Naslov
Problem doseljenja Slavena/Hrvata na istočni Jadran i šire zaleđe u svjetlu arheoloških nalaza
(The problem of Settlement of Slavs/Croats on the Eastern Adriatic and its Hinterland in the Light of Archaeological Findings)

Autori
Fabijanić, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju

Mjesto
Zadar

Datum
30.04

Godina
2009

Stranica
240

Mentor
Uglešić, Ante

Ključne riječi
Slaveni/Hrvati; Hrvati; doseljenje Hrvata; rani srednji vijek; istočni Jadran; arheologija
(Slavs/Croats; Croats; settlement of Croats; early middle ages; eastern Adriatic; archaeology)

Sažetak
Pojava Slavena/Hrvata na prostorima istočnog Jadrana i šireg zaobalja i njihovo naseljavanje na tim prostorima još uvijek je jedno od najkontroverznijih dijelova naše prošlosti. Stoljeća promišljanja iznjedrila su mnoštvo teorija koje su nastojale objasniti doseljenje i posljedičnu etnogenezu Hrvata i to u rasponu od ozbiljnih i argumentiranih teorija do „ pseudoznanstvenih“ teza koje su popularnost obično stjecale u turbulentnim povijesnim vremenima. Složeni proces doseobe moguće je pratiti temeljem raznovrsne građe: povijesne, arheološke, antropološke, lingvističke itd. U ovoj smo se radnji bavili samo analizom arheoloških nalaza s posebnim osvrtom na one artefakte i elemente duhovne kulture koji ukazuju na prisutnost novodoseljenog stanovništva, tj. predstavljaju novost u arheološkoj slici tih prostora. Pri tome smo radnju temeljili isključivo na objavljenoj znanstvenoj literaturi. Nemogućnosti točnog određivanja okolnosti vezanih uz doseljenje Slavena/Hrvata pridonijelo je nepostojanje pouzdanih povijesnih izvora. Stoga, nimalo nije iznenađujući nastanak mnoštva teorija o seobi. Najčešća je ona o tzv. „ dvostrukoj seobi“ u VII. stoljeću po kojoj bi najprije došlo do doseljenja Slavena, a par desetljeća potom i Hrvata. Radikalna verzija te teorije je ona po kojoj je do doseljenja Hrvata došlo gotovo dva stoljeća nakon seobe Slavena, tj. krajem VIII. stoljeća. Poznate su teze i o autohtonosti Hrvata i o iranskom podrijetlu Hrvata, a iznijeto je i mišljenje o Hrvatima kao socijalnoj, a ne etničkoj kategoriji. Glede arheologije, teza o dvostrukoj doseobi je slabo argumentirana arheološkim nalazima što je utemeljeno na činjenici da je u ovome trenutku nemoguće razlikovati arheološku ostavštinu ta dva, vremenski bliska vala seoba. Arheološki nalazi koji se koriste za argumentiranje tezi o seobi Hrvata početkom IX. stoljeća nisu dovoljno argumentirani. Pojedinačni nalazi su često služili pojedinim autorima i za iznošenje teza o autohtonosti i iranskom porijeklu Hrvata. U svakom slučaju, arheološki se nalazi u načelu ne koriste u dovoljnoj mjeri za rješavanje ovih problema. Jedan od nedvojbenih pokazatelja prisutnosti novoga stanovništva na istočnoj jadranskoj obali i zaobalju je ritus incineracije. Uz mnoštvo indicija za postojanje toga ritusa, koje su u radnji detaljno opisane, korištenje toga ritusa nedvojbeno je dokazano istraživanjem položaja Kašić – Maklinovo brdo, vinograd S. Drče, a kasnije potvrđeno na položaju Dubravice. Malobrojnost tih položaja posljedica je male dubine ukapanja urni i kulturnim, društvenim i vjerskim utjecajima kasnoantičkog stanovništva. Ujedno, izneseno je mišljenje da teze o biritualnosti na pojedinim položajima nisu dovoljno argumentirane te da se u ovom trenutku ne mogu prihvatiti. Ritus inhumacije je daleko bolje poznat. Kosturna groblja mogu se podijeliti na ona s poganskim osobinama pokapanja i ona koja te osobine nemaju. Posebna je pozornost posvećena grobljima s poganskim načinom pokapanja jer ona sadrže elemente materijalne i duhovne kulture nepoznate kasnoantičkom autohtonom stanovništvu. Istovremeno su na njima uočljivi bizantski i franački uplivi, očiti kroz kulturne utjecaje i direktan import. Gornja se granica postojanja tih grobalja smješta u sredinu IX. stoljeća iako pri tome trebamo imati na umu da retencije poganskog ritusa mogu opstati i više desetljeća nakon formalnog pokrštenja. Donja je granica, unutar VII. ili VIII. stoljeća, još uvijek nejasna i unatoč činjenici da je danas poznato preko 40 položaja na kojima su ta groblja istražena ili samo indicirana. U radnji je opisana topografska raširenost tih grobalja s posebnim obzirom na odnos novoga stanovništva i bizantskih gradova, njihov smještaj i tipovi grobova. Posebna je pažnja posvećena ukopima u drvene ljesove koji se ne smatraju elementom prenesenim iz pradomovine, nego odrazom socijalnog statusa. Nova istraživanja grobnih humaka u Krnezi dokazala su da je novodoseljeno stanovništvo koristilo prapovijesne humke za ukope, čemu je u radnju posvećena posebna pozornost. Od mnoštva kategorija grobnih nalaza, posebna je pažnja posvećena keramici. Ona ima sve najvažnije odlike slavenske keramike, ali je nesumnjivo bila pod utjecajem razvijenije kasnoantičke produkcije. Međutim, veliki problem kod izučavanja ranosrednjovjekovne keramike jest nepostojanje modernih studija o keramici, kako onoj ranosrednjovjekovnoj tako i onoj kasnoantičkoj, što dovodi do situacije da se ove dvije vrste keramike ponekad odvajaju na temelju dojma, a ne egzaktnih podataka. Za razliku od grobne keramike, ona naseobinska je daleko slabije poznata. Podatci iz Nina pokazuju da određene razlike između ove dvije keramičke vrste postoje, ali istovremeno primjetno je i dosta sličnih osobina. Ostale vrste grobnih nalaza nisu detaljnije elaborirane. Ipak, nešto više pažnje posvećeno je nekim nakitnim oblicima koji se u domaćoj literaturi spominju u kontekstu doseljenja, poput luksuznih zlatnih zvjezdolikih naušnica za koje je izneseno mišljenje da su pripadale kasnoantičkom stanovništvu. Iznesena je i problematika tzv. „ komanskih“ privjesaka koji se smatraju tipičnim bizantskim nakitnim predmetom u upotrebi novodoseljenoga stanovništva. Naseobinski objekti iz vremena doseljavanja Slavena/Hrvata na prostore istočne jadranske obale i zaobalja još su uvijek iznimno rijetki. Nalazi iz Nina, tj. suhozidne pregradnje antičke arhitekture na položajima Banovac i Sv. Križ, zasada ostaju jedini nesumnjivi naseobinski ostatci otkriveni prilikom stručno provedenih arheoloških istraživanja. Osim antičkih naselja, za stanovanje su se zasigurno koristili i antički i kasnoantički gospodarski objekti što dokazuju istražena groblja s poganskim načinom pokapanja koja se mahom nalaze u blizini takvih objekata. Problematika doseljenja promatrana u svjetlu arheoloških nalaza još uvijek nije riješena na zadovoljavajući način, ali se nadamo da će broj nepoznanica biti daljnjim istraživanjima sve manji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA