ࡱ> G hbjbjَ OI%]X$P$@a hh($O C ,5,hrbrrZrv\ EٶFjObiteljski odnosi u hrvatskom druatvu XI. stoljea Zdenka Janekovi Hrvatsko druatvo ranoga srednjeg vijeka ostavilo je malo tragova o sebi. Na temelju oskudnih, ali dragocjenih vrela mogue je, uz pomo usporedbe sa suvremenim prilikama u drugim evropskim zemljama, djelomi no rekonstruirati osnovne zna ajke druatvene strukture i odnosa na hrvatskom prostoru u tom razdoblju. Imajui pred o ima cjelokupno hrvatsko druatvo kao krajnji cilj, treba prije svega provesti istra~ivanja na razini manjih druatvenih grupa na kojima po iva aira zajednica. U okviru tako shvaene zadae problem obiteljskih odnosa namee se na prvom mjestu zbog velika zna enja koje obitelj ima u privrednom i politi kom ~ivotu te u ideoloakom sustavu srednjovjekovnih druatava. Oblikovanje pravila bra nog i obiteljskog ~ivota usko je vezano uz airenje kraanstva. Pokratavanje hrvatskog druatva krenulo je s vrha druatvene ljestvice i vrlo je sporo zahvaalo ni~e slojeve. Naime, kraanstvo je nosilo nove vrijednosti, suprotne starijem, duboko uvrije~enu vrijednosnom sustavu poganskog rodovskog druatva. U tom procesu koji se mjeri stoljeima uo ljiva je jasna prekretnica u XI. stoljeu. Nakon zloslutne godine 1000. Evropu je zahvatio val promjena, koji je dosegao vrhunac u drugoj polovici stoljea, u okviru temeljite crkvene reforme. Crkva je, podr~ana autoritetom karolinakih vladara, ve u IX. stoljeu osvojila va~nu ulogu u vlasti i time dobila mogunost da stvara pravila ~ivota pojedinaca i izvan crkvenih redova. Sprega izmeu crkvene i svjetovne vlasti postala je jednim od temeljnih obilje~ja srednjovjekovnog druatvenog ureenja. Te~nja za prevlaau dovela je do sukoba dvaju srediata moi, koji je kulminirao u dramati nim odnosima cara Henrika IV i pape Grgura VII. Od samog po etka svog pontifikata Grgur VII je vodio odlu nu reformisti ku akciju. Napustio je gelazijansku teoriju o dva ma a i proglasio Crkvu vrhovnim nosiocem i duhovnog i svjetovnog autoriteta. Posredstvom pape ona prenosi svjetovnu vlast na lai ke vladare, koji postaju papini vazali. Papinstvo je u tim borbama postalo neovisno o lai koj kontroli i u vrstilo se kao najva~niji politi ki inilac u Evropi. Jedan od najva~nijih poteza papinske vlasti u novim prilikama bilo je donoaenje jedinstvenoga kanonskog zakona. Bio je to velik uspjeh reformista koji su htjeli dokinuti lai ko upletanje u crkvene stvari i postii jedinstvo i snagu Crkve. Te~ei za tim ciljem osvojili su jurisdikciju u pitanjima bra nih i obiteljskih odnosa, a time i mogunost nadzora nad ~ivotom klera i laika. Kanonski zakon postavio je obrazac bra nog i obiteljskog ~ivota utemeljen na Starom zavjetu, evanelju, poslanicama sv. Pavla i djelima crkvenih otaca, u prvom redu Augustina. Ta su pravila u glavnim crtama uobli ena ve u II. stoljeu, u prvim tuma enjima temeljnih kraanskih tekstova, ali su tek u XI. stoljeu, kada je Crkva postala va~na politi ka sila, po ela izravno utjecati na svakodnevan ~ivot evropskog stanovniatva. Nametanjem kraanskog okvira obitelji reformisti su ubrzali prodor kraanstva u sve dijelove druatva. Hrvatsko se je druatvo potpuno uklopilo u taj pokret, pogotovo otkad je postignuto savezniatvo izmeu duhovne i svjetovne vlasti, tj. od krunidbe kralja Zvonimira 1075. godine. Zvonimir, kojeg je Grgur VII u vrstio na prijestolju i uvrstio ga u red priznatih evropskih vladara, zauzvrat je obeao podraku reformisti kim zahtjevima pape. Nakon toga je kraanski zakon i moral po eo sna~no utjecati na oblikovanje svih druatvenih odnosa, pa tako i onih unutar obitelji. Osvajanjem isklju ive nadle~nosti u pitanjima bra nog morala i obiteljskih odnosa reformna je Crkva dobila mogunost neposredna nadzora nad vjernicima. Ne treba, meutim, misliti da je taj proces tekao brzo i bez otpora. Naprotiv, upravo je pitanje jurisdikcije do krajnosti zaoatrilo suprotnosti izmeu dviju bitno razli itih koncepcija braka i obitelji. Crkvena nam je koncepcija mnogo bolje poznata, jer su izvore najveim dijelom pisali klerici. Ona se temelji na kompromisu izmeu ideala kontemplativnog, asketskog ~ivota i potrebe za bioloakom reprodukcijom ljudskog roda. Akcija koja je proizaala iz takva stava tekla je u dva smjera. Za sveenstvo je propisan celibat, a laicima je dozvoljen brak kao jedini dopustivi okvir njihovog seksualnog ~ivota. Teoreti ari crkvene doktrine morali su proglasiti brak ispravnim stanjem za laike, ali nikad nisu propustili naglasiti veu vrijednost udoviatva i, nadasve, djevi anstva. Smatrali su da je ~enidba namijenjena slabijim duhovima kao remedium infirmitatis. Crkveni su koncili sastavili detaljna pravila bra nog ~ivota, meu kojima su osnovna tri: prokreacija kao glavna svrha braka, vrlo strogo shvaena monogamija i zabrana endogamije, isprva unutar sedam koljena, a kasnije unutar etiri. Crkvena doktrina smatra brak duhovnom vezom prije nego tjelesnom, pa naglaaava va~nost sporazuma mu~a i ~ene za sklapanje braka. Crkva je takoer zahtijevala da se brakovi sklapaju javno, u prisutnosti sveenika, jer u protivnom ne bi mogla nadzirati laike koji su nastojali izigrati propisana pravila. Javni obred olakaao je i borbu protiv ~enidbe sveenika. Takva je politika Crkve uzrokovala sve veu sakralizaciju braka, pa je on kona no uvraten u sakramente, usprkos svom tjelesnom aspektu. No, u XI. stoljeu brak je joa uvijek bio prvenstveno svjetovni in kojem je crkveni obred samo davao dostojanstvo posveujui ga. Lai ka koncepcija, a to zna i koncepcija viaih slojeva druatva, temelji se na potpuno razli itim shvaanjima i stremi drugim ciljevima. U lai kom sustavu vrijednosti obiteljske i rodbinske veze imaju prije svega ekonomsku i politi ku svrhu. Prema njihovu shvaanju glavni je zadatak obitelji transmisija dobara, prava i druatvenog polo~aja od predaka k potomcima. Brak i obitelj dr~e isklju ivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakralizaciju koja ugro~ava njihov druatveni red. Ideja o sporazumu supru~nika kao inu kojim se sklapa brak potpuno im je strana, jer daje veu te~inu pristanku ~ene. Za laike je brak veza dviju kua, tj. rodova, a ne dviju osoba, pa ne mogu prihvatiti doktrinu koja bi oslobodila pojedinca obiteljskih ugovora i prepustila mu odluku u izboru bra nog druga. Pogotovo im je neprihvatljiva ideja o slobodnu odlu ivanju ~ena. U ~enidbenoj politici gornjih slojeva lai kog druatva ~ena je bila samo objekt razmjene, a propisani sporazum de facto nije postojao. Dogma o nerazrjeaivosti braka takoer je bila predmetom dugotrajnih i ~estokih sporova, jer je s glediata laika rastava braka itekako imala svoje druatveno opravdanje. S obzirom na to da je najva~nija funkcija braka bilo produ~avanje roda, obaveze preuzete prema ~eni postajale su neva~ne ako bi se pokazalo da je ona nerotkinja. Na kraju, svjetovni prvaci nisu mogli prihvatiti ni mogunost sklapanja brakova izmeu pripadnika razli itih druatvenih stale~a koju je crkveni zakon dopuatao, na temelju evaneoskog stava o jednakosti svih ljudi. Nipoato ne treba izgubiti iz vida to da je ovaj prikaz obiju koncepcija samo skica idealnih normi. U druatvenoj praksi nalazila su se kompromisna rjeaenja. Klerici su, doduae, svim silama nastojali promijeniti lai ke obi aje, ali su nerijetko morali odstupiti od tvrdih rigoristi kih pravila, odlu ujui u svakom pojedinom slu aju "negdje izmeu milosti i pravde". Osim toga te~nja za vlaau tjerala je Crkvu da u velikoj mjeri ubla~i svoje po etne zahtjeve. Pod pritiskom svjetovne vlastele crkveni su ljudi odustajali od na ela o slobodnu sporazumu supru~nika i zanemarili obznanjenu jednakost svih druatvenih slojeva. U pojedinim slu ajevima dopuatali su rastavu braka i endogamnu ~enidbu. Laici pak, pritisnuti strogim moralom kojim je dominirala ideja grijeha, u strahu od vje ne kazne polako su prihvaali formu crkvenog braka i pravila bra nog ~ivota. Jedanaesto stoljee, vrijeme najoatrijeg sukoba crkvenog i lai kog modela braka i obitelji, bilo je ujedno i polazna to ka njihova pribli~avanja i stapanja. Ni jedan model nije mogao potpuno prevladati, jer su oba bila vrsto utemeljena: crkveni je crpio ~ivotnu snagu iz vladajue ideologije, a lai ki iz druatvene stvarnosti i prirodnih datosti ovjeka. Poznato je da je proalo nekoliko stoljea prije negoli je iskorijenjena ~enidba sveenika, usprkos prijetnjama ekskomunikacijom i gubitkom sveeni kih privilegija. Obred crkvenog vjen anja kona no je prihvaen tek nakon Tridentskog koncila 1563. godine. Na hrvatskom i dalmatinskom prostoru taj je proces tekao pribli~no jednako kao u ostalim evropskim zemljama. Vrela koja svjedo e o tim pitanjima zaista su malobrojna, ali se uklapaju u tezu nastalu analizom pojava i procesa na airem prostoru. Postoje svjedo anstva da je crkvena akcija u pitanjima bra nih i obiteljskih odnosa i u Hrvatskoj zapo ela u IX. stoljeu. Akcija je vjerojatno dobila ja i zamah u vrijeme Branimira, koji je i formalno postao fidelis sancti Petri i time se obavezao na podraku programu Ivana VIII. Ivanov nasljednik Stjepan VI 886. godine, dakle ve u prvoj godini svoga pontifikata, oatrim rije ima prekorava ninskog biskupa Teodozija zamjerajui mu ato nije poduzeo djelotvorne mjere ne bi li iskorijenio poligamiju koja je bila uvelike proairena meu laicima i meu sveenstvom. Tom pitanju posvetio se i splitski sabor 924. godine. Zaklju ci sinoda strogo zabranjuju ~enidbu sveenika, bigamiju i otpuatanje ~ena. Slijedea vijest potje e iz druge polovice XI. stoljea. Naime, prema izvjeataju Kor ulanskog kodeksa, u vrijeme pape Aleksandra II, dakle negdje izmeu 1061. i 1073. godine, u Hrvatsku je doaao papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da rijeai pitanje ~enidbe sveenika i endogamije. Nekoliko godina kasnije Zvonimir je svojom krunidbenom zakletvom osna~io zahtjeve reformne Crkve autoritetom svoje kraljevske vlasti. On je obeao da e poduzeti sve kako bi biskupi, sveenici, akoni i podakoni ~ivjeli "caste et regulariter", ato zna i da celibat nije bio potpuno prihvaen ak ni u vrhovima crkvene hijerarhije. Gledom na laike, jasno je da su incestuozni, odnosno endogamni brakovi bili uobi ajeni meu pukom. Zvonimir zato jam i papi da e spre avati nedopuatene brakove meu roacima i promicati zakoniti i nerazrjeaivi brak. Prema njegovim rije ima zakonit je onaj brak koji je sklopljen uz blagoslov sveenika, u vraen obaveznim mirazom i simboli no potvren razmjenom prstenja. Blagoslov sveenika poznat je joa iz zakona frana kih vladara kao obred koji je posveivao brak, ali ne i kao uvjet njegove valjanosti. Uz elemente spomenute u Zvonimirovoj zavjernici krajem XI. stoljea u obred vjen anja uvodi se i interrogatio. Odgovarajui na pitanja sveenika, mu~ ~eni obeava vjernost, uzdr~avanje i zaatitu, a ona njemu vjernost, posluanost i odanu slu~bu, do kraja ~ivota. Takav obred koji je spoj tradicionalnih elemenata rimskog braka (sporazum, prsten, miraz) i novih kraanskih elemenata (blagoslov, sporazum) trebao je osigurati autoritet Crkve u bra nim pitanjima. Meutim, usprkos podraci kraljevske vlasti taj cilj nije bilo lako ostvariti, jer su laici odbijali upravo kraanske elemente obreda, smatrajui da sklapanje braka nema veze s vjerom i Crkvom. Potvrda tome mo~da bi se mogla nai u natpisu splitskog priora Firmina (1088-1089), u kojoj se spominju dvije njegove ~ene, Magi i Bite, koje su zajedno s njime sudjelovale u nekom poslu. Kako u tekstu nema indicija da je jedna od njih tada bila pokojna, moglo bi se pretpostaviti da je rije  o bigamiji. injenica da je borba protiv ~enidbe sveenika, bigamije, endogamije i nezakonitih brakova trajala od IX. do XI. stoljea bez velikih rezultata upuuje na zaklju ak da je otpor protiv tih zahtjeva Crkve bio vrlo jak. Duhovna, a od XI. stoljea i svjetovna vlast hrvatske dr~ave prihvatile su koncepciju reformista, ali su u narodu i dalje ~ivjeli stari obi aji proizaali iz potreba druatva na razmei izmeu rodovskog i feudalnog. Isto na crkva imala je bla~i stav u tim pitanjima, pa je i to mo~da poja alo otpor prema reformi. Kanonska pravila bra nog i obiteljskog ~ivota formalno su prihvaena u XIII. ili ak XIV. stoljeu, ali sadr~aj je i dalje ostao prilagoen svjetovnim probicima. Obje su spomenute koncepcije odstupile od svojih prvotnih stavova i uspostavile kakvu-takvu ravnote~u. Zajedni ki interes obje su strane naale u odr~anju stabilna druatvenog poretka i kulturnog sustava na kojem je druatvo po ivalo. U hrvatskom je druatvu taj proces pribli~avanja zapo eo u XI. stoljeu. Tada su se oblikovali obrisi druatvene strukture razvijenoga srednjeg vijeka i ustalio se ideoloaki sustav temeljen na kraanstvu. Razmjerno je lako uo iti glavne zna ajke teorijskog nacrta bra nih i obiteljskih odnosa. Mnogo je te~e, s obzirom na oskudicu vrela, ustanoviti kakva je bila struktura obitelji i roda te odnosi meu lanovima obitelji u hrvatskom druatvu ranoga srednjeg vijeka. Metodom usporedbe mogue je na temelju postojee grae donijeti neke openite zaklju ke. U uvjetima kada je naslijeeni posjed inio glavni dio imovine struktura obitelji bila je u prvom redu uvjetovana posjedovnim odnosima. Te~nja za o uvanjem zemljianog posjeda okupljala je oko istog ognjiata veliku obitelj, sastavljenu od triju naraataja i od nekoliko parova. Po mome mialjenju nije bila rije  o zadru~nom tipu obitelji. Brojne oporuke i darovnice iz XI. i kasnijih stoljea potvruju da su pojedinci slobodno raspolagali patrimonijem i matrimonijem, ato zna i da je vlasniatvo bilo individualno, a ne kolektivno kao u zadrugama. Uz veliku obitelj postojala je i mala, jednostavna obitelj koju su inili roditelji i djeca. Takva struktura obitelji bila je prisutnija meu obrtnicima i malim trgovcima, jer za njih zemljiani posjed nije toliko zna io kao za plemstvo ili seljaatvo. Obitelji su po ivale na na elima agnatskog, patrilinearnog sustava, karakteristi nog i za rodovsko druatvo i za feudalno druatvo koje nastaje. U tako ustrojenoj zajednici odnose meu pojedincima odreuje autoritet i hijerarhija. Mlai su podreeni starijima, a ~ene muakarcima. Dominantna je veza izmeu oca i sina, a ne izmeu mu~a i ~ene. Takvu obitelj oblikuju ekonomske potrebe grupe, bez obzira na osjeajne potrebe pojedinaca. }ene su odreene isklju ivo svojom ulogom u obitelji i samo preko te grupe zauzimaju mjesto u druatvu. Nezavidan polo~aj ~ena u obitelji samo je ekstremna posljedica takva ustrojstva druatva u kojem pojedinac prava i polo~aj dobiva po grupi, a ne po sebi. Pod utjecajem kraanske doktrine o braku polo~aj ~ena se je donekle popravio, jer su dobile pravo odlu ivanja u bra nim pitanjima, a time i vei ugled u bra noj vezi. Meutim, u praksi je na elo ravnoopravnosti uzmicalo pred zahtjevima lai kog druatva, a i pred mizoginijom koja se pojavila unutar same crkvene doktrine. Paradoksalno je da je procvat privrede i ope poboljaanje uvjeta ~ivota utjecalo na pogoraanje polo~aja ~ena u pravnom i poslovnom smislu. Autarhi no druatvo XI. stoljea davalo je ~eni vea prava negoli privredno razvijenije druatvo kasnoga srednjeg vijeka. Petar Crni i njegova ~ena Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. Petra u Selu. Spomen Anina imena i naglaaavanje zajedni kog pothvata ne ozna ava samo lijepu formu, nego njezin stvarni udio u tim poslovima. Zajedni ko poslovanje mu~a i ~ene u slijedeim e stoljeima biti mogue samo u ni~im stale~ima u kojima je uloga pojedinca i para bila zna ajnija nego kod plemstva. O~ivljavanje privrede u kasnosrednjovjekovnom hrvatskom druatvu urodilo je time da su ~ene bile proglaaene pravno nesposobnima i potpuno su odstranjene iz prometa dobara. Miraz, kojemu je osnovna namjena bila zaatita ~ene i njezine djece, postao je u tom procesu privrednih promjena osnovnim kapitalom kojim je njezin mu~ otpo injao svoje poslove. Mirazi ~ena iz viaih slojeva neprekidno su rasli i dosezali ponekad vrtoglave iznose, ali ~ene nisu mogle raspolagati tom imovinom niti se upuatati u vee poslove. Nasuprot tome ~ene siromaanih obrtnika i zemljoradnika ne samo da su raspolagale svojim mirazom i poslovale njime nego su esto i dijelile ukupnu imovinu ste enu u braku sa svojim mu~em. U druatvu koje je onemoguavalo samostalnost ~enama posebno je te~ak bio polo~aj udovica. Nakon smrti mu~a one su esto ostajale bez ikakvih sredstava za ~ivot. Uzdr~avanje s mu~evljeva posjeda, uvjetovano trajnim udoviatvom, ponekad nije bilo dovoljno ni za osnovne ~ivotne potrebe. Ugro~ene udovice morale su potra~iti zaatitu svojih muakih roaka ili pribjei ponovnoj udaji. Ako bi ta rjeaenja izostala, preostalo im je pokroviteljstvo gradske vlasti, crkvenih osoba ili vladara. Takvu ulogu vladara koji ispravlja nedostatke druatvenog ureenja nalazimo u natpisu kraljice Jelene i u Zvonimirovoj zakletvi. Oni obeavaju udovicama i siro adi zaatitu svoje posveene kraljevske osobe, kojoj su u srednjem vijeku pripisivali nadnaravne iscjeliteljske i zaatitni ke moi. Taj je obi aj joa jedna potvrda stapanja starih vjerovanja ratni kog druatva s novim kraanskim elementima. Prema svemu re enom o ito je da je kraanstvo bilo glavni inilac koji je utjecao na oblikovanje obiteljskih odnosa u hrvatskom druatvu XI. stoljea. Tu je ulogu polako osvajalo u dugu sukobu s tradicijom poganskog druatva i lai kim shvaanjem braka i obitelji. Crkvena se je doktrina na kraju uspjela nametnuti lai kom druatvu, ali samo uz cijenu velikih ustupaka. O ito je takoer da se ti procesi odvijaju otprilike istovremeno u cijeloj zapadnoj Evropi, ato svjedo i o povezanosti hrvatskog druatva s evropskom civilizacijom joa od IX. stoljea. Sa~etak Imajui pred o ima cjelokupno hrvatsko druatvo kao cilj istra~ivanja, autorica kree od istra~ivanja temeljne druatvene skupine, obitelji. Oblikovanje pravila bra nog i obiteljskog ~ivota vezano je u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, kao i u itavoj Europi, uz airenje kraanstva i prihvaanje kraanskih normi na svim podru jima ~ivota pojedinca i zajednice, nasuprot vrijednosnom sustavu poganskog rodovskog druatva. U tom je smislu jasna prekretnica koju donosi XI. stoljee i poglavito Zvonimirovo doba. Zvonimir je postao pobornikom papinske reforme koja je, izmeu ostaloga, postavila novi obrazac bra nog i obiteljskog ~ivota. Proces prihvaanja tih pravila u hrvatskom druatvu nije tekao niti lako niti brzo, jer je doalo do sukoba izmeu dvaju koncepcija braka, crkvene i lai ke. Proces pribli~avanja dviju suprotstavljenih koncepcija po eo je u XI. stoljeu, kada su se oblikovali obrisi druatvene strukture razvijenoga srednjega vijeka i ustalio se ideoloaki sustav temeljen na kraanstvu. lanak takoer razmatra i obilje~ja obiteljske strukture i odnosa u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Obitelji su po ivale na na elima agnatskog, patrilinearnog sustava i bile su slo~ene strukture. Privredni razvoj pogodovao je u vraenju tih na ela organizacije obitelji, a strukture crkvene i svjetovne vlasti su to podr~avale, nudei po potrebi neke korektive.  I. Goldstein: O etapama u razvoju hrvatskog druatva i o periodizaciji hrvatske povijesti do 13. stoljea. Historijski zbornik, XLI, Zagreb, 1988, 264.  B. Hamilton: Religion in the Medieval West. London, 1956, 100-101 i dalje.  Isto, 19-25. M. Brandt: Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka. Zagreb. 1980, 517-529.  Hamilton, n. dj., 21-24.  E. Besta: La famiglia nella storia del diritto italiano. Padova, 1933, 70.  J.L. Flandrin: La doctrine chrtienne du mariage. U: Le sexe et l'Occident, Paris, 1981, 101-108.  G. Duby, Mle Moyen Age, Paris, 1988, 19-21, 27-28.  Corpus iuris canonici, sv. I, 1879, Decretum Gratiani, 119-130, 221-223, 1059-1159, 1247-1292, 1425-1436.  Besta, n. dj., 68, 84-85. Duby, n. dj., 27-28. Hamilton: n. dj., 113-114.  G. Duby, Prsentation de l'enqute sur "Famille et sexualit au Moyen Age", u: Famille et parent dans l'Occident mdival, Rome, 1977, 11. Isti, Mle Moyen Age, 16-17, 24-25. P. Bourdieu, Les stratgies matrimoniales dans le systme de la reproduction, Annales E.S.C, XXVII, 4-5, 1972, 1105-1125. Besta, n. dj., 12, 93, 132, 163-175. Za prilike u Hrvatskoj usporediti: L. Margeti, Porijeklo na ela paterna paternis u srednjovjekovnim sustavima na naaoj obali, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 33, 1-2, 1983, 131-140. Isti, Neka pitanja starijega mleta kog porodi nog prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1988, 107-116. A. Cvitani, Pravno ureenje splitske komune po statutu iz 1312. Split, 1964, 109-111.  G. Duby, Vitez, ~ena i sveenik. Zagreb, 1987, 75.  Hamilton, n. dj, 70. J.L. Flandrin, Homme et femme dans le lit conjugal, u: Le sexe et l'Occident, 127-135. Isti, L'attitude l'gard du petit enfant et les conduites sexuelles, u: Le sexe l'Occident, 200. Ch. Klapisch, La donna e la famiglia, u: L'uomo medievale, Roma-Bari, 1987, 321-329.  U pismu pape Nikole I (858-867) nekom nepoznatom biskupu objanjava se problem duhovnog srodstva i njegova utjecaja na valjanost ~enidbe. Dio povjesni ara zaklju ivao je da je ono bilo upueno salonitanskom biskupu. Meutim, Ferdo `iai, na temelju izdanja toga dokumenta u Monumenta Germaniae historica, tvrdi da se radilo o krivu itanju, to jest da nema ni traga spomenu salonitanskog biskupa. Time je izgubljena potvrda o utjecaju papinstva na formuliranje novog stava prema braku i obitelji u Hrvatskoj. No, neato kasniji izvori ipak upuuju na postojanje takva utjecaja ve u to vrijeme. F. Ra ki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia. MSHSM, VII, Zagreb, 1877, 185-186. F. `iai, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925 (1990), 682.  Isto, 186-187.  Isto, 192, 204-205.  M. Barada, Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075). Rad JAZU 311, Zagreb, 1957, 186-187.  Ra ki, n. dj., 103-104.  Isto: "...parentele illicitam copulam destruens legitimam dotem anulo sacerdotisque benedictione constituam et constitutam corrumpi non permittam..."  U. Inchiostri, Per il diritto matrimoniale e gli usi nuziali in Dalmazia (con riguardo a un "ordo de dotibus et nuptiis" ragusino del secolo XIII). Archivio storico per la Dalmazia, V, 27, 114.  Besta, n. dj., 86.  Isto, 76. B. Eisner, M. Horvat, Rimsko pravo. Zagreb, 1948, 151-152. Inchiostri, n. dj., 114. J. Gaudemet: Le miracle romain. u: La Mditerranne, Les hommes et l'hritage, Paris, 1986, 76.  Katalog galerije Gospe od Zvonika, prosinac 1988. - sije anj 1989, uredio J. Belamari, HDLU, Split, 1988.  U Kotoru se npr. joa u XIV. stoljeu u ~enidbenim ugovorima posebno naglaaava da je brak sklopljen po crkvenom obredu. Vidi: I. Sindik, Komunalno ureenje Kotora od druge polovine XII. do po etka XV. stoljea. SAN, knjiga CLXV. Istoriski institut, knjiga I. Beograd, 1950, 128-129. U Dubrovniku u XIV. stoljeu komunalne vlasti nastoje o istiti obred vjen anja od nekraanskih obi aja. Inchiostri, n. dj., 111-112, 115-121. V. u kovi, O odredbi dubrova kog statuta de concordio inter virum et uxorem schepatos, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XXV, 1977, 441-451. I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305, Vjesnik Ha u Rijeci, III. Rijeka, 1954, 587-588.  Ch. Klapisch-Zuber, Structures dmographiques et structures familiales. u: Strutture familiari, epidemie, migrazioni nell'Italia medievale, Siena, 1984, 14. Ch. Klapisch - M. Demonet, "A uno pane e uno vino". La famille rurale toscane au dbout du XVe sicle. Annales E.S.C, XXVII, 1972, 888. F.W. Kent, Households and Lineage in Renaissance Florence. Princeton University, 1977, 119. L. Margeti, Neoporu no nasljedno pravo u srednjovjekovnoj Istri, Vjesnik HA u Rijeci i Pazinu, 17, 1972, 175.  J. Lu i, Obrti i usluge u Dubrovniku do po etka XIV. stoljea. Zagreb, 1979, 217-218. V. u kovi: Materijalno obezbjeenje supru~nika u dubrova kom srednjevjekovnom pravu. Godianjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XXVIII, 1980, 307-338.  A. Cvitani, Neki elementi pravnog polo~aja ~ene u srednjovjekovnom Trogiru. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, II, 1964, 68-69, 71-72. Ch. Klapisch, La "mre cruelle", Maternit, veuvage et dot dans la Florence des XIVe - XVe sicles. Annales E.S.C, XXXVIII, 1983, 1098.  Besta, n. dj., 66, 132. L. Margeti, Bizantsko bra no imovinsko pravo u svjetlu novele XX Lava Mudrog, Zbornik radova Vizantoloakog instituta XVIII, 1978, 25-27. A. Bo~i, Polo~aj ~ene u privatnom pravu kroz istoriju do danas, Beograd, 1939, 50-52.  Supetarski kartular, Zagreb, 1952, 213 i dalje.  L. Margeti, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima `ibenika, Paga, Bra a i Hvara. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, XXII, 3, 1972, 340-350. V. u kovi, n. dj., 317. Ista, Razvoj dubrova kog naslednog prava do 1358. godine. DD, 61-65. Cvitani, n. dj., 70-71.  Lu i, n. dj., 217-218. V. u kovi, Odredba dubrova kog statuta de concordio inter virum et uxorem schepatos, 441-451. Besta, n. dj., 142.  Cvitani, n. dj., 70-75. Isti, Pravno ureenje, 161-162. u kovi, Materijalno obezbjeenje supru~nika, 326-336. Ista, Razvoj dubrova kog naslednog prava, 266-267. Klapisch, La mre cruelle, 1101-1102.  }. Rapani, Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum, Izdanja HAD, III, 1976, 83-89.  Ra ki, Documenta, 103-104.  M. Bloch, Feudalno druatvo. Zagreb, 1958, 447-452. Isti, Les rois traumaturges. Paris, 1923. PAGE 10 PAGE 11 dv x    dfb#d#''))..|:~:Z=\=8A:AHHIIRLTLdMfMOOZQQ4R6R U"U2V4VVW@XBXXX]]c cpkrkoott:vn")$$%'() *{*,/35u89;<>>u@DA`ABb  !"A\ C&5 F \ t 8 M z  ;Y )    C&t  Ib)            ")0G8@GIb-$ 0*   "$$$$$$$'Zhehj2`hfikhg '!! Istvn Rmer*C:\My Documents\Zdenka\Radovi\ZVONIMIR.DOC@IIII0  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ACDFGHIJKlNlOlPQRSTU:W:X:Y:[:\:]:^:a:bbPPPP P PPPPPPPPP"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPP4@PPPD@PPPPPX@PPPd@PPPPPP@GTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hEL3FEL3F <  !dJ?Obiteljski odnosi u XI.st. Istvn Rmer Istvn Rmer Oh+'0x  4 @ LX`hpObiteljski odnosi u XI.st.bit Istvn RmernosstvNormalR Istvn Rmernos2tvMicrosoft Word 8.0 @@jFj@jFj  < ՜.+,D՜.+,H hp|   lJ  Obiteljski odnosi u XI.st. Title 6> _PID_GUIDAN{540487FE-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklnopqrstvwxyz{|~Root Entry FN΁g@6Fj1TablemWordDocumentOSummaryInformation(uDocumentSummaryInformation8}CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q