аЯрЁБс>ўџ †ˆўџџџ„…џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСG П8ЪbjbjŽйŽй %жьГьГЎSN;џџџџџџ]ТТТL8***""""8Z f"! ЖŽŽLккккккNPPPPPP$з єЫ Жt­*кккккtк**ккŽкккк*к*кN>rАrFrИr**кNкtкN**Nк‚  Кя“BjО""кN "NARODNA STARINA" - HISTORIOGRAFSKI VRHUNCI I BORBA ZA OPSTANAK Zdenka Janekovi-Rіmer Odsjek za povijest Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu KRATKI SA~ETAK Rad prikazuje asopis "Narodna starina" kojeg je od 1922. do 1935. ureivao Josip Matasovi. Koncepcija asopisa bila je sadr~ajno i metodoloaki nova, na tragu modernih historiografskih usmjerenja. Autorica govori o metodoloakim postulatima asopisa i njegovom zna enju u hrvatskoj historiografiji. Takoer analizira priloge J. Matasovia. Hrvatska historiografija rijetko je bilje~ila radove usmjerene druatvenoj i kulturnoj povijesti, s obzirom na svoju tradicionalnu usredoto enost prema politi koj povijesti. S buenjem ja eg zanimanja za druatvenu problematiku hrvatske povijesti, pojavila se i te~nja da se iz zaborava izvuku radovi tog usmjerenja i povjesni ari koji su se takvim istra~ivanjima bavili i poticali ih. Meu njima se je posebno isticao Josip Kalasancij Matasovi, kako svojim radovima tako i djelatnoau vezanom uz kulturni asopis "Narodna starina". Povijesno druatvo "Otium", i samo opredijeljeno ka druatvenoj i kulturnoj povijesti, posvetilo mu je zbog toga znanstveni skup, u povodu viaestruke obljetnice. Josip Matasovi roen je 18. VIII. 1892. u Vrpolju. Osnovnu akolu polazio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Vinkovcima. Ve tijekom gimnazijskih godina, a pogotovo za vrijeme studija, Matasovi je, sve do burnog razlaza 1313. godine, intenzivno suraivao s pravaakim krugom oko lista "Mlada Hrvatska", zastupajui u svojim lancima ideju hrvatske samostalnosti u odnosu na Be  i Peatu. Studij povijesti i zemljopisa zapo eo je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nastavio u Zќrichu, uz dopunska predavanja iz filozofije, logike i metodologije povijesti. Diplomirao je u Be u 1915. godine i uskoro nakon toga obranio disertaciju na temu srednjovjekovnog gnosticizma, poglavito kod paulikijanaca i bogumila. Ve u to vrijeme Matasovi je pokazivao osobiti interes za ekonomsku i kulturnu povijest koji e odrediti itav njegov opus. Po zavraenom studiju Matasovi se vraa u domovinu, na svoje prvo radno mjesto, u vinkova koj gimnaziji. Tijekom prvog svjetskog rata radio je kao povjerenik i kustos Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, a 1924. zapo eo je sveu ilianu karijeru na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Ondje ostaje sve do 1941. godine, kada dolazi u Zagreb, kao savjetnik Ministarstva bogoatovlja i nastave i ravnatelj Dr~avnog arhiva. Uz to, od 1943. godine predaje Povijest umjetnosti i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1946. do odlaska u mirovinu 1959. godine, predaje Pomone povijesne znanosti. Umro je 1962. godine. Nakon zavraetka studija i povratka u domovinu zapo ela je i njegova bogata znanstvena djelatnost vezana uz problematiku kulturne i ekonomske povijesti, posebice u XVIII. stoljeu. Uz asopis "Narodna starina", u tom se opusu posebno isti u tzv. kulturno-historijski fragmenti "Iz galantnog stoljea" (1921), zbirka epistolarne grae iz sedmogodianjeg rata "Die Briefe des Grafen-Sermage" (1923.). Niz lanaka posveen je etnoloakim pitanjima, narodnoj medicini i utjecaju franjevaca u narodnom ~ivotu. No, njegovo se histori arsko opredjeljenje najizrazitije o ituje u ureiva koj koncepciji "Narodne starine" i u njegovim vlastitim radovima objavljenim u tom asopisu. "Narodna starina", asopis koji je J. Matasovi ureivao i izdavao od 1922. do 1940. bio je iznimni poduhvat u hrvatskoj historiografiji. Tijekom tih 16 godina asopis je izlazio u vrlo teakim financijskim i organizacijskim uvjetima. Nije bilo nikakvih dotacija, naklada je bila vrlo mala (300 primjeraka), a, uz to, Matasovi je u to vrijeme ~ivio i radio u Skopju, dok je asopis izlazio u Zagrebu. Pomo od slu~benih dr~avnih institucija bila je zanemariva, a krug pretplatnika se unato  brojnim Matasovievim apelima, pisanih ponekad na rubu o aja, nije bitno poveavao. asopis je podr~avao uski krug ljubitelja koji su svojim entuzijazmom omoguili njegovo izla~enje. Matasovi je nosio sav teret organizatorskog i uredni kog posla i preko granice koja bi se mogla nazvati ekonomi nom. Njegov je asopis bio programatski namijenjen airoj publici, ali se usprkos tome, kao privatna edicija, vrlo teako probijao. Matasovi se je snalazio na razli ite na ine, tra~ei novac za tiskanje, pa su tako neki tematski brojevi (o Osijeku, Sarajevu, Zagrebu) izaali o troaku gradskih opina. Od XIX. sveska (1929) asopis je postao glasilom Muzeja grada Zagreba, a kasnije su mu podraku pru~ili Etnografski muzej u Zagrebu i Grafi ka zbirka grada Zagreba. }elei na svaki na in namaknuti sredstva kojima bi produ~io ~ivot "Starine", Matasovi je davao prostora malim oglasima, ali je, na ~alost, takvih prijatelja bilo malo. U kriznim godinama nisu izlazila predviena 4 sveska, ve samo dva ili jedan, a njihov se je obujam drasti no smanjivao, pa se dogaalo da sadr~e samo jedan nosei lanak. esto se dogaalo da su bili naknadno doatampavani ili su kasnili. Brojevi 9, 12, 13 i 15 nisu nikada niti izaali, tako da itava edicija broji ukupno 31 svezak. Urednikov hod po mukama zavraio je, usprkos svem trudu, gaaenjem asopisa 1935. godine, sa 35. sveskom. Kroz sve brojeve "Narodne starine", bez obzira na domete pojedinih lanaka, provla i se jasna ureiva ka koncepcija, pravi historiografski projekt. Na samom po etku svoga izla~enja "Starina" se predstavlja kao "nepovremeni asopis za povijest kulture i etnografiju ju~nih Slovjena". Bila je namijenjena airoj publici, ali bez podila~enja, naprotiv, namjera uredniatva bila je pou iti narod i potaknuti u njemu ljubav za vlastitu proalost i starine. Pojam airine mo~e se na nekoliko razina vezati uz "Narodnu starinu". Prije svega, pristup prou avanju kulturne proalosti je interdisciplinaran, pa svoje mjesto u asopisu nalaze povjesni ari, povjesni ari umjetnosti i knji~evnosti, etnolozi, muzikolozi, arheolozi, lingvisti. Njihovi prilozi obuhvaaju kulturnu povijest svih Ju~nih Slavena, prvenstveno onih s podru ja tadaanje Jugoslavije, od prethistorije do 20. stoljea. Iako je usmjerena prvenstveno izu avanju kulturne povijesti, "Starina" nije bila zatvorena za tradicionalne politi ke teme, niti za tadaanju oficijelnu, katedarsku historiografiju. Matasoviev rad predstavlja novost u hrvatskoj historiografiji, jer on i prije pojave glasovitih svjetskih historiografskih akola i pravaca, u svome samozatajnom radu provodi u ~ivot njihove postulate, ne padajui u zamku su~avanja interesa, odnosno atomizacije povijesti koje smo danas svjedoci. Kao urednik, uspio je spojiti tako cjelovito zamialjenu i metodoloaki novu historiografsku koncepciju asopisa s njegovom pou nom komponentom. "Starina" se je istovremeno obraala historiografskoj avangardi svoga vremena i airokoj publici kojoj je pru~ala zanimljive i pou ne sadr~aje. Programatski ciljevi o ituju se i u samoj organizaciji asopisa. Svaki svezak podijeljen je u dva razli ita dijela. Prvi dio ine nosei lanci, dok se drugi sastoji od niza malih lanaka, izvadaka iz grae, fotografija, te bilje~aka o novim knjigama, asopisima, kulturnim institucijama i druatvima, znanstvenim skupovima, izlo~bama, arheoloakim iskapanjima i drugim akcijama. Tu su svoje mjesto naale i polemike, osvrti, apeli pretplatnicima "Narodne starine" i kritike asopisa prenesene iz druge atampe. Mali prilozi va~an su dio koncepcije asopisa kao kulturnog glasila. Oni nemaju znanstvenu te~inu noseih lanaka, ali su zbog svoje kratkoe, raznovrsnosti i mogunosti brzog reagiranja na sve novosti u znanosti i kulturi uvijek aktualni i prikladni informativni medij. Svrha takvih napisa nije samo u zabavljanju italaca zgodnim pri icama, ve u prikupljanju svakovrsnih podataka iz druatvenog ~ivota koji bi trebali poslu~iti kao graa novoj, druga ijoj historiografiji. Glavni lanci su viae ili manje opse~ne rasprave s razli itih znanstvenih podru ja. Niti jedno podru je istra~ivanja u domeni druatvenih znanosti nije izostavljeno, no ipak je primjetno da prednja e kulturno-povijesne teme. Karakteristi ni su lanci o materijalnoj baatini i njezinom uvanju (Lujo Marun i njegov rad, uro Szabи) kojima uredniatvo nastoji razviti ljubav prema starini u airokom krugu ljudi i pou iti puk kako treba pristupati materijalu, smatrajui da je rodoljubni zanos bez znanja viae atetan nego koristan. S druge strane, suradnici "Starine" ~ele utjecati i na muzejske radnike kako bi modernizirali rad muzeja i pribli~ili ih publici. Zamjetno mjesto zauzimaju rasprave o selja kom ~ivotu, obi ajima, vjerovanjima, graditeljstvu, noanji, glazbenom i likovnom stvaralaatvu, usmenoj knji~evnosti, narodnoj medicini, kultu svetaca i sli no. Jednaki prostor dobila je i gradska, odnosno graanska kultura. Niz lanaka posveen je ~ivotu srednjovjekovnih slobodnih kraljevskih gradova, njihovim cehovima, sajmovima, kaznenom sustavu, trgovini i stanovniatvu. Meu dalmatinskim gradskim opinama najvee je zanimanje privukao Dubrovnik. Gradski ~ivot XVIII, XIX. i XX. stoljea potpunije je istra~en i prikazan u odnosu na ranija razdoblja, zahvaljujui prije svega samom Matasoviu. Uz gradsku tematiku vezani su i prilozi o djelatnosti crkvenih institucija i konfesionalnih zajednica, o crkvenim redovima, protureformaciji, akolstvu, akademijama i u enim druatvima, tiskarstvu, izgradnji gradova, perivojima, zdravstvenim i sanitarnim mjerama, vojsci, sve anostima itd. Umjetnost je uvelike zastupljena, pa se mo~e nabrojati mnogo radova o knji~evnosti, posebno dubrova koj renesansnoj i baroknoj knji~evnosti, te kajkavskoj knji~evnosti XVIII. stoljea, kazaliatu, muzi kim dostignuima domae kulture, arhitekturi, slikarstvu, dagerotipiji i fotografiji. U mnogim radovima govori se o kulturnim vezama Hrvatske i drugih zemalja. Nije zanemarena niti politi ka problematika, npr. tema o rimskim provincijama na tlu ju~noslavenskih zemalja, doseljenje Hrvata, dubrova ka diplomacija, protuturski ratovi, odnos Dalmacije i Venecije, Ilirske provincije, revolucionarna zbivanja 1848. Nekoliko priloga posveeno je diplomatici, heraldici, kronologiji, genealogiji, geografiji i seizmologiji. Meu brojnim suradnicima "Narodne starine" nekolicina se izdvaja zbog svoje trajne prisutnosti