Pregled bibliografske jedinice broj: 3912
Elektronskomikroskopska i svjetlosnomikroskopska istraživanja masne jetre u dobrog dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskog mora
Elektronskomikroskopska i svjetlosnomikroskopska istraživanja masne jetre u dobrog dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskog mora, 1997. (ostali članci/prilozi).
CROSBI ID: 3912 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Elektronskomikroskopska i svjetlosnomikroskopska istraživanja masne jetre u dobrog dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskog mora
(Electronmicroscopical and lightmicroscopical studies of fatty liver in bottlenose dolphin (Tursiops truncatus) from the Adriatic sea)
Autori
Gomerčić, Hrvoje ; Huber, Đuro ; Gomerčić, Vera ; Vuković, Snježana ; Škrtić, Darinka ; Gomerčić, Tomislav ; Dobranić, Vesna
Izvornik
Program 5. godišnjeg znanstvenog sastanka Sekcije za elektronsku mikroskopiju Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb, 19. prosinca 1997.
Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostali članci/prilozi
Godina
1997
Ključne riječi
dobri dupin; Tursiops truncatus; masna jetra; elektronska mikroskopija; svjetlosna mikroskopija; Jadransko more; Hrvatska
(bottlenose dolphin; Tursiops truncatus; fatty liver; EM microscopy; light microscopy; Adriatic Sea; Croatia)
Sažetak
Jetra kao jedan od najvažnijih metaboličkih organa sudjeluje u pretvorbi i sintezi brojnih biološki važnih tvari. Njena najočitija funkcija je pretvorba svih tvari koje su putem hrane ušle u probavne organe i koje se resorbiraju u crijevu. Vrlo često među tim tvarima ima i mnogo toksičnih tvari koje jetra na jedan od mnogih načina čini neškodljivim za organizam. Parenhim jetre, odnosno hepatociti su u tijesnom kontaktu s krvlju, naročito onom koja dolazi iz probavnih organa. Tako su hepatociti stalno pod pritiskom djelovanja tvari, često toksičnih, iz probavnog trakta. Uz to na hepatocite mogu djelovati i specifične hepatotoksične tvari, kao i specifične bakterije ili virusi. Ukoliko količina takvih štetnih tvari ili učestalost njihovog djelovanja prelazi prag podnošljivosti za hepatocite, u njima će u početku dolaziti do popravljivih, a kasnije i nepopravljivih promjena, pa konačno i do smrti pojedinih ili većeg broja hepatocita. Najčešći odgovor hepatocita na nepodnošljive štetne podražaje je, u početku nakupljanje povećanih količina masnih tvari (masna infiltracija i degeneracija), a kasnije apoptoza i nekroza većeg broja hepatocita, te ukoliko je podražaj dovoljno dugo trajao prije smrti i ciroza jetre. Sve ove promjene najsigurnije se mogu utvrditi pretragom naročito mikroskopskom (bilo svjetlosnom, bilo elektronskom) jetrenog tkiva. Ovakve spontane promjene su vrlo često utvrđene u ljudi i različitih vrsta životinja kao posljedica različitih bolesti ili otrovanja, ili kao slučajni nalazi u mrtvih jedinki koje su letalno završile iz nekih drugih razloga. Ovakvo patološko nakupljanje manjih količina masti u jetri morskih sisavaca, poglavito dupina je rijetko nađeno i to redovito kao slučajni nalaz koji nije bio uzrok smrti životinja. Tako su masnu degeneraciju hepatocita u zatočenih dupina našli Simpson i Gardner (1972), a spominju je kao slučajni nalaz i Gomerčić i sur. (1998). Parazitarni holangitis i periholangitis opisali su u slobodno živućih dupina Kuiken i sur. (1996) i Siebert i sur. (1996), dok je Lipscomb (1996) u slobodno živućeg odraslog dupina opisao fibrozu jetre, a Birkun (1996) u većeg broja dupina u zatočeništvu kongestiju i stazu krvi u jetri, te degeneraciju i nekrozu hepatocita. Međutim, u literaturi nisu nađeni podaci koji bi govorili o masnoj jetri dupina kao uzroku smrti životinje. Zbog toga na ovom mjestu iznosimo slučaj slobodnoživućeg dupina iz Jadranskog mora koji je najvjerojatnije uginuo zbog nepopravljivih i izrazito jakih promjena na jetri.
Istraživanje je izvršeno na dobrom dupinu (Tursiops truncatus, Montagu 1821) iz Jadranskog mora, koji je uginuo 8. listopada 1997. godine u Pirovcu pokraj Šibenika. Bila je to stara ženka, koja je više puta rađala, mase 214 kg i dužine 288 cm. Prije smrti životinja je pokazivala znakove dezorijentacije, tj. plivala je u krugu i preokretala se oko podužne osi. Konačno se nasukala na obali gdje je uginula.
Kao kontrola za usporedbu korištena su trupla i tkiva jednog muškog i jednog ženskog dupina, starih 4 i 9 godina, koji su bili klinički vjerojatno zdravi, a utopili su se u moru zapetljavši se u ribarske mreže.
Životinja je smrznuta i dopremljena u Zagreb, gdje je na Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta izvršena razudba životinje, te su uzeti uzorci za mikroskopsku, bakteriološku i virusološku pretragu, te pretragu na teške kovine. Među ostalim, uzorci jetre su fiksirani u 4% formalinu i osmijevom tetroksidu, te su preparati obojeni s hemalaun-eozinom, postupkom po Malloryju, PAS postupkom, te sa Sudan black B i Sudan III., a za elektronsku mikroskopiju s uranil acetatom (Culling, 1974). Preparati su pregledavani i fotografirani svjetlosnim mikroskoom Nikon Microphot-FXA, te elektronskim mikroskopom JEM JEOL 1200.
Među ostalim, razudbom trupla uginulog dupina je utvrđen vrlo jaki potkožni edem (između masnog omotača, engl. "blubber" i mišićja) dorzolateralnom stranom čitave dužine tijela, debljine 2,8 cm kojeg je činila bistra svijetložućkasta tekućina. Povećana količina bistre svijetložućkaste tekućine je nađena i u peritonealnoj, pleuralnim i perikardijalnoj šupljini. Također je uočen i lagani edem mozga. Najizrazitija promjena je nađena na jetri, koja je bila izrazito žute boje za razliku od jetre zdravih dupina. Nije bila povećana, ali je bila vrlo krhke konzistencije, tako da se nakon odizanja čahure na sam dodir pincetom raspadala bez krvarenja. Makroskopskim pregledom nisu uočene neke druge značajnije promjene, koje bi upućivale na uzrok smrti ove ženke dupina.
Svjetlosnomikroskopskom pretragom jetre uočena je potpuna dezintegracija jetrene strukture, gotovo potpuno odsustvo krvi te vrlo jaka masna degeneracija parenhima. Nije uočeno povećanje količine vezivnog tkiva. Količina glikogena je gotovo nezamjetljiva kao i u zdravih istraženih dupina.
Elektronskomikroskopskom pretragom je uočeno da ne postoji niti jedan nepromijenjeni hepatocit. U svih hepatocita stanične membrane su se u potpunosti izgubile, a naziru se samo ostaci pojedinih staničnih organela, pretežno nabreknutih mitohondrija, te proširenog endoplazmatskog retikuluma. Najbolje su ostale sačuvane stanične jezgre, međutim i u njima je redovito došlo do kondenzacije kromatina i početnih znakova kariolize s početkom proširenja perinuklearnih prostora i prekida jezgrene membrane. U čitavom raspadnutom jetrenom parenhimu nalaze se brojne manje ili nešto veće masne kapljice. Uopće nisu uočeni eritrociti u tkivu jetre, a sinusoide te endotel i Disseovi prostori su u potpunosti propali, te se može zaključiti da su svi pregledani dijelovi jetre potpuno nekrotizirali.
Na osnovi razudbenog nalaza, svjetlosnomikroskopske i elektronsko-mikroskopske pretrage jetrenog tkiva, može se zaključiti da je u uginulog dupina došlo do relativno naglog i brzog gubitka funkcije jetre uslijed nepopravljivih promjena parenhima odnosno hepatocita, koje su se očitovale pojavom masne degeneracije i konačno potpunom nekrozom hepatocita. Posljedica ovakvih drastičnih ultramikroskopskih i mikroskopskih promjena jetrenih stanica, svakako su nađeni potkožni edem, hidrops seroznih šupljina i blagi edem mozga, te vjerojatno brza intoksikacija organizma, koja je konačno dovela do smrti ove ženske jedinke dobrog dupina. Najvjerojatnije je da je ovo oštećenje jetre bilo akutnog toka, jer uopće nije došlo do pojave povećanja količine vezivnog tkiva, tj. do znakova ciroze, pa se može pretpostaviti da je životinja relativno kratko bolovala, na što upućuje i opće dobro stanje životinje bez znakova kahektičnosti.
O uzrocima ovog oštećenja jetre može se samo nagađati jer postoji ogroman broj hepatotoksičnih agensa koji bi mogli izazvati ovakve promjene na jetri, a do sada takva spontana oštećenja nisu opisana u dupina, pogotovo ne u dupina iz Jadranskog mora.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
053016
Ustanove:
Veterinarski fakultet, Zagreb
Profili:
Đuro Huber
(autor)
Vera Gomerčić
(autor)
Darinka Škrtić
(autor)
Vesna Dobranić
(autor)
Snježana Vuković
(autor)
Hrvoje Gomerčić
(autor)