladno otkazali gostoprimstvo na dubrova kom podru ju. J. Gel i, Piero Soderini profugo a Ragusa. Memorie e documenti, Ragusa: 1894, pp. 27-28. Sli no: Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, pp. 108-109, 208-210, 212.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 16, ff. 99-99', 164, 173-174', 195', 199, 203'; vol. 17, ff. 5, 6', 8', 14, 28, 37, 47-47', 49-49'.  I. Bo~i, Dubrovnik i Turska u XV veku, p. 52. Lettere di Levante, PAD, vol. 10, ff. 191-193, 199'-200. Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 3, f. 262; vol. 6, f. 18; vol. 9, f. 223'; vol. 19, ff. 4-4', 5', 6', 7; vol. 28, ff. 152', 258, 283'; vol. 29, ff. 77, 90', 162. T. Popovi, Turska i Dubrovnik u XVI veku, Beograd: 1973, pp. 31-67.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 7, ff. 150-152, 153-161; vol. 13, f. 13'. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, pp. 119-132.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 13, ff. 154'-155', 179.  Acta Consilii Rogatorum, PAD, vol. 12, f. 169; vol. 18, ff. 35, 53', 56-59, 63, 89. Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 12, f. 169. Acta Consilii Minoris, PAD, vol. 16, ff. 142-142'. V. Lisi ar, Program dubrova kog Senata za do ek pape Pija II (1464), Croatia sacra 3 (1933), pp. 97-109.  E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, pp. 6, 301. Trexler, Public Life in Renaissance Florence, p. 281.  Acta Consilii Maioris, PAD, vol. 10, f. 233; vol. 14, f. 115'. A. Cvitani, Lastovsko statutarno pravo, u: Lastovski statut, Split: 1994, p. 150. Zabrane maskiranja i pu kih igara donesene su 1499, 1505, 1512, 1514, 1525, 1537, 1545, 1548, 1549, 1550. M. Foreti, Marin Dr~i i kazaliani ~ivot renesansnog Dubrovnika, Zbornik radova o Marinu Dr~iu, Zagreb: 1969, pp. 233-234. Usporedi: Ch. Klapisch Zuber, Ph. Braunstein, Florence et Venise: Les rituels publics a l'poque de la Renaissance, p. 1114. R. C. Trexler, Public Life in Renaissance Florence, pp. 277. E. Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, pp. 158-179. :<X Z ++3399:;<<HHRRWW^^bNcPcRcpiri m"mrqtq\t^tuuxxh}j} .0ԧ֧ npLjVX0Dvxfh$&rt6CJhnH j0JCJU CJhnH \"$\ ^ <<R^^vqxz!!d "$\ ^ <<R^^vqxz!! !F#(-;VRrTr, XD:<*<> r;E"D%f()N++^-.0222A37:n::w;;<=\?@ ACtDDQGIJ:MnNDO QdQRTTDUdt(*bd(*JL%% ((,,--33:4<4@@@@$F&FGG|P~PVVhhJnLnNrPr(*\^ғԓޡ~صڵTV@B68&(  rs;<6CJhnH j0JCJU CJhnH \! !F#(-;VRrTr, XD:<*<> r;d <E"F"D%F%f(h())N+O+P++++^-`-..0001222222A3B377::n:o::;w;x;;;<<<<==\?^?@@ A ACCtDvDDDQGRGIIJJ:M?@ABCDEFGHIJKLMNOPJK: T=l3mr{ !!l"W##$$&'()g**++,9---A/a0S111S22W3#667w8F::H>> @@@ACDlFLHH)JJJLLNN#      !"#J: @ TX3m!$')+-A/S2W37w8P=>@CD)JJJLNNNjf  !"R#                              ! " #V R$+$39AKMQ4ZAbiqTy9yrr_R! 6 T B a z \ Bf;/  iQ !" t<T;UXZ]!Cn9;VY[\_`DU;W^ Istvn Rmer(C:\My Documents\Zdenka\Radovi\RITUAL.DOC@^^dz ^^IIIIIII I I I I IIIIIIIIIIIIIIIIIII I!I"I#I$I%I&I'I(I)I*I+I,I-I.I/I0I1I2I3I4I5I6I7I8I9I:I;I<I=I>I?I@IAIBICIDIEIFIGIHIIIJIKILIMINIOIPIQIRISITIUIVIWIXIYIZI[I]I^I_I`IaIbIcIdIeIfIgIhIiIjIkIlImInIoIqIrIsItIuIvIwIyIzI{I|I}I~IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII  { { { !$%'()*+,-./01235689;<>?@ABCDEFhHhIhJhKhLhMhNhOhPhQhRRPPP@P P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P@PP(@PPP4@PPP PD@P$P&P(PT@P,P.P`@P4P6P8Pt@P>P@PBPDP@PHP@PLPNPPPRPTPVPXP@P\P@P`P@PdP@PhPjPlPnPpP@PtPvP@PzP|P~PPPPPPPP@GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#h L3F L3F%#m#!d?Zdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmer Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi2tvMicrosoft Word 8.0@@N>j@N>j#% ՜.+,D՜.+,< hp|   am  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{540487D1-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acdefghijklmnoprstuvwxz{|}~Root Entry FDAg`>j1TablebWordDocument&SummaryInformation(qDocumentSummaryInformation8yCompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0@F#@N>j@Hj% ՜.+,D՜.+,< hp|   am  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{540487D1-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}TDUFU"X$X1Z2Z3ZZ#[$[[[[[F\H\\\'^(^)^^^P`aaPbQbcc,e.eegfgggnnoo)r*rrr s stuwwlznzR}T}$&̄΄Z\z|+,:;(*68<>@BNP0JmH0J j0JUCJOJQJhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH R$@P/ =!"#$% PAGE 34 PAGE 33 PTVXZ\ CJhnH 0J j0JU0JmH9:;(@XZ\&`#$d  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number u;CA"')-/347w8,9R:<@HXKBM`N P3RMY%^abdfthKij.opqt{2|]~݆'OP!ʗf[5np]W285 id\R  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPJK: T=l3mr{ !!l"W##$$&'()g**++,9---A/a0S111S22W3#667w8F::H>> @@@ACDlFLHH)JJJLLNNRw Y = o (OSHlVp $%&'R*K+`,r- .w.[/69{;<s>A^BCD?EFHJKzLMXNRRRRRRR@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@@  "$'t<TP\UXZ]b!Cn9\VY[\_`DU;W^Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer(C:\My Documents\Zdenka\Radovi\RITUAL.DOC@e 0hhIIIIIII I I I I IIIIIIIIIIIIIIIIIII I!I"I#I$I%I&I'I(I)I*I+I,I-I.I/I0I1I2I3I4I5I6I7I8I9I:I;I<I=I>I?I@IAIBICIDIEIFIGIHIIIJIKILIMINIOIPIQIRISITIUIVIWIXIYIZI[I]I^I_I`IaIbIcIdIeIfIgIhIiIjIkIlImInIoIqIrIsItIuIvIwIyIzI{I|I}I~IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII  { { { !$%'()*+,-./01235689;<>?@ABCDEFhHhIhJhKhLhMhNhOhPhQhRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR@AA@A A AAAAAAAAA@ A"A$A&A(A*A,A.A0A2A4A6A8A:@<A>A@ABADAFAHAJALANAP@RATAVAXAZA\@^A`AbAdAfAhAjAlAn@pArAtAv@xAzA|A~AA@AAAAAAAAAAA@AAAAAAAAAAAAAAAAA@AAAAAA@AAA@AAA@AAAA@AAAAAAAAA@AAAA A @AAAAAAAA@ @"A$A&@(A*@,A.A0A2A4A6A8@:A<A>A@ABADAFAHAJALANAPARAT@VAXAZA\A^A`AbAdAfAhAjAlAnAp@rAtAvAxAzA|A~@AAA@AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA@AAAAAA@AAAAAAAAAAAAAAAAAA@AAAAAA@AAA@A @t@A @@A@(@@A@4@@@A @D@@$A&@(@T@@,@.@`@A4@6@8@t@@>@@@B@D@@@H@@@L@N@P@R@TAV@X@@@\@@@`@@@d@@AhAjAl@nAp@@@t@vA@@z@|A~@@@@@AA@@@&A(A2A6A8A<@>@Z@@\@A@AJANAPAT@V@^@@`@@X@t@GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#h L3FPL3F%m!dZdenka Janekovi Istvn Rmer Istvn Rmerni govor svojem ujaku Juniju Sorko~eviu, @iva antika XXVII, 1977, 1, 231-262. 48. Neveni Grabovac, Darinka, Oratio funebris humaniste Ilije Crijevia dubrova~kom pesniku IvanuG ;bjbjَ N%]lH 8 , 46x x (        $0$z8  8  H 0      r   4  Hj  Root Entry FDAg Hj@1TablebWordDocumentSummaryInformation(^DocumentSummaryInformation8 CompObjj0Table % ՜.+,D՜.+,< hp|   am  Zdenka Janekovi Title 6> _PID_GUIDAN{540487D1-D60C-11D2-82C0-88BA7B  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0p  , 8 DPX`hZdenka Janekovidden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0@F#@N>j@Hj      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\_cdefghijklmnopD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~