Naslov
Religija u filozofskom i socio-kulturnom kontekstu
(The Church (Theology) and Culture in Dialogue)

Autori
Karlić, Ivan

Izvornik
Filozofska istraživanja (0351-4706) 28 (2009), 4; 793-804

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni

Ključne riječi
Crkva; teologija; kultura; dijalog; istraživanje; Drugi vatikanski sabor.
(Church; theology; culture; dialogue; investigation; Second Ecumenical Council of the Vatican)

Sažetak
Što se može očekivati od susreta i dijaloga između kulture i Crkve (teologije, vjere)? Polazna točka u ovoj raspravi je novum kojega je iznjedrio Drugi vatikanski sabor ; kulturalno gledano, on predstavlja događaj kojim su srušene umjetne prepreke između kulture (svijeta) i Crkve (vjere, teologije). Upravo taj događaj čini se da je širom otvorio vrata susretu i dijalogu između Crkve (teologije) i kulturalnog ambijenta u kojemu se i Crkva nalazi. Crkveno-teološko zauzimanje za dijalog sa suvremenom kulturom moralo bi, prema autorovu mišljenju, ispuniti neke zahtjeve ili pretpostavke, kako bi taj dijalog ne samo bilo lakše ostvariti, nego da donese i određene plodove svijetu i čovječanstvu. Jedna od prvih pretpostavki je simpatija (koja može biti i kritička) u odnosu prema svijetu i vremenu u kojemu se živi i djeluje ; to je neophodan prvi korak u uspostavljanju „ prvoga kontakta“ između Crkve (teologije) i kulture. Druga pretpostavka je ona koja se odnosi na snažniju valorizaciju uloge lokalnih crkava (na nacionalnom ili kontinentalnom nivou) koje se čine (u odnosu na univerzalnu Crkvu) primjerenijim subjektima koji će lakše naći dodirne točke između općeljudskih pitanja i kulturalno elaboriranog navještaja vjere. Nadalje, unutar Crkve sve važnije mjesto i ulogu u vođenju dijaloga sa suvremenom kulturom trebaju imati vjernici-laici, tj. muževi i žene koji su više uronjeni u razna svjetska (kulturalna) životna područja kao što je politika, gospodarstvo, zdravstvo, itd. Unutar same Crkve valjalo bi sjediniti tzv. „ benediktinsku duhovnost“ , koja privilegira autoritet (auctoritas), sa tzv. „ franjevačkom osjetljivošću“ koja je više usmjerena na bratstvo/sestrinstvo (fraternitas) ne samo među ljudima nego i sa svim stvorenim. Konačno, ne treba zaboraviti ni razlikovanje između vjere i teologije (koja je po svojoj naravi „ kultura vjere“ ): to razlikovanje, koje ne znači strogo dijeljenje, otvara prostore da se različitim kulturalnim načinima izrekne vjera u Isusa Krista u različitim ozemljima i ambijentima u kojima ljudi obitavaju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Filozofija, Teologija

POVEZANOST RADA