kojom su utjecali na zna aj asopisa. Prvi meu njima svakako je sam Josip Matasovi, koji je, uz uredni ki posao, gotovo u svakom broju objavljivao svoje vrijedne kulturno-historijske i ekonomske studije. Uz njega u asopisu su objavljivali mnogi ugledni znanstvenici onog vremena, kao ato su uro Szabѓ, Milovan Gavazzi, iro Truhelka, Milan Reaetar, Hamdija Kreaevljakovi, Josip Nagy, Vladoje Dukat, Vladimir Ma~urani, Franjo Fancev, Emil Laszowski, Lujo Vojnovi, Grga Novak, Ivan Ostoji i drugi. Meu spomenutima, uz Matasovia se posebno istaknuo uro Szabѓ, lan uredniatva "Starine", koji je objavljivao radove o povijesti Zagreba i crkvenoj umjetnosti sjeverne Hrvatske. Svojim entuzijazmom, rodoljubljem, a mo~e se rei i burnim temperamentom, on je obilje~io gotovo svaki broj asopisa. U njegovim je radovima izri ito prisutna edukativna nota, jer je htio sprije iti ponavljanje, po njegovom mialjenju vandalskih arhitektonskih intervencija na starim zagreba kim graevinama, a takoer i potaknuti brigu o spomenicima kulture na lokalnoj razini, posebno u Zagrebu i Hrvatskom Zagorju. Koncepcija asopisa o kojoj je bilo rije i najizrazitije se iskazala u radovima samog Josipa Matasovia. Neke njegove rasprave su vrhunski historiografski dometi koji se odlikuju sadr~ajnim i metodoloakim novinama. ak i u manjim prilozima, ija je osnovna svrha bila sabiranje podataka iz kulturne povijesti, dao je niz vrijednih zaklju aka i smjernica za dalja istra~ivanja. Vei dio njegovih radova usredoto en je na XVIII. stoljee, ali je pravio izlete i u druga razdoblja. Preferirao je kulturnu tematiku, ali nije izbjegavao niti druge teme, te~ei uvijek potpunom sagledavanju druatvenih prilika u odreenom razdoblju. Isti ui potrebu za istra~ivanjem kulturnog milieua u proalosti i svakodnevnog ~ivota, nije imao na umu apsolutizaciju takvog pristupa, nego stanje historiografije koja je takve teme zanemarivala. U metodoloaki intoniranim uvodnicima svojih lanaka i sam se ~estoko protivi "crti arenju" hrvatskog kulturnohistorijskog materijala. Isticao je potrebu pomnog rada na izvorima i to ne samo pisanim, ve i materijalnim, dakle povijesnim, pravnim, knji~evnim, arheoloakim, etnoloakim i drugim. Njegova se maatovitost o ituje u formuliranju istra~iva kih pitanja, ali si ne dopuata nikakve dvojbene konstrukcije niti pretpostavke. Posebno se mo~e govoriti o Matasovievom diskursu u kojem se uspostavlja fina ravnote~a izmeu zgodnih i zabavnih podataka iz svakodnevnog ~ivota i analize opih druatvenih gibanja. Detalji, ujedinjeni vjeatinom pomnog znanstvenika i rje itog pisca, postaju dio cjelovite slike. Radu pristupa akribi no, ali ne zazire od, u znanstvenom rje niku neuobi ajenih izraza, koji jasno iskazuju njegove stavove, preokupacije i osjeaje. Slijedei vlastiti instinkt, kao jaka i samosvjesna osoba, stvarao je na na in koji e kasnije biti svjetski afirmiran kao otkrie moderne historiografije, u prvom redu francuske, koja je odlu ila uobli avati znanstvene pojave na na in pristupa an zainteresiranoj publici izvan stru nih krugova, a da pritom znanstvenost ne bude dovedena u pitanje. Njegovanje tako slobodnog, duhovitog, upravo literarnog izraza nije samo odraz osobnosti, nego historiografskog opredjeljenja i te~nje za popularizacijom znanosti. U obradi "malih tema" Matasovi se nikada ne zaustavlja na deskripciji, nego postavlja obuhvatna pitanja i polazei od detalja airi svoje razmialjanje i zaklju ivanje na cjelinu pojava ili ak razdoblja. Dobar primjer takvog postupka pru~a lanak "Slikarije Stjepana Marjanovia" u kojem govori o umjetnosti proizaaloj iz duha ilirstva, koju smatra eklekti nom i socijalno-politi ki svrhovitom. Polazi od slikarstva, da bi svoje zaklju ke potvrdio argumentima iz knji~evnosti i na kraju progovorio o mentalitetu srednje klase tog razdoblja. Jedan je od njegovih najboljih radova onaj o Reljkoviu, odnosno terezijanskom i jozefinskom prosvjetiteljskom programu. Kapetanovo slu~bovanje mu je zanimljivo kao tip kroz koji se razabire cijeli vojni sustav, njegov kulturni i mentalni sklop. Granica ga zanima kao izdvojeno druatvo koje uvjetuje osobiti na in ~ivota, moral i osobne odnose, pogotovo u zadrugama. U tom lanku donosi joa jednu tematsku novost govorei o demografskim mjerama koje su proizlazile iz brige za novi ratni ki naraataj. Nekoliko rasprava posveeno je baroknom, isusova kom udoreu, novim obi ajima gospodskog sloja druatva, uljudbi, galanteriji i utjecajima tih novosti u druatvenim odnosima (npr. "Nekoji elementi historije XVIII. stoljea"). Sasvim politi kim temama kao ato je "Protunapoleonski austrijski manifest iz 1813." pristupa Matasovi globalnim pogledom. Na temelju politi kih pamfleta i policijskih akcija iz toga vremena analizira policijski, sitni avi karakter austrijske vlasti i njezinu nesklonost obnovi, nasuprot Napoleonovoj konstruktivnoj snazi, uklapajui hrvatsko-ugarske odnose u taj kontekst. Posebno valja naglasiti Matasovieve priloge iz ekonomske problematike koju je on uvratao u kulturnu povijest. Tu spada prije svega, njegov opse~ni, iako nedovraeni rad o grade kom kramaru Lenardu, u kojem govori o ekonomskim tokovima trgovine i o kramarskom mentalitetu Gradeca. U prilogu o prosvjedima protiv konkurencije u Zagrebu u XVIII. stoljeu, prikazuje uskogrudnost terezijanske komercijalne politike, koja rezultira uskogrudnoau na ni~oj razini, pa zagreba ki cehovi tra~e da strani trgovci, u prvom redu turski podanici, pravoslavci i }idovi odu iz grada. U raspravi "Iz ekonomske historije XVIII. stoljea", koja je samo odlomak iz knjige o trgovini i prometu u Banskoj Hrvatskoj XVIII. stoljea koju je pripremao, Matasovi analizira be ki gospodarski program i ko nice razvoju industrije u tom razdoblju, kao i uzroke gospodarske neaktivnosti hrvatskog sabora i domaeg plemstva. Razumljivo, nisu svi lanci jednakog dometa. U nekim prilozima autor ne sintetizira, nego samo nudi materijal za dalja istra~ivanja. Ilustracija tog stava je njegov prilog o zagreba kom kunom namjeataju u XVIII. stoljeu, za koji izrijekom ka~e da je samo "predradnja za jednu cjelovitiju sliku bogate proalosti". S istim je ciljem objavljivao grau, npr. korespondenciju bana Jela ia, biskupa J.J. Strossmayera i drugih, kao i genealogije pojedinih obitelji. Treu vrstu Matasovievih priloga predstavljaju mali, izvanredno zanimljivi lan ii iz svakodnevnog ~ivota. Tu spadaju prilozi o obi aju biranja kraljeva u Mleta koj Dalmaciji o Bo~iu i Uskrsu. Piae i o Ciganima u doba Marije Terezije i Josipa II koji su zakonskim odredbama i zabranama uzaludno pokuaavali privesti taj narod kraanstvu i odvratiti ih od ergarenja, krijum arenja, krae konja, gatanja i prosja enja. O administrativnim intervencijama jozefinske vlasti u svakodnevni ~ivot piae i u lanku "Jozefinska skrb protiv po~ara". Ta "internatsko-kasarnska stega za ~ivot kraljevskih podanika" iala je vrlo daleko, pa su donoaene upute o sparivanju ~ivotinja, o pijenju hladne vode, kupanju u rijekama i sje i drva, te zabrana zvonjave za oluje, noaenja steznika za djevojke, pucanja bi evima, karmina i sprovoda sa sveenikom. Tipi an lanak za koncepciju "Narodne starine" je "Druatvo brae skrotica", (tj. papu ara), nastao na temelju jednog duhovitog vara~dinskog paskvila iz XIX. stoljea, u formi diplome koju je veselo druatvo o pokladama, blagdanu sv. `imuna (Siemandel; Sie + Mann) ili nekoj drugoj pijanki izdavalo izabranom papu aru. Na svoj temeljiti na in, Matasovi je prou io sve suvremene satire i likovne prikaze na tu temu. U ovu grupu spadaju i prilozi o dagerotipijama, o kajkavskim napitnicama i mnogi drugi. Pored znanstvenih radova, zanimljivi su i Matasovievi napisi o izlo~bama i kongresima i sli no. Negodujui protiv indolentnog odnosa javnosti i dr~ave prema kulturnim i znanstvenim djelatnicima i institucijama, (pogotovo kad se radi o samoj "Narodnoj starini" i Kninskom starinarskom druatvu) bez ustezanja je iznosio svoje mialjenje i kritike, ne brinui se zbog "zamjeranja". esto je progovarao i o samoj historiografiji, borei se protiv romanti arskog, njegovim rije ima "davorijaakog, zdravi arskog" pristupa, koji tuma i injenice iz starijih razdoblja s pozicije nacionalnih ideologija XIX. stoljea. Smatrao je da hrvatskoj historiografiji nedostaje organizirani rad, da se graa ne prou ava sustavno i racionalno, a nekim je histori arima zamjerao monopolisti ko ponaaanje unutar struke, te tradicionalizam u pristupu. Bez zlobe, ali s duhovitom oatrinom, naziva neke strukovne kolege pukim "atatsgeaihtlerima", koji "kalupe historiografiju u habsburaki diplomati ki i ratni ki sklop." Matasovi je smatrao da je neophodno izai iz uobi ajenih okvira poimanja proalosti i okrenuti se novim temama i izvorima, jer, prema njegovom mialjenju, sva acta diplomata ne mogu potpuno rekonstruirati proala razdoblja ako se mimoie tzv. sitnu povijest. Druatveni i ekonomski problemi ne mogu biti samo sporedni dodatak historiografije, zaba en u crtice i feljtone. "Mala historija" mogla bi samo unaprijediti studij i razumijevanje politi ke historije, pa bi razmjer izmeu jednoga i drugoga pristupa morao postati postulatom povijesne znanosti. Povijest se ne bi smjela dijeliti u sektore, ve bi se trebalo te~iti airem pristupu, ato zna i da bi svako, do sada izdvojeno podru je povijesne znanosti, trebalo postati dijelom makrohistorije. Takvo se razmialjanje uklapa u postulate moderne socijalne historije koja te~i obuhvatiti cjelokupost zbivanja u odreenom razdoblju, pa se mo~e rei da je Matasovi svojim radom anticipirao neke elemente razvoja historijske znanosti. Zavrait u njegovim vlastitim rije ima o povijesti svakodnevice: "Jedino njenom pripomoi plasti ki iskrsava negdaanji organski svijet u svekolikom svom obujmu, bez defekta, te ne vrijedi viae kao da je u proalosti bilo bitno samo ratno u eae, podani ki snoaaj prema Habsburgovcima i saborske enuncijacije. Idui napomenutim, novijim putem, hrvatska e historiografija revidirati mnoge neizraene slike i sli ice i ispuniti cijele mape kojima su pripravljene joa gdje i gdje samo korice." SA~ETAK Narodna starina je kulturni asopis koji je izlazio od 1922. do 1935. godine. asopis je bio usmjeren ka kulturnom i druatvenom podru ju i te~io je popularizaciji povijesnih znanosti. Njegovao je interdisciplinaran i metodoloaki nov pristup prou avanju proalosti. Uz nosee znanstvene rasprave iji su autori bili tadaanji vodei znanstvenici s podru ja povijesnih znanosti, asopis je sadr~avao i male priloge koji su bili va~an dio koncepcije asopisa kao kulturnog glasila. Koncepcija asopisa najizrazitije se iskazala u radovima samog Josipa Matasovia. Isti ui potrebu za istra~ivanjem kulturnog milieua u proalosti i svakodnevnog ~ivota, on nije imao na umu apsolutizaciju takvog pristupa, nego stanje historiografije koja je takve teme zanemarivala. Smatrao je da druatveni i ekonomski problemi ne mogu biti samo sporedni dodatak historiografije, zaba en u crtice i feljtone. "Mala historija" mogla bi samo unaprijediti studij i razumijevanje politi ke historije, pa bi razmjer izmeu jednoga i drugoga pristupa morao postati postulatom povijesne znanosti.  Znanstveni skup "Povijest svakodnevice, Iz tradicije hrvatske historiografije - Josip Matasovi", odr~an je 11. studenog 1992. u Zagrebu, u organizaciji Povijesnog druatva "Otium", u povodu obljetnice roenja i smrti Josipa Matasovia, kao i po etka izla~enja asopisa "Narodna starina".  Biografiju J. Matasovia sastavila sam prema radu M. Despot, Josip Matasovi, Spomenica Josipa Matasovia 1892-1962, Zagreb 1972, 3-22.  Isto, 14.  Radi ilustracije nekoliko primjera: I. Bojni i, Oprema jedne hrvatske velikaaice u XVI. stoljeu, Narodna starina, III, 324; Paskvil o zagreba kim gospoama, XIV, 79-92; Prvi po eci graanske streljane u Zagrebu, XIV, 92-96; Sli ice iz zagreba kog "high life" u XVIII. st, XVI, 5-12; Uglednija muslimanska kua u Sarajevu, XIX, 105; }enidbeni obi aji bosanskih Sefarda, XIX, 110-111; S. Ivai, Hrvatski glagolski "teatament" Jelene, sestre Petra Kru~ia, iz godine 1541, XXII, 215-217; L. Thaller, Najstariji edikt grada Zagreba o istoi, XXIII, 311-312; Jedna stara knjiga obrtnog pomonika u Karlovcu, XXIII, 318-322; Lj. Ivan an, O kaznama u Zagreba kom kaptolu, XXIV, 462-465; A. Schneider, Sitna graa za kulturnu povijest grada Zagreba, XXVIII, 138-139; A. Jela i, Pabirci iz arhiva dvora ` rbinec; F. Bu ar, Dvije karikature o Hrvatima u doba Garibaldija, XXXIII, 103-104; H. Kreaevljakovi, Ste ajevi u Bosni (1867-1877), XXXIV, 189-192.  Takoer i Veeslav Heneberg, Petar Bulat, Artur Schneider, Petar Kolendi, Ljubo Ivan an, Bo~idar `irola, Stjepan Ivai, Nikola Radoj i, Josip B sendorfer, Mirko Kus-Nikolajev.  . Szabѓ sudjelovao je u "Narodnoj starini" s 12 rasprava i 10 manjih priloga.  U "Narodnoj starini" objavio je Matasovi slijedee radove i priloge: Stari i starinski Zagreb, Narodna starina I, 1-16; Slikarije Stjepana Marjanovia, III, 259-282; Nekoliko daguerreotypija, III, 326-330; Kompanija kapetana Relkovia, IV, 47-64; Hrvatska Troja, V, 151-158; Sarod Rakitia, VI, 240-256; Sve anosti "biranih kraljeva" u Mleta koj Dalmaciji, VII, 84-90; Joa o sve anostima biranih "kraljeva" u Mleta koj Dalmaciji, XXII, 209-211; Nekoliko kajkavskih napitnica, VIII, 201-205; Zagreba ki kuni namjeataj polovinom XVIII. st., X, 46-78; Kulturno-historijska izlo~ba grada Zagreba g. 1925, X, 165-181; Protunapoleonski austrijski manifest 1813. u hrvatskom prevodu, XVI, 21-56; Cigani u doba terezijanstva i josefinizma, XVII, 200-201; Druatvo brae skrotica, XVII, 201-208; Stari osje ki most, XVIII, 7-32; Grofovska diploma don Joannes Felixa Muёoz de Avalos iz god. 1734., XIX, 77-84; Dva prosvjeda proti konkurenciji u Zagrebu 1769. i 1780., XIX, 108-110; Iz ekonomske historije 1754-1758, XX, 181-190; Nekoliko pisama Anke Atanaskovieve, XXII, 219-223; Tri pisma biskupa Strossmayera, XXIII, 329-331; Prilog genalogiji Pata ia, XXIV, 409-448; Nekoji fragmenti historije XVIII. stoljea I i II, XXV, 97-106; XXVI, 267-272; Josefinska skrb protiv po~ara, XXVII, 63-68; Knez Lenard, kaptoloma zagrebe koga kramar (1-5), XXX, 77-79; XXXI, 134-135; XXVIII, 99-114; XXIX, 169-204; XXXIII, 187-252; XXXIV, 125-138; Jela iiana iz Vukovara I i II, XXXV, 59-64.  Tematika radova je impresivna: govori o druatvenoj svijesti, kulturi ~ivljenja, materijalnoj kulturi, estetici, civilizacijskim tekovinama, na inu ~ivota i mentalitetu graanskog druatva, ilirizmu, obi ajima, germanizaciji, modi, umjetnosti, jeziku, hrani, gladi, medicini, policiji, razonodi, politi kim temama, rodoljublju, kampanilizmu, obi ajima, kunom ~ivotu, namjeataju, cehovima, osjeajnosti, intrigama i tra evima, trgovini, kajkavskoj knji~evnosti, strukovnim problemima, odijevanju, stilu ophoenja itd.  Sam je koristio sudske zapise, saborske zaklju ke, poslovne knjige, kronike, putopise, pjesme i druga knji~evna djela, novine, fotografije, crte~e, upotrebni predmeti i niz drugih izvora.  Narodna starina X, 78  Narodna starina XXV, 97  Narodna starina XXVIII, 99 PAGE 2 PAGE 11 PAGE 2 PAGE 11 f h j Оњќd f r?t?ЦWШWt\v\J]L]`aba4e6e,s2s№ƒђƒ`—b—тЂфЂ\Ћ^Ћ ­Ђ­ДЎЖЎЬЎЮЎ:Ж<ЖЄЗІЗHИJИЮУаУкЧмЧXЩZЩˆЩŠЩМЩОЩіЩјЩњЩЪЪЪЪЪ Ъ ЪЪЪЪЪЪЪЪЪЪ Ъ!Ъ"Ъ$Ъ%Ъ+Ъ,Ъ.Ъ/Ъ0Ъ7Ъ8Ъљ№љљ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љшљ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љ№љсосйсососйсососйсососйсољ0JmH0J j0JU>*CJhnH j0JCJU CJhnH S„†Дк.02PRќўj ОўŠ,Ь4\9ASЬWx\HfІm|…њєєёёёњњёяяњњэњњњњњњњњњњњњњ$$d ўd ў„†Дк.02PRќўj ОўŠ,Ь4\9ASЬWx\HfІm|…–d—шЂњЂќЂЅОІ\Ћ ­ДЎЬЎ:ЖЄЗHИЮУкЧXЩˆЩМЩіЩЪЪ ЪЪЪЪ"Ъ#Ъ$Ъ0Ъ1Ъ2Ъ3Ъ4Ъ5Ъ8Ъ§ћћљћћљїїљїїљћљї?…–d—шЂњЂќЂЅОІ\Ћ ­ДЎЬЎ:ЖЄЗHИЮУкЧXЩˆЩМЩіЩјЩЪЪ ЪЪЪњњњєњњњњђђђђђђђђђђђђђщуђщу„h„h&`#$„№џ„$d ўd ўЪЪ"Ъ#Ъ$Ъ0Ъ1Ъ2Ъ3Ъ4Ъ5Ъ6Ъ7Ъ8Ъ§єю§єю§ь§ъ§§хd ў„h„h&`#$„№џ„ # 0@Аа/ Ар=!А"А# $ %А [$@ёџ$NormalmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font6*@Ђё6Endnote ReferenceH*8&@Ђ8Footnote ReferenceH*,@,Header  Ц9r , @",Footer  Ц9r 8B`28 Body Textd ў CJhnH &)@ЂA& Page NumberГ§ 2Йу):,Ѕ,А.š0ј?АIqO8c "ЌИo$v9 ?ў0MP џџџџџџџџџџџџџџџџџџ џџ џџ "ИИoo9 ўўMP 8cжџџџџ  џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ џџ  џџ |€fCь(q.I6Ь?VHuO8cХIњbuТ\  (68:=8Ъf…Ъ8Ъgij8Ъh "$(/2=!џ•€!џ•€!џ•€!џ•€џџ Istvсn Rіmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STARINA.DOCџ@€””ь^’’”|Ј  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abc8cPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPPRPTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~P‚P„P†PˆPŠPŒPŽPP’P”P–P˜PšPœPžP PЂPЄPІPЈPЊPЌPЎPАPВPДPЖPИPКPМPОPРPТPФPЦPШP”@G‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаh$L3F$L3F џD #“ !dЛT?џџ."NARODNA STARINA" - HISTORIOGRAFSKI VRHUNCI I Istvсn Rіmer Istvсn Rіmerўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ŒˆШдьј , H T `lt|„т/"NARODNA STARINA" - HISTORIOGRAFSKI VRHUNCI I 0NAR Istvсn RіmerINAstvNormalR Istvсn RіmerINA2tvMicrosoft Word 8.0 @@АKˆBjО@АKˆBjО  џDўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎ\ hp|„Œ” œЄЌД М їт D“#ЛTГ  /"NARODNA STARINA" - HISTORIOGRAFSKI VRHUNCI I Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{540487EA-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijkўџџџmnopqrsўџџџuvwxyz{ўџџџ}~€‚ƒўџџџ§џџџ§џџџ‡ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF`Њ?ЂмgО`L”BjО‰€1TableџџџџџџџџlWordDocumentџџџџџџџџ%жSummaryInformation(џџџџtDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ|CompObjџџџџџџџџџџџџjџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq