ࡱ>  @bjbj "v   BN  ***8*t2+T A8++"+(+++++???????$BRE@M +++++@ ++MA777+ + +?7+?77V>@ ?++ Ђ*.t> ?cA0A ?xEF7:E?  N*>N E ?<++7+++++@@  *7  *Tolstojevo mjesto u ruskoj religijskoj filozofiji Prolegomena u mialjenje Josip Berdica( Sa~etak U godini kad se prisjeamo stote godianjice njegove smrti ovim radom ~elimo zapo eti s jednim novim ia itavanjem Lava N. Tolstoja (1828-1910) i to u okvirima ruske religijske filozofije s konca XIX. i po etka XX. stoljea. Rad posebno obrauje rusku religijsku i intelektualnu sredinu koja je izvraila sna~an utjecaj na razvoj Tolstojeve misli i stvaralaatva, zatim klju ne filozofske utjecaje na njegov nazor na svijet koji se formirao osobito pod utjecajem Rousseaua i Schopenhauera. U zaklju nom dijelu rada isti emo veliku Tolstojevu duhovnu krizu iz koje se rodio posljednji Tolstoj te odabrane prijepore oko njegove filozofije. }elja nam je ovim radom fragmentarno nazna iti temeljne odrednice i motivacije za nova izu avanja ovog ruskog mislioca kako bi ukazali na njegovu suvremenu aktualnost. Teme ovdje otvorene kao i teze koje nudimo na koncu rada predstavljaju skicu za izu avanje ovog mislioca te slu~e za produbljivanje diskusije o njegovom mjestu u ruskoj religioznoj filozofiji. Klju ne rije i: Lav N. Tolstoj, ruska religijska filozofija, ljudska egzistencija, smisao, kriza, Bog Htio on to ili ne, Tolstoj je bio uhvaen u dramu povijesti vlastite zemlje. On nije bio pasivni promatra . On je bio dio toga [...] On nije mogao autjeti. (A.N. Wilson) 1. Ugoaj Rad ato ga ovdje predajemo itateljima ve samim svojim naslovom nagovjeauje da se u njemu bavimo pomalo zapostavljenim aspektima ne samo velikog knji~evnika ruske zemlje kakav je naairoko poznat ve i sna~nog glasa vapijuega socijalnog i panmoralisti kog reformatora  Lava Nikolajevi a Tolstoja (1828-1910). }elja nam je upravo ovim radom, u godini kada se prisjeamo stote godianjice njegove smrti, zapo eti s jednim novim ia itavanjem Tolstoja u hrvatskoj filozofskoj misli. To novo ia itavanje implicira da ne ~elimo govoriti o Tolstoju u okvirima (sociologije) knji~evnosti ili knji~evne teorije ve filozofije, osobito ruske religijske filozofije kakvu susreemo u drugoj polovici XIX. stoljea. Zadatak ato smo ga pred sebe postavili naravno da nadilazi zadane okvire jednoga rada. Iz tog emo razloga ovdje pokuaati pru~iti svojevrsnu poticajnu prolegomenu u iznimno bogatu i zna ajnu, pa ipak kod nas zapostavljenu i marginaliziranu, filozofsko-moralnu i socijalnu misao kakva nam se otkriva osobito u publicisti kim djelima tzv. posljednjeg Tolstoja. Neka nam stoga na ovome mjestu bude dopuateno na initi pomalo intimniji uvod u naae osobno iskustvo susreta s Tolstojem kako bi nagovijestili cjelokupni ugoaj ovog novog ia itavanja u koje se ovdje upuatamo. Tolstoj nas je ve pri prvom temeljitijem ia itavanju, stavljajui pred nas prokleta pitanja koja su tako dramati no obilje~ila posljednjih tridesetak godina njegova ~ivota, intelektualno natjerao da se zabezeknemo nad hororom ~ivotna besmisla. Dok smo ia itavali u nas pomalo zaboravljenu Kreutzerovu sonatu (1889.) uo ili smo da unato  strasnom naginjanju njezina autora ka maniheizmu koje svoje izvoriate ima u ~elji za ispravnim vrednovanjem ljudske spolnosti, jedna injenica ostaje neprijepornom i, prema naaem skromnom mialjenju, (p)ostaje epitaf itavoj Tolstojevoj filozofsko-moralnoj i socijalnoj misli. Naime, bez obzira na sve ~ivotne varijacije Tolstoj je uvijek eznuo samo za jednim  za istinom. Upravo je za njom tako strasno, ponekad i brutalno, tragao te se inilo da jedino u njoj mo~e pronai duhovno zadovoljstvo i egzistencijalno smirenje. Sm Tolstoj u pri i Sevastopolj u svibnju godine 1855. kao da ve postavlja naslov svome ~ivotnom traganju: A junak moje pripovijetke, koga volim svom svojom duaom, koga sam nastojao prikazati u svoj njegovoj ljepoti, koji je svagda bio, koji jest i koji e biti divan  to je istina. Mo~emo rei kako je gotovo cijeli svoj ~ivot Tolstoj posvetio pronala~enju odgovora na ono vje no (pilatovsko) egzistencijalno pitanje: `to je istina? On je kao umjetnik doista bio ~ivo ogledalo stvarnosti koje je stalno pru~alo svoju sliku, svoju iluziju svijeta u kojoj smo dobijali doduae poznate elemente stvarnosti ali u novim, nama do tada nepoznatim kombinacijama. Tu svoju potragu za istinom Tolstoj je pred nas stavljao ponekad u ravnom, ponekad u izdubljenom ali i ispup enom ogledalu stvarnosti. Meutim, kako su to sofisti davno dokazivali, niti jedno od tih ogledala ne mo~e u potpunosti (s)lagati. Upravo zbog svoje velike, mu eni ke i samoubila ke istinoljubivosti, kako je na jednom mjestu opisuje Ivo Andri, Berdjajev mo~e zaklju iti kako je Tolstoj bio veliki istinoljubitelj, dok je u neobi no istinitoj ruskoj knji~evnosti XIX. vijeka on bio, mo~e se to slobodno rei, najistinoljubiviji knji~evnik. Ta je potraga za istinom, ili joa to nije - za istinskim ~ivotom - bez obzira kakva ta istina bila, mo~emo rei jedina konstanta u Tolstojevu ~ivotu, koja je pre~ivjela sve njegove ~ivotne lomove i razo aranja. On je u punom smislu ispunio one Keatsove rije i kako istina ne postaje istinita sve dok se ne osjeti u ~ilama i dok se kroz strast ne prenese u srce. Ono ato nas je privuklo itanju Tolstoja i njegovih djela jest upravo ljubav prema istini, besprijekorno razotkrivanje la~i i dvoli nosti suvremenoga druatva, okorjelosti i tvrdoe srca suvremenoga ovjeka s jasnim ciljevima. S jedne je strane ~elio ukazivati na prokleta pitanja s kojima se suo avaju ljudi svakog pokoljenja  o dobru i zlu, o porijeklu i smislu svijeta i ovjeka, o uzrocima svega ato se dogaa ne samo njemu ve i njegovim bli~njima, prijateljima, znancima, sunarodnjacima. S druge strane, budui da su ga se odgovori koje su nudili teolozi i metafizi ari dojmili kao besmisleni, ako ni zbog ega drugog onda zbog rije i kojima su bili ponueni, ~elio je ne samo prenijeti vlastito iskustvo potrage za smislom ve i ostaviti iza sebe osobno svjedo anstvo jednog od moguih putova ostvarenja novoga neba i nove zemlje za kojim je tako strasno tragao osobito nakon velike duhovne krize (1878-1880) za koju e neki autori s pravom ustvrditi kako se radilo o iznimnom filozofskom i religioznom projektu  potrazi za novim ~ivotnim smislom. U tom smo zna enju i mi u svojevrsnoj potrazi za Tolstojem koji na mo~da najparadoksalniji na in otkriva da je ovjek, u stvari, sinteza (mo~da bolje rei borba) kona noga i beskona noga, vremenitog i vje nog, nu~nosti i slobode. Upravo se sloboda kod njega ukazuje kao istinski problem i optereenje jer ju je htio ~ivjeti unato  svim oblicima porobljivanja od strane mase u koju se nikada nije ~elio utopiti ili nestati. S druge strane malo dublje ulazei u Tolstojev ~ivot i njegova egzistencijalna tra~enja kao da nam se u konkretnom primjeru otkriva ugoaj kierkegaardovskih stadija ~ivota iz kojih i danas mo~emo izvla iti ne samo pitanja o smislu ve i ~ivotne odgovore pa time i savjete jednog od velikana ljudske misli. Tolstoj je pro~ivio mo~emo rei sva tri na ina ljudskoga ~ivota. U jednom e svom zapisu kroz usta Svjetloguba opisati svoj skok iz estetskog u eti ki stadij rije ima: Mnogo sam ja toga u inio za volju ljudskomu mnienju o meni, radi ljudske slave [& ] ali nisam tra~io one slave, koja se u masi sti e ljubavlju  ja sam tra~io svoju slavu u dobrom mnienju o meni samo onih, koje sam ljubio i atovao [& ] Ali i tu se je u meni pojavila sumnja, te sam osjetio unutarnje nezadovoljstvo. Tek onda sam se primirio, kada sam stao djelovati izklju ivo pod dojmom prodiruih zahtjeva moje duae, kada sam po~elio sebe cijeloga dati za to djelovanje [& ] Ovdje nam se na istom mjestu otkriva s jedne strane donjuanovski ovjek optereen neposrednim, izvanjskim i osjetilnim, ovjek koji se igra sa ~ivotom, ekscentri noga stanja u kojem se odabir uvijek svodi na periferne vrijednosti, istovremeno se tjeskobno bojei svakog gubitka, dok s druge strane vidimo ovjeka koji kroz tu famoznu, iskonsku sumnju putem razumskoga izbora - izbora samoga sebe a ne izvanjskosti - uo ava sav besmisao dotadaanjega ~ivota. Ni tada se nije zadovoljio uobi ajenim odgovorima ato ih je pronalazio u eti kom na inu ~ivota jer ga je ono kona no guailo. }elio je nadii to kona no stanje iako je duboko bio svjestan ne samo svoje ve i kona nosti svakog ljudskog bia. Tako e 1879. godine Tolstoj povjeriti svome Dnevniku ovih aest, mo~emo ih slobodno nazvati kantovskih, pitanja: emu ~ivjeti? Kakav razlog ima moja egzistencija i egzistencija svih drugih ljudi? Koja je svrha moga bivstvovanja i bivstvovanja svih drugih ljudi? `to zna i ona podjela na dobro i zlo koju osjeam u sebi i emu ona slu~i? Kako trebam ~ivjeti? (odnosno: `to mi je initi?) `to je smrt  kako se spasiti? Unato  racionalnim odgovorima na ovdje postavljena pitanja, Tolstoj kao da je do~ivio onaj kierkegaardovski skok vjere izaaavai iz sebe, okretajui sav svoj ~ivot i potragu za odgovorima na postavljena pitanja prema Bogu od kojeg je jedino i tra~io smisao opisujui taj skok u religiozno rije ima: Pa to je on! On je to bez ega je nemogue ~ivjeti. Spoznati Boga i ~ivjeti  to je isto. Bog je ~ivot. Rizik je dakako trajan suputnik svakome tko u ini ovaj skok vjere jer ovjek kao kona no bie ne mo~e jasno pred-vidjeti ili shvatiti kamo e ga taj skok u kona nici dovesti. Taj skok, kao ato Abrahamov primjer vjerno pokazuje, svima se, pa ak i onome koji ga ini, mo~e u initi apsurdnim. Nee bez razloga Kierkegaard usliknuti: Blago onome koji pri ruci (u tim trenucima u- injenja apsurdnim, op.) ima neku ja u hranu! Pa, ipak, na svijetu su se razli ite borbe vodile ali najvei postade onaj koji se s Bogom borio. U kona nici, meu Tolstojevim posmrtnim djelima naala se nevelika i nedovraena pripovijetka Zapisi luaka u kojima autor u prvi plan postavlja ogromna i savraeno nova pitanja, rei e `estov, s njihovim vje nim, nasrtljivim suputnicima  zebnjom, sumnjom i besmislenim, nepotrebnim, glodajuim, ali i nesavladivim strahom. Iz tog razloga pred svakim od nas mo~emo (p)ostaviti otvorenu dvojbu: [T]reba se odrei ili Tolstoja i izopiti ga iz druatva, kao ato su u srednjem vijeku izolirali gubavce ili oboljele od neke druge straane zaraze, ili, ako se njegovi do~ivljaji priznaju "zakonomjernim", ekati i drhtati svakog trena da se i drugima dogodi isto ato i njemu, da se "svima zajedni ki svijet" raspadne, da se ljudi od budnih preobrate u sanjare i da svaki ovjek ne u snu, ve na javi, ima svoj vlastiti svijet. Sla~emo se s tvrdnjom da se Zapisi luaka mogu uzeti kao zbirni naslov svega ato je Tolstoj napisao nakon velike duhovne krize. Ovaj rad u punom smislu predstavlja prokaaljavanje ne toliko o samome naslovniku ovoga rada koliko o strepnji nad egzistencijom koju je tako dramati no opisivao ovaj veliki pisac ruske zemlje kojeg su mnogi kako za ~ivota tako i nakon smrti ~eljeli smjestiti na stultifera navis nadajui se kako e ga Had zadr~ati u podzemlju ljudske misli dovoljno dugo. Mi smo ovim novim ia itavanjem odlu ili Tolstoja izbaviti iz podzemlja suvremene hrvatske filozofske misli, te njegovom egzistencijalnom potragom za istinom potaknuti hermesovske povratke umijeu zdrave sumnje u suvremenom ovjeku. 2. Nekoliko uvodnih napomena Lave Nikolajevi u, sada sam sasvim siguran da ste bili konj! Tim je rije ima Ivan S. Turgenjev sa~eo svoje misli o Tolstojevoj pripovijetci Platnomjer u kojoj je glavni junak istoimeni konj simbol ovjeka koji pokuaava pronai smisao svoje teake egzistencije. Naaa je nakana u ovome radu, dakle, govoriti o velikom piscu ruske zemlje koji bi se vjerojatno danas zgrozio nad ovim izlaganjem koje stoji pred nama i to ne zato ato smo ga mo~da promaaili ili nadmaaili, jer nam to nije niti cilj, ve zato ato ni sm Tolstoj esto puta vjerujemo nije razumio samoga sebe. Isaiah Berlin podijelio je intelektualce na dvije osnovne skupine: prvu skupinu ine tzv. je~evi (ljudi koji znaju samo jedno), dok drugu skupinu ine lisice (oni koji znaju gotovo sve). U skupinu je~eva tako ubraja Dantea, Platona, Lukrecija, Pascala, Hegela, Dostojevskog, Ibsena, Prousta i Nietzschea, dok se u skupini lisica nalaze Herodot, Aristotel, Shakespeare, Montaigne, Goethe, Balzac i Puakin. Lava Tolstoja, pak, naziva i je~om i lisicom, jer je on tip intelektualca koji zna sve i zna samo jedno. A sve je po elo od jednog stiha gr kog pjesnika Arhiloha (680.-640.. st. pr. Kr.) s otoka Para koji je jednom zgodom zapisao: Lisica zna mnoge stvari, ali je~ zna jednu veliku. (Fragmenti). Govoriti o Lavu Nikolajevi u i njegovom mjestu u ruskoj religijskoj filozofiji iz nekoliko je razloga poprili no te~ak (budui) zadatak. Najprije, iznad cijeloga naaeg rada nadvija se jedno od temeljnih pitanja koje se neminovno javlja kod svakog temeljitijeg istra~ivanja Tolstojevih filozofskih nazora na svijet: kakav je odnos izmeu Tolstojeve filozofije i njegove vjere? Zbunjenost oko ovoga odnosa izrazito nazo na kod Tolstoja jest sasvim osobita i problemati na. esto se u okvirima ruskoga konteksta govori o religijskoj filozofiji kao da se radi o sasvim uobi ajenoj konstrukciji. No, joa je Heidegger u svom Uvodu u metafiziku istaknuo da se temeljna razlika izmeu filozofije i vjere sastoji u tome ato ona prva mora postavljati pitanja (tzv. pobo~nost mialjenja). Kod Tolstoja se, pak, ini da ga je upravo takva pobo~nost mialjenja prepuna pitanja i sumnje dovela do njegova osebujna kraanstva, odnosno vjere. Upravo o tome ~elja nam je progovoriti u jednom od narednih radova. Drugi, stoga, istaknuti problem koji se redovito javlja kod Tolstoja jest upravo njegova vjera. Svi ozbiljniji analiti ari Tolstojeve religioznosti moraju se zaustaviti na pitanju: u ato i koga je on vjerovao? Iako e ga veina smjeatati u kraanstvo, on se stvarno toliko udaljio od kraanstva da ga se, doduae, de iure treba smatrati kraaninom, ali de facto on je toliko udaljen od (dogmatskog) kraanstva koliko i od marksizma. Trei va~an problem koji na neki na in objedinjuje prethodna dva jest Tolstojeva velika duhovna kriza koja ga je zadesila u pedesetim godinama ~ivota iz koje je izaaao jedan novi, do tada nevieni  tzv. posljednji Tolstoj. Naime, u istra~ivanju i analizi Tolstoja uvijek treba biti svjestan velikog rascjepa ato je nastao u njegovu ~ivotu osamdesetih godina XIX. stoljea, a koji je odredio cjelokupni daljnji razvoj njegovih misl i nazor na svijet, zabilje~enima u posljednim djelima. Iz ovih je prijelomnih godina proizaaao posljednji Tolstoj (1880.-1910.) koji je svojom krajnoau, istaknutim maksimalizmom i jednostranim podreivanjem cijeloga ~ivota apstraktnom moralnom na elu doveo do vrhunca jednu od glavnih i odreujuih stihija ruske misli u emu se osobito isti e njegov panmoralizam. Problemom velike duhovne krize bavimo se dijelom i u ovom radu ukazujui na neke klju ne elemente va~nima za uvod ato ga ovdje pokuaavamo pru~iti. Upravo ova tri problema na elno stoje kao tri sredianje teme novog ia itavanja Tolstoja koje ovdje zapo injemo. Tolstojevo eti ko ispitivanje tadaanje sekularne kulture nadahnuto je istinskim religioznim kraanskim pobudama: iako nije Isusa priznavao Bogom, on Ga je slijedio kao Boga. Meutim, on nije bio sna~an samo u kritici, ve osobito u svom povratku ideji religiozne kulture, koja je po njemu trebala pru~iti sintezu povijesne stihije i vje ne istine, odnosno otkriti u zemaljskom ~ivotu Carstvo Bo~je kojemu se toliko nadao. Unato  svim prijeporima, u povijesti ruske filozofije Lav Tolstoj, uz Dostojevskog, zauzima posebno mjesto. On je bio, rei e mnogi, genijalni umjetnik koji je do kraja ~ivota bio posveen umjetni kom stvaralaatvu, no istovremeno dubok, jednostran i isklju iv mislilac. Nakana ove motivirajue prolegomene dakako nije pru~anje zaokru~enih i cjelovitih odgovora na netom postavljene probleme. Pred sebe smo postavili puno sku eniji cilj kojim bismo tek fragmentarno nazna ili temeljne odrednice i motivacije za nova izu avanja ovog ruskog mislioca u okvirima ruske religijske filozofije kako bismo uo ili njegovu vrijednost danas. Prije svega ~eljeli smo (1) Tolstoja postaviti u humus ruske intelektualne sredine, te (2) istaknuti klju ne utjecaje na njegov filozofski nazor na svijet uz koje ve~emo i (3) neke prijepore oko Tolstojeve filozofije koje susreemo osobito nakon velike duhovne krize a s kojima emo se zna ajnije baviti u buduim radovima. Na ete teme, uz to ato su proizvoljno odabrane, kao i pet teza ato ih nudimo na koncu rada slu~e za produbljivanje diskusije i svakako predstavljaju skicu za izu avanje, nikako za zatvaranje kako ovdje postavljenih tema tako i samog Tolstoja. Mi smo se u naaem radu, budui da predstavlja svojevrsnu poticajnu prolegomenu u mialjenje, odlu ili uglavnom na iznoaenje vlastitih interpretacija samoga Tolstoja u onolikoj mjeri koliko nam to omoguuje forma ovako zamialjena rada uz dakako uporabu najnovijih zaklju aka istra~ivanja na ovome podru ju. Obuhvatna studija izvorne interpretacije posljednjeg Tolstoja ostaje naaa trajna ~elja kojoj redovi koji slijede mogu biti tek sporadi ne natuknice i nit vodilja u razmialjanju kamo sve treba zaviriti u Tolstojev misaoni svijet. 3. Humus ruske sredine XIX. stoljea i Tolstoj U ovom kratkom naslovu ~elja nam je pribli~iti humus ruske religijske i intelektualne sredine koja je izvraila sna~an utjecaj na Tolstojevu misao i stvaralaatvo. Glavna nit koja se provla ila kroz cijelu rusku religijsku filozofiju jest njezina, esto puta dramati na, zaokupljenost problemima teodiceje, problemom postojanja zla u svijetu, osobito u ovjeku. Visarion Bjelinski, jedan od najveih ruskih knji~evnih kriti ara, vidi problem postojanja Boga kao kona nu i sveodlu ujuu ~i~u ruske misli, dok Dmitrij Mereakovski, po mnogima intelektualni nasljednik Lava Tolstoja, takoer uvia kako problem Boga i njegove prirode zaokuplja cio ruski narod od ~idovstva petnaestoga stoljea do danaanjega dana. I Mihael Epstein epohu razvoja filozofije u Rusiji izmeu 1880. i 1890. vidi kao vrijeme u ijem se srediatu nalaze religijski problemi, od kojih su najzna ajniji problem zla i pobo~anstvenja ovjeka i svijeta, ato je dovelo i do razvoja utopijskih vizija utemeljenih na religijskim pobudama. Steiner zaklju uje kako je ruski duh jednostavno bio opsjednut Bogom. Iz navedenih razloga Coplestone tvrdi kako zapadni itatelji i analiti ari djel ruskih religijskih filozof teako mogu ne primijetiti prisutnost uvjerenja, ideja i tema koje bi bilo tko naviknut na razlikovanje izmeu filozofije s jedne i kraanske teologije s druge strane zapravo klasificirao kao - teoloake. Tako e i Hubben u jednom od svojih eseja rei kako je primjerice tema uskrsnua zauzimala puno veu va~nost u ruskoj misli nego li je to bio slu aj na Zapadu. Berdjajev e to opravdati injenicom da ruski pisci jednostavno nisu bili optereeni normama civilizacije u kojoj su djelovali, zbog ega su i bili u tolikoj mjeri zaokupljeni tajnom ~ivota i smrti. Time su razumljivo izaali iz okvira same umjetnosti te uali u svijet sumnje, skepti kog mialjenja i prokletih pitanja. Druga za naau temu osobito va~na specifi nost ruske filozofije toga vremena jest injenica da su rusku filozofsku misao, ak i onda kada su od nje stvarali sistem, ato kod Tolstoja nije bio slu aj, u stvari, razvili ruski knji~evnici. U svome predavanju pod naslovom Filozofija ~ivota i smrti Lava Tolstoja Sergej Levicki napominje kako se jedna od najkarakteristi nijih crta ruske knji~evnosti sastoji [...] u tome ato je ona uvijek te~ila da bude neato viae od same knji~evnosti, zbog ega se knji~evno stvaralaatvo shvaalo istovremeno kao propovijed i pou avanje. Radilo se, u stvari, o te~nji ruskih knji~evnika ne samo da stvarnost oslikavaju ve da je i moralno preobraze. Zbog navedenoga Berdjajev zaklju uje kako su glavne figure u ruskoj religioznoj misli zapravo bili knji~evnici, osobito Dostojevski i Tolstoj. Ta osobitost ruskih knji~evnika kod Tolstoja ipak nije bila toliko naglaaena prije njegove velike moralne krize koja ga je zahvatila pedesetih godina ~ivota, odnosno koncem 70.-ih godina XIX. stoljea. Koje je, dakle, mjesto Lava Tolstoja u okvirima ruske filozofije? Mo~e li se uope govoriti o Tolstoju filozofu ili ga, kako neki sugeriraju, treba gledati i tuma iti samo i isklju ivo kao velikog knji~evnika s povremenim i prili no neuspjeanim izletima u svijet filozofije? Dok znamo da kao knji~evnik pripada vrhuncu svjetskog realizma, kao pripadnik svijeta filozof on ostaje poprili no nejasan, pa stoga i nevidljiv. Na elno se postavljaju dva pitanja: (1) po emu bi se Tolstoja moglo svrstati u podru je filozofije, te (2) koji su glavni utjecaji i elementi izgradili njegov filozofski pogled na svijet!? U svojoj e Povijesti ruske filozofije Zenjkovski Lava Tolstoja smjestiti u vrijeme izmeu takozvanog nepotpunog pozitivizma XIX. stoljea, kojeg su glavni predstavnici bili Konstantin D. Kavelin (1818.-1885.), Petar L. Lavrov (1823.-1900.) i osobito Nikolaj K. Mihajlovski (1842.-1904.), i perioda mislilaca koji su razvijali svoje filozofske teorije polazei od religioznog pogleda na svijet, kojeg su zastupali Apolon Grigorjev (1822.-1864.), Nikolaj N. Strahov (1828.-1896.) te, svakako najpoznatiji, Fjodor M. Dostojevski (1821.-1881.). Okvir unutar kojega se razvijao Tolstojev misaoni svijet Zenjkovski opisuje kao vrijeme prevladavanja sekularne orijentacije na bazi naturalizma i pozitivizma. Naime, ruski se sekularizam odlikovao izrazitom religioznom obojenoau, te je ak i ondje gdje se stopio s krajnjim i dosljednim materijalizmom ruski sekularizam ostajao pro~et odreenom religioznom psihologijom. Iz tog se razloga ne treba uditi ato je slabljenje koncepta filozofije povezane s tendencijama sekularizma na ruskome tlu vodilo vrlo esto recepciji temeljnih kraanskih ideja, odnosno preureenju itava pogleda na svijet u duhu kraanstva. ini se da su upravo Nikolaj I. Pirogov (1810.-1881.) i Lav N. Tolstoj najeklatantniji primjeri takve kritike sekularizacije i recepcije kraanstva u misaonom i knji~evnom svijetu Rusije druge polovice XIX. stoljea. Obojica su u mladosti bili nositelji pozitivnog i naturalisti kog mialjenja u koje su se kasnije razo arali, nakon ega su doali do svojevrsnog religijskog pogleda na svijet. Treba imati na umu da su tijekom vladavine Aleksandra I. (1801-1825) obrazovani religiozni intelektualci iz dvadesetih godina XIX. stoljea bili pod sna~nim utjecajem klasi nog njema kog idealizma  uglavnom kantovaca na sveu iliatima  kao i mladih tuma a Kanta sa sveu iliata u Jeni i Berlinu. Njema ki je idealizam cvjetao u odreenim intelektualnim krugovima tadaanje Moskve, od kojih se osobito isticalo druatvo poznato pod imenom Ljubitelji mudrosti (Liubomudry). Djela Luthera, Leibniza, Wolffa, Herdera, Kanta, Fichtea, Schellinga, Schleiermachera, brae Schlegel i Hegela postala su klju na u akademskim nastavnim programima toga vremena. Istaknute razlike izmeu ovih ranih ruskih idealista pogodovale su razli itim intelektualnim raskolima zna ajnijim ak i od vjerskog raskola iz XVIII. stoljea. Tolstoj se rodio sve tri godine nakon poznate Dekabristi ke pobune i njegova je mladost protekla u ozra ju natopljenom duhovnom reakcijom na dotadaanje stanje u ruskome druatvu koja se odvijala s jedne strane u okvirima slu~bene Crkve (ortodoksija, autokracija, nacionalni duh) dok su s druge strane stajali pripadnici mlaih pokoljenja okrenuti Prosvjetiteljstvu odbijajui izvana nametnuti sustav vjerovanja. Najranije godine svoga stvaralaatva Tolstoj je tako proveo u krugu ranih Zapadnjaka koji su u to vrijeme bili uglavnom ateisti ki nastrojeni (s Bakunjinom na elu) te gorljivi Hegelovci za koje je pomirba sa stvarnoau bila na neki na in izgovor za kriti ka istra~ivanja istine i dominantnih ideja toga vremena s pogledom okrenutim ka budunosti. Dok je studirao pravo na kazanskom Sveu iliatu Tolstoj se nadao da e upravo kroz pravo upoznati svoje bie te spoznati niata manje nego cilj ljudskoga ~ivota i utemeljujui princip ~ivota ovje anstva. Upravo zbog razo aranja u odgovore na ova pitanja Tolstoj napuata studij i odlazi istinu tra~iti svojim putem. Znakovito je da se redovito, uz iznimku Rata i mira, Tolstojev filozofski svijet uglavnom prati od njegove velike duhovne krize (1878.-1880.). Ve spomenutom kritikom dvaju filozofskih nazora  naturalizma i pozitivizma - uo avamo humus ruske intelektualne sredine u kojoj se razvijao Tolstojev misaoni svijet. Bilo je to vrijeme sna~ne kritike dominantnog naturalizma i pozitivizma u ruskoj filozofiji, odnosno vrijeme osamdesetih godina XIX. stoljea, koje Berdjajev vidi kao period formiranja ruske filozofske sredine koji se poklopio s vrhuncem ruske realisti ne plejade u knji~evnosti u srediatu koje stoje dva Dioskura - Dostojevski i Tolstoj. 4. Sa~eto o glavnim filozofskim utjecajima na Tolstoja Tema osnovnih utjecaja na razvoj Tolstojeva misaonog sustava doista je airoka i opairna. Njegovo dru~enje s filozofijom od najranijih je studentskih dana bilo intenzivno. Letimi no izlistavajui njegov Dnevnik i pisma uo ljivo je da mladi Tolstoj ita Aristotelovu Politiku i Platona, Sokrata i Homera, zatim Montesquieuov Duh zakona o kojem je prilikom studiranja prava pisao opairniju komparativnu studiju na jednom seminaru kod Dmitrija Meyera. Uz navedene Tolstoj ita joa osobito povijesna djela filozofijskog disidenta Davida Humea, op injen je Mislima Pascala, uz koje nalazimo Newtona, Kanta, aelingovca Nikolaja Stankevi a, Nietzschea i druge. Iz navedenoga je razvidno da se Tolstoj susretao sa svim va~nijim misliocima i idejama svoga vremena. Meutim, dva su filozofa osobito potaknula razvoj njegovih misli  Jean Jacques Rousseau i Arthur Schopenhauer. Radi se o udesnoj i uspjeanoj kombinaciji romanti arskog (iluminizma) i sanjarskog (utopizma) s pjesniatvom ope svjetske boli o kojoj emo neato na ovome mjestu kratko rei. Lav Tolstoj se prvi puta susreo s likom i djelom Jean Jacquesa Rousseaua po povratku s kazanskog sveu iliata 1845. godine u svoju rodnu Jasnu Poljanu. Upravo uz ime ovog poznatog filozofa iz stoljea u kojemu kulminira pojam uma vezani su i prvi Tolstojevi filozofski pokuaaji kako tuma enja Rousseauovih stavova i djel, tako i filozofije same. Sm Tolstoj je prilikom bavljenja Rousseauom rekao: Stvorio sam u sebi kult za njega. Nosio sam njegovu sliku u medaljonu oko vrata. Vjerojatno je put Lava Tolstoja do Rousseaua iao preko kritike jednog drugoga francuskog filozofa - Ren Descartesa (1596.-1650.). Tolstoj je, naime, odbacivao poznatu Descartesovu maksimu Mislim, dakle jesam, te je zamjenjuje drugom - Hou, dakle jesam, iz koje se polako pomalja kasniji Tolstojev voluntarizam. Daljnja su ga kritika i istra~ivanja Descartesa dovela upravo do Rousseaua i njegova djela Ispovijesti (1765.), za koje je Tolstoj u svome djelu Mladost zapisao: inilo mi se da itam svoje vlastite misli, a jednostavno sam samo dodavao, tu i tamo, poneku pojedinost. 1846. Tolstoj je napisao i svoj komentar Rousseauovoj filozofiji, kojoj se o ito s velikim zanimanjem obraao jer je, odustavai od nastavka akolovanja na fakultetu, izabrao, prema vlastitim rije ima, dva druga u itelja koja su ga imala povesti kroz ~ivot. Bili su to Charles Montesquie i J. J. Rousseau. Osnovni Rousseauov utjecaj na Tolstoja mogao bi se svesti na kritiku cjelokupne kulture, osobito obrazovanja, moralno-eti kih zasada u druatvu, tradicionalnih stavova o dr~avi i Crkvi. Tolstoj je od Rousseaua primio njegov kult svega prirodnoga, kao i kriti an i esto puta podozriv stav prema suvremenoj kulturi i civilizaciji uope. S time u svezi Tolstoj je jednom izjavio: Civilizacija [...] izopa uje zdrava bia. Iako smo svi mi proizvod te civilizacije, ne smijemo tim otrovom zaraziti ljude iz naroda, nego se mi sami moramo preporoditi u dodiru s njima. Tolstoj je sna~no ustao protiv kulture, u korist prirode u kojoj se nalazi istina ~ivota. Naime, dok je kultura la~na i nasilna organizacija ~ivota, priroda je stihijski proces nalik bo~anskome, te predstavlja neposredan ~ivot, odnosno ~ivot kao takav - stvarni ~ivot. Iz te kritike kulture proizlazi i njegov poziv na pojednostavljivanje ~ivota ato je mogue jedino odbacivanjem svih onih naslaga ato ih je na ~ivot navukla kultura. Rousseauov ovjek, pritisnut i napola zgnje en oholim kastama, nemilosrdnim bogatstvom, iskvaren sveenicima i loaim odgojem, zaziva svetu prirodu. U takvom ozra ju stasa i Tolstojeva kritika suvremene neljudskosti svega onoga ato okru~uje ovjeka, njegov ~ivot i stvaranje. Otuda tolika Tolstojeva opijenost seljaatvom, mu~icima i obi nim ruskim ovjekom koji se kloni kulture i odlazi ~ivjeti u i od prirode. U svome pismu od 20. o~ujka 1905. Tolstoj je s oduaevljenjem prihvatio poziv tadaanjega predsjednika Druatva Jean Jacques Rousseau iz }eneve da postane lanom tog druatva, prilikom ega je izjavio kako mu je upravo Rousseau bio u iteljem joa od njegove petnaeste godine, dok za samog Rousseaua i Evanelje ka~e da su to dva najja a i najblagotvornija uticaja na njegov ~ivot, dodajui kako Rousseau nikada ne zastarijeva, te kako je itajui ponovno njegova djela osjetio isto onakav polet i oduaevljenje koje je osjeao itajui ga i u ranoj mladosti. Sla~emo se s Berdjajevim koji je ustvrdio da ne treba preuveli avati Rousseauov utjecaj na samog Tolstoja. Prema njemu, Tolstoj je bio dublji i radikalniji mislilac od Rousseaua, jer je kod njega bila prisutna ruska svijest o vlastitoj krivici, ega primjerice kod Rousseaua nije bilo. Rousseau nije, kako isti e Berdjajev, tako napregnuto, tako silovito tra~io smisao ~ivota, niti je posjedovao tu sna~nu svijest o vlastitoj greanosti i krivici, ve je tra~io povratak iz pariakih salona XVIII. stoljea u prirodu samu. Nije u njemu, dakle, bilo one tolstojevske i isto ruske ljubavi prema jednostavnosti, zahtjeva za o iaenjem koji je izvirao iz njegova tada ve problemati na pravoslavlja. Tolstoj je isto tako bio daleko od rousseauovskog stava da je priroda po svojoj naravi dobra. Ipak, treba priznati kako je Tolstojeva blizina Rousseauu mo~da najo itija upravo u stavovima o prirodi, o potrebi ispravnoga vrednovanja prirode, njezine uloge u ljudskome ~ivotu. Schiller u svom eseju ber naive und sentimentalische Dichtung ka~e da izvjesni pjesnici jesu priroda, dok drugi samo tragaju za njom. Tolstoj ne opisuje prirodu, ve ona kod njega ~ivi. U tom smislu Tolstoj jest priroda. Sli nost pak Tolstojevih shvaanja s povijesnom koncepcijom Schopenhauera ograni ava se na to da je kod obojice postojalo nepovjerenje prema povijesnoj znanosti i uvjerenje da je njezin zadatak samo prou avanje eti kih na ela koja su u osnovi ljudskih radnji. S djelom poznatoga njema kog filozofa, od kojeg kad je o ljubavnim jadima rije , mo~da nema boljeg, Tolstoj se susree prigodom putovanja u grad Arzamas 1869. godine. Iz pisma upuena Aleksandru Fetu od 10. svibnja 1869. godine doznajemo da Tolstoj ita njegovo najpoznatije djelo  Svijet kao volja i predod~ba (1819.). Tri su osnovne stvari u Schopenhauerovu sistemu bile od osobite va~nosti za razvoj Tolstojevih nazora: (1) njegov fenomenalizam i u enje o metafizi kom prividu individualnog bia, (2) pesimizam, koji je vremenom u Tolstoja preaao u optimisti ki obojan impersonalizam, i (3) vrlo bitan utjecaj na Tolstojevu estetiku. Vrlo kratko emo se osvrnuti na Schopenhauerov pesimizam i njegov sna~an odjek na Tolstojevu filozofiju smrti. Naime, Schopenhauer [...] je imao taj dar da "vidi" "drugu stranu stvari", takorei nono nali je dnevnog svijeta. Kao Parmenid, on je bio u stanju da "vidi tamu i uje autnju". Sli no Schopenhaueru, i Tolstoj je na neki na in osjeao da taj svijet punoe ~ivotnih pojava, koji je on s takvom snagom znao naslikati, nije dovoljan sam sebi, da se iza njega otkriva bezdan koji ga je stvorio. U kontekstu re enoga nu~no nam je ovdje zaustaviti se na treoj slici ovjeka ato nam je pru~a Nietzsche, a radi se o Schopenhauerovom ovjeku, u kojem nam se djelomi no otkriva i Tolstojev lik. Schopenhauerov ovjek uzima na sebe dragovoljnu patnju istinoljubivosti, a ta mu patnja slu~i za to da usmrti svoju samovolju i pripremi posvemaanji prevrat i preokret svojeg bia, u emu i jest navlastiti smisao ~ivota, ka~e Nietzsche te nastavlja: (Schopenhauerov ovjek je, op.) [& ] dakle ist i udesne opuatenosti za sebe i svoju osobnu dobrobit, a u svojoj spoznaji pun sna~ne razorne vatre i daleko od hladne i prijezira vrijedne neutralnosti takozvanog znanstvenog ovjeka [& ] sebe samoga svagda ~rtvujui spoznatoj istini kao prvu ~rtvu i najdublje pro~et svijeau o tomu koje patnje moraju nastati iz njegove istinoljubivosti. Upravo to - biti istinoljubiv - zna i vjerovati u opstanak koji se uope ne bi mogao zanijekati i koji je sm istinit i bez la~i. Takav je bio Schopenhauerov ovjek kojeg je Tolstoj iznimno cijenio. I sm je Tolstoj u svojoj potrazi za kona nim smislom ~ivota vapio za istinoljubivoau, za iskrenim i otvorenim odgovorom na teaku egzistencijalnu krizu pred Drugim, pred Stranim, Hladnim i Neshvatljivim, pred vje nim Niata iza prolaznosti }ivota. Baa taj odgovor, koji e isklju iti svaki oblik ljudske samovolje, treba uroditi posvemaanjim prevratom i preokretom vlastitoga bia punog sna~ne i razorne vatre, kako ga opisuje Tolstoj u svojoj Ispovijesti. Ne radi se tu o svakodnevnim prevratima i preokretima, ve o takvim radikalnim rezovima u ~ivotu koji e u kona nici otkriti njegov navlastiti smisao kojeg je Tolstoj toliko tra~io. Joa je jedna bitna podudarnost tog Schopenhauerova ovjeka s onime ato ini Lav Tolstoj u svojoj potrazi za istinom. Naime, svojom hrabroau, upozorava Nietzsche, Schopenhauerov ovjek uniatava svaku zemaljsku sreu, te mora biti neprijateljski nastrojen ak i spram ljudi koje voli, spram institucija iz ijeg je krila potekao, ne atedei ni ljude ni stvari pa makar i patio zbog njihova pozljeivanja, zbog ega e biti pogreano shvaan i dugo vrijediti kao saveznik snaga kojih se sm gnuaa. Pa, ipak, takvog ovjeka trebaju tjeaiti ove Schopenhauerove rije i: Sretan je ~ivot nemogu; najviae ato ovjek mo~e dosegnuti je herojski ~ivotni hod. Takav ~ivot vodi onaj koji se u bilo kojoj okolnosti i zgodi s ogromnim teakoama bori za ono ato svima na neki na in koristi te na posljetku pobjeuje, ali je pritom loae ili nikako nagraen [& ] Ostaje uspomena na nj i slavi ga se kao heroja. Njegova volja, cijeloga ~ivota do smrti mu ena naporom i radom, loaim uspjehom i nezahvalnoau svijeta, gasi se u nirvani. Prema tome vidimo koliko je Tolstoj odgovarao tom Schopenhauerovom ovjeku. Iako je sm priznao kako je dugo vremena ~ivio kao i Schopenhauer te kako se u mnogim stvarima utjecao upravo tom njema kom filozofu, osobito kada je u pitanju bilo spekulativno otkrivanje smisla ~ivota, kasnije je Tolstoj doaao do zaklju ka kako Schopenhauerov svijet - kao volja i predod~ba - nije sav svijet, kao ato ni njegov, Tolstojev svijet, nije sav svijet, niti je njegov ~ivot sav ~ivot ovoga svijeta i ovje anstva. Na koncu je Schopenhauera ostavio u izlazu slabosti, dok je sebe postavio u potpuno druge sfere, doaavai do zaklju ka kako je na krivim mjestima tra~io odgovore na pitanje smisla ~ivota, te kako je uope njegova metodologija, poradi koje je odgovor na beskona nu narav ljudskoga ~ivota tra~io u kona nim stvarnostima, bila, u stvari, potpuno kriva, zadr~avai tako uvijek izazovnu i uvijek teaku dimenziju istinoljubivosti. Premda se u mnogo toga nisu slagali, ini nam se da u Nietzscheovim rije ima o Schopenhauerovom ovjeku na najneposredniji na in otkrivamo herojski ~ivotni hod Lava Tolstoja. Ovdje se dakako ne smije zaobii Konstantina Levina, jednog od glavnih likova romana Ana Karenjina. Levin je izgleda trebao na umjetni ki na in potvrditi istinu kraanske etike, do koje taj junak dolazi tek negdje potkraj romana i to nakon ato je prethodno usvojio jedan drugi, pesimisti ni pogled na svijet koji pisac dovodi u vezu sa Schopenhauerovom filozofijom. Prema Tolstojevoj zamisli, Levin e razabrati da je Schopenhauerov pesimizam stvar razuma, jer razum je otkrio borbu za opstanak, a poruka da treba ljubiti bli~njega svoga ne mo~e biti razumna i nju razum nije otkrio. Tu spoznaju svog junaka Tolstoj nam je predstavio kao svojevrsno prosvjetljenje koje je o ito i sam do~ivio. Mo~emo zaklju iti da se Tolstoj rano susreo s filozofijom ali sustavno filozofsko obrazovanje nije stekao. Mnogo je toga slu ajnoga u njegovim filozofskim afinitetima u pojedinim periodima ~ivota i to zato jer je bio podlo~an utjecajima knjiga koje su mu slu ajno dolazile pod ruke. No, kako to ispravo uo ava Zenjkovski, ti njegovi afiniteti nisu bili u neskladu s njegovim vlastitim tra~enjima. Osim o itih utjecaja Rousseaua i Schopenhauera Tolstoj nije pretrpio druge zna ajnije filozofske utjecaje, ali je uvijek mnogo itao upoznavajui tako razna filozofsko-duhovna strujanja svoga vremena. 5. Velika duhovna kriza kao roenje posljednjeg Tolstoja U svojoj Ispovijesti Tolstoj e se prisjetiti smrti svog starijeg brata Nikolaja (1860.) rije ima: Nikolaj je bolovao viae od godinu dana i umro u mukama, ne shvaajui zaato je ~ivio, a joa manje  zaato umire [...] Nikakve teorije nisu mogle dati odgovor na ova pitanja ni meni, ni njemu u vrijeme njegova lagana i mu na umiranja. Od tog trenutka mo~emo rei da odgovori na problem ~ivota i smrti postaju klju ni za razrjeaenje smisla ljudske egzistencije. Naime, dok mu je stvarnost smrti ukazala na prolaznost ~ivota, njezina neminovnost pretvarala je ~ivot u besmisao. Mialjenja smo da je za razumijevanje Tolstoja i razvoj njegovih filozofskih misli va~no uo iti veliki duaevni lom koji je nastao uslijed traganja za odgovorima na njegova intimna, toliko bolno iskrena, prokleta pitanja zbog ega se i mi ovdje zaustavljamo. Rani Tolstoj, koji je u~ivao u ~ivotu, koji u slavi i bogatstvu stvara velebna umjetni ka djela, koja i dan danas tvore sm vrh svjetske knji~evnosti, ustupa mjesto posljednjem Tolstoju kod kojega sva bremenitost ljudskoga ~ivota dolazi do punog izra~aja i ija djela odiau samo jednim problemom - smisla! Njegova egzistencija donijela mu je onih aest prokleto kantovskih pitanja na koja je kroz gotovo (posljednjih) trideset godina pokuaavao nai odgovore. Berlin u svom klasiku posveenome Tolstojevoj filozofiji povijesti govori o prokletim pitanjima kao tipi nom izrazu koji je u Rusiji toga vremena postao kliae za sva ona sredianja moralna i druatvena pitanja kojih svaki astan ovjek, osobito svaki intelektualac, mora prije ili kasnije postati svjestan. Zweig s pravom svoj govor o Tolstoju u knjizi Tolstoj i Nietzsche znakovito zapo inje biblijskom temom o Jobu patniku koji je ~ivio u zadovoljstvu i izobilju sve do trenutka dok ga Bog nije udario kuanjom ne bi li se tako probudio iz tupe lagode ~ivota. Tako, nastavlja Zweig, po inje duhovna ~ivotna pri a o Lavu Nikolajevi u Tolstoju, te zaklju uje kako niata ne postaje tako opasno za pjesni ku egzistenciju kao zadovoljstvo i ravan put, jer ~ivot vazda ~eli lebdjeti u neizvjesnosti. U njemu se, dakle, za eo novi zadatak  joa jednom, ali sada u moralnim okvirima, izgraditi svoj vrli novi svijet sa ~eljom da taj novi svijet, novo druatvo, u kona nici novi ~ivot, podijeli s drugima ne pretendirajui pru~iti nikakvo zaokru~eno i kona no rjeaenje. Naime, njegova je ~elja bila pru~iti osobno objaanjenje svog puta tra~enja smisla i odgovor na koje je naiaao tijekom tog hodo aaa. Upravo iz tog perioda izvire i njegov radikalni anarhisti ki pacifizam kao odgovor na tadaanje nesnosno i nasilno stanje u ruskom druatvu ato ga je provodilo carsko samodr~avlje a podr~avala Pravoslavna crkva na elu s vrhovnim prokuratorom. Ve je 1855. godine Tolstoj jasno uobli io misao koja e njime vladati sve do konca ~ivota. Bila je to prenera~ujua misao, kako je naziva Steiner, koja je bila temelj nove religije - Kristove religije [...] o iaene od dogmi i misticizma, koja ne obeava buduu sreu, nego pru~a sreu na zemlji - koju autori jednostavno nazivaju tolstojevatinom. Ovo je srce Tolstojeva creda, i sve ato je napisao i u io nakon ove moralne krize  neprotivljenje zlu zlim, odbacivanje dr~ave, prava i privatnog vlasniatva - jest samo njegova razrada. Iz ovakva e creda proizai i kasnije Tolstojevo osebujno kraanstvo koje e malo toga imati zajedni koga s onim ato bi se moglo nazvati dogmatskim kraanstvom, jer e ga kritika kraanstva u kona nici dovesti do njegova odbacivanja. Sli no e i Tolstojev Bog postati na svoj na in kritika institucionalizirane religije, jer vjera u Boga, prema njemu, isklju uje bilo koji oblik posredniatva budui da vjera ne le~i u nekim zamagljenim iskazima vjere (credu), niti u nekakvoj povijesno-vremenitoj stvarnosti (Crkvi). Osobito nakon ove velike duhovne krize postaje upe atljiv njegov interes za religiozno-moralne teme koje ga u kona nici odvode u svijet filozofije s kojim spaja svoje religiozno iskustvo besmisla. Taj spoj mo~da je ponajbolje prikazan u djelima kao ato su Smrt Ivana Ilji a, gdje posebno obrauje temu smisla ~ivota i umiranja, zatim Kreutzerova sonata, koja se prvenstveno bavila vlaau tijela nad duhom, ato je za Tolstoja bila prvorazredna la~ i neistina suvremene sekularizirane kulture, i kona no u romanu Uskrsnue, u ijem srediatu stoji, u stvari, pitanje porijekla zla u svijetu i problem ovjeka, te negiranje princip na kojima je zasnovan cjelokupni druatveni sustav po evai od dr~ave, preko prava i represivnog aparata do privatnog vlasniatva. Tolstoj piae i etverotomnu Kritiku dogmatske teologije, zatim veliki rad U emu je moja vjera?, djelo O ~ivotu (mo~da jedini isti filozofski traktat), te intenzivno razmialja o temama filozofskoga karaktera. U svim tim djelima on iskazuje svoju nepomirljivost prema cijelom ondaanjem sustavu slu~benih vrijednosti, prema besramnosti i bezli nosti mondenog ~ivota koji ga je okru~ivao, prema podlostima carstva, licemjerju Crkve, taatoj uobra~enosti stale~a, prema podlosti i okrutnosti ato ide ukorak s velikim uspjehom i prema svakom pompoznom zlo inu i la~ljivoj ustanovi ovoga svijeta. Uza sve strpljenje za takve stvari, do~ivljavao ih je kao neprestano slu~enje smrti. Tra~enje smisla ~ivota kao i duhovnu krizu Tolstoj je izvanredno opisao u djelu Ispovijest u kojoj je sabrao svoje nezadovoljstvo sekularnom kulturom u kojoj je do tada i sm ~ivio, ali i tra~enja odgovor na va~na ~ivotna pitanja koje je isprva pronalazio u svijetu filozofa i religije (Sokrat, Schopenhauer, Salomon i Budha). Ondje nam je opisao i svoju kona nu razo aranost odgovorima ato ih je pronaaao meu filozofima i njihovim mislima o prokletim pitanjima. Ustvrdit e da filozofija na va~na ~ivotna pitanja ne nudi odgovore, ve samo ato jedino i zna: nova pitanja! Jer, kako god da sam okretao te spekulativne odgovore filozofije, nikako nisam dobivao niata ato bi izgledalo kao odgovor  i to zato [...] ato ovdje [...] odgovora nema, a umjesto odgovora dobiva se isto to pitanje, samo u slo~enijem obliku. Tolstoj je, razo aravai se u filozofiju i odgovore ato su mu pru~ali pripadnici njegova stale~a, tvrdio kako racionalna besprijekornost nije dovoljna za pru~anje odgovora na smisao ~ivota. Nakon kratkog ~ivota u skladu s dogmatskim pravoslavljem, Tolstoj ubrzo raskida s Crkvenim tuma enjem Kristova u enja. Naime, odbijala ga je dogmatika, kao i sve ostalo ato razum ne mo~e prihvatiti te je, logi no, 1901. (nepune dvije godine nakon objavljivanja svog zadnjeg ujedno i najproblemati nijeg romana Uskrsnue) ekskomuniciran iz Pravoslavne crkve. Okrenuo se obi nom ruskom ovjeku, mu~iku, ugnjetavanom seljaku meu kojima je tra~io onu nit koja ih je sa uvala od besmisla, od smrti. Tu nit pronaaao je u njihovom kraanstvu, u njihovoj vjeri i u njihovom Bogu koji je bio dalek od onog dogmatskog, institucionalnog, strogog Boga. Njegova duhovna kriza svoj smiraj je do~ivjela u vjeri, ali ne u onoj dogmatskoj vjeri slu~bene Crkve. Njoj je ostao kratko vjeran jer ga je odbijao okvir nejasne dogmatike i institucije za koju je smatrao da se toliko udaljila od izvorne Isusove poruke da se ne mo~e govoriti o istinskom sljedniku kraanstva prvih vremena. Odbijalo ga je u stvari sve ato razumom nije mogao razumjeti. U njegovim mislima dominantan postaje teoloaki racionalizam u kojem stvara vlastitu metafiziku na temelju nekih (odabranih) postavki kraanstva. On je negirao Isusovu bo~ansku narav, kao i uskrsnue, a, po uzoru na tadaanje sli ne pokuaaje, Evanelja preureuje na svoj na in kako bi u njima sa uvao ono glavno ato je, po njemu, Isus objavio svijetu. I tako shvaeno Evanelje Tolstoj je ~elio, unato  svim slabostima, ~ivjeti i drugima u svojim djelima prikazivati smatravai da jedino izvorno kraanstvo, kraanstvo prva tri stoljea, mo~e pru~iti odgovor na problem ~ivota i smrti. Iako ostaje trajan prijepor oko toga mo~e li se i treba li Tolstoja uvrstiti meu ruske religiozne filozofe, ve iz ovdje spomenutih sporadi nih elemenata razvidno je da u srediatu njegova zanimanja stoje egzistencijalna pitanja budui da je njegova duhovna kriza predstavljala sreivanje njegove duae, otkrie njezine istinske postojbine i poziva, te bijeg od la~i u ono ato je za njega bio put istine na kojem se jedino i htio nalaziti. 6. Prijepori oko Tolstoja filozofa Tolstoj, dakako, nije bio profesionalni filozof, ali se uvijek iznova vraao filozofskim promialjanjima, tra~ei u njima odgovore na pitanja koja je pred njega postavljala ruska druatvena stvarnost. Mo~emo rei kako je Lav Tolstoj jedan od onih predstavnika filozofskog svijeta koji se bavio, u punom smislu te rije i, radikalnim problemom fi^`b,P|fr6 J j"x"z"$%%%%%Ķ誶蛎|oĶ['jh90JCJOJQJU^JaJh9CJOJQJ]^J#jh90JCJOJQJU^Jh96CJOJQJ^Jh96CJOJQJ]^Jh9CJOJQJ^Jh9CJOJQJ^JaJh96CJOJQJ^JaJh9 j*h90JCJOJQJ^Jh9CJOJQJ^Jh9CJOJQJ^J d ^`b4$$%0;${$E$5$5$$V$V$V$$V$V$V$5$5$5$6$5$V^dh`dh $d^a$ p#$dha$v%'"'.>.00"2&6H6b9p9;;;l=p=j? C"CGGHKpKHN򱠱}qdqVBqdqdq'jh90JCJOJQJU^JaJh9CJOJQJ^JaJh96CJOJQJ^Jh9CJOJQJ^J'jh90JCJOJQJU^JaJh96CJOJQJ^JaJ h96CJOJQJ]^JaJh9CJOJQJ^JaJ&jh90JCJOJQJU\^Jh96CJOJQJ\^Jh96CJOJQJ\]^Jh9CJOJQJ\^J;h?j?$C&CII.JJHKKKFNHNO O8SVVXVYY`_b_d_f_$ C$5$V$5$i*$5$5$5$5$5$]$5$V$5$x$5 $5$V$5$%$5$5$5`dh` & Fdh^dhdh`HNOOO O,OXVYYY[[`_b__2h4h6iiiii2llooFrPrssssttTtdtttvvvv {8{`|Ăȼ⼷ȼȼȼȼȼȼȼȼȼռh96CJOJQJ^JaJh9CJOJQJ^JaJ#jh90JCJOJQJU^J h96 h9]h9CJOJQJ^Jh96CJOJQJ^Jh9CJOJQJ]^J#jh90JCJOJQJU^Jh9CJOJQJ^J-f___$d4i6iiiqtb|$&$8, |~$5$5$5$3$5$2$i*$AP.$5$5$5$6$%$x$i*$6$5$5$5dh`dh`dhĂt~dRT&ʖ<F46îĮ¹ֹrt |tvTCDE*<V@BTV.0帤帤'jh90JCJOJQJU^JaJh9CJOJQJ^JaJ#jh90JCJOJQJU^Jh96CJOJQJ^Jh9CJOJQJ^Jh96CJOJQJ]^J@~EF2(*X2*BD02$6$5 $5$5$$V$5$]$5$V$5$x$%$!$5$V$5$ C$5$V^dh^dh`dh &(2D(8D,.0DlNPRDF!!$$4))),庨嚆wmh9OJQJ^Jh96CJOJQJ^JaJ'jh90JCJOJQJU^JaJh9CJOJQJ^JaJ#jh90JCJOJQJU^Jh9CJOJQJ^Jh96CJOJQJ^J#jh90JCJOJQJU^Jh9CJOJQJ^Jh96CJOJQJ]^J'\RT$4)6)))6.3.:8?GPPRR~WWlYnY$5$i*$x$5$V$5$:$%$x$5$5$5$x$%$!$6$:$$V$5$x$5$V$5 d^`^dh`dh,,22333B6D6(:*::;4?6?AAGGMMPPRRRbWlWzWWhYjYkLkn μμέμμμμꟋ~r`έ^U#jh90JCJOJQJU^Jh9CJOJQJ^Jh96CJOJQJ^J'jh90JCJOJQJU^JaJh9CJOJQJ^JaJh96CJOJQJ]^J#jh90JCJOJQJU^Jh9CJOJQJ^Jjh90JOJQJU^Jh9OJQJ^Jh96OJQJ^J$nY_gkkLkNk܍ލ:<֗FtBDnp$i*$2$5 $5$5$5$!$5$V$5$k$5$V$5$6$2$!$i*$ C$k$5$V$5$AP.$5$V$5^dhdh`lozofije, a to je, prema Ortegi y Gassetu, definiranje ljudskog na ina bivstvovanja, odnosno one primarne zbilje koju nazivamo naaim ~ivotom. Tolstoj je iaao za onim filozofiranjem, odnosno problematiziranjem, koje je ujedno i in i ~ivotna injenica, pojedinost iz njegova ~ivota i u njegovom ~ivotu. Tako Berlin ka~e kako nijednom ovjeku zdravog razuma, u svakom slu aju barem u ovom stoljeu, ne bi palo na kraj pameti da porekne Tolstojevu intelektualnu snagu, njegovu groznu sposobnost da prodre kroz svako konvencionalno maskiranje, u onaj nagrizajui skepticizam [...] Sli no e i Lav `estov istaknuti kako rei da grof Tolstoj nije filozof  to bi zna ilo oduzeti filozofiji jednog od njenih najpoznatijih radnika, te nastavlja: Naprotiv, filozofija mora ra unati s grofom Tolstojem kao sa krupnom veli inom, premda njegova djela nemaju oblik traktata i ne pripadaju niti jednoj od postojeih akola. Zaato je tomu tako? Cjelokupna je Tolstojeva stvarala ka aktivnost, prema `estovu, bila naprosto izazvana nasuanom potrebom da se pojmi ~ivot, odnosno onom istom potrebom koja je uvjetovala i pojavu same filozofije. On se ne doti e nekih klasi nih pitanja filozofije koja redovito susreemo kod, uvjetno re eno, profesionalnih filozofa, niti izgrauje sasvim odreeni filozofski sustav koji bi ga uvrstio u neku od mnogobrojnih filozofskih struja. Meutim, prava filozofija, isti e `estov, treba zapo eti tamo gdje se pojavljuju pitanja o mjestu i ulozi ovjeka u svijetu, o njegovim pravima i ulozi u kozmosu, dakle, upravo s onim pitanjima kojima je posveen Rat i mir. Upravo se u Ratu i miru Tolstoj otkriva kao filozof, i to u onom najboljem i najplemenitijem smislu te rije i, jer ondje govori o ~ivotu i prikazuje ~ivot s njegove najzagonetnije i najtajanstvenije strane. Letimi no pogledajmo neke aspekte Tolstojeva misaona svijeta zbog kojega e ga mnogi izu avatelji povijesti ruske religijske filozofije ubrajati meu zna ajne ruske mislioce s konca XIX. i po etka XX. stoljea. U srediatu njegova zanimanja stoje problemi ~ivota i smrti, odnosno postojanja zla u svijetu i ovjeku. Usko s time povezane su mnoge njegove misli o moralnoj izopa enosti suvremenoga ovjeka. Osnovne teme kojima je osobito posljednji Tolstoj bio obuzet zdru~uju se, u stvari, u njegovim moralno-eti kim tra~enjima dok bi se njegov sustav misli mogao okarakterizirati kao sustav panmoralizma. Ipak, treba naglasiti da se kod Tolstoja nije radilo o nekakvom primatu etike kao kod Kanta, ve o pravoj tiraniji etike koja je u sebe uklju ivala nekakvu vrstu samorazapinjanja. Unato  naglaaenom racionalizmu, koji je duboko odredio njegovo religijsko-filozofsko u enje, u njegovom panmoralizmu o ito je bilo i ne ega iracionalnog. Tolstoj je bio mu enik vlastitih ideja koju su pritiskale njegovu savjest, uniatavale njegov ~ivot i optereivale njegov odnos prema obitelji, bliskim prijateljima, prema itavoj kulturi. To je bila prava tiranija jednog duhovnog na ela u odnosu na sve druge sfere ~ivota. Njegov panmoralizam svoje porijeklo vu e joa iz mladenaatva, osobito iz njegova zrelog perioda, kada je svoju jedinu istinsku vjeru vidio u rousseauovskom usavraavanju, koje je u sebe uklju ivalo usavraavanje na umnom, voljnom, fizi kom, te na posljetku moralnom podru ju ~ivota. Ovo posljednje bilo je osnov svega. Ta vjera u usavraavanje osobito e nakon prijelomnih godina Tolstojeva ~ivota prerasti upravo u svojevrsni moralni utopizam jer on nee samo od sebe i sebi najbli~ih zahtijevati moralno savraenstvo, ve e to o ekivati od airokih druatvenih slojeva kojima se obraao. Primjerice, Tolstojeva filozofija kulture predstavlja kategori ko i beskompromisno odbacivanje airoka sustava sekularne kulture u kojima su ~ivjeli lanovi njegova stale~a. On je sa svojim misti kim imanentizmom apsolutno odbacivao sekularni imanentizam. Na udaru se tako nalaze dr~ava, vlast, sudstvo, politika i mo, ekonomski poredak i druatveni odnosi  stvarnosti u kojima sudjeluju lanovi njegove klase. Sve su te stvarnosti, u svjetlu Tolstojevih religijskih pogleda, liaene svakoga smisla i utemeljenja. Time je doaao do onoga ato e mnogi autori opisati kao misti ki anarhizam, odnosno religiozni anarhizam kojim e negirati smisao zemaljskih ustanova zbog ega su ga mnogi proglasili anarhistom, ruaiteljem i nasilnikom ato je dijametralno suprotno od onoga ato doista nalazimo u njegovim djelima. Tako je, primjerice, esto u srediatu zanimanja mnogih Tolstojevih kriti ara njegovo djelo `to je umjetnost? Ondje e, naime, odlu no i kategori ki izjaviti da dobro nema niata zajedni koga s lijepim. Kobna i demonska snaga umjetnosti, osobito glazbe, odvaja umjetnost od dobra, te se ona pretvara u istu zabavu. A poznato je da za Tolstoja estetsko u~ivanje predstavlja u~ivanje ni~ega reda. Eto zaato Tolstoj smatra svetogrem stavljanje umjetnosti i znanosti u isti rang s dobrim. Meutim, mo~da najizlo~enija kritici jest Tolstojeva filozofija povijesti. Naime, njegov interes za povijest nije potekao iz zanimanja za proalost kao takvu, ve iz ~elje da se prodre do prauzroka, da se shvati kako i zaato se stvari odvijaju onako kako se odvijaju a ne na neki drugi na in, iz nezadovoljstva u ono doba prihvaenim objaanjenjima koja niata ne objaanjavaju, ve ostavljaju duh nezadovoljnim, iz sklonosti ka nedoumici i dovoenju u sumnju i, ukoliko je potrebno, ka odbacivanju svega onog ato ne daje potpun odgovor na postavljena pitanja, da se ue u sr~ svake stvari, po bilo kakvu cijenu. Tako rezimira Isaiah Berlin Tolstojevo strasno, gotovo opsesivno zanimanje za povijest i problem povijesne istine ato je prisutno u njegovoj misli tijekom cijeloga ~ivota. To je zanimanje nemogue odvojiti od Tolstojeve neizlje ive ljubavi prema konkretnom, prema empirijskom, onome ato je mogue potvrditi i nagonskog nepovjerenja prema apstraktnom, neopipljivom, natprirodnom. Sa~eto re eno, Tolstoj je od najranijih dana pokazivao izrazitu sklonost ka znanstvenom i pozitivisti kom pristupu, kao i neprijateljstvo prema romantizmu, apstraktnim formulacijama, prema metafizici u kona nici. Uvijek, rei e Berlin, i u svim okolnostima tragao je za "golim" injenicama, odnosno za onim ato mo~e shvatiti i potvrditi normalan ljudski razum, neiskvaren teorijama izdvojenima iz opipljive stvarnosti ili tajnama drugoga svijeta, kako teoloakim tako pjesni kim i metafizi kim. Iz tog razloga povijest je za Tolstoja [...] jedino zbir konkretnih dogaaja u vremenu i prostoru  zbir stvarnog iskustva stvarnih muakaraca i ~ena u njihovom odnosu jednih sa drugima i sa stvarnim trodimenzionalnim, empirijski do~ivljenim fizi kim okru~enjem  samo to sadr~i istinu, onu tvar iz koje se mogu izgraditi autenti ni odgovori  odgovori kojima, da bismo ih shvatili, nije potreban nikakav poseban osjeaj niti sposobnosti koje obi no ljudsko bie ne posjeduje. Jednostavno re eno, kod Tolstoja je primjetno razo aranje u povijest, odnosno osjeaj da povijest, kako je povjesni ari piau, pola~e pravo na pitanja na koja ne mo~e odgovoriti, jer se, poput metafizi ke filozofije, pretvara da je neato ato u stvari nije  znanost sposobna da stigne do zaklju aka koji su pouzdani. Tolstoj osobito kritizira izostavljanje duhovnih elemenata iz povijesti, a ipak prima facie, upravo ti unutarnji elementi, jesu najstvarnije, najneposrednije ljudsko iskustvo. [O]ni, i samo oni jesu ono od ega se, u krajnjoj liniji, sastoji ~ivot. Tolstojeva je namjera, dakle, bila otkrivanje istine, ato implicira i znanje o tome od ega se povijest sastoji. U kona nici, neka nam bude joa dopuateno, Tolstoj po etkom 1868. godine, u jeku zavranih radova na romanu Rat i mir priznaje da njegove misli o granicama slobode i ovisnosti te pogled na povijest nisu tek slu ajni paradoksi, kako on to naziva, koji ga trenutno zanimaju prigodom rada na romanu. Te su misli plod cjelokupnog umnog rada njegova ~ivota i kao takav ine neodvojivi dio pogleda na svijet koji je izgradio i koji mu je donio potpuni mir i sreu. Neki e autori isticati ovaj Tolstojev bunt protiv povijesti kao jedno od bitnih obilje~ja koji ga udaljavaju od kraanstva. Naime, kraanstvo u sebe uklju uje historicizam u smislu da je kraanin vjeran injenici da odreeni veliki povijesni dogaaji imaju svojevrsno Providnosno zna enje. Tolstoj, dakle, ne bi bio kraanin jer on ograni ava mogunost takvog zna enja u osobnim ~ivotima muakaraca i ~ena. No ostaje injenica da vjera u neko specifi no Providnosno zna enje povijesti ne ini osobu kraaninom (primjerice Vergilije). Unato  tome, Florenski e rei da upravo zbog svog sna~nog antihistoricizma Tolstoj nije shvatio kraanstvo budui da je kraanstvo u bitnome povijesna religija. No, problem Tolstoja i kraanstva, ipak, emo ostaviti za nastavak ove prolegomene. 7. Otvorene teze za dalje `to mo~emo na koncu ovog uvoda u mialjenje rei o samome Tolstoju u okvirima ruske religijske filozofije? Mo~emo iznijeti nekoliko istaknutijih teza oko kojih bi trebalo razvijati daljnje analize unutar novog ia itavanja Lava Tolstoja jer nam se samo letimi nim osvrtom na prethodne misli otkriva udesna auma ideja u kojoj svatko od onih koji naginje umijeu zdrave sumnje, rei e Umberto Eco, mo~e pronai vlastiti put. Mi smo ovdje nazna ili aumu, a putove prije svega za nas same nudimo u obliku ovih pet otvorenih teza za dalje: Jedna od izvrsnijih odlika ruskih knji~evnika, osobito XIX. stoljea, jest injenica da oni nisu jednostavno opisivali stvarnost koja ih je okru~ivala ve su sebi u zadatak postavili provociranje promjena unutar druatva i samoga ovjeka. Paradoksalno je da se to provociranje nije dogaalo u okvirima sadaanjosti. Naime, Rusi XIX. stoljea, prema Berdjajevu, nisu ~ivjeli u sadaanjosti, budui da je ona za njih bila mu na i teaka. Ruska je duaa viae u~ivala ili u proalosti, koju je idealizirala i za njom vapila, ili je, pak, ~ivjela s pogledom u budunost za koju je vjerovala da e donijeti kona no izbavljenje. Zato se mo~e rei da se ruska knji~evnost, ruku pod ruku s filozofijom, transformirala iz umijea pripovijedanja u umijee ~ivljenja. Ruska je knji~evnost, dakle, usko povezana s ruskom filozofijom ija je svepro~imajua nit njezina dramati na zaokupljenost problemima koji svoje izvoriate imaju u podru ju religioznoga. Ni knji~evnost ni filozofija u Rusiji nisu roene u nekakvom radosnom stvarala kom suviaku snaga, ex abundantia, ve u mukama i patnjama, oduvijek u potrazi za sveljudskim spasenjem. Odatle i to da su bitni motivi ruske literature bili religiozni motivi. Joa radikalnije re eno mo~emo ustvrditi da su rusku filozofsku misao, u stvari, razvili ruski pisci. Lav N. Tolstoj, koji stoji kao vrhunac ruske realisti ke plejade XIX. stoljea, predstavlja sna~nu intelektualnu snagu koja se otvoreno pobunila protiv moralne degradiranosti druatva i ovjeka, istovremeno zastupajui svojevrsnu tiraniju etike nad svim ostalim segmentima ~ivota. Propovijedajui moral on je a priori odbacio svaku politi ku implikaciju svojih stavova. Iako nije bio profesionalni filozof svojim promialjanjima nad radikalnim problemom filozofije  ~ivotom  Tolstoj se pokazao kao istinski ljubitelj one iste glodajue sumnje iz koje se rodila filozofija. Kao ato ne postoji filozofski pogled oko kojega bi se slo~ili svi koji se bave filozofijom, tako se ne moramo svi niti slo~iti oko toga treba li ili ne nekoga ubrojiti meu filozofe. Tolstoja, dakako, ne treba smatrati filozofom ato mu je, osobito meu filozofima, donekle olakotna okolnost jer se on kao knji~evnik otisnuo u svijet filozofije zbog ega njegova misao i jest originalna i neobi na za svakog filozofa. Da je kojim nesretnim slu ajem cijeli ~ivot posvetio samo knji~evnosti vjerujemo da bi nakon nekog vremena postao naporan, ak i dosadan. No, kada je osobito nakon velike duhovne krize po eo promialjati nad vlastitim a kasnije nad smislom (svakog) ovjeka, onog istog ovjeka za kojega Berdjajev s pravom tvrdi da predstavlja glavni problem egzistencijalne filozofije, on nije mogao postati naporan, joa manje dosadan. Dok je knji~evnik koji se bavi samo knji~evnoau prosje na muaterija, knji~evnik koji svojim stvaralaatvom zae u podru je definiranja bivstvovanja, te primarne zbilje koju nazivamo naaim ~ivotom  filozofije  jest, da parafraziramo Kierkegaarda, ljubavnik pun strasti. Da bi se tako shvaeni Tolstoj mogao razumjeti svako ozbiljnije istra~ivanje u sebe mora uklju iti promialjanje o velikoj duhovnoj krizi ovoga knji~evnika (1878-1880) iz koje izlazi tzv. posljednji Tolstoj koji ~ivi samo radi smisla i spoznaje ~ivota. Rani Tolstoj jest na neki na in jobovski primjer estetskog ~ivota koji zavraava u tuposti egzistencije iz koje ga budi kuanja samoga Boga nakon koje do konca ~ivota vodi borbu sa samim sobom i s Bogom. Na jednom e mjestu Schopenhauer napisati kako postoje tri vrste pisaca. Prvi su oni koji piau bez razmialjanja, a ti su ujedno i najmnogobrojniji. Drugi su oni koji misle tijekom pisanja, i ti su vrlo esti. Trei su, pak, oni koji su razmislili prije nego li su po eli pisati. Oni piau samo zato ato su mislili, i takvi su rijetki! Tolstoj je upravo takav pisac  on je pisao samo zato ato je mislio, povla ei se u ~ivot, uranjajui u njega, meditirajui o ~ivotu, a to je filozofija. Vrijedno je i danas, u vrijeme kada istina sve viae ia ezava iz naae svakodnevice, itati onoga pisca koji materijal za ono ato piae uzima neposredno iz vlastite glave, iz svog vlastitog ~ivota, iz svog radikalnog na ina bivstvovanja koji ostaje jednako radikalni problem filozofije. Zaato baa Tolstoj? Pa zato ato je njegov junak kojeg je volio svom svojom duaom, kojeg je nastojao prikazati u svoj njegovoj ljepoti, koji je svagda bio, koji jest i koji e biti divan  istina. Tolstoy's place in the russian religious philosophy Prolegomenon to the thought Josip Berdica( SUMMARY In the year in which we mark the centenary of his death by this paper we wish to start new readings of Leo N. Tolstoy (1828-1910) within the framework of Russian religious philosophy late in the 19th and 20th centuries. The paper deals with Russian religious and intellectual milieu that had rendered strong impact on development of Tolstoy's thought and work, then crucial philosophical influence on his world view that was created under the influence of Rousseau and Schopenhauer in particular. The concluding part of the paper emphasizes Tolstoy's great religious crisis out of which the late Tolstoy was born as well as selection of disputes over his philosophy. This paper aims at fragment marking of the basic guidelines and motivating new research into this Russian thinker in order to indicate his contemporariness. The topics started herewith as well as the finally offered theses present the outline for the research of this thinker and serve to intensify discussion on his position in Russian religious philosophy. Key words: Leo N. Tolstoy, Russian religious philosophy, human existence, sense, crisis, God ( Dr. sc. Josip Berdica, Sveu iliate J.J. Strossmayera u Osijeku, Pravni fakultet, S. Radia 13, 31000 Osijek, Hrvatska,  HYPERLINK "mailto:jberdica@pravos.hr" jberdica@pravos.hr  Bilo je to prilikom izrade seminarskog rada kod akademika Ivana Supi ia pod naslovom Ideja ovjeka u romanu Uskrsnue L.N. Tolstoja u svjetlu personalisti ke misli N.A. Berdjajeva (2002.) na poslijediplomskom studiju iz filozofije, a koji je kasnije izrastao u magistarski rad pod naslovom Obrisi filozofske antropologije L.N. Tolstoja s osvrtom na roman Uskrsnue (2007.) pod mentorstvom prof. dr. Ivana Kopreka. Ovaj rad je zna ajno proaireno i dopunjeno istoimeno izlaganje ato smo ga 29. rujna 2009. odr~ali u akovu na znanstvenom skupu Izabrana pitanja ruske religiozne filozofije u organizaciji Katoli kog bogoslovnog fakulteta.  L.N. TOLSTOJ, Kozaci; Kavkaske pripovijetke; Sevastopoljske pripovijetke, Sv. 8, Matica hrvatska, Zagreb (1976., str. 152. Kurziv u navodu naa! U svome Dnevniku Tolstoj zapisuje i ove rije i: itav je smisao mog ~ivota (na ~alost, taj ~ivotni put je klizav i varljiv) u poimanju i izra~avanju istine (L.N. TOLSTOJ, Moj ~ivot, izabrao i priredio Flavio Rigonat, L.O.M., Beograd, 2004, str. 144.). Nas je to asociralo na misli ato ih je izrekao Poincar koji ka~e kako je ljubav prema istini strast koja nadahnjuje, ali i upozorava na jednu tako ljudsku manu: Ljubav prema istini nesumnjivo je velika stvar; no krasnog li posla ako, da bismo nju slijedili, ~rtvujemo neizmjerno dragocjenije ciljeve, kao ato su dobrota, milosre, ljubav prema bli~njemu (H. POINCAR, Znanost i hipoteza, Globus, Zagreb, 1989., str. 188.). Nama se ini da je Tolstoj na jedan dosta nespretan na in pokuaao spojiti to traganje za istinom s ovim dragocjenijim ciljevima, no ostaje otvoreno pitanje koliko je u tome uspio. Iako e Orwell u strahu rei kako je stekao dojam da sm koncept objektivne istine postupno ia ezava iz svijeta, Thomas More e puno ranije u duhovna zadovoljstva ubrojiti izmeu ostalog zadovoljstvo znanja i ugodu koja nastaje razmatranjem upravo istine. A ta duhovna zadovoljstva ipak su intimnije naravi od svijeta iz kojega istina ia ezava. Zanimljivo je da emo na drugom mjestu itati kako svako druatvo koje uspijeva biti barem minimalno funkcionalno, mora imati [...] beskompromisnu viziju beskona no promjenjivog dobra istine (o tome opairnije govori: H.G. FRANKFURT, O istini, Algoritam, Zagreb, 2009.). Od niza asocijacija ato nam se na ovome mjestu javljaju, ~elimo istaknuti kako je Tolstojeva uporaba istine doista specifi no druga ija u odnosu na Dostojevskog koji u svojim djelima rabi tzv. veliki dijalog izmeu vlastite istine i istine koju razvijaju njegovi junaci (za pojam istine kod Tolstoja upuujemo na dobru studiju kod: A. WACHTEL, History and autobiography in Tolstoy, u: D. TUSSING ORWIN (prir.), The Cambridge Companion to Tolstoy, Cambridge University Press, Cambridge, 2002., str. 176-190.; za usporedbe izmeu Tolstoja i Dostojevskog o uporabi istine sa~eto vidi kod: M. BAHTIN, Problemi poetike Dostojevskog, Zepter Book World, Beograd, 2000., str. 68-74).  Ovaj pojam istinski ~ivot mo~emo shvatiti dvojako. Naime, rije  istinski u naaem kontekstu mo~e zna iti (1) ~ivot posvetiti traganju za istinom, ali i (2) ~ivjeti u skladu s istinom koju pronalazimo tzv. energijom zablude. ini nam se da tu pronalazimo i jedan od intimnijih rascjepa u Tolstojevu ~ivotu koji je doista svoj ~ivot posvetio tom traganju za istinom, ali esto puta nije imao snage ~ivjeti u skladu s njom. Pa, ipak, i njegovu poruku sro enu u misli o religioznom anarhizmu treba stvarno razumijevati kroz ova dva mogua tuma enja pojma istinski ~ivot, jer on u svojim mislima o nenasilju i odbacivanju svih institucija koje po ivaju na nasilju (dr~ava, pravo, privatno vlasniatvo i druge) joa uvijek traga za tim istinskim ~ivotom te u kona nici pokazuje u emu on pronalazi pravi put.  Rije ima jednog od mnogobrojnih Tolstojevih glasnogovornika Svjetloguba koji ovako propitkuje svoj dotadaanji ~ivot: Je li mogue, da je sav moj ~ivot proaao besplodno? Zar je sva moja energija, snaga volje, moj genij [& ] bila uzaludna ~rtva? Tko sam ja? Kamo idem? Gdje sam? pita Tolstoj u svom Dnevniku.  L.N. TOLSTOJ, Bo~ansko i ovje ansko ili joa tri smrti, Naklada knji~are R. Ba ia, Osijek, 1907., str. 17.  Usp. L.N. TOLSTOJ, Traganje za Bogom, LENTO, Beograd, 2003., str. 86.  Usp. L. `ESTOV, Duaa i egzistencija, Sfairos  Mediteran, Beograd  Budva, 1989., str. 146. Spomenimo kako je joa Petar aadajev (1794-1856) u svojim Lettres Philosophiques (1836.) upozorio rusku intelektualnu svijest na injenicu da je osobna vjera opasna, dapa e zaluujua snaga. Godinu dana kasnije on je iskoristio popularnost teme luaka nakon pojavljivanja Gogoljevih Zapisa luaka te objavljuje svoju Apologie d'un fou. Tolstoj se svojim Zapisima luaka o ito uklapa u specifi nu rusku kritiku vjere pru~ene u tadaanjem slu~benom Pravoslavlju.  Usp. I. BERLIN, Je~ i lisica. Esej o Tolstojevom pogledu na historiju, u: I. BERLIN, O nacionalizmu i drugi ogledi, Buybook, Sarajevo, 2000., str. 204-207.  Tezu o Tolstojevoj blizini s ranom marksisti kom misli osobito je razvijao Lenjin u nekoliko svojih zna ajnih eseja: Lav Tolstoj kao ogledalo ruske revolucije (1908.), L.N. Tolstoj, Nije li ovo po etak zaokreta, L.N. Tolstoj i suvremeni radni ki pokret, Tolstoj i proleterska borba, Heroji ograde (svi iz 1910. godine) i L.N. Tolstoj i njegova epoha (1911.). Svi ovi lanci su prevedeni i nalaze se u: LENJIN, O knji~evnosti: Zbornik, Kultura, Zagreb, 1949., str. 81-103. O odnosu Lenjina prema Tolstoju detaljnije se mo~e vidjeti kod: I. AMBROO, Ideologije i knji~evnost, Slovo Ljubve, Beograd, 1979., str. 28-41; J. BERDICA, Nikolaj Berdjajev o Lavu N. Tolstoju, u: Obnovljeni ~ivot, 62 (2007) 2, str. 186-190; P. MACHEREY, Teorija knji~evne proizvodnje, `K, Zagreb, 1979., str. 93-120; J. VIDMAR, Razumijevanje knji~evnog stvaranja, IP Veselin Masleaa, Sarajevo, 1977., str. 387-399. Zanimljivo je pogledati i stariju studiju o odnosu Marxa i Tolstoja: C. DARROW; L.A. MORROW, Marx Versus Tolstoy: A Debate (1911), Kessinger Publishing, 2008.  O dva perioda u Tolstojevom ~ivotu govori Zweig u svom poznatom djelu Tolstoj i Nietzsche te dodaje: Trideset godina, od dvadesete do pedesete, Tolstoj je ~ivio i radio bezbri~no i slobodno. Trideset godina, od pedesete do smrti, ~ivi samo radi smisla i spoznaje ~ivota (S. CVAJG, Tolstoj i Ni e, CIP, Podgorica, 2003., str. 9.). Bunjin u svome djelu govori o ak dvanaest perioda u Tolstojevom ~ivotu (usp. I.A. BUNJIN, Tolstojevo oslobaanje, PAIDEIA, Beograd, 2003., str. 7-9). Mi pratimo istaknutija mialjenja (Zweig, Steiner, Berlin i Woodcock) jer smatramo da je najto nije i za naau temu najbolje Tolstojev ~ivot tematski podijeliti na dva dijela ime jasno dajemo do znanja da pratimo njegov idejni razvoj a ne toliko knji~evno stvaralaatvo, kao primjerice Lauer koji razlikuje tri stvarala ke faze u kojima prati rano stvaralaatvo, vrhunac u Ratu i miru i Ani Karenjinoj te stvaralaatvo nakon velike duhovne krize. U naaoj podjeli treba, dakle, razlikovati pojam ranog Tolstoja (do moralne krize s konca sedamdesetih godina XIX. stoljea) od posljednjeg Tolstoja (od po etka osamdesetih godina do konca ~ivota). Jedan od radova kojim planiramo nastaviti ovaj jest upravo na ovu temu.  Za izvorne interpretacije va~ni izvori su: L.N. TOLSTOJ, Pisma 1845-1886, u: Sabrana dela Lava Nikolajevi a Tolstoja, Sv. 17, Prosveta-Rad, Beograd 1969.; L.N. TOLSTOJ, Pisma 1887-1910, u: Sabrana dela Lava Nikolajevi a Tolstoja, Sv. 18, Prosveta-Rad, Beograd 1969.; L.N. TOLSTOJ, Publicisti ki spisi (1855-1909), u: Sabrana dela Lava Nikolajevi a Tolstoja, Sv. 16, Prosveta-Rad, Beograd 1969.; L.N. TOLSTOJ, Uskrsnue, Sv. 1, Matica hrvatska, Zagreb 1975.; L.N. TOLSTOJ, Traganje za Bogom, LENTO, Beograd 2003.; L.N. TOLSTOJ, Jevanelje, Metaphysica, Beograd 2004.; L. TOLSTOY, On Life And Essays On Religion, Marcel Press, 2004. Za interpretacije drugih autora neki od va~nijih i aktualnijih izvora su: N. BERAJEV, Ruska ideja  osnovni problemi ruske misli XIX i po etkom XX veka, Prosveta, Beograd, 1987. (hrv. prijevod: N. BERDJAEV, Ruska ideja  osnovni problemi ruske misli XIX. i po etka XX. stoljea, Demetra, Zagreb, 2006.); I. BERLIN, Russian Thinkers, Penguin Books, London 1995.; I. BERLIN, O nacionalizmu i drugi eseji, Buybook, Sarajevo 2000., str. 204-277; A. BOOT, God and Man According to Tolstoy, Palgrave Macmillan, New York 2009.; A.H. CRAUFURD, The Religion and ethics of Tolstoy, BiblioLife, Charleston, 2009.; J. LOVE, Tolstoy: A Guide for the Perplexed, Continuum, London-New York 2008.; H. McLEAN, In Quest of Tolstoy, Academic Studies Press, Boston 2008.; I. MEDZHIBOVSKAYA, Tolstoy and the Religious Culture of His Time: A Biography of a Long Conversion, 1845-1887, Lexington Books, Lanham  Boulder - New York  Toronto - Plymouth, 2009.; D. RANCOUR-LAFARRIERE, Tolstoy's Quest for God, Transaction Publishers, 2007,; D.H. SHUBIN, Leo Tolstoy and the Kingdom of God within You, vlastita naklada, LaVergne, 2009.  Usp. . STEJNER, Tolstoj ili Dostojevski: ogled po suprotnosti, Knji~evna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1989., str. 40. U kontekstu ovakvog intelektualnog okru~enja treba razumijevati i razvoj Tolstojeva religioznog anarhizma kao negacije politi kog deonti kog poretka utemeljene na primarno religioznim osnovama i motivima. Napomenimo samo kako iz ove preokupacije Bogom proizlazi i temeljna razlika izmeu romana Balzaca, Dickensa i Flauberta s jedne i Dostojevskog i Tolstoja s druge strane. Ta je razlika utemeljena u atmosferi natopljenoj religioznim do~ivljajima i vjerovanjem da je Rusija predodreena da odigra istaknutu ulogu u predstojeoj apokalipsi, kako isti e George Steiner, te dodaje da su Ana Karenjina i Braa Karamazovi fikcija i poema, ali u srediatu njihove namjere le~i ono ato Berdjajev naziva zahtjevom za spas ovje anstva, odnosno upravo su ova dva Rusa otkrili osobu i njezinu e~nju za Bogom. Iz tog razloga ruski roman ima druga iju tehniku i metafiziku od zapadnoga.  Usp. ove misli u: F. KOPLSTON, Ruska religiozna filozofija: izabrani aspekti, PLATO, Beograd, 2003., str. 5.; W. HUBBEN, Dostoevsky, Kierkegaard, Nietzsche & Kafka, Scribner, New York, 1997., str. 81. Meutim, treba imati u vidu da se ovdje kreemo na viae manje podru ju religijskih mislioca, koji su imali poprili no razli ita mialjenja od nereligijskih (usp. F. COPLESTONE, A History of Philosophy. Russian Philosophy, Vol. 10, Continuum, London-New York, 2003., str. 6-7).  S. LEVICKI, Ogledi iz istorije ruske filosofije, Logos, Beograd, 2004., str. 128. U kontekstu re enoga mo~emo lakae razumjeti i stvaralaatvo Lava Tolstoja po kojem se bt knji~evnosti sastojala u tome da ona mora voditi kroz ~ivot, mora imati prakti nu vrijednost. Time Tolstoj odbija stav larpurlartizma prema kojemu bi umjetni ko djelo imalo biti samo sebi svrhom i ocjenjivano samo po isto artisti kim, formalnim kriterijima, neovisno od vremena i sredine u kojem je nastalo i prakti nih ciljeva kojima te~i. Upuujemo na svojevrsni klasik o knji~evnom realizmu i o druatvenom smislu knji~evnosti u: D.I. PISAREV, Realisti, u: D.I. PISAREV, Izabrane studije i rasprave, izbor Radovan Lali, Kultura, Beograd, 1962., str. 75-233.  Ovim se stavom Berdjajev pribli~ava mialjenju njema kog filozofa ~ivota Wilhelma Diltheya koji tvrdi kako duh vremena najdublje izra~ava knji~evnost, a tek potom filozofija, religija ili znanost. Ipak, i ovdje ostaje vidljivo da samo filozofija mo~e objektivno prikazati duh vremena koji knji~evnost izra~ava, ato nemalo zbunjuje u odgonetavanju toga tko je zapravo legitimni zastupnik duha svoga vremena. Zna se da je Wittgenstein svome u eniku Maurice O'Connor Druryu izjavio kako su upravo Tolstoj i Dostojevski bila jedina dva europska knji~evnika u nedavnim vremenima koji su doista imali rei neato va~no o religiji.  O ovom periodu Tolstojeva ~ivota nedavno je izdana opairnija studija: I. MEDZHIBOVSKAYA, Tolstoy and the Religious Culture of His Time: A Biography of a Long Conversion, 1845-1887, Lexington Books, Lanham-Boulder-New York-Toronto-Plymouth, 2009.  V.V. ZENJKOVSKI, Istorija ruske filozofije, Slu~beni list - Beograd, CID - Podgorica, 2002., str. 301.  Usp. I. MEDZHIBOVSKAYA, Tolstoy and the Religious Culture of His Time: A Biography of a Long Conversion, 1845-1887, str. 9. Kao uvod u ovaj period ruske filozofske tradicije vidi: M. MASLIN (ur.), Enciklopedija ruske filosofije, Logos  Ukronija, Beograd, 2009., str. 325-331; S. PLATZ, Neka idejna ishodiata ruske religijske filozofije, Obnovljeni ~ivot, 52 (1997) 5, str. 378-381; o problemima idealizma u okvirima osobito ruske socijalne filozofije vidi: R.A. POOLE, Problems of Idealism: Essays in Russian Social Philosophy, Yale University Press, 2003.  Podjela ruske inteligencije na Slavenofile i Zapadnjake jedna je od temeljnih karakteristika ruske filozofije, koja je u kona nici i dovela do razvoja sasvim osobitih struja filozofske misli u Rusiji (o ovome vidi: N. BERAJEV, Ruska ideja  osnovni problemi ruske misli XIX i po etkom XX veka, str. 37-72; S. LEVICKI, Ogledi iz istorije ruske filosofije, 38-77).  Tolstoj je 1844. godine upisao Fakultet za arapsko-tursku knji~evnost na kazanskome Sveu iliatu sa ~eljom da postane diplomat. Zbog loaega uspjeha godinu dana kasnije prelazi na Pravni fakultet, koji takoer nije zavraio. Zbog neredovitog pohaanja predavanja i loaeg uspjeha Komisija mu je uskratila izlaske na ostale semestralne ispite, nakon ega se (1847.) vratio u rodnu Jasnu Poljanu. Ina e, u gradu gdje mu je djeda bio guverner  Kazan  Tolstoj je, prema biografu Gusevu, boravio od 1844. do 1847. (o ovom periodu Tolstojeva ~ivota opairnije se mo~e vidjeti kod: G.H. PERRIS, Leo Tolstoy, The Grand Mujik: A Study In Personal Evolution (1898), Kessinger Publishing, 2008., str. 241-244; L. TOLSTOY; C.J. HOGARTH, The Diaries Of Leo Tolstoy: Youth, 1847 To 1852, Kessinger Publishing, 2009., str. 241-250; A.S. TURBERVILLE, Leo Tolstoy, Spaight Press, 2008., str. 44-60; A.N. WILSON, Tolstoy, W. W. Norton & Company, New York-London str. 31-48). Va~no je istaknuti da Tolstoj Sveu iliate nije napustio samo zbog loaih rezultata na ispitima, ve i zbog razo aranja kako u slu~benu znanost tako i u njezine predstavnike. Sm je Tolstoj svoj odlazak sa Sveu iliata opravdao rije ima da ondje nije zadovoljio svoju potragu za prosvjetljenjem, dok ga predavano gradivo (osobito ono iz povijesti) od strane njegovih profesora nije zanimalo. Time je i razumljivije Tolstojevo shvaanje povijesti kakvo susreemo u Epilogu romana Rat i mir.  O po etku Tolstojeva interesa za svijet filozofa vrijedno je pro itati rad: A. POLOSINA, Leo Tolstoy and the Encyclopdistes, u: Tolstoy Studies Journal, 20 (2008), str. 53-61.  R. ROLLAND, Tolstoj, BE-L-KA, Zagreb, 1940., str. 17. Istaknimo da neki Tolstojevi biografi izra~avaju sumnju u autenti nost ovakve Tolstojeve izjave smatrajui je pretjeranom i preuveli anom (usp. A.N. WILSON, Tolstoy, str. 36.; komentare vidi kod: H. McLEAN, In Quest of Tolstoy, str. 144.).  H. TROYAT, Tolstoj, Naprijed, Zagreb, 1978., str. 226. Neato kasnije itamo i ovakav proanarhisti ki Tolstojev stav: Kakav su besmisao ti ljudski zakoni! Istina je da je dr~ava jedna zavjera kojoj je svrha ne samo da iskoriatava nego i da kvari graane. Za mene su politi ki zakoni u~asne la~i [...] Nikada i nigdje neu slu~iti nijednoj vladi (Ibid., str. 173.).  O ovome Nietzsche govori u: F. NIETZSCHE, Schopenhauer kao odgajatelj, Matica hrvatska, Zagreb, 2003., str. 37.  Prema Rousseauu u seljaatvu se mo~e joa nai poneato od nekadaanje dobre naravi, dok je grad potpuno iskvaren, te za ljudsku sreu i napredak ne koristi niata. Na taj je na in idealizirao sitno bur~oazijsko pravedno ureenje ~ivota. To je preuzeo kasnije i Tolstoj.  Usp. N. BERAJEV, Ruska ideja  osnovni problemi ruske misli XIX i po etkom XX veka, str. 135. Ipak treba istaknuti da je Rousseauov princip samoljublja utjecao na mnoge mlade toga vremena, pa tako i na Tolstoja, ohrabrujui ih na ~ivot posveen samousavraavanju. Detaljnije o utjecaju Rousseaua na Tolstojevu religioznost vidi esej kod: H. McLEAN, In Quest of Tolstoy, str. 143-158.  Ponekad je priroda ak jedna od aktivnih sudionika pripovijedanja u Tolstojevim djelima. Dovoljno je prisjetiti se nenadmaane scene bo~inog sanjkanja Rostovih u Ratu i miru (usp. L.N. TOLSTOJ, Rat i mir: Knjiga druga, Sv. 5, Matica hrvatska, Zagreb, 1975., str. 272-279). Berdjajev, ipak, uo ava kako je Tolstojeva vjera u stihijsku dobrostivost prirode u suprotnosti s njegovom vjerom u razum, u svijest koja preobra~ava ~ivot. To su, prema Berdjajevu, dvije sukobljene krajnosti u Tolstojevoj misli i nauci. Iz vjere u stihijsku snagu prirode izvire i njegova nauka o neprotivljenju zlu, odnosno poziv na pasivnost kako bi trijumfirala upravo ta snaga prirode. S druge strane on poziva na razotkrivanje u vlastitoj svijesti razumnog zakona ~ivota, kojemu se ovjek treba pokoravati i time preobra~avati svijet. On te dvije krajnosti pokuaava pomiriti pretpostavkom da razumni na in ~ivota, kojeg razotkriva svijest, ujedno i jest zakon dobrostive, bo~anstvene prirode. U tome Berdjajev s pravom vidi temeljnu racionalisti ku zabludu Lava Tolstoja. O ovoj temi vidi zanimljiv esej kod: G.V. PLEHANOV, Tolstoj i priroda, u: L. TOLSTOJ, Izbor iz dela, Narodna knjiga, Beograd, 1965., str. 403-407; openito o motivu prirode i seoskog ~ivota nasuprot gradskom u ruskoj knji~evnosti vidi: H. McLEAN, The countryside, u: M.V. JONES; R. FEUER MILLER (prir.), The Cambridge Companion to the Classic Russian Novel, Cambridge University Press, Cambridge, 1998., str. 41-60.  U kronologiji Tolstojeva ~ivota stoji da se Tolstoj, prema biljeaci ameri kog konzula u Rusiji toga vremena Eugenea Skylera, sa Schopenhauerom susreo joa u rujnu 1868. godine, dok Wilson tvrdi da se to dogodilo 1870. U svakom slu aju, zanimljiva je injenica da se sa Schopenhauerom Tolstoj susreo nakon dovraetka svoga romana Rat i mir (1869.), u kojem se takoer o ituju neke crte schopenhauerovskog pesimizma i pogleda na ljubavne odnose izmeu ljudi, ato bi bilo zanimljivo detaljnije prou iti. Recimo i to da se Tolstoj u isto vrijeme susree i s Immanuelom Kantom, kojeg je takoer itao i analizirao. Ono ato Tolstoj priznaje u jednom od svojih pisama jest da Schopenhauerovu doktorsku disertaciju pod naslovom ber die vierfache Wurzel des Satzes vom zureichenden Grunde nikada nije razumio, a sumnjao je i da ju je sm autor razumio. Za naredne misli o Schopenhauerovu pesimizmu o kojem ovdje napose govorimo detaljnije vidi kod: H. KNG, Postoji li Bog?: Odgovor na pitanje o Bogu u Novome vijeku, Ex libris, Rijeka, str. 538-547.  S. LEVICKI, Filosofija ~ivota i smrti Lava Tolstoja, str. 135.  F. NIETZSCHE, Schopenhauer kao odgajatelj, str. 39-40.  F. NIETZSCHE, Schopenhauer kao odgajatelj, str. 41.  Ovdje se ini kao da je Tolstoj posluaao Kierkegaarda, koji je smatrao kako je najstraaniji na in da se ~ivi taj da se svojim otkriima i bogatstvom svoga duha cijeli svijet u ini arobnim, da se objasni itava priroda, a da se ne razumije samoga sebe. Tolstoj je, u kona nici, zaklju io da je po pitanju rjeaavanja teakih egzistencijalnih pitanja filozofija toliko impotentna koliko su to i egzaktne znanosti.  Tolstoj u svojoj Ispovijesti na jednom mjestu ka~e: Rjeaenja svih moguih pitanja o ~ivotu nisu, o evidno, mogla da me zadovolje zato ato je moje pitanje [& ] sadr~avalo i zahtjev da se kona no objasni beskona nim, i obrnuto (L.N. TOLSTOJ, Traganje za Bogom, str. 64.). Spomenimo joa samo to da je uz Schopenhauera Tolstoj koristio joa i Kanta osobito kada je problematizirao postojanje Boga, odnosno kona nog uzroka svih stvari i ljudi.  N. MILO`EVI, Carstvo bo~je na zemlji: Filozofija diferencije, Filip Vianji, Beograd, 1998., str. 222. Levin, naime, ita Schopenhauera, te jedno vrijeme pokuaava utjehu nai u tome da pojam volje, klju ni pojam Schopenhauerove filozofije, zamijeni pojmom ljubavi. Ia itavajui i neke druge mislitelje, Tolstojev junak, ipak, svodi bilancu stoljetnih napora ljudske misli u Schopenhauerovu klju u: U beskona nom vremenu, u beskona noj materiji, u beskona nom prostoru izdvaja se mjehuri  organizam i taj se mjehuri malo odr~i pa pukne, a taj mjehuri to sam ja.  Ono ato je joa potrebno ovdje naglasiti to je stav Miloaevia da, ograujui se preko svog junaka od pesimisti ne ravni Schopenhauerove doktrine i uzimajui ovog njema kog mislioca za paradigmu filozofske tradicije beznaa u modernom obli ju, Tolstoj potpuno zanemaruje onu drugu, optimisti nu dimenziju u enja ovog filozofa, po ne em sasvim blisku kraanskoj poruci Ane Karenjine (N. MILO`EVI, Carstvo bo~je na zemlji: Filozofija diferencije, str. 224.).  Podsjetimo se na njih: (1) emu ~ivjeti? (2) Kakav je smisao moje egzistencije i egzistencije svih drugih ljudi? (3) Koji je krajnji cilj moga bivstvovanja i bivstvovanja svih drugih ljudi? (4) `to zna i ona podjela na dobro i zlo koju osjeam u sebi i emu ona slu~i? (5) Kako trebam ~ivjeti? (6) `to je smrt  kako se spasiti? Nas ova nesumnjivo podsjeaju na staro gr ko pitanje: Zbog ega smo ovdje? (  ) ato je Platon u svom Teetetu nazvao istinskim objektom filozofskog istra~ivanja. Recimo kako neki autori ovih aest pitanja jednostavno sa~imlju u dva: (1) Koji je smisao ~ivota i (2) Koju ulogu u ~ivotu ima Bog?  I. BERLIN, Je~ i lisica. Esej o Tolstojevom pogledu na historiju, str. 214. Iako je i Coplestone ustvrdio kako se u izu avanju filozofije povijesti nikako ne smije zaobii Lava Tolstoja, openito uzevai njegovoj se filozofiji povijesti, koju osobito razla~e u Ratu i miru, Sevastopoljskim pripovijetkama, Kozacima i dijelovima neobjavljenog djela Dekabristi, u filozofskim krugovima nije davala prevelika va~nost ime se joa jednom potvruje ona diskutabilna teza o tome kako je Tolstoj kao mislilac potpuno nezanimljiv, dapa e nepotreban, dok je njegova filozofija povijesti esto opisivana kao odreeni fatalizam. Takve stavove joa je u njegovo vrijeme zastupao Ivan S. Turgenjev. Najpotpuniji esej o Tolstojevoj filozofiji povijesti i svojevrsni klasik na ovu temu nalazimo u ve spomenutom Berlinovom eseju (dobar osvrt na ovaj esej vidi kod: H. McLEAN, In Quest of Tolstoy, str. 214-226); opairnije kod: M. FUTRELL, Tolstoy and History, u: Russian Literature Triquarterly, 17 (1982) 1: 63-73; J. LOVE, Tolstoy's Calculus of History, u: Tolstoy Studies Journal, 13 (2001), str. 23-37; N. RHEVSKY, Russian Literature and Ideology: Herzen, Dostoevsky, Leontiev, Tolstoy, Fadeyev, University of Illionis Press, Urbana, 1983.; dobru i sa~etu analizu Tolstojeve filozofije povijesti vidi kod: N. MOROZOVA, From Universal Laws to Historicity of Knowledge: The Realist Interpretation of Tolstoy's View of History in "War and Peace", VDM Verlag Dr. Mller, Saarbrcken, 2008. Openito o povijesnim romanima kod Rusa u to vrijeme mi upuujemo na: D. UNGURIANU, Plotting History: The Russian Historical Novel in the Imperial Age, University of Wisconsin Press, Madison, 2007.  S. CVAJG, Tolstoj i Ni e, str. 53-54. Na tragu rije i ato ih je izrekla Arendtova mo~emo rei kako se Tolstoj ~elio pobuniti protiv nemisaonog vremena, koje se o ituje u nepromialjenoj bezbri~nosti, beznadnoj zbrci i samodopadnom ponavljanju otrcanih istina u vlastitom ~ivotu. ini nam se zgodno zamijetiti da }i~ek dobro zamjeuje u vezi upravo spomenute Knjige o Jobu, a ato mo~emo primijeniti i na samoga Tolstoja, kako Bog ne dolazi u kona nici rjeaavati zagonetke, nego ih dolazi iznijeti. Bo~je zagonetke pru~aju vee zadovoljstvo nego ljudska rjeaenja. Ve ranije smo se bavili paralelama izmeu Joba i Tolstoja u ovome kontekstu, pa nazna ujemo kako se, uz bolje poznavanje Tolstoja, Joba u ovom kontekstu mo~e upoznati preko: L. `ESTOV, Kjerkegor i egzistencijalna filozofija: Glas vapijueg u pustinji, Plato, Beograd, 2002., str. 23-30.  Ovdje je va~no napomenuti kako je upravo na tragu kritike dr~ave i slu~benoga Pravoslavlja izrastao Tolstojev religiozni anarhizam kao odgovor na sveprisutno nasilje od strane dr~ave koju je u tome podr~avala tadaanja Pravoslavna crkva. Njegova anarhisti ka pobuna protiv dr~ave i nasilja svoje izvoriate doduae ima u religiji, to nije u kraanstvu, ali upravo zbog degradiranog slu~benog pravoslavlja radilo se o vaninstitucionalnom izvornom kraanstvu kako ga je shvaao sm Tolstoj. O ovoj temi napisana je nedavno opairnija studija na koju ovdje upuujemo: C. McKEOGH, Tolstoy's Pacifism, Cambria Press, Amherst (NY), 2009.  . STEJNER, Tolstoj ili Dostojevski: ogled po suprotnosti, str. 213.; usp. joa: H. TROYAT, Tolstoj, str. 124.; D. RANCOUR-LAFARRIERE, Tolstoy's Quest for God, str. 168. Tolstoj je, prema Steineru, stvorio jedinstveno evanelje koje se odreklo iracionalnoga, koje se liailo metafizike i misti nih vizija, koje se otrglo od metafora i simbola, otkinulo od udesa, ponekad ak i od svojih parabola. Potra~io je, prema `kvorcu, svoje osebujno kraanstvo, utemeljeno na istom Evanelju, s pogledom na prvu zapovijed  na kanon ljubavi (M. `KVORC, Vjera i nevjera: problem naaih dana i misterij naaih duaa, Filozofsko-teoloaki institut, Zagreb, 1982., str. 274.). Sli no i McLean navodi tri stvari koje je Tolstoj ~elio izbaciti iz tadaanjeg kraanstva, ~elei ga pribli~iti iskonskom, pravom evanelju, a to su: uda, misterij i magiju (usp. H. McLEAN, In Quest of Tolstoy, str. 98.; vidi i: A. BOOT, God and Man According to Tolstoy, str. 41-47).  Openito o ovako shvaenome Bogu raspravlja: D. TOLVAJ I, Bog kao kritika institucionalizirane religije, u: Filozofska istra~ivanja, 26 (2006) 2, str. 441-456 (kao svojevrsno proairenje ovdje nazna enih ideja vidi joa: J. OSLI; D. TOLVAJ I, Odnos "filozofijskog vjerovanja" i objavljene religije kod Karla Jaspersa, u: Bogoslovska smotra, 77 (2007) 3, str. 603-625).  Izvrstan esej o Smrti Ivana Ilji a vidi kod: E.M. CIORAN, Volja k nemoi: Eseji, Demetra, Zagreb, 1995., str. 197-208; zatim: C. MICHAELSON, Work and the most Terrible Life, u: Journal of Business Ethics, 78 (2008) 3, str. 335-345; V. NABOKOV, Eseji  Lav Tolstoj, Maksim Gorki, NNK Internacional, Beograd, 2006., str. 123-135; L. `ESTOV, Duaa i egzistencija, Sfairos-Mediteran, Beograd  Budva, 1989., str. 145-187; o Kreutzerovoj sonati vidi naa rad: J. BERDICA, Pogled na brak i ljudsku spolnost Lava Tolstoja u djelu "Kreutzerova sonata", u: Obnovljeni ~ivot, 49 (2004) 4, str. 477-498; o romanu Uskrsnue vidi dobru studiju kod: H. McLEAN, Resurrection, u: D. TUSSING ORWIN (prir.), The Cambridge Companion to Tolstoy, str. 96-110; biografske biljeake o samom romanu kao i glavne teme sa~eto vidi kod: E.A. STEINER, Tolstoy the Man, University of Nebraska Press, Lincoln-London, 2005., str. 274-289; A.N. WILSON, Tolstoy, str. 417-461.  W. JAMES, Raznolikosti religioznog iskustva: Studija ljudske prirode, Naprijed, Zagreb, 1990., str. 127. Za detaljnije upoznavanje s Kritikom dogmatske teologije mo~e poslu~iti esej Tolstoj napada Rusku pravoslavnu crkvu kod: D. RANCOUR-LAFARRIERE, Tolstoy's Quest for God, str. 77-88); dobre i sa~ete misli o djelu O ~ivotu nalazimo kod: J. LOVE, Tolstoy: A Guide for Perplexed, str. 141-146.  L.N. TOLSTOJ, Traganje za Bogom, str. 40-41. O ovom djelu iscrpnije govori: D. RANCOUR-LAFARRIERE, Tolstoy's Quest for God, str. 11-75. Ispovijed je dobro mjesto za po etak analize Tolstojevih religijskih stavova jer se radi o svojevrsnom rezimeu njegove religijske proalosti i uvodu u ono ato e kasnije postati njegovo religijsko u enje. Na~alost, ovaj spis tek je nedavno na hrvatski jezik preveo Miroslav Nikolac, te se nadamo da e zajedno s predgovorom Ane Konstantinovne Lomunove uskoro ugledati svjetlost dana nakon viae od 125 godina od njegova pojavljivanja.  Usp. J. ORTEGA Y GASSET, `to je filozofija?, Demetra, Zagreb, 2004., str. 219.  I. BERLIN, Je~ i lisica. Esej o Tolstojevom pogledu na historiju, str. 212.  L. `ESTOV, Dostojevski i Ni e: Filosofija tragedije; Dobro u u enju grofa Tolstoja i Ni ea: Filosofija i propoved, BRIMO, Beograd, 2002., str. 203.  Usp. L. `ESTOV, Dostojevski i Ni e, str. 203-204. Treba istaknuti kako su mnogi Tolstojevi kriti ari uzimali upravo roman Rat i mir, to nije njegov epilog, kao krunski dokaz da Lav Tolstoj nije i ne mo~e biti smatran za filozofa. Meutim, `estov isti e kako je epilog romana o evidno loa, ali ne zbog toga ato autor ne vlada kako treba sa aestarom i ravnalom, kako `estov slikovito opisuje orua Tolstojevog stvaranja, ve zbog toga ato to isto orue nije pogodno za ostvarenje zadatka ato si ga je u njemu postavio Tolstoj. `estov zaklju uje: Smisao cjelokupne filozofije Rata i mira (je) u tome da se ljudski ~ivot nalazi van granica koje nam, u svoj svojoj ukupnosti, odreuju apstraktne kategorije (Ibid.).  L.N. TOLSTOJ, `to je umjetnost?, Beograd, 1936. O Tolstojevoj estetici dobru i sa~etu studiju nalazimo kod: C. EMERSON, Tolstoy's aestetics, u: D. TUSSING ORWIN, The Cambridge Companion to Tolstoy, str. 237-251.  I. BERLIN, O nacionalizmu i drugi eseji, str. 212. Zanimljivo je da Tolstojevi problemi s povijeau datiraju joa iz vremena njegova studiranja (1843-1845) kada je imao izrazito loae rezultate na prijamnom ispitu upravo iz povijesti na kazanskom sveu iliatu (usp. A.S. TURBERVILLE, Leo Tolstoy, str. 44-46).  I. BERLIN, O nacionalizmu i drugi eseji, str. 213. Berlin, recimo i to, tvrdi kako je Tolstoj zasigurno bio pod utjecajem tada dominantnog Hegelovog historicizma u Rusiji, no metafizi ki sadr~aj on je instinktivno odbijao (usp. I. BERLIN, Russian Thinkers, str. 29-30; H. McLEAN, In Quest of Tolstoy, str. 218.) i to sve na tragu naglaaenog racionalizma u kojem je razvijao svoje misli. ( Josip Berdica, Ph. D, J.J. Strossmayer University in Osijek, Faculty of Law. Address: S. Radia 13, 31 000 Osijek, Croatia. E-mail:  HYPERLINK "mailto:jberdica@pravos.hr" jberdica@pravos.hr PAGE  PAGE 28 "܍ލ68pԗ֗К4Tԟ&Bҥ(|~>@Bpܽ޽ӿӿᦄӿӿzh9OJQJ^Jh9CJOJQJ]^Jh96CJOJQJ]^J h9CJh96CJOJQJ^JhP?CJOJQJ^J'jh90JCJOJQJU^JaJh9CJOJQJ^JaJh9CJOJQJ^J#jh90JCJOJQJU^J-2.0`DnPF~v$!$ C$i*$5$5$5$x$i*$x$5 $MG$ C$AP.$5$5$E$5$5$5$V$V$V$V$a$gd9dh` & Fdhdhdh`.d~tv´uhYKh9CJOJQJ^JaJh96CJOJQJ^JaJh96CJOJQJ^Jh96CJOJQJ^J& j*h9hq0JCJOJQJ^Jh9hqCJOJQJ^Jh96CJOJQJ^JaJh9CJOJQJ^JaJh9CJOJQJ^Jh96CJOJQJ]^Jh9CJOJQJ]^Jh9OJQJ^Jh96OJQJ^Jvxzhjr $ dt8hbdFB D f  $$`%%%%>)p)V**L+l+++T,,-.D.F.00 jhHOJQJ hH6 hH6]jhH0JU hH0JjhHUjhHUhHhH5hH j*hH0JFbB $%D.7^EDMQV[]^beqrtwxz}N$a$011337777T88899<:::;r;;;;H<<<<^==P>>(?H???8@x@@&AzAABBBBlC2D`DDE^E`EEEjLtLDMFMMM:NN:PPQQQdQRRRSUUVNVVV[[l\ ]]]]]~^^^^h_`J`,aLajhH0JU hH6] hH6hH[La4bbbbd:eneeee^jjpkk&l(l2lLlblllqqqr rNrrrrr*t8tttttttwwx>xxxzzzZ{r}}}}DrІnֈNPƐ:"Xtvʒ *   hH] hH6]jhH0JU hH6hHYt سzPt0\&$v: $v:$v: $v:$v:$v:$v:$v:$v:$v:$v:$v:$v:$9&`#$$a$gd9$a$ ,ФF`x*hf`bxسڳ @ 0z|4B&F6,RzVH|мhH6CJ]aJhH6CJaJhHCJaJjhH0JCJUaJ hH6jhH0JU hH6]hHJ2R"V`~"0NPRhN|Ttv>l$$H02J\^@J2jPv&ɽɽɵɽɰɽɽɽɽɽɽɽɽɽɽ hH]h\hH5 hH6 hH6]hHjhH0JUhH6CJ] hH6CJ hHCJhH6CJ]aJhHCJaJB&(HR68Ⱦ𾸾ȡh9CJOJQJ^Jh\0JmHnHu hH0JjhH0JUh9hnhH0JjhHUjhHUh\hH5hH j*hqhH0J$$V&`#$h]h 1h/ =!"#$%DyK jberdica@pravos.hryK Lmailto:jberdica@pravos.hryX;H,]ą'cDyK jberdica@pravos.hryK Lmailto:jberdica@pravos.hryX;H,]ą'cF@F Normal$a$CJ_HaJmHsHtHV@V Heading 1$$dh@&a$6CJOJQJ]^JDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List 6U@6 Hyperlink >*B*phH@H  Footnote Text$a$ CJaJtH @&@@ Footnote ReferenceH*4 @"4 Footer  p#.)@1. Page NumberVC@BV Body Text Indentdh` CJOJQJhR@Rh Body Text Indent 2, uvlaka 2dx^FV@aF FollowedHyperlink >*B* phDB@rD Body TextdhCJOJQJ^JWe #(0y6Z7)BuGPILMNS@Z9]t^:dCgmQo[pHuDwy|XS'qRE˛/x̶t}&d  !"#$%&'()*+,-./0123=H vf<g#'), /002)49:;==>!@EJFJJJTLNKPRT1[^ad2fikm n]nnqrsXuv!v!   !|vf<#,029;>EFJJKPR]dkm]nqrXuXuXuXu!v  &d! z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z !z 1$+3%9AFLT\bipFw}]Huԭ{ " &d _C1-   V  \S Sn;&S 2JYZbcHISablm EF  !Y!!!!##$###%+','((++++++.00004{61:V=@CCBCCCwGJNQWBZv^aa>a?a`effEgFg,i-iiijElFlmm]prJuFwyR{S{||~~_Z[sː̐ L H͛+ױرyzz{ ζ϶Tkhi!"hY Tp')4b R(S  q "'q() +{+, .3728k88@:;7>@BIvLNRTWkY[[I\\_`aDc d dddd"d#d$d'd000000Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z 0Z 0Z 0Z 0Z 0Z 0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z 0Z 0Z 0Z 0Z 0Z000x0x00x000000x000x0x000x0x0x00x0000x00000000x000x0000000000x000x00000x000x000000000000d %HNĂ, v0La &uwxz{}~;f_~nYvy|&d !!yu vv!vXXCC:d;duuvvvww w!w"wZ[ :J(+78bdYf ''(S:  <yz? q#%'''(9))6**h,,- .142h33335>678BB>EEINO9>@@BBIIuLxLNNRRT TWWjYmYZ[[[[H\K\\\__``aaCcFcUcc d ddd!d$d'deaaZcc d'd d'dZ0njzc"oi$zih^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.zc"i$Z 99P?BH\<4\q 'dB@88,,88H !.0256CNSTWag1h1l1m1o1w1{111&dPPPP0P2PJPdPhPlPrPtPPP\@PPPP@PPPPPPP6P:PUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahomaK,Bookman Old Style"1Ff[-#j!y#j!y4dss 3AH(?<43Tolstojevo mjesto u ruskoj religioznoj filozofiji Josip Berdica Josip Berdica   Oh+'0 ( @L h t  4Tolstojevo mjesto u ruskoj religioznoj filozofijiJosip BerdicaNormalJosip Berdica8Microsoft Word 10.0@NSI@$,@v@g!#j՜.+,D՜.+, hp  HPravni fakultet Osijekys 4Tolstojevo mjesto u ruskoj religioznoj filozofiji4Tolstojevo mjesto u ruskoj religioznoj filozofiji TitleNaslov 8@ _PID_HLINKSA 5mailto:jberdica@pravos.hr5mailto:jberdica@pravos.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F=Data 1TableEWordDocument"SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q