ࡱ>    Oh+'0$ <H d p |JSTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBAENOSTIMTRA Istvn RmerDNJstvNormalR Istvn RmerDNJ5tvMicrosoft Word 8.0E@J6@z _PID_GUIDAN{540487EF-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17ESTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBA ENOSTI mr. Zdenka Janekovi Rmer Vrijeme nemira, promjena i zaoatravanja odnosa izmeu razli itih dr~avnih, nacionalnih, vjerskih i civilizacijskih grupacija posebno senzibilizira histori ara da se pozabavi pitanjima odnosa izmeu lanova jedne zajednice i, onih izvan, koji se s njome dodiruju na razli ite na ine. Novina i razli itost spadaju meu kategorije, nepoznatog koje izaziva strah ili sumnju. Stranci su mogli biti potpuno ili djelomi no integrirani, ali su prije toga morali proi provjeru i pru~iti jamstva svoje lojalnosti. Dubrova ko druatvo, koje je i u drugim situacijama pokazivalo smisao za svrhovitost, prilazilo je tako i ovome problemu. Neprihvaanje stranaca i povremeni progoni bili su uvjetovani ponajviae interesom dubrova ke opine, a ne iracionalnim motivima. U slo~enoj mre~i pripadnosti sama gradska opina uvijek je zauzimala prvo mjesto, ak i onda kada nije bila samostalna, nego je priznavala politi ko vrhovniatvo drugog grada ili dr~ave. Odnos prema strancima bio je stupnjevan, od potpunog prihvaanja do potpunog odbacivanja, ovisno o tome koliko su oni bili bliski ili tui i kakav je bio njihov stav prema zajednici u koju su uali. Uo ljivi su diferencirani kriteriji koji su se primjenjivali prema kulturnim, vjerskim, etni kim ili strukovnim grupama, a takoer i prema pojedincima, ovisno o njihovom druatvenom statusu, porijeklu i ponaaanju. Uvijek su radije primani oni koji su prema spomenutim kriterijima bili bliskiji, pogotovo ako su mogli biti od koristi bilo svojom stru noau bilo svojim kapitalom. Na vrhu ljestvice stoje pojedinci koji su bili u toj mjeri prihvaeni da su stekli dubrova ko graanstvo. Slijede stanovnici Dubrovnika stranog porijekla koji nisu imali pravo graanstva (habitatores). U toj se grupi izdvajaju slu~benici dubrova ke opine, trgovci i obrtnici. Siromaani stanovnici zalea koji su se spuatali u grad u potrazi za kruhom ulaze u istu grupu, ali je njihov druatveni ugled ni~i. Prolaznici koji su kratko boravili u gradu nisu niti mogli biti prihvaeni kao lanovi zajednice, ali su njihove osnovne potrebe bile osigurane. Najmanje su bili prihvaeni pripadnici drugih vjera, te robovi. Doaljaci sa slavenskog podru ja ine najvei broj doseljenika u Dubrovnik. Ljudi iz zalea tra~ili su u Dubrovniku uto iate i spas od gladi, rata i drugih opasnosti. Grad im je uvijek pru~ao zaklon, osim onda kada bi preuzimanje brige o novopridoalima moglo ugroziti opstanak vlastitog stanovniatva. Dinamika migracija iz zalea prvenstveno je odra~avala teake prilike u zaleu, a manje potrebu za radnom snagom u Dubrovniku. Zbog toga je dolazilo do problema kada bi mase gladnih i siromaanih pritisnule grad, naro ito u razdoblju turskih provala. Oskudica hrane prisiljavala je dubrova ku vladu na drasti ne mjere, ak i protjerivanje. Vrata su zatvarali i zbog politi kih razloga. Ipak, u izuzetnim su slu ajevima primali bjegunce i u veem broju. U demografski nepovoljnim prilikama politika prema imigrantima je bila druga ija, ali nikada nije bilo dopuateno stihijsko useljavanje. Nije se smjelo dozvoliti da se nekontroliranim prilivom stanovniatva iz zalea naruai homogenost dubrova ke dr~ave. Naseljavanje Slavena na zemlju u distriktu, pogotovo novoste enu, bilo je ote~ano vrlo strogim odredbama i kaznama za prekraitelje. Dobri odnosi sa zaleem bili su nu~an uvjet opstanka za Dubrovnik, no bilo je teako odr~ati ih takvima. Preuzetni feudalci i drugi u nebrojenim su prilikama ugro~avali dubrova ki teritorij i pojedince. Plja kaai su provaljivali na podru je opine ili su napadali dubrova ke karavane. Dubrov ani su pokuaavali rijeaiti te probleme na stancima, ali nikada nije postignuto kona no rjeaenje. S obzirom na razlike u na inu ~ivota i mentalitetu, svae su se uvijek lako zametale. Ipak, i Dubrov anima i stanovnicima zalea bilo je u interesu da se veze ne prekidaju, jednima zbog sigurnosti trgovine u Bosni i Srbiji, a drugima zbog tr~iata, mogunosti zapoaljavanja i nala~enja uto iata. Dalmatinski graani su imali poseban polo~aj u Dubrovniku. Dubrov ani nisu zazirali od pojma Dalmatinac, nego su se i sami uklapali u teritorijalno-politi ki, etni ki i kulturni pojam Dalmacije, dakako, stavljajui pripadnost dubrova koj opini iznad toga. ak i nakon 1526. spominje se pripadnost Dalmaciji, ato viae nema politi ko i teritorijalno zna enje, ali ima zemljopisno, kulturno i etni ko. Sporovi s dalmatinskim graanima rjeaavali su se dogovorom na stancima. Spominju se i zajedni ke odredbe: tzv., a povezivala ih je i sli nost statutarnih normi, to jest druatvenog ureenja. U viae navrata Dubrov ani su pokuaavali osnovati savez gradova zbog zajedni ke obrane. Meusobno su se oslobaali lu kih i drugih pristojbi i suraivali na podru ju trgovine, brodogradnje i graditeljstva. Mnogi Dalmatinci dolazili su u Dubrovnik tra~ei zaradu; spominju se kao trgovci, prokuratori, svjedoci, sluge, obrtnici, umjetnici, mornari, redovnici, sveenici, brija i, a radili su i u stonskim solanama. Dalmatinski trgovci i pomorci esto su ulazili u zajedni ke poslove s Dubrov anima. U Dubrovniku se susreu i doaljaci sa sjevernog Jadrana, Kvarnera i Istre. Razmjerno su este i ~enidbene veze. Plemstvo je preferiralo rodbinsko povezivanje vlastitog, dubrova kog kruga, ali nisu zazirali niti od brakova s dalmatinskim patricijkama. Ipak, zbog zatvorenosti komunalnih druatava su i dalmatinski graani, bez obzira na sve sli nosti, iz perspektive dubrova kih zidina ipak bili stranci. To je, uz konkurenciju na jadranskom prostoru urodilo pojavom razmirica, plja ki, napada i represalija meu dalmatinskim gradovima. Sporove su nastojali rijeaiti sami, bez posredovanja Venecije, nastojei izbjei represalije i meusobne obra une pojedinih graana koji su ugro~avali sigurnost komunikacija. Iz slavenskog prava u njihove je odnose uaao obi aj nov ane namire krvarine ili vra~de. Odnosi izmeu Dubrovnika i dalmatinskih gradova bili su gotovo nepomueni, ak i u razdoblju Mleta ke Dalmacije. Izuzetak su predstavljali odnosi s Kotorom, unato  mnogostrukoj povezanosti dvaju gradova. Jedan dio dubrova ke vlastele potjecao je iz Kotora, a i kasnije je bilo kotorskih plemia koji su ulazili u dubrova ko Veliko vijee. Mnogi pu ani iz Kotora su se nastanjivali u Dubrovniku, jer im je to bilo probita nije, a bilo je i Dubrov ana koji su odlazili u Kotor. }enidbene veze su, unato  zabranama, bile vrlo este, kao i trgovina i kulturni doticaji. Od druge polovice XIII. stoljea odnosi su se pogoraali, jer su se Dubrovnik i Kotor naali na politi ki suprotstavljenim stranama. Tome se mo~e pridodati i trgova ka konkurencija. Ratovi su doveli do zaoatravanja po etkom XIV. stoljea, ato se o itovalo i u zakonskim odredbama o zabrani ~enidbe i trgovine. Politi ke okolnosti su izazvale sumnji avost i neprijateljstvo, tako da su se prema kotorskim graanima poduzimale mjere opreza. Odnos prema Omiaanima takoer je imao posebno obilje~je, kreui se izmeu neprijateljstva koji su izazivali gusarski napadi na dubrova ke brodove i ~elje za uspostavljanjem dobrosusjedskih odnosa, kako bi se smanjila opasnost od napada. Ne ~elei izazvati opasne susjede, dubrova ka vlada se je klonila ratovanja s Omiaanima, ali je istovremeno svojim graanima strogo branila bilo kakve veze s njima. Uslijed politi kih i druatvenih sli nosti, te jakih trgova kih veza, povlaateni polo~aj imali su i stanovnici talijanskih gradova. Ugovori i statutarne odredbe davali su im vea prava negoli drugim strancima, uvijek recipro na. Meu doaljacima iz Italije bilo je mnogo obrazovanih ljudi koji su unapreivali dubrova ku sredinu. Pripadnost istom, mediteranskom kulturnom krugu inila ih je bliskima dubrova kom stanovniatvu. Nije bilo niti jezi ne barijere, jer su dubrova ki trgovci poznavali talijanski jezik. Notarske knjige i zapisnici vijea odaju njihovu prisutnost, odlaske, dolaske, unajmljivanje kua, ~enidbe, poslove. Mnogi trgovci nisu imali stalno boraviate u Dubrovniku, ali su esto svraali. Nisu rijetka trgova ka druatva koja su ugovarali zajedno s Dubrov anima, a povjeravali su im i svoja dobra u odsutnosti. Talijanski poduzetnici osnovali su i unosnu manufakturu sukna u XV. stoljeu. Stalnost tih veza o ituje se kroz prisutnost konzula, izabranih meu trgovcima. Broj ano je najizrazitija prisutnost Mle ana, pogotovo u razdoblju njihove vlasti nad gradom. U najveem broju dolazili su u Dubrovnik zbog posla, ne odri ui se domicila u Veneciji. Suprotni interesi Venecije i Dubrovnika nisu mogli do kraja pokidati njihove veze. Korist od Mle ana bila je zna ajna, pogotovo u kreditnom poslovanju i trgova kim druatvima, a meu njima je bio i veliki broj stru njaka. Tijekom vremena mno~io se broj trgovaca koji su dolazili u Dubrovnik, a takoer i broj zemalja iz kojih su oni dolazili. Uz dalmatinske i talijanske, zabilje~ena je prisutnost ugarskih i hrvatskih, katalonskih, apanjolskih, ~idovskih trgovaca, zatim Levantinaca, Turaka, a od XV. stoljea Francuza i Engleza. Usporedo s time ja ala je konzularna slu~ba. Uglavnom dobri odnosi znali su se i poremetiti, posebice s Kataloncima i Sicilijancima, koji su gusarenjem ugro~avali dubrova ke brodove. Opasnu skupinu doaljaka inili su i trgovci robljem koji su dolazili ponajviae iz Italije i `panjolske. Nasilne otmice ljudi u Dubrovniku i okolici ugro~avale su sigurnost grada i navla ile na njega represalije iz zalea. Vlada je zato nadzirala ove trgovce i donosila stroge mjere protiv njihovog nasilja. Tijekom XIV. stoljea, kako je jenjavala trgovina robljem, i njihov se broj smanjivao. Iz Hrvatske su, u veem broju nego trgovci, stizali plaeni vojnici - barabanti, bombardijeri i puakari. Tome vjerojatno pridonosi injenica da su govorili istim jezikom, pa su se mogli lako sporazumijevati. Uz to, meu tim doaljacima, naalo bi se i onih koji su govorili maarski i njema ki, pa ih je Republika zapoaljavala kao prevodioce. Isprave pokazuju da su se trajno nastanjivali u Dubrovniku, ~enili se i uklapali se u ~ivot i obi aje. Meu barabantima i bombardijerima bilo je, uz Hrvate i Nijemaca, Maara i Talijana, te mali broj Francuza, eha, Rusa i Poljaka. Nijemaca nije nikada bilo puno, ali su redovito boravili u Dubrovniku, veina od njih kratko i bez obitelji. Najviae ih dolazi nakon organizacije manufakture sukna, uz nepovoljnije uvjete negoli talijanski i apanjolski suknari. I u drugim strukama Dubrov ani su manje povjerenja poklanjali Nijemcima koji su im zbog jezika i zemljopisne udaljenosti bili manje poznati. Nitko nije mogao neprimijeeno ui na gradsko podru je, ato potvruje i dubrova ka vlada koja objaanjava papi kako ona REF nadzire tko dolazi u Dubrovnik, ali zato svakoga pu{ta da slobodno izi|e \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found.. Zapisnici vijea jasno pokazuju kako se je pratilo kuda se doaljaci kreu, gdje stanuju i ato rade. Prekraitelji zakona i politi ki sumnjivci zatvarani su u dubrova ke tamnice radi ispitivanja i slu~enja kazne. Ratni zarobljenici imali su doli an tretman, sukladno svome druatvenom polo~aju. Dubrov ani su bili sumnji avi ak i prema saveznicima koji su dolazili u grad s vojskom. U vrijeme ku~nih epidemija nadzor nad strancima se pooatravao. Stanovnicima Bosne bio je zabranjen ulazak na dubrova ko podru je, dok su trgovci iz drugih krajeva morali provesti odreeno vrijeme u karanteni. Prema pojedincima koji su pripadali krugu prihvatljivih doaljaka, primjenjivao se i strukovni kriterij. Dubrova ka opina je trebala razli ite profile obrtnika, trgovce i druge slu~benike, pa ih je rado primala, ak i pozivala. Mnogi su dolazili sa svojim obiteljima ili su zasnivali obitelj u Dubrovniku, stjecali imovinu i provodili u gradu dugo vrijeme, pa i itav ~ivot, smatrajui ga svojom drugom domovinom. Dubrovnik je nakon 1358. prerastao u vrlo dobro organiziranu dr~avu kojoj su se stranci vrlo brzo prilagoavali i stjecali osjeaj pripadnosti. Uklapanje u zajednicu gradskih stanovnika nije nu~no zna ilo potpunu asimilaciju. Kod tih se ljudi o ituje ponekad pojava dvostrukog identiteta, pripadnosti novoj i staroj domovini. U notarskim biljeakama esto se uz izraz REF civis \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. ili REF habitator Ragusii \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found., navodi i mjesto porijekla. U nekim slu ajevima to se i kroz nadimke, iako se za one koji su stekli graanstvo uvijek ka~e da su  .de Ragusio . Uz nekretnine ste ene u Dubrovniku, zadr~avali su i posjede u rodnom gradu. Dubrova ko graanstvo dodjeljivalo se poznatim i poatovanim ljudima, korisnim opini, uz obavezu da dosele u grad s obitelji. Primanje u graanstvo bilo je odreeno zakonskim propisima koji pokazuju da nije bilo lako stei status graanina, a niti pravo boravka na dubrova kom podru ju, pogotovo za Slavene iz zalea. Ipak, u nekim je slu ajevima sama opina nudila tu povlasticu biranim pojedincima. Veliki broj obrtnika, trgovaca i drugih zadr~avao se u gradu razmjerno dugo vrijeme, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, a da nisu postali cives Ragusei. Stanovnici grada su bili dobro prihvaeni, ako bi se pokazalo da su  .acorti et de bona reputatione... . Oni koji su dugotrajno ~ivjeli na podru ju opine smatrali su se Dubrov anima, iako nisu stekli formalno pravo na to. I cives i habitatores su se sasvim uklapali u gradsku svakodnevicu o emu svjedo i razmjerno veliki broj brakova koje su sklopili u Dubrovniku. Tablica }enidbe stranaca u Dubrovniku zabilje~ene u Pacta matrimonialia u XV. i XVI. stoljeu. Talijani (85) 45% Venecija 23 Firenza 11 Cremona 10 Ancona 7 Apulija 4 Bologna 3 Ostali 27 Dalmatinci (53) 28% Boka Kotorska 29 Zadar 6 Trogir 4 Kor ula 3 `ibenik 3 Bra  2 Hvar 2 Senj 2 Split 2 kontinentalna Hrvatska Istra i Hrvatsko Primorje 5 Ugarska 3 Zalee (15) 8% Bosna 8 Trebinje 5 Crna Gora 2 Gr ka 10 Njema ka 3 Katalonija 2 Poljska 1 Ukupno: 180 Velikaaima iz zalea i drugim plemiima dodjeljivalo se po asno graanstvo i plemstvo. Stjecali su i lanstvo u Velikom vijeu, ali, osim rijetkih izuzetaka, nisu bili birani u slu~be. Ste eno plemstvo bilo je nasljedno, s time da je mnogima to pravo bilo uskraeno, te se njihovi potomci nikada ne spominju meu dubrova kom vlastelom. Gradski partikularizam koji je pro~imao sva komunalna druatva, pa tako i dubrova ko, smatrao je strancima sve koji nisu roeni u gradu. Jedna od zna ajki komunalnih druatava je istovremenost kampanilizma, odnosno zatvorenosti i neke vrste kozmopolitizma koji je omoguavao svakome da doe u grad, nastani se ondje i slobodno posluje. Od te slobode bili su djelomi no ili potpuno izuzeti stanovnici zalea, pripadnici drugih vjera i neprijatelji grada. Za strance su vrijedili druga iji propisi i sudski postupak negoli za Dubrov ane, ali to nije dovodilo u pitanje njihovo poslovanje. Opina je uvala ne samo interese svojih graana nego i stranaca u gradu. Prema svjedo enju Filipa de Diversisa, vlast je brinula o njihovoj imovini ako bi ih smrt zadesila u Dubrovniku. Doaljaci obrtnici imali su jednaka prava i obaveze u svome obrtu kao i domai graani. O potpunom uklapanju u gradsku zajednicu svjedo e podaci da su bili uklju eni u bratovatine, pa ak i one najuglednije. Neke va~ne slu~be, kao ato je notarska, lije ni ka, ljekarni ka i u iteljska, vraili su gotovo isklju ivo stranci, ato zbog svoje stru nosti, ato zbog politike dubrova ke vlade koja je htjela osigurati nepristranost, primjerice u notarskom poslu. Stranci koji su vraili neku slu~bu dobivali su od grada ili kuu ili novac za najam. Notari i lije nici su takoer bili vrlo dobro primljeni i primali su visoku plau. Dubrova ka vlada je od XIV. st. pazila da u gradu bude dobrih lije nika i ljekarnika i tra~ila ih u Italiji. Meu njima je bilo stru njaka glasovitih u Evropi. Prema odredbi vlade, strancima su naplaivali svoje usluge, a Dubrov anima ne. Svi slu~benici morali su odgovarati opini za svoj posao i nisu smjeli napuatati grad bez dopuatenja. U REF zlatnom vijeku \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. u Dubrovnik su dolazili brojni umjetnici koji su svojom vjetinom i darom oblikovali prostor grada i njegove enterijere. Vlada ih je pozivala na temelju njihovog ugleda ili ranijih iskustava s njima, a ponekad su bili du~ni pokazati svoje umijee i izlo~iti planove prije negoli su primljeni u slu~bu. Svi najva~niji graditeljski radovi bili su povjereni uglednim stranim umjetnicima. Uz neizbje~ne Talijane, Dubrovnik su svojim radom obogaivali i dalmatinski umjetnici. I jedni i drugi su unapreivali dubrova ki umjetni ki obrt uzimajui domae djetie u nauk. Humanizam je takoer doveo svoje zagovornike u malu gostoljubivu republiku. . Ti su ljudi utjecali na dubrova ku sredinu XV. i XVI. stoljea, ato se o ituje u poboljaanju obrazovanja, veem interesu za knjige, odlascima na studije u Italiju. Tijekom XV. i XVI. st. u grad su dolazili i brojni glazbenici i graditelji instrumenata iz Italije, Njema ke, Francuske, Gr ke, `panjolske i Hrvatske, s najboljim preporukama. U tom su razdoblju kne~eva kapela, crkva sv. Vlaha i katedrala udomile oko 150 glazbenika koji su dobivali plau. Odnos prema putnicima u prolazu, razlikovao se od odnosa prema onima koji su dolazili ~ivjeti i raditi u grad. Uz nu~nu smotrenost, osnovna briga i pa~nja nije izostajala, pogotovo prema hodo asnicima. Filip de Diversis ka~e da niti jedan plemeniti gost Dubrovnika ili poslanik nije otiaao iz grada bez skupocjenog dara. Dubrov ani su se ugovorima obavezivali da stanovnici talijanskih gradova i slavenskog zalea smiju slobodno dolaziti u Dubrovnik i niata im se ne smije oduzeti bez odluke suda niti im se smije initi zlo na kopnu ili moru. Na isti su na in nekim slavenskim velikaaima jam ili da e s pratnjom biti dostojno primljeni u gradu. Odredba statuta iz 1303. propisuje nagradu za svakog stranca koji bi u inio uslugu dubrova koj opini, a isto tako i kaznu za one koji bi nasrnuli na nju i njezine graane. Dubrova ka vlada se je pobrinula i za smjeataj putnika: polovicom XIV. st. podignut je konak unutar kompleksa Sponze, a 1590. i lazaret za strane trgovce. U drugoj polovici XIV. st. i privatnici su davali smjeataj strancima, pogotovo uglednijim. Nasuprot primjerima gostoljubivosti mogue je navesti i suprotne slu ajeve. Meu prolaznicima je bilo onih koji se nisu prilagoavali pravilima gradskog ~ivota. Neprilagoenost i sklonost nasilju kod nekih je profila stranaca bila izrazitija negoli kod drugih. Izgrede su naj eae izazivali lanovi oru~anih grupa: momci iz kne~eve i nadbiskupove pratnje u mleta kom razdoblju, te barabanti. S druge strane, antagonizam prema strancima najviae je dolazio do izra~aja upravo meu najproblemati nijim grupama unutar dubrova kog druatva. Dolazilo je do rivalstva, verbalnih i fizi kih sukoba, koji su katkada imali i tragi ne posljedice. Upravo zbog toga su doneaene posebne zabrane noaenja oru~ja i kretanja gradom nou koje se odnose na strance koji privremeno borave u Dubrovniku ( ..comorantes non tamen habitantes.. ). Dubrov ani su imali jurisdikciju jedino nad svojim graanima, a stranci su odgovarali svojim sudovima, osim u slu aju ubojstva i politi ke zavjere. Sporove s okolnim Slavenima rjeaavali su na stancima, sudovima sastavljenim od obiju strana. Represalije su bile uobi ajena pravna norma, iako se time nanosila nepravda potpuno nedu~nim ljudima koji su ispaatali zbog ina nekog svog sugraanina. injenica da nije bilo potrebno tra~iti pravog krivca i od njega zahtijevati namiru, svjedo i o va~nosti kolektiviteta. U pravilu, represalije nisu zna ile trajno neprijateljstvo izmeu dvaju gradova, jer su se zaustavljale im bi ateta bila namirena. No ponekad bi se dogodilo da bi se otvorio krug ponovljenih represalija koje je bilo teako zaustaviti. Zbog toga su mnogi ugovori sadr~avali stavku o zabrani represalija. Sa stjecanjem samostalnosti Dubrovnik je dobio pravo azila na svom podru ju koje je ljubomorno uvao, kao jedno od obilje~ja te samostalnosti i dobrih diplomatskih odnosa s dr~avama koje su mu to pravo recipro no davale. Svatko je mogao nai uto iate tko nije bio neprijatelj Republike, i to ne samo na njezinu teritoriju, ve i na brodu pod njezinom zastavom. Na zahtjev druge dr~ave bilo je mogue izru enje, ali je dubrova ka vlada to izbjegavala, REF jer bi to bilo protiv Boga i slobode na{eg grada \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found.. Primali su ak i neprijatelje velikaaa iz zalea, uz uvjet da nisu smjeli napustiti dubrova ko podru je za trajanja sukoba. Zbog sklanjanja bjegunaca Dubrov ani su imali poteakoa s Mle anima, velikaaima iz zalea i kasnije s Turcima, ali su ih ipak primali, osim u iznimnim slu ajevima, kada je to moglo povui preteake posljedice po njih same. Velikaaima iz zalea Dubrov ani su omoguavali da u gradu dr~e svoj poklad, a primali su i njih same i njihove obitelji, ako bi se njihov polo~aj u zaleu pogoraao. Prijateljskom i povjerljivom odnosu dubrova ke uprave i graana prema doaljacima pridonosile su sli nosti ili ak istovjetnosti koje su ih pribli~avale domaem stanovniatvu. Bili su pripadnici istog mediteranskog civilizacijskog i kulturnog kruga i, ato je mo~da joa va~nije, iste vjere i obreda. Evropski je prostor, iako razbijen i podijeljen politi kim i drugim faktorima, definiran kao cjelina u prvom redu katoli anstvom koje nosi vlastiti sklop vrijednosti integrirajui sve pojedince koji mu pripadaju. U povijesti, ne samo Dubrovnika, nego itavog evropskog prostora o igledno je da se iz zajednice u najveoj mjeri izdvajaju oni koji pripadaju drugoj vjeri, tim viae ato se oni bitno razlikuju i po na inu ~ivota i obi ajima. Odnos prema njima bio je stupnjevit, od snoaljivosti uz obilje~avanje i prostorno izdvajanje, do progona, pa ak i likvidacije. Najmanje snoaljivosti pokazivali su Dubrov ani prema hereticima, bosanskim patarenima. Oni su inili prete~an dio robova kojima se trgovalo u Dubrovniku, jer je bilo zabranjeno zarobljavati kraane. Iz toga slijedi da su heretici bili sasvim marginalizirani i da nisu imali status osobe jednak kraanima. Dubrov ani su htjeli pod svaku cijenu sprije iti airenje hereze na svom podru ju, ne samo zbog zaatite katoli anstva, nego i zbog toga ato bi hereti ko patarensko u enje moglo dovesti u pitanje sigurnost vlasti u dubrova koj opini. Na osobnoj razini komunikacija se odr~avala unato  na elnom stavu, o emu svjedo i i injenica da su dubrova ki karavani na putu u Srebrenicu kona ili u patarenskom selu. Turci se nisu nikada naseljavali u Dubrovniku, no za njihov je privremeni boravak predvien izdvojeni prostor, Tabor na Plo ama. Nepovjerenje i strah od inovjeraca o ituje se u poja anom nadzoru nad tim prostorom, osobito nou. Noenje u gradu muslimanima nije bilo dopuateno, pa je 1503. jedan barabant otpuaten jer je primio jednog od njih u kuu. Ipak, u slu aju opasnosti vlada bi dozvolila da se sklone u grad. Oprez prema muslimanima nije bio utemeljen samo na vjerskim razlikama, ve i na stvarnoj prijetnji samostalnosti grada, pa i moguem uniatenju. Trgova ka suradnja s turskom dr~avom bila je conditio sine qua non dubrova kog opstanka i prosperiteta. Zbog toga su se Dubrov ani, iako nesumnjivo neraspolo~eni prema islamu, vrlo razlo~no postavljali u toj stvari. Nisu smjeli previae ozlovoljiti svoje turske susjede, pa zbog toga nisu sudjelovali, barem ne otvoreno u akcijama kraanskih zemalja protiv njih, navla ei time na sebe nerazumijevanje pape i kraanskih vladara. Uz to, trgova ka komunikacija omoguila je upoznavanje turskih obi aja i time ih u inila prihvatljivijima za Dubrov ane. }idovi su pojedina no stizali u Dubrovnik tijekom XIV. stoljea, ne zadr~avajui se dulje. U veem broju dolaze tek nakon protjerivanja iz `panjolske i Portugala. Sa osnivanjem kolonije pojavili su se prvi znakovi netrpeljivosti: 1502. odvio se proces motiviran optu~bom o ritualnom ubojstvu, a 1514. su prognani iz grada. Progon je bio motiviran prvenstveno vjerskim razlozima, jer je trgovina uvijek ostala ponajviae u rukama Dubrov ana i niti jedan druatveni sloj nije mogao biti ugro~en ~idovskom trgovinom. Naseljavanje }idova ponovo je otpo elo 30-ih godina XVI. stoljea, s tim da su morali biti izdvojeni, na isti na in kao Turci. Dodijeljen im je prostor na Plo ama, tzv. Giudecca, a kasnije im je opina ustupila nekoliko kua, u kojima su ~ivjeli kao zasebna grupa, dijelom izdvojena iz kruga ostalih graana. Kona no izdvajanje ~idovske zajednice ozna ilo je zatvaranje Lojarske ulice 1546. godine. Ondje su }idovi organizirali opinu, s vlastitom upravom i slu~bama. Opina je u mnogim segmentima ~ivota funkcionirala kao samostalna jedinica, ato je osiguravalo njezinu homogenost, ali ju je dodatno izdvajalo iz gradske zajednice. }idovi nikada nisu poslovali u trgova kim druatvima s dubrova kim trgovcima, zbog svoga obi aja da mre~u poslova i kontakata stvaraju isklju ivo sa ~idovskim zajednicama. Rodbinsko povezivanje s Dubrov anima takoer nije bilo mogue, zbog pripadnosti razli itim vjerama, ato je svakako bio ograni avajui faktor za osobne dodire s gradskim stanovniatvom. U tom je pogledu izbjegavanje bilo obostrano. Vlada je, u skladu s odredbama Bazelskog koncila, zabranjivala i zapoaljavanje kraanske posluge, osobito dojilja, u ~idovskim kuama, ~ivot u istim kuama i naseljavanje bez dozvole. U izravnu slu~bu gradske opine stupali su samo lije nici, neki od njih vrlo obrazovani i na cijeni. Zbog toga su se Dubrov ani suprotstavili nadbiskupu koji im je htio zabraniti lije enje kod ~idovskih lije nika. Razli ita vjera, stroga zatvorenost i osobiti na in ~ivota ~idovske zajednice, zakonska ograni enja njihovih prava i nepovjerenje kraana onemoguili su, kao uostalom i drugdje, potpuno uklapanje }idova u gradsku zajednicu i primanje dubrova kog identiteta. Jedna koherentna i jedinstvena zajednica, sa svim svojim odreenjima i simbolima, bila je suprotstavljena drugoj, jednako koherentnoj. Ocjenjujui pak polo~aj }idova u Dubrovniku u usporedbi s drugim mjestima, mora se rei da su, u zadanim okvirima, mogli mirno ~ivjeti i raditi. U dubrova koj opini vladala je, openito uzevai, vjerska snoaljivost. Politika prema inovjercima temeljila se na na elu REF cuius regio, illius religio \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found., s politi kim ciljem o uvanja homogenosti kao uvjeta odr~anja Republike u opasnom geopoliti kom okru~enju. Druga iji postupci primjenjivali su se onda kada je to, iz razloga teritorijalne i druatvene sigurnosti bilo nu~no. Uz katolike, jedino su }idovi imali pravo javno ispovijedati svoju vjeru na podru ju Republike, dok ostalima to nije bilo dopuateno da se ne bi doseljavali u veem broju i ugrozili Dubrovnik broj anom premoi. Osobe koje nisu bile katoli ke vjere nisu mogle dobiti dubrova ko graanstvo. Na politi ki osjetljivim novoste enim podru jima Primorja i Konavala vrailo se pokatoli avanje pravoslavnog ~ivlja, kako bi se osigurala stabilnost tog podru ja i sprije ila presizanja iz zalea. Razbijenost srednjovjekovne Evrope na male zajednice uzrok je injenici da se pojam REF stranog \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. izvanredno proairio. Naju~a zajednica je bila vrlo malena i broj ano slaba u odnosu na sve izvan nje ato se je smatralo tuim. Razlikovanje od tog REF drugog \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. postavljalo je konture vlastitog identiteta, a time postajalo i faktorom sigurnosti. S druge strane, svakovrsno povezivanje bilo je takoer nu~no za opstanak zajednice, pa je do prekida komunikacije dolazilo samo kad se radilo o ekstremno zaoatrenim politi kim ili vjerskim razlikama. Gospodarstvo je, bez obzira na konkurenciju i ekscese, bilo uvijek imbenik povezivanja. Dvojnost tog problema pogotovo se o itovala prema strancima s kojima su pripadnici neke zajednice dolazili u izravan kontakt. Razlikovanje i odvajanje od njih nije nu~no zna ilo neprijateljski stav, ve prije svega uvanje vlastite posebnosti i svijesti o pripadnosti odreenom mjestu i grupi. Mogunost integracije je postojala, ali stupnjevana, vezano uz vjersku i politi ku pripadnost, civilizacijske sli nosti, te gospodarske interese. Potpuno prihvaanje vrijednosti i normi zajednice zna ilo je potpunu pripadnost; djelomi no prihvaanje ili sudjelovanje u tome povla ilo je marginaliziranje u veem ili manjem stupnju, dok je apsolutno neprihvaanje normi zajenice zna ilo i potpuno odvajanje: protjerivanje ili fizi ku likvidaciju. Dubrovnik je tijekom povijesti postao o itim primjerom takve koherentne zajednice, definirane priznanjem meunarodnih faktora, vlaau vlastele, vlastitim zakonima, teritorijem, upravom, vojskom i gospodarstvom, a simbolizirane vlastitom zastavom, grbom, kultom sv. Vlaha i drugim. Na geopoliti ki osjetljivom podru ju njegova se samostalnost mogla odr~ati samo mudrim odr~avanjem ravnote~e. Zbog toga je i odnos prema strancima bio obilje~en snoaljivoau i svrhovitoau, bez ksenofobije. Otvorena vrata Dubrovnika omoguila su svima osim neprijatelja da u njemu nau svoje uto iate. SA}ETAK Tema rasprave je kategorizacija stranog stanovniatva na podru ju Dubrovnika u srednjem vijeku. Odnos prema strancima bio je stupnjevan, ovisno o tome koliko su bili bliski dubrova kim stanovnicima, u vjerskom, kulturnom, politi kom i etni kom smislu. U odnosu prema strancima, sukobljava se, kao i u ostalim srednjovjekovnim komunalnim druatvima, zatovrenost sredine u samu sebe i njezina potreba za trgova kom i drugom komunikacijom sa svijetom izvan. Dubrovnik je prvenstveno prihvaao one koji su mu mogli biti od koristi, ako su osnovni kriteriji bliskosti bili zadovoljeni. Trgovci i obrtnici iz Italije, Dalmacije, Gr ke i drugih zemalja mogli su slobodno dolaziti u grad, naseljavati se, poslovati, pa su ak i sklapali bra ne veze. Najugledniji meu njima dobivali su dubrova ko graanstvo, ato ih je inilo u svemu jednakima roenim Dubrov anima. Ostali stanovnici grada takoer su mogli slobodno ~ivjeti i raditi. Prolaznici koji su samo privremeno boravili u gradu bili su izlo~eni poja anom nadzoru, a isto tako i stanovnici iz zalea koji su zbog svog velikog broja mogli ugroziti demografsku sliku opine. S joa veim oprezom, ali ipak, primani su pripadnici drugih vjera: }idovi, muslimani i drugi. Za heretike nije bilo mjesta ni pod kojim uvjetima. Mogunost integracije u dubrova ko druatvo bila je mogua, ali uz uvjet da se prihvate sve njegove norme. Razlikovanje od drugih slu~ilo je prije svega odreenju vlastitog identiteta. KRATKI SA}ETAK Odnos dubrova kog druatva prema strancima bio je izrazito stupnjevan, od potpunog prihvaanja i dodjeljivanja graanstva do potpunog odbacivanja i progona. Kriteriji kategorizacije bili su odreeni interesom opine, te kulturnim, politi kim, vjerskim, etni kim i demografskim faktorima. Odvajanjem od drugih, dubrova ko je druatvo odreivalo granice vlastitog identiteta.  1380. su u Vijeu umoljenih imenovana trojica vlastele Takve su se odluke ponavljale. M. Dini, Odluke vea Dubrova ke republike, knjiga I, Zbornik za IJK, Od. III, knj. XV, Beograd 1955, 26.  Nazivlje izvora svjedo i o razlikovanju grupa stranaca: civis Ragusei, Raguseus - punopravni graanin incola: stanovnik, onaj koji ima domicil na podru ju opine habitator - doaljak koji je takoer postao domicilan peregrinus - hodo asnik koji negdje ima svoj domicil forensis, foresterius, extraneus - openiti naziv za stranca; opp. civis Ragusei alienigena - osoba stranog, tueg porijekla advena - doaljak vagus - skitnica Raukar, T., Cives, habitatores, forenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, HZ XXIX-XXX, 1976-77, 139-149.  F. de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik 1983, III dio, gl. XI, 33-35, gl. XIV, 36-37. ..si Sclaui voluerint venire Ragusium timore guerre, quod possint venire libere secundum antiquam consuetudinem.. Dini, Odluke vea I, 212. Odluke vea II, Zbornik za IJK, Od. III, knj. XXI, Beograd 1964, 242.  S. Krivoai, Stanovniatvo Dubrovnika i demografske promjene u proalosti, Dubrovnik 1990, 48-49. D. Dini-Kne~evi, Migracije stanovniatva iz bli~eg zalea u Dubrovnik u XIV veku, JI  1-2, Beograd 1974, 19-40. I. Miti, Imigraciona politika Dubrova ke republike s obzirom na ustanovu svjetovnog azila, Anali HI JAZU XVII, 1979, 134, 137. Odluke vea II, 439.  I. Miti, Dubrova ka dr~ava u meunarodnoj zajednici (od 1358. do 1815.), Zagreb 1988, 34. M. Medini, O postanku i razvitku kmetskih i te~a kih odnosa u Dalmaciji, Zadar, 1920, 88-89. Odluke vea I, 216, 259. B. Nedeljkovi, Liber viridis, Beograd 1984, c.96, 70; c.155, 109; c.179 (12, 13), 132; c.181, 135-136.  Stanak se odr~avao sa stanovnicima Huma, Bosne, Raake i Zete. Statut grada Dubrovnika, Dubrovnik 1990, III/LI, LII, LIII, LIV, LVI, LVII, 131-135. J. Lu i, Spisi dubrova ke kancelarije III, 53-54, 58, 73-74, 87, 88-89, 90, 91. N. Lonza - Z.Janekovi Rmer, Dubrova ki  Liber de maleficiis iz 1312-1313. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 25, Zagreb 1992, 182, 208, 211. 24. III. 1382. Lu i, Spisi III, 73-74, 75, 78, 99, 114, 128, 167, 186, 187-191, 193, 219, 295. Odluke vea II, 357.  J. Lu i, O pomorskim vezama Dubrovnika sa Zadrom i ostalim gradovima Dalmacije u XIII. stoljeu, Dubrova ke teme, Zagreb 1991, 291-292. Statut, XLIX, 130-131; XLX, 131. Codex diplomaticus (u daljem tekstu CD) III, 178; CD V, 77-78; CD IV, 179, 437-438. CD IV, 579; J. Radoni, Dubrova ka akta i povelje I, Zbornik za IJK, III, 2, Beograd 1934, 52-56; Statut grada Splita, Split 1985, XVI/XXXIV. J. Gel i, Monumenta Ragusina, Libri reformationum, MSHSM, vol. XXIX, tom V, Zagreb 1897, 169, 190. 262-263, 22. X. 1383. CR - savez s dalmatinskim gradovima REF quod nos omnes civitates Dalmacie teneamur una aliam adiuvare .. \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. Odluke vea II, 248, 268-269.  CD III, 403. CD IV, 355; CD V, 66; CD VI, 46-461, 500, 522, Cvito Fiskovi, Zadarski majstori u Dubrovniku tokom 14. stoljea, Anali HI JAZU II, 1953, 395-409. Lu i, Spisi III, 165, 240  Isti, O pomorskim vezama Dubrovnika, 279-288. CD IV, 189-190, 212, 213; CD V, 86-87. Cvito Fiskovi, Zadarski majstori u Dubrovniku tokom 14. stoljea, Anali HI JAZU II, 1953, 406.  J. Lu i, Povijest Dubrovnika u djelima Ivana Luciusa, Dubrova ke teme, 373-375. HAD, XXXIII Pacta matrimonialia sv.10, f.66, f.103'  J. Lu i, Spisi dubrova ke kancelarije II, Zagreb 1984, 213. Vidi tablicu.  J. Lu i, O pomorskim vezama Dubrovnika, 277-278, 279-280, 293-294. CD V, 233-235. Radoni, n. dj, I, 1, 50-52. Gel i, Libri reformationum IV, 15, 180.  CD V, 77-78, Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808. I, Zagreb 1980, 101-104. Radoni, n.dj, 61-66. Statuta et leges civitatis Cathari, Venetiis 1616. C.381. J. Lu i, Pomorsko-trgova ki odnosi Dubrovnika i Kotora u XIII. stoljeu, Dubrova ke teme, 308, 313, 315, 328, 331. Odluke vea I, 11, 39, 42, 96. Odluke vea II, 407, 529. Lu i, Spisi, III, 134, 137, 145. Statut, VIII/LXXXVI, 248. Vidi tablicu.  Radoni, n. dj, 35-37; CD III, 345-346, IV, 77-78. Statut, VI/XXI, XXII, 180, LIX, 189, LXI, 190, VIII/L, LI, 229-230. CD V, 207, 233-235; CD III 345, 434, 430-440. Lu i, Spisi III, 309, 326. Odluke vea I, 201-202.  Diversis, n. dj, 29. J. Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik 1939, 205-252.  Foreti, n. dj, 252. J. Lu i, Veze Dubrovnika i Italije u Danteovo doba, Dubrova ke teme, 445-473. I. Miti, Dubrova ka dr~ava, 173-179. remoanik, Spisi I, 27, 231-232, 268. Lu i, Spisi II, 21, 23, 51, 178-180, 183, 201-202, 215-217, 286-287, 311, 255. Isti, Spisi III, 57, 65, 69, 82, 119, 70, 71, 103, 113, 150, 227, 248-249. I. Miti, Predstavnici stranih dr~ava u Dubrovniku za vrijeme Republike, Pomorski zbornik 4, 1966, 381-401. B. Kreki, Four Florentine Commercial Companies in Dubrovnik (Ragusa) in the First Half of the 14th Century, The Medieval City, Yale University Press, New Haven 1977, 25-41. Isti, Contributions of foreigners to Dubrovnik's economic growth in the Late Middle Ages, Viator 9, Berkeley - Los Angeles 1976, 375-394. Vidi tablicu.  J. Lu i, Pomorsko-trgova ke veze Dubrovnika u Venecije u XIII. stoljeu, Dubrova ke teme, 424-431, 434-441. M.D. Grmek, Renesansni u enjak Donato Muzi i njegov lije ni ki rad u Dubrovniku, Anali HI JAZU XVII, 1979, 49-71. B. Kreki, Italian Creditors in Dubrovnik and the Balkan Trade (XIII-XV), Yale University Press, Haven 1979, 241-254. Statut, I/XIII, 77. J. Tadi, Pisma i uputstva Dubrova ke republike I, Zbornik za IJK, III odelenje, knj. 4, Beograd 1935, 152.  J. Lu i, O najstarijem hrvatskom nazivu Zagreba, Dubrova ke teme, 81-86. Isti, O najranijim vezama Dubrovnika s Engleskom i `panjolskom, Dubrova ke teme, 474-499. I. Miti, Dubrova ka dr~ava, 174, 180.  Lu i, Spisi III, 58, 63, 92, 309. Odluke vea II, 122, 123, 248. Liber viridis, c.421, 369. B. Kreki, Ragusa e gli Aragonesi verso la met del XV secolo, Rivista storica del Mezzogiorno, a.I, f. I-II, Lecce 1966, 206-207.  V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali HI u Dubrovniku II, 1953, 133. Odluke vea II, 185, 531-533. HAD, XXI/1, 50 I, II, Liber croceus, Ca. 24.  J. Lu i, Prilike u Dubrovniku 1510. do 1514. i ustanak na Hvaru, Dubrova ke teme, 253. Uz ime barabanata esto stoji Cheruat, Choruatt. T. Macan, Dubrova ki barabanti, Anali HI JAZU VIII-IX, 1960-61, 301-323. C. Fiskovi, Ivan Rabljanin, Prilog o naoru~anju dubrova kih brodova XVI. st, Anali VI-VI, 1957-59, 205-231. Pacta matrimonialia sv. 2, f. 79'; sv.9, f. 79, f.142. Vidi tablicu.  D. Dini-Kne~evi, Nemci u srednjevekovnom Dubrovniku, Anali HI u Dubrovniku, XVIII, 1980, 91-104. Pacta matrimonialia sv. 8, f. 151'.  Odluke vea I, 23, 41, 70. LC, Ca. 38.  Odluke vea I, 21, 39, 41, 66. Tijekom 1384. i 1385. u Dubrovniku su boravili zarobljeni francuski i njema ki plemii, sve dok nisu osloboeni, na zahtjev kraljice Elizabete i Karla VIII. Dubrova ka vlada je brinula za njihovu odjeu i hranu i dopuatala im posjete, primanje novca, pa ak i izlaske pod nadzorom. Postupak prema njima bio je dostojan plemia, uz nu~nu smotrenost (cenzura poate i sl.). Odluke vea II, 20, 24, 29-32, 33, 36, 44, 48-51, 54, 56, 58, 59, 61-62, 64, 65, 67, 73, 74, 92, 113, 115, 116, 139, 151, 243, 306, 405, 429, 521.  Kada je u protumleta kom ratu 1381. u Dubrovnik stigla genoveaka flota, mo~e se rei da je proglaaeno izvanredno stanje: nitko nije smio napustiti grad za itavo vrijeme njihova boravka, a za stra~u je mobilizirano 200 ljudi, bez mogunosti isprike. Odluke vea I, 158.  Odluke vea I, 115, 238, 242, 269, 291, 298, 299, 373-374. Odluke vea II, 307, 326-7, 389, 484, 494, 541. Diversis, n. dj, 39, 42, 66. Liber viridis, C.49, 23; C.91, 59-60; C.225, 179; C.319, 261-268. Liber croceus, Ca. 25.  remoanik, Spisi I, 3, 11, 14, 112, 113, 159, 246. Lu i, Spisi II, 51; III, 122, 130. Pacta matrimonialia sv. 4, f. 143, f. 182'; sv. 5, f. 153, f. 170'; sv.7, f.123; sv. 10, f. 163'  U ugovoru izmeu Dubrovnika i Molfete iz 1208. spominje se pristojba za stalni boravak u tuem gradu pod imenom REF familia \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. Radoni, n. dj, 17-18. Gel i, Libri reformationum IV, 18; V, 228, 234. I. Miti, Dubrova ka dr~ava, 38-39. Odluke vea I, 174, 202, 307, 324-325, 343. LOR, 79. Liber viridis, C.86, 54-55; c.428, 375-376. Primjer: 11. IV. 1387. u graanstvo je primljen Maroje, sin Gojae;  ..Maroe filius Goysse...ff. civis Raguseus si habitaverit Ragusii cum familia, et si relinqueret habitationem non habeatur pro Raguseo, possit tamen ire in viagium sicuti et alii Ragusei et ob hoc non inteligatur relinquere habitationem; et habere debeat{et amicabiliter tractare et diligere alios et obedientem comuni Ragusii et subire omnia honera et similiter gaudere omnibus honoribus que subeunt et quibus gaudent ceteri cives Ragusii predictis condictionibus observatis{. Odluke vea II, 358. HAD, XXI/19, Capitulare et quedam notabiles materie extractae ex libris octo Statutorum, Reformationum, Libro Viridi, Libro Croceo, Legum et Ordinum Raguisine Civitatis, f. 140'.  Odluke vea I, 231. 27 esto u dokumentima stoji:  .qui pro Raguseo se distinguit; se apellat.. Gel i, Libri reformationum I, 11. Liber viridis, c.369, 324. C. Fiskovi, Ivan Rabljanin, Prilog o naoru~anju dubrova kih brodova XVI. st, Anali VI-VI, 1957-59, 208-215.  Od 1447. od kada se vode knjige ~enidbenih ugovora, pa do kraja XVI. stoljea, zabilje~eno je ukupno 180 brakova koje su stranci sklopili u Dubrovniku. Meu tim ljudima bilo je 37 ~ena i 152 muakarca. Deset stranih plemia (Talijana i Dalmatinaca) sklopilo je brak s dubrova kim plemkinjama. Vidi takoer: remoanik, Spisi I, 2, 4, 14, 48, 163-164, 182. Lu i, Spisi II, 21, 342. Spisi III, 221, 237, 279-280, 312.  S. Krivoai, Stanovniatvo Dubrovnika, Dubrovnik 1990, 58. J. Mijuakovi, Dodeljivanje dubrova kog graanstva u srednjem veku, Glas SANU 246, Od. druatv. nauka. n.s, 9, Beograd 1961, 90-102. 15. XII. 1388, REF Consilium maius. Pp. de recipiendo et acceptanddo Tripe de Buchia in nostrum civem de consilio. Pp. quod dictus Tripe sit noster civis de consilio, cum condictionibus lectis in presenti consilio observandis per ipsum et per heredem seu heredes eius. Precr \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found.ano. Sp. quod nulla condictio ex predictis transeat ad heredes, sed ad ipsum solum intelligantur. Odluke vea II, 428, 490, 513, 519, 578.  Statut, III/XVII, 120; XXI, 121. Liber viridis, c.217, 173-174; c.249, 194-196; c.357 II, 303-304; c.427, 373-375; c.450, 393; c.475, 414-416; c.476, 416-417; c.493, 436. Liber croceus Ca. 49, 95. dis. 6.  Diversis, n. dj, IV. dio, gl. XII, 56-57. Radoni, n. dj, 35-37; CD III, 345-346, IV, 77-78.  J. Lu i, Prva komora vunarskog obrta u Hrvatskoj, Dubrova ke teme, 188. J. Tadi, Graa o slikarskoj akoli u Dubrovniku XIII-XVI v, I-II, SANU, Graa, knj. 4, Ist. institut, knj. 3, Beograd 1952, 688, 336. Statut, III/VIII, 116-117.   V. Foreti, Dubrova ki arhiv u srednjem vijeku, Anali HID 1959, 315-336. M.D. Grmek, n. dj, 49-71. J. Tadi, Jevreji, 276-291. N. Lonza - Z. Janekovi Rmer, n. dj, 177. D. Dini-Kne~evi, n. dj, 99-100. Odluke vea I, 28, 71-72, 164, 170. Diversis, n. dj, VII, 50-51; IX, 32. Z. Kester anek, Iz povijesti farmacije u Dubrovniku u XVI. st, Anali VI-VII, 1957-59, 249-266.  C. Fiskovi, Naai graditelji i kipari XV. i XVI. stoljea u Dubrovniku, Zagreb 1947. 205. Isti, Zadarski majstori u Dubrovniku tokom 14. stoljea, Anali HI JAZU II, 1953, 395-409. Isti, Ivan Rabljanin, Prilog o naoru~anju dubrova kih brodova XVI. st, Anali VI-VI, 1957-59, 205-231. L. Beriti, Dubrova ki vodovod, Anali VIII-IX, 1960-61, 99-116. D. Dini-Kne~evi, n. dj, 91-104. Odluke vea II, 279, 458.  Stigli su Filip de Diversis, Ivan i Petar Gazul, porijeklom iz Albanije, Michelangelov prijatelj Beccadelli, Ciriaco Pizzecolli, pokreta  izu avanja antike, Didak Pir i drugi.  M. Demovi, Veze glazbenika i slikara u renesansnom Dubrovniku, u: Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljea, Zagreb 1991, 260-263. Isti, Glazba i glazbenici u Dubrova koj Republici od po etka XI. do polovine XVIII. stoljea, Zagreb 1981. D. Dini-Kne~evi, n. dj, 101.  Diversis, n. dj, IV. dio, gl. XI, 56.  Statut, VIII/LVI, 232. Liber viridis, c.177, 129; c.469, 410.  Odluke vea II, 485. J. Tadi, Promet putnika, 22-30. S. Krivoai, n. dj, 47.  Lu i, Spisi III, 143, 185, 193, 129-130, 141, 143-144, 152, 182-183, 185, 209. N. Lonza - Z. Janekovi Rmer, n. dj, 192-195, 201, 211-212, 217-218. T. Macan, Dubrova ki barabanti, Anali HI JAZU VIII-IX, 1960-61, 317. Statut, VI/XXV, 180; XXX, 181-182. Odluke vea II, 350. Liber viridis, C.5, 4-5; C.58, 28. Pacta matrimonialia sv.9 f. 79.  M. Medini, Dubrovnik Gu etia, SANU, 110/9, Beograd 1953, 29-31, Gel i, Libri reformationum V, 173, 278-280, 282, 285-287, 290-292, 297-298. Lu i, Spisi III, 83-84  Foreti, n. dj, 81-83. J. Lu i, Dubrov ani na jadranskom prostoru od VII. stoljea do godine 1205, u Dubrova ke teme, 41-42.  Gel i, Libri reformationum V, 118, 120, 121, 122. Diversis, 39, 42, 66. Odluke vea I, 152.  Foreti, n. dj, 182, 252-254. remoanik, Spisi I, 224.  V. Vinaver, n. dj, 137. M. Brandt, Dubrovnik i hereti ka Bosna u prvoj polovini XIII. stoljea, Anali HI JAZU XII, 1970, 27-57. Pred sudom se 1380. pojavio slu aj trgovca robljem Petra Doy kojeg su dvije djevojke tu~ile da ih je zarobio kao patarenke, iako su kraanke. Kad se dokazalo da je zaista tako, djevojke su osloboene, a Petar Doy je ka~njen globom i zatvorom. Odluke vea I, 20, 21.  Izvori izri ito ka~u: REF ad domos christianorum in Glubscovo \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found., REF in Bradine in domo Miloradi patareni \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found.. M. Dini, Dubrova ka karavanska trgovina, JI , 1937, III, 136.  Miti, n. dj, 132. J. Tadi, Jevreji u Dubrovniku, Sarajevo 1937, 69.  Liber viridis, c.469, 410.  L. Mnster, Proces zbog REF ritualnog ubistva \* MERGEFORMAT Error! Reference source not found. u Dubrovniku 1502, Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja I, 1971, 99-110. J. Gel i, Fra Tommaso Illirico, Split, 1903, 26-31.  B. Stulli, }idovi u Dubrovniku, Zagreb 1989. J. Tadi, n. dj, 12-17, 18, 23-31, 54, 55-58, 64-75, 415, 421-424.  Gel i, Libri reformationum II, 149, 196.  J. Tadi, n. dj, , 244-276, 313.  Gel i, Libri reformationum I, 80; II, 332, 335, 355; V, 135, 164-165, 264, 310. &<~dffh##))++D,F,,,>.@.22`:b:==AADDnHpH6K8KLLNLbOdOSSVVWWpXrXXXYY[[[[\]^]~ccccccddPdRddde56CJhnH j6CJUhnH jCJUhnH 6CJhnH j0JCJU CJhnH 5CJhnH L* #2=rHVb]mmmm^n`nbnBprrsDsDtt0$dd $d * #2=rHVb]mmmm^n`nbnBprrsDsDttt uLuu6x΅ގr2¸r$68:z(,8  nVd4^"&()J+V.h//4(67b96BbBRDGVLMNP~SVXkkrltlzllllmmm^nbnrnBpVprrrrrrssDsRsDtNtttt uuLuZu0x2x||@~B~ԅօ 01JLڎ܎`bHJ68RjCJUhnH >*CJhnH 5>*CJhnH 5CJhnH j0JCJU CJhnH 6CJhnH Ntt uLuu6x΅ގr2¸r$68:z(d 0 "$hjdfln$&rt68|~02Z\,. vLFRhr8956CJhnH j6CJUhnH 6CJhnH 5CJhnH jCJUhnH j0JCJU CJhnH L,8 nVd4^"&()J+V.h//4(60d   >@.0npVXdf46^`! !""&&(())J+L+V.X.h/j///4 4(6*677b9d9F:H:~::::<@6B8BbBdBfBBɸ0JCJ56CJhnH 6CJhnH j6CJUhnH CJEHhnH 5CJhnH jCJUhnH j0JCJU CJhnH F(67b96BbBRDGVLMNP~SVXZZZ [[[[\^^^__``jalaaadd&e(eeeeeeeTfVfffg ggggghhhhjhhhiijj5CJhnH jCJUhnH 56CJhnH j6CJUhnH j0JCJU CJhnH 6CJhnH L[\^_`jaadgggijj2kkkkkkkkkkkkk 10}Oh+'0$ <H d p |JSTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBAENOSTIMTRA Istvn RmerDNJstvNormalR Istvn RmerDNJ5tvMicrosoft Word 8.0E@J6@z*CJhnH 6CJhnH 0JmH0J j0JU56CJhnH 5CJhnH j0JCJU CJhnH 7j2kkkkkkkkkkkkkkkkkʕҕԕ&`#$d  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r U 3 "nC0R 7"#&$%'a)*++,(1g22944:d< ==@eCC{EFHILNPRDTXmZ\\`bebfgG  !"#$%&'()*+,-./012345678|n + i Q \kh##$&))D*0+,A..000p0022@333e5y666748`8888G eBjkt(6jk[k)8*[*///0(0K0@ A0AQRBRh)iLiglll;mVmymG + N  P'd((}555567667A78 Istvn Rmer0C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of STRANCI.asd Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC@a{a{a{a{ )*,03678=ABIPR\ily|~LLLLGPPP.P<PVPXP\PdPjPpPrPtP~P @PPPPPPPPPP@PPPPPP"P&P(P.P4PBPDP@PLP\PfPhGTimes New Roman5Symbol3& Arial#h7L3F7L3Fe4!d|ISTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBA ENOSTI Istvn Rmer Istvn Rmerjjj2k4kkkkjzދ *ʎΎ0Ȑf*8<ȔȕʕЕҕԕ@BJLN>*CJhnH 6CJhnH 0JmH0J j0JU56CJhnH 5CJhnH j0JCJU CJhnH qAAqAAqArAArAAVrA@rA@@sȀAsAtA֏AtAޏ@@tA@tA@tA@uA@HuA0@u@~A>A@A\A^Ad @@@@A`AbAdAAĐ@j@AƐAȐAʐAA~@AAAAA4AAA$A&@@@kA@@@@@A(AfAhA‘AA@2@@@"@&@(@.@4AA*A8A:A<A>A|AA@@B@DAAAAAtAΓA(AA@AF@@L@\AȔAAA,A<A>A@ADAFAA@fAhAAAAĕAƕ@h@ȕAAAAʕA@@k@kAAAA̕A @@k@k@Е@kGTimes New Roman5Symbol3& Arial#h7L3F+j3d3!d{ISTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBA ENOSTI Istvn Rmer Istvn RmerG $kbjbjَ z7$]TTTT84,4$00(XXXXXX$&&&&&&$$&JXXXXXJXXX0XXXXXX$X$XX$$Xd3%m|TX$Root Entry Fk&gd3%m1Table'WordDocumentSummaryInformation(Microsoft Word 8.0E@J6@/Ej@Z&%md ՜.+,D՜.+,t0 hp|   A3{  JSTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBAENOSTI Title 6> _PID_GUIDAN{540487EF-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0$ <H d p |JSTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBAENOSTIMTRA Istvn RmerDNJstvNormalR Istvn RmerDNJ4tv$@P/ =!"#$%Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found.Error! Reference source not found. PAGE 20 PAGj2kkkkkkkkkkkkkkkkkʕҕԕBL&`#$d nibus lectis in presenti consilio observandis per ipsum et per heredem seu heredes eius. Precrtano. Izvori izri ito ka~u:  ad domos christianorum in Glubscovo ,  in Bradine in domo Miloradi patareni . M. Di  ritualnog ubistva 219 vnim komunalnim druatvima, zatvo 2019  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page NumberU 3 "nC0R 7"#&$%'a)*++,(1g22944:d< ==@eCC{EFHILNPRDTXmZ\\`bebfg_  !"#$%&'()*+,-./012345678|n + i Q \kh##$&))D*0+,A..000p0022@333e5y666748`8888_c),4@}EPGThllnyb{F~v Іʚ4wǰ۱@$9EFGST`@@@@@@@@@@@@ @@@@@  "$'eBjt(6j[kUnknown Istvn Rmer)8*[*///0(0K0@ A0AQRBRh)iLiglll;mVmym_ '!! + N  P'd((}555567667A78 Istvn Rmer0C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of STRANCI.asd Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC@X 0hh< )*9*[*,//0)0K03678=AA0ABIPR RBR\i*iLilllWmymya{b{|~Y{ǣLL:LwL89>@ACDEFGLNOQRST]^_@@@.@<@VAXA&AX@\AjAcAdAAd@j@p@r@t@~A @AA` @@@@AA6@h@AAzA|@AA0A@@@kA@@@@@AAF@.@@@"@&@(@.@4AA:@B@DA@AΊA@@L@\AAeAfAV@fAhA@h@ދAAAAA@@k@kAAAAA @@k@k@@kGTimes New Roman5Symbol3& Arial#h7L3FQL3Fe4!d|ISTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBA ENOSTI Istvn Rmer Istvn Rmer!ILJA""  KINJA" MLJIVIJA" K!9!n!!!""""""""" " " " """""A" Z" " " " A" " LI" O" I" " VALO" NJE"M" NOM" UJU"IDA"NUTA"E"I"LE!n ! " " " GOD"ON" PATI"RAJ" " " A""TOR" A!9!"" " IRALA!!I" SKLNd  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page NumberQ /  30TAc H"#7$%(r)*\++,01#23249<<=7@B4CD?F3H*I`LeNO RS"XYY[[`ade6g  !"#$%&'()*+,-./012345678|6 1 ~ n$3\v0b#x#p$&n(=))*,-L.a///0q1222134d555w6678777KbVt),444566!7778+8W88@DOSg$k%kmrtxzz|~=7iuŮkЯ~DocumentSummaryInformation8 CompObjj0Table  @@@@@@@@@@@@@ @@@@@@@@@  "$'eBjNt(6jLN[kUnknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer0C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of STRANCI.asd Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC Istvn Rmer)C:\My Documents\Zdenka\Radovi\STRANCI.DOC@rr(rr   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~0hhK ))))*5*6*+///////h24453545P5S5l5o5p5555555566?6@6\6_6l6{6}6666677g7l77777777778(8J8U8t8{8<@@@@@AHOZQ[Q\QQQQX[BhChDh_h`h!kzk{kkkkllll lt1twzzz|}݄ބ ›NNCpʡ:JJƮݮޮ)*1ܯ@@@A4%AAA'@.@<@VA*A,A.AAAX@\AAʎAcAdA̎AΎAd@jAAA\oA(AoA*AoApA0ApA2@qAAqAAqArAArAAVrA@rA@@sȀAsAtA֏AtAޏ@@tA@tA@tA@uA@HuA0@u@~A>A@A\A^Ad @@@@A`AbAdAAĐ@j@AƐAȐAʐAA~@AAAAA4AAA$A&@A@@@kA@@@@@A(AfAhA‘AA@2@@@"@&@(@.@4AA*A8A:A<A>A|AA@@B@DAAAAAtAΓA(AA@AF@@L@\AȔAAA,A<A>A@ADAFAA@fAhAAAAĕAƕ@h@@AAAABA@@k@kAAAAFA @@k@k@J@kGTimes New Roman5Symbol3& Arial#h7L3F4Jd3!d{ISTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBA ENOSTI Istvn Rmer Istvn RmerG 4kbjbjَ z7%]T844&tt($') D0:0 &ތ/   Root Entry Fk&g &ތ/1Table'WordDocumentSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjj0Table*Microsoft Word 8.0E@J6@z _PID_GUIDAN{540487EF-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0$ <H d p |JSTRANAC U SREDNJOVJEKOVNOM DUBROVNIKU: IZMEU PRIHVAENOSTI I ODBAENOSTIMTRA Istvn RmerDNJstvNormalR Istvn RmerDNJ5tv