ࡱ> G bjbjَ )2%]`8,H,W( " " " " " " $E9F  F   p  t@0j NA RAZMEI OVOG I ONOG SVIJETA Pro~imanje pojavnog i transcendentnog u dubrova kim oporukama kasnoga srednjeg vijeka UDK Izvorni znanstveni rad Primljeno: 10. V. 1995. Zdenka Janekovi R mer Odsjek za povijest Filozofski fakultet u Zagrebu Autorica analizira vjersku pripravu za drugi ~ivot, simboliku pogrebnih obi aja i, na temelju toga, odnos prema smrti u srednjovjekovnom Dubrovniku. Srednjovjekovne oporuke sastavljene su prema konvencionalnom obrascu notarskog dokumenta, ali se kroz njih o ituju osobne ispovijedi, do~ivljaj svijeta i ljudi oko sebe. Koliko god bila pravni ki suhoparna, zadana oblikom i sadr~ajem, oporuka je meu rijetkim vrelima koja nas spajaju sa zbiljskim ljudima. Ti zapisi nastaju u jednom od osjeajno najnabijenijih trenutaka ljudskog ~ivota, u o ekivanju prijelaza koji budi nadu, ali joa viae strah i tjera ovjeka da se osvrne za sobom. Istina, osobni je izri aj esto neuhvatljiv u nizovima re enica preuzetima iz zbirke ovlaatenog notara. Mutno more predod~aba i pojmova o poznatom ovozemaljskom i nepoznatom nadzemaljskom svijetu razbistruje se najprije na razini kolektivne osjeajnosti izra~ene frazama iz notarskih zbirki. Ipak, veliki uzorak pokazuje da oporuke otvaraju prozor u svijet osobnih osjeaja i vjerovanja. U okviru toga pravnog dokumenta, ljudi su izra~avali svoje vjerske osjeaje, odnos prema bli~njima, strahove, odluke, nadu, kajanje, gri~nju savjesti, samosa~aljenje, ljubav, svoje najdublje misli. Istra~ujui naslage vremena, povjesni ar vrlo esto dolazi do zida i tada mu pred o ima sine tako istinita izreka da povijest nije ono ato je bilo, ve ono ato je zabilje~eno i sa uvano. Zbog toga su vrela koja otvaraju tunel u vremenu i omoguuju nam dodir sa zbiljskim ovjekom proalosti i njegovim svijetom iznimno dragocjena. Uz dopunska vrela, narativna i normativna, mogue je na temelju oporuka ia itati mnogo o ~ivotu i smrti ovjeka, njegovim stavovima i osjeajima o tim dvjema bitnim odrednicama vlastitog bia. U o ima srednjovjekovnih ljudi oporuka je tijekom vremena postala neizostavnim dijelom pripreme za dobru smrt. U to vrijeme oporuka je prije svega sredstvo sreivanja ra una sa svijetom i s Bogom. Umrijeti bez oporuke zna ilo je ne samo da e nasljednici imati neprilike, ve prije svega to da pokojnik ili pokojnica nisu bili vrli kraani i graani i da se nisu dobro pripravili za "veliki prijelaz". Nenadana smrt, bez oporuke, ispovijedi i svjedoka smatrala se sramotnom i ne asnom. Strah od smrti bez oporuke povezao se s eshatoloakim strahom od posljednjeg suda. Crkva je, pod prijetnjom ekskomunikacije, obvezivala vjernike na to. Motivi koje oporu itelji navode su ~elja da ne ostave nered iza sebe i da osvje~e sjeanje potomaka. Odatle i bojazan koja je tjerala ljude da u svakoj rizi noj situaciji sastave oporuku, radilo se o starosti, bolesti, trudnoi ili dalekom i opasnom putovanju. Karakteristi an je stav Nikole Petrovog de Sorgo koji ka~e da je odlu io sastaviti oporuku na vrijeme, ne ~elei prekraiti zakone i obi aje Crkve i bojei se izai nespreman pred Bo~ji sud. Mnogi su se te zadae prihvaali joa u punom zdravlju, strepei od iznenadne smrti. Ako bi se dogodilo da netko umre, ne mogavai doi do notara, poslu~ile su izjave svjedoka koje su se naknadno zapisivale. Poseban je slu aj redovnika koji su oporuku sa injali prije primanja zavjeta, spremajui se "umrijeti za ovaj svijet". Bilo je i revnosnih oporu itelja koji su nekoliko puta tijekom ~ivota preina ivali svoje odredbe i bavili se time gotovo opsesivno. Osobito su to inili bogati vlastelini u godinama, iji je imetak rastao, pa su ga morali iznova raspodjeljivati. Uz njih, brojem oporuka prednja e dugovje ne udovice koje nekoliko puta mijenjaju odredbe o svom, veinom skromnom imetku. Trenutak javnog sreivanja ra una i dugovanja, kako materijalnih tako i moralnih, davao je izuzetnu va~nost osobi. Ne smije se zaboraviti da je to za mnoge, osobito ~ene i sinove u vlasti oca, bio prvi i jedini dokument u kojem oni sami progovaraju, kojeg re enice po inju sa "ja". Sastavljanje oporuke bilo je veoma va~no i za dr~avu, jer je bitno utjecalo na sreivanje poslova i dugova i uvodilo red u raspodjelu imovine graana. Zbog toga je taj in bio reguliran brojnim zakonskim odredbama, esto dopunjavanim novim detaljima. U urbanoj sredini razvija se tijekom toga vremena i poseban vjerski mentalitet, osobito pod utjecajem propovjedni kih redova. Franjevci i dominikanci uz teoloako obrazovanje nastoje dobro upoznati gradski na in ~ivota i nove oblike duhovne znati~elje koje on donosi. Po etkom 13. stoljea i jedni i drugi dolaze u Dubrovnik i otada se opa~a njihov sve ja i utjecaj na oblikovanje vjerskih predod~aba u vjernika i na manifestacije njihove pobo~nosti. Oni se obraaju airokoj publici, svim graanima i prolaznicima, u crkvama i na otvorenome, propovijedajui narodnim jezikom i slikovitim na inom, bliskim i neukim sluaateljima. Njihove su spoznaje o vjeri bile veoma jednostavne, nau ene iz propovijedi smialjenih u prvom redu sa svrhom da daju moralni i duhovni poticaj. Primjerima iz Biblije i ~ivota svetaca, slikovito i jednostavno predo enim istinama i normama kraanstva, propovijedi su poticale kraansku etiku i pobo~nost, a ne znanje o vjeri. Vjera je bila neupitna, o emu najbolje svjedo e pani ne reakcije straha onih koji su bili ekskomunicirani. Ljudi se nisu mu ili pitanjima o postojanju Boga i drugog svijeta i bilo im je sasvim jasno kako se dolazi do vje ne sree. Unato  bezuvjetnom prihvaanju vjerskih istina i na ela, u svakodnevnom ~ivotu, u poslu i meuljudskim odnosima dolazilo je do sraza izmeu propovijedanih normi i stvarnosti. Uzroci toga nesklada nisu bili samo u bujnosti osjeaja i slabosti ljudske prirode, ve i u suprotnosti izmeu crkvenog u enja te potreba i zamki trgova koga gospodarstva. Za trgov eva ~ivota dodiri izmeu njegova poslovnog i vjerskog ~ivota bili su uglavnom izvanjski: od svoje zarade izdvajao je dio za Boga, u milosrdne svrhe i redovito prisustvovao crkvenim obredima. Bli~ei se kraju putovanja ovim svijetom i susretu s Bo~anskom pravdom koja e ga pitati o njegovim ovozemaljskim poslovima, morao se sa strahom pitati na koju e stranu vaga pretegnuti. Crkva je zapravo zarana dala poticaj trgovini, ali je stalno dovodila u pitanje eti nost nekih trgova kih uzusa, osobito kamate, jer se njome prodaje vrijeme koje pripada samo Bogu. Nasuprot tome, trgovac operira s vremenom, dijeli ga, zarauje na njemu, predvia konjunkture. U tom se segmentu njegov poslovni ~ivot udaljuje od puta spasenja. Od kraanina se istovremeno tra~ilo da odbaci ovaj svijet, jer je samo privremen i da ga prihvati i djeluje u njemu kako bi zaslu~io spas. Mo~emo se zapitati koliko su se esto u ljudima, na elno odanima kraanstvu i Crkvi, dogaale unutraanje drame zbog straha od vje ne osude. Pitanje je koliko se mijenjao njihov pogled prema ~ivotu i smrti u trenutku dok su stajali na razmei. U odgovoru na to pitanje krije se razumijevanje stava tih ljudi prema vlastitom ~ivotu i okolini, prema trenutku smrti, prestanku tjelesnog postojanja, a takoer i prema novom ~ivotu u vje nosti onostranoga. Primjer takve razapetosti pru~a Benedikt Kotruljevi, trgovac i zaljubljenik u svoj poziv. Shodno tome, on tra~i vjersko opravdanje svoga poziva, ~elei osigurati ovozemaljsko dostojanstvo i mogunost spasenja duae. U tom tra~enju nailazi na zapreke eti ke prirode koje mu nije uvijek lako svladati. Zahtjevniji od svojih neukih suvremenika, dr~ao je da nije dovoljna iskrena vjera i aaenje Boga, nego da treba ~uditi i za znanjem o spasenju, te crkvenim zakonima koje valja poatovati. Uvodei itatelja u svoj traktat o trgova kim vjeatinama, on ka~e da trgovac koji tra~i svrhu u stjecanju imetka ide putem nerazumne ~ivotinje. Vje no isti sukob izmeu visokih i neumoljivih zahtjeva sveenstva i nu~nosti pre~ivljavanja u zadanim okolnostima. Po etak 15. stoljea ozna ava vrijeme borbe izmeu novonadoale ljubavi prema svijetu i ~ivotu i kleri kog prijezira prema ovozemaljskom - contemptus mundi. Ta se dva pola prelamaju u duai svakog ovjeka i u kolektivnoj svijesti. Individualizam polako pro~ima i samu smrt ovjeka i njegovu osobnu sudbinu pred sudom vje ne pravde. Oblikovanje predod~be o istiliatu takoer pridonosi tom procesu, jer se ideja suenja duai sve viae vezuje uz trenutak smrti pojedinca, a ne kraj vremena. Umirui jasno svjedo e o tome kada oporu uju svoju duau u ruke Boga, povezujui as smrti s presudom. Mogunost posljednjeg pokajanja takoer isti e porast zna enja pojedinca koji u zadnjem asu mo~e preokrenuti svoju sudbinu. Kraanska priprava obredima za dobru smrt osiguravala je sretan ishod straanog prijelaza. Sredinom 15. stoljea pojavljuje se Ars moriendi, uvodi se ritual i u sam na in umiranja. Sve postaje propisano, od pokajanja i primanja samrtni kog pomazanja, uloge sveenika ukuana, ali i ponaaanja umirueg koji postaje glavnom zvijezdom posljednje, mo~da i jedine velike predstave u svom ~ivotu. Po~eljna scenografija te drame bila je soba u kui samrtnika, njegova postelja oko koje su stajali okupljeni roaci i prijatelji. Detaljno razraeni postupci propisivali su kako e umirui dr~ati ruke, kamo e gledati, ato e govoriti. Artes govore i o oporuci, pokopu, milostinji i molitvama koje valja prije smrti odrediti. U osvit humanizma, u ovom je udnovatom samrtni kom kazaliatu kraanska vizija smrti vezana uza stav o posebnosti osobe. Oporuke iz 15. stoljea izra~avaju jasnu podjelu izmeu duae koja odmah odlazi pred Boga i tijela koje je propadljivo, ali e do~ivjeti uskrsnue. Javlja se formula kojom samrtnik izjavljuje da daje svoju duau u ruke Stvoritelja, po ijoj se milosti nada biti izabran. Tijelo preporu uju njegovoj "slatkoj majci" Mariji ili majci Crkvi. Neuki ljudi nisu dijelili ovozemaljsko i novo tijelo, ve su dr~ali da postoji kontinuitet zbog kojeg je osobito va~no o uvati zemne ostatke na posveenome mjestu. Najstraanijom kaznom dr~ala se zabrana pokapanja na groblju za ekskomunicirane, samoubojice i zlo ince. Kotruljevi, dr~ei se prezrivog kleri kog stava prema tijelu, ka~e da nas ono ve~e sa ~ivotinjama, a duaom smo sli ni Bogu. Slu~ei se razumom i umom, otkrivamo zemaljske i vje ne stvari. No ovaj "savraeni trgovac" na stranicama svoje knjige otkriva sasvim suprotan stav prema tijelu, govorei s uva~avanjem o stasitosti, tjelesnoj snazi i odijevanju trgovaca, a poglavito o ljepoti ~ena. Njegove prezrive rije i o tijelu nedvojbeno su samo formule preuzete iz literature ili propovijedi. Govorei o tjelesnosti nevezano uz pitanje spasenja, svjedo i o humanisti koj, lai koj zaokupljenosti tijelom nasuprot kleri koj koncepciji koja ga dr~i tamnicom duae. Priznanje vrijednosti tijela joa je jedan pokazatelj uva~avanja osobe ovjeka. Susret sa smru i preispitivanje vlastite savjesti u tom trenutku bio je bitno oblikovan vjerom u istiliate, mjesto prijelaza, privremenih kazni kojima se iste duae od manjih grijeha i slabosti kako bi kroz tu patnju nadoknadile svoje propuste za ~ivota. Od pojave pojma istiliata u XII. stoljeu primjetne su promjene u oporukama, jer se otvara mogunost posredovanja ~ivuih u korist mrtvih i osiguranja vlastite duae unaprijed. Unato  greanom ~ivotu, ljudima se ne oduzima mogunost kona nog spasenja, nakon ato podnesu patnje koje e ih o istiti. Vrijeme pro iaenja moglo se skratiti molitvom, misom, dobrim djelima, postom, hodo aaima, indulgencijama. }ivi i mrtvi smatrani su lanovima jedne Crkve koja je samo privremeno podijeljena, te preko svojih slu~benika posreduje izmeu ovog i onog svijeta. }ivi mogu molitvama iskupiti mrtve koji su istovremeno njihovi zagovornici na onom svijetu. Tako istiliate postaje instrumentom moi Crkve i izvorom njezinih prihoda, a vjernicima ja a nadu i ubla~ava strah pred asom smrti. Oporuke ni u 14. niti u 15. stoljeu uope ne spominju istiliate, ali je sasvim jasno da su ulozi u mise i druge vjerske svrhe temeljeni na vjeri u mogunost otkupljenja grijeha i nakon smrti. Pojavljuju se nove solidarnosti izmeu ~ivih i mrtvih, osobito jake u obitelji i bratovatinama. Milost istiliata zaslu~uje se pokajanjem prije smrti koje se ne iskazuje samo u osobnoj ispovijedi ve i u oporuci, kako bi bilo javno obznanjeno. Uz taj uvjet, vrijeme kazne mo~e se skratiti molitvama i milosrdnim djelima ~ivuih koji svojom ljubavlju mogu zadrijeti u ono o emu odlu uje sam Bog. Razdioba duaa u istiliatu od onih vje no prokletih ostaje vrsta, jer pomo mo~e stii samo onim duaama u kojima ima ljubavi. Dr~i pri a o dubrova kom trgovcu Peru Primoviu uz iju je postelju stajao u asu smrti. Pero je godinama ~ivio u svai s bratom Jerom zbog neke pri e o neprili nim odnosima s poslugom. U bo~ino vrijeme, osam dana prije smrti, sastavio je oporuku kojom je opskrbio brata Nikolu, spomenute sluge i vratio dugove, ali je Jeru isklju io iz nasljedstva. U trenutku neposrednog suo enja sa smru pokajao se za sve ovozemaljske sukobe i nakon ispovijedi svim je srcem ~elio promijeniti oporuku kako bi se pomirio s bratom i pokazao da je svima sve oprostio. Ali vremena viae nije bilo, jer su sluge ukrali oporuku, te je tako nepomiren i "bez pri esti preaao u bolji ~ivot". Ova pri a s likovima koji kao da su uzeti iz neke renesansne novele, rijetko je svjedo anstvo o djelovanju asa smrti na savjest pojedinca. Osim pokajanja, uvjet milosti istiliata je i ispravljanje u injenih nepravdi. Kanonski zakon omoguuje oprost samo ako se nepoateno uzeto vrati, pa tom spoznajom treba tuma iti pregnue kojim dubrova ki trgovci pred smrt hitaju ispuniti obveze. Benedikt Kotruljevi bio je uvelike optereen moralnim zahtjevom za vraanjem dugova. `toviae, on slika trgovca kao uzornog ovjeka, riznicu vrlina koji gaji u svom ~ivotu redovni ku stegu. Prema njegovu savjetu, svaki dug ovjek mora ubilje~iti u poslovnu knjigu kako bi zapis isklju io iskuaenje poricanja i izbjegavanje povrata. Nemali teret za plea ljudi koji su se borili za svakodnevno pre~ivljavanje i bili zaokupljeni ljudskim brigama, ~eljama i taatinama! Iako s neskrivenim prezirom spominje one koji povazdan pla u od straha pred smru sastavljajui i mijenjajui oporuke, etika Kotruljevievih razmialjanja istovjetna je onoj iskazanoj u odredbama oporuka kojima ljudi olakaavaju savjest, vraaju nepoateno uzeto i kaju se za propuste i grijehe. Gotovo da i nema oporuke koja ne nala~e izvraiteljima podmirenje svih poslovnih obaveza. Trgovci s razgranatim poslovanjem znali su se zatei pred smru uz gomilu nerijeaenih poslovnih obveza i sudskih sporova. Zbog toga njihove oporuke katkada broje desetke stranica, a pozivaju izvraitelje i na poatovanje zapisa u trgova kim knjigama. Nemarne i rasipne od vje ne osude spaaavali su o evi i majke, a rjee braa, isplaujui njihove dugove svojom oporu nom kvartom. Ponekad se dogaa obratno, da sinovi rjeaavaju o eve obveze. Dugogodianje poslovanje dovodilo je trgovce u sumnju da su mo~da zaboravili nepravdu koju su tijekom ~ivota nekome nanijeli. Takvu dvojbu rjeaavaju dajui ponekad i vrlo visoku svotu u ruke rizni ara sv. Marije, s naznakom da je to "pro male ablatis certis et incertis, pro maltoletto", za loae u injeno. Mnogi tra~e oprost i od dr~ave koju su za ~ivota zakidali. D~ono de Dersa, bolestan od kuge, u vrijeme Crne smrti, u kajanju priznaje da je pronevjerio dr~avni novac u poslanstvima i drugim dr~avnim slu~bama i iskupljuje svoju krivnju svotom od 300 perpera. Jednaki iznos opini ostavlja i Ivan Matejev de Georgio, 1464. godine, izjavljujui da je oatetio dr~avnu blagajnu loae obavljajui slu~be. Katkada se novac ostavlja opini iz odanosti, a ne loae savjesti. Iznosi ponekad dose~u i 1000 perpera. Opojnost vremenske slave i bogatstva op inila je mnoge u toj mjeri da tek na samom kraju izvraavaju oporuke svojih roditelja, supruga i drugih preminulih roaka. Takav nemar morao je izazivati zgra~anje pobo~nih, jer je produ~avao patnje duaa zato enih u istiliatu. Prokletstvo ba eno na nemarne nasljednike veoma je esto, ali joa je eai zaziv Bo~jeg blagoslova na potomke. Ve spomenuti prestraaeni Dr~i krajnje je sebi no prisvojio dio novca koji je njegova majka ostavila za svoju duau, pravdajui se time ato njezinoj istoj i pravednoj duai takvo iskupljenje nije potrebno. Do guae u dugovima, nije mu preostalo mnogo novca kojim bi mogao umiriti ne istu savjest, pa tra~i od sina Miha da podmiri sve obveze kako bi mu omoguio pristup pred Bo~je lice. Od mlaeg sina Jakova, klerika, o ekuje ne samo molitve nego i isplatu svih legata za duau. Pu ani u lanjeni u bratovatine bili su liaeni takvih strahova, jer je zajednica skrbila za izvraenje testamenata. Blagotvorna ideja o naknadnom otkupu grijeha dovela je do razmaha trgovine s Bogom u kojoj je posrednik i najvei korisnik bila Crkva. Uz oporu ne legate otkupljenje se mo~e dobiti i izravnom kupnjom oprosta, koriatenjem privilegija o jubilejima, putovanjem na Kristov grob. ak se i Toma Akvinski, unato  suprotnoj te~nji, govorei o tome, slu~i pravnom i trgova kom terminologijom. U svakodnevnoj primjeni te su misli pojednostavljene i udaljile su se od religioznog izvora. Apsurdno, suprotno evaneoskim napucima, zemaljska dobra postaju sredstvom spaaavanja duae. Postaje moguim voditi zemaljski ~ivot po vlastitoj volji, s time da se pred kraj ~ivota mo~e okrenuti plo u, iskupiti u injene nepravde oporukom i isplatiti naknadu za grijehe. U tom kompromisu oporuka postaje, kako ka~e Aris, putovnicom za nebo. Ljudima trgova kog mentaliteta bila je bliska koncepcija iskupljenja kao pripreme za smrt. Prije smrti, nastojali su akumulirati naknadu u obliku milosrdnih darova. U eni gost grada Dubrovnika, Filip de Diversis, iz Lucce, svjedo i o raairenosti tog na ina osiguranja oprosta, udei se obilju milodara Dubrov ana, kakvo nije zamijetio nigdje u Italiji. Osiguravajui svoje posljednje putovanje, oporu itelji najviae ra unaju na molitvu redovnika i redovnica zbog njihove posveenosti Bogu, ali takoer i na svoje potomke, roake i prijatelje ija e molitva biti inspirirana osobnom ljubavlju. Ako se to dvoje mo~e spojiti, to bolje. Za svaki slu aj, njihovu e revnost potaknuti manjim ili veim darovima. Metode kupnje spasenja bile su raznolike. Misa ima osobitu ljekovitost za umrljanu duau pokojnika, jer im sakramenti donose milost i otpuatanje grijeha. Vanjskom slavljenju sakramenata i laici su pridavali izvanredno veliko zna enje. Kotruljevi usrdno preporu uje svojim itateljima pohaanje mise, ne samo nedjeljom i blagdanom, ve svakodnevno, jer ona "tjeai duau, prosvjeuje razum, isti od mana, pro iauje krepost, lije i zablude, ja a bolesne, upuuje na dobar ~ivot, krijepi i u vrauje u svetim djelima". Stanovnici Dubrovnika, osobito ~ene obi avali su svakodnevno sluaati misu, a u vrijeme korizme lije ili su duau i jutarnjom i podnevnom pjevanom misom. Broj misa naru enih za pokojnike nosio je odreenu simboliku: u spomen 3 Bo~anske osobe u sv. Trojstvu, 4 evanelista, 5 Kristovih rana, 7 darova Duha Svetoga, 7 radosti svete Marije, 9 zborova anela, 11 za jedanaest tisua djevica, 12 apostola, 33 Kristove godine, 30 u spomen pape Grgura itd. Obveze oko misa za pokojnike uglavnom su izvraavali redovnici, jer su, zbog svoga broja, mogli obaviti sve narud~be. Neke bratovatine, primjerice, Gospe od `unja, plaale su svakog tjedna misu za duae svih preminulih bratima. Uz misu, najdjelotvornijom se dr~ala milostinja, jer je djelo ljubavi. Shodno preporuci Evanelja, najva~nije je initi djela tjelesnog milosra, nahraniti gladna, napojiti ~edna, odjenuti gola, posjetiti bolesna, otkupiti su~nja, primiti putnika i, prema Knjizi o Tobiji, pokopati mrtve. Djela duhovnog milosra takoer su bila spasonosna, pa ih i Kotruljevi nabraja govorei o pobo~nosti, no ona se nisu mogla zamijeniti nov anim darom, pa nisu bila toliko atraktivna u planiranju vlastitog spasenja. Misa, molitva i milostinja izravna su priprava za dobru smrt jer e po njima "Stvoritelj dati milost ovjeku da umre pokajan i vrati se njemu." Slijedei doslovno Matejevu preporuku, dubrova ki su bogataai obi avali priskrbiti ru ak za gradske siromahe, gubavce i redovnike, na dan svoga pogreba. Bogatiji su ak znali ustanoviti zaklade u tu svrhu, kako bi jednom godianje slasnim zalogajem pobudili zahvalnost najmanjih Bo~jih stvorenja ija je molitva to spasonosnija. Prema u enju Crkve, siromasi, bolesnici i zatvorenici nisu objekt samilosti nego putevi prema milosti, jer se slu~ei njima slu~i samome Kristu. Meu neposredna djela milosra ubraja se i oslobaanje robova do ukinua ropstva po etkom 15. stoljea. Hodo aaa zorno predo uju put ovjeka zemljom i njegov po inak na kraju puta, pri emu boravak na svetome mjestu postaje simbolom vje nog mira. Ovaj, idejno isti na in tra~enja dodira s Bogom, takoer postaje predmetom trgovine. Pojavljuju se unajmljeni hodo asnici koji za nov anu naknadu ine to djelo pobo~nosti u ime naru itelja. Takav postupak mogao je biti motiviran iskrenom vjerom, ali se time ipak gubi neposrednost osobne pobo~nosti i prelazi se na podru je kupnje milosti. Dubrov ani su najradije slali svoje posrednike u Jeruzalem, Rim, Assisi, Santiago da Compostella, Bari, Aquilu, Sant' Arcangelo, Recanati. U dubrova kim je oporukama ovaj oblik otkupa grijeha veoma rasprostranjen, shodno njegovu zemljopisnom polo~aju na putu prema talijanskim svetiatima i Svetoj Zemlji. Utemeljenje i uzdr~avanja samostana ili milosrdnih ustanova istovremeno je zadovoljavalo potrebu za iskupljenjem grijeha i u vraivalo obiteljsku tradiciju. Bogati vlastelini o svom bi troaku sagradili samostan koji se kasnije uzdr~avao iz obiteljske imovine. Zauzvrat, bila je osigurana revna i redovna molitva redovnika za spas svojih zaatitnika. Sudei po reakcijama obitelji na takve pothvate pojedinih plemia, roaci nisu uvijek bili posebno oduaevljeni obvezom koju su im preci ostavljali. Zato Savin de Getaldi, koji je 1283. sagradio samostan sv. Savina na Daksi, unaprijed baca prokletstvo Bo~je i svih svetaca predvoenih svetim Savinom i svetim Vlahom, na roake koji bi odbili podmirivati obveze prema samostanu. Odri e svojim i ~eninim roacima svaku vlast nad tim zemljiatem. Valentin Vlahov de Sorgo, pokrovitelj kapelice na Daksi plaa oporu no mise ne samo za sebe ve za sve svoje pretke i nasljednike. Obitelj de Bodaza naraatajima je uzdr~avala bolnicu u seksteriju svetog Petra, a kasnije su se za tim primjerom poveli i drugi. Svijest o mogunosti otkupljenja duaa u istiliatu bitno je utjecala na obrede neposredno nakon smrti oporu itelja i u godinama, pa i desetljeima kasnije. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka obredi su se multiplicirali, pa se naru uju tisue molitava i misa, tihih i pjevanih, osobito rado gregorijanskih i plaaju veliki iznosi za hodo asnike, kler i za sam sprovod. Strah od pakla i opsesija spasenjem poticala je odricanje od zemaljskih dobara koje je ponekad prelazilo u rasipanje imetka. Troakovi pogrebnih obreda uglednika bili su toliko visoki da su se katkada u tu svrhu prodavale stvari iz kue. Za udno je koliki se kapital slijevao u takvu potroanju, umjesto da se dalje obrtao. Teako bi se moglo rei da dubrova ki trgovci nisu znali ato zna i zastoj u kolanju kapitala, pa se mo~e zaklju iti da su svjesno prihvaali dr~avnu politiku socijalne skrbi koja se tim putem ostvarivala. O svjesnoj intervenciji vlasti svjedo i odluka Velikog vijea iz 1448. u kojoj se za stanovnike Stona ukida ograni enje legata za duau na 100 pp "jer je to na veliku atetu i nevolju siromaha". Republika je donijela brojne odredbe o raspodjeli oporu enih dobara nevoljnim lanovima zajednice. Posljednje volja oporu itelja nije se dovodila u pitanje, ali se provodio strogi nadzor nad imovinom i njezinom raspodjelom. Svjesni dobrobiti koju "sveti ljudi" u samostanima i drugim ustanovama donose gradu svojim molitvama i milosrdnim djelima, vijenici su im bili skloni initi svakojake ustupke. Primjetno je da su ponekad viae skrbili o dobrobiti vlastite zajednice nego o kraanskim na elima, jer 1456. zabranjuju rizni arima izdavati novac strancima, osim ako su hodo asnici, sveenici ili zarobljenici Turaka. Zakladnih legata bilo je toliko da su se u crkvenim i milosrdnim ustanovama vodile knjige o obvezama prema zakladi pojedinih oporu itelja koji su ostavili rentu za godine i desetljea, pa i "zauvijek". Rizni ari sv. Marije Velike bili su du~ni svakoga travnja zapisati u posebnu knjigu sve prihode u korist duaa mrtvih, kako bi se moglo odr~avati pobo~no sjeanje ~ivih. Naime, obi no je s prvom godianjicom smrti prestajao ciklus unaprijed plaenih misa i otvarao se novi ciklus plaen iz zaklade. Kasnije je to preraslo u veliku zakladu, Opera pia. Neposredna priprava za smrt odlaskom u samostan takoer je mogla smanjiti kaznu i skratiti ekanje raja. To nije bilo uobi ajeno samo za udovce i udovice, ve i za o~enjene ljude. Osobito u ni~im stale~ima, zamjetan je broj ljudi koji su pod stare dane napustili bra ni ~ivot i otiali svatko u svoj samostan. Ondje su u molitvama i pokori ekali smrt i redovni kim ~ivotom iskupljivali grijehe svojih lai kih dana. Taj je obi aj bio raaireniji u 13. i 14, nego u 15. stoljeu. Neke ~ene, ak i vlastelinke, prilazile su Treem redu, odri ui se djelomi no svjetovnog ~ivota u korist spasa duae. Filip de Diversis hvali obi aj Dubrov ana koji, kada je more mirno, brodicama odlaze na Daksu, da bi ondje, u okrilju samostana Male brae "naali bo~anski lijek za svoje tjeskobe i nemire i okrepu za svoju ojaenu duau". Ne sasvim tako, ali sli no savjetuje suvremenike Benedikt Kotruljevi. U njegovim se mislima javlja slika ovjeka koji se ne zna zaustaviti, koji misli da je ~ivot kota  koji se bez kraja vrti, ne slutei da se u tom ~rvnju iz kojeg ne ~eli izai kada je vrijeme, krije klica prokletstva i pakla koji ga eka. Nakon pedesete ovjek se mora odhrvati zovu strasti za stjecanjem i uspjehom, zastati i upotrijebiti svoju pamet, volju i osjeaje u razmialjanju o svrsi svoga postojanja. Kotruljevi vrlo konkretno savjetuje svoga itatelja da ostavi imanje djeci, zaboravi grad i poslove i povu e se u osamu ljetnikovca, gdje e moliti, sluaati misu i preporu ati se Bogu. Treba raditi, razmialjati o raju i vje nom ~ivotu i odvraati misli od svega svjetovnoga, do asa kada e se zatvoriti zemaljske o i, a duaa e krenuti u vje nost. Samoa je osobito va~na za pripravu, jer se duh mo~e slobodno posvetiti zadnjim stvarima. U osami duh valjana ovjeka mo~e se osloboditi svjetovnih taatina i poriva, poslova i pri a i doi do sretne mudrosti. Ova svjedo anstva pokazuju da je i duhovna priprava za smrt bila itekako va~na. Oporuke su viae usmjerene konkretnim inima, no to ne zna i da su pojedinci zanemarivali osobnu duhovnu pripravu. Odnos prema ovom i onom ~ivotu i smrti, kao mostu izmeu njih, o itovao se na poseban na in i u pogrebnim obredima. Sprovod pokojnog vlastelina ili vlastelinke ulicama Dubrovnika, bio je ne samo vjerski in, ve i ritual koji je podvla io jedinstvo grada-dr~ave u tuzi za svojim vienim lanovima. Tu~an dogaaj za bli~nje bio je prigoda za staleaki i dr~avni ritual. Svi su detalji toga obreda bili poznati i propisani, a zadaa im je bila u glavama promatra a probuditi usaene spoznaje o druatvenom redu i razlikama. U takav dan ni vijea nisu zasjedala. Preminule plemie pratili su po du~nosti svi njihovi sustale~nici, osim ako je uzrok smrti bila kuga. Opasnost od epidemije stavljala je na snagu mjere prije svega svrhovite, a manje simboli ne i ritualne. Odar su nosili plemii, vranjaci pokojnika, a pratile su ga pla ue ~ene raspletene kose koje su na odmoriatima ljubile lice i ruke pokojnika. Pozivanje plaenih narika a nije bilo po volji vlasti, koja je to nastojala iskorijeniti. Na mjestu ukopa dr~ali su se pogrebni govori. Svakog pokojnika ispraala je i zvonjava zvona za mrtve, od 1499. smjeatenog u crkvi sv. Petra zvanoj Klobu i. Za te se prilike aila posebna odjea, no oporuke ne spominju kakva. Nakon pokopa knez bi, s o~aloaenim muakarcima odlazio u katedralu na misu, a ~ene su odlazile u drugu crkvu. Nakon mise ~ene su oplakivale pokojnika u zasebnoj kui, jer se htjelo izbjei mogunost neprili no prisnog doticaja s muakarcima. Slu~beno vrijeme ~alovanja trajalo je tri dana, a o nekom duljem razdoblju korote nema spomena. Ovi ~alobni domjenci bili su prilika da se obitelj poka~e pred javnoau, pa su iziskivali velike troakove. Zato je Republika potkraj 15. i po etkom 16. stoljea, u vrijeme kada po inju velike brige oko prikupljanja novca za turski danak, nastojala zakonski ograni iti troakove i trajanje tih okupljanja. Pogrebi pu ana razlikovali su se utoliko ato im nije obvezno prisustvovao dr~avni kor, a izostajala bi i misa u prvostolnoj crkvi. Jednakost u smrti bila je dokinuta tim naoko malim prednostima plemstva koje su isticale dostojanstvo stale~a. Pogrebne povorke pu ana takoer su znale biti raskoane i velike, no Republika nije propustila zakonskim intervencijama osigurati povlaateni polo~aj vladajueg stale~a. Pu ani su tu zakinutost dokidali bratovatinskim regulama. Nazo nost pogrebima bratima bila je jedna od glavnih obveza lanova bratovatina. Svi su morali sudjelovati u pogrebnoj povorci, nosei svijee i znakove bratovatine. Zajednica je snosila sve troakove pogreba za siromaane lanove. Sveenici, lanovi bratovatine Katedre sv. Petra, morali su nakon smrti nekog subrata tri dana slu~iti misu i moliti za oprost njegovih grijeha. Bratovatina je na godianjicu smrti prireivala posjet grobovima svojih lanova, uz upaljene svijee, blagoslovljenu vodu i pjevanje psalama. lanovi laici nisu imali pravo na takvu po ast. Nekim je ljudima raskoa posljednjeg ispraaja mnogo zna ila, vjerojatno zbog toga ato su za ~ivota stajali po strani. Deaa, udovica Tolislava Prakovca, naru uje u svojoj oporuci iz 1283. godine ni manje ni viae nego sav dubrova ki kler predvoen nadbiskupom da isprate njezino tijelo do groblja oko svetog Sergija u Brgatu, a mo~da i do crkve Male brae, ukoliko bi uspjela ishoditi tu privilegiju! Svakome redovniku i sveeniku ponudila je za to skromnu naknadu, a nadbiskupu je namijenila svotu od 1 perpera. Diversisov opis i zahtjevi pojedinih oporu itelja upuuju na to da su pokopi bili prili no pompozne prigode, daleko od kraanske samozatajnosti i rije i "prah si bio i u prah ea se pretvoriti". Svrha tih egzaltiranih ~alobnih povorki bila je prije predstava za ~ive nego iskazivanje poatovanja umrlima. Birajui mjesto svoga pokopa, Dubrov ani su se dr~ali obi aja itavoga tadaanjega kraanskog svijeta. Vrhovni autoritet, Toma Akvinski, ka~e da pokojnik pokopan u nekom svetiatu stje e pomo sveca kojemu je ono posveeno, no naglaaava da to ne smije biti u injeno samo zbog vremenite taatine. Sveto ozra je vezano je uz kult mu enika i njihovih relikvija koje ja aju snagu ~ivih i otkupljuju duau mrtvih vjernika. Zbog toga graani Dubrovnika esto tra~e da se mise za njihovu duau itaju u kapelici u crkvi sv. Marije, gdje su se uvale moi. Crkve su bile na veoj cijeni od groblja zbog Bo~je nazo nosti u svetohraniatu i blagotvornosti liturgije. Uz to, grob u crkvi je sagraen od kamena, zaatien i ozna en, pa e bolje sa uvati tijelo do dana Drugog dolaska. Praksa pokapanja u crkvama airila se poput poaasti unato  opetovanim zabranama kanonskog zakona. Crkve su se pak natjecale za ato vei broj ukopa, jer je to bilo praeno nov anim legatima. Diversis spominje da su podovi franjeva ke i dominikanske crkve bili poplo ani nadgrobnim plo ama. Sudei prema raspravi na sjednici Velikog vijea, u proljee 1434. Dubrov ani su se na sve na ine nastojali domoi groba u nekoj od crkava ili samostana u gradu. Dogaali su se slu ajevi dvostruke prodaje i prisvajanja grobova. }elei stati na kraj tim svakodnevnim skandalima, Veliko vijee odlu uje da se ubudue grobovi ne smiju graditi niti prodavati bez dopuatenja Malog vijea. `toviae, zabranjeno je i otvarati grobove bez pristanka upravitelja crkve ili samostana. Sveta mjesta koja pojedinci biraju za svoj grob su na prvome mjestu franjeva ki samostani, katedralna crkva sv. Marije Velike, samostan sv. Klare, sv. `imuna, sv. Andrije na pu ini, sv. Stjepana na Pustijerni, dominikanski samostan. Spominje se i groblje pored sv. Stjepana i kod benediktinskog samostana na Lokrumu. Povlaatenost ukopa u crkvi podjednako se dodjeljivala pu anima i plemiima. Oporuke uglavnom ne govore o mjestu pokopa, jer se vjerojatno podrazumijevalo gdje e pojedinac biti pokopan. Obi aj je bio pokopati pokojnika uz njegove pretke, ali poneki su radije birali spasonosno okrilje svetiata nego grobove predaka. Za ~ene nije bilo odreenog pravila, jer su bile vezane dvostrukom solidarnoau, uz roditeljsku obitelj i uz mu~a. Rijetko, ali ipak, supru~nici naglaaavaju ~elju da po ivaju zajedno. O nadgrobnim spomenicima ima iznimno malo zapisa, jer je to vjerojatno bilo rijeaeno usmenim dogovorom s rodbinom. Tek rijetki e navesti da ~ele kameni spomenik koji e obilje~iti njihovo po ivaliate. U 16. stoljeu ljudi mnogo viae govore o polo~aju svoga groba u crkvi, u kojoj je kapelici, uz koji oltar i tra~e da se grob ozna i njihovim imenom i znakom. Neke vlasteoske obitelji, primjerice, Gundulii, imali su vlastitu kapelicu u sakristiji franjeva ke crkve. Kult mrtvih vezan je uz obiteljsku tradiciju i kult predaka, osobito u plemikim obiteljima. Vlastite grobnice ili kapelice podupiru to sjeanje i osjeaj povezanosti roda kojeg ine ~ivi i mrtvi. Zamahom religioznog ~ivota i utjecajem humanisti kih postavki, oporuke se mijenjaju dobivajui sve anu notu, osobito u 15. stoljeu. Dubrova ke oporuke s kraja 13. i iz 14. stoljea spomenut e se samo kratko prolaznosti ~ivota i neznanog asa smrti, dok se kasnije javljaju itava razlaganja o ~ivotu i smrti, Bogu i ovjeku. Umna~aju se stilisti ke figure, obogauju se slike ~ivota i smrti. esta su podsjeanja na krhkost i nemo ovjeka, kratkou ~ivota, neizbje~nost smrti, bijedu i taatinu ovog svijeta, vlastitu greanost, neminovnost Bo~je volje, strah od Boga. }ivot se usporeuje s vodom koja protje e i ne vraa se ili sa stazom na kojoj su ljudi privremeni putnici. Predod~ba o ~ivotu kao putu, kratkom i fragilnom, vezana je uz koncepciju vremena. Vrijeme ~ivota je kratko, ali je dovoljno za izgradnju vlastitog spasenja. Ono je dragocjeno i ne smije se gubiti. Svijest o prolaznosti ~ivota mo~e djelovati na ovjeka tako da on stane grabiti ovozemaljske vrijednosti i u~itke ili tako da se usmjeri prema onostranom. S vremenom se ova dva stava pro~imaju i usklauju, to jest, ovozemaljski ~ivot miri se sa zahtjevima spasenja. Smrt opisuju kao "sjenu tijela", nemilosrdnu krvnicu koja ne propuata naplatiti dug, nikome ne opraata, pred kojom smo svi jednaki. Ona putuje i kosi svijetom, a nitko ne zna kada e ga dohvatiti. Manje slikovita, ali vjerski ja a je predod~ba smrti kao prijelaza s ovog svijeta u bolji. Sve ato je roeno umire, a sve ato raste stari. Pod pritiskom toga neprekidnog memento mori, mnogi se utje u milosti "tvorca svoje duae", svjesno ili putem zagovornika, molei da ih spasi paklenih muka i privede "svojoj slavi". Smjenjuje se povjerenje u milost Bo~ju i strah od njegove srd~be. Zagovor svetaca smatrao se vrlo djelotvornim na putu spasenja. Sudbina duae nije ovisila samo o vagi nego i o milosti koju su oni mogli ishoditi. Osobito se atuje zagovor Djevice Marije, "odvjetnice greanika". Prva i posljednja u nizu naru enih misa uvijek su bile u njezinu ast, jer je ona, prema rije ima mnogih bogobojaznih Dubrov ana, "po etak i kraj njihove pobo~nosti". esto se pojavljuje i zaziv Duha Svetoga ili mise u njegovu ast. Vjernici se utje u i zajednici svetaca. Omiljeli posrednik bio je sveti Vlaho, zatim arkaneo Mihovil i drugi. Neki graani obraaju se osobnim zaatitnicima po kojima su dobili ime. Kult svetaca takoer je vezan uza spasenje, jer oni su zagovornici ovjeka pred Bogom. Nasuprot zagovornicima i pomonicima stoji suprotna sila, neprijatelj ljudskog roda. U svakom se ovjeku vodi borba izmeu dobra i zla, a avao je onaj koji ga vu e ka zlu, gubitku duae i paklenim mukama. On stalno prati ovjeka i eka njegovu pogreaku. Zato treba stalno biti budan i sve initi u ime Bo~je. Strah od avla veoma je primjetan u oporukama, uza svijest da, podlije~ui njegovim varkama, ovjek sam snosi krivnju. Ivan Marinov de Georgio smatra oporuku sredstvom koje e sprije iti sotonske namjere, jer e njome sve biti sreeno, a avlu nee niata ostati. Oporu itelji esto spominju bolesno i slabo tijelo nasuprot zdravoj i pribranoj duai. Razvidno je da su bili svjesni svoga zdravstvenog stanja i blizine smrtnog asa, jer su se morali doli no pripremiti. Smrt nee biti straana za onoga tko je ~ivio u skladu s vrlinom, pa kraanin mora ~ivjeti kao da e svaki as umrijeti. Arisova ideja o usredoto enosti srednjovjekovnog ovjeka na vlastitu smrt, a ne na smrt drugoga, sukladna je onom ato svjedo e dubrova ki izvori. U maniri formule gotovo svaka oporuka citira poruku Evanelja "estote parati, vigillate et orate, quia nescitis diem neque oram". "Mors certa, hora incerta." - to je deviza srednjovjekovnog ovjeka. Dobroj duai smrt ne mo~e nauditi, pa ona postaje va~nijom od tijela "koje se vraa zemlji od koje je na injeno". U nekim se oporukama osjea sigurnost za svoju duau, na temelju Bo~je milosti, ali i svijesti o poatenom i pobo~nom ~ivotu koji su proveli. Ako je suditi prema sadr~aju brojnih oporuka dubrova kih ljudi umrlih prije davnih stoljea koje su proale kroz moje ruke, zaklju ak o makabristi kom, morbidnom srednjem vijeku ini se ishitrenim. Povjesni ari dvoje o tome je li makabrizam izraz duboke uronjenosti u ovozemaljski ~ivot ili prezira prema njemu. Takvo razmialjanje proizlazi iz svijesti o prolaznosti vremena, zemaljskih dobara i ljudskog tijela. Zbog toga naglasak pada na propadljivost, na kraj ovog ~ivota, a ne na po etak boljeg, ali nepoznatog. Kakav god bio ishod te diskusije, malo e pomoi u tuma enju osjeajnosti prema ~ivotu i smrti srednjovjekovnih Dubrov ana, jer u njihovim oporukama gotovo da nema ni traga takvim razmialjanjima. Na samrtni koj postelji nastojali su okrenuti lice prema nadolazeem i oprostiti se s pro~ivljenim. U unificirane fraze koje im je nudio nazo ni notar, unosili su tragove osobne pobo~nosti. Primjetno je kajanje, osjeaj greanosti, skruaenost pred Bogom i smru i predavanje u ruke Bo~je milosti. Vjera u vje nost, u pro~imanje svijeta ~ivih i mrtvih olakaavala je ovjeku misao na smrt, no oporuke su ipak svjedo anstvo straha i ~aljenja. Neki, mu eni teakom savjeau, u strahu mole Boga da ih poatedi i Pakla i istiliata, a drugi izravno mole za Raj. Ustraaeni su zato ato su se, prema vlastitim rije ima, "kasno sjetili svojih grijeha i nisu se bojali Boga". Zabrinuti su prije svega za svoju duau, jer samo nju mogu ponijeti u drugi svijet i po njoj e im biti sueno. Jednoduano su davali prednost drugom ~ivotu, pred ovim, koji je kratak, bijedan i podlo~an smrti. Meutim, kroz njihove odredbe namijenjene spasu duae probija ~al za ovozemaljskim ~ivotom, sa svim njegovim radostima i bolima. Teako im je ostaviti vlastito tijelo, prema kojem nipoato ne gaje prezir. Prezrive formule o propadljivosti tijela i prolaznosti ~ivota nau ene su fraze, koje svojim odredbama nesvjesno pobijaju. U oporukama se nikada ne govori o vlastitom leau i o raspadljivosti tijela. U uporabi je isklju ivo rije  "corpus", nikada "cadaver". Iznimno rijetko spominju se kosti, ali samo vezano uz frazu o posljednjem po ivaliatu. Osobito su teako podnosili rastanak s voljenim muakarcem ili ~enom, ak i te~e nego s djecom. Mnogi je muakarac posvetio itave odlomke molbama ocu i brai da se pobrinu da njihova "dilecta uxor" ili "sponsa" ne ostane bez pa~nje. }estoka borba muakaraca da sprije e ponovnu udaju svoje ~ene, koju bi feministi ki pokret lako proglasio na inom ugnjetavanja ~ena, znak je posjedni ke muake ljubavi, ali posredno i vezanosti za ~ivot. Kako bi se ina e moglo objasniti da ovjek koji stoji pred vratima crnog tunela tako strastveno misli o tome hoe li tko le~ati u njegovoj postelji. }ene manje preta u ljubav u rije i, ali njihov darak pa~nje i nastojanje da, unato  protivnim uzusima, ostave imovinu mu~u, rje iti su znakovi. Manje, ali ipak, iskazuje se tuga zbog rastanka s djecom, braom, roditeljima i prijateljima. Mladi ljudi ~ale za prerano izgubljenom mladoau. Bolna spoznaja o kratkoi i krhkosti ~ivota koju ni jedna oporuka ne ispuata, izraz je dubokog ~ala za tim ~ivotom, duboke uronjenosti u njega. Odnos prema smrti oblikovan je s jedne strane vjerskom utjehom, nadom spasenja i uskrsnua, ali je takoer bitno odreen vezanoau uza zemaljski ~ivot. Oporuke piau bolesni, stari, ugro~eni ljudi, svjesni svoga stanja i skore smrti, ali joa uvijek ~ivi. Duaa im se usmjerava prema vje nosti, ali ih instinkt okree prema poznatom svijetu i ljudima. Osjeaji se dijele izmeu ovostranog i onostranog, te, kako kod koga, i jedni i drugi mogu pretegnuti. Pobo~nost i priprema za smrt doimaju se iskrenima, ali je vezanost za ovozemaljski ~ivot veoma jaka. Onom se svijetu mo~e radovati duaa, dok se ovom raduje cjeloviti ovjek. Odnos prema smrti nije niata drugo nego izraz ljubavi prema ~ivotu. Summary Between the Earthly and Eternal Life The Permeation of Material and Transcendental Images in the Testaments of the Citizens of Dubrovnik in the Late Middle Ages Medieval testaments are conventional notarial documents, but even so, they reflect personal beliefs, feelings and the experience of the world and other people. In the course of time the testament became the inevitable part of the preparation for a proper death. The fear of dying without a written last will united with the eschatological fear of the Last Judgement. Furthermore, this moment gave importance to the person who was about to make the great transition to the other world. The testaments from medieval Dubrovnik, as well as the usual last rites show some particularities due to the social consequences of the political order and the economy based on the trade. On the other side, the attitudes towards death and the other world were also deeply influenced by the teaching of the Church, especially through the Franciscan and Dominican preaching. The contradiction between the demands of the trade business and the strict Canon laws caused fear among the merchants from the punishment in the eternity. The solution was found in the new idea of salvation, which allows everyone to redeem his sins, to "purchase the Paradise". This idea was supported by the image of Purgatory, "the waiting room of the Paradise", where the souls of the dead can be saved by the intervention of the living. The Purgatory became the instrument of the Church's power and the source of its income. At the same time it brought comfort and hope to the believers faced with death and the eternal justice. The officials of the Republic controlled the distribution of these revenues, taking care of the poor and ill inhabitants. The testators bought God's mercy with considerable legacies for the messes, prayers, churches and monasteries, for the alms, pilgrimages, leprosories, hospitals, for poor girl's dowries etc. The obsession with preparation for death reached its peak in the 15th century. Then, the Christian vision of death was connected with the humanistic recognition of the individual importance. The testaments change and become more solemn. Everything was ritualized, from the moment of death to the funeral ceremony. The noblemen's funerals were occasions not only for religious but also for the state ritual. The equality in death was derogated by the advantages which emphasized the dignity of the ruling class. Concerning the spiritual preparation for death, people show great interest for their burial site. The burial on the holy place, particularly in the church, contributed very much to the redemption of the soul, due to the beneficial influence of God's presence in the tabernacle, the liturgy and the relics. In these testaments there is no trace of macabre thoughts. Saying farewell to the earthly life and giving themselves in God's hands, the testators express repentance and piety. All of them, men and women, unanimously favoured the other life in comparison to this one, short and fragile. Yet, this painful awareness of the fragility of the life is primarily the expression of sorrow they felt for loosing it. Their attitude towards death is in fact the expression of the love for the life. Srednjovjekovne oporuke sastavljene su prema konvencionalnom obrascu notarskog dokumenta, ali se kroz njih o ituju osobne ispovijedi, do~ivljaj svijeta i ljudi oko sebe. U o ima srednjovjekovnih ljudi oporuka je tijekom vremena postala neizostavnim dijelom pripreme za dobru smrt. Strah od smrti bez oporuke povezao se s eshatoloakim strahom od posljednjeg suda. Uz to, taj je trenutak davao izuzetnu va~nost osobi koja je raspolagala svojim zemaljskim dobrima i pripravljala se na veliki prijelaz. Specifi nost pripreme dubrova kih graana za smrt proizlazi iz posebnosti druatvenog ureenja i gospodarstva usmjerenog prema trgovini. S druge strane, na oblikovanje predod~bi o smrti utjecalo je u enje crkve, osobito kroz propovijedi franjevaca i dominikanaca. Neusklaenost zahtjeva trgova kog posla i strogih zahtjeva Crkve izazivala je u ljudima osobiti strah od kazne na drugom svijetu. Rjeaenje se naalo u oblikovanju nove ideje o spasenju, koja dopuata mogunost otkupa grijeha, kupovine raja. Tu je ideju podr~avala i predod~ba o istiliatu, ekaonici raja, u kojoj duae umrlih mogu biti otkupljene intervencijom ~ivih vjernika. istiliate postaje instrumentom moi Crkve i izvorom njezinih prihoda, a vjernicima ubla~ava strah od velikog prijelaza. Dr~avne slu~be nadzirale su raspodjelu tih dobara, skrbei za ugro~ene slojeve stanovniatva. Oporu itelji kupuju Bo~ju milost legatima za mise i molitve, hodo aaa, milostinju, gradnju crkava itd. Zaokupljenost pripravom za smrt doala je do vrhunca u 15. stoljeu. Kraanska vizija smrti tada se vezuje s humanisti kim stavom o posebnosti osobe. Oporuke se mijenjaju, zadobivajui osobito sve anu notu. Sve postaje ritualizirano, od samog asa smrti do pogrebnih obreda. Pogrebi dubrova ke vlastele bili su osobito sve ani, jer to je bila prigoda ne samo za vjerski, ve i za dr~avni ritual. Jednakost u smrti bila je dokinuta prednostima koje su podvla ile dostojanstvo vladajueg stale~a. U sklopu duhovne priprave za smrt ljudima je osobito bilo va~no mjesto ukopa. Ukup na svetom mjestu, osobito u Crkvi pridonosio je spasenju duae, zbog blagotvornog utjecaja Bo~je nazo nosti u svetohraniatu, liturgije i moi svetaca. U oporukama srednjovjekovnih Dubrov ana nema traga makabristi kog stava prema smrti. Opraatajui se s ovozemaljskim ~ivotom oni izra~avaju kajanje i pobo~no predavanje u Bo~je ruke. Jednoduano su davali prednost drugom ~ivotu, pred ovim, koji je kratak, bijedan i podlo~an smrti. Meutim, bolna spoznaja o kratkoi i krhkosti ~ivota koju niti jedna oporuka ne ispuata, izraz je ~aljenja za njime, duboke uronjenosti u njega. Odnos tih ljudi prema smrti nije niata drugo nego izraz ljubavi prema ~ivotu.  Bo~e, udovica Marina de Crieua, ka~e da prije smrti ~eli u initi sve ato je potrebno za zdravlje njezine duae, prije svega, pobrinuti se za raspodjelu zemaljskih dobara. Povijesni arhiv Dubrovnik, Testamenta X.1, sv. 17, 24-25; sv. 19, 87'. Sli no, sv. 16, 15'; sv. 18, 111', 138.  Codex diplomaticus, sv. XVI, 428. Gregor remoanik, Spisi dubrova ke kancelarije I, Zagreb 1951. (MHR I), 136. Russa, unuka Ruska de Babalio sastavila je 1453. oporuku prije zavjetnog puta u Rim, iako je bila mlada i zdrava. Umrla je tek 20 godina kasnije. Mlada ivana de Bona pozvala je notara strahujui od bliskog poroaja koji, na ~alost nije pre~ivjela. Dominik Marinov de Goze sreuje svoje prilike prije puta u Italiju gdje se trebao posvetiti studiju. Svojoj je duai dobro u inio, jer je samo nekoliko mjeseci kasnije podlegao kugi. Testamenta X.1, sv. 22, 30; sv. 16, 8; sv. 18, 166. Sli no: sv. 17, 32; sv. 18, 121; sv. 21, 172'-173; sv. 22, 16'-17. Philippe Aris, L'homme devant la mort, I Le temps des gisants, Paris 1977., 18, 188.  Testamenta X.1, sv. 15, 1', 41-42', 83'-85, 133, 175-176'; sv. 17, 41-42'; sv. 19, 156'; sv. 20, 82'-83; sv. 21, 88, 88', 89,  Statut grada Dubrovnika, Dubrovnik 1990., III/ 41, 42; IV/ 17, 19, 49, 59; VIII/ 29, 33, 43, 94, 95. Liber viridis, ed. B. Nedeljkovi, SANU, Zbornik za IJK III., knjiga XXIII., Beograd 1984., cc. 27, 300, 326, 386, 392, 469, 493.  Prvi dominikanski samostan na tlu Hrvatske utemeljen je u Dubrovniku 1225. godine, a od 1482. postoji joa jedan, na Lopudu. Franjeva kih je samostana na dubrova kom podru ju bilo viae. Prvi je ustanovljen samostan u gradu, a slijedilo je utemeljenje joa nekoliko franjeva kih zajednica u okolici. Franjo `anjek, Crkva i kraanstvo u Hrvata, Zagreb 1988., 280, 304-312. Usporedi: Jacques Le Goff, Ordres mendiants et urbanisation dans la France mdivale, Annales 25, 4, 1970., 926-936. Isti, "Trades and Professions as Represented in Medieval Confessors' Manuals", u: Time, Work and Culture in the Middle Ages, Chicago-London, 1980., 118.  Bernard Hamilton, Religion in the Medieval West, London, 1986., 108-110. Kotruljevi ka~e da je molitva jedino onda prava, ako je praena uzdasima i zalivena suzama. Benedikt Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, Dubrovnik, 1989., 245.  Benedikt Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, 227-229.  Jacques Le Goff, "Merchant's Time and Church's Time in the Middle Ages", u: Time, Work and Culture in the Middle Ages, Chicago-London, 1980., 31. Penitencijali i priru nici za ispovijed pokazuju da su grijesi bili kategorizirani po profesionalnom kriteriju, jer se unutar Crkve smatralo da opasnost nije samo u sedam smrtnih, izvornih grijeha, ve osobito u bezbrojnim zamkama pojedinih profesija, meu kojima je trgova ka bila uvijek osobito istaknuta. Jacques Le Goff. Trades and Professions, 119. I meu samim trgovcima bio je proairen zazor od nekih grijeha profesije, osobito lihve koju Kotruljevi ozloglaauje i smatra da lihvari moraju biti izopeni. O trgovini i savraenom trgovcu, 49-51, 203-211, 255-259, 265, 279, 285.  Slika Drugog dolaska i Posljednjeg suda nije nestala, a to se iskazuje u esto ponavljanoj predod~bi o lijevoj, prokletoj i desnoj izabranoj strani. Posljednji sud predo uje se prema slici zemaljskog suda, s odreenim pravnim postupkom i izvraenjem pravde. Testamenta X.1, sv. 18, 104; sv. 20, 46. Le Goff, La naissance du purgatoire, Paris, Gallimard, 1981., 307. Aris, L'homme devant la mort, 105, 112.  Rukopisnih artes moriendi ima 234, a s izumom tiska njihov broj i popularnost rastu. Njihov utjecaj na predod~be o smrti i umiranju je velik nerazmjerno tome broju, jer je mnoatvo ljudi o tome ulo preko propovijedi. Roger Chartier, Les arts de mourir 1450-1600, Annales E.S.C. 1, 1976., 52, 53-56, 61. Alberto Tenenti, Il senso della morte e l'amore della vita nel Rinascimento (Francia e Italia), Einaudi, Torino, 1989., 20, 62-109. Aris, L'homme devant la mort, 22.  Testamenta X.1, sv. 11, 233; sv. 14, 91'; sv. 19, 60, 63; sv. 33, 24-24'; sv. 20, 6'.  Aris, L'homme devant la mort, 40, 48-51.  Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, 49. Usporedi: Tenenti, Il senso della morte, 34-42, 177-185.  Le Goff, La naissance du purgatoire, 179, 181, 229-231, 284-285, 334. Tenenti, Il senso della morte, 33. Hamilton, Religion in the Medieval West, 46-47, 129-131.  Le Goff, La naissance du purgatoire, 368. Frano ale, O ~ivotu i djelu Marina Dr~ia, Zagreb, 1987., 19-20. Aris, L'homme devant la mort, 148-151.  Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, 143, 209, 253, 293.  Josip Lu i, Spisi dubrova ke kancelarije II., Zagreb, 1984., (MHR II), 233-244. Testamenta X.1, sv. 9, 48', 49; sv. 13, 164'; sv. 15, 15-18; sv. 16, 29'-32, 84-86', 166-170; sv. 17, 113'-116, 165'-171; sv. 18, 104-108', 133-136, 161'-165'; sv. 19, 90'-92', 129'-131', 97'-101, 101'-104'; sv. 20, 164-177; sv. 21, 58-60, 75'-78', 107'-115', 150.  Kosta Vojnovi, Dr~avni rizni ari Dubrova ke Republike, Rad 46, Zagreb, 1896., biljeaka 26, str. 48. Povijesni arhiv Dubrovnik, Manuali pratici del Cancelliere XXI, sv. 12, Liber croceus, ca. 120. MHR II, 326-330. Susan Mosher Stuard, A City of Deference: Ragusa/Dubrovnik in the Medieval Centuries, Philadelphia, University of Pennsylvannia Press, 1992., 99. Testamenta X.1, sv. 5, 116'-117; sv. 10, 91; sv. 11, 65; sv. 12, 70', 138', 194; sv. 13, 94', 147, 175', 195, 203'; sv. 14, 2'; 49; sv. 15, 68; sv. 18, 24, 104', 163.  MHR I, 136, 157.. MHR II, 277-278, 296-297, 330, 331, 334, 336. Testamenta X.1, sv. 18, 46'.  MHR I, 310-311. Testamenta X.1, sv. 5, 116'-117; sv. 19, 48'; sv. 20, 151', 167'. Aris smatra da su detaljni navodi o davanjima za duu izraz nepovjerenja prema nasljednicima, jer bi se u suprotnome usmeno dogovorili o legatima. Philippe Aris, Eseji o historiji smrti na Zapadu, Beograd, 1989., 55.  Kosta Vojnovi, Bratovatine i obrtne korporacije u Republici Dubrova koj, Statuti dubrova kih bratovatina od XIII. do XVIII. vijeka, MHJSM, VV, Zagreb, 1899., 75.  Le Goff, La naissance du purgatoire, 370. Aris, L'homme devant la mort, 190.  Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik, 1983., I, 42. Le Goff, Merchant's Time and Church's Time, 38.  MHR II, 279-280. MHR I, 332. Testamenta X.1, sv. 21, 130'; sv. 19, 88'; sv. 18, 137-137'; sv. 20, 156.  Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, 235. Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, I, 42. Le Goff, La naissance du purgatoire, 238. Aris, L'homme devant la mort, 154-159.  Testamenta X.1, sv. 19, 63'; sv. 39, 254-256'; sv. 21, 89'-90'. Aris, L'homme devant la mort, 173-174. Hamilton, Religion in the Medieval West, 110.  Vojnovi, Statuti dubrova kih bratovatina, 59.  Matej, 25, 41-46. Toma Akvinski, Opera omnia, ed. S.K. Frette, P. Mare, Paris, 1894., II, 2, qu. 32, 317. Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, 245-253, 293.  Dimitrije de Menze, ostavio je poveu svotu za objed o blagdanu sv. Dimitrija, na koji je bio pozvan itav dubrova ki kler i svi siromasi iz grada, podgraa i Lokruma. Pri tome nije mislio samo na spas svoje duae, ve i na duae svih onih koje je oatetio tijekom svoga ~ivota, a viae nije imao prilike ispraviti nepravdu prema tim ljudima. MHR II, 335-336. Aris, L'homme devant la mort, 167.  MHR II, 233-234, 330-331, 373-374, 377. MHR I, 136, 156-157.  Testamenta X.1, sv. 9, 48', 72', 116, 118-119; sv. 11, 130'-131; sv. 12, 204'-205; sv. 13, ca. 43'-44', 45'; sv. 15, 43, 108, 114'; sv. 19, 88'-89, 124-124'; sv. 17, 24'; sv. 20, 165; sv. 21, 89'; sv. 16, 87'; sv. 18, 32'. `anjek, Crkva i kraanstvo, 353. MHR II, 374-375.  MHR I, 156-157. MHR II, 235-236. Testamenta X.1, sv. 35, 64'-65. Povijesni arhiv Dubrovnik, Reformationes II, sv. 33, 77, 88. Diversa Notariae XXVI, sv. 11, 148.  Jakov Matejev de Georgio nalo~io je 1462. svojoj ~eni Nikoleti da proda njegove knjige, prstenje, odjeu i barke za tu svrhu. Testamenta X.1, sv. 33, 24-24'; sv. 18, 33'.  Liber viridis, cc. 190, 191, 192, 198, 251, 252, 392, 469. Testamenta X.1, passim.  MHR II, 318-319. Ivan Andrije de Volze, ostavio je 1465. godine 5000 dukata, od 11000 koliko je imao u gotovini, u zaklade za razne svrhe, in perpetuum, uz prihode od imanja. Testamenta X.1, 169'-171'. Liber viridis, cc. 190, 146. Usporedi: Aris, L'homme devant la mort, 179-180.  Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad, Dubrovnik 1994, 68-69.  Spominju se zajednice treoretkinja na Pilama i u Gru~u. Testamenta X.1, sv. 17, 90; sv. 19, 7'-8'; sv. 15, 30, 43. Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, II, 13. Usporedi `anjek, Kraanstvo na hrvatskom prostoru, 192.  Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, Glava X, "O svraetku trgov evu", 457-467  Liber Croceus, ca. 116, 1494. Povijesni arhiv Dubrovnik, Acta Consilii Rogatorum, III, 33, 173'-178', 191-193, 1515. Acta Consilii Minoris V, 26, 165, 172', 207', 226; 27, 132'. Usporedi: Christiane Klapisch Zuber, Philippe Braunstein, Florence et Venise: Les rituels publics a l poque de la Renaissance, Annales E.S.C., 38,5, 1983., 1111.  Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, XVIII, 64. Liber croceus, ca. 84.  Vojnovi, Statuti dubrova kih bratovatina, 6-7, 13-14, 23, 59, 63-64, 70, 89-90  Vojnovi, Statuti dubrova kih bratovatina, 22, 33. I vlastela su se upisivala u ovu bratovatinu. Testamenta X.1, sv. 13, 7'-9'a, 96; sv. 17, 113'; sv. 18, 104.  MHR II, 307-308. MHR I, 293. Jacques Chiffoleau zanimanje za vlastiti pokop tuma i te~njom za afirmacijom individualnosti. Perch cambia la morte nella regione di Avignone alla fine del Medioevo, Quaderni storici 50, 1982., 461.  Povijesni arhiv Dubrovnik, Distributiones testamentorum, X.2, 9, 102-105. Usporedi: Chiffoleau, Perch cambia la morte, 454. Sharon T. Strocchia, Death and Ritual in Renaissance Florence, Baltimore-London 1992, 67-74.  Le Goff, La naissance du purgatoire, 369. Aris, L'homme devant la mort, 37-38, 51-57, 77. Chiffoleau, Perch cambia la morte, 457. Testamenta X.1, sv. 18, 133. Diversis, Opis Dubrovnika, 15-17  Liber viridis, c. 274, 218-219.  Poznati dubrova ki notar Tomazin de Sauere ka~e da ~eli biti pokopan u franjeva koj crkvi, bez obzira gdje umro. MHR II, 326-330. Sli no: Dobre de Guerero ~eli da se svake nedjelje tijekom godinu dana pjevaju za nju mise u franjeva koj crkvi. }eli im ostaviti prihod sa svog posjeda, a ako oni to ne bi primili neka se posjed proda i kupi misna i dnevna odjea za sve redovnike. MHR II, 331-332, 332-334. MHR I, 327. MHR II, 253-254, 307-308, 326-330, 360-361, MHR I, 105-106, 203. Testamenta X.1, sv. 11, 134'; sv. 12, 48', 73'-74, 87', 115', 127; sv. 13, 31'; sv. 14, 8, 68', 163; sv. 16, 166'; sv. 17, 24; sv. 20, 156. Povijesni arhiv Dubrovnik, Vendite cancellarie XXXI, 1, 171.  Benvenuta iz Splita, mlada nevjesta Bubanje de Bubagna, umirui nedugo nakon vjen anja moli mu~a i majku da se pobrinu za njezino po ivaliate, zahtijevajui samo da joj se ondje, kad mu doe as pridru~i njezin mu~. MHR II, 213. Paula de Sorgo 1535. godine izra~ava ~elju da bude pokopana uz mu~a, u sakristiji crkve Male brae, no ako to ne bi bilo mogue, izabrala je kapelicu "dele femine". Testamenta X.1, sv. 36, 103. Nicoleta, udovica Luke de Saracha spominje obiteljsku grobnicu. Testamenta X.1, sv. 16, 126. Sli no: sv. 11, 1-2'.  MHR I, 105-106. Testamenta X.1, sv. 20, 101'; sv. 36, 10a, 103; sv. 35, 88'-89'  MHR II, 233-234. MHR I, 136. Testamenta X.1, sv. 10, 95'; sv. 11, 197; sv. 12, 127; sv. 13, 75'; sv. 15, 139-139; sv. 18, 137-137'; sv. 19, 63, 165'-166'; sv. 20, 106'; sv. 17, 42, 86; sv. 20, 109'; sv. 18, 32, 121; sv. 21, 75', 138'. Usporedi: Tenenti, Il senso della morte, 43-45, 49.  Testamenta X.1, sv. 9, 1-3. 72', 77, 142'; sv. 12, 117; sv. 20, 164; sv. 35, 64'-65; sv. 21, 89'-90'; sv. 18, 32; sv. 11, 65; sv. 21, 64'.  Testamenta X.1, sv. 18, 56'.  CD XVI, 428. ime Juri, Prilozi biografiji Ivana Gazulia, Anali HI JAZU VIII-IX, 1960-61., 476-477. Testamenta X.1, passim. Tenenti, Il senso della morte, 32. Aris, Eseji o historiji smrti, 36 etc.  Testamenta, X.1, sv. 9, 77, 142'; sv. 14, 136; sv. 18, 64, 84, 104, 137-137'; sv. 20, 101', 164; sv. 22, 19.  Tenenti, Il senso della morte, 30-32, 121-125. Aris, L'homme devant la mort, 120-125, 131.  Osobito je dojmljivo kajanje i te~ak osjeaj krivnje Volze Miha de Babalio koji usrdno moli svoje najbli~e, sve kraane i Boga za oproatenje. Opetujui bez prekida "culpa mia, culpa mia", optu~uje se da je uzurpirao dobra svojih bli~njih i ocrnjivao i sramotio i ~eli se iskupiti naknadom i darovima. Testamenta X.1, sv. 22, 1-4; sv. 10, 136, sv. 11, 103; sv. 12, 117, 120-120'; sv. 13, 7', 45'; sv. 21, 53'; sv. 17, 19.  Testamenta X.1, sv. 13, 147-148'.  Liza, ~ena Petra Vlahovog de Grade, osim legata za duau sve ostavlja mu~u. Zabranjuje bilo kome da se u to mijeaa i " ak ka~e: Nemojte se uditi, to je iz poatovanja i ljubavi. Stjepan de Zamagno, veoma zaljubljen u svoju ~enu moli svog oca da svu dobrotu koju je dobio od njega vrati mladoj Gondoli. Testamenta X.1, sv. 20, 86'-87; sv. 13, 19'a-21'. PAGE 22 PAGE 21 %%**$-&-;<AArGtGMNPPRRXXbbll(r*rxx~~܁ށ~rtțʛޠdfHJγг$&tv46"$0202j0JCJU6CJhnH  CJhnH \>$VX%%AANXXbxΛ$d d $d >$VX%%AANXXbxΛhԳz( * >!((r@GGGGbGdG.H/HJ?O?QsRTX$`deiiilqrtx@{{z\f>8b"6^J|ޚ,B.DX eΛhԳz( * >!((r@GGGGbGdG.H/HJ?O?QsRT$d d " $ 8:!!&&((--3399l@n@iill l.lrllFpZpTqqqqrrrssstt(w`ww"xxxxxx yz{@{B{p{{{{^||t(z|h0$R\^`t6CJhnH j0JCJU CJhnH \TX$`deiiilqrtx@{{z\f>8b"6d t Lfh>@T(bЋ2pЌ 8:VRbc"$F67A[iΖ^_Bv4JLܙ2l|~ҚޚЛ ,.6CJhnH j0JCJU CJhnH \6^J|ޚ,B.DX ֭r:r ,.2BDŸ.0DE&XZj *fLʪ٪D֭حЮ`4KfӰ-[jrs:<rt   ,-ؽٽH $Rj0JCJU6CJhnH  CJhnH \֭r:r ,ؽfFR^xz|,ؽfFR^`xz|d h $&`#$RfhFH\RTZ^`bnptvx|~0JmH0J j0JUCJOJQJhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH  ' 0@P. C!"#$p% [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font,@,Header  9r &)@& Page Number6*@6Endnote ReferenceH*8&@!8Footnote ReferenceH*, @2,Footer  9r  O M!$R&_'A*s/K47K:s=>@?AsDE9GIKKoNIPP$SWDZ^`bch pprtvIwj{D}~wщێ|zܗϚ6  !"#$%&'()*+,-./0123456789:r)  vg @RD^(ZPRm !!3#{##o$V%2&&')+4,U--..NFNV_>hq{yyUt?_% B6  0    J [  M "$'t.RΛT6, '!! Istvn Rmer'C:\My Documents\Zdenka\Radovi\ANIMA.DOC@ӭ֭D`pӭӭ  !"#%&'()*+,-./012345689:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ\]^_abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~000000000007777ffflllPPPP P PPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPFPHPJPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFP@PTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvP@PzP|P~PPPPPPPP@PP$@PP,@PPPPPPPH@PPPT@PPP`@PPPPPPx@PPPPPGTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hK3FK3FwNE!d<NA RAZMEI OVOG I ONOG SVIJETA Istvn Rmer Istvn Rmer Oh+'0|  8 D P\dltNA RAZMEI OVOG I ONOG SVIJETAiA R Istvn RmerOG stvNormalR Istvn RmerOG 2tvMicrosoft Word 8.0N@@j0j@j0jw ՜.+,D՜.+,L hp|   ZEN<  NA RAZMEI OVOG I ONOG SVIJETA Title 6> _PID_GUIDAN{54048761-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     Root Entry Fgԉ0j1TableWordDocument)SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q