ࡱ> q`|bjbjqPqP .::a %B`8,~82"6666666$9h<x6M000688^3^3^30 6^306^3^3=66 `3P/U66N80~8]6,<l2<6<6<L'6^3],662j~80000$  Andrijana Kos-Lajtman U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Podru~nica u akovcu ZAPIS O ZAPISIMA Polivalentnost autobiografskog diskursa Zapisa odraslog lima a Paje Kani~aja WRITING ABOUT WRITINGS Multivalence of Autobiographical Discourse in Zapisi odraslog lima a (Writings of an Adult Kid) by Pajo Kani~aj Sa~etak: Rad se bavi tekstom Zapisi odraslog lima a Paje Kani~aja, jednim od najhumoristi nijih i najoriginalnijih tekstova hrvatske knji~evnosti za mlade, ali i naae knji~evnosti openito. Ovaj ~anrovski teako odredljiv tekst promatra se u okviru govora o autobiografskom diskursu, njegovim osobitostima, kontradikcijama i specifi nim tipovima. Oslanjajui se na relevantne knji~evnoznanstvene pristupe problemu autobiografizma (Lejeune, Genette), nastoji se opisati osebujan Kani~ajev autobiografski diskurs, interpretirati njegove osobitosti te ga tipoloaki odrediti. Kako je rije  o tekstu koji gotovo na svim svojim razinama iskazuje subverzivan odnos kako prema pojavama u zbilji koju prikazuje, tako i prema konvencionalnim knji~evnim matricama, pokazalo se da je bilo kakvo jednozna no odreenje nemogue jer je rije  o polivalentnom postmodernisti kom tekstu koji viaezna nostima i kontradikcijama neprestano izmi e iz okvira bilo kakva uska odreenja. Radi se o diskursu koji unato  svojoj tridesetgodianjoj starosti svjesnim inovativnim pristupom predstavlja ne samo jedinstven tip autobiografske proze u hrvatskoj knji~evnosti ve i jedan od itateljski najatraktivnijih tekstova, kako za mladog itatelja 21. stoljea, tako niata manje i za suvremenog odraslog itatelja. Klju ne rije i: autobiografski diskurs, autobiografski ugovor, tipovi autobiografske proze, subverzivnost Key words: autobiographical discourse, autobiographical contract, types of autobiographical prose, subversiveness I. O Zapisima odraslog lima a Paje Kani~aja obi no se govori kao o djelu jedinstvenu sadr~ajem, oblikom i stilom, s osobitim osvrtom na njegov karakteristi an, prepoznatljiv humorizam. U knjizi Smijeh dje je hrvatske knji~evnosti Stjepan Hranjec upravo ovo djelo odreuje kao najhumoristi nije prozno Kani~ajevo djelo (i uope, u hrvatskoj dje joj knji~evnosti), a i itav niz drugih naaih prou avatelja dje je knji~evnosti i knji~evnosti za mlade upuuje upravo na humoristi ko-satiri ku crtu kao konstantu Kani~ajeve prepoznatljivosti, kako govorei o ovom, tako i o ostalim njegovim djelima. U ovom radu Zapise odraslog lima a ~elimo prvenstveno promatrati u okvirima govora o autobiografskom diskursu naae knji~evnosti, osobito one namijenjene djeci i mladima. Prou avanje autobiografskog diskursa veim je dijelom novijeg datuma, ato zna i da je u knji~evnokriti koj literaturi u znatnijoj mjeri prisutno tek od druge polovice 20. stoljea. Iako su se djela autobiografskog karaktera pisala oduvijek, takav znanstveni interes djelomice se mo~e objasniti iznimnim porastom same autobiografske knji~evne produkcije posljednjih desetljea. Naime, procesi samopropitivanja i pokuaaji knji~evnog uobli avanja vlastita identiteta intenzivnije su prisutni negdje od 70-ih godina proalog stoljea, velikim dijelom potkrepljeni socio-politi kim promjenama i krizama druatva (Praako proljee 1968, Hrvatsko proljee 1971). Potreba problematiziranja (a time i osmialjavanja i uobli avanja) osobne zbilje postaje sve naglaaenija, a individualno pamenje sve se viae nastoji legitimirati unutar ili izvan okvira kolektivnog pamenja, fiksirajui individualno emocionalno, duhovno i tjelesno iskustvo. Autobiografski diskurs i, uope, proza temeljena na fakcijskom, kulminira 90-ih godina 20. stoljea (Devedesete su godine ispisivale jake otiske izvanknji~evnih dogaaja)  ratna zbilja, politi ke, ekonomske i svjetonazorske promjene u druatvu, naale su svoj odjek u knji~evnim diskursima mnogo viae od bilo kakve fikcije. U tekstu U obranu budunosti Andrea Zlatar isti e da je upravo zaliha osobnoga povijesnog iskustva, koje su ratne godine namrijele, i kod autora i kod itatelja intenzivirala svijest o vlastitoj propadljivosti. Dokumentaristi ka proza naj eai je tip hrvatske proze 90-ih, iako je tendencija porasta takvih tekstova pojava iji su okviri mnogo airi od nacionalnih. Jaka pozicija u prisvajanju autobiografskog pripovijedanja pripala je osobito onim autorima (i itateljima) koji su rat vidjeli vlastitim o ima i samim time osigurali sebi pravo na pri u. U hrvatskoj dje joj knji~evnosti i knji~evnosti za mlade autobiografski je diskurs prisutan od samih po etaka, ak u neato veoj mjeri nego ato je to slu aj u knji~evnosti za odrasle - svakako od pojave Jagode Truhelke i njezinih Zlatnih danaka. Takva usmjerenost autobiografskom pristupu mo~e se objasniti samom prirodom tog dijela knji~evnosti koji je, kao ato mu i ime govori, u prvom redu namijenjen mladom recipijentu. Podru je na kojem se najlakae nalaze odrasli pisac i mladi itatelj oduvijek je bilo djetinjstvo, i to u bilo kojoj vrsti dje je i omladinske knji~evnosti, osobito pak na podru ju knji~evnosti autobiografske podloge - o bilo kojoj se varijanti autobiografizma radilo u tom segmentu knji~evnosti, uvijek mo~emo govoriti o predstavljanju specifi nog kronotopa djetinjstva. Termin kronotop pritom preuzimamo u onom zna enju u kojem ga i oblikovao ruski teoreti ar Mihail Bahtin  mislei na  prostorno-vremenski kompleks u izgradnji proznog knji~evnog djela   i koristei potpuno intencionalno sintagmu kronotop djetinjstva, budui da totalitet djetinjstva, a upravo se tako djetinjstvo naj eae predstavlja u djelima dje je i omladinske knji~evnosti, ne podrazumijeva samo dimenziju vremena, ve i prostorno odreenje  sva naaa djetinjstva uronjena su u specifi an kronotop, u jedinstvenu mre~u satkanu od vremenskih i prostornih odrednica. Dakle, gdje god mo~emo govoriti o autobiografi nosti u djelima koja pripadaju tom odvjetku knji~evnosti, ona je vezana uz predo avanje vremena i