ࡱ>  #fbjbj 4Rt,,o"$l%%% & & &8A&'\ &,)()(?(p(()()$)$aB%)))))%%((Mttt)J%(%(t)ttXl(^ &tĝ*vc0"tTN%^))t)))))t)))))))))))))))), 5!:Odnos Ustavnog suda RH i Suda pravde Europskih zajednica u Luxembourgu nakon ulaska Republike Hrvatske u punopravno lanstvo Europske unije ( Siniaa Rodin  O ekivani ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju znatno e utjecati na polo~aj Ustavnog suda, kako u novom europskom okoliau, tako i u nacionalnom pravnom i politi kom sustavu. Neke od o ekivanih promjena biti e nu~no urediti novim zakonskim i ustavnim odredbama, a neke e morati biti ureene kroz ustavnosudsku praksu i kroz redefiniranje samosvjesti Ustavnog suda i na ina na koji razumije svoju misiju. Promjene e biti duboke, te e iz korjena promijeniti dioptriju kroz koju pravna profesija i graani gledaju na Ustavni sud, itavo pravosue i druatvenu funkciju prava. U oblikovanju neposredno dolazeih promjena Ustavni sud e ili predvoditi, ili biti voen, ili postati nebitan.  Moja je polazna pretpostavka da je nacionalno ustavno pravosue u Europi bitan element ravnote~e izmeu Unije i njenih dr~ava lanica, odnosno, da je upravo razvoj odnosa izmeu Europskog suda i nacionalnih ustavnih sudova rezultirao uspostavom takvog sustava zaatite subjektivnih prava, javnih i privatnih, graana Unije  u kojemu uz meusobnu toleranciju  nacionalni Ustavni i drugi nacionalni sudovi i Europski sud uspostavljaju pravi nu ravnote~u izmeu interesa zaatite temeljnih ljudskih prava s jedne i tr~ianih sloboda s druge strane.  Polazei od ove pretpostavke, pokuaat u dokazati tezu da su u pravnom poretku Europske unije, nacionalni sudovi, osobito ustavni sudovi,  jedine nacionalne institucije koje na legitiman na in, iz opravdanih razloga, mogu zaatititi va~ne nacionalne ustavne vrednote kada dou u sukob s tr~ianim slobodama zajam enima pravom Zajednice. Ovaj je rad podijeljen u tri dijela. U prvom u dijelu iznijeti nekoliko primjera interakcije nacionalnih ustavnih i drugih visokih sudova i Europskog suda u kojima se brusilo pravo Zajednice kojega poznajemo danas. Naime, rije  ne samo o ustavnim sudovima, ve i o drugim visokim sudovima sudovima s ustavnom nadle~noau. U drugom dijelu, izlo~iti u glavne probleme ustavnog sudovanja u Hrvatskoj koje e, po mojem mialjenju, biti potrebno rijeaiti zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Ti problemi odnose se kako na europsku dimenziju djelatnosti Ustavnog suda, tako i na njegov odnos s redovnim sudovima, ali i drugim tijelima dr~avne vlasti u Hrvatskoj. U treem i zavranom dijelu, pokuaat u dokazati glavnu, gore izlo~enu, tezu, te u predlo~iti elemente jednog mogueg shvaanja ustavnog sudovanja koje bi moglo, ukoliko ga Ustavni sud prihvati, ostvariti puni potencijal koji Ustavni i drugi visoki sudovi imaju u pravnom poretku Europske unije. Interakcija nacionalnih ustavnih sudova i Europskog suda Ustavni sudovi dr~ava lanica dolaze u susret s pravom Europske unije u nekoliko razli itih situacija. Uloga nacionalnih ustavnih sudova u ratifikaciji Osniva kih ugovora i kontroli ustavnosti nacionalnih propisa koji provode pravo Zajednce i Unije Ocjena ustavnosti ratifikacije Osniva ki ugovori Europske zajednice i Europske unije  predviaju na viae mjesta da odreene obaveze koje su dr~ave lanice preuzele, odnosno, odreeni akti koje dr~ave lanice donose, podlije~u nacionalnoj ratifikaciji, te moraju biti prihvaeni na na in kako to propisuju ustavi dr~ava lanica.  Naravno, budui da su Ugovor o Europskoj zajednici i Ugovor o Europskoj uniji ugovori meunarodnog prava, podlo~ni su nacionalnoj ratifikaciji. Izmjene Osniva kih ugovora stupaju na snagu tek kada ih sve dr~ave lanice ratificiraju  u skladu sa svojim ustavnim zahtjevima .  U takvim situacijama, izostanak nacionalne ratifikacije ima zna aj veta, odnosno, svaka dr~ava lanica ima mogunost blokiranja donoaenja odluke na europskoj razini. Ondje gdje, prema nacionalnom pravu, ustavnost akta o ratifikaciji nadzire nacionalni ustavni sud, odluka ustavnog suda je odlu ujua. Postoji nekoliko primjera u kojima su presude nacionalnih ustavnih sudova odlu ujue utjecale na prihvaanje izmjena osniva kih ugovora. Meu njima je i odluka Saveznog ustavnog suda SR Njema ke iz 1993. godine u predmetu Brunner  kada je, nakon parlamentarne ratifikacije Predsjednik republike odgodio potpisivanje instrumenta o ratifikaciji do odluke Saveznog ustavnog suda o sukladnosti nacionalnog ustava s Ugovorom iz Maastrichta. Nakon ato je, neposredno nakon presude Saveznog ustavnog suda, Predsjednik potpisao instrument o ratifikaciji, Ugovor iz Maastrichta stupio je na snagu 1. studenoga 1993. godine.  Presuda Saveznog ustavnog suda SR Njema ke nije jedini primjer da ustavni sudovi dr~ava lanica odlu uju o budunosti procesa integracije. Tijekom postupka ratifikacije Ugovora iz Lisabona,  zahtjevi za ocjenu ustavnosti ratifikacije podneseni su pred Ustavnim sudovima eake Republike i SR Njema ke. Tako je Senat Parlamenta eake Republike, temeljem l. 87(2) Ustava zatra~io od Ustavnog suda da, nakon ato je vlada 25. sije nja 2008. godine zatra~ila parlamentarnu ratifikaciju Ugovora iz Lisabona, ocijeni je li taj ugovor u skladu s ustavnim poretkom eake Republike, kako bi ga Senat mogao ratificirati. Posebice, Senat je zatra~io ustavnopravnu ocjenu je li Ugovor iz Lisabona u skladu s ustavnim karakteristikama eake Republike kao suverene, unitarne i demokratske dr~ave koja poatuje vladavinu prava, kako propisuje l. 1(1) ustava eake Republike. Presudom od 26. studenoga 2008., Ustavni sud odlu io je da nema ustavnopravnih zapreka za ratifikaciju Ugovora iz Lisabona. Njema ki parlament, aktima oba parlamentarna doma ratificirao je Ugovor iz Lisabona u travnju i svibnju 2008. godine.  Da bi ratifikacija postala valjana potreban je potpis predsjednika Republike. Meutim, nakon ato je pred Saveznim ustavnim sudom pokrenut postupak ocjene ustavnosti akta o ratifikaciji, predsjednik Republike, g. Horst Khler, odgodio je potpisivanje ratifikacijskog instrumenta do kona ne odluke Saveznog ustavnog suda koja se o ekuje u prvom kvartalu 2009. godine. Kako vidimo, postupak ratifikacije Osniva kih ugovora ovisi o nacionalnim ustavnim zahtjevima dr~ava lanica te, odnosno, o nacionalnom odnosu snaga ustavom odreenih aktera. Budui da su akti o ratifikaciji meunarodnih ugovora podlo~ni ocjeni ustavnosti, uloga ustavnih sudova dobiva na zna aju. b. Ocjena ustavnosti nacionalnih provedbenih propisa Na elno gledano, ustavna osnova za ustavnosudsku ocjenu ustavnosti i zakonitosti propisa kojima se provodi pravo Zajednice i Unije nije razli ita od ustavne osnove temeljem koje ustavni sudovi ina e provode nadzor ustavnosti i zakonitosti. Meutim, u praksi su slu ajevi kontrole ustavnosti provedbenih propisa izuzetno rijetki. Tri su razloga tome. Kao prvo, jednom prihvaene, europske obaveze dr~ava lanica moraju se provoditi u dobroj vjeri i u skladu s obavezom lojalne suradnje propisane l. 10 Ugovora o Europskoj zajednici. Drugo, nacionalni sudovi imaju obavezu interpretacije nacionalnog prava, uklju ujui i nacionalno ustavno pravo, u skladu s pravom EU.  Trei razlog je prijeporan. Naime, prema dobro ustaljenoj doktrini Europskog suda, pravo Zajednice nadreeno je pravu dr~ava lanica,  uklju ujui i njihovo ustavno pravo,  te su u slu aju nesklada normi nacionalnog prava s pravom Zajednice, nacionalni sudovi obavezni nacionalnu normu izuzeti iz primjene i primjeniti neposredno normu prava Zajednice koja ima izravni u inak (nadreenost temeljem isklju enja), odnosno, neku drugu normu nacionalnog prava koja mu nije suprotna (nadreenost temeljem supstitucije).  Takvo shvaanje Europskog suda naialo je na otpor dr~ava lanica, posebice Njema ke i Italije, ato se o itovalo u sukobu njihovih ustavnih sudova oko zaatite temeljnih prava (vidi infra 1.2). Odjeci tog sukoba u Italiji su prisutni i danas u odlukama talijanskih visokih sudova koji, pozivajui se na zaatitu nacionalnih standarda temeljnih prava, pokuaavaju zaatititi jezgru dr~avne suverenosti su~avajui doseg prava EU.  Pored specifi nog gradiva temeljnih prava, Savezni ustavni sud SR Njema ke razvio je doktrinu ultra vires akata prava Zajednice (ausbrechende Akte), temeljem koje pravo Zajednice ima u inak u SR Njema koj samo u okvirima ovlasti Zajednice i Unije.  Prema shvaanju Saveznog ustavnog suda, ukoliko bi europske institucije proairile interpretaciju odredaba Osniva kih ugovora na na in da tako interpretiran tekst viae ne bi bio pokriven Aktom o ratifikaciji, njema ke institucije iz ustavnih razloga bile bi sprije ene primjenjivati takva pravna pravila u Njema koj. Stoga je Savezni ustavni sud zauzeo stav da e i ubudue ispitivati ustavnost pravnih akata Zajednice kako bi utvrdio jesu li oni u granicama suverenih prava koja su na njih prenesena. Do danas nije zabilje~ena niti jedna odluka Saveznog ustavnog suda kojime bi oglasio neki akt Zajednice ili Unije ultra vires. Meutim, osim mogunosti koju je nazna io Savezni ustavni sud, postoji joa jedan mehanizam kojime ustavni sud mo~e ograni iti primjenu prava EU u nacionalnom pravnom poretku, a to je kontrola ustavnosti provedbenog zakonodavstva. Iako su ovakve situacije iznimne, Savezni ustavni sud SR Njema ke danas u svojoj praksi kontrolira ustavnost nacionalnih propisa kojima se provodi pravo EU. Tako je 2005. godine oglasio neustavnim zakon kojima se u njema ko pravo provodi okvirna odluka o Europskom uhidbenom nalogu (Europisches Haftbefehlsgesetz).  Prema shvaanju Saveznog ustavnog suda, zakon krai ustavno pravo na zabranu izru enja na nesrazmjeran na in zbog toga ato zakonodavac nije iskoristio margine koje mu dopuata Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu. Zakon takoer krai jamstvo pristupa sudu, budui protiv akta o ekstradiciji nije mogue izjaviti ~albu sudu. Preciznije, Savezni ustavni sud ograni io je primjenu okvirne odluke (koja temeljem Ugovora o EU nema izravnog u inka), zbog toga ato nacionalni zakonodavac u njegovoj provedbi nije koristio sve mogunosti koje mu okvirna odluka daje na diskreciju, te je povrijedio nacionalni ustav. Drugim rije ima, neustavnost provedbenog zakonodavstva proizlazi iz razloga uvjetovanih nacionalnim pravom, a ne iz karakteristika izvora prava EU. Opisano stanje gdje vei broj aktera u okviru istog slo~enog pravnog poretka isti e normativni zahtjev na vrhovni pravni autoritet u akademskom diskursu prepoznato je kao fenomen ustavnog pluralizma.  Nacionalni ustavni sudovi i evolucija prava EU Nacionalni ustavni sudovi zna ajno su pridonjeli razvoju zaatite temeljnih prava u Europskoj uniji. Njihov doprinos rezultat je institucionalnog dijaloga koji se tijekom du~eg vremenskog razdoblja odvijao izmeu Europskog suda i nekih nacionalnih ustavnih i drugih visokih sudova. Zanimljivo, taj se dijalog nije odvijao u formi prethodnih pitanja koja nacionalni sudovi podnose Europskom sudu temeljem l. 234 UEZ, ve u slobodnoj formi meusobno procesno nepovezanih sudskih presuda. Pri tome je zanimljivo da je Savezni ustavni sud SR Njema ke kroz diskurs o zaatiti temeljnih prava nastojao izjedna iti svoj polo~aj s polo~ajem Europskog suda. Pri tome je od zna aja da se argumentacija Saveznog ustavnog suda temeljila na opravdanom prigovoru kako u tadaanjim Europskim zajednicama ne postoji kodificirani katalog temeljnih prava koji bi obvezivao njihove institucije. Sukob izmeu Europskog suda i Saveznog ustavnog suda zapo eo je ozbiljni prigovor Njema kog Saveznog ustavnog suda da temeljna ljudska prava nisu dovoljno dobro zaatiena u pravnom sustavu Zajednice, te da nacionalni pravni sustavi, osobito njema ki, temeljna prava atite bolje. Iz ovog prigovora slijedi posljedica da Savezni ustavni sud, a ne Europski sud, ima biti sud najviae instance kada je rije  o zaatiti temeljnih prava zaatienih nacionalnim ustavom Spomenuti sukob mo~e se opisati kroz tri faze. U prvoj fazi, po etkom sedamdesetih godina proalog stoljea, i Europski sud s jedne strane i nacionalni sudovi, posebice Savezni ustavni sud i talijanski Corte Costituzionale , s druge strane stoje na svojim vrstim meusobno nepomirljivim pozicijama  pri emu spomenuti nacionalni ustavni sudovi insistiraju na shvaanju da pravo Zajednice ne mo~e ograni iti nacionalni sustav zaatite temeljnih prava, odnosno nacionalnu ustavnu ravnote~u, te da o tome u kona noj instanci imaju odlu ivati nacionalni ustavni sudovi, a ne Europski sud. U drugoj fazi, koju ozna ava odluka u predmetu Nold iz 1977. godine , Europski sud, suo en s opravdanim zahtjevima nacionalnih visokih sudova pokuaava amortizirati negativne u inke nepostojanja kodificiranih izvora temeljnih prava na europskoj razini koji bi obvezivala Zajednicu, te formulira izvore temeljnih prava kojima se Sud inspirira. Rije ima Europskog suda, U zaatiti tih prava Sud je obvezan crpiti inspiraciju iz ustavnih tradicija zajedni kih svim dr~avama lanicama i ne mo~e poduprijeti mjere koje nisu u skladu s temeljnim pravima utvrenim i osiguranim Ustavima dr~ava lanica. Sli no, meunarodni sporazumi za zaatitu ljudskih prava, na kojima su suraivale ili ije su potpisnice dr~ave lanice, mogu pru~iti smjernice koje treba slijediti u okviru prava Zajednice.  Formula koju je Sud uveo u toj odluci integrirana je u tekst l. 6 Ugovora o Europskoj uniji i danas predstavlja standardni element acquisa. Time je, bar djelomi no amortiziran prigovor nedostatne zaatite temeljnih prava i, ato je joa va~nije, o uvana legitimnost europske sudbene nadle~nosti. Istovremeno je otklonjen, barem privremeno, argument nacionalnih ustavnih sudova kako su upravo oni sudovi posljednje instance u pitanjima zaatite temeljnih prava. Stav Europskog suda uskoro je nagraen odlukom Saveznog ustavnog suda u predmetu Solange II, koji je odstupio od stava da e uskratiti primjenu normi prava Zajednice koje krae temeljna jamstva ljudskih prava zajam ena njema kim Ustavom.  Ipak, rjeaavanje pravog problema je ovime bilo tek odgoeno, a Europski sud zatiaje je pokuaao odr~avati izbjegavanjem teakih pitanja. Tako je primjerice 1991. godine implicitno izbjegao rjeaiti pravno pitanje koje je moglo dovesti do neprimjene normi Irskog ustava kojima se ureuje zabrana medicinskog prekida trudnoe.  Time je Europski sud jasno dao do znanja da e nerado davati prednost u primjeni normama prava Zajednice koje se odnose na tr~iane slobode, ukoliko se njima ograni avaju ustavna prava zajam ena nacionalnim ustavom. Treu fazu karakterizira poja ano oslanjanje Europskog suda na koncept margine diskrecije. Iako se sud ve i ranije pozivao na njega,  u kontekst nadreenosti prava Zajednice nacionalnom pravu mogue ga je staviti temeljem odluka u predmetima Schmidberger  i Omega.  Koncept margine diskrecije u praksi Europskog suda ve~e se uz javni interes dr~ava lanica (engl. public policy), odnosno, uz dopuateni prostor nacionalne regulatorne autonomije. Rije ima Europskog suda,  ... koncept javnog interesa mo~e se razlikovati od jedne dr~ave do druge i od jednog doba do drugog. Nadle~ne nacionalna tijela moraju stoga imati marginu diskrecije u okviru granica koje propisuje Ugovor.  Smjer koji je Europski sud zauzeo u predmetima Schmidberger i Omega danas predstavlja valjano pravo kojega se Sud ima namjeru dr~ati. U skladu s time, Europski sud ograni ava podru je sudbenog nadzora ostavljajui dr~avama lanicama vei prostor za nacionalnu regulaciju, ak i kada ona zadire u podru je tr~ianih sloboda, pod uvjetom da se jednako primjenjuju na domae i strane proizvode i usluge te pod uvjetom da prolaze test proporcionalnosti.  Na taj je na in Europski sud poja ao odgovornost dr~ava lanica za primjenu prava Zajednice, uvjetujui zakonitost nacionalnih mjera testovima nediskriminacije i proporcionalnosti. Budui da je primjena tih testova u rukama nacionalnog pravosua, jasno je da je time dodatno oja ana pozicija nacionalnih redovnih sudova koji su dobili dodatni interpretativni oslonac u praksi Europskog suda.  Upravo e oslanjanje na praksu Europskog suda omoguiti nacionalnim redovnim sudovima da preuzmu veu odgovornost u primjeni temeljnih koncepata Europskog prava, ali i da kroz formalizirani meusudski dijalog temeljem l. 234 Ugovora o EZ rasterete, odnosno, zaobiu ustavnosudsku jurisdikciju nacionalnih ustavnih sudova. Istovremeno je oja ana i pozicija Europskog suda koji je potvrdio svoju poziciju kona nog arbitra koji odreuje airinu margine prosudbe koju imaju dr~ave lanice. Zanimljivo, opisanom razvoju prava Zajednice znatno su pridonijeli nacionalni ustavni sudovi, osobito Savezni ustavni sud SR Njema ke koji je svojom ustrajnoau i inzistiranjem na najviaim standardima zaatite temeljnih prava utjecao na Europski sud. Tako je doalo do paradoksalne situacije da je, potaknut ~eljom da osigura najviae ustavne standarde zaatite temeljnih prava, Savezni ustavni sud potaknuo Europski sud na razvijanje prakse koja je u kona nici dovela do ja anja pozicije redovnih sudova, dok je uloga ustavnih sudova u odreenoj mjeri marginalizirana. Ipak, ovakav razvoj ima odreene pozitivne posljedice za nacionalne ustavne sudove, budui da ih, u teakim slu ajevima, nakon ato ispunjavanje zahtjeva prava Zajedince i Unije prepuste redovnim sudovima, stavlja u ulogu au paire sugovornika Europskog suda. U osnovi, spomenuta au paire pozicija nacionalnih ustavnih sudova u odnosu na Europski sud temelji se na dualisti kom razumijevanju odnosa nacionalnog ustavnog prava i prava Zajednice, te uloge Europskog suda i najviaih nacionalnih sudova.  U praksi Saveznog ustavnog suda SR Njema ke ovo je shvaanje kristalizirano u  teoriji suradnje.  Ono se temelji na strogoj diobi uloga Europskog suda i nacionalnih sudova koje se normativno opravdava l. 220 Ugovora o Europskoj zajednici temeljem kojega je Europski sud nadle~an za interpretaciju prava Zajednice i Unije te, a contrario, najviai nacionalni sudovi za interpretaciju nacionalnog prava. Takvo shvaanje omoguuje ustavnosudsku nadle~nost u predmetima u kojima je odluku prethodno donio Europski sud, temeljem l. 234 Ugovora o EZ (prethodna pitanja), ali ne na osnovi osporavanja interpretacije prava Zajednice, budui da je u tom podru ju nadle~an Europski sud, ve na osnovi kontrole ustavnosti nacionalnog prava.  Jedna od ste evina izvaninstitucionalnog dijaloga Saveznog ustavnog suda i Europskog suda je i prihvaanje Povelje temeljnih prava EU 2000. godine.  Povelja je prihvaena kao politi ki dokument a Ugovorom iz Lisabona  predvieno je da bi postala i pravno obvezujua. Ukoliko Ugovor iz Lisabona stupi na snagu, temeljna prava zajam ena Poveljom postati e subjektivna javna prava ija e zaatita postati mogua pod sli nim uvjetima kao i zaatita drugih subjektivnih prava koja se temelje na pravu Zajednice i Unije. Takav razvoj mogao bi znatno oja ati ulogu nacionalnih ustavnih sudova imajui u vidu o ekivani porast litigacije ljudskih prava pred nacionalnim sudovima do kojega e doi prerastanjem Povelje u pravno obvezujui instrument.  Drugi o ekivani u inak je kanaliziranje dijaloga o ljudskim pravima u okvire l. 234 Ugovora o EZ pri emu bi se i ustavni sudovi naali pod poja anim pritiskom da upuuju prethodna pitanja Europskom sudu. lanstvo u EU i razgrani enje ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova Razgrani enje ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova jedan je od najveih problema ustavnog sudovanja, ne samo u Hrvatskoj. Prigovor koji se upuuje hrvatskom Ustavnom sudu u ~ariatu svoje kritike stavlja injenicu da se Ustavni sud odredio kao superrevizijska sudska intstanca, te da prekomjerno zadire u sudsku nadle~nost, ak i u sporovima koji nisu od ustavnopravnog zna aja. Pokuaaji iz 2002. godine da se izmjenama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ograni i pravo na pristup sudu u postupku ustavne tu~be nisu dali nikakve rezultate te je nakon toga broj podnesenih ustavnih tu~bi joa i dodatno povean. Taj u problem detaljnije razmotriti u to ci infra. Na ovom mjestu ~elio bih izlo~iti nekoliko koncepata koji pru~aju doktrinarnu podlogu za ograni enje ustavnosudske nadle~nosti.Pri tome su od posebnog zna aja dva koncepta koji odreuju kriterije pristupa ustavnosudskoj zaatiti  koncept specifi nog ustavnog prava i koncept horizontalnog u inka temeljnih prava (njem. Drittwirkung; engl. horizontal direct effect). Razlikovanje specifi nog ustavnog prava od  obi nog prava Razlikovanje specifi nog ustavnog prava od privatnopravne sfere nije jednostavna. Uzmimo za primjer pravo vlasniatva koje je uz pravo na ~ivot i osobnu slobodu jedna od triju liberalnih sloboda koje ine temelje svakog liberalnog demokratskog poretka.  Privatno vlasniatvo, smatra Locke, izravno se izvodi iz osobne slobode, jer samo je slobodan ovjek sposoban strjecati privatno vlasniatvo. Ukratko, vlasniatvo se odreuje kao funkcija osobne slobode, ali ta sloboda nije neograni ena, ve je u funkciji socijalnih ciljeva dr~ave. U njema koj ustavnoj judikaturi jasno je formulirana ideja da ustavno jamstvo prava vlasniatva ima druatvenu funkciju osiguranja graanske slobode i o uvanja pravnog poretka.  Zaatitna sfera ustavnog jamstva prava vlasniatva ne podudara se s pojmom prava vlasniatva graanskog prava. Stoga Savezni ustavni sud nije nadle~an odlu ivati o sudskim odlukama koje primjenjuju i interpretiraju  obi no pravo ,  i to ini rijetko i nerado, ograni avajui se na  specifi no ustavno pravo .  Pojam  specifi nog ustavnog prava Savezni ustavni sud razvio je svojom praksom te je formulirao etiri slu aja u kojima e nadzirati odluke redovnih sudova prema kriteriju ustavom zajam enih prava:  ako redovni sud povrijedi neko od ustavom zajam enih temeljnih procesnih prava stranaka u postupku; ako redovni sud primjeni zakon koji je suprotan Ustavom zajam enim temeljnim pravima (ova situacija uklju uje konkretnu kontrolu ustavnosti zakona); ako redovni sud interpretira zakon ili primjeni zakon na na in suprotan temeljnim pravima; i ako redovni sud odluku donese proizvoljno. S druge strane, pitanja postupka, ocjene postojanja pravne osnove, interpretacija i primjena obi nog prava u svakom pojedinom slu aju pripadaju u nadle~nost redovnih sudova i Savezni ustavni sud ne smatra se nadle~nim o tome odlu ivati. Specifi no ustavno pravo, prema shvaanju Saveznog ustavnog suda, nee biti povrijeeno ve onda kada redovni sud donese neku, s obzirom na obi no pravo, objektivno pogreanu odluku. Mora biti rije i o povredi nekog od temeljnih prava zajam enih ustavom, tj. specifi nog ustavnog prava. Razlikovanje vertikalnog i horizontalnog u inka temeljnih prava Drugi koncept koji ograni ava nadle~nost ustavnih sudova je razlikovanje vertikalnog i horizontalnog u inka temeljnih prava. Prema klasi noj liberalnoj doktrini, temeljna prava prvenstveno su prava koja pojedinca atite od dr~ave i njenog zadiranja u privatnu sferu pojedinca. Stoga se mnoga temeljna prava smatraju obrambenim pravima (njem. Abwehrrechte). Tradicionalna njema ka doktrina  polazi od stava da, budui da obrambena prava atite pojedinca od dr~ave ona, po samoj logici stvari, ne mogu imati izravne horizontalne u inke u odnosima izmeu fizi kih i pravnih osoba. Pravo vlasniatva, u ustavnopravnom smislu, predstavlja obrambeno pravo te ga njema ka ustavna judikatura atiti kao pravni institut i element objektivnog pravnog poretka,  a redovnim sudovima prepuata njegovu graanskopravnu zaatitu. Opisana demarkaciona linija izuzetno je korisna za potrebe razgrani enja ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova. Ona, meutim, ne daje odgovore na pitanja uloge danaanje dr~ave mjeaovitog liberalno-intervencionisti kog tipa koji se po eo razvijati od dvadesetih godina proalog stoljea. U pravnoj teoriji nalazimo najmanje dva razli ita pristupa razlikovanju vertikalnog od horizontalnog u inka temeljnih prava; pristup koji polazi od pozitivnih obaveza dr~ave koja obaveze dr~ave pripisuje regulatornim institucijama, prvenstveno parlamentu i vladi, i teorija koja airi definiciju dr~ave na sudbenu granu vlasti, te na taj na in sudovima pripisuje obavezu zaatite ustavom i meunarodnim pravom zajam enih temeljnih prava i u horizontalnim odnosima izmeu fizi kih i pravnih osoba. U okviru prvog pristupa postavlja se ne samo zahtjev da se dr~ava mora suzdr~ati od ograni avanja temeljnih prava, ve i da dr~ava mora aktivno sudjelovati u njihovom ostvarivanju. Pri tome se dr~ava razumije kao aktivna, te ima obavezu intervenirati u situacijama u kojima su prava jedne osobe ugro~ene od neke druge osobe privatnog prava. Takvi su slu ajevi prisutni u pravu Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,  a javljaju se i u pravnom poretku Europske unije.  U takvim slu ajevima zamagljuje se razlika izmeu specifi nog ustavnog i obi nog prava te je mogue da e se ustavni sudovi nai u situaciji odlu ivati o nekom ustavom zajam enom temeljnom pravu koje incidentalno ili izravno utje e na neki privatnopravni odnos. Primjere mo~emo nai u radnom pravu, vezano uz diskriminaciju s obzirom na spol, spolnu orjentaciju i dr. Drugi pristup horizontalnom u inku kojega od osamdesetih godina proalog stoljea zapa~amo u pravu EU, a na kojega ukazuje nezavisni odvjetnik Maduro,  je shvaanje prema kojemu su sudovi dr~ava lanica, kao tijela dr~avne vlasti, i sami vezani jamstvima temeljnih prava (ili prava Zajednice). Kako isti e Maduro,  bez obzira interpretira li neku klauzulu ugovora, odlu uje li o naknadi atete, ili odlu uje li o zahtjevu za privremenom mjerom, sud mora, kao tijelo dr~avne vlasti, donijeti odluku koja poatuje ustavna prava stranaka.  Ukratko, svaki akt i svaka presuda tijela sudbene vlasti su akti dr~ave  i na taj na in dr~ava indirektno atiti temeljna prava u horizontalnim odnosima izmeu fizi kih i pravnih osoba, ato je poznato kao indirektni horizontalni u inak (njem. Mittelbare Drittwirkung; engl. indirect horizontal effect). Ovo shvaanje stavlja dodatnu odgovornost pred redovne sudove postavljajui im zahtjev da u svim predmetima po slu~benoj du~nosti paze na povredu temeljnih prava. U takvim situacijama uloga ustavnih sudova bi ograni ena na situacije u kojima su redovni sudovi pogreano interpretirali i/ili primjenili neko od jamstava temeljnih prava. Prethodna pitanja i demarkacija ustavnosudske nadle~nosti Dok su problemi koje sam razmatrao ad a. i ad b. supra univerzalni, lanstvo u Europskoj uniji stvara dodatne probleme razgrani enja ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova. Oni se u znatnoj mjeri javljaju u vezi s postupkom prethodnih pitanja temeljem l. 234 Ugovora o Europskoj zajednici. Naime, taj je lanak glavni i naj eae koriateni formalni na in interakcije nacionalnih sudova i Europskog suda. On propisuje nadle~nost Europskog suda da odlu uje o interpretaciji Ugovora i sekundarnog prava na zahtjev nacionalnih sudova. Svi nacionalni sudovi mogu, a sudovi protiv ije odluke nema pravnog sredstva u dr~avi lanici moraju uputiti prethodno pitanje Europskom sudu ukoliko je odgovor na njega nu~an kako bi sud mogao presuditi u sporu koji rjeaava.  Prethodno pitanje Europskom sudu mo~e uputiti svaki nacionalni  sud ili tribunal , pri emu postoji dobro utvrena praksa Europskog suda da je za prosudbu injenice je li rije  o  sudu ili tribunalu relevantno isklju ivo pravo Zajednice, a ne nacionalno pravo.  Isto se odnosi i na nacionalne sudove s ustavnom nadle~noau, odnosno, na nacionalne ustavne sudove.  Drugim rije ima, da bi prethodno pitanje koje je uputio nacionalni ustavni sud bilo dopuateno, potrebno je da ga Europski sud prema kriterijima prava Zajednice smatra za  sud ili tribunal , te je odgovor na prethodno pitanje bitan nacionalnom ustavnom sudu za rjeaavanje spora iz njegove nadle~nosti. Kriterije za prosudbu je li odreeno nacionalno tijelo  sud ili tribunal u smislu Ugovora Europski sud je postavio u predmetu Dorsch Consult iz 1997. godine.  Prema shvaanju Europskog suda, da bi se neko tijelo moglo smatrati sudom ili tribunalom ono mora biti  osnovano zakonom ,  trajne naravi , mora imati  obaveznu nadle~nost , mora voditi postupak inter partes, biti neovisno, te mora donositi odluke temeljem primjene pravnih pravila.  S druge strane, da bi nacionalni ustavni sud mogao postaviti prethodno pitanje, morao bi se baviti pravnim pitanjem koje uklju uje europski element, odnosno, koje je u dosegu prava Zajednice, ili u pitanjima treeg stupa, prava Europske unije.  Nema nikakvih naznaka da Europski sud nacionalne ustavne sudove ne bi smatrao sudovima u smislu prava Zajednice, ato potvruje dosadaanja praksa i doktrina.  U takvim okolnostima na nacionalnim je ustavnim sudovima odlu iti je li upuivanje prethodnih pitanja potrebno. injenica je, meutim, da je do danas tek manji broj ustavnih sudova upuivao prethodna pitanja Europskom sudu.  Razlozi takve suzdr~anosti nacionalnih ustavnih sudova razli iti su, ovisno o pojedinim granama njihove jurisdikcije  apstraktnoj, konkretnoj, odnosno, akcesornoj kontroli ustavnosti. One se mogu razlikovati od dr~ave do dr~ave pri emu neki modeli obuhvaaju apstraknu i konkretnu kontrolu ustavnosti zakona prema Kelsenovom, a u veem broju dr~ava i akcesorni postupak ustavne tu~be prema njema kom ustavnom modelu. Kada je rije  o apstraktnoj ocjeni ustavnosti zakona ustavni sud susree se s pitanjem interpretacije nacionalnog prava koja, prema ustaljenoj praksi Europskog suda, mora biti u skladu s pravom Zajednice.  Drugim rije ima, ustavni sud morao bi interpretirati zakon ili drugi nacionalni propis iju ustavnost ocjenjuje u skladu s pravom Zajednice i Unije. Ukoliko se prilikom toga pojavi pitanje interpretacije ili valjanosti odreene norme prava Zajednice ili Unije koja je bitna za odluku ustavnog suda, ustavni sud ima obavezu postaviti prethodno pitanje. Druga situacija odnosi se na konkretnu ocjenu ustavnosti, odnosno, na situaciju u kojoj je pitanje ustavnosti postavljeno od strane redovnog suda kojemu je odgovor Ustavnog suda potreban za rjeaavanje spora o kojemu odlu uje. Takve situacije, u biti, predstavljaju anomaliju, budui da redovni sudovi imaju jasnu obavezu da, u skladu s doktrinom Simmenthal, kada se suo e s pitanjem interpretacije ili valjanosti prava Zajednice, bilo izravno primjene pravo Zajednice kao normu nadreenu nacionalnom pravu, bilo postave prethodno pitanje Europskom sudu, zaobilazei nacionalni ustavni sud.  Meutim, ukoliko, suprotno pravu Zajednice, redovni sud ipak ne postavi prethodno pitanje Europskom sudu ve se izravno obrati nacionalnom ustavnom sudu, ustavni sud morao bi postupiti na isti na in kao i u slu aju apstraktne ocjene ustavnosti. Ukoliko se, pak, redovni sud obratio Europskom sudu i od njega dobio odgovor na prethodno pitanje, takav odgovor obvezujui je za sve sudove koji u postupku odlu uju o pravnim lijekovima, uklju ujui i Ustavni sud.  U takvoj situaciji ustavni sud morao bi priznati interpretaciju prava Zajednice koju je, odlu ujui o prethodnom pitanju, dao Europski sud ili, ukoliko sva pravna pitanja nisu potpuno razjaanjena, postaviti novo prethodno pitanje. U suprotnom bi Ustavni sud povrijedio pravo Zajednice sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.  Jasno je da pitanja ocjene ustavnosti zakona obuhvaaju osjetljiva pitanja nacionalnog ustavnog poretka koja esto zadiru u jezgru dr~avne suverenosti. Pored toga, upuivanjem prethodnog pitanja nacionalni sudovi priznaju interpretativnu nadreenost Europskom sudu. Iako se ta interpretativna nadreenost odnosi na pitanja prava EU, a ne na pitanja nacionalnog prava, mialjenja Europskog suda esto su tako formulirana da nacionalnim sudovima ostavljaju vrlo malo diskrecije kako interpretirati nacionalno pravo. Stoga ne udi injenica da nacionalni ustavni sudovi izbjegavaju postavljati prethodna pitanja. Situacija je neato druga ija kada je rije  o akcesornoj kontroli ustavnosti povodom ustavne tu~be ili nekog sli nog mehanizma akcesorne zaatite.  Ustavna tu~ba je mehanizam akcesorne pravne zaatite temeljnih prava i drugih subjektivnih prava zaatienih ustavom koji je komplementaran redovnoj sudskoj zaatiti. Zbog toga je, u pravilu,  postupak zaatite temeljnih ustavnih prava pred ustavnim sudovima supsidijarne naravi, odnosno, da bi zahtjev bio dopuaten, potrebno je iscrpsti redovni pravni put. Drugo, postupak ustavne tu~be ograni en je na pitanja zaatite subjektivnih temeljnih i drugih subjektivnih prava zajam enih Ustavom. Zbog toga je pristup takvoj pravnoj zaatiti ograni en i isklju uje pravna pitanja koja su u kona noj nadle~nosti redovnih sudova. Tako je sasvim mogue da e, u smislu l. 234 Ugovora o EZ, sud protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo biti nacionalni vrhovni ili kasacioni sud. Tako su, primjerice, u 2003. godini u Njema koj, prethodna pitanja Europskom sudu upuivali Savezni sud (2), Savezni radni sud (1), Savezni upravni sud (3), Savezni financijski sud (8) i ostali ni~i sudovi (29), ali ne i Savezni ustavni sud. Situacija je sli na i za druga vremenska razdoblja.  Drugim rije ima, ustavni sudovi smatrati e se sudom protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo samo u onim predmetima u kojima u kojima je mogua ustavna tu~ba protiv odluka redovnih sudova poput vrhovnih ili kasacionih. Hoe li ustavna tu~ba biti mogua ovisi o nacionalnom pravu, ali prvenstveno, o stavu ustavnog suda u kojim e slu ajevima dopuatati ustavne tu~be. Lisabonski ugovor, Povelja temeljnih prava EU i demarkacija ustavnosudske nadle~nosti O ekivanim stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora Povelja temeljnih prava EU postaje pravno obvezujui instrument. Kako propisuje l. 51 Povelje, ona obvezuje institucije Unije, a dr~ave lanice tek u mjeri u kojoj provode pravo Unije. Iako navedena odredba na prvi pogled izgleda restriktivnom, injenica je da pravo Unije, putem nacionalnih provedbenih mjera, pro~ima velike dijelove nacionalnih pravnih sustava. Stoga e sudovi dr~ava lanica, koji se prema dobro utvrenoj praksi Europskog suda smatraju dijelom dr~avne vlasti, dobiti obavezu atititi neposredno subjektivna temeljna prava zajam ena Poveljom uvijek kada odreeno pravno pitanje ulazi u doseg prava Unije.  To ujedno zna i da e se stranke u postupku moi neposredno pozivati na Povelju, a sudovi e moi postavljati Europskom sudu prethodna pitanja interpretacije Povelje. Za pretpostaviti je da e, isti ui zahtjeve koji se temelje na pravima iz Povelje, stranke u postupcima pred redovnim sudovima stvoriti dodatni pritisak na nacionalne redovne sudove da od Europskog suda tra~e interpretaciju Povelje temeljem l. 234 Ugovora o EZ (nakon stupanja Lisabonskog ugovora na snagu, l. 267 Ugovora o Europskoj uniji). Obaveza nacionalnih redovnih sudova da pru~aju sudsku zaatitu pravima iz Povelje, nakon ato postane pravno obvezujua, proizlazi iz dobro utvrene linije sudske prakse koja se odnosi na obavezu pru~anja u inkovite sudske zaatite subjektivnih prava koja proizlaze iz prava Zajednice.  Temeljem navedene prakse, pravna zaatita takvih prava ne smije biti manje u inkovita od pravne zaatite koju nacionalni sudovi pru~aju subjektivnim pravima koja izviru iz nacionalnog prava, te ne smije initi ostvarivanje prava koje se temelji na pravu Zajednice pretjerano teakim ili gotovo nemoguim. Ovako odreene obaveze nacionalnih redovnih sudova i njihova nova uloga u zaatiti temeljnih prava zajam enih Poveljom utjecati e i na jurisdikciju Ustavnih sudova. S jedne strane, za nacionalne ustavne sudove nastati e dodatno radno optereenje, budui da e se stranke moi pozivati na Povelju u postupcima ustavne tu~be. Na taj e na in postojei katalog nacionalnih, ustavom zajam enih temeljnih prava, biti dodatno proairen, te e ga biti potrebno interpretirati u skladu s praksom Europskog suda. S druge strane, uloga nacionalnih ustavnih sudova biti e ograni ena interpretacijama Europskog suda. Naime, nakon ato nacionalni redovni sud uputi Europskom sudu prethodno pitanje i kada Europski sud na njega odgovori, njegova interpretacija postati e pravno obvezujua za sve nacionalne sudove, uklju ujui i nacionalne Ustavne sudove. Kona no, nacionalni redovni sudovi, u skladu s doktrinom Simmenthal, imaju ovlast neposredno izuzimati iz primjene nacionalno pravo koje je suprotno pravu Zajednice, ne ekajui na prethodnu odluku Ustavnog suda. Stupanjem Povelje na snagu kao pravno obvezujueg instrumenta, nacionalni redovni sudovi imati e istu obavezu u pitanjima temeljnih prava zajam enih Poveljom te e na taj na in postati odgovornima za zaatitu temeljnih prava u redovnom sudskom postupku. Ustavni sud RH i lanstvo u EU Kako smo vidjeli u prethodnom izlaganju, ustavni sudovi dr~ava lanica u uvjetima lanstva u Europskoj uniji suo avaju se s novim izazovima. U ovom radu ograni io sam se na one probleme ije rjeaavanje uvelike ovisi o stavu i samorefleksiji ustavnih sudova. Ponovimo, rije  je o: moi nacionalnih ustavnih sudova da odlu uju o razvoju Europske unije putem kontrole ustavnosti nacionalnih akata o ratifikaciji Osniva kih ugovora i drugih izvora prava EU za ije stupanje na snagu je potrebna ratifikacija, odnosno, da odlu uju o ustavnosti nacionalnog zakonodavstva kojime se provodi pravo EU; pravnom utjecaju i snazi argumentacije (engl. persuasive authority) kojim nacionalni ustavni sudovi mogu utjecati na razvoj prakse Europskog suda izvan formalnih okvira meusudskog dijaloga koji se vodi temeljem prethodnih pitanja; potrebi razgrani enja ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova u svrhu strukturiranja sudskog dijaloga izmeu nacionalnih redovnih sudova i Europskog suda, odnosno, ustavnog i Europskog suda, a u cilju maksimalizacije argumentativnog kapaciteta ustavnog suda. Ocjena ustavnosti meunarodnih ugovora i provedbenih propisa Ustavni sud RH nema izri itu ustavom ili ustavnim zakonom dodjeljenu nadle~nost ocjene ustavnosti ratifikacije meunarodnih ugovora, niti nadle~nost ocjene sukladnosti zakona s meunarodnim ugovorima. Meutim, te se nadle~nosti mogu implicitno izvesti iz uloge Ustavnog suda kao uvara hijerarhije pravnog poretka. Pri tome je bitno razlikovati dvije situacije. Prva se odnosi na ocjenu sukladnosti zakona s meunarodnim ugovorima koji su temeljem l. 134 Ustava postali dijelom pravnog poretka RH. Takvi meunarodni ugovori temeljem Ustava imaju nadzakonsku snagu i mogu slu~iti kao kriterij ocjene ustavnosti zakona. U svojoj praksi, po evai od 1998. godine, Ustavni sud RH ocjenjuje sukladnost zakona s meunarodnim ugovorima obrazla~ui to svojom zadaom zaatite ustavne hijerarhije pravnih normi. Tako je Rjeaenjem br. U-I-920/95 i U-I-950/96 od 11. o~ujka 1998. Ustavni sud pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o hrvatskim ~eljeznicama (Narodne novine br. 53/94) sumnjajui da neke odredbe tog zakona nisu u skladu s lankom 8 Meunarodnog pakta o ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima ni s odredbama lanka 11. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kako je tom prilikom bio istaknuo Ustavni sud, "& spomenute odredbe su dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj su pravnoj snazi iznad zakona u smislu odredbe lanka 134. Ustava." Takvo glediate utemeljeno je na shvaanju da bi primjena zakona suprotnog meunarodnim ugovorima openito, a Europskoj konvenciji koja je dio nacionalnog pravnog poretka posebno, predstavljala ne samo povredu meunarodne obveze koju je Hrvatska preuzela, ve i lanaka 3 i 5 Ustava. Drugim rije ima, sud koji bi primijenio zakon suprotan Konvenciji sam bi inio povredu Ustava ( l. 3, 5 i 134), a njegova bi se odluka nakon iscrpljivanja redovnog pravnog puta mogla osporavati u postupku ustavne tu~be u skladu s lancima 28 do 30 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Preciznije, rjeaenjem o pokretanju postupka od 11. o~ujka 1998. godine Ustavni sud je posumnjao da bi nesuglasnost odredbi osporavanog zakona s Europskom konvencijom "& predstavljala povredu na ela vladavine prava iz lanka 3. Ustava, kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Time je Ustavni sud rekao da je spreman ocjenjivati sukladnost zakona s odredbama meunarodnih ugovora t.j. Europske konvencije. Druga situacija odnosi se na ocjenu sukladnosti meunarodnih ugovora s Ustavom. Ustav RH u l. 128 ne predvia niti takvu nadle~nost Ustavnog suda. Meutim, ona se mo~e konstruirati temeljem ovlasti Ustavnog suda da odlu uje o suglasnosti zakona s ustavom, te drugih propisa s ustavom i zakonom. Budui da parlamentarni akt o ratifikaciji meunarodnog ugovora ima zna aj zakona, ocjenom ustavnosti akta o ratifikaciji mogue je zaustaviti stupanje meunarodnog ugovora na snagu. Kako smo vidjeli, neki europski ustavni sudovi, posebice Savezni ustavni sud SR Njema ke i Ustavni sud eake Republike poznaju praksu kontrole ustavnosti akata o ratifikaciji. U pogledu ocjene ustavnosti provedbenih propisa, tj. nacionalnog zakonodavstva kojime se provodi pravo EU, na elno gledano, u hrvatskom pravu ne postoje pravne zapreke. Meutim, nakon stupanja u lanstvo EU, hrvatski sudovi imati e obavezu lojalnosti temeljem l. 10 Ugovora o EZ i morati e interpretirati nacionalno pravo u skladu s pravom EU ato e mu znatno suziti manevarski prostor i kontrolu ustavnosti provedbenih propisa u initi malo vjerovatnom i iznimnom. Argumentativni kapacitet ustavnog suda Argumentativna uvjerljivost sudskih presuda ovisi o viae imbenika izmeu kojih mo~emo identificirati i karakteristike pravne tradicije, pravnu kulturu, administrativni kapacitet odreenog suda, autorefleksiju suda o svom polo~aju u okvirima nacionalnog pravnog i politi kog sustava te, svakako, diferenciranost i konzistentnost sudske prakse u okvirima nacionalnog pravnog sustava. Svakako, ona ovisi o transparentnosti i legitimnosti sudskih odluka, odnosno o specifi noj kvaliteti metodologije njihovog donoaenja.  Drugim rije ima, da bi mogli sudjelovati u meusudskom diskursu koji se odvija izmeu nacionalnih sudova i Europskog suda i na taj na in argumentativno utjecati na stvaranje europske prakse, nacionalni sudovi moraju i sami stvoriti pravni diskurs koji je dovoljno kompleksan, diferenciran i transparentan da bi mogao postati relevantan u airem europskom kontekstu. Da bi to bilo mogue, nije dovoljno ograni iti se na objavljivanje sudskih odluka, ato Ustavni sud RH prakticira od samoga po etka, ve je nu~no da sudske presude u ine razvidnim argumente temeljem kojih je sud doaao do odreenog pravnog shvaanja. Naime, sudske odluke snagom svojih argumenata utje u na druge sudove i pridonose ujedna avanju sudske prakse (argumentativna funkcija) i odreuju zna enje prava ime smanjuju pravnu nesigurnost (semanti ka funkcija). Transparentnost sudskih odluka uvjet je njihove legitimnosti, a to se najbolje mo~e ostvariti tako da se ne samo ishod sudskog postupka ve i metoda kojom se do ishoda doalo prezentira javnosti (demonstrativna i legitimacijska funkcija). Nadalje, transparentnost pridonosi samodisciplini sudaca budui da izla~e njihov rad javnom nadzoru (korektivna funkcija), a objavljene sudske odluke poti u javni diskurs o funkcioniranju pravnog sustava i potpoma~u korektivnu funkciju kroz javno mnijenje; (pluralisti ka funkcija). Ne manje va~no, dobro argumentirane i transparentne sudske presude daju zakonodavcu povratne informacije o tome kako se pravo primjenjuje u praksi (demokratska funkcija) i informaciju graanima kako se atite njihova subjektivna prava (informativna funkcija). Kona no, one stvaraju podlogu za u enje prava, kako na sveu iliatu, tako i u profesionalnim krugovima (didakti ka funkcija) ato stabilizira pravni sustav i ini ga viae predvidivim. Navedeni razlozi vrijede pod pretpostavkom da je pravno rezoniranje pri donoaenju odluka neato viae od puke silogisti ke vje~be u kojoj konkluzija nu~no sadr~i samo ono ato je ve sadr~ano u premisama. Ukoliko je suda ka zadaa da tek konkretiziraju i izraze ono ato je ve odredio zakonodavac, tada snaga argumenata sudske odluke nije potrebna, budui da je sve ve zadano, a graani nemaju ato raspravljati ili u iti iz sudskih odluka, osim onoga ato je ve ionako zapisano u zakonima. Drugim rije ima, smisleno obavljanje suda ke funkcije mogue je u okolnostima gdje se sucima priznaje da imaju ulogu koja izlazi iz okvira mehani ke primjene prava. Hrvatska ustavna praksa suo ila se s nekim od gore navedenih pitanja i relativno ih uspjeano rjeaila. Presude Ustavnog suda sustavno se objavljuju, unutar Ustavnog suda postoji unutarnji pravni diskurs koji se prema javnosti o ituje izdvojenim mialjenjima, a za druge grane dr~avne vlasti kao i za airu pravnu javnost njegove presude predstavljaju relevantni pravni autoritet. Meutim, posao nije u potpunosti dovraen. Izbor sudaca ustavnog suda je od samih po etaka do danas ostao netransparentan i upitno legitiman,  argumentacija Suda nije uvijek jasna i konzistentna a povremeno se bilje~e i odstupanja od ranije utvrene prakse bez o ekivanog objaanjenja.  Neki od klju nih ustavnih koncepata, poput testa proporcionalnosti, nisu jasno kristalizirani sudskom praksom,  te nije definiran odnos ustavne jurisdikcije od jurisdikcije redovnih sudova.  Navedeni nedostaci ozbiljno ograni avaju sposobnost Ustavnog suda RH da svojom argumentacijom utje e na druge, te da pridonosi razvoju prava na europskoj razini kao ato je to uspjelo Saveznom ustavnom sudu SR Njema ke. Razgrani enje ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova Pitanje razgrani enja ustavnosudske nadle~nosti od nadle~nosti redovnih sudova ima svoju nacionalnu i europsku dimenziju. U svojoj nacionalnoj dimenziji o ita je potreba za jasnim odreenjem granica dviju jurisdikcija, ustavne i redovne, u cilju ja anja pravne sigurnosti i efikasnosti pravosua. Nepostojanje jasne linije razgrani enja dovelo je do zna ajnog poveanja broja ustavnih tu~bi, a Ustavni sud pokazao se nesposobnim u inkovito kontrolirati taj priljev svojom praksom. Isto tako, izmjene Ustavnog zakona o Ustavnom sudu iz 2002. godine, koje su restriktivnije definirale institut ustavne tu~be ograni avajui ga na pojedina ne akte,  nisu donijele nikakve rezultate. Posebno prijepornim pokazale su se ustavne tu~be protiv akata sudbene vlasti, u pravilu, presuda Vrhovnog suda RH, gdje su se pojavili prigovori o prekomjernom zadiranju Ustavnog suda u podru je redovne suds   6 8 : < r FN,Zz6λΰyh]R]GRGRGh.,hW7mHsHh.,hRXmHsHh.,h0qmHsH!jh.,hm 0J.UmHsHh.,hm mHsHh.,hmHsHh.,huemHsHh.,hLmHsHh.,hl| mHsHh.,h!d/mHsH$jh.,hl| 0J.5UmHsHh.,hl| 5mHsH) j*h.,hW*0J.5CJaJmHsHh.,hn45CJaJmHsH : < (h+-237T99V<C$a$gd@ !$ & F a$gd$ !$^a$gd$!$ & F^`a$gd$! & F^`gd9$a$gd9gd968~ 44ZLP$ؼرررئ؛yncXMh.,hFmHsHh.,haYmHsHh.,h>mHsHh.,hL mHsHh.,hRX5mHsHh.,h0.mHsHh.,hBmHsHh.,h0qmHsHh.,hPUmHsHh.,hRXmHsHh.,h8%-mHsH!jh.,hr:0J.UmHsHh.,hr:mHsHh.,hW7mHsH!jh.,hW70J.UmHsH$&(,8v^^pr&(Xxhث}q}fh.,h%*mHsHh.,hG{5mHsHh.,hF5mHsHh.,hhv'mHsHh.,hmHsHh.,hB5mHsHh.,htmHsHh.,hkmHsHh.,hBmHsHh.,haY5mHsHh.,haYmHsHh.,hFmHsH!jh.,hF0J.UmHsH#hl8 : < ""$"&":"L"R"""" ##L$N$P$'(.(f(t(ĹČĹĹĹ{peZeNh.,h*?6mHsHh.,hPUmHsHh.,h*?mHsHh.,hmHsH!jh.,h0D90J.UmHsHh.,h&mHsH!jh.,hl0J.UmHsH!jh.,hc]0J.UmHsHh.,hc]mHsHh.,h0D9mHsHh.,h 6mHsHh.,hT6mHsHh.,hL 6mHsHh.,h$6mHsHt(v(x(z+|+~++,,z-------23 4"4556T99ȽuduYuNBh.,h$6mHsHh.,h}amHsHh.,h;mHsH!jh.,h 0J.UmHsHh.,h mHsHh.,h.Y5mHsHh.,hmHsHh.,h\mHsH!jh.,hPO 0J.UmHsHh.,hPO mHsHh.,h0D9mHsH!jh.,hX0J.UmHsHh.,hXmHsH!jh.,h*?0J.UmHsHh.,h/mHsH9;;;R<<=??L?@@\@^@`@CCCCnD|DDDD EEbFdFԸuiu^M!jh.,hgm0J.UmHsHh.,h1mHsHh.,hkNøθ٭ٗvk`UJU`>h.,h"?6mHsHh.,hA.smHsHh.,hKvmHsHh.,h"?mHsHh.,hmHsHh.,h'zmHsHh.,homHsHh.,hmHsHh.,hhmHsHh.,h 9umHsHh.,hx!mHsHh.,hGSmHsHh.,hVmHsHh.,hNmHsHh.,h{mHsH!jh.,h>0J.UmHsHh.,h>mHsHNĎ >2jlnp468ܕ*,.ȷ߬߅y߬n]Rh.,h~mHsH!jh.,h|0J.UmHsHh.,h|mHsHh.,h!6mHsHh.,h!mHsHh.,hnmHsH!jh.,hn0J.UmHsHh.,hDqmHsH!jh.,hhS0J.UmHsHh.,hhSmHsHh.,hA 6mHsHh.,hA mHsHh.,h>mHsHh.,h"?mHsH.VXl 0؝ HJ8Jzνٲxxph_hTh.,humHsHhi*+6mHsHhi*+mHsHhumHsHhatDmHsHhbmHsHh.,h6mHsHh.,h)l6mHsHh 6mHsHhkq6mHsHh.,hxmHsH!jh.,h@D0J.UmHsHh.,h@DmHsHh.,h@mHsH!jh.,hn0J.UmHsHh.,hnmHsH Jrr:dvv.~$a$gd9 $ & Fa$gd% !$ & F a$gdu$a$gdu $ & Fa$gdi*+$a$gdi*+ !$ & Fa$gdH,<lrrt>@ܮޮnp(кfhZn&(tvܵ譥蝑hLhL5mHsHhLmHsHhVtmHsHhi*+mHsHhi*+humHsHhb)GhumHsH!jh.,hu0J.UmHsHhi*+hi*+6mHsHh.,humHsHh.,hu6mHsH9:<|Xj(*,.:<û{peZOZ>!jh.,h+0J.UmHsHh.,hL(mHsHh.,h+mHsHh.,hSmHsHh.,hL mHsH!jh.,hP~0J.UmHsHh.,hP~mHsHhtmHsHh.,hVmHsHhQ!mHsHh[$6mHsHh[$mHsHh%hb6mHsHh%6mHsHh.,hu6mHsH!jh.,hu0J.UmHsHh.,humHsH< L4f0H ÷æ÷ΕÊnf[J[f[Jf!jh.,hl0J.UmHsHh.,hlmHsHh_'mHsH!jh.,h}0J.UmHsHh.,h}mHsHh.,hv>mHsH!jh.,h)0J.UmHsH!jh.,h~V0J.UmHsHh.,h~V6mHsHh.,h~VmHsHh.,h)mHsHh.,hFmHsH!jh.,hF0J.UmHsHh.,h+mHsHF 8 ,>TV|~⠕׊~shWhLh.,hg?mHsH!jh.,h0J.UmHsHh.,hmHsHh.,h1EmHsHh_'h1E5mHsHh.,h0MUmHsHh.,h L mHsHh.,h ]mHsHh.,h)mHsHh.,heqmHsHh.,hk*mmHsHh.,hmHsHh.,h9qmHsHh.,h@kmHsHh_'mHsHh.,h"<mHsH~@d8L "DzL`VXZ:ӼӼӼyh]Rh.,hAmHsHh.,h]mHsH!jh.,h=0J.UmHsHh.,h F*mHsH!jh.,h/0J.UmHsHh.,h/mHsHh.,hA|&mHsH!jh.,h1E0J.UmHsHh.,hlBmHsHh.,h1E6mHsHh.,h9mHsHh.,h)mHsHh_'h1E5mHsHh.,h1EmHsHZ   8 $b%d%%'D*,<.>..fAF,J !$ & Fa$gdZ!$a$gdwH !$ & F a$gdNa! & F^`gd9$a$gdNa$a$gd $ & Fa$gdt$a$gd9:v<>@x  P       8 ȷ߬߬}}laaYMBh.,h mHsHh h 6mHsHhumHsHh.,h~mHsH!jh.,h=w50J.UmHsHh.,h=w5mHsHh.,h*`mHsHhb)GmHsH!jh.,hwJ0J.UmHsHh.,hwJmHsH!jh.,h+0J.UmHsHh.,h+mHsHhb)Ghw5mHsHh.,hwmHsHh.,h]mHsHh.,hg5mHsH~F<B,.x" !."B"`%b%d%%%'')B*F*R*d*Ըynycycyh.,h`mHsHh.,hSgmHsHh.,hNamHsHh.,h!q5mHsHh.,hk5mHsHh.,hRmHsHh-2mHsHh 6mHsH!jh.,h 0J.UmHsHh2~lh mHsHh.,h mHsHhK;h mHsHjh 0J.UmHsHh mHsH&d****f+,,<.>..."EFFI*J,JxJzJvMxMNNǻwlaVE!jh.,h5@`0J.UmHsHh.,h5@`mHsHh.,hmHsHh.,hU}\mHsHh.,h!q6mHsHh.,hYs6mHsHh.,hnmHsHh.,h^WmHsHh.,hU>mHsHh.,hE"mHsHh.,hNa6mHsHh.,hwH6mHsHh.,hwHmHsHh.,hNamHsHh.,h`6mHsHh.,h`mHsH,JzJdQ\adhhj jjkxZ<R$a$gd#e! & F^`gd9$a$gd*K?$a$gdX3!gdYs $xa$gd=R $xa$gd5@`$a$gd6! & F gdYsNPbQdQfSSS`TTUUUUVbVVVWWY6YYZ ["[>[[\\\\__``acddd0ereeɾԳԨ|h.,hzHmHsHh.,hPjmHsHh.,hvqmHsHh.,hCmHsHh.,hYmHsHh.,hmHsHh.,h mHsHh.,h6mHsHh.,h5@`mHsHh.,h mHsHh.,hmmHsHh.,hQVmHsH*eeeef fffffffhgjgggg`hbhdhfhhhijj͵͎؎rg\QFQh.,hbmHsHh.,hu&mHsHh.,hzHmHsHh.,hV0mHsH!jh.,h`0J.UmHsHh.,h`mHsHh.,hmHsHh.,h+ mHsH!jh.,h+ 0J.UmHsHh.,h+ 0J.mHsHh.,hF mHsHh.,hvqmHsHh.,hdj^mHsHh.,hPjmHsH!jh.,hPj0J.UmHsHj jjkkrnoooqZ^`ƫʫ̫NvȷȬ~m~\QFh.,h"mHsHh.,hmHsH!jh.,h0J.UmHsH!jh.,h6!0J.UmHsHh.,hmHsHh.,h6!mHsHh.,hwmHsHh.,hUmHsHUh.,h/mHsH!jh.,h T0J.UmHsHh.,h TmHsHh.,h\mHsHh.,hX3mHsHh.,hYs6mHsHh.,hYsmHsHke nadle~nosti ime se Ustavni sud ponaaa kao superrevizijska sudska instanca. Ustavni sud tako se zna pozivati na l. 29 Ustava (pravo na zakonitog suca i pravi no suenje),  kao i na l. 14(2) Ustava (jednakost pred zakonom),  te iz ustavnopravnih razloga, kako ih vidi, ukidati presude redovnih sudova. Ono ato, meutim, esto nedostaje takvim odlukama Ustavnog suda, a ato se mo~e zapaziti i iz upravo navedenih primjera, jest interpretacija koja bi ukazivala na valjanu interpretaciju Ustava koju su redovni sudovi trebali primjeniti rjeaavajui sporne predmete. Zanimljivo, praksa vezana uz l. 29(1) i 14(2) Ustava disproporcionalno odska e od prakse vezane uz ostale odredbe Ustava. Uvidom u preglednik sudske prakse,  od ukupno 7654 citiranih odluka Ustavnog suda, zapa~a se 2199 citiranih odluka vezanih uz l. 29(1), te 866 presuda vezanih uz l. 14(2) Ustava. Trea odredba Ustava po frekvenciji ustavne litigacije je l. 26 (jednakost pred sudovima i drugim tijelima s javnim ovlastima), s ukupno 415 odluka. Drugim rije ima, neato manje od polovice, a zajedno s l. 26, viae od polovice relevantne ustavnosudske prakse odnosi se na tri lanka Ustava. Tako je Ustavni sud, razvijajui ustavnu normu jednakosti pred zakonom pokuaao, ini se bezuspjeano, oja ati jedinstvenu primjenu prava pred redovnim sudovima.  Isto tako, nije mu poalo za rukom formulirati ustavna na ela kojima bi razgrani io vlastitu nadle~nost od nadle~nosti ustavnih sudova. U svojoj europskoj dimenziji, problem razgrani enja ustavne i redovne sudske nadle~nosti odnosi se na pitanje koji hrvatski sud predstavlja sud protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo za potrebe prethodnih pitanja, odnosno, koji nacionalni sud mora postaviti prethodno pitanje temeljem l. 234 Ugovora o EZ. Kako god bilo, odgovor na ovo pitanje morati e dati sudska praksa, a taj e odgovor uvelike ovisiti o samorefleksiji Ustavnog suda i njegovom razumijevanju svoje uloge. Ukoliko Ustavni sud zauzme ekstenzivni pristup svojoj nadle~nosti, to e nu~no imati za posljedicu da Europski sud nee smatrati Vrhovni sud RH sudom protiv ijih odluka ne postoji pravno sredstvo. Drugim rije ima, obaveza postavljanja prethodnih pitanja nee biti na Vrhovnom ve na Ustavnom sudu. To e, zauzvrat, stvoriti joa vei pritisak na Ustavni sud, budui da e stranke u postupcima koji se vode pred Vrhovnim sudom ~eljeti iskoristiti sve pravne mogunosti, vraei pritisak na Ustavni sud poveanim brojem ustavnih tu~bi i moguim prijedlozima za pokretanje postupka prethodnog pitanja. Kako sam pokazao, ustavni sudovi drugih europskih dr~ava upravo nastoje izbjei situacije u kojima bi morali postavljati prethodna pitanja Europskom sudu ato je, vjerovatno, barem kod nekih od njih, motivirano ~eljom stvaranja au paire odnosa s Europskim sudom. Nadalje, poveani priljev ustavnih tu~bi dodatno e opteretiti kapacitet Ustavnog suda i ograni iti njegovu sposobnost razvijanja kompleksne pravne argumentacije u teakim predmetima. S druge strane, Vrhovni sud, kao i ostali redovni sudovi, imati e mogunost, a u odreenim situacijama i obavezu, postavljanja prethodnih pitanja Europskom sudu temeljem l. 234, te nije isklju ena mogunost da e na taj na in, nastojati zaobii ustavnosudsku jurisdikciju. U ovom trenutku niti hrvatsko procesno ustavno pravo, niti praksa Ustavnog suda, ne daju odgovor kako konceptualizirati razgrani enje sudske nadle~nosti. Zaklju ak Po etna teza mojeg izlaganja bila je da da su u pravnom poretku Europske unije, nacionalni sudovi, osobito ustavni sudovi, jedine nacionalne institucije koje na legitiman na in, iz opravdanih razloga, mogu zaatititi va~ne nacionalne ustavne vrednote kada dou u sukob s tr~ianim slobodama zajam enima pravom Zajednice. Donoaenje propisa u Europskoj zajednici i Europskoj uniji rezultat je procesa u kojemu sudjeluju, svaki u okviru svojih ovlasti, Europska komisija, Vijee ministara i Europski parlament. Takvi propisi, uredbe, direktive i drugi,  proizlaze iz europskog politi kog procesa u kojemu se interesi dr~ava lanica izra~avaju na razli ite na ine. U Vijeu ministara ti su interesi izravno zastupljeni, dok u Europskom parlamentu mogu doi do izra~aja kroz djelovanje zastupnika i politi kih grupacija. S druge strane, odluke Europskog suda i drugih europskih sudova, autonomne su odluke europski konstituirane sudbene vlasti pri emu nacionalni interesi mogu biti izra~eni u strogo kontroliranim i ograni enim okolnostima, uglavnom putem podnesaka koje dr~ave lanice podnose tijekom sudskog postupka.  Sud e se o podnescima dr~ava lanica, u pravilu, o itovati, ali nisu rijetki slu ajevi u kojima je Europski sud svoje odluke utemeljio na argumentima koji su bili suprotni argumentima pravnih zastupnika dr~ava lanica.  Kako je i za o ekivati, dr~ave lanice formiraju svoje pravne argumente temeljem postojeeg nacionalnog zakonodavstva, kako onog koje je prihvaeno u svrhu harmonizacije, tako i onoga koje postoji od ranije. Kada Europski sud zauzme odreeno pravno shvaanje, ono utje e i na primjenu postojeeg nacionalnog prava. Zbog toga je nacionalnim parlamentima i vladama nemogue, bez ulaska u otvoreni sukob s Europskim sudom i Komisijom, zakonodavnim putem ograni avati primjenu prava Zajednice kako ga je interpretirao Europski sud. `toviae, nepoativanje pravnih shvaanja Europskog suda smatra se izuzetno teakom povredom prava Zajednice.  S druge strane, vidjeli smo, nacionalni sudovi, uz zapa~enu ulogu Saveznog ustavnog suda SR Njema ke, viae su puta uspjeano osporili pravo Zajednice i Unije, te su svojom aktivnoau pridonjeli njegovoj evoluciji. U stvari, dok dr~ave lanice imaju mogunost blokade razvoja prava EU uglavnom samo na meudr~avnim konferencijama kada je potreban koncenzus sviju, nacionalni sudovi mogu uvijek, kroz svoju praksu, pokuaati osporiti primjenu odreenih segmenata prava EU bez da izazovu reakciju Europske komisije. injenica je da, iako je to pravno mogue,  do sada nije zabilje~en niti jedan slu aj da bi Komisija, temeljem l. 226 UEZ, pokrenula postupak zbog povrede prava Zajednice koju bi po inio nacionalni sud.  Ukratko, utjecaj dr~ava lanica na donoaenje sekundarnog prava Zajednice i Unije je stvaran i njihovi su interesi institucionalno ureeni na na in da omoguuje politi ke kompromise. S druge strane, utjecaj dr~ava lanica, na europsko pravosue je ograni en. Jednom prihvaene i na snazi, norme europskog sekundarnog prava mogu stvarati subjektivna prava koja su nacionalni sudovi obavezni atititi, a sadr~aj tih prava, putem interpretacije prava EU konkretizira Europski sud. Izvan strogo definiranih uvjeta propisanih poslovnikom Europskog suda, svaki utjecaj dr~ava lanica smatra se neprimjerenim. Isto se mo~e rei i za Europsku komisiju. Ope je poznato da je, tijekom viae od pedeset godina razvoja Europske unije, praksa Europskog suda u Luxembourgu odigrala zna ajnu integracijsku ulogu, esto puta nasuprot i usprkos protekcionisti kim stajaliatima dr~ava lanica. Aktivna uloga Europskog suda esto je izazivala reakcije, kako dr~ava lanica, tako i akademskih komentatora. Ne ulazei u raspravu o sudskoj politici Europskog suda, ~elio bih tek navesti jednu od najnovijih reakcija. Bivai predsjednik SR Njema ke g. Roman Herzog i g. Lder Gerken, direktor Centra za europsku politiku javno su izvrgli kritici Europski sud zbog toga ato, prema njihovom shvaanju, bez ugovorne osnove airi ovlasti Europske zajednice na atetu ovlasti dr~ava lanica.  Njihova reakcija, bez obzira slagali se s njom ili ne, temelji se na nespornom uvidu da nikakvo tekstualno ograni enje ovlasti Zajednice i Unije ne mo~e predstavljati nepremostivu prepreku ograni avanju regulatornih ovlasti dr~ava lanica od strane Europskog suda.  Prema danas ve jasno uo ljivoj praksi, ak i u podru jima u kojima dr~ave lanice imaju isklju ivu regulatornu nadle~nost, poput pitanja ureenja graanskog statusa (npr. brak) ili socijalne sigurnosti (mirovine), one se svojim ovlastima smiju koristiti samo na na in koji nije suprotan temeljnim na elima prava Zajednice.  Upravo zbog toga bitna je uloga nacionalnih sudova, uklju ujui i ustavne sudove, koji bi trebali nacionalnom pravu dati takvu interpretaciju koja nije u suprotnosti s pravom Zajednice i Unije, ime bi pridonjeli zaatiti integriteta nacionalnog pravnog sustava, istovremeno ne osporavajui norme prava Zajednice i Unije. U mjeri u kojoj ja a uloga Europskog suda u odnosu na regulatorne ovlasti drugih institucija i dr~ava lanica, istovremeno ja a i uloga i odgovornost nacionalnih sudova koji atite europski utemeljena subjektivna prava u nacionalnom pravnom poretku. U svjetlu navedenih spoznaja svoju e poziciju u hrvatskom i europskom pravnom poretku tra~iti i Ustavni sud RH. Koje mogunosti stoje na raspolaganju Ustavnom sudu RH? Kako mi se ini, za odreenje polo~aja Ustavnog suda klju no je njegovo razumijevanje svoje vlastite uloge i zadae u airem kontekstu hrvatskog pravnog poretka. Jedna od politi kih odluka s kojom e se susresti Ustavni sud je i stupanj njegove uklju enosti u ujedna avanje sudske prakse redovnih sudova. Ukoliko Sud zadr~i sadaanji ekstenzivni pristup, pozicionirati e se kao sud koji, u slu aju da mu je potrebna interpretacija prava Zajednice ili Unije, mora postaviti prethodno pitanje Europskom sudu. Takav stav mogao bi dovesti do porasta ustavne litigacije, budui da e stranke u postupku ~eljeti iskoristiti sva pravna sredstva koja im potencijalno stoje na raspolaganju. U takvoj situaciji porast broja predmeta ubrzo bi mogao prerasti administrativni kapacitet Suda. Ukoliko se, pak, ograni i na odlu ivanje o  specifi nom ustavnom pravu ulogu suda protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo, u smislu l. 234 Ugovora o EZ, preuzeti e redovni sudovi, odnosno Vrhovni, Visoki trgova ki, Visoki prekraajni i Upravni sud. Na taj bi na in moglo doi do jasnijeg razgrani enja nadle~nosti izmeu Ustavnog suda i redovnih sudova, pri emu bi se Ustavni sud mogao ograni iti na pitanja  specifi nog ustavnog prava , prvenstveno zaatite temeljnih prava zajam enih ustavom. Ukoliko bi redovni sudovi u prethodnom postupku uredno ostvarivali meusudski dijalog s Europskim sudom temeljem l. 234 Ugovora o EZ, te ukoliko bi pitanja interpretacije prava Zajednice i Unije bila rijeