Pregled bibliografske jedinice broj: 389203
Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina
Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina // Kulturna baština, 33 (2006), 171-186 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 389203 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina
(Anton Steinbüchel and a New Approach to the Study of Dalmatian Antiquities)
Autori
Špikić, Marko
Izvornik
Kulturna baština (0351-0557) 33
(2006);
171-186
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Steinbüchel; car Franjo I.; Dalmacija; arheologija; konzerviranje
(Steinbüchel; emperor Francis I; Dalmatia; archaeology; conservation of monuments)
Sažetak
U pratnji austrijskoga cara Franje I., koji je u proljeće 1818. posjetio Dalmaciju, nalazio se i mladi antikvar Anton Steinbüchel von Rheinwall (1790.-1883.). Carev dolazak u ovu zapuštenu pokrajinu, koja je tada pripojena Austrijskome Carstvu, imao je prije svega političku važnost. No, uzimajući u obzir da je car bio ljubitelj starina te da je u okviru političkih posjeta često nalazio vremena za obilazak arheoloških lokaliteta (1816. u Puli, 1818. u Saloni, 1819. u Rimu i Pompejima), vidi se da se posjeta ne može promatrati isključivo iz političkog aspekta. Carevi su zapisi o dalmatinskom putovanju već otprije poznati, istraženi i objavljeni. Dodatnu važnost ovom događaju ipak daju Steinbüchelovi stručni zapisi. Oni su objavljeni u vodećim bečkim časopisima 1818. i 1820. U članku se raspravlja o važnosti ovih zapisa, koji se shvaćaju kao dokumenti začetka jednog novog vremena u istraživanju dalmatinskih starina. To se argumentira usporedbom s dotadašnjom istraživačkom procedurom, prisutnom naročito od sredine 18. stoljeća, kada se pojavljuju prve naznake empirijskog i arheološkog pristupa. Autor smatra da se dolaskom cara Franje i njegova antikvara te uspostavom prvih stalnih i državno financiranih arheoloških istraživanja otvaraju pretpostavke i za novu epistemološku situaciju u istraživanju dalmatinskih spomenika. Umjesto putnika, koji sastavljaju tekstove na temelju čitalačkog iskustva i površnoga poznavanja arheološke i antikvarne povijesti Dalmacije, od 1818. počinju se favorizirati arheološka autopsija i postojaniji pristup zaštiti splitskoga graditeljskog naslijeđa. Kod Steinbüchela se može primijetiti da je oslanjanjem na ilustrirana izdanja Roberta Adama i Louis-François Cassasa, utvrdio važnost ikonografskog konzerviranja i prikazivanja dalmatinskih spomenika u slici, a ne više dominantno u tekstu. S druge strane, uz uspostavu arheološkog i konzervatorskog djelovanja, Steinbüchelovi su kratki osvrti na splitske starine (epigrafiku, skulpturu, arhitekturu) anticipirali kasnije povijesno-umjetničke rasprave o antičkim spomenicima. Steinbüchel je od posjete Dalmaciji imao koristi, jer je već početkom 1819. postao ravnatelj bečkoga Kabineta za numizmatiku i starine, a u Splitu i Saloni istodobno su otpočeta utemeljiteljska istraživanja, istodobna s onima u sjevernoj Italiji i Donjoj Austriji.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