prostora, vremenoprostora djetinjstva. Predo avanje takvog kronotopa djetinjstva oduvijek je bila atraktivna ulaznica za uvratavanje na knji~evni repertoar mladih itatelja, ali, s druge strane, rije  je o iznimno potentnoj temi i s glediata samih autora  bogatstvom do~ivljaja, jedinstvenim osjeanjem svijeta, specifi noau emocija  iskustvo djetinjstva, do~ivljenog i pro~ivljenog, esto je stvarala ki provokativnije od bilo koje vrste fikcije. Nije stoga neobi no da je knji~evnost za djecu i mlade~ oduvijek u veoj mjeri okrenuta autobiografskom pristupu nego ato je to slu aj s ostatkom knji~evnosti, iako je i na tom podru ju okretanje zbilji i istinosnom najizrazitije takoer od 90-ih godina proalog stoljea. II. Philippe Lejeune, francuski istra~itelj koji se itav svoj znanstveni vijek bavio prou avanjem autobiografija, u svojem prvom i najzna ajnijem teorijskom tekstu Autobiografski ugovor (Le pacte autobiographique, 1975) autobiografiju definira na sljedei na in:  Retrospektivni prozni tekst kojim neka stvarna osoba pripovijeda vlastito ~ivljenje, naglaaavajui svoj osobni ~ivot, a osobito povijest razvoja svoje li nosti.  U navedenoj definiciji upada u o i isticanje procesa postanka i razvoja li nosti, po emu se Lejeune mo~da i najviae razlikovao od svojih prethodnika. U svom tekstu Lejeune isti e da je, krenuvai od polo~aja itatelja ( a to je moj polo~aj, jedini koji dobro poznajem ), pokuaao shvatiti na ine na koje ti tekstovi funkcioniraju te je uo io etiri presudna elementa: oblik uporabe jezika (pripovijedanje u prozi), tema (osobni ~ivot, povijest razvoja li nosti), situacija autora (identitet autora i pripovjeda a) i pozicija pripovjeda a (identitet pripovjeda a i glavnog lika te retrospektivna perspektiva pripovijedanja). Kani~ajev tekst neobi an je ve i samim time ato nije pisan u prozi, ato je uobi ajeno za autobiografske tekstove, ve nekom vrstom slobodnog stiha, tj. u formi koju bismo uvjetno mogli nazvati pjesni ka proza ili proza u stihovima (iako nije rije  u stihovima u klasi nom smislu). Druga stvar zbog koje je takoer rije  o jedinstvenu tekstu jest svjesno ignoriranje pravopisnih i gramati kih pravila  u prvom redu, onog o oblikovanju re enica. Ne samo da re enice ovdje ne postoje (cijeli je tekst, na svojevrstan na in, jedna velika re enica) ve u itavom tekstu ne postoji ni jedan jedini re eni ni znak  to ka, zarez, upitnik, uskli nik, troto je ili bilo ato drugo. Pravopisni znakovi takoer se ne koriste (npr. navodnici), kao ni velika po etna slova. itav je tekst, metafori ki re eno, velika, aarena, kaleidoskopska pri a o vlastitu djetinjstvu, ispri ana u jednom dahu, po nekoj svojoj unutarnjoj logici (kronoloaki slijed ispri anih pri a poatuje se samo djelomi no), ini se uglavnom asocijativnog karaktera  radi se o jedinstvenom osobnom mozaiku koji bismo mogli okvalificirati kao sjeanja na dane odrastanja. Jedino ato ima ulogu kakvih-takvih razdjelnica u tom nabujalom pripovjednom tijeku, u kola~u do~ivljaja i dogodovatina, jesu naslovi pojedinih poglavlja, takoer zapisani malim slovima (uvodarije u lima arije; gdje ti je tata; po elo je po elo; roza na to kice; itd. ), sve do posljednjeg poglavlja (pogovorije za lima orije) koje je od po etka do kraja pisano u kurzivu i kojim se, i na sadr~ajnom, ali i na formalnom planu (uvodarije za lima arije  pogovorije za lima orije) prividno zatvara pripovjedni krug. Ispod te simulirane, prividne kru~ne strukture krije se, meutim, otvoren tekst gdje pravog kraja zapravo i nema (/a znate li uope tko su to lima i/ kako ne biste znali kad ste to vi/ a sama rije  je nastala/ uf uf i to smo ve imali/ na samom po etku/ zna i stigli smo do po etka/ do kraja/ do to ke/ to ka/ ili joa bolje tri to ke/ to ka to ka to ka / ako mene pitate/). To ka, to ka, to ka, i pri a bi bez problema mogla krenuti dalje, u nedogled, bez kraja i konca  kao ato se, uostalom, ni jedno pripovijedanje o vlastitu ~ivotu nikada ne mo~e u potpunosti iscrpsti. Tekst nastao na autobiografskoj podlozi potencijalno je uvijek neograni en i bezmjeran, kao ato je i sam ~ivot koji ga je uvjetovao. Legitimirajui se ve u prvom poglavlju, kao i samim naslovom, kao odrasli lima  i ujedno tuma ei kovanicu (/a znate li uope tko su to lima i/ kako ne biste znali kad ste to vi/ a sama rije  je nastala tako da uzmea rije  mali i okrenea slogove/ dobijea lima/ na kraju lime tutnea malo tvrdo  i onda dobijea lima a/), koju je najvjerojatnije upravo on prvi po eo koristiti, Kani~aj od po etka do kraja Zapisa pripovijeda u prvom licu, ovjeravajui identi nost pripovjeda a i lika (/upravo ste doali na po etak jedne knjige koja se zove/ kao da se baa i prozvala sama po sebi/ zapisi odraslog lima a/ taj odrasli lima  sam naravno ja/ brkovima bradom i lulom/). Znak jednakosti kao potvrda identi nosti izmeu druga dva para trijade (autor-pripovjeda , autor-lik), koja je po Genettu takoer nezaobilazna kod pravih autobiografskih tekstova, neato je labavijeg karaktera. Ipak, skraen odmili ni oblik vlastita imena koji se javlja na jednom mjestu u tekstu (i nisam pojma imao zaato sam ja pavka kad mi je ime druga ije) jedno je od jakih mjesta koje ovaj diskurs pribli~avaju autobiografskoj legitimaciji (vlastito ime autora jest Pajo). Osim tog unutartekstualnog signala te prije navedene napomene o brkovima, bradi i luli, ato su autorove fizi ke prepoznatljivosti, formiranju percepcije teksta kao autobiografskog joa viae pridonose informacije izvan samog knji~evnog teksta, one s tzv. tekstualnog okvira koji u ovom slu aju ine Biljeaka pisca, Biljeaka o piscu i Pogovor. Najveu argumentacijsku te~inu u tom smislu ima Biljeaka pisca u kojoj sam autor objaanjava pojedina mjesta u tekstu njihovim izvantekstualnim ekvivalentima. Tako, npr. otkriva da se iza nadimka ageem krije prof. Ivo Zalar koji mu je predavao hrvatski jezik jedne akolske godine te koji je ujedno i napisao pogovor Zapisima. Takoer, eksplicitno navodi da je to knjiga o vremenu koje opisuje i o vremenu u kojem je nastala. Osim takvih jezi nih iskaza dokumentaristi kog tipa, u funkciji ovjere autobiografi nosti nesumnjivo su i drugi fakcijski iskazi koji su naali mjesto izmeu korica ove knjige  prije svega mnogobrojne fotografije iz autorovih djetinjih i mladena kih dana, inkorporirane u pojedina poglavlja teksta. Uva~imo li sve iznijeto, znak jednakosti izmeu sva tri elementa trijade (autora, pripovjeda a i lika) izvjestan je i logi an, a samim time ispunjena je i najva~nija pretpostavka za prepoznavanje autobiografskog diskursa, kriterij koji veina istra~iva a odreuje kao presudan (Genett, Lejeune). Lejeune u prou avanje autobiografije uvodi pojam autobiografski ugovor (sporazum) kojim ozna ava meusobni odnos autora, pripovjeda a i lika:  Autobiografski sporazum je potvrda te identi nosti u tekstu, identi nosti koja neopozivo upuuje na ime autora na koricama knjige.  Autor, potpisujui se na koricama knjige, ozna ava svoj tekst autobiografskim, tj. nudi autobiografski ugovor. S druge strane, itatelj je onaj koji prepoznaje taj ugovor i  potpisuje ga , tj. daje svoj pristanak. Za Lejeunea je upravo taj pragmati ki, komunikacijski aspekt najva~niji. U analizi navodi dva mogua na ina na koje se mo~e uspostaviti identi nost imena autora, pripovjeda a i lika  prvi je implicitan, tj. prilikom autobiografskog sporazuma (uporaba takvog naslova koji ne ostavlja nikakvu sumnju da prvo lice upuuje na ime autora ili pak takvim oblikovanjem po etka teksta da je itetelj uvjeren da  ja u tekstu upuuje na ime na koricama knjige), a drugi je eksplicitan, tj. putem imena lika (i pripovjeda a) koje je isto kao i ime na koricama knjige. Kao ato postoji autobiografski sporazum, tako mo~e doi i do romanesknog sporazuma - obilje~ava ga neidenti nost (autor i lik nemaju isto ime) i potvrda fiktivnosti (uglavnom putem podnaslova  roman na koricama). Povezivanjem dvaju kriterija francuskog prou avatelja dobiva se devet moguih kombinacija, od kojih je sedam moguih. Prihvatimo li prije iznesenu argumentaciju da u Kani~ajevu tesktu ime autora i ime lika upuuje na istu osobu, time smo isklju ili mogunost fikcije, ak kad bi tekst bio i potpuno la~an, spadao bi u red la~i (autobiografska kategorija), a ne fikcije. U okvirima takve pretpostavke mogue su samo dvije varijante  odsustvo bilo kakvog sporazuma ili autobiografski sporazum. Iako tekst nije ~anrovski odreen kao autobiografija - niti naslovom, niti podnaslovom  autobiografski tip ugovora namee se upravo zbog sna~ne argumentacije koja dolazi s tekstualnog ruba, iz popratnih, nefikcionalnih tekstova koji ine okvir knji~evnom tekstu, kao i iz eksplicitnog upuivanja na referenciju u stvarnom, osobnom ~ivotu, kako na samom po etku teksta, tako i na nekim drugim mjestima u tekstu (/taj odrasli lima  sam naravno ja/ brkovima bradom i lulom(& ), /u vrijeme tonija ife dovle gicija cvancigera atubljaka pureka tomia iija ljubeka/ da o kokama sekama zlatama ivkicama danicama ljiljanama i ne govorimo/ i razrednicama/ o tom vremenu govorit e ovi zapisi/ o tom vremenu i nama u njemu/ o nama i naaim u iteljima nastavnicima profesorima tetama drugaricama/ i svima nama i naaim dogodovatinama koje smo sami izmialjali ili upadali u njih/ naglava ke/). `toviae, autor viae puta eksplicitno naglaaava istinitost kao temeljni princip pripovijedanja, iskazima u kojima se poziva na slu~bene dokumente, npr. stvarno nisam izmislio ni jednu od ovih ocjena/ nedavno sam ih prepisao iz starog po~utjelog imanika ili ako ne vjerujete za ocjene i izostanke provjerite u glavnom imeniku pod broj jedan etiri pet osam/ brojkama 1458, a na jednom mjestu i iskazom koji podsjea na formulai ne usmenoknji~evne sintagme kojima narod podcrtava tobo~nju istinitost izre enog - sve je bilo upravo tako/ na dlaku medvjeu vevarnjakovu. U istoj slu~bi je i upuivanje na mjesta zbivanja (elekovec, Koprivnica) u kojima mo~emo prepoznati mjesta pia eva djetinjstva, te datiranje ispri anog dogaaja u smislu njegova precizna smjeatanja u okvire stvarnog povijesnog vremena (u enike prvog a/ prvog devetog etrdeset aeste/). ini se, dakle, neosporno da je priroda tih tekstova autobiografska  do takvog odreenja dolazimo ne samo respektiranjem kriterija Philippea Lejeunea ve i primjenom Genetteove klasifikacije u okviru koje ovaj tekst pripada prvom pripovjednom tipu, tzv. autobiografskom trokutu, gdje postoji potvrda (kakva-takva) identi nosti spomenutih triju instancija pripovjednog teksta. Ono zbog ega smo, zapravo, i problematizirali pitanje o istinosnom sloju teksta i autobiografskoj ovjeri, tj. ono ato nas pomalo udaljava od autobiografskih modela na kakve smo navikli i usmjerava propitivanju karaktera i tipa autobiografizma Zapisa odralog lima a jest na in pisanja, tj. formalna (naratoloaka, kompozicijska, stilska) razina teksta. Ve spomenutu, neobi nu formu razlomljene (polu)proze ispisanu samosvjesnim koriatenjem blagodati licentiae poeticae autor eksplicitno objaanjava (/ima viae razloga ato su ovi zapisi pisani baa tako kao ato jesu/ u svakom slu aju prvo se mora nau iti gdje dolaze velika slova to ke uskli nici zarezi i drugi gramati ki porezi/ prvo se to mora dobro nau iti e da bi ih se moglo ispuatati/ uostalom to e viae smetati odrasle nego vas/ o lima i/ ooo lima ice/ i da joa jednu re enicu zapo nem sa uostalom/ uostalom koga smeta neka sve to ispostavlja na odgovarajua mjesta/ iako se bojim da bi s tim dodavanjem zapisi izgubili/ gubili/ ubili/ dosta toga/ naro ito sebe ili se/ zagrada povratna zagrada/ ako mene pitate/), postavljajui tako odmah na po etku vrlo jasnu opziciju mladi-odrasli, vi-oni, pri emu sam sebe bezrezervno svrstava na stranu mladih, izmeu ostalog i samim deklariranjem sebe kao lima a, barem u onom bitnom, svjetonazorskom smislu. Takvim originalnim pristupom na razini knji~evne obrade pro~ivljenog, Kani~ejev bismo tekst mogli odrediti kao literarizirani tip autobiografskog diskursa. Takvo odreenje proizlazi iz klasifikacije u kojoj kao mjesto razlike promatramo razinu diskursa. Na toj razini razlika izmeu autobiografskih tipova posljedica je stupnja literarizacije te odnosa pripovjednog (autobiografskog) subjekta prema diskursu. Analizirajui suvremeni autobiografski diskurs hrvatske proze, Helena Sabli Tomi literarnost promatra u kontekstu teorije sistema N. Luhmanna gdje se svaki sistem smatra autoreferencijalnim. Visoko literarizirana autobiografija u tom smislu prestaje biti samo iskaz o konkretnom individualnom iskustvu i postaje mjesto potencijalnog oblikovanja nove, drugotne istine ( u njoj postoji mogunost selektiranja, preauivanja i prikrivanja potpune istine ), gdje se zbilji pristupa na na in da se mo~e stvarala ki razgraditi do te mjere da postane polikontekstualnom zbiljom koja se mo~e i druk ije tuma iti.. Stupanj literarnosti proizlazi iz interakcije umjetni kog sistema i itateljske recepcije - itatelji prepoznaju i rangiraju funkcije knji~evnog teksta te respektiraju proizvedenost teksta u smislu njegove vee ili manje pripadnosti svijetu fikcije. Iako u slu aju Zapisa upuivanje na fikcionalni svijet nije nazna eno bilo kakvom generi kom oznakom ispod naslova (npr. roman) niti na bilo koji drugi na in, takva mogunost, naravno, nikada nije u potpunosti isklju ena s obzirom da se ipak primarno radi o knji~evnoj istini. Tim viae ato je diskurs visoko literariziran u smislu stilske obrade, a sam se pripovjeda  na nekoliko mjesta u tekstu eksplicitno poigrava odreenjem iskaza kao istinitog odnosno la~nog (/a zapravo sam ipak lagao da mi je to bilo prvo ljubljenje/ prije toga sam isto tako za vrijeme akolskog raspusta poljubio jednu dosta raspusnu kolegicu iz razreda za ak tri broja veeg od mojeg/ a mo~da i to la~em ili samo la~uckam/ dobro priznat u/ ona je zapravo poljubila mene(& )/ a mo~da opet la~em/). Odreenjem ovog teksta kao isklju ivo literarizirane autobiografije, meutim, bili bismo tek djelomi no u pravu. Promatrajui razinu diskursa, a ostajui u okvirima klasifikacije Helene Sabli Tomi, ini se da u Zapisima odraslog lima a mo~emo prepoznati barem joa dva tipa autobiografskog diskursa  polidiskurzivnu autobiografiju i parodiranu autobiografiju, oba karakteristi na za postmodernisti ke autorske strategije. U polidiskurzivnim autobiografijama kombiniranjem razli itih tipova diskursa nastoji se izazvati kratak spoj izmeu teksta i stvarnog svijeta, posljedica ega je aktiviranje samospoznajnih percepcija kod itatelja i autora. Naravno, kad se radi o mlaim itateljima razina svega ovog ipak je poneato spuatena, iako Kani~ajev tekst i nije namijenjen najmlaim itateljima  kao implicitni itatelj ovdje se podrazumijeva itatelj mladena ke dobi, premda e djelo s jednakim (mo~da i veim zanimanjem) itati i veina odraslih itatelja, osobito zbog ideoloako-politi kog podteksta koji e upravo njima, kao sudionicima jednog vremena, biti bli~i, a time mo~da i zanimljiviji. Dakle, zbog razli itosti diskursa  prvenstveno zbog povremena inkorporiranja  klasi nih stihova (npr. /Ne mjeri nas prezirno o ima,/ da svaki drhti i jedva diae./ Ne stoji viae na podiju, / al u srcu naaem  stoji mnogo viae!) ili preuzetih formulacija iz razrednog dnevnika (/navodnici sposobani i vrlo nestabilan zarez vladanje zapadnog stila u negativnom smislu tri to ke navodnici/ prvo je bila to ka iza stila a onda je dodano drugom tintom u negativnom smislu/), zbog prekinutog slijeda pripovijedanja uvoenjem druga ijeg, nepredvidivog tona (npr. /davno izblijedjelim u predvorju hodniku/ neizblijedjelim u sjeanju/ kad sam uaao u prvi razred/ vaa peti razred/ lima i/ dragi naravno/ kad nisam znao da u jednom biti odrasli lima / kad sam bio lima  a lima i joa nisu postojali/ po imenu/ a iali su u prvi ef/ prvi uf/ pa i fuj/), zbog autoreferencijalnih primjedbi upuenih itateljima (npr. /ni sam ne znam ato mu ovo zna i poslije svega uskli nik/ mo~e i tri uskli nika; a za vrijeme/ ogor enih protesta graana koprivnice protiv podlog angloameri kog pokuaaja da se zona a slobodnog teritorija," N l n $ z | ~ *hdflnx|ʸꍅvkdkdYRYRYRY hG6]hG6]mH sH  hG5\hG5\mH sH hh 56 hq\6hh 6hh 5hGhG5CJ\aJ(hGhG56CJ\]aJmH sH "hGhG5CJ\aJmH sH hG5CJaJh 56CJaJhyVh 5CJaJh 5CJaJh h2^h 5 ," l n | ~ dfJLN$dh`a$gd $a$gdG$a$gd $dha$gdG $dha$gd dh`gd dhgd g||(,HJLNVZl~02*,F##$$8&`&&&''))b*~*T,p,..//////////////0000*0ϸϸϸϸϰϸϨϨϡϡϡϡϡϡϡϡϡ h@@Ih h,h 6h-h 6jh 0JUhAh 6 h 6h h]h 5 hG5hb(h 56CJaJhG6]mH sH  hG6]?NVV*<<<BDVHjT@@@\\\ ]]0^$ & Fdha$gd dh^gd $dha$gd $dh`a$gd $dh`a$gd *0.0:0<0@0B0H0J0Z0\0^0`0|0~0000000000000001 1 11111 1(1*1,1.181:1>1@1B1D1V1X1b1d1r1t1x1z1111111111111111111222222(2*2426282222222jh 0JUh@@Ih 6 h 6h h@@Ih X2222222222223333333"3$3:3<3B3D3F3J3L3N3d3f3h3j3x3z33333333333333333 444444.40484:4B4H4N4P4T4V4X4Z4p4r4444444444444444444444444h h@@Ih h 6^4 5 555$5&585<5R5T5Z5\5`5b5h5j5z5|5~55555555 666666(6*6.606:6<6H6J6X6Z6\6^6n6r66666<<"<$<2<6<H<J<T<V<`<b<p<t<|<~<<<<<<<<<<<<<<<<<= hs}h hKh h]h h 5h%zh 6 h@@Ih h S== ===== =.=0=D=F=R=T=p=r=~===============>> > >>>>>\?^?`?b?d?f?x?z???????????????????????@@ @@@@@@*@,@0@2@6@8@jh 0JUh]h 5 hK@h h]h 6 h 6h h]h R8@:@<@F@H@J@L@`@b@f@h@t@v@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@AAAAAA"A$A(A*A0A2A:ABBBLBNB\B^BjBnBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCCC C$C6C8CDCFCHCJC^C`CbCfChCjCzC|CCCCCCCCCCCCCCCCCCCDDD DmJmNmnnrs"t$tNxhjUh 6 h.h jh 0JU h|h h UNxjxyy:{~~~~܀Ɓ\^ނ4L*j(,hܐP\vx 2œΜF`NR LȦަħƧ|hKh 6jh 0JUhBh 6h7h 6hah 6 h]!h hh 6 h=h h 6h h~<h 6Cܱޱ`@b"H~24| DFlZ^`hz R4N*.BDjh.Izh 0JUh.Izh 6h%h 6jh6ph 0JU h]!h h,h 6h=h 6Uh h 6he=Ch 6B trsta izru i nezasitnim talijanskim imperijalistima/ kraj citata; morao nas je profesor ageem napustiti ali u veini lima kih sjeanja ostao je zauvijek/ zaato je morao otii/ na kraju ove upitne re enice stavite pregrat tvrdih uskli nika/ detalji nisu za lima ku knjigu ali spomenimo da je tu svoju ulogu odigrao i onaj minus jedan s oatrim mirisom na svoj popravak/), zbog fragmentarnog karaktera pojedinih asocijativnih epizoda razli ito udaljenih od to ke sadaanjosti s koje se piae i, uope, svojevrsnog poigravanja vremenskim planovima (/ka~e da sam se jako promijenio/ a ja joj ka~em da se ona joa mnogo/ mnogo/ mnogo/ viae promijenila/ a da sad nije sad nego onda ja bih se udio zaato se ona na mene/ jako/ jako/ naljutila/)  zbog svega navedenog Kani~ajev autobiografski tekst mo~emo okvalificirati i kao polidiskurzivnu autobiografiju. Takve se autobiografije uvijek na odreeni na in odupiru druatvenim i knji~evnim konvencijama reflektirajui kroz diskurzivnu razinu i ostale razli itosti (karakterne, socijalne, umjetni ke, ideoloake& ) autobiografskog subjekta S druge strane, zbog estog preplavljivanja iskaza ironijom i autoironijom kao prepoznatljivih autorskih strategija, naj eae udru~ene s istim humorom, Kani~ajev je tekst ujedno i primjer tzv. parodirane autobiografije, takoer este u kontekstu postmodernisti kih tendencija. Ve samim parodiranjem tradicionalnog ~anra autobiografije, po evai od motivsko-tematskog sloja do razine forme, ovaj je tekst nesumnjivo primjer takve te~nje za otklonom od konvencionalnih strategija na koje smo navikli u oblikovanju narativnog teksta. Prije svega, Zapise odraslog lima a obilje~ava izrazit parodijski ludizam vidljiv na razli itim razinama  na retori koj razini, putem razli itih igara rije ima i imenima likova (npr. /obojica su se smatrali ugro~enim ako nisu bili privilegovani/ govani govani uzvraa jeka jeka/ uglavnom ageeem je otiaao/; a trudio sam se da me im manje zaka e/ poturubatinizam/ teleaarenovratizam/ bikogmajnizam/ navecekucatizam/; /ili ja ato sam se rijeaio njega/ druga pedagogovskog/; znate ato se najviae fura ovog proljea/ ono ato ljeto jesen zimu ini proljeem/ po inje sa slovom iz sredine proljea/ pro lj ee/ lj kao ljubav/ je; pa smo se osim mame i tate igrali i rije ima/ apasnapa ripije pe/ asna rije / lipimapa kapa/), kroz mozai ko sklapanje razli itih prostorno-vremenskih kategorija, u stilizaciji narativnih tehnika, npr. upravnog govora ili slobodnog neupravnog govora (npr. /moj sin goran koji je sa tri godine govorio kad sam bio mali /s etiri kad budem veliki bit u more/ s pet je rekao prijateljici iz vrtia sluaaj ti jana ako se mislia tako ponaaati niata od ~enidbe/), postupcima intertekstualnosti i metatekstualnosti (npr. /krava na orehu/ standard vu grehu/ pozoj v zobunu/ radnici kunu/ mesto svinje atriga/ v nov aniku figa/ muha v vreloj kaai/ svaki vrag te praai/; /neete mi vjerovati po tome je najvjerojatnije i dobio ime/ ako mene pitate ako me ne pitate onda niata/; /nea ti originalnosti/ oa ja opet nasha ogdena/ prva je ljubav je prva je prva/ je ljubav/ a poslije se dogodi joa nekoliko prvijeh ljubavi/). Ironijska kombinatorika na neki na in postaje najva~nija strategija teksta, kako na semanti koj tako i na formalnoj razini - njome se Kani~aj na autorski originalan na in postavlja u subverzivan odnos prema tradicionalnim postupcima diskurzivnog oblikovanja autobiografije (npr. kad bih pisao normalno a ne ovako lima ko bezinterpunkcijski& ), tj. posti~e tzv. efekt parodijskog o uenja. Traganjem za spoznavanjem samog sebe, svog vlastitog identiteta, osobito za spoznavanjem ja-tada u odnosu na ja-sada (s time da su oba ja promjenjive i fluidne kategorije), Kani~ajev se tekst sasvim dobro uklapa u kontekst mnogobrojnih postmodernisti kih autobiografskih tekstova, prvenstveno onih koje uvratavamo u tzv. odraslu knji~evnost. Va~no je naglasiti da su Kani~ajevi postupci ironizacije najviae usmjereni na druatvenopoliti ki kontekst u tadaanjoj poslijeratnoj dr~avi (npr. /a da sam to pjevao u nekom zboru/ pred barem dvojicom svjedoka/ danas bi mi sve to pjevanje duplo ra unali u /radni sta~/ zovu ga radni a zapravo je ratni/; /~ita je bilo mnogo viae u novinama i itankama/ nego u naaem skladiatu/; /ato e rei da nisi smio baa slobodno misliti nego su nas u ili da kao papige ponavljamo sve/ osim razreda/), ali nerijetko se radi i autoironijskim komentarima (/tako sam prvi put bio zatvoren zbog dugog jezika/ taj mi je jezik i kasnije stvarao esto neprilike/ zato sam nedavno kad sam se povrijedio rekao doktoru koji mi je htio aivati usnicu da bi bilo bolje za me da mi saaije usta/). Zanimljivo je, meutim, da koliko god bio oatar i kriti an prema situaciji u druatvu u vrijeme ranog socijalizma, ne upada u zamku povranosti ili bilo kakva jednostrana gledanja iz pozicije vremena sadaanjosti  ni u jednom trenutku ne podlije~e idealizaciji sadaanjosti ve kriti ko sagledavanje stvarnosti zadr~ava kao jednu od svojih najva~nijih konstanti (npr. /doletio je mnogo mnogo kasnije kad ve dosta dugo nije bilo crvene konjice/ i kad smo ve po eli ku~iti da socijalisti ki realizam nema veze s realizmom u socijalizmu/ jalizmu jalizmu/ veni vidi vidi/ jal se od svih ureenja uvalio jedino u socijalisti ko/ iako ga na~alost naro ito naaeg hrvatskog joa na~alostije ima i danas/). `toviae, nostalgija za danima djetinjstva i mladenaatva te za svime ato su oni podrazumijevali, prvenstveno za osebujnom mladena kom naivnoau, neposrednoau i spontanoau, mo~e se osjetiti na viae mjesta u tekstu (npr. /ali to je i danas tako/ tu se niata nije promijenilo/ ostalo se sve na sreu i na ~alost promijenilo/). Iako je razina diskursa ono ato je najzanimljivije u slu aju Zapisa odraslog lima a pa smatramo da bi opis i odreenje tipa Kani~ajeva autobiografskog diskursa, uva~avajui metodu dominanti, trebalo zasnovati upravo na toj razini, ato smo malo prije pokuaali u initi, autobiografsku prozu mogue je, osim prema tipu diskursa, klasificirati i prema nekim drugim kriterijima, prvenstveno prema kriteriju sudjelovanja pripovjeda a u radnji te s obzirom na odnos subjekta prema kategoriji vremena. S obzirom na prvi kriterij, kao i kod ve analiziranog kriterija tipa diskursa, Zapise je takoer nemogue jednostrano odrediti, tj. svrstati ih u neki od osnovnih, istih tipova (autobiografija u u~em smislu, pseudoautobiografija, mogua autobiografija, biografija). Najbli~e emo biti ka~emo li da zapravo balansiraju na granici autobiografije u u~em smislu i mogue autobiografije. Prvom tipu mo~emo ih pripojiti zato ato je identi nost autora, pripovjeda a i lika barem djelomice ovjerena autodijegetskom naracijom u prvom licu, o emu je ve bilo govora. S druge strane, upravo zbog toga ato ta ovjera ipak nije potpuna i do kraja izvjesna, kao i zbog injenice da izostaje kontinuirano retrospektivno pripovijedanje o osobnom ~ivotu kao karakteristi na dominanta autobiografije u u~em smislu te se naracija temelji na asocijativnom, razlomljenom pripovijedanju koje samo djelomi no poatuje kronologiju zbivanja u stvarnosti, mo~emo rei da ovaj tekst ima neka obilje~ja mogue autobigrafije. To se osobito odnosi na oblikovanje svijeta koji u svakom slu aju jest mogui svijet, ali ne mo~emo biti potpuno sigurni u kojoj je mjeri on ujedno i istinit. Ve smo spomenuli da je to momenat gdje presudnu ulogu preuzima itateljska recepcija koja na kraju posljednja ovjerava stupanj istinitosti i fikcije, uzmajui u obzir sve unutartekstualne i izvantekstualne signale. Tu je, naravno, od iznimne va~nosti i autometatekstualni komentar autora koji mo~e eventualno odnijeti prevagu na jednu ili drugu stranu. U slu aju Kani~ajevih Zapisa ta bi prevaga uglavnom iala na stranu autobiografije u u~em smislu, da nije onih pojedinih ludi kih mjesta u tekstu koja namjerno zbunjuju iskazima tipa a mo~da i to la~em ili samo la~uckam. Promatramo li odnos autobiografskog subjekta prema kategoriji vremena, Zapise mo~emo odrediti kao asocijtivnu autobiografiju  prvenstveno zbog tzv. prisjeajueg pripovijedanja koje se samo djelomi no pridr~ava kronologije. Svaka asocijativna epizoda (npr. neki dogaaji iz najranijeg djetinjstva, zanimljive dogodovatine iz akolskih dana, nezaboravne emocije - kao ato su prve zaljubljenosti, dogodovatine iz igre, logorovanja ili sportskih natjecanja, situacije vezane uz pojedine osnovnoakolske i srednjoakolske profesore& ) oblikuje zasebnu narativnu sekvencu unutar koje se uspostavlja njoj imanentna dinamika vremena  zajedni ko svim poglavljima je da se odnose na vrijeme proalosti (vrijeme tada) i da su u odnosu naglaaene opozicije (koja se esto i eksplicitno isti e) prema vremenu sadaanjosti, tj. vremenu u kojem se odvija proces pisanja (vrijeme sada). Iako je rije  o razli itim to kama iz vremenskog plana proalosti koje nisu uvijek ulan ane u tekstualni niz na temelju principa kronologije (premda esto jesu) ili susljednosti smisla, slobodno se mo~e trvditi da je osnovni princip ovog teksta princip stalnog suprotstavljanja vremena tada i vremena kasnije, pri emu ni jedno od toga dvoga nije precizna to ka u vremenu ve oba obuhvaaju airok i prili no neodreen vremenski raspon. To se oponiranje, kako na semanti kom, tako i na narativnom planu, provla i od po etka do kraja teksta, pri emu je uvijek zajedni ko to da se vrijeme tada prikazuje kao vrijeme mladena ke naivnosti, nezrelosti, pa i gluposti (kako u svakodnevnom, osobnom tako i u druatvenopoliti kom smislu), dok u planu kasnije nastupa proces otrje~njenja, osvjeaivanja i racionalizacije, osobito ato se ti e percipiranja opedruatvenih pojava (npr. /kasnije se mnogo toga uspostavilo/ ili se joa uvijek uspostavlja/ a nedavno sam sreo onu tetu pardon drugaricu ato mi je poklanjala i timure i njihove ete/ nedavno sam je sreo i razgovarali smo/ ka~e da sam se jako promijenio/ a ja ka~em da se ona joa mnogo/ mnogo/ viae promijenila/; /pa kad danas pogledam izloge sa akolskim torbama doe mi da se barem na tjedan dana vratim u prvi i joa koji razred/). Ono ato se ne gubi ni u jednom trenutku, unato  tako postavljenoj spoznajnoj perspektivi, jest pozitivan emotivni do~ivljaj djetinjstva i mladenaatva, pa i svojevrsno ~aljenje za jedinstvenoau proteklih dana - taj je osjeaj konstantno dohvatljiv i itatelju (npr. /ali kad bih mogao danas birati prvi ozbiljni razred mislim da bih opet krenuo preko plo ica/ ~uto zeleno crnih/ neizblijedjelih/). Narativni tijek uspostavlja se na temelju stalnog preplitanja ondaanje i sadaanje perspektive, tj. permanentnim skokovima iz ondaanjeg u sadaanji vremenski plan, ime se posti~e jedinstveni pripovjedni mozaik (/nekoliko dana kasnije sreo sam u susjedstvu jednog crnog ovjeka/ne onog ato me je pitao gdje mi je tata nego jednog dobrog ali je ipak bio crn/ poslije sam doznao da je i on samo u sebi pjevao narodna vojska e pobijediti i tako dalje i zato nije bio u zatvoru/ ali kad sam ga prvi put vidio to nisam znao i im sam ga ugledao otr ao sam kui da ka~em tati neka bje~i u aumu/). Kad se pripovijedanje odnosi na vremenski plan proalosti, ato je naj eae, oponaaa se i specifi na dje ja perspektiva, tj. simulira se dje ji fokalizator (npr. /imao je takoer uniformu ali nije bio vojnik nego tata/ vratio se i nije mi donio ni kapice od ~ira ni ljeskov atap/). Naravno da je rije  o postupku simulacije, evociranjem mehanizma sjeanja (jer se radi o velikoj vremenskoj distanci izmeu vremena pri e i vremena pripovijedanja) - takvo je glediate, meutim, itateljski izuzetno atraktivno, zanimljivo i simpati no jer ispri anim dogaajima pridaje dojam autenti nosti, uvjerljivosti i neposrednosti. S obzirom na razliku izmeu ja-tada i ja-sada, govorei terminologijom Dorrit Cohn (Transparend Minds, 1978) mo~emo rei da se radi o udvojenom (disonantnom) pripovjeda u koji pripovijeda iz pozicije naknadne refleksije o prethodnim zbivanjima, za razliku od monoloakog iskustvenog jastva gdje govor te~i sljubljivanju s dogaajima. Kada tome dodamo drugi kriterij koji autorica smatra relevantnim, kriterij kronoloake ureenosti teksta, (ve smo napomenuli da se tadi o a-kronologiji), dolazimo do tipa pripovijedanja nazvanog prisjeajue pripovijedanje. Pripovijedanje u okviru pojedine sekvence Kani~aj obi no koncentrira oko jedne osobe (prijatelji, u itelji) ili dogaaja. Iako se ponekad radi o bezna ajnim dogodovatinama mladena kih dana, koje sam autor naziva krupnim sitnicama, rije  je o sitnicama koje se pamte mnogo viae od nekih velikih stvari u ~ivotu  o sinicama koje se ugrauju u sjeanje i imaju neprocjenjivu ulogu u formiranju identiteta (/kakvo je takvo bilo je moje/ i neu ga mijenjati ni za najbolje/ nisam ni ja najbolji/ ato e mi i najbolje djetinjstvo/ i moram vam priznati da se ne sjeam ato sam ju er jeo za ru ak a isto ne znam kako se zove susjed s kojim stanujem viae od dvije godine na istom stubiatu/ ali nikad neu zaboraviti neke sitnice/ neke krupne sitnice/ na primjer svoje prvo javno pjevanje/). Iako se ini da je takvo pripovijedanje prvenstveno orijentirano na prikazivanje drugog (osoba, dogaaja, druatvenog konteksta), autotematizacija je bitna dimenzija diskursa o kojem govorimo. Iskazujui pro~ivljeno i do~ivljeno te dovodei ga u odnos komparacije s trenutkom sadaanjosti, Kani~aj ujedno propituje vlastiti identitet, kako tadaanji tako i sadaanji (koji ve samim zapisivanjem postaje takoer tadaanji). U tom se smislu sasvim dobro uklapa u tendencije drugih postmodernisti kih diskursa, o kojima u svojoj knjizi govori i Helena Sabli Tomi: Na taj na in centripetalna usmjerenost diskursa isklju ivo na vlastito ja u postmodernim autobiografijama prelazi na razinu prividne centrifugalnosti u kojoj se subjekt prostorno i vremenski prepoznaje kroz sa~imanje s drugim.(& ) Asocijativnom autobiografijom nastoji se ovjeriti vlastiti identitet (spolni, socijalni, kulturoloaki) kao mjesto razlike u odnosu na opu povijest koja je nametala norme i na ine samoostvarivanja. Fragmentarnim pripovijedanjem se iz jednog vremena prelazi u drugo upravo s namjerom prikazivanja geneze razmialjanja i odmaka od socijalne ili ideologijske matrice koja je utjecala na razvoj osobnosti. III. Ako je ovaj rad iata pokazao, onda je to vjerojatno osebujnost Kani~ejeva djela, promatrajui ga prvenstveno kroz nao ale autobiografskog diskursa. Bez obzira ato je i ina e veina autobiografskih tekstova, samim time ato predstavlja tzv. rubni ~anr, teako odredljive i hibridne prirode, Zapisi odraslog lima a to su u joa mnogo veoj mjeri  njihova fluidnost, neuhvatljivost i originalnost tolika je da se pokazalo da ih je gotovo nemogue preciznije odrediti u smislu njihove pripadnosti odreenom tipu autobiografske proze. U pokuaaju opisa i definiranja Kani~ajeva diskursa na svakom smo koraku nailazili na viaezna nosti i kontradikcije ime nam je neprestano izmicao iz okvira bilo kakva jednozna na odreenja. ak i one tipove koje smo utvrdili dr~ei se odreenih kriterija i oslanjajui se na relavantne teorije autobiografije, potrebno je uzeti s velikom dozom fleksibilnosti. Rije  je o polivalentnom i viaezna nom tekstu koji pojedinim autorskim strategijama namjerno zbunjuje itatelja, uklapajui se time (eto, odreeno uklapanje ipak postoji) u kontekst postmodernisti kih tendencija u najairem smislu. Ti se kontradiktorni signali posebno odnose na pitanje istinosnog karaktera naracije gdje autor eksplicitno isti e ekvivalente iznesenog u svijetu stvarnosti te istovremeno povremeno sam sebe pobija napominjui da mo~da ipak samo la~e (ili la~ucka). Do najvee napetosti, kratkog spoja, dolazi ipak na relaciji izmeu sadr~ajne i formalne razine diskursa gdje postoji izrazit nesrazmjer  s jedne strane, sadr~ajna se razina savim dobro uklapa u uobi ajeni model autobiografske proze (evociranje sjeanja na dane djetinjstva i mladenaatva - prikaz zanimljivih osoba i dogaaja, ali i osvjeaivanje promjena i razvoja vlastite osobnosti), dok, s druge strane, kompozicijskom, narativnom i stilskom razinom diskurs potpuno odska e od takva modela (hibridni tip proze, sklapanje razli itih prostorno-vremenskih planova, fluidna struktura, poigravanje pripovjednim modusima, otklon od pravopisnih i gramati kih normi, ludizam na razini leksika, autoreferencijalnost iskaza, naglaaana apelativna funkcija stalnim obraanjima itatelju, naglaaena ironijska dimenzija& ), zauzimajui svjestan subverzivan odnos kako prema pojavama u zbilji koju prikazuje, tako i prema konvencionalnim knji~evnim matricama. Mladom i tradicijom (kako druatvenopoliti kom, tako i knji~evnom) neoptereenu itatelju, kojeg ovdje podrazumijevamo implicitnim itateljem, takav e originalan diskurs itekako imponirati i nuditi mu odgovarajuu dozu itateljske atraktivnosti, zanimljivosti i ludizma, po~eljnih u svakom knji~evnom tekstu, osobito pak u tekstu knji~evnosti namijenjene mladima (zanimljivo je da svi spomenuti postupci Kani~ajeva odmaka od knji~evnih konvencija ne umanjuju, ve zapravo doprinose komunikativnosti iskaza  u tome najva~niju ulogu imaju humor te konstantno apostrofiranje itatelja kao npr. dragi moji lima i i sl.). Meutim, kad ve spominjemo knji~evnost za mlade, valja biti poaten pa naglasiti da su Zapisi odraslog lima a tekst koji se, odupirui se gotovo svim razinama svoga diskursa uvratavanju u bilo kakve uske okvire, jednako odupire i svakom isklju ivom uvratavanju u odreenu vrstu knji~evnosti  on jest tekst prvenstveno namijenjen mladima, ali je isto tako i tekst u kojem jednako, ako ne i viae, mo~e u~ivati i stariji, odrasli itatelj, osobito u njegovim ironijskim i autoironijskim impulsima. Rije  je o tekstu koji e uvijek svog itatelja tra~iti u onima koji su lima i u duhu, bili oni odrasli ili neodrasli. To ka to ka to ka. IV. Literatura Benveniste, Emile: O subjektivnosti u govoru, Opaske o funkciji jezika u Frojdovom otkriu, u: Problemi opate lingvistike, Nolit, Beograd, 1975. Bruss, Elisabeth W.: Autobiographical Acts. The Changing Situation of a Literary Genre, The Johns Hopkins University Press, Baltimore, 1976. De Man, Paul: Autobiografija kao raz-obli enje, Knji~evna kritika, br. 2., 1998. Flaker, Aleksandar: Umjetni ka proza, u: Uvod u knji~evnost, Grafi ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983. Hranjec, Stjepan: Smijeh dje je hrvatske knji~evnosti, Tonimir, Vara~dinske Toplice, 2000. Jay, Paul: Being in the Text (Self-Representation from Wordsworth to Roland Barthes), Cornell University Press, Ithaca & London, 1984. Kani~aj, Pajo: Zapisi odraslog lima a, Alfa, Zagreb, 1995. Lejeune, Philippe: Autobiografski sporazum, u: Autor, pripovjeda , lik (zbornik priredio Cvjetko Milanja), Biblioteka Theoria Nova, Osijek, 1999. Olney, James: Autobiography and the Cultural Moment. A Thematic, Historical and Bibliographical Introduction, u: Autobiography: Essays Theoretical and Critical, Princeton University Press, 1980. Sabli, Tomi, Helena: Intimno i javno, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002. Vel i, Mirna: Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991. Zlatar, Andrea: Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. Zlatar, Andrea: U obranu budunosti, Durieux, Zagreb, 1999, str. 87-95.  Zalar, Ivo, Smijeh i igra Kani~ajeve poezije i proze, pogovor u knjizi Zapisi odraslog lima a, ALFA, Zagreb, 1995, str. 203.  Hranjec, Stjepan, Smijeh dje je hrvatske knji~evnosti, Tonimir, Vara~dinske Toplice, 2000, str. 54.  Helena Sabli Tomi o tome ka~e: Unutar navedenog segmenta vremena u kontekstu hrvatske knji~evnosti dolazi do zguanjavanja personalnosti, diskurzivnog oblikovanja te personalnosti kao i do razumijevanja individualizacije kao procesa koji je nu~no posljedica socijalnog okru~enja i samosvijesti u njemu. U suvremenoj hrvatskoj knji~evnosti mo~e se pratiti proces samouspostavljanja personalnosti koji je, dakle, posebno intenziviran od 1968. godine., Intimno i javno, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002, str. 9.  Isto, str. 12.  Zlatar, Andrea, U obranu budunosti, zbornik radova U obranu budunosti, Durieux, Zagreb, 1999, str. 87-95.  Vidi: Flaker, Aleksandar, Umjetni ka proza, zbornik Uvod u knji~evnost, Grafi ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983., str. 440.  Lejeune, Philippe, Autobiografski sporazum, u: Autor, pripovjeda , lik (zbornik priredio Cvjetko Milanja), Biblioteka Theoria Nova, Osijek, 1999., str. 202.  Isto, str. 202.  Rije  je danas neizostavna u ~argonu djece i mladih, njenoj popularnosti zasigurno je uvelike pripomogla i TV emisija 90-ih godina 20. st. koja je u naslovu sadr~avala upravo tu rije   Lejeune posebno isti e da problem autobiografije valja postaviti s obzirom na vlastito ime. U tom smislu izuzetno je va~na kategorija autora kojeg mo~emo definirati kao nekog tko je istovremeno stvarna, socijalna odgovorna osoba, i stvaratelj diskursa; Lejeune, Philippe, Autobiografski sporazum, u: Autor, pripovjeda , lik (zbornik priredio Cvjetko Milanja), Biblioteka Theoria Nova, Osijek, 1999., str. 211., 212.  Naravno da bih ja danas jedan dio knjige napisao neato druga ije, slobodnije, s viae aluzija i satiri kih strelica, ali onda to ne bi bila knjiga o vremenu koje opisuje i o vremenu u kom je nastala, Zapisi odraslog lima a, str. 194.  Isto, str. 215.  Lejeune napominje da je, za razliku od romana, koji implicira romaneskni sporazum, pripovjedni tekst neodreen i dopuata oba sporazuma  autobiografski i romaneskni (fiktivni)  Vidi u: Sabli Tomi, Helena, Intimno i javno, o. c., str. 35., s obzirom na kriterij oblikovanja diskursa, unutar suvremenih autobiografskih tekstova autorica razlikuje polidiskurzivnu autobiografiju, literariziranu autobiografiju, parodiziranu autobiografiju te putopis.  Isto, str. 79.  Isto, str. 79.  Isto, str. 75.  Isto, str. 83.  Isto, str. 39.  Isto, str. 63.  Isticanje moje  Sabli Tomi, Helena, Intimno i javno, o.c., str. 67.     PAGE  PAGE 2 DF06n    .<pJV "&4>x"248BP^~HJLVX| ~ "#J%輟hUh 6 hUh h/ h h_h h_h 6h]-h 6hh 6 hh jhUh 0JU h 6hSh 6h h.Izh =J%:(<()h*J-P-Z-^-l-n-p--- .h./T/81p13@346B7777:8H8<==>@@@@@AABB:ChCfKxKKKKKKKSSW쯧 hmh hF7h h-bh h".h 5 h 5hoh 6jh 0JUht.h 56 hH h h 6hH h 6hrh 6h hrh hyh 67WWXXf\t\\\\]4]Z]f]j]]]]^Z^^f__`8`>`b``aaabbbcBcLczc.dddPeeeBf^fffPgvgggggggg6h\hhhhh󸴪 hAh jh 0JUh' h=h h:h 6hUh 6 hhh h 5CJaJ ho@oPoTo`oroxooooooppppppZr\r^r`rss\tjtnt~tttttttttttttttt uuuu,u2uFuHuVuXu`udupuuuuuuuu8whwzw|w~wwwyyDy hjh h|h 6h|h 5 h|h hA9h h_h h 6jh 0JU h@@Ih h Iopp\ru|wwy*{L{p{{{{{|||||||||||| &`#$gd gd $a$gd Dyby({*{,{J{L{N{n{p{r{{{{{{{{{{{{{||J|h||||||||||||||||||||||||||h'hG0JmHnHu h 0Jjh 0JUjh sUh s h8h hh h.Izh h6ph huh h)Eh h>#h jh 0JU heh h h 63|||||||| &`#$gd h]hgd ,1h/ =!"#$% @@@  NormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List,O, 'Stil2$a$>@> ' Footnote TextCJaJ@&@@  Footnote ReferenceH*4 @"4  Footer  _$.)@1.  Page Number x(+.626FHUIOcouňqh b}I   ( ` c h@UVWh>?@JGH%&'++ B !W'$1A@&ltstyqrsV8sȟIܠݠޠߠ`ơģգC^p*̨ͧ~Ū֪ ABDEGHJKMNWXYdefi00000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000` @0I00@0I00@0I00@0I00I00I00I00@0@0I00I00` $$$'*024=8@BRXkNxDJ%Wh4oDy|Z]_`abcdefghN0^o||[^|\  '!!8@0(  B S  ?d D{GEEiGKKi8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace  UWgh  156=@GJGH$'(+EF x}ab?B8:NP $%-./0>?JKTU`cijrsyz  @AIJRS^`fgijst !$'(,-89ABDEFGQRZ\]^ijopwxz{   $%,-./79HITV$%0189>?CDNOTUZ[ghvxyz    %&0134:;FHIJNOUV]^deghjltuwx !&'./57EFGHMPTV\]bdlmtu}!  !!""####l$n$$$%%&&''''''((((((<)=)))V+X+++',),,,- ---$-&-d-e---i.k...//+1,1-1.191:1H1I1N1O1T1U1c1d1j1l1t1v1{1|11111111111111111111111111111111122 2 2222222!2"2$2%2-2.24282=2?2J2K2M2N2P2Q2Y2Z2`2b2j2k2o2p2u2v22222222222Y3Z3445566586899o;r;<<.=/===>>>>??JAKA4B5BnDqD.E0EEEFFHHUIXIIIgJhJ#L$LUMYMHNINNNNNNN&O'OoOpOOORRRRRR|SSSSTT0U1UlWoWXXXXKYMYZZ [[[[i\j\\\]]>^?^^^____``NaQaaaFbJb[c\c_caccccc0d1dDdFdee gg%h(hiijj#l&lnnnnnnooo!o|o}ooo3q4qqqPrRr\t^ttt'u(uVuYuuuwwww}~~~~0401ĈȈ !~qtxyrtǒȒӒ͖֒Ζcd<>qsjlϜќ-/]_qssu۠@B_bikrtz{šȡãƣԣף BEIKQS]_ijoqxy}~ ]`pr),ЦҦ13;=KLTVWY^`pryz§̧Ч̨Ψ~ĪǪժت 02@BBDDEEGHJKMNfi?@TWgh@IJFH'*+* + AB  !V'W'#1$1@@A@%l&lttrtxypsUV78rsǟȟ HI۠_bšȡãƣԣףBE]`or),̧ϧ˨Ψ}ĪǪժت @BBDDEEGHJKMNfi@W')+^BBDDEEGHJKMNfi'(BBDDEEGHJKMNfiw/EV'^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHw/E           q\EB'Y sGk@''@''H %&+,-.26<ABORUhPPPP&P,P0P2P4P>P@PBPDPFPRPTP^P`PbPdPlPtPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"1hwFfވR#ވR#4d2QHX ?'2Andrijana Kos-Lajtman Andrijana andrijana Oh+'0   @ L Xdlt|Andrijana Kos-Lajtman AndrijanaNormal andrijana3Microsoft Office Word@@" Q@w{ވ՜.+,0 hp   Lajtman/Kos#R Andrijana Kos-Lajtman Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP_5Data 1Table<WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q