Naslov
Primjena ICF - iskustva u radnoj terapiji i fizioterapiji
(Implementation of ICF - Experiences in Occupational Therapy and Physiotherapy)

Autori
Bartolac, Andreja ; Radić, Saša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Fizioterapija - vještina i kreativnost / Rađenović, Ozren ; Schuster, Snježana - Zagreb : Zdravstveno veleučilište Zagreb, 2009, 103-105

ISBN
978-953-6239-12-2

Skup
Prvi kongres Studija fizioterapije Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 01.04.2009. - 04.04.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
ICF; iskustvo; radna terapija; fizioterapija; timski rad
(ICF; experience; occupational therapy; physiotherapy; teamwork)

Sažetak
Uvod: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) publicirala je dva međunarodna sustava klasifikacije koja su trenutno u upotrebi ; Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10, rev. 2007.) , te Međunarodnu klasifikaciju funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja (ICF, 2001.) . MKB predstavlja hijerarhijsku klasifikaciju bolesti i ozljeda, te ju osobito koriste liječnici u definiranju dijagnoze. Terapeutima je bliskija ICF klasifikacija koja opisuje kako pojedinci žive sa svojim zdravstvenim stanjem. Neki autori smatraju da korištenje dva navedena klasifikacijska sustava osigurava standardan vokabular i jedinstven konceptualni okvir za opisivanje zdravstvenog stanja pojedinaca i populacije (Darzins i sur., 2006). ICF je nastala kao sljedbenica Međunarodne klasifikacije oštećenja, onesposobljenosti i hendikepa (ICIDH, nastao 1980., posljednja revizija ICIDH-2, 1999.), a smatra se klasifikacijom zdravlja i domena vezanih uz zdravlje. Od dvije uključene komponente, prva se odnosi na funkciju i strukturu tijela, te aktivnosti i participaciju, a druga na kontekst, koji uključuje čimbenike okoline i osobne čimbenike. Svaka od navedenih (osim posljednje) sadrži dodatne domene i subkategorije, koje su osnovne jedinice klasifikacije. Postavlja se pitanje kako je ICF klasifikacija utjecala na profesionalni rad i razvoj terapeuta, koliko je primjenjiva u praksi i općenito koja su iskustva i zaključci koje su terapeuti u svijetu iznijeli kao rezultat vlastitih kliničkih istraživanja, te teorijskih promišljanja tijekom korištenja ICF klasifikacije. Cilj ovog rada je pružiti pregled rezultata većeg broja navedenih istraživanja, kako bi se stvorilo uporište za istraživanja tog tipa i na našem području. Materijali i metode: Metodologija korištena u ovom istraživanju je analiza sadržaja arhivske građe. Korištene su slijedeće baze podataka: Academic Search Complete, SocINDEX, MasterFILE Premier, Eric, Medline i Health Source. Također je korištena službena SZO stranica, te liste referenci korištenih članaka. Rezultati i rasprava: Osma je godina otkako je svjetska zdravstvena organizacija objavila i potaknula zdravstvene djelatnike na upotrebu i evaluaciju ICF klasifikacije. Autori brojnih, uglavnom kliničkih istraživanja primjenjivali su istu u svome području djelovanja, koristili ju s klijentima različitih sposobnosti i medicinskih dijagnoza, uočavali prednosti i nedostatke, te davali prijedloge za modifikaciju. Ovom klasifikacijom osobito su se bavili terapeuti. Svoje područje djelovanja fizioterapeuti su pronalazili u području kategorije tjelesnih funkcija, dok su se radni terapeuti identificirali s domenama aktivnosti i participacije. Također, važan iskorak izvan medicinski definirane funkcije odnosi se i na djelovanja okolinskih čimbenika, odnosno prilagodbu okoline u smislu unapređenja pristupačnosti na razini pojedinca, ali i zajednice. Pregled istraživanja ukazao je na korist primjene ICFa u svrhu jasnijeg određivanja uloga u rehabilitacijskom timu, osobito u situacijama preklapanja uloga, primjerice u neurorehabilitacijskom timu (Tempest, Mcintyre, 2006). Ukoliko se koristi u praksi, može potaknuti standardizaciju terapeutske procjene čiji su rezultati jasniji i razumljiviji članovima tima, kao i u kvalitetnijem planiranju terapijskih intervencija, te praćenju promjena tijekom vremena (Imms, 2006). Osim toga, korisna je u poticanju međusobne suradnje zdravstvenih stručnjaka za vrijeme planiranja ciljeva intervencije i očekivanih ishoda (Levack, 2004), poticanju kliničkog rezoniranja, kao i strukturiranja pružanja usluga (Tempest, Mcintyre, 2006), optimalizaciji komunikacije unutar i izvan tima, te komunikaciji stručnjaka i medicinskih laika (Darzins i sur., 2006, Tempest, Mcintyre, 2006). Obzirom na veliki broj istraživanja koja su provedena u svrhu testiranja korisnosti usvajanja ove klasifikacije u praksi, značajna je i kao sredstvo preispitivanja vlastitog profesionalnog djelovanja, te razvoju profesionalne znanstvene komunikacije. Ipak, navedeni su i izazovi s kojima su se istraživači susretali tijekom korištenja ICF u praksi, kao što je, primjerice, duljina klasifikacije s više od 1400 kategorija (Starrost, 2008) ili ograničenja vezana uz profesionalnu terminologiju i intervencije koje je ipak nužno dodatno elaborirati i osigurati s ciljem pružanja potpune usluge individualnom klijentu (Haglund, Henriksson, 2003). Zaključak: Važnost ICF klasifikacije proističe iz namjere da se stvori globalno dogovoren i prihvaćen jezik za opisivanje, klasificiranje i mjerenje ljudskog funkcioniranja i zdravlja (Stucki i sur., 2003). U radu su prikazani rezultati različitih istraživanja koja su proveli radni i fizioterapeuti s ciljem implementiranja ICF terminologije i klasifikacije u svoje područje rada. Također su navedeni pozitivni rezultati korištenja navedene klasifikacije, kao i nedostatna područja koja svaka od profesija mora nadopuniti svojim vlastitim, stručnim sadržajima i tumačenjima. Literatura: 1. Darzins, P., Fone, S., Darzins, S. (2006).The International Classification of Functioning, Disability and Health can help to structure and evaluate therapy. Australian Occupational Therapy Journal. 53:127– 131 2. Grill, E., Quittan, M., Huber, E.O., Boldt, C., Stucki, G.(2005).Identification of relevant ICF categories by health professionals in the acute hospital. Disability and Rehabilitation. 27(7/8): 437 – 445 3. Haglund, H., Henriksson, K. (2003). Concepts in occupational therapy in relation to the ICF. Occupational Therapy International. 10(4): 253-268 4. Imms, C. (2006). The International Classification of Functioning, Disability and Health: They’ re talking our language. Australian Occupational Therapy Journal. 53:65– 66 5. Levack, W. (2004).The International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF) – Application to physiotherapy.NZ Journal of Physiotherapy. 32(1) 6. Royeen, C.B.(2002). Occupation reconsidered. Occupational Therapy International. 9(2):111– 120 7. Stamm, T.A., Cieza, A., Machold, K., Smolen, J.S., Stucki, G. (2006). Exploration of the link between conceptual occupational therapy models and the International Classification of Functioning, Disability and Health. Australian Occupational Therapy Journal. 53: 9– 17 8. Starrost, K., Geyh, S., Trautwein, A., Grunow, J., Ceballos-Baumann, A., Prosiegel, M., Stucki, G., Cieza, A. (2008).Interrater Reliability of the Extended ICF Core Set for Stroke Applied by Physical Therapists.Physical Therapy. 88(7):841-851 9. Stucki, G., Cieza, A, Ewert, T., Kostanjsek, N. (2002). Application of the International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF) in clinical practice. Disability and Rehabilitation, 24(5):281-282 10. Stucki, G., Ewert, T., Cieza, A.(2003). Value and application of the ICF in rehabilitation medicine. Disability and Rehabilitation. 25(11– 12):628– 634 11. Tempest, S., Mcintyre, A. (2006).Using the ICF to clarify team roles and demonstrate clinical reasoning in stroke rehabilitation. Disability and Rehabilitation. 28(10): 663– 667 12. http://www.who.int/classifications/apps/icd/icd10online/, 2/2/2009 13. http://www.who.int/classifications/icf/en/, 3/2/2009 14. http://www.who.int/classifications/icfbrowser/, 3/2/2009

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA