ࡱ> G Xbjbjَ )<i)%]8<X$ ($&&&&&&$JJ$``$t$$| @c1j$Zdenka Janekovi-Rmer "POST TERTIAM CAMPANAM" - NONI }IVOT DUBROVNIKA U SREDNJEM VIJEKU Dubrova ke ulice i trgovi danju su pru~ali tipi ni ugoaj mediteranskog grada, vrvei obrtnicima i trgovcima, slugama i sluakinjama, seljacima iz okolice, mornarima, plemiima i doaljacima. Dnevnu sliku urednog i poslovnog grada mijenjala je druga: strme i uske dubrova ke uli ice i stepeniata postajali su nou popriatem svakojakih zabava, pa i nasilja. Danju je srediate zbivanja bila glavna ulica, Placa (danaanji Stradun) i druga mjesta na kojima su se okupljali trgovci. None su se scene odvijale u pokrajnjim, mra nijim ulicama, u koje je stra~a rjee zalazila. U tim zbivanjima sudjelovali su ljudi s ruba druatva i mladii razli itog druatvenog polo~aja koji su na svoje mjesto u druatvu tek ekali. O tom fenomenu nonog ~ivota ponajviae svjedo e sudski spisi, takozvane "Knjige zlo ina", a u manjoj mjeri i drugi izvori. One otkrivaju prije svega svijet nasilja i izgreda, stvarajui tako dojam o nesigurnosti koja je uzimala maha u ve ernjim satima, pogotovo nakon ato bi odzvonilo tree zvono. Prikazuju ponaaanje ljudi u afektivno nabijenim situacijama i upoznaju nas s nizom likova s ruba druatva koji se rijetko pojavljuju u dokumentima drugog sadr~aja. Svjedo anstva i istrage koje se o pojedinim slu ajevima vode pred dubrova kim sudom otvaraju, izmeu ostalog, pitanje druatvenih okolnosti zbog kojih je doalo do takve polarizacije dnevnog i nonog ~ivota grada, a u svezi toga, takoer i pitanje druatvenih grupa ije se postojanje o ituje kroz tu polarizaciju. Organi vlasti Republike morali su tolerirati noni ~ivot grada, ali su ga podvrgavali nadzoru, ~elei sprije iti nasilje i naruaavanje druatvenog reda. Sudei prema postojeim izvorima, u tome su imali prili no uspjeha. Stroge mjere koje su provodili imale su svoje opravdanje, s obzirom na to da su se teaki zlo ini naj eae dogaali nou. Vlast je, ~elei stati tome na kraj, zabranila kretanje, noaenje oru~ja i rad kr mi nou, od treega zvona do jutarnje Zdravomarije sa zvonika stolne crkve svete Marije Velike. Noaenje oru~ja bez dozvole bilo je zabranjeno i danju, ali su prekraitelji uhvaeni nou plaali dvostruko vee globe, ili bi proveli dvostruko vrijeme u zatvoru (dva mjeseca!). Nou je bilo dozvoljeno kretanje samo ako bi tko uvao vinograd ili ako bi za vrijeme oluje iaao osigurati brod. Obavezno je bilo noaenje otvorene svjetiljke, a one koji se toga nisu dr~ali unaprijed se smatralo smutljivcima loaih namjera. Odredbe su vrijedile jednako za Dubrov ane i za strance. Veina stanovnika zaklju avala se oko drugog zvona u sigurnost svojih kua. Lijegali su rano i provodili uredan ~ivot podreen radu. Prema njihovom vlastitom svjedo anstvu, bojali su se nonih izlazaka i izbjegavali ih, osim u slu ajevima krajnje nu~de. Mirni graani koji su slu ajem postajali svjedocima nonih nereda, u svojim svjedo anstvima ne propuataju naglasiti da su ve bili u kui kad je odjekivalo tree zvono. Danju su ulice, trgovi i luka bili poslovni prostori, a nou su bili scenografija za pijanke, aale, pustolovine i zlo ine. Na listovima "Knjiga zlo ina" susreemo likove nonih ptica: plemie i pu ane, seljake, stra~are, sluakinje, bludnice, kr marice, pijance, vojnike, mornare, Vlahe, obrtnike, klerike i strance, prete~no iz dalmatinskih gradova i Italije. Sudionici nonih uli nih pustolovina bili su ponajviae mladi neo~enjeni muakarci. Brak je predstavljao oatru prekretnicu u druatvenom polo~aju i na inu ~ivota pojedinca, tako da o~enjene ljude nikada ne nalazimo kao sudionike nonih izgreda. Neki izgrednici kriminalnog ponaaanja bili su vrlo dobro poznati dubrova kim sucima. Drugi su pak bili obi ni mladi ljudi, plemii ili pu ani koje je mladena ka potreba za samodokazivanjem i pronala~enjem svoga mjesta u druatvu ponekad dovodila u incidentne situacije. Uz njih, susreu se slu ajni prolaznici, a od ~ena gotovo isklju ivo kr marice i bludnice. Dubrova ke djevojke, kako plemkinje tako i pu anke vrlo su malo izlazile iz kue, tako da se putnici koji su prolazili kroz grad ude kako ih se rijetko mo~e vidjeti. U nonom ~ivotu nisu uope sudjelovale, a nema niti mnogo traga njihovoj ulozi u pokladnim sve anostima, procesijama ili svadbama. To je posljedica veoma strogog, mediteranskog kodeksa asti koji se primjenjivao prema ~enama. Njihovo je mladenaatvo, pogotovo kod plemkinja, krae trajalo nego kod mladia, zbog vrlo rane udaje. Razlika u godinama bila je u plemikim parovima znatna; smatralo se idealnim da ~ena ima 16, a muakarac viae od 25 godina. * Most of the young noblemen married for the first time in their thirties, and some of them even in forties, while their wives were usually less than twenty years old. Women from the lower classes didn't marry so young and many of them didn't live with their parents, but it still was not a custom for them to spend a lot of time outside the house even in the day light and especially not at night. Mladii su se okupljali u dru~inama koje su pijan evale, pjevale, obilazile ~ene i izmialjale aale i nepodopatine. Veselje i razuzdanost, potaknuti vinom, esto su dovodili do ispada, pogotovo ako bi se nabasalo na stra~u, strance ili neku drugu dru~inu. Nakon nonih sukoba suparni kih grupa na mjestu zbivanja znalo je ostati viae ranjenika izudaranih ili posje enih no~em, * or sometimes even dead as after the fight that arouse between young men searching women and the city guards in Decembre of 1312. Slu ajni prolaznici koji bi se nou zatekli na ulici teako su mogli izbjei napad "nonika". Ve ernji povratak kui s nekog posla, poglavito iz polja, gdje se radilo do mraka, redovno je zavraavao batinama, a ponekad i te~im ozljedama. Kretanje obi nih graana gradom u nonim satima smatralo se izazovnim, jer se znalo da no ne pripada njima. Predmetom sudske istrage povremeno su bile neslane aale s ljudima zakinutim u tjelesnom ili duaevnom smislu, ato je takoer uobi ajena zabava razuzdanih mladia. Pri a o grupici mladia koji su opkolili aepavog starca i poigravali se s njime asocira na Dr~ievu Novelu od Stanca, u kojoj pokladna aala, iako duhovita i bezopasna, ipak uzbunjuje osjeaj za pravdu. U susretu dubrova kih mladia sa strancima, mahom mornarima i vojnicima, na djelu je uvijek bio obostrani antagonizam. esto su se zametale tu njave s Vlasima. Obra unavanje s "uljezima" u vraivalo je identitet grupe, a takoer je vezano i uz integritet i obranu zajednice. Dubrovnik je, uz dozu opreza, prihvaao pridoalice s raznih strana, doseljenike, trgovce i prolaznike, no rubne grupe o kojima je rije  uvijek su izra~avale antagonizam prema njima. Usprkos zabrani, mladii su se nou redovno kretali po gradu pod oru~jem, obi no u manjim grupama (3-5 lanova). Spomenute "Knjige zlo ina" i drugi izvori bilje~e njihova nadmetanja u tu njavama i ma evanjima. Zanimljivo je da se na nekoliko mjesta spominje kako je dubrova ka mlade~ dobroudna, jer pri ma evanju uvijek udaraju pljoatimice, kako se ne bi posjekli. To je ipak u prili nom neskladu s navodima sudskih spisa. Gotovo 2/3 slu ajeva koje navode sudski spisi odnose se na tjelesne obra une. Spominju se udarci aakama, atapom, kamenom, cjepanicom, maljem ili motikom, upanje, trganje odjee, ubodi no~em (bode~om, ali i no~em za kruh), posjekotine ma em ili sabljom, pljuske, ugrizi, ozljede od strelice ili koplja, davljenje i silovanje. Ozbiljnije ozljede u nekim su slu ajevima zavraile smru ~rtve, a tada je slijedila pomna istraga. Tjelesni napadi nisu bili unaprijed smialjeni, s izuzetkom nekih osvetni kih prepada. Manji se broj postupaka odnosi na uvrede i krae. Naj eae se radilo o obi nim uli nim plja kama, ali je bilo i provalnih kraa. }rtve tih nonih razbojstava nerijetko su bile ~ene koje su ~ivjele same, jer su mladii redovno dolazili pod njihove prozore. None provale i druge povrede privatnog prostora povla ile su prili no velike kazne. Neki svaalice i zavidljivci koristili su okrilje mraka za sitne pakosti i osvete. Nisu im bili strani niti naru eni zlo ini, primjerice pale~ kua i radionica. Statut je predviao kazne i za uvredljive rije i, prostakluke i psovke koje su za udno brojne i maatovite. Nadmetanje u psovkama, meusobno zadirkivanje, pa i grubo vrijeanje bilo je uobi ajeni obrazac ponaaanja mladia. Posebno velikom uvredom smatralo se skidanje i ga~enje kape, pogotovo kad se radilo o ~eni, jer bi joj time bila razotkrivena kosa, ato je imalo jaku seksualnu konotaciju. U pijanom stanju neki su nesretnici po injali i politi ke izgrede, kao ato je klevetenje kneza i vlade ili poticanje na bunu. Takvi su prekraaji podlijegali posebno strogim kaznama. Kazne za delikte bile su nov ane (1-50 perpera), s time da se svota propisana statutom viaestruko uveavala za prekraaje koji su se dogodili poslije treeg zvona. Obi no mladiko nadmetanje i zadirkivanje moglo je postati opasno zbog pijanstva i joa viae zbog toga ato su se svi kretali gradom pod oru~jem, unato  zabrani. ak niti duhovne osobe nisu poatovale taj zakon, atoviae, i oni su sudjelovali u nonim oru~anim sukobima. Mladi Dubrov ani obi avali su se natjecati u borbi atapovima, no~evima, kopljima i bacanju strelica. U takvom mete~u prijatelji su si i nehotice nanosili teake ozljede. Omiljena zabava u ve ernjim i nonim satima bilo je kartanje i kockanje. Dubrova ka vlada je tolerirala takvu zabavu, za razliku od, primjerice, splitske koja je zabranila sve igre za novac. Dubrova ki statut zabranjuje jedino kartanje u srediatu grada, to jest na Placi i u Lu~i, te posuivanje novca kockarima i kartaaima. Igralo se za zaloge koji bi se povjerili treoj osobi, a nakon igre pripali bi pobjedniku. Ti su zalozi bili estim uzrokom svaa i tjelesnih obra una. Gubitnici su dobivali batine kad se iz bijesa i nezadovoljstva viae nisu htjeli igrati. U drugim slu ajevima kavgu su zapodijevali oni koji su se htjeli pridru~iti igra ima, ali im ovi nisu dopustili. Smijeano je, pa ak i dirljivo kako se ti ljudi pred sudom djetinje pravdaju izjavom "Nolebant ludere mecum". Kartaake strasti navodile su pojedince na krau. Uz kartaake, u kr mama su bile uobi ajene i prepirke oko plaanja ra una, a spominju se i svae zbog vrijeanja ~ena. One of the most interesting example is the fight in the inn between the group of young men who were playing cards and Pasko Marinelli, person very well known to the court, to all the night birds, but also to proper Dubrovnik ladies. * Razumije se da nisu sve dubrova ke none aetnje i posjete kr mama zavraavale tu njavama, ranjavanjima ili ubojstvima. Posredno saznajemo o prijateljskim posjetama i ve erama u privatnim kuama i gostionicama. Svojstveno mediteranskom ~ivotu na ulici, druatva su se sastajala i pred konobama, razgovarajui uz vino. Nakon ribanja ve ere su se za topla vremena prireivale na otvorenoj vatri, uz more. I takve mirne ve ere i sjedeljke znale su nezgodno zavraiti, ako bi se netko od gostiju napio ili bi naiaao neki svaalica. Jedan zapis Tomazina de Savere opisuje svau i tu u oko toga tko e uzeti vei komad mesa. Bez dvojbe, opijanje, uz gozbu ili karte, bilo je najraaireniji porok mladih Dubrov ana. Veliki broj svjedo anstava zapo inje frazom "Heri sero ego stabam ad bibendum/ad vinum". Razgovori koji su se vodili oko stolova bili su prili no grubi. Prosta enje u meusobnom ophoenju, a pogotovo u razgovoru o ~enama, pru~alo je takoer jednu vrstu zabave, ato potvruju sami u esnici, nazivajui takav govor igrom. Nakon zatvaranja kr mi, razveseljeni gosti kretali su u potragu za ~enama. Neki su imali stalne prijateljice, dok su drugi tra~ili druatvo bludnica. Javnih kua bilo je u Dubrovniku prili no rano. U vrijeme o kojem je rije  dubrova ka vlada joa nije poduzimala nikakve mjere protiv njih. Ograni enja i progoni po eli su tek u XV. stoljeu. Koliko je u gradu bilo bludnica, ne zna se. Liber de maleficiis iz 1312. godine spominje imenom samo dvije, Rubeu i Guerciju, kao svjedokinje u slu aju ubojstva koje se dogodilo pred Guercijinom kuom. Takvo seksualno ponaaanje bilo je preautno tolerirano, pa su mladii slobodno pro~ivljavali svoje mladenaatvo prije sklapanja braka. * Considering their average age at marriage was over thirty, so, they spent years and years of free life, it is obvious that their sexual life was necessarily connected with prostitutes. Young women of popolo were not so easy accessible, while noblewomen were totaly out of reach. Za mlade plemie su, osim potvrde svoje muakosti, u takvom ~ivotu kompenzirali i frustracije zbog nametnutih brakova. Mnogi se od njih, razmialjajui o braku vesele samo mirazu, te nakon potpisivanja bra nog ugovora, izbjegavaju izvraiti obeano dokle god mogu. *Among Dubrovnik nobility matrimonial policy was very harshly imposed which means that all the marriages were arranged by the family and there was no freedom at all in choosing a partner. Out of that many frustrations arrouse, so the society had to be tolerant with young men on the other side, at least in conceal. The society practiced the same tolerance towards the illicit relationships of noblemen, in spite of the fact that in public, everyone would express quite the opposite opinion. Documents show that many noble men had extramarital relationships which were not kept in secret as it was accustomed in other Dalmatian cities were there was not so much tolerance on that matter. The children born in these relationships were always acknowledged and taken care off, only they couldn't inherit the noble status of their father. Thus, the aims of the noble class could be achieved, while at the same time, the frustrations of individual were compensated. As the Major and Minor Council official papers show, few young noblemen resisted the decisions of their fathers, but if they wanted to keep their inheritance and , what's maybe more important, the Dubrovnik citezenship, they had to surrender at the end. Izra~ena dominacija oca, glave kuanstva i obitelji, koji je imao sva ovlaatenja nad imovinom sve do svoje smrti, onemoguavala je mladiima samoostvarenje i stavljala ih u stanje ia ekivanja trenutka kada e se moi etablirati u druatvu. U svom nonom dru~enju nalazili su kompenzaciju za to i inverziju svog dnevnog ~ivota. Pu ani su bili u poneato druga ijem polo~aju, jer su imali mnogo viae slobode u izboru ~ene, no i oni su provodili nekoliko godina svoga mladenaatva u spomenutim zabavama, dok ne bi ostvarili uvjete za ~enidbu. To je bilo mogue tek kada bi napustili kuu meatra koji ih je podu avao i sami stekli taj status. Agresivnost je bila bitna karakteristika ponaaanja ovih grupica mladia. Demonstracija njihove muake snage, poprimala je katkada nasilni ki oblik u odnosu prema ~enama, gdje se, uz sve ranije spomenute napetosti, javljala dodatna napetost zbog ostvarivanja i definiranja njihove seksualnosti. Sudski spisi svjedo e da se je ~enama esto uskraivalo du~no poatovanje. Pored bludnica, koje su zbog prirode svoga zanimanja bile izlo~ene nasilju, stradavale su i kr marice. Pri povratku kui, nakon zatvaranja kr me, lako im se moglo dogoditi da ih netko izvrijea i istu e. Zabilje~eno je i nekoliko napada, pa ak i provala u kue ~ena. Ni redovnice u samostanima nisu bile sigurne od nonih napasnika. U nekim bi se slu ajevima moglo govoriti o prekraajima iz strasti. Mnogi slu ajevi pokazuju da su muakarci pokazivali najveu ustrajnost kad se radilo o udanim ~enama. Nou su dolazili pod njihove prozore i pjevali podoknice, a kako naj eae nisu dobili o ekivani odgovor znali su im polomiti vrata i prozore. Zanimljivo je da nema spomena o takvim nonim pohodima pod prozore neudanih djevojaka. ini se da je uzrok tome mediteranski moralni kodeks prema kojem bi djevojke tim inom bile osramoene pred javnoau. Podoknice nisu nu~no bile romanti ne, ve su mogle biti vrlo grube i prosta ke. To je bio dio rituala udvaranja i zabave uobi ajen meu mladiima. }ene niskog druatvenog polo~aja, posebno sluakinje i ropkinje, bile su viae nego druge izlo~ene grubosti i nasilju. Dogaala su se i silovanja, ali naj eae danju, jer su ~ene nou rijetko izlazile. Naiala sam na jedan jedini slu aj da se to dogodilo u ve ernjim satima, prilikom povratka sa svadbenog pira. Noni mir i red imala je uvati stra~a, sastavljena od 9 plemia i tridesetak pu ana koji su vraili slu~bu mjesec dana. Noni stra~ari su esto dobivali batine od okorjelih izgrednika ili pijanih ljudi, iako su se kretali gradom u grupama i pod oru~jem. esto je nakon rje kanja i svae izmeu nonih izgrednika i stra~ara koji se esto nisu mnogi razlikovali od njih, progovaralo oru~je, te bi dolazilo do teakih, pa i smrtnih ozljeda. Klju ari gradskih vrata takoer su bili ugro~eni kada bi naiala skupina mladia nezadovoljnih odredbom o nonom zaklju avanju vrata. Oni koji su imali uvati red, esto su ga i sami dovodili u pitanje. Zapovjednici stra~e, isklju ivo plemii, nisu smjeli biti mlai od 30 godina, ali se slu~ba obi nih stra~ara povjeravala mlaim ljudima koji su ponekad zloupotrebljavali svoje ovlasti. Odredba statuta prema kojoj su pripadnici none stra~e smjeli piti u kr mama i nakon treeg udarca zvona, samo je dolijevala ulje na vatru. U gluho doba noi, opijeni vinom, pravili su nered po gradu, tukli se i opsjedali kue u kojima je bilo lijepih ~ena. Vlada je zbog toga sredinom XVI stoljea donijela propis da svi stra~ari moraju prisustvovati smotri na po etku slu~be i ujutro, prije Zdravo Marije, no time nije mogla iskorijeniti njihovo sudjelovanje u nonim provodima i neredima. Pokladne sve anosti bile su i u Dubrovniku vezane uz mlade~ i njihove zabave. Tada su se odvijali maskirani plesovi i druge zabave, a takoer, to je bilo i omiljeno vrijeme za vjen anja. Vlasti su morale tolerirati te zabave koje su naale svoje vrsto mjesto u crkvenom kalendaru, pa su i nagraivali nosioce triju tradicionalnih dubrova kih krabulja ( oroje, Vila i Turica). Ipak, esto su zabranjivali maakare, smatrajui da su pu ke aale uperene protiv vlasti i ustaljenih druatvenih vrijednosti. Promialjena dubrova ka vlastela nastojala su dr~ati te obi aje pod nadzorom i nametnuti im svoja pravila. U XV. i XVI. st. u vrijeme poklada se izvode i kazaliane predstave, nerijetko vezane uz svadbeno slavlje, mnoge ak i napisane za tu prigodu. Gluma ke dru~ine bile su prve organizirane udruge mlade~i. To su definirane grupe, s komi nim imenima (Pomet, Njarnjasi, Gardzarija) koje izvode komedije, pastorale i drame dubrova kih pisaca, poglavito Marina Dr~ia. Gluma ke dru~ine okupljale su mlade pu ane, pa su ve zbog toga bile odiozne vlasti, pogotovo stoga ato u tekstovima nije manjkalo ~alaca protiv uprave. One se ipak razlikuju od grupa mladia u talijanskim ili francuskim gradovima koje povezuje zajedni ki teritorij, vojni ko nadmetanje i otpor protiv druatvene hijerarhije. Mnogo ih je laae nadzirati i ne postoji opasnost da se pretvore u vojni ke banderije, jer nisu nikad imale vojni ki karakter. Izvori spominju sudjelovanje mladih u drugim sve anostima, pogotovo oko blagdana sv. Vlaha, zaatitnika grada Dubrovnika. Slavlja su trajala isprva 7, a kasnije 15 dana, a kulminirala su sve anom procesijom na sam blagdan, 3. velja e. Filip de Diversis u svom "Opisu Dubrovnika" pripovijeda kako je velika grupa mladia plemikog stale~a imala zadau atititi relikvijare s moima svetog Vlaha koji su se nosili u procesiji. Imali su prutie kojima su udarali sve one koji bi pokuaali dotaknuti ili poljubiti moi. Za tu su du~nost dobili plau od opine. Poslijepodnevni dio slavlja, nakon procesije i sve anog objeda, pripadao je mlade~i. Knez je pozivao mladu vlastelu oba spola da pleau kola i troskoke i da se zabave uz svirku truba i svirala, "kako bi se to vrijeme poslije ru ka provelo u radosti tijela i veselju, kao ato se prijepodne posvetilo spasu duae". Muaka mlade~ imala je obi aj nadmetati se u igri s konjima, sli noj i danas poznatoj alki. Tijekom godine bilo je joa nekoliko blagdana o kojima su se odr~avale procesije, meutim u odredbama o tim sve anostima ne spominju se nikakve aktivnosti mlade~i, ve samo uloga povlaatena uloga plemstva. Nekim obi ajima koji su u Europi bili usko vezani uz grupe mladih, kao ato su charivari i svibanjske sve anosti, u Dubrovniku nema niti traga. ak niti ako se charivari shvati aire, to jest kao svaki ritualizirani oblik nasilja ili izrugivanja osoba koje su povrijedila pravila zajednice, ne mo~e mu se nai traga u dubrova kim izvorima. Mislim da bi bilo ishitreno tuma iti primjere nasilja i izrugivanja stranaca, Vlaha, prostitutki, bogalja i drugih kao charivari. Dubrova ki izvori spominju neke razlike u obredu i obi ajima prilikom vjen anja udovaca i udovica, ali nema niti traga jutarnjoj podrugljivoj serenadi, uobi ajenoj u drugim krajevima. Jedina uloga koju su mladi su imali prigodom vjen anja, jest da su uvijek uz svirku i pjevanje iali iz mlado~enjine kue po nevjestu. Mjesto tih grupa mladia i njihovog ponaaanja u druatvenoj strukturi Dubrova ke Republike istovjetno je s obrascem prisutnim u drugim europskim, poglavito mediteranskim gradovima. Nasuprot tome, odnos gradske uprave prema toj pojavi, u Dubrovniku je vrlo specifi an. Dubrova ka je vlast, uvijek na oprezu zbog osjetljivog geopoliti kog polo~aja grada, provodila mjere nadzora s mnogo manje obzira prema mlade~i nego ato se to inilo na drugim mjestima. Njihov strah od moguih nereda koji bi poljuljali sigurnost grada bio je toliki da nisu mogli tolerirati nikakve vrae grupe po pojedinim etvrtima grada. Filip de Diversis biranim rije ima hvali mjere koje je vlada poduzimala ne bi li odvratila mladie "od onog na ato ih vu e nagon i ato ranjava, kvari i ruai gradsko ureenje". Gradske su vlasti svim sredstvima atitile ravnomjernu raspodjelu vlasti na itav vlasteoski stale~, te su zazirale od svih grupa koje bi se u danim okolnostima mogle staviti pod vodstvo nekog monika i poslu~iti njegovim ciljevima. Osim toga, smatrali su neobi no va~nim kako se odgajaju i kome se povjeravaju nasljednici, budui posjednici i upravlja i svojih dobara i dobara Republike. Zbog toga u Dubrovniku tijekom itavog srednjeg vijeka nije bilo organiziranih grupa mladia s unutraanjom hijerarhijom i dogovorenim zajedni kim akcijama. Sve grupice koje susreemo u izvorima nastajale su ad hoc i nisu imale trajni karakter. Primjetno je da su se te grupice naj eae formirale unutar pojedinih stale~a, no ima i prili an broj primjera razbijanja staleake barijere. Zbog autnje izvora teako je ustanoviti dobni raspon tih grupa, no njihove aktivnosti upuuju na zaklju ak da se radi o mladiima od 18 godina nadalje, sve do ~enidbe. Dokumenti ih nazivaju "iuvenes" dok se nazivi "puer", "famulus" i "fante" odnose viae na socijalni polo~aj (sluge i pomonici) nego na dob. Strah vlasti od organiziranja mlade~i bio je razlogom da u Dubrovniku nije doalo do osnivanja sveu iliata. Ivan Stojkovi, znameniti dubrova ki dominikanac i profesor pariakog sveu iliata predlagao je 1424. godine dubrova koj vladi osnivanje sveu iliata i nudio im svoju osobnu pomo i sudjelovanje u tom poslu. Dubrov ani iz opreza nisu prihvatili ovaj izazov, zbog moguih studentskih nemira i utjecaja sveu iliata na narod, jednako kao ato to niti Venecija nije nikada dozvolila, nego je utemeljila "studium generale" u Padovi. Bez dvojbe, bilo im je jasno da su grupe studenata nosioci protesta, a takve pojave nisu mogli dopustiti u svojim teakim i nesigurnim politi kim prilikama. Zakonske odredbe kojima se htjelo osigurati red i mir, zadirale su u noni svijet i pokuaale ga uskladiti s etabliranim vrijednostima, te unutraanjom i vanjskom politikom Republike. U provedbi tih zakona vlast je, sudei po bujanju nonog ~ivota, ipak bila popustljiva, a reagirala je strogo samo u slu ajevima ugro~avanja zdravlja, ~ivota i imovine graana. Kako je Republika ja ala, vijea su pokazivala sve veu preuzetnost u pitanju kontrole nad javnim, pa ak i privatnim ~ivotom graana, ato se manifestiralo na svim podru jima ~ivota. U prizorima koji su se odvijali poslije treeg zvona o ituje se mentalni sklop i na in ~ivota dubrova kog druatva, staleaka slojevitost, opreka izmeu mladih i starih, odnos prema ~enama, animozitet prema strancima, konkurencija meu obrtnicima i trgovcima i niz drugih detalja. Sve te sli ice iz nonog ~ivota Dubrov ana krajem XIII i na po etku XIV stoljea sla~u se u cjelinu i upotpunjuju naau predod~bu o srednjovjekovnom ovjeku i druatvu. S velike vremenske distance te davne dubrova ke noi doimaju se kao zbiljski theatrum mundi. Zbog toga smatram da se, unato  nu~nosti uopavanja injenica u modernoj historijskoj metodi, pojedinca ne bi smjelo u svakoj prilici svoditi na apstraktan pojam, ve je potrebno dati odreeni prostor njegovom zbiljskom ~ivotu. Naaa nam struka omoguuje da zavirimo u svakodnevicu ljudi koji su davno otiali s ovog svijeta, a tu prednost valja iskoristiti. SA}ETAK lanak je nastao na temelju sudskih spisa, (Libri maleficiorum) iz 1282. i 1312-1314. godine. Ove "Knjige zlo ina" prenosei svjedo enja o nasilju i izgredima, govore posredno i o obi nom ~ivotu i zabavama dubrova kih stanovnika pogotovo onih nonih koje su bile posebno ~ivopisne. U ve ernjim satima, nakon ato bi odzvonilo tree zvono, uredni i mirni graani prepuatali su popriate ~ivopisnim likovima mladia, kr marica, bludnica, stranaca i drugih. Dubrova ka vlada nastojala je podvrgnuti noni ~ivot zakonskom nadzoru i u tome dobrim dijelom i uspijevala, tako da je u Dubrovniku bilo razmjerno malo nasilja. Prizori iz nonog ~ivota oslikavaju druatvene odnose, na in ~ivota i mentalitet jednog dijela dubrova kih stanovnika, u razdoblju kada u Dubrovniku joa nije bilo sofisticiranih i organiziranih zabava. "POST TERTIAM CAMPANAM" - NONI }IVOT DUBROVNIKA U SREDNJEM VIJEKU mr. Zdenka Janekovi-Rmer SA}ETAK lanak je nastao na temelju sudskih spisa, (Libri maleficiorum) iz 1282. i 1312-1314. godine. Ove "Knjige zlo ina" prenosei svjedo enja o nasilju i izgredima, govore posredno i o obi nom ~ivotu i zabavama dubrova kih stanovnika, pogotovo onih nonih koje su bile posebno ~ivopisne. Ti prizori oslikavaju druatvene odnose, na in ~ivota i mentalitet jednog dijela dubrova kih stanovnika, a takoer i stav dubrova ke vlade koja je nastojala obuzdati nasilje zakonskim mjerama. Na razmei XIII i XIV stoljea bilo je malo organizirane ponude razonode, pa se ona tra~ila u samim manifestacijama ~ivota, prvenstveno u dru~enju. Kasnije, tijekom XV, a pogotovo u XVI. st. ve postoje organizirane dru~ine amaterskih glumaca koji na ulicama i pirovima izvode komi na i pastoralna djela dubrova kih pisaca, poglavito Marina Dr~ia. Dubrova ki su mladii, zbog velikog zamaha trgovine, imali priliku putovati u mladoj dobi, te su tako mogli proairiti svoje poglede i spoznaje. Mladi plemii morali su joa u adolescentskoj dobi (16-18) godina provesti barem godinu dana kao pisari na trgova kom brodu, kako bi se priu ili trgova kom ~ivotu i poslovima. `kole. F. de Diversis. (to mo~ea uz glumce)  J. Lu i, Monumenta historica ragusina III, (MHR III), Diversa cancellarie II, Liber de maleficiis...a.D. 1284-1285, Zagreb 1988, 165-228. Liber de securitatibus, testificationibus et aliiis actibus omnibus, exceptis maleficiis et testamentis et debitis....A.D. 1284, Diversa cancellarie II, 22-165. N. Lonza i Z. Janekovi Rmer, Dubrova ki "Liber de maleficiis" iz 1312-1313. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 25, 1992, 173-228.  Radi se o rimskom ra unanju vremena prema kojem dan po inje zalaskom sunca, dakle ra una se od sumraka do sumraka. Po etak dana varira ovisno o godianjem dobu, a isto tako i trajanje sata. Noni sati trajali su preko cijele godine negdje oko 60 minuta, dok su dnevni sati varirali od 1/2 do 1 1/2 sati. Zbog toga je prera unavanje u danaanji sustav ra unanja samo pribli~no. Polazei od podataka o zalasku sunca na podru ju Dubrovnika mo~e se rei da je tree zvono zvonilo oko 22 sata.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, "Liber de maleficiis", 192-195.  Statut grada Dubrovnika, Dubrovnik 1990, VI/XX, 179, XXIV, XXVI, 180, XXXIV, 173. Odluke vea Dubrova ke republike II, ed. M. Dini, SANU, Od. III, knjiga XXI, Beograd 1964, 349-351. Liber viridis, ed. B. Nedeljkovi, SANU, Beograd 1984, C.58, 28-29. Liber Croceus, Povijesni arhiv Dubrovnik, XXI.1. 50, I, II, Ca. 88, dis. 5. MHR III, 187-191. U slu aju ubojstva gradskog stra~ara sud je ustanovio da je Donatelo iz Venecije nevin, ali je ipak ka~njen nov anom globom u ukupnom iznosu od 22 perpera zato ato je nou bio vani bez svjetiljke i potegnuo je ma  na stra~are. N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 193.  MHR III, 159, 206, 211  J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku II, 1953, 253-256. neizla~enje djevojaka iz kue; B. Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, Dubrovnik 1989, 421.  There were many more witnesses on this case. N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 209-211, 190-193.  Savin Bundi je u proljee 1284. prijavio knezu da ga nekoliko noi zaredom prati nepoznata osoba i nabacuje se na njega kamenjem. Slu aj je istra~en tek kada je Savin zadobio ozljedu no~em od mladog plemia koji ga je pratio. N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 124, 177.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 197. Ve se u razdoblju srednjeg vijeka dade opaziti kako su dubrova ki mladii gradili svoj ugled unutar grupe viae natjecanjem u duhovitosti i vjeatini nego golim nasiljem. Benko Kotruljevi ~ali se na mladie "nevjeate i glupe, koji se odaju plesu, udvaranju, banketima i drugim nasladama, a ne mare za studij gramatike, govorniatva i drugih asnih znanosti. Nai ete mnoge naae trgovce koji dobro znaju igrati aah i dame i vjeati su kartanju, kockanju, ma evanju, rvanju, sviranju, lovu, ribolovu itd, a znanost ime je nepoznata kao magarcu lira." B. Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, Dubrovnik 1989, 315. I Marin Dr~i spominje u svojim komedijama sli ne navade mladia. Marin Dr~i, Djela, Zagreb 1987, Novela od Stanca, 266-267.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 192-195, 202, 211-212, 217-218. MHR III, 185; 181-182, 186. Z. Janekovi Rmer, Stranac u srednjovjekovnom Dubrovniku: izmeu prihvaenosti i odba enosti, Radovi zavoda za hrvatsku povijest 26, 1993, 34-35. Usporedi M. Mitterauer, A History of Youth, Oxford UK-Cambridge USA 1992, 164, 184.  M. Dr~i, Urotni ka pisma Cosimu de Medici, u: Marin Dr~i, Djela, 28.  Odluke vea Dubrova ke Republike I, ed. M. Dini, Od. III, knj. XV, Beograd 1955, 104. Sli no vidi: N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 192-195.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 176, 187, 191. MHR III, 133, 164-165. Liber viridis, SANU, Beograd 1984, c. 492. C. Klapisch Zuber, La "mattinata" mdivale d'Italie, Le Charivari, Actes de la table ronde organise Paris (25-27 avril 1977), ed. J. Le Goff i J.-C. Schmitt, 157.  MHR III, 163-164, 173, 174, 211-212.  Uvredljivi izrazi: turpis ravaiosus, latro, vilissima meretrix, meretrix herbaria, turpis meretrix, ego probabo te si tu es meretrix, servus filius meretricis, vade diabole, de culo matris sue se gaudebas, ebriagus, C homines dormierant cum uxore tua, canis, filius canis, ravaliose sanguinente, cogoa, ribaldus, baraterius, scelenus, berline de merda (berlina - sramotni stup), ebrie de merda, bacalare de merda, porca de merda, bastarde de merda, bastarde in tercia generacione, spurianus, bocca de auata itd. Statut Dubrovnika, III/XXVIII, 181; VI/XIV, 178. Liber Croceus, ca. I, 5.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 179.  Statut Dubrovnika, VI/I, III, IV, V, VI, 174-176; VI/XXXIII, XXXIV, 182-183. N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 192, 182-183, 196. O prekraajima i kaznama usporedi: N. Lonza, "Pred gosparom knezom i njegovim sucima...": Dubrova ki kazneni postupci s po etka XIV stoljea, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, XXX, 1992, 25-53.  Izvjesni akon Matej, dubrova ki kanonik, bio je 1281. godine izveden pred crkveni sud, jer je esto napadao klerike i laike, potezao oru~je i vrijeao ~ene. Ne ~elei viae trpjeti njegove ispade, crkveni sud predao ga je u ruke svjetovne pravde. Monumenta historica Ragusina I, ed. G. remoanik, Zagreb 1951, 163. Sli no, MHR III, 195.  Lovro Puci je slu ajno u igri ranio svoga prijatelja Jurja Petrania, nakon ega je u egzaltiranom kajanju probo i sebe. MHR III, 125-126, 160-163.  Statut grada Splita, Split 1985, IV/LXXV, 218. Statut grada Dubrovnika VI/XV, 178. Liber viridis, c. 55.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 181, 186, 203-205, 211, 212. MHR III, 183-184, 196-197, 212.  MHR III, 131, 160, 161; 205, 213, 219. M. Mitterauer, A History of Youth, 188.  "Ego sum amicus suus et consueui sic ludere cum eo. Et hodie ipse portabat vinum et ego dixi ei ludendo: Ravaliose, da mihi de vino. Et non dixi pro aliqua mala voluntate." MHR III, 153-154. Sli no: 196-197.  Dubrova ka vlada je 1409. godine odredila na kojem prostoru bludnice smiju stanovati. U Splitu je to bilo ureeno statutarnom odredbom iz 1312. godine. Splitski statut, IV/XXXIX, 196.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 192-195, 201. * Female eywitnesses were called to the court only if there were no male ones, or in the case of a seroius crime, such as murder, when the court wanted to hear as many testimonies es possible. According to the statute of Dubrovnik, in the eyes of the court to the female testimony was given only half of the credit that would be given to the testimony of a male eyewitness. I Strohal, Pravna povijest dalmatinskih gradova, Zagreb 1911. Monumenta Ragusina, Libri reformationum, ed. J. Gelcich, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. XIII, II, Zagreb 1882, 136.  U spisima Velikog vijea naiala sam na nekoliko slu ajeva da su mladii zavraili u zatvoru zbog izbjegavanja vjen anja. Dubrova ki arhiv, Acta Maioris Consilii, VIII, 9, 215; VIII, 11, f. 101; VIII, 12, 34, 45.  Vidi: Z. Janekovi Rmer, Rod i grad, HAZU, Dubrovnik 1994. O tome slikovito govore komedije Marina Dr~ia kojih je bitna zna ajka opreka izmeu starih i mladih. Marin Dr~i, Djela, 267, 327, 451-453.  D. Roller, Dubrova ki zanati u XV i XVI stoljeu, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 2, Zagreb 1951, 162. V. Foreti, Dubrova ke bratovatine, 17. K. Vojnovi, Statuta confraternitatum et corporationum Ragusinarum, sv. 2, V-VI, X, XVI, XXXVI, LIII, 95. MHR II, 196.  MHR III, 132, 152.  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 181, 182, 191, 187.  MHR III, 136.  Dubrova ka gospoa Roza morala je 1284. godine preseliti s mu~em u drugu kuu da bi izbjegla none napadaje Paska Marinellija, osobe dobro poznate sudu. No, mladi joj je poru io da je nee ostaviti na miru ak niti ako bi se preselila u kne~ev dvor. I dalje je svake noi dolazio pred njezinu kuu i pravio nered. Ponekad je provaljivao vrata ili ma em napadao prolaznike ne bi li je makar vidio na prozoru. U boljim trenucima pokuaavao je osvojiti Rozu pjevajui podoknice. To je prvi spomen tog obi aja u Dubrovniku. MHR III, 209.  Usporedi: C. Klapisch Zuber, La "mattinata" mdivale d'Italie, 154.  MHR III, 180-181, 210.  MHR III, 154-156.  Odluke vea Dubrova ke republike II, 349-351. Philippus de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik 1983, III/XI, 33-35 (Philippi de Diversis Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii de 1444, Zadar 1882.)  N. Lonza - Z. Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis, 180, 192-195, 211.  Statut Dubrovnika, VI/XXVI, 180. Liber Viridis, C. 5, 4-5, C. 13, 8-9, C.58, 28-29. Liber Croceus, ca. LXXXVIII, CXLV. MHR III, 147-148, 193.  M. Medini, Dubrova ke poklade u 16. i 17. vijeku i ubranovievi nasljednici, Dubrovnik 1898. 962. M. Petkovi, Dubrova ke maskerate, Beograd 1950. C. Klapisch Zuber, La "mattinata" mdivale d'Italie, 151.  Iz teksta predstave kadato je sasvim o ito da mladii glume sami sebe, odnosno da na pozornicu prenose do~ivljaje sli ne onima u kojima su i sami sudjelovali. Frano ale, O ~ivotu i djelu Marina Dr~ia, u: Marin Dr~i, Djela, 81. Marin Dr~i, Dundo Maroje, u: Marin Dr~i, Djela, 307-308.  Philippus de Diversis, Opis Dubrovnika, IV/II, 43-45. Liber viridis, cc. 177, 364.  M. Mitterauer, A History of Youth, 163, 166-168. Evelyne Patlagean, Les "jeunes dans les villes byzantines: meutiers et miliciens, Le Charivari, Actes de la table ronde organise Paris (25-27 avril 1977), ed. J. Le Goff i J.-C. Schmitt, 123. C. Klapisch Zuber, La "mattinata" mdivale d'Italie, 155-156. Richard C. Trexler, De la ville la Cour. La draison Florence durant la Rpublique et le Grand Duch, Le Charivari, Actes de la table ronde organise Paris (25-27 avril 1977), ed. J. Le Goff i J.-C. Schmitt, 165-166.  Ordo de dotibus et nuptiis iz 1235, u. F. Ra ki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, MSHSM VII, 1877, LXIV-LXVI. U. Inchiostri, Per il diritto matrimoniale e gli usi nuziali in Dalmazia (con riguardo a un "ordo de dotibus et nuptiis" ragusino del secolo XII), Archivio storico per la Dalmazia V, 27, 111-125 vjen anje udovaca i ud. Philippus de Diversis, Opis Dubrovnika, IV/XVII, 62-63.  To je mo~da u vezi i sa karakteristikama obiteljske strukture. Usporedi M. Mitterauer, A History of Youth, 160 i dalje. Philippus de Diversis, IV/VIII, 52.  N. Lonza - Z. Janekovi Rmer, Liber de maleficiis, 195-196, 197, 209-210. Usporedi: M. Mitterauer, A History of Youth, 183.  F. `anjek, Kraanstvo na hrvatskom prostoru, KS, Zagreb 1991, 179. PAGE 12 PAGE 11   np&&''--00x3z3 7799==AARBTBDDFFH H8J:JKKNNTT[[\\__&a(abblknkmmhpjpttuupvrvyy{{||}}|~~~؇ڇln 6CJhnH CJEHhnH j0JCJU CJhnH X.02ZDw)7"HTYlp}އ 8аnpT$d d .02ZDw)7"HTYlp}އ 8аnpTPtvxz6TV|FVL 6   B\13456BCDPQX_24df.0TVVX|}FHVWULN 68      BD6CJhnH j0JCJU CJhnH \Ptvxz6TV|Fd $d VL 6   B\1D\^0167=>@ABDEKLNOPWX0JmH0J j0JUCJOJQJhnH j0JCJU CJhnH 123456BCDPQRSTUVWXd hh&`#$' 0@P/ =!"#$% [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number~P r9tX !"#C$%(,,E./t678/;;;=K>>??AD GtHNPQ WW[  !"#$%&'()*+,-.\uF [ Gu%zX{5^sA Z n d!!="#1$$&<((Y))) uF[ ="1$<())))  <             !y L!9(O/7>EMVT\wad( l o     "$'DX1XX '!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\CAMPANA.DOC@&N&N,&N&N }}}}}}}}}}}}}} }!}"}#}$}%}&}'}(})}*}+},}-}.}/0156789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwx{|}~22222222222222222PPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&PP@P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`P@PdP@PjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@PPPPP@PP@PPPPP P PPPPP,@PPPP<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hK3FK3FL6W,!dk?Zdenka Janekovi-Rmer Istvn Rmer Istvn Rmer Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi-Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi2tvMicrosoft Word 8.0m@@1j@1jL6W ՜.+,D՜.+,D hp|   a,k  Zdenka Janekovi-Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048766-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Flg t1j1Table?WordDocument)<SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi-Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0m@@1j@*FjL6W ՜.+,D՜.+,D hp|   a,k  Zdenka Janekovi-Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048766-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}' 0@P/ =!"#$% PAGE 2 PAGE 15 215 D\^0167=>@ABDEKLNOPWX,<.<:<<<><@<B<D<P<R<V<X<Z<`<b<d<0JmH0J j0JUCJOJQJhnH j0JCJU CJhnH .123456BCDPQRSTUVWX,<B<Z<b<d<&`#$d hh&`#$ [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Number~P r9tX !"#C$%(,,E./t678/;;;=K>>??AD GtHNPQ WW[  !"#$%&'()*+,-.\uF [ Gu%zX{5^sA Z n d!!="#1$$&<((Y)))<wV+8Yhi{{n@dopq}~@@@@ @@@@@@@@@ (68:=Dd<1d<XUnknown Istvn Rmer "$(/2=!!!! Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\CAMPANA.DOC@!!e!!hh }}}}}}}}}}}}}} }!}"}#}$}%}&}'}(})}*}+},}-}.}/0156789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghiiijklmnopqrstuvwx{|}~22222222222222222cdiklmnopqvxy{|}~@AAA A A@AAAAAA@A A"A$A&@P@A*A,A.A0A2A4@6A8A:A<A>A@ABADAF@HAJALANAPAR@TAV@XAZA\A^A`A@AdA@AjAlAn@pArAtAvAxAz@|A~AAA@AAAAA@AAAA@A@AAAAAA@AAAA@AA@AA@@A@@AA@<@A@A@AA@@@AAA@@@@@@@@@@@@A@@@A@A @ @@@@@,@@@@@<@@*<A,<A6<A:<A<<A><@@<@d<@@f<@AB<AL<AP<AR<AV<@X<@h<@@j<@AZ<@<@A\<@<@@`<@<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial71Courier#hK3FGL3FL6W,!dkZdenka Janekovi-Rmer Istvn Rmer Istvn RmerNG/πOZNOMπPOST߀RјAg@KA,BOƠCAe EI, MA, SOINA EЫ OSTIKـEYdISH·N(}BULLED͂CU JECƀ Uё HOUTING PSS?P TRICKSOPOLJArEUQUIEsSIKAњ E I, Hj Mr Or G J MEULSCANYr@TELG Xbjbjَ >i);]```tFFF8~$tLFFFFFF$`FFFFFF``FF0FFFF`F`Ftt````FFtF``F ?FjtFFRoot Entry Flg?Fj@1Table?WordDocument>SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table  AN{54048766-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10} Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi-Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0m@@1j@*  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,D hp|   a,k  Zdenka Janekovi-Rmer Title 6> _PID_GUIDFjL6W  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~