Naslov
Na razmeđi ovog i onog svijeta. Prožimanje pojavnog i transcendentnog u dubrovačkim oporukama kasnoga srednjeg vijeka
(Between the Earthly and Eternal Life. The Permeation of Material and Transcendental Images in the Testaments of the Citizens of Dubrovnik in the Late Middle Ages)

Autori
Janeković Roemer, Zdenka

Izvornik
Otium. Časopis za povijest svakodnevice (1330-2485) 2 (1994), 3-4; 3-16

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
srednji vijek; urbana povijest; religija; smrt
(Middle Ages; urban history; religion; death)

Sažetak
Srednjovjekovne oporuke sastavljene su prema konvencionalnom obrascu notarskog dokumenta, ali se kroz njih očituju osobne ispovijedi, doživljaj svijeta i ljudi oko sebe. U očima srednjovjekovnih ljudi oporuka je tijekom vremena postala neizostavnim dijelom pripreme za dobru smrt. Strah od smrti bez oporuke povezao se s eshatološkim strahom od posljednjeg suda. Uz to, taj je trenutak davao izuzetnu važnost osobi koja je raspolagala svojim zemaljskim dobrima i pripravljala se na veliki prijelaz. Specifičnost pripreme dubrovačkih građana za smrt proizlazi iz posebnosti društvenog uređenja i gospodarstva usmjerenog prema trgovini. S druge strane, na oblikovanje predodžbi o smrti utjecalo je učenje crkve, osobito kroz propovijedi franjevaca i dominikanaca. Neusklađenost zahtjeva trgovačkog posla i strogih zahtjeva Crkve izazivala je u ljudima osobiti strah od kazne na drugom svijetu. Rješenje se našlo u oblikovanju nove ideje o spasenju, koja dopušta mogućnost otkupa grijeha, kupovine raja. Tu je ideju podržavala i predodžba o Čistilištu, čekaonici raja, u kojoj duše umrlih mogu biti otkupljene intervencijom živih vjernika. Čistilište postaje instrumentom moći Crkve i izvorom njezinih prihoda, a vjernicima ublažava strah od velikog prijelaza. Državne službe nadzirale su raspodjelu tih dobara, skrbeći za ugrožene slojeve stanovništva. Oporučitelji kupuju Božju milost legatima za mise i molitve, hodočašća, milostinju, gradnju crkava itd. Zaokupljenost pripravom za smrt došla je do vrhunca u 15. stoljeću. Kršćanska vizija smrti tada se vezuje s humanističkim stavom o posebnosti osobe. Oporuke se mijenjaju, zadobivajući osobito svečanu notu. Sve postaje ritualizirano, od samog časa smrti do pogrebnih obreda. Pogrebi dubrovačke vlastele bili su osobito svečani, jer to je bila prigoda ne samo za vjerski, već i za državni ritual. Jednakost u smrti bila je dokinuta prednostima koje su podvlačile dostojanstvo vladajućeg staleža. U sklopu duhovne priprave za smrt ljudima je osobito bilo važno mjesto ukopa. Ukup na svetom mjestu, osobito u Crkvi pridonosio je spasenju duše, zbog blagotvornog utjecaja Božje nazočnosti u svetohraništu, liturgije i moći svetaca. U oporukama srednjovjekovnih Dubrovčana nema traga makabrističkog stava prema smrti. Opraštajući se s ovozemaljskim životom oni izražavaju kajanje i pobožno predavanje u Božje ruke. Jednodušno su davali prednost drugom životu, pred ovim, koji je kratak, bijedan i podložan smrti. Međutim, bolna spoznaja o kratkoći i krhkosti života koju niti jedna oporuka ne ispušta, izraz je žaljenja za njime, duboke uronjenosti u njega. Odnos tih ljudi prema smrti nije ništa drugo nego izraz ljubavi prema životu.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA