ࡱ> qsnopq`>bjbjqPqP 5.::9% v'v'v'8'<(Dsbv:)p)"))J+,,,^_`_`_`_`_`_`_$chQf|_,,,,,_4()~J+-bKKK,J+J+^_K,^_KKrrVT6NWJ+.) `L@ev'CV^_Cb0sbVzfIfNWNW\fW,,K,,,,,__5Kp,,,sb,,,,  Jelena Puak, Lobori 3, 10040 Zagreb, 091 549 8814 Institut druatvenih znanosti ''Ivo Pilar'', Maruliev trg 19  HYPERLINK "mailto:jelena.pudjak@pilar.hr" jelena.pudjak@pilar.hr KLIMATSKE PROMJENE I DRU`TVENE ULOGE ZNANOSTI I POLITIKE UVOD Planetarni ekoloaki sustav je danas, po etkom XXI. stoljea u o iglednoj krizi. Globalno zagrijavanje i klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem su, uz sna~nu i ubrzanu destrukciju bioloake raznolikosti, jedni od najistaknutijih pojavnih oblika ove krize. To je velik izazov za suvremene globalne, regionalne i nacionalne druatvene institucije i vladajue druatvene odnose. Moderni poredak, odnosno poredci (politi ke partije, parlamenti, vlade, razne ustanove dr~avne uprave, meunarodne institucije i sl.) legitimiraju se putem organizacije opstanka. Poredak je uspjeaan ukoliko rjeaava situacije koje imaju elemente krize opstanka. Dugoro no globalno zagrijavanje i klimatske promjene nedvojbeno imaju karakter takvih elemenata. Moderni poredci za sada pokazuju sustavnu nemo u rjeaavanju ovih izazova. Iako je tzv. u inak staklenika prirodni proces koji regulira ugodnu, toplu klima na Zemlji (u prosjeku 15 C), postoji i antropogeni u inak staklenika. On je uzrokovan prekomjernim ispuatanjem stakleni kih plinova putem ljudskih djelatnosti poput spaljivanja fosilnih goriva, poljoprivrede, industrije i drugim aktivnostima. Emisije stakleni kih plinova iz ljudskih izvora ne predstavljaju veliki udio u ukopnoj koncentraciji tih plinova u atmosferi, tek 0,1%. No, to je dovoljno da poremeti delikatnu prirodnu ravnote~u reguliranja klime i povu e za sobom itav niz ve opa~enih negativnih posljedica, koje se u posljednje vrijeme sve viae percipiraju i kao prijetnja globalnoj (i nacionalnim) sigurnosti. Meunarodno tijelo za klimatske promjene (IPCC) 1995. godine donijelo je izvijeae u kojem se navodi da je zagrijavanje rapidno, da ga uzrokuju ljudske aktivnosti, te je zato potrebno hitno smanjiti emisije CO2, pogotovo u industrijskim zemljama gdje su emisije najvee (Ayers, 2000.). Sve ovo je rezultat sustava dizajniranog da bi osigurao stalni rast profita. Meutim, ograni enja globalnog ekosustava, na kojem se taj rast temelji, ne mo~e u nedogled podr~avati linearni rast potroanje koja treba osigurati profit. Izravne posljedice funkcioniranja moderne civilizacije su procesi globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Kad je rije  o posljedicama globalnog zatopljenja, govori se o nekoliko konkretnih dogaanja. Jedna od posljedica odnosi se na povla enje i topljenje ledenjaka i snje~nog pokrova. Sve eae mo~emo uti da e Grenland ponovo postati ''Zelena zemlja''; ak 8 od 9 ledenih regija na svijetu pokazuje smanjivanje sa trendom nestajanja; u zadnjih dvadeset godina se otopilo 30% od ukupnog ledenog pokrova (Lay, V. i sur., 2007.). To konkretno zna i poveanje razine mora za 50 do 100 cm do kraja ovog stoljea, a to pak donosi velike nevolje za veliku veinu naseljenih priobalnih podru ja. Porast razine mora, osim topljenja leda na polovima i na Grenlandu, uzrokuje i airenje volumena vode zbog zagrijavanja povraine mora. Zagrijavanje mora takoer hrani energijom orkanska nevremena, koja su u posljednje vrijeme u porastu, a u porastu su i ekonomske atete uzrokovane njima. Na udaru je takoer fauna i flora diljem planete: povla enje biljnih i ~ivotinjskih vrsta prema sjeveru, pojava invazivnih vrsta, izumiranje, samo su neke od razli itih procesa u promjeni ekosustava ato se negativno odra~avaju i na ljude, i ljudske djelatnosti. Stanje e se pogoraavati jer se do kraja stoljea o ekuje rast planetarne temperature za dodatnih 1,4 do 5,8 C ato zna i u najmanju ruku intenziviranje svih navedenih negativnih posljedica(Lay, V. i sur., 2007.). Posljedice globalnog zagrijavanja, koje su najvjerojatnije uzrokovali ljudi, zatekle su politi ki poredak nespreman da se adekvatno nosi s njima. Iako postoje pozitivni primjeri, posljednjih godina nacionalne vlade nedovoljno u inkovito ovladavaju ovim problemom, te bi se moglo rei da ga u pojedinim regijama svijeta ak i ne shvaaju dovoljno ozbiljno. U aktualnom politi kom kontekstu ovu tvrdnju ilustriraju sljedei navodi. U jednom od svojih intervjua potpredsjednik Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava, Dick Cheney, je po etkom proale godine izjavio da se sla~e sa tvrdnjom da je globalno zatopljenje na djelu, ali da je vrlo upitno je li ono uzrokovano ljudskim djelovanjem, odnosno antropogenim emisijama stakleni kih plinova, ili je naprosto dio prirodnog ciklusa (abcnews.go.com, 23.02.2007). Ranije tog mjeseca je Meuvladino tijelo za klimatske promjene u svojem etvrtom izvijeau potvrdilo sa 90%-tnom sigurnoau da ovje anstvo utje e na promjenu klime (IPCC, 2007.). Ovakva ignorancija do strane politi kog vrha Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava nije niata novo, dapa e  politi ka elita SAD-a godinama sustavno zataakava znanstvene dokaze o antropogeno uzrokovanom globalnom zagrijavanju, i onemoguuje komunikaciju znanstvene zajednice sa javnoau. Iz toga slijedi situacija u kojoj s jedne strane imamo javnost, koja je loae informirana, slabo organizirana i bez dovoljno novaca, a s druge imamo politi ke stranke i industrijske lobije koji raspola~u velikim kapitalom i vrhunski su organizirani, te kojima je stoga lako krojiti sudbine cijelih naroda, pa i cijele planete, prema mjeri vlastitih interesa profita. U takvom ozra ju lako je opravdavati se la~nim argumentima o kolapsu ekonomije uslijed prihvaanja (skromnih) ciljeva predvienih Kyotskim protokolom i 'nepravednog' isklju ivanja zemalja u razvoju (poglavito Kine i Indije) iz spomenutog protokola. Globalno imamo cijeli niz dr~ava koje su prihvatile ciljeve Kyotskog protokola, a koje ih se u praksi ne poatuju. Na dijelu je cijeli niz prijedloga, politi kih i znanstvenih konferencija o globalnom zagrijavanju i njegovim posljedicama. Objavljuju se upozoravajua znanstvena izvijeaa, i nude se alternativne tehnoloake inovacije. Unato  tome na dijelu je stalni porast upotrebe fosilnih goriva, porast antropogenih emisija stakleni kih plinova u atmosferu, te u skladu s tim i daljnji porast globalne prosje ne temperature. Namjera ovog rada je elaborirati odnos znanosti i politike prema antropogenim klimatskim promjenama. Kroz prikaz praksi ~elimo pokazati politizaciju i politi ku cenzuru znanstvenih nalaza o globalnom zagrijavanju, u slu~bi interesa profita, a protiv interesa uravnote~ene klime kao specifi nog javnog dobra. Cilj nam je istra~iti kako funkcioniraju institucije koje trebaju regulirati procese vezane uz dr~avne politike ubla~avanja globalnog zagrijavanja. Iako postoje znanstveni dokazi o promjeni klime i globalom zagrijavanju, dokumentirane negativne posljedice, te tehnoloaka rjeaenja i validni ekonomski modeli za ovladavanje problemom, izgleda da joa uvijek ne postoji dovoljno politi ke volje da se naprave vei pomaci i u borbi protiv globalnog zagrijavanja. ZNANOST PRIJE POLITIKE Od prve znanstvene spoznaje problema klimatskih promjena do prve politi ke reakcije proalo je mnogo vremena. Joa po etkom devetnaestog stoljea francuski matemati ar Jean Baptiste Fourier postavio si je pitanje kako se odr~ava prosje na temperatura na Zemlji. Nakon iscrpnih i dugotrajnih izra una, Fourier je zaklju io da atmosfera djeluje kao staklo na kui, puatajui sun evo zra enje unutra bez ometanja, no zarobljavajui toplinu koju generiraju sun eve zrake kada dopru do povraine Zemlje. Tako je davne 1824. godine roena teorija ''efekta staklenika'' (Weart, 2008.). Unato  slaboj opskrbljenosti podacima i mjernim instrumentima u ono doba, znanstvenici koji su radili na tom problemu uspjeli su zaklju iti da se radi o plinovima, kasnije nazvanim stakleni kim plinovima, koji blokiraju dio zemljinog toplinskog zra enja, od kojih je najva~nija vodena para. Uglji ni dioksid je takoer prepoznat kao va~an plin u tom kontekstu. Sljedeih sedamdesetak godina znanstvena zajednica ne uvia va~nost ovog otkria, i ono zapravo biva gurnuto u zapeak znanstvenog interesa. Tek 1896. godine avedski kemi ar i dobitnik Nobelove nagrade (1903. godine) Svante Arrhenius, rjeaavajui zagonetku ledenih doba, utvruje vezu izmeu sni~avanja koncentracija uglji nog dioksida u atmosferi, i hlaenja iste (Flannery, 2005.). Arrhenius se obraa kolegi geologu Gustavu Hgbomu, koji utvruje prirodno kru~enje ugljika na Zemlji. Hgbom si zatim postavlja logi no pitanje: koliko i kako utje u emisije uglji nog dioksida koje dolaze iz ljudskih izvora, odnosno iz industrijskih postrojenja putem spaljivanja fosilnih goriva - na ravnote~u koja postoji u prirodnim procesima. Dolazi do bitnog zaklju ka da koli ina CO2 koju ljudi ispuataju u atmosferu ne predstavlja veliki dio u ukupnom udjelu, no da bi se dugoro nim ispuatanjem tog plina mogla naruaiti prirodna ravnote~a. Zatim Arrhenius okree svoje izra une u drugom smjeru, radi izra une za poveane, a ne smanjene koncentracije uglji nog dioksida u atmosferi i zaklju uje da bi dupla koncentracija CO2 u atmosferi zagrijala Zemlju za dodatnih 5-6 C. To i nije previae zabrinjavalo znanstvenike jer su zaklju ili ako industrija i ostale ljudske djelatnosti nastave emitirati uglji ni dioksid u istim koli inama, takvo zatopljenje se nee dogoditi joa najmanje 3 000 godina (Weart, 2008.). Naravno, to je zato jer su previdjeli ubrzani razvoj ljudskih praksi veznih uz sve veu upotrebu i ovisnost o fosilnim gorivima. Kasnije je Arrhenius u skladu s tim i promijenio svoj iskaz, i uslijed uvida u sve vee spaljivanje fosilnih goriva, zaklju io da bi se zagrijavanje moglo dogoditi unutar par stoljea. No, Arrhenius nije otkrio globalno zagrijavanje, ve samo zanimljiv teorijski koncept. To je u inio slabije poznati pionir-istra~iva  globalnog zagrijavanja, in~enjer Guy Callender, koji vadi iz zaborava Arrheniusove izra une i 1938. godine otkriva da je u proteklih sto godina koncentracija uglji nog dioksida porasla za 10%, i zaklju uje da je to uzrok opa~enog globalnog zagrijavanja. Svoje nalaze prezentira Kraljevskom meteoroloakom druatvu u Londonu, no njegove ideje su u akademskim krugovima odba ene kao nekompetentne. Konsenzus znanstvenika bio je nemogu u to doba jer je naprosto bilo premalo znanja i tehni kih mogunosti, koji bi pru~ili dokaze bilo pro bilo contra argumentima po pitanju globalnog zagrijavanja. U nedostatku bolje tehnologije koja bi ovladavala zasigurno jednim od najkompleksnijih znanstvenih problema, govor o tom problemu tada se svodio na meusobno (raz)uvjeravanje znanstvenika. Znanstveni rad na Arrheniusovoj teoriji stajao je na mjestu desetljeima, isto kao i mjerenja koncentracija CO2. Drugi svjetski rata i Hladni rat imali su izmeu ostalog za posljedicu zna ajno financiranje mnogih istra~iva kih projekata. To se posebice deaavalo na ameri kom tlu gdje je dr~ava dare~ljivo dijelila sredstva prirodoznanstvenim institutima. Cilj vlasti nije bio odgovoriti na akademska pitanja, ve dobiti podatke kojima bi mogli raspolagati u vojne svrhe  naime, sve ato se dogaalo u zraku i na moru bilo je pitanje nacionalne sigurnosti. U to vrijeme problem su nastavili prou avati Hans Suess i Roger Ravelle sa Scripps Instituta za oceanografiju u Kaliforniji. Suess prvi sa to noau otkriva fosilni ugljik u atmosferi, i time dokazuje da se plin iz ljudskih izvora, spaljivanjem fosilnih goriva, gomila u atmosferi. Doprinos Suessovom radu uvelike je dao njegov suradnik oceanograf Ravelle, koji zaklju uje da e, ako spaljivanje fosilnih goriva nastavi ovim tempom, koncentracija CO2 u iduih nekoliko stoljea porasti za 40%, te da bi posljedice globalnog zagrijavanja mogle poprimiti i vee razmjere ako sljedeih desetljea te emisije nastave rasti (Weart, 2008.). ak i nakon ovih va~nih otkria postoji nepovjerenje i prili no sna~an otpor znanstvene zajednice, no sljedeih godina on e se po eti lomiti. Ugledni znanstvenici onog doba poput Berta Bolina, Erika Eriksona i Mikhaila Budykoa su po eli prilagati znanstvene dokaze koji podupiru hipotezu o globalnom zagrijavanju. Kasnih pedesetih, kada se nakupilo dovoljno uvjerljivih dokaza, ameri ki znanstvenici, meu kojima i Revelle, po inju informirati javnost i politiku o problemima koje stakleni ki plinovi mogu uzrokovati sljedeih stoljea, te upozoravati vlasti o negativnim posljedicama koje zavreuju posebnu pa~nju. Godine 1958. Suess i Revelle zapoaljavaju mladog znanstvenika Charlesa Davida Keelinga koji vrlo preciznim mjerenjima na uzorcima ledene kore na Ju~nom polu i na vrhu havajskog vulkana Mauna Loa, ustvruje bazne koncentracije uglji nog dioksida u zraku, i 1960. (nakon samo dvije godine mjerenja) potvruje da koncentracija CO2 u atmosferi raste konstantno iz godine u godinu za onoliko koliko ljudi ispuataju u atmosferu industrijskim djelatnostima, odnosno spaljivanjem nafte i ugljena. Ubrzo je ''Keelingova krivulja'' postala jedna od najcitiranijih znanstvenih dostignua na tom polju od strane znanstvene zajednice, i u medijima. Tijekom '60-ih cjelokupna znanstvena zajednica se po inje baviti problemom kru~enja ugljika u prirodi i potencijalnim globalnim zagrijavanjem. Znanstvenici iz razli itih branai po inju meusobno komunicirati i suraivati na ovom problemu, a pridru~uju im se i cijeli instituti. Uglavnom se radilo o institutima financiranim od strane dr~ave, poput National Academic for Atmospheric Research, Colorado ili Geophysical Fluid Dynamics Laboratory, New Jersey. Takoer se u to vrijeme razvijaju i kompjuterski modeli, pa tako i prva pouzdana procjena promjene temperature uslijed udvostru avanja koncentracije CO2. Krajem '70-ih i po etkom '80-ih istra~ivanja su pokazala da i neki drugi plinovi koje emitiraju ljudi imaju jak stakleni ki efekt. Godine 1985. francusko-sovjetski znanstveni tim dolazi do bitnih nalaza koji pokazuju da su unazad 150 000 godina razine CO2 u atmotmosferi rasle i padale jednako kao i temperatura  isto je dokazano i za kretanja metana. Ono ato je bilo joa zapanjujue su novi dokazi koji su se pojavili dvije godine kasnije od istog tima; uspjeli su ustvrditi podudarajue obrasce kretanja temperature i koncentracije uglji nog dioksida unazad 400 000 godina, i otkrili da koncentracije plina nikad prije nisu preale gornju granicu od 280 dijelova na milion, meutim, tih godina te razine su se popele na ak 350 dijelova na milion (Weart, 2008.). Godine 1988. se osniva i Meuvladino tijelo za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change)  najvea organizacija znanstvenika iz viae od stotinu zemalja, koji svi zajedno rade na istom problemu. IPCC je tijelo osnovano od strane Svjetske meteoroloake organizacije i UN Environmental Program-a, a zadaa mu je proizvoditi sa~eta i objektivna izvijeaa o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena. Kako se 21. stoljee pribli~avalo, suparni ki timovi znanstvenika su se sve viae pribli~avali konsenzusu, a njihovi podaci postajali neodoljivo uvjerljivi. Po inju se buditi i nacionalne vlade koje se 1972. godine prvi put u povijesti okupljaju na prvoj konferenciji UN-a o okoliau i razvoju (prvi ''Earth Summit'') u Stockholmu, a ve sljedeeg desetljea UN proglaaava klimatske promjene ''zajedni kom brigom ovje anstva''. Godine 1988. znanstvena zajednica (konferencija o promjenama u atmosferi, Toronto) prvi puta upuuje poziv nacionalnim vladama na smanjenje emisije stakleni kih plinova za 20% do 2005. godine. Nakon toga su uslijedile dvije UN-ove konferencije, i brojne konferencije o klimi, na kojima su predstavljani rezultati IPCC-ovih izvijeaa koja izlaze svake druge godine. Najpoznatija od konferencija o klimi je ona odr~ana u japanskom gradu Kyotu 1997. godine, a koja je rezultirala Kyotskim protokolom  prvim protokolom koji predvia konkretne mjere za zaustavljanje globalnog zagrijavanja u odreenom periodu vremena. Taj sporazum predvia smanjenje emisija za 5% u odnosu na 1990. godinu do 2012. godine, a do danas su ga potpisale i ratificirale 174 zemlje. Sporazum je stupio na snagu tek 2005. godine ratifikacijom od strane Rusije, odnosno kada su ga ratificirale zemlje koje su zajedno imale 55% emisija stakleni kih plinova 1990. godine. Meutim, taj sporazum se pokazao kao politi ki kompromisno rjeaenje, jer su znanstvenici IPCCa zahtijevali, u svrhu stabiliziranja klime, smanjenje od 60 do 80%. No, pregovore nisu vodili stru njaci za klimu, nego politi ari, birokrati i diplomati pod izvjesnim utjecajem koalicija za naftu, ugljen, automobilske industrije i kemijske industrije. Osim ato su navedene industrije najvei emiteri CO2, one su takoer bile i dominantne u svjetskoj ekonomiji proalog stoljea. Sredinom '90-ih stvara se koalicija najveih automobilskih, naftnih i kemijskih korporacija (Global Climate Coalition) koja je tvorila formalnu lobisti ku organizaciju, pa je tako, npr., godinu prije 'Kyota' ulo~ila 14 milijardi $ u reklamnu kampanju koja je upozoravala Amerikance da e smanjenje emisija biti pogubno za ameri ku ekonomiju (Ayers, 2000.). Ipak, 160 zemalja je potpisalo sporazum, i inilo se da je GCC izgubio bitku. Zapravo, GCC je pobijedio, jer sporazum treba biti naknadno ratificiran, a u meuvremenu razvijene zemlje mogu nesmetano nastaviti sa svojim emisijama. Kyotski sporazum joa uvijek nije ratificirala dr~ava koja ima ak etvrtinu (25%) ukupnih svjetskih emisija stakleni kih plinova: Sjedinjene Ameri ke Dr~ave (Lay i sur., 2007.). Na zadnjoj konferenciji o klimi, na Baliju potkraj 2007. godine, raspravljalo se o drugoj fazi 'Kyota', koja obuhvaa mjere za smanjenje emisija u razdoblju nakon 2012. godine. Pri a o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama nastajala je dugo i mukotrpno, po evai od 19. stoljea naovamo. Iza nje stoji marljiv rad znanstvenika kroz gotovo dva stoljea, i brojna va~na otkria. `ira javnost je o problemu globalnog zagrijavanja mogla uti tek '50-ih godina proalog stoljea, bez obzira ato je ta tema ve neko vrijeme bila prisutna u znanstvenoj zajednici. No, iako je proalo trideset godina od prve konferencije o klimi, dvadeset godina od prvog apela znanstvenika za smanjenje emisija od 20%, jedanaest godina od konferencije u Kyotu, svijet se nije puno promijenio. Emisije i dalje rastu, koncentracija uglji nog dioksida se popela na 379 ppm, a potroanja fosilnih goriva iz godine u godinu raste(WWI, 2006.). Trenutno gotovo 80% svjetske energije dolazi od nafte, ugljena i plina  ovakva ovisnost o fosilnim gorivima ne samo da dovodi u pitanje energetsku sigurnost, vei i budunost planete kakvu poznajemo (WWI, 2006.). Znanost je napredovala puno, a sad je vrijeme da i svjetski politi ki poredak donese mjere i organizira aktivnosti. (NE)MO POLITIKE Suvremeni politi ki poredak i ekonomski sustav upravljaju ~ivotima ljudi i sudbinom planete. Radi se o tijesnoj povezanosti segmenata poretka koji rade na atetu ljudi i prirode, da bi zadovoljili kratkoro ne privatne interese, pri emu koriste airok spektar taktika manipulacije, infiltracije, zataakavanja, i dr. U kontekstu borbe protiv klimatskih promjena dogaa se sustavno zataakavanje i umanjivanje zna aja znanstvenih dokaza i izvjeataja, te spre avanje komunikacije izmeu znanstvene zajednice i javnosti. Pri tom znanost postaje sredstvo politike u slu~bi ostvarivanja interesa i ciljeva potonje  a ne obrnuto. Politika je pak pod utjecajem industrijskog lobija, koji vlastitim strategijama (lobiranje, financiranje, manipulacija kroz medije& ) uspijeva kroz poredak nametnuti pak svoje interese vezane uz profit. Poredak u ovom slu aju zapravo svoje usluge prodaje onome tko najviae ponudi, ili se pak lomi pod pritiskom industrijskih lobija. U oba slu aja poredak ne usmjerava svoje usluge prema ostvarivanju interesa javnog dobra. Primjeri SAD-a, Kanade i Australije Ovakve prakse su posebice istaknute u SAD-u, ato smatramo va~nim jer su SAD najutjecajnija dr~ava na svijetu, pa ono ato se dogaa u SAD-u odjekne na cijeloj planeti  u ovom slu aju radi se o glasu znanosti. Osim toga, spomenuli smo da su SAD najvei emiteri stakleni kih plinova u atmosferu, koji do danas nisu ratificirali sporazum iz Kyota. No, problemati nim se zapravo ine dogaaji iz novije ameri ke povijesti, koji se nisu dogaali (prema naaim saznanjima) u nijednoj drugoj zemlji svijeta (osim mo~da u komunisti koj Kini, no radi re~ima koji vlada u toj zemlji podaci o tome joa uvijek nisu ugledali svjetlo dana). Spomenuti dogaaji iz novije povijesti SAD-a odnose se na vrijeme Busheve administracije (2000.-2008.), odnosno vrijeme odluka o povla enju iz Kyotskog protokola. Radi se o nizu politi kih odluka koje su sprije ile Sjedinjene Ameri ke dr~ave da se suo e sa najozbiljnijim problemom ovje anstva danaanjice. Iza pozornice takvih dogaaja se skrivaju obilno financirane kampanje od strane energetske industrije koje su izazvale sumnju u airok znanstveni konsenzus o antropogenom utjecaju na klimu, da bi zaustavili regulacije od strane vlade. Naftne kompanije davale su milijune dolara za stvaranje 'institucije skeptika globalnog zagrijavanja', dok se paralelno unutar Busheve administracije provodila kampanja zataakavanja klju nih nalaza vladinih znanstvenika o klimatskim promjenama. U proljee 1998. godine New York Times otkriva ''akcijski plan'' koji su sastavile stranke ameri ke energetske industrije da bi 'zaobiale' Kyotski protokol ( HYPERLINK "http://query.nytimes.com,26.04.1998" http://query.nytimes.com,26.04.1998). Radi se o Exxonu, Chevronu  dvije najvee naftne kompanije u SAD-u, American Petroleum Institutu  klju noj grupi za trgovinu naftom, Southern Company  velikom dobavlja u energije, i nekoliko konzervativnih znanstvenika koji su sastavili memorandum. Iz dokumenta je vidljivo da se radi o kampanji vrijednoj pet milijuna dolara, koji e se potroaiti u dvije godine kako bi se ''maksimalizirao utjecaj znanstvenih pogleda konzistentnih s naaim na Kongres, medije i ostalu klju nu publiku'' (query.nytimes.com, 26.04.1998). Drugim rije ima radi se o 'regrutiranju' i osposobljavanju dvadesetak znanstvenika za vjeatine odnosa s javnoau kako bi uvjerili novinare, politi are i javnost u znanstvenu nesigurnost globalnog zagrijavanja. Tim memorandumom se zapravo iznosi plan za stvaranje institucije skeptika globalnog zagrijavanja, koji e u narednim godinama putem medijske manipulacije javnosti i politike raditi na spre avanju implementacije bilo kakvih zakona koji bi mogli ii ususret zaustavljanju globalnog zagrijavanja, odnosno ograni avanju industrijskih praksi spaljivanja foslnih goriva, ato zna i smanjivanje profita potonjih. Meu znanstvenicima koji pripadaju takozvanom krugu skeptika globalnog zagrijavanja isti e se nekoliko imena. Sva ta imena su financijski povezana s naftnim, automobilskim, energetskim i industrijom ugljena. Meu njima je dr. Frederick Seitz, predsjednik emeritus Nacionalne akademije znanosti i predsjednik emeritus George C. Marshall instituta. Devedesetih se po inje baviti klimatskim promjenama lansiranjem peticije protiv ratifikacije Kyotskog protokola, te je takoer i potpisnik Leipzig deklaracije koja pori e znanstveni konsenzus o klimatskim promjenama. Georg Marshall Institute kojim on predsjeda je primio 630,000 dolara u razdoblju 1998.  2005. od ExxonMobila. Dr. Seitz takoer sjedi u upravi odbora Akademskih i znanstvenih savjetnika za komitet konstruktivne budunosti koji je od istog izvora primio 472,000 dolara u istom razdoblju (b., Granados, 2007.). Dr. Richard Lindzen je profesor meteorologije na Massachusetts Institute of Tehnology, i tvrdi da jedino ato mo~emo rei o klimi jest da se ona mijenja, te pori e utjecaj ovjeka u tom procesu kao i bilo kakve negativne posljedice. Iako tvrdi da su financije koje prima isklju ivo od vlade, zaboravlja spomenuti da naftnoj i industriji ugljena naplauje 2,500 dolara na dan za usluge savjetovanja. Njegovo svjedo anstvo pred senatom 1991. godine je platio Western Fules, a njegove govore potpisuje OPEC (b., Granados, 2007.). Dr. Fred Singer, voditelj projekta znanstvene i okoliane politike (SEPP), i ugledni profesor istra~iva  na Institutu za ljudske studije, tvrdi da ne postoje dokazi o globalnom zagrijavanju. Pori e primanje novaca od strane energetske industrije, ali priznaje da je u proalosti radio kao savjetnik za nekoliko naftnih kompanija. Projekt na kojem trenutno radi primio je viae donacija od ExxonMobila (b., Granados, 2007.). Posljednjih sedam godina ti znanstvenici su postali redovni svjedoci pred Kongresom, gosti talk-show emisija i informativnih vijesti na temu globalnog zagrijavanja. Postavlja se pitanje koja je uloga politike, odnosno ameri ke vlade vezano za problem klimatskih promjena. Za po etak emo napomenuti da predsjednik i njegov zamjenik i dalje javno izra~avaju nevjericu u klimatske promjene(unato  tome ato je posljednje IPCC-ovo izvjeae to potvrdilo sa visokim stupnjem vjerojatnosti). Ne samo to, od 2004. godine dio vladinih stru njaka za klimatske promjene zaposlenih u dr~avnim agencijama optu~uju administraciju predsjednika Busha za pokuaaje spre avanja podastiranja dokaza javnosti o rastu temperatura, poveanom intenzitetu oluja i ostalim podacima (Granados, Thompson, 2007.). Gledano u globalu ini se da je Bijela kua pokuaala sprije iti prodiranje dokaza u javnost o povezanosti klimatskih promjena sa ljudskim aktivnostima spaljivanja fosilnih goriva. Istra~ivanje Unije zabrinutih znanstvenika i Projekta vladine odgovornosti provedeno na 300 znanstvenika 2007. godine, pokazalo ja da je gotovo polovica tih znanstvenika iskusila pritisak da iz svojih izvijeaa ili drugih dokumenata izbriau reference o globalnom zagrijavanju ili klimatskim promjenama (Granados, Thompson, 2007.). To se desilo i jednom od najpoznatijih znanstvenika na podru ju klimatskih promjena uope, dr. Jamesu Hansenu pri NASA-i. ''U trideset godina koje sam proveo radei za vladu, nikad nisam vidio niata ato bi bilo blizu stupnja do kojeg se informacije koje teku od znanstvenika prema javnosti kontroliraju kao sada. To se konkretno odnosi na istra~ivanja o klimatskim promjenama (& )'', ka~e dr. Hansen (a., Granados, 2007.). 1980-ih godina Hansen svjedo i o problemu pred ameri kim Kongresom. Prije svjedo enja tadaanji NASA-in administrator Sean O'Keefe upuuje Hansena da ne govori o opasnim posljedicama klimatskih promjena. Godine 2005. Hansen objavljuje studiju o va~nosti smanjivanja emisija stakleni kih plinova, te javno iznosi na televiziji da je 2005. godina najtoplija u povijesti mjerenja. Nakon tih dogaaja, NASA-in slu~benik za odnose s javnoau G. Deutsch upozora dr. Hansena da vlada ''oluja bijesa u centrali'' i prijeti mu ''straanim posljedicama'' ako nastavi davati sli ne izjave (a., Granados, 2007.). Rick Pliz je bivai suradnik na vladinom Programu za znanost o klimatskim promjenama koji koordinira istra~ivanja 13 razli itih dr~avnih agencija. Smatra da se ''politizacija od strane Bijele kue uplela direktno u znanstveni program na na in da potkopava kredibilitet i integritet programa u odnosu spram znanstvene zajednice, voditelja programa, donosioca odluka i javnog interesa'' (a., Granados, 2007.). Program na kojem je Plitz bio suradnik 2000. godine izdaje Nacionalnu ocjenu potencijalnih posljedica klimatskih promjena, viaegodianju studiju vrijednu 10 milijuna dolara. Sljedeih godina svi linkovi i reference koje upuuju na tu studiju su izbrisani sa Web stranica Vlade SAD-a, i drugih sli nih stranica. Plitz je takoer u javnost iznio incident cenzuriranja izvjeataja od strane Philla Cooneya, bivaeg lobista energetske industrije koji je bio aef osoblja Vijea Bijele kue za kvalitetu okoliaa. Nakon dokazanih optu~bi Cooney daje otkaz i zapoaljava se u ExxonMobilu. Ovaj primjer nam mo~da najbolje ilustrira povezanost visoke politike sa naftnim industrijama kad je rije  o prezentaciji globalnog zagrijavanja javnosti. Gotovo u svim vladinim agencijama koje su se bavile globalnim zagrijavanjem, promjenom klime i posljedicama, su se deaavali ovakvi incidenti. Isto kako su naftne kompanije potkupljivale znanstvenike, tako su to inile i sa politi arima. Na elo Council of Environmental Quality, potprdsjednik Cheney postavlja Jamesa Counnaughtona, bivaeg lobista industrijskih zagaiva a, koji je nekada pomagao General Electricu i ARCO-u u sakrivanju ilegalnih odlagaliata otpada. Takoer, dva tjedna nakon ato je Bush dobio izbore, glavni lobist ExxonMobila, Randy Randol, zahtijevao je ' iaenje' vladinih znanstvenika koji su zadu~eni za istra~ivanje globalnog zagrijavanja. U lipnju 2005. izvjeataji Ministarstva vanjskih poslova pokazuju zahvalnost administracije Exxonu za ''aktivno uklju ivanje'' rukovoditelja kompanije u pomaganju utvrivanja politike klimatskih promjena, uklju ujui stav vlade SAD-a o Kyotskom protokolu (Granados, Thompson, 2007.). U razdoblju 1989.  2005. naftna industrija je dala 179,5 milijuna dolara ameri kim kandidatima za vladu i njihovim strankama (Granados, Thompson, 2007.). Primjere koje smo naveli poslu~ili su za ilustraciju slo~enosti odnosa i utjecaja izmeu politike, kapitala i znanosti. To nije pokazali smo utjecaj kapitala na znanost, utjecaj politike na znanost, te utjecaj kapitala na politiku. : < > j l r $ *  B V RT|6Bxxxqxxx hh260 hh8 hhBk hhYw hhmhx# hh Bh7  hh=7hhBk5hhZ^5 hh-hhpbB* ph hlD5hh`&0J>*B*phjhh`&Ujhh`&U hh`&,hn p r TX%(4&8:&>(>V>4?BS&[ $da$gd} $da$gdlD hd^hgd}hd^h`gd}dgd}2<xz|^f&(.|~PVRZf h ##$%R%V%ֲֹ벫 hhH1jhhB0JUh QhBB*ph3f hhY( hh\` hhZ^ hh DhhZEH* hhcG hh=7 hhZE hh hhQXF hhO hh8 hh B3V%X%%%%&& &&'D'H'''$((((*T*^++,-----/(00011 1(11 222T2Z2222@3B3»´­¦ۘۘۘۘۘ|u hhr, hh[,g hhr_ hh hhuq hh hh Y hha hhS hh-Z hh hh($hh-B*ph hh- hh? hh\`h7  hh;<hhBB*ph3.B3X3Z333444N4z444,6.6b6666"7X7Z77r8t8849:*:p:::H;v;$>&>(>B>T>V>>>> ?ֽݯ֨zsls hhb{ hhe#hhL75hh 5hhb|25hB*ph3f hh< hh hh>u1 hh hhcx hhBk hhT=hx# hhcG hh- hhr~ hhr_ hh hhr, hh* ?? ?2?4? hhf hh8 hh$0hnw hhOg hh-8 hh-b hhc hhcG hh hh hh% hhk} hhcx hhb{2G HHHHHH:IJIIJKKxKKKKKRLhLbMNVN\NbNdNNNNPPPPPQQQrRRRSS SLSxSSSSSSSTϱ䟘䟸 hhl hh hq> hhT= hh}A hhnwhnw hhPQ hhb7hhMCH*hhH* hh/& hhT hhe hhb hhOg hh hhMC3T(TTTVTTTTTTT UUUV V hhyG hhq> hh@Z hh,m hhL7hh3k)H* hh3k) hhT=hhN6 hh': hhN hhb hhb7 hhl hh hh2605`abaab b"bc>cDcVcpcrccccccff(fffdhrhiijjjXkkk4lvlxlXmZm\mp\p^pbpwpipi hh,m hh\whheJCJaJ hh hh\8 hhahhrH* hhr hh{/< hheJ hh hhG<hN? hhnwhnw hhOghq> hhLhhPH* hhP hhyG hhx)&[f\m$r x|*ءڡ"p0HrlVx $da$gd}bppprrr r"r$rssss"t&ttuvvRvTvdvhvvvNwwwxxx x8xBxxxxxyByDy`yhy܊{s{l hhRhhtr36hh$H6 hh$H hh[ hh7n hhnwhnw hh hwvhx# hh\8 hh2 hh#hhtH*jhhg00JU hhV hhthh\wH* hhnl hh\w*hyxyzyyy"z.Ɓ(,>$4ü򧣜|uunnnn hhYw hhhx# hh5L hhk hh' hh2 hh hwv hh hhcx hh# hh hh) hhcGhhV6h} hhV hh7n hh$H hh[ hhR)46^`jlvZ\dfďƏȏ(*f֑8Ȓ0@Djȕʕ(hܖܘ鿸ⱸͪ骑飊{hhb|25 hh$0 hht hh)hnw hhOm hh- hh hh hhH hh2 hhR hhI hh hh  hhP hh hhYw hhYw H*0l$Ԝ*2p 2\NT֡ءڡ"Bl,vҤޤpvƧƿԿ⸰ԩԩԞ͞ԗԞƞԅ~ hhf hh hhIhx# hh D hh4ZhA hhGehhug5 hhug hhT hhe hh hhT hhj hhk hh hh1hhk50ƧԧpRtz "2,.0PR`|fjlʮήЮҮ zkc_hQVhh D5hh D0J>*B*phjhh DUhh D0J5\jhh D0J5U\ hh Dhh@T6 hhD hh@T hh hh hhe hhj hh hh hh4? hh hh260"4BD³ڴܴ&\ֵh¶`ĸָ,ºLt0{tmtft hh!" hhcG hh&Ljhhj0JU hh{ hh260 hh|hhf,5 hhS} hh hh hhj hh hhlHhh D0J5hh D0J5\ hh DjhhD 0JU hh^g(0Phpؾܾ޾ NZ0nr vz@FH(Rݼټ䵮ˮݼټ䠵Ҡ򙋇hQV hhQV hh : hh hhf, hh`S hhj' hhcG hhH1hh!"6 hh{ hh|hH1 hhe hh!" hh&L hhS} hhlH5|26^jlnp(4n28`lpr<>@\jl뽶ݽݶĨݚٚjhhf0JU hhH hhgr hhH1 hh {} hhxI hh hh/O hhiu hhS} hh| hhSohH1 hh hhs hh : hh hhQV2 DlnpL:H*fTV.prvx6<@ǿǸՖՖՄhp& hhhP6) hhQV hhec hhi hhugjhhug0JU hh:[hh}g>* hh}g hh hQV hhS} hh hhH1hH1 hh {} hhN>0BL&DFP6Rfh"B 6:j &(hX ͻʹʹͭƭͦͭͭ͛ԔԔԴ hhs@ hh hh-bB*ph hh0 hhF hhRhh-bB*ph3f hh1 hh-b hhd hh260 hh:[U hh'E hhB hh 4Radi o ite povezanosti politike i industrijskog kapitala, dogaa se politi ka zloupotreba znanosti kojoj je cilj spre avanje protoka informacija i manipulacija javnosti na atetu ostvarivanja interesa javnog dobra, a u prilog ostvarivanju interesa profita. Razlog tome je injenica da dio politi ke klijentele vlade SAD-a ne ~eli nikakve regulacije. Svaka otvorena i iskrena komunikacija znanstvene zajednice s javnoau bi prouzrokovala pritisak potonje na vlastodrace da neato po tom pitanju i u ine. To je voenje politike koje zloupotrebljava znanost i legislativne procese, a koje je rezultiralo uskraivanjem ameri koj javnosti (a i aire) informacije o posljedicama klimatskih promjena na zdravlje ekosustava i, ato je mo~da najalarmantnije, ljudsko zdravlje. Sve ovo konkretno zna i daljnji porast potroanje fosilnih goriva i energije, odnosno daljnje slijevanje profita prema naftnoj, energetskoj, automobilskoj i farmaceutskoj industriji, ali i daljnji porast koncentracije stakleni kih plinova u atmosferi, globalno zagrijavanje i posljedice koje ve sada ugro~avaju ravnote~u planetarnog ekosustava, bioloaku raznolikost i milione ljudskih ~ivota. No, kako ne bismo mislili da je samo ameri ka politika neuspjeana u poduzimanju mjera u borbi protiv klimatski promjena, vrijedi pogledati i druge va~ne aktere. Tu se prije svega radi o mnoatvu zemalja koje su ratificirale Kyotski protokol, a koje unato  tome licemjerno ne izvraavaju preuzete obveze smanjenja emisija stakleni kih plinova. Tu spada i Kanada, koja je 1997. godine potpisala sporazum, a ratificirala ga 2002. godine obvezujui se na smanjenje emisija za 6% ispod razine 1990. godine u periodu 2008.  2012. godine (unfccc.int, 16.11.2007.). Liberalna partija sa politi ke ljevice, koja je ratificirala protokol, na~alost je u inila malo da bi krenula ususret predvienim ciljevima. Umjesto da smanji emisije, Kanada je u periodu 1990.  2004. poveala svoje emisije za 25% (unfccc.int, 16.11.2007.). Sadaanja konzervativna vlada tvrdi da je, radi poveanih emisija stakleni kih plinova, realno nemogue ostvariti ciljeve iz Kyota, a i da pokuaa, to bi bilo katastrofalno za kanadsku ekonomiju. Brojna istra~ivanja pokazuju da javnost u velikoj mjeri podr~ava Kyotski protokol, radi se o ak 70%; no unato  javnoj podraci, joa uvijek postoji sna~na opozicija voena Kanadskom Alijansom, nekim poslovnim grupama i energetskom industrijom, koje koriste argumente sli ne onima koji se mogu uti u SAD-u (Ekos Reasearch Associets, 2002.). Ti argumenti zapravo predstavljaju strah da e implementacijom mjera za smanjivanje emisija kanadske kompanije izgubiti konkurentnost na svjetskom tr~iatu. Na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama u Nairobiju 2006. godine Kanada je primila mnoge kritike vlada drugih zemalja i okolianih grupa. Nakon toga su predstavili legislativu o odreivanju mandatornih ciljeva smanjivanja emisija za industriju, no ona bi trebala stupiti na snagu tek daleke 2050. Pablo Rodriguez iz stranke liberala je sastavio zakon kojim bi prisilio vladu da osigura ispunjavanje obveza koje je preuzela u Kyotu (www.cbc.ca, 14.02.2007). Podrakom liberala, New Democratic party, i Bloc Qubcois, koje su pojedina no u manjinskoj situaciji, zakon je proaao izglasavanje u parlamentu proale godine i sada ga razmatra senat. Vlada za sada odbija poatovati zakon, ak i ako stupi na snagu, ato bi moglo dovesti do konstitucijske krize, tu~be na sudu, ili osjeaja nepovjerenja prema dr~avi. Pou an je i primjer Australije. Australija je donedavno bila jedina uz SAD od razvijenih zemalja koja je odbijala ratificirat protokol iz Kyota. Argumenti su bili isti  naime, tadaanji premjer John Howard je smatrao da e prihvaanja obveza predvienih protokolom stajati graane poslova, i konkurentnosti australskih tvrtki na svjetskom tr~iatu. Ovdje je zanimljivo napomenuti da su istra~ivanja nekoliko uglednih vladinih znanstvenih tijela i sveu iliata (Allen Consulting Group, Commonwealth Scientific, Industrial Reasearch Organization i Monash University) pokazala da bi smanjivanje emisija za 60% do 2050. godine smanjilo rast BND-a za manje od 0,5% (Perry, 2007.). Australija je dr~ava koja ima najviae emisije po stanovniku na svijetu, a njezine obveze predviene protokolom su ak 8% iznad razina iz 1990. godine. Australija je, uz SAD i Kanadu, na pregovorima 1997. pokuaavala oslabiti protokol, i u tome je uspjela time ato je izborila da poveane emisije iaenja zemljiata budu ura unate u bazne emisije iz 1990, podupirui slabe kazne za zemlje koje ne ispune predviene ciljeve, i odbijajui potpisati protokol ako joj se ne omogui rupa unutar protokola vezano za upotrebu zemljiata, koja je kreirana jedino za Australiju ( HYPERLINK "http://www.greenpeace.org" www.greenpeace.org, 18.05.2007.). Prema podacima UNFCCC australske emisije bile su 26,5% iznad razina iz 1990. godine. Australska nova vlada koju su formirali laburisti u studenom 2007. godine u potpunosti podupire protokol, a novi premjer Kevin Rudd je odmah pokrenuo postupak ratifikacije sporazuma. Ovo predstavlja korak naprijed u svijesti Australaca, koji pokazuju sve viae razumijevanja za problem globalnog zagrijavanja, ato se odrazilo i na politi ko opredjeljenje bira a, ato je pak rezultiralo i pomakom u australskoj politici globalnog zagrijavanja. Primjer zemalja Europske Unije Za razliku od SAD-a, Kanade i Australije, odnos EU prema globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama je neato druga iji. EU trenutno broji 27 zemalja koje su sve potpisale i ratificirale Kyotski protokol. Europska Unija je zaslu~na za 22% globalnih emisija stakleni kih plinova, i u skladu s tim je pristala na smanjenje emisija za 8% u prosjeku u odnosu na razine iz 1990. godine (unfccc.int, 16.11.2007.). Europa je od po etka bila vodea u podraci protokola, i vrlo uporna na uvjeravanju drugih strana da se postigne sporazum. Godine 2002. EU je izradila sustav trgovanja emisijama kako bi postigla preuzete obveze smanjivanja emisija za aest glavnih sektora industrije. Takoer je odredila kazne zemljama lanicama koje ne postignu dogovorene ciljeve predviene protokolom; po evai 2005. godine sa 40 eura za svaku tonu viaka, da bi se danas ta kazna popela na ak 100 eura po toni. Europska Unija je smanjila svoje emisije za neato manje od 5% u odnosu na 1990. godinu. Velik teret na emisije EU predstavlja promet iji udio u ukupnim emisijama je izmeu 1990. i 2004. porastao za 32%, te sada iznosi 28% ukupnih emisija zajednice (EEA Report, 2007.). Ipak, Uniju se kritizira iz dva razloga. Prvo, druge potpisnice protokola smatraju da je trebala dogovoriti smanjenje za 15%, a ne za 8%, jer je sama inzistirala da sve razvijene zemlje snize svoje emisije za 15%. Uz to je njezine emisije 'olakaao' ulazak zemalja iz bivaeg sovjetskog bloka. No i bez tih dr~ava, samo isto na Njema ka, radi razli itog ekonomskog sustava i industrijskog razvoja u proalosti, EU olakaava za 15% ukupnih emisija. Time je, smatraju neki, Unija sebi osigurala nepravednu prednost pred ostalim razvijenim zemljama potpisnicama. I unutar same Europske unije postoje velike razlike meu zemljama potpisnicama protokola, i njihovom (ne)uspjeanom izvraavanju obveza. Prema zadnjim podacima European Environmental Agency, samo e Velika Britanija i `vedska ispuniti svoje obveze do kraja ove godine, dok je veina drugih zemalja tek na putu da postignu ciljeve do 2010, no samo uz primjenu nacionalnih strategija i mehanizama predvienih Kyotom. Velika Britanija je 2007. iznijela nacrt zakona o klimatskim promjenama nakon viaegodianjeg pritiska oporbe i okolianih udruga. Zakon bi odredio mandatornu obvezu smanjivanja emisija za 60% od 2050., odnosno do 32% do 2020. u odnosu na baznu godinu (DEFRA, 2007.). Ako se zakon odobri, VB e biti prva zemlja koja je postavila tako dugoro ne i zna ajne redukcije emisija. No, iako su emisije Velike Britanije u ukupnosti pale, emisije uglji nog dioksida su rasle za oko 2% godianje otkako su laburisti doali na vlast 1997. godine. Kao rezultat toga, vlada najvjerojatnije nee moi ispuniti obeanje o smanjenju emisija CO2 za 20% u odnosu na 1990. godinu. Po etkom 2007. Europska komisija je na sastanak na vrhu u Brusselsu najavila planove za dopunu energetske politike Unije ( HYPERLINK "http://www.guardian.co.uk" www.guardian.co.uk, 09.03.2007.). Nova energetska politika predvia smanjenje emisija stakleni kih plinova za 20% do 2020. godine, te poveanje udjela energije iz obnovljivih izvora na petinu (20%) ukupnog udjela do istog datuma, dok je trenutni udio energije dobivene iz obnovljivih izvora na samo 7%. Takoer je predvieno i poveanje udjela biogoriva u transportu na 10%. Sve ovo je va~no za Europsku Uniju kad se uzme u obzir da uvozi 82% nafte i 57% plina, ato je stavlja na prvo mjesto zemalja uvoznica fosilnih goriva ( HYPERLINK "http://www.msnbc.msn.com" www.msnbc.msn.com, 10.01.2007.). Napore oko provedbe ovog prijedloga vodila je predsjedajua Njema ka, na elu sa kancelarkom Angelom Merkel koja je svoje planove predstavila na sastanku na vrhu G8, no ostale razvijene zemlje taj prijedlog nisu do ekale s oduaevljenjem. Novu energetsku politiku s oduaevljenjem takoer nisu do ekale niti neke isto no europske zemlje s argumentacijom da nemaju dovoljno novaca da bi smanjile ili prekinule svoju energetsku ovisnost o fosilnim gorivima. Neke od tih zemalja takoer tvrde da radi geofizi kog polo~aja naprosto nemaju dovoljno sun anih sati, vjetra ili vode da bi zadovoljive dio svojih potreba za energijom, kao primjerice Danska ili `panjolska. U druatvu isto no europskih zemalja naala se i Francuska koja 80% svoje energije dobiva iz nuklearnih elektrana, ime zna ajno smanjuje emisije CO2 u atmosferu, ali ne izbjegava rizike proizvodnje energije i baratanja s nuklearnim otpadom. Francuska vlada se pridru~ila Bugarskoj, eakoj i Slova koj vladi u zahtjevima da se nuklearna energija uklju i u planove nisko-uglji ne ekonomije EU. Unija je to diplomatski rijeaila ostavljajui svakoj dr~avi na vlastitu odgovornost proizvodnju nuklearne energije, napominjui kako se nuklearna energija ne mo~e svrstati u onu iz obnovljivih izvora. Iako presedan u svijetu ato se ti e ambicioznosti, ni ovaj prijedlog energetske politike nije proaao bez kritike. Kritika dolazi uglavnom od strane okolianih organizacija od kojih neke smatraju da je 20% smanjenja emisija premalo, dok su druge viae tolerantne. Direktor WWF-a smatra da bi paket mjera trebao biti detaljnije razraen jer ovako ostavlja mnogo manevarskog prostora da pojedine industrije izbjegnu svoje obveze, dok neka podru ja nisu ni dotaknuta (Black, 2007. ). Naime, sustav trgovine emisijama odnosi se samo na velike industrije, dok pojedina podru ja potpuno izostavlja kao ato su emisije iz kuanstva ili prometa koji sudjeluje sa ak 28% emisija CO2 u ukupnim emisijama EU. S druge strane, nova energetska politika Unije se ini zanimljivom jer je ciljana godina (2020.) dovoljno blizu ato omoguuje precizno praenje napretka i poduzimanja mjera koji su unaprijed zacrtani. Osim toga ovakav potez prekida paralizu koja je zatekla UN-ove pregovore o klimi proteklih godina. No, ono ato je mo~da najva~nije u cijeloj ovoj pri i su mehanizmi provedbe ovih ciljeva. Proale godine je Europska komisija takoer donijela novi prijedlog sustava trgovanja emisijama (ETS  Emmision Tradeing Scheme ) za razdoblje 2013.-2020. kojim namjerava ispraviti dvije velike pogreake prethodnog sustava. Naime, ograni enja kvota na emisije biti e pod nadzorom Unije, a ne viae pod nadzorom pojedinih dr~ava koje su s tim mogle manipulirati na na in da bi ''ograni enja'' postavile na razini 'bussines-as-usual'. U budunosti bi Unija trebala voditi ra una da se ograni enjima, odnosno dopuatenim kvotama ostvari smanjenje u ukupnosti od 21%. Drugo poboljaanje se odnosi na licitiranje. Dosad su pojedine dr~ave lanice dijelile prava na emisije odreenim sektorima djelatnosti (pa i energetski intenzivnim industrijama), a u budue bi pojedine industrije morale licitirati za kvote na tr~iatu. Time bi se prekinulo stjecanje profita kompanija koje nelegitimno prenose cijene na kupce za neato ato u prvom redu nisu niti kupile. To je takoer bilo ekoloaki neu inkovito, jer bi kompanije i dalje jednakom mjerom zagaivale, budui im se ista tehnologija (ili neki drugi alternativni na ini poslovanja) ne bi isplatila. Ovako svaka industrija ra una na te troakove kao na uobi ajene troakove proizvodnje, a zarada od licitiranja se mo~e reciklirati nazad u ekonomiju kako ne bi predstavljala ko nicu BND-u. Naravno, sve ovisi o tome kako je taj novac recikliran; EU predla~e da se bar 20% tog novca ulo~i u mehanizme borbe protiv klimatskih promjena. Sve ovo e biti razli ito od dr~ave do dr~ave, pri emu e one siromaanije dobiti dozvolu za veu potroanju. Ono ato se ini problemati nim je uloga obnovljivih izvora energije. Ako se ~eli postii 20% vei udio energije iz obnovljivih izvora, mnoge dr~ave bi u svrhu ostvarenja tog cilja mogle intervenirati u tr~iate, ato e imati negativan utjecaj na cijene ugljika unutar ETS. Naime, visoke cijene kvota bi trebale biti pokreta  nisko-uglji ne tehnologije, pa i tehnologije za obnovljive izvore. Pritiskom na obnovljive izvore e se smanjiti cijena ETS kvota radi smanjivanja potra~nje za njihovom kupovinom. Iako ovaj novi paket mjera energetske politike zajednice ima mana i nedore enosti, ipak predstavlja zajedni ki ambiciozan napor koji do sada nije napravila ni jedna dr~ava. U skladu s tim se postavlja pitanje mo~e li ovakva politika biti model za sve ostale razvijene zemlje, koje e zatim slijediti ostatak svijeta. Europska Unija je ak dogovorila smanjenje emisija od 30% ako i ostale razvijene zemlje prihvate ovaj model. Andris Piebalgs, EU delegat za energiju smatra da je to mogue ( HYPERLINK "http://www.oxfordenergy.org" www.oxfordenergy.org, 25.01.2008.). Takoer isti e da 27 zemalja EU imaju vei BND jaz meu sobom nego SAD i Kina, prema tome, ako su zemlje lanice mogle dogovoriti zajedni ki paket, mogu i Washington i Peking. EU na~alost nije odraz meunarodnih odnosa na cijelom svijetu. Europsku zajednicu sa injavaju zemlje koje kao dio Unije dijele jednake vrijednosti i interese na na in na koji ostale zemlje u meunarodnom poretku o igledno ne dijele. Model nove energetske politike EU podsjea na ideje Petera Barnesa o o uvanju javnog dobra. Barnes predla~e, isto kao i Europska Komisija, licitiranje na ograni en broj dozvola za zagaivanje, ato predstavlja pritisak na zagaiva e, poti e ih na ulaganje u istu ili alternativnu tehnologiju, te zaraen novac vra a nazad zajednici. Problem je ato sve nije uvijek tako jednostavno kao u teoriji. Dosadaanji pokuaaji implementiranja sustava trgovanja emisijama nisu polu ili nikakve rezultate, te su emisije nastavile rasti. Iako je Europska Unija nominalno najsusretljivija u rjeaavanju problema globalnog zagrijavanja, ipak se, ato se emisija ti e, na razini regije ne ponaaa odr~ivo. Samo pojedine zemlje su izvraile svoje obveze predviene Kyotom, dok su mnoge joa daleko od tog cilja. Pri tom ne smijemo zaboraviti da su smanjenja predviena protokolom ''kozmeti ka'', te da su znanstvenici sa po etka lanka zahtijevali puno stro~i pristup. Unutar EU takoer postoji pritisak industrijskog (u posljednje vrijeme posebice automobilskog) lobija na regulative, ato ne liaava ni europske parlamentarce brige da se bave interesima profita, kad bi se zapravo trebali baviti globalnim zatopljenjem, i zaista brinuti o posljedicama. ZAKLJU NO RAZMATRANJE Analiza niza konkretnih oblika ponaaanja i meuodnosa socijalnih aktera unutar znanosti, unutar politike, te izmeu znanosti i politike ukazuje na dva osnovna zaklju ka. Prvi, znanost se dugo i mukotrpno bavila otkivanjem injenica o ljudskom utjecaju na globalno zagrijavanje. Budui su toj znanstvenoj istini suprotstavljeni konkretni, moni politi ki i ekonomski interesi, mnogo te~e je ialo s afirmacijom ove injenice u suvremenim druatvima kao skupu dinami nih i meusobno proturje nih partikularnih interesa. Drugi zaklju ak, ukazuje da je politika trenutno joa neu inkovita pred izazovom globalnog zagrijavanja. Suvremena dr~ava i sve politi ke institucije za sada ne mogu organizirati novi sustav poticajnih solucija, prinude, druatvenog ponaaanja koji bi vodio zna ajnijoj redukciji emisija stakleni kih plinova. Naaa je analiza pokazala da je globalno zagrijavanje prvenstveno uzrokovano politi kim i ekonomskim interesima razvijenih industrijaliziranih nacija. Da je ovje anstvo osloboeno druatvenih ograni enja, smanjenje emisija stakleni kih plinova, i odr~iviji na in organizacije opstanka bio bi rjeaiv problem. Dapa e, tehnologija koja bi problemom ovladala ve postoji. Ne samo to, u glasovitom Sternovom izvjeataju koji je izaaao 2006. godine, pokazano je kako ak ne postoje ni ekonomske prepreke. Daleko od toga, kretanje ususret zaustavljanju globalnog zagrijavanja zapravo stavlja manji teret na ekonomiju, nego da plaamo posljedice. Naime ako emisije nastave rasti sadaanjim tempom, globalni BND e biti izmeu 5% i 20% ni~i kroz sljedea dva stoljea nego ato je danas. U usporedbi s tim cijena zaustavljanja globalnog zatopljenja je prili no skromna. Ako je cilj stabiliziranje koncentracija CO2 na 550ppm, cijena iznosi samo 1% globalnog BND-a do 2050. godine. Problem je u tome ato u modernom politi kom i ekonomskom sistemu glavni pokreta  promjene nije briga za ljudsku dobrobit ili o uvanje okoliaa, ve stalni rast profita. Velike kompanije si mogu priuatiti da zaposle znanstvenike, utje u na donosioce odluka i manipuliraju javnim mnijenjem putem medija. Osim toga one direktno utje u na politi ke odluke putem financijskih donacija. Za uzvrat, one dobivaju dr~avne subvencije kako bi cijene njihovih proizvoda bile sve ni~e, profit sve vei, te kako bi zadr~ale konkurentnost na tr~iatu. No u modernom ekonomskom i politi kom sustavu kompetitivnost ne postoji samo meu velikim kompanijama, ve postoji i meu dr~avama koje se takoer bore za prostor na svjetskom tr~iatu, i za poziciju na svjetskoj ljestvici moi. Tako dr~ave koje trenutno imaju kontrolu nad resursima imaju i interes da se odr~i status quo. Kada uzmemo sve ovo u obzir, ne udi injenica da se joa niata konkretno po pitanju zaustavljanja globalnog zagrijavanja nije napravilo. Jedini sporazum koji su dogovorile industrijski razvijene zemlje svijeta, protokol iz Kyota, je pun nedostataka. Tako primjerice on uklju uje mogunost trgovanja emisijama kojom razvijene zemlje kupuju kvote CO2 od nerazvijenih koje nisu dosegle svoje kvote predviene protokolom. U takvoj situaciji nikakva ozbiljna promjena se ne mo~e dogoditi. Politi ke odluke su voene interesima profita, a nacionalne vlade su zapravo u funkciji nacionalnih ekonomskih interesa. O ito je da globalno zagrijavanje nije samo pitanje zaatite okoliaa, ve je problem ije rjeaavanje zahtjeva ekonomsku sposobnost i, ato je joa va~nije, politi ku volju. Iako na globalnom nivou politi ki poredak pokazuje nemo, ili bolje rei nevoljkost, u rjeaavanju ovog problema, na lokalnom nivou postoje institucije i pojedinci koji preuzimaju inicijativu. Posebno zanimljiv je primjer lokalnih inicijativa u SAD-u, dr~avi koja uporno odbija sudjelovati u zaustavljanju globalnog zagrijavanja. Godine 2005. Kalifornija (aesta najvea svjetska ekonomija i jedan od najvei emitera CO2) se obvezala da e smanjiti svoje emisije za 80% do razine 1990 do 2050 godine (gov.ca.gov, 27.09.2006.). Godine 2006. kalifornijski guverner Schwarzenegger predla~e formiranje Climate Action Bord, novog, centraliziranog odbora pod njegovim direktnim vodstvom, koji e voditi implementaciju jedne od najdalekose~nijih inicijativa na ameri kom tlu za smanjenje emisija stakleni kih plinova. Sve ovo e se postii raznim mjerama poput zahtjeva za veim udjelom energije iz obnovljivih izvora, te stro~ih standarda za emisije iz automobila. Od prosinca 2007. godine 750 ameri kih gradova, u 50 dr~ava, koji predstavljaju viae od 76 miliona amerikanaca koji podupiru Kyotski protokol, obvezuju se na zajedni ki cilj smanjenja emisija 7% ispod razine 1990. godine. Dakle, postoje mogunosti i unutar postojeih institucija da se politika usmjerava prema iznala~enju na ina borbe protiv klimatskih promjena. Ondje gdje su institucije neu inkovite, potreban je pritisak odozdo, za koji je sposobno samo educirano i osvijeateno civilno druatvo. Pretpostavka za to je transparentnost dr~avnih politika i komunikacija sa znanstvenom zajednicom. Dosadaanje akcije nisu bili u inkovite u stabiliziranju emisija stakleni kih plinova na prihvatljivoj razini. Budui da je problem klimatskih promjena globalan i u svojim uzrocima i posljedicama, potrebna je dugoro na sveobuhvatna meunarodna suradnja kako bi se ovladalo ovim problemom. Analiza druatvenih odnosa, kako kooperacije tako i sukoba interesa oko emisija stakleni kih plinova i globalnog zagrijavanja do sada nije bila  kako pokazuje malobrojna svjetska literatura  esta preokupacija sociologa. Ovim lankom htjeli smo dati naa doprinos toj diskusiji ija e druatvena va~nost, kako vjerujemo, sustavno rasti kako e rasti i problem klimatskih promjena kao druatveni, politi ki, globalno-razvojni problem. BILJE`KE:     PAGE  PAGE 8  Iz masu primjera dovoljno je izdvojiti ljeto 2003. kada je u Europi od posljedica toplotnog udara poginulo oko 30 000 ljudi, te injenicu da je u posljednjih 20 godina 79% ekonomskih gubitaka Europe uzrokovano ekstremnim vremenskim nepogodama (Lay i sur., 2007.).  Istra~ivanje je provedeno na Anktartici, stanica Vostock, na 2 km duga kom uzorku kore leda.  Godinu dana prije je Clintonova administracija potpisala sporazum u Kyotu. Javnost je bila vrlo blagonaklona planovima Clintonove administracije (a.  HYPERLINK "http://www.pbs.org" www.pbs.org, 24.04.2007.).  Osamdesetih godina radio je kao savjetnik u duhanskoj industriji koja je distribuirala 45 miliona dolara znanstvenicima koji su demantirali tezu da puaenje uzrokuje rak (c.,  HYPERLINK "http://www.pbs.org" www.pbs.org, 24.04.2007.).  Plitz vodi organizaciju Climate Science Watch, koja je izdala dva izvjeataja u kojima obznanjuje nedavne incidente zatajivanja znanstvenih dokaza.  Dr. Thomas Kudson, istra~iva  u National Oceanic and Atmospheric Administration, nakon ato je objavio airoko citiranu studiju Journal of Climate u kojoj povezuje vei intenzitet ekstremnih vremenskih nepogoda s globalnim zagrijavanjem, zabranjuje mu se javni nastup. Umjesto njega, NOAA po nalogu Bijele kue aalje drugog svog znanstvenika, koji je poznat po negiranju te teze. (b.  HYPERLINK "http://www.pbs.org" www.pbs.org, 24.04.2007.).  Australija je imala masovnu prenamjenu zemljiata te godine, posljedica ega su bile velike emisije uglji nog dioksida. Nakon 1990 te prakse (spaljivanje i sjea auma) zna ajno opadaju. Australska vlada je prihvatila poveanje emisija za 8% samo zato jer je znala da e moi bez puno truda ispuniti preuzete obveze.  Njema ka je npr. napravila veliki napredak u smanjenju svojih emisija za 17,2% u razdoblju 1990.-2004. No, 2006. godine njema ka vlada najavljuje da e svoju industriju ugljena izuzeti iz sustava trgovanja emisija. (unfccc.int, 16.11.2007.). LITERATURA: Abcnews (2007.) Exclusive: Cheney on Global Warming, http://abcnews.go.com/ Tehnology/Story?id=2898539&page, (23.02.2007) Ayers,E. (2000.) God's Last Offer  Negotiating for Sustainable Future, Four Walls Eight Windows, New York Australia and the Kyoto Protokol, Greenpeace Asia Pacific,  HYPERLINK "http://www.greenpeace.org/australia/issues/climate-change/solutions/" http://www.greenpeace.org/australia/issues/climate-change/solutions/political/ kyoto-protocol, (18.05.2007) Barnes, P. (2006.) Capitalism 3.0: A Guide to Reclaiming the Commons, Berret-Koehler Publishers, San Francisco Black, R. (2007.) EU's Energy Plans  How Revolutionary?,  HYPERLINK "http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6247723.stm" http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6247723.stm, (10.01.2007.) CBC News (14.02.2007.) Opposition MPs pass Kyoto bill despite Tory resistance,  HYPERLINK "http://www.cbc.ca/canada/story/2007/02/14/kyoto-vote.html" http://www.cbc.ca/canada/story/2007/02/14/kyoto-vote.html, (14.02.2007) DEFRA (2007.) New Bill and strategy lay foundations for tackling climate change  Miliband,  HYPERLINK "http://www.defra.gov.uk/news/2007/070313a.htm" http://www.defra.gov.uk/news/2007/070313a.htm, (13.03.2007.) Ecos Research Associates (2002.), Public Attitudes Towards the Kyoto Protokol  HYPERLINK "http://www.ekos.com/admin/articles/10June02KyotoProt.pdf" http://www.ekos.com/admin/articles/10June02KyotoProt.pdf, (10.06.2002.) EEA Report (2007.) Greenhouse Gass Emission trends and projections in Europe 2007: Tracking progres towards Kyoto targets, EEA, Copenhagen Flannery, T. (2005.) The Whether makers: the History and Future Impact of Climate Change, Penguin Books, London Global Climate Science Communications (1998.) Draft Global Climate Science Communications Plan,  HYPERLINK "http://www.edf.org/documents/3860_GlobalClimate SciencePlanMemo.pdf" http://www.edf.org/documents/3860_GlobalClimate SciencePlanMemo.pdf, (03.04.1998.) Gore, A. (2006.) Neugodna istina, Algoritam, Zagreb Guardian, EU Agrees Deal to Reduce Carbon Emissions by 20%,  HYPERLINK "http://www.guardian.co.uk/environment/2007/mar/09/europianunion.eu" www.guardian.co.uk/environment/2007/mar/09/europianunion.eu, (09.03.2007.) IPCC (2007.) IPCC Fourth Assessment report: Climate change 2007,  HYPERLINK "http://www.ipcc.ch/ipccreports/ar4-syr.htm" http://www.ipcc.ch/ipccreports/ar4-syr.htm, (17.11.2007.) Lay, V., Kufrin, K., Puak, J. (2007.) Kap preko ruba aae  Klimatske promjene Svijet i Hrvatska, Zagreb: Hrvatski Centar Znanje za Okolia Mason, C. (2006.) A Short History of the Future: Surviving the 2030 Spike, Earthscen, London MSNBC, 'Low-carbon economy' proposed for Europe, http://www.msnbc.msn. com/id/16560106/, 10.01.2007. Office of the Governor, Gov. Schwarzenegger Signs Landmark Legislation to Reduce Greenhouse Gas Emissions,  HYPERLINK "http://gov.ca.gov/index.php?/press-release/4111/" http://gov.ca.gov/index.php?/press-release/4111/, (27.09.2007.) Oxford Institute for Energy Studies , Oxford Energy Comment: Europe, Emissions and Echternach  assessing Brusseles' January 2008,  HYPERLINK "http://www.oxfordenergy.org/pdfs/comment_0108-1.pdf" http://www.oxfordenergy.org/pdfs/comment_0108-1.pdf (25.01.2008.) Perry, M. (2007.) Global Warming Overheats Australian Politics, http:// HYPERLINK "http://www.alternet.org/thenews/newsdesk/SYD147994.htm" www.alternet.org/thenews/newsdesk/SYD147994.htm, (04.06.2007.) Stern, N. (2006.) Stern Review: the Economisc of Climate Change,  HYPERLINK "http://www.hmtreasury.gov.uk/independent_reviews/stern_review_economics_climate_change/stern_review_report.cfm" http://www.hmtreasury.gov.uk/independent_reviews/stern_review_economics_climate_change/stern_review_report.cfm , (07.08.2007.) The New York Times (1998.) Industrial Group Plans to Battle Climate Treaty,  HYPERLINK "http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9403E3DC103FF935A15757C0A96E958260&sec=&spon=&pagewanted=all" http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9403E3DC103FF935A15757C0A96E958260&sec=&spon=&pagewanted=all, (26.04.1998) UNFCCC website, http://unfccc.int/, (16.11.2007.) Weart, S., R., (2008.) The Discovery of Global Warming,  HYPERLINK "http://www.aip.org/history/climate/co2.htm" http://www.aip.org/history/climate/co2.htm, (03.01.2008.) Worldwatch Institute, (2006.) Vital signs: the Trends that are Shaping our Future, Worldwatch Institute, USA WWF (2005.) ko-Institut report: ''The environmental effectivness and economic efficiency of the EU ETS'',  HYPERLINK "http://www.panda.org/about_wwf/where_" http://www.panda.org/about_wwf/where_ we work/europe/what_we_do/epo/initiatives/climate/publications/index.cfm?uNewsID=50500, (09.11.2005.) Zill de Granados, O., Thompson, A.C. (2007.) The Manipulation of Science,  HYPERLINK "http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/manipulation.html" http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/manipulation.html, (24.04.2007.) a. Zill de Granados, O. (2007.) Suppression of Science,  HYPERLINK "http://www.pbs.org/ wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/suppressed.html" http://www.pbs.org/ wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/suppressed.html, (24.04.2007.) b. Zill de Granados, O. (2007) The Doubters of Global Warming,  HYPERLINK "http://www.pbs" http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/skeptics.html, (24.04.2007.) X Z \ ",#.#<#@#n#p#r#$$@$$$$4%6%:%@%B%D%v%&&&'N(n(b)f))))`***T+V+L.N.|.~../˽˯ҽҨzs hh/ hh3 hh!N hhH hh W hh,phP6) hh}G hhS hh} hho hhQ, hh0 hh hhR hhDT hh@o` hh 2 hhEhQV hh-\ D1??? IfMPUeZmdzT~,Ώ&ܓBHֳjln $da$gdp& $da$gd}////@1B1D11223f6j6666768t8J9L9::l::::J;L;N;r;t;x;;;;;;;<<l==ٹĝďyĹrrrk hhr hh9 hhE5hh100J>*B*phjhh10Ujhh10UjhA0JU hh0 hh`hP6) hh10 hh hhcG hh_h hh3 hhGu hh!N hhQ,h v(==>?&?d??????@AABBCC(C*CD>E,F:FFGGGGHHIII IIJRJZKKLLLdMfMvNz hhGu hhgr hh hh4[ hhu hh hh hh`S hhx$ hh/ hh[ hh; hhw} hhZJhhFp5 hh/g hhr hhFp hh;`-vNNNPOxOOOOOOOOPPPPPPRRRRR2UBUDUFUXUUUUU V6VPVVVVVV W̡̳̙뒋}vkvjhhG-U hhG- hhq hhO hh hhVCOhh H* hhuhh{`~B*ph3f hh{`~ hh+%hP6) hh[ hh hhBbB*ph3jhhBb0JU hhZJ hhgz hh ( WWW4W6WVWXWWWXXX|X~XXXXY*[.[0[|[~[[[[[[[[\\]\_``a»´ɭ~Эwsle^e hhC hhhQ hhh v hhOhh+%0J>*B*phjhh+%Ujhh+%U hh+% hhl hh c hhVCO hhq hh, hhG-hhG-0J>*B*phjhhG-UjhhG-U$aabbccccde i*i.i*B*phjUhhUjhhU hhhJ; hhN hh:N hh[l hh# hhC hh hhi hh c hhTE hhJ} hhg hh/0 hh( hh(Ƃ&*,0BlĄԅ,<>@`*bdv̏Ώ~$&F{sl hh?uhwFB*phhqrV hhQ hhL2 hh} * hhehh[l5hhY35hh Q5 hhr, hh;` hhY3 hh hh hhs}I hh* hh hh# hh hh08*2|~’ؒޒLړܓH^̕02>@BLR~4jlnڗz 8<Ľ hh J hhOY hh\. hh{h{ hhC hh* hh3b hhn} hh$G hh- hh$ hh`S hhQhqrV hh?u hhek hh} * hhe0<JNНҝԝD"`(BFTDFH2@J,,Dޭ~ռ|umuf hh"hh4[ H* hh hh hht hh4[ hhnp hhQ} hhJ@A hhv~hhr H* hh hqrV hhr hhC hh  hh hh3b hhek hh JhhyjH* hhyj%Ю|24HNԳֳx"(jlnptv~~voh~ h5>* hN^hp&hN^hp&5 hp&5hhU@>5 hhwFhwF hh?u hh$ hhg0 hhO hh hhhh`&>* hh! hh hhE~ hht hh hh hh" hhXbz&nprtvxz|~ $da$gd}gdp& $dha$gdp&~¼μмҼּؼھĿƿȿ\468ſſſŰſϦ{j.h h Ujh h U h h hD hs5h jhs50JUh}0JmHnHuhs5 hs50Jjhs50JUhZKjhZKUhh >*hhg05 hawp5 hP6)5 hW5 h,5+ҼԼּĿpNzv`bdfhj $da$gd,$a$gd,$a$gdug$a$gdfh]hgd< &`#$gd128NPlprt:,.NP68tvxɺɬɌummm\ hfhfCJOJQJ^JaJhfCJaJhr^*hf6CJaJhfhfCJaJ!jhfhf0JCJUaJhjhj0J>*B*phjhjhjUjhjhjUh{ hjhjhjjhj0JUhs5h jh h Uh h 0J>*B*phxz|~zB&`rz|LvxȼԴԬԬԝԋxnjc\c\cRjhs50JU hwFhwF hwFhAhAjhA0JU$hughug0J>*B*CJaJph#jhughugCJUaJjhughugCJUaJhp&CJaJhr^*CJaJhr^*hr^*6CJaJhr^*hug6CJaJhughugCJaJhugjhug0JU#hfhf>*CJOJQJ^JaJxz$&(Z^b v$jlJdfBqdhN^h,0JB*phjMhN^h,>*UjhN^h,>*UhN^h,56hN^h,5>*hN^h,>*hN^h,6 hN^h,hN^h,5h,h,h,CJaJh,h@CJaJh,h CJaJh,hp&CJaJh,hs5CJaJhs5"jlnprtvxz|~lfDFv,$ & Fda$gd, $da$gd,BDPh@BDprvxJNP$&DFprt,˻Ӯ蕣}oj hN^h,Uj hN^h,UhN^h,56j# hN^h,UjhN^h,UhN^h,0JB*phjhN^h,>*UhN^h,>*jhN^h,>*UhN^h,6 hN^h,hP6)hN^h,5B*ph3f+,HZbdf 0Rtv  F "$xz^HjlǷϪ𑟪jhN^h,UjhN^h,UjhN^h,UhN^h,0JB*phjhN^h,>*UhN^h,>*jhN^h,>*UhN^h,56hN^h,5>* hN^h,hN^h,60l6(D0h,.02468 $dha$gd, & Fddd[$\$gd, & Fdgdnw  & Fdgd,$ & Fda$gd,lv46f ^&(L@Ɵ󘐘wjbhN^h,>*hN^h,0JB*phjXhN^h,UjhN^h,UhN^h,6 hN^h,$hN^h,0J5B*CJaJph&jhN^h,5CJUaJ jhN^h,5CJUaJhN^h,5>*CJaJhN^h,56CJaJhN^h,5CJaJ @BDDFH@BD "$BDzҶٶҔÆvj\vvRhN^h,0J5jhN^h,UhN^h,0J5\jhN^h,0J5U\hN^h,0J5CJaJhN^h,5>*jhN^h,>*UhN^h,>*jhN^h,>*UhN^h,6 hN^hnw hN^h,hN^h,0JB*phjhN^h,UjhN^h,U.0^jl2dfh:@BD&^`bǿǢܘyiy\yyhN^h,0JB*phjWhN^h,>*UjhN^h,>*UhN^h,56hN^h,6hnwhnw5>*hnwhnw0JB*phj6hnwhnw>*Uhnwhnw>*jhnwhnw>*Uhnwhnw6hnwhnwh,5hN^h,>* hN^h,hN^h,5$bFHJ8:<tvx ,.0268:<>ƺƺƒ~zrhh >*h>Lh}h1h~hZKhs5hN^h,5jhN^h,>*UjhN^h,>*UhN^h,6hP6) hN^h,hN^h,0JB*phjhN^h,>*UjdhN^h,>*UhN^h,>*%8:<> $da$gd}31h;0BP. A!"#$% DyK jelena.pudjak@pilar.hryK <mailto:jelena.pudjak@pilar.hrDyK $http://query.nytimes.com,26.04.1998yK Jhttp://query.nytimes.com,26.04.1998/DyK www.greenpeace.orgyK 6http://www.greenpeace.org/DyK www.guardian.co.ukyK 6http://www.guardian.co.uk/DyK www.msnbc.msn.comyK 4http://www.msnbc.msn.com/DyK www.oxfordenergy.orgyK :http://www.oxfordenergy.org/DyK  www.pbs.orgyK (http://www.pbs.org/DyK  www.pbs.orgyK (http://www.pbs.org/DyK  www.pbs.orgyK (http://www.pbs.org/DyK Ehttp://www.greenpeace.org/australia/issues/climate-change/solutions/yK http://www.greenpeace.org/australia/issues/climate-change/solutions/MDyK 6http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6247723.stmyK lhttp://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6247723.stm]DyK :http://www.cbc.ca/canada/story/2007/02/14/kyoto-vote.htmlyK thttp://www.cbc.ca/canada/story/2007/02/14/kyoto-vote.html-DyK .http://www.defra.gov.uk/news/2007/070313a.htmyK \http://www.defra.gov.uk/news/2007/070313a.htmYDyK 9http://www.ekos.com/admin/articles/10June02KyotoProt.pdfyK rhttp://www.ekos.com/admin/articles/10June02KyotoProt.pdfDyK Dhttp://www.edf.org/documents/3860_GlobalClimate SciencePlanMemo.pdfyK http://www.edf.org/documents/3860_GlobalClimate SciencePlanMemo.pdfsDyK <www.guardian.co.uk/environment/2007/mar/09/europianunion.euyK http://www.guardian.co.uk/environment/2007/mar/09/europianunion.eu!DyK +http://www.ipcc.ch/ipccreports/ar4-syr.htmyK Vhttp://www.ipcc.ch/ipccreports/ar4-syr.htm9DyK 1http://gov.ca.gov/index.php?/press-release/4111/yK bhttp://gov.ca.gov/index.php?/press-release/4111/EDyK 4http://www.oxfordenergy.org/pdfs/comment_0108-1.pdfyK hhttp://www.oxfordenergy.org/pdfs/comment_0108-1.pdfCDyK 0www.alternet.org/thenews/newsdesk/SYD147994.htmyK nhttp://www.alternet.org/thenews/newsdesk/SYD147994.htm1DyK ohttp://www.hmtreasury.gov.uk/independent_reviews/stern_review_economics_climate_change/stern_review_report.cfmyK http://www.hmtreasury.gov.uk/independent_reviews/stern_review_economics_climate_change/stern_review_report.cfm%DyK lhttp://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9403E3DC103FF935A15757C0A96E958260&sec=&spon=&pagewanted=allyK http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9403E3DC103FF935A15757C0A96E958260&sec=&spon=&pagewanted=all!DyK +http://www.aip.org/history/climate/co2.htmyK Vhttp://www.aip.org/history/climate/co2.htm DyK &http://www.panda.org/about_wwf/where_yK Lhttp://www.panda.org/about_wwf/where_DyK Nhttp://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/manipulation.htmlyK http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/manipulation.htmlDyK Mhttp://www.pbs.org/ wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/suppressed.htmlyK http://www.pbs.org/ wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/suppressed.htmlDyK http://www.pbsyK http://www.pbs/@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHR@R b Heading 1dd@&[$\$5CJ0KH$\aJ0V@V +% Heading 3$<@&5CJOJQJ\^JaJDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List4 @4 <Footer  p#.)@. < Page Number6U@6 s}I Hyperlink >*B*phB^@"B  Normal (Web)dd[$\$*W@1* Strong5\>B> B Footnote TextCJaJ@&Q@ BFootnote ReferenceH*<+@b< B Endnote TextCJaJ>*@q> BEndnote ReferenceH*FV@F GFollowedHyperlink >*B* ph 5yUXQh8m3 i?.".4q*^H+n%)/258O:DHHHLLMOPRXp[]$__b9d6hl?ABDENOP[\]^h"  !"#$%3N0t >K}+{|}~000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@000000000000000000@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I00,@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@0@00008000I0*^+n%)/258PRXp[]$__b9d6hltpvj8ɑ^"3N0t >K}+{K00PηK00+K00+K00K00K00K00K00K00I00I00I00I00I00I00I00K00K00kK00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K0 0K0 0K00K00K00K0&0K00K00K00K0*0K0*0K00K00K0,0K0.0K00 0$K00sK00K00K00P00K00 @00K00K0>0K020@0@0@0K070@0K00K00@0@0K0 0K00K0B0  @0K00K0>0I0 0I00I00K00@0@0@0K00 00 $$$'xV%B3 ?GT`abphy4Ƨ0X /=vN WahqƂ<~8xxB,l@b>vyz{|}~    &[nj8>w <xq5ShSSbCl|$9XXXXXX  '!!".DfrL c ? . k @ y 9}PC M~V(X(pWbT"XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX<=Ob$Jm.Ab$`̈8瘯RgUjőftAb$S^Q]0R$G 35/q}wv@<0(  B S  ?25:>>FbiX_^cE M W ` !!""/#2#C$H$$$%%5&8&9&B&Z&f&&()(/(5())4)A){++++++++++++q,z,,,,, ----}..........i/p/?0D0G0N0p0x0000000v1y1&202 444444 4+4,44464>4C4N4U4]4^4h4n4t4666!688S8d8n8u8v8|89919>9::::::==<=D=f?k?@@KARASA\AAAAA=BBB2C9CDDIDFF5G8GJJ NNcNhNOOPP!R(RRR#S*SSSSSSSSSTT T'T|UUUUUUWWXXXXXXY Y:YBYCYIYMYUYYYYY:Z?Z@ZHZZZZZ^[f[t[{[|[[[[[[9]@]A]F]m]u]]]]]_ _____aab#b%b-bd$d&d.dddddddeeeeeeeeTfXf[f`fifpfffgggggggg$h,h6h:h;h?hiiiik kQkWkXk_kkkllmmmmmmmmmmmmmmBnKnnnnnnnnnoo0p8pDpLpNpVpppppttQwXwxxyy z%zzz{{{{{{||}&}}}}}~ ~~~=~G~H~M~Q~U~V~_~IMNTRWXbchjvw}bhY_6>?LMS-3ɏӏ Ɠϓ#$+,2|ILQYZbciȧ 'AG̬Ҭ ʽѽҽս&)-0drnu99;;<<>?ABDE]^ @J(./5DLMTYdes.13:CLNT_f$),-2=GHLMT +5=BFPQTU\^delmw}RVeopstxy~BFKSXcdghpqx  *01:;BCFGL *;CLSTYZahrt| &'./= (-348<BCIJSTV %'.RWX_cfoxy| +,12:;FJPQ[`i !")3<AKNWXacj#$./7 ",-238<BCJKQRY}+5INOTVYZ`aejq~ z~~34p)*]^GH*+mn%%))//22558889N:O:DDHHHHLLMMOOPPRRiSSXXo[p[~]]#_$___bb8d9d5h6hll;m?ABDE]^`gj^M{!$"&23MN/0st =>JK|}*+z~z7z799>>7N7N;NDN-/899;;<<>?ABDE]^^RfhhY %&&|*||~~9999;;<<>?ABDE]^~q$ Ph"q fhn`ZtBrvt^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.hhh^h`OJPJQJ^Jo(hH-h88^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJ^Jo(hHohxx^x`OJQJo(hHhHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHhh^h`OJPJQJ^Jo(hH-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHtBrvnh"q q$p"p"fk^3J2a!Zr3OjASn%2sPe8GZJ`-7n[ NrE r Yw &8 E 4[ pp (. j''EqK I12<2pb 7 @n} Y8MA Ve   ; _ |7!"!"e##q#Q#$+%/&qa''k#(P6)3k)} *r^*Q,-.T//0260g01H1*R1>u12 2A^2b|2" 3K3tr3E5J5=7L7}78.808\8-8 :':J;G<{/<K{<T=U@>N>q>CN?Y?s@J@A}A*CfD0D*ND(ETEZEQXFcG$HxIs}IeJKZK&L!N:NVCO gOHfPPQ}R`S\T@T4 T1VQVVVqrV WnYOY4Z@ZpZ[[:[v]N^r_y_E-`\`@o` ab-b3bBb ceccUdkd~eeGeLef[,g/gOgZg5]gh_hthh)iWi#j+8jekk.k,mUEmOmooIoSoFpnpawpuq(r[rgratBu uuGu vwvnwXbzgzb{q{J}}k}Q}w} {}r~E~{`~v~r3O=f[Z Rpb-|~,MC$G;<ejcxHQ\aiui2b7}8x$<#mn BU[_b^g x#?u$$0aD0O*EVN?AejI-Oxx7lH lDSQuqx_EkYOe[l,pBk}GT}ggL2[`&s5JG1H Q($:=Q\woi9f}!u}dmr `W$>LWtC/Or,1l PhQfUq}R ;`s')N72 ,'LG- Dp1tf,K{ e{!6\''@wFF JL3OlE fs -Z-5yGlp&/D Y(H QR \.STB. ]'0Y35LDTZ^uguS}Onl@998q99  "#&'),-/2456789>ADGHLMRUWY]^_achjmqq@@ @@@@@@@@ @&@(@*@0@2@4@:@>@B@H@L@N@T@V@Z@`@b@f@l@p@r@t@v@x@z@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialCFComic Sans MS?5 z Courier New;WingdingsB1sf!F coʧde!s!4d 2QHX ?u2ZNANJE JE (NE)MO Jelena Puak Jelena Puak    Oh+'0 , L X d p|ZNANJE JE (NE)MOJelena PuakNormalJelena Puak5Microsoft Office Word@@R@@V1eoʧ՜.+,D՜.+,D hp   Ivo Pilared ZNANJE JE (NE)MO Title< 8@ _PID_HLINKSANDhttp://www.oxfordenergy.org/]F http://www.msnbc.msn.com/v3 http://www.guardian.co.uk/;2http://www.greenpeace.org/C%http://query.nytimes.com,26.04.1998/8Vmailto:jelena.pudjak@pilar.hr2(<http://www.pbs/ H9Mhttp://www.pbs.org/ wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/suppressed.html6Nhttp://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/hotpolitics/reports/manipulation.html,@3&http://www.panda.org/about_wwf/where_ee0+http://www.aip.org/history/climate/co2.htme--lhttp://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9403E3DC103FF935A15757C0A96E958260&sec=&spon=&pagewanted=all"*ohttp://www.hmtreasury.gov.uk/independent_reviews/stern_review_economics_climate_change/stern_review_report.cfmq7'7http://www.alternet.org/thenews/newsdesk/SYD147994.htm +$4http://www.oxfordenergy.org/pdfs/comment_0108-1.pdf!1http://gov.ca.gov/index.php?/press-release/4111/1?+http://www.ipcc.ch/ipccreports/ar4-syr.htm#7Chttp://www.guardian.co.uk/environment/2007/mar/09/europianunion.eueDhttp://www.edf.org/documents/3860_GlobalClimate SciencePlanMemo.pdfR9http://www.ekos.com/admin/articles/10June02KyotoProt.pdfJU.http://www.defra.gov.uk/news/2007/070313a.htm M:http://www.cbc.ca/canada/story/2007/02/14/kyoto-vote.html 6http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6247723.stmJ Ehttp://www.greenpeace.org/australia/issues/climate-change/solutions/n http://www.pbs.org/n http://www.pbs.org/n http://www.pbs.org/  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'(*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\^_`abcdfghijklmrRoot Entry F@3 @etData m 1Table)fWordDocument5.SummaryInformation(]DocumentSummaryInformation8eCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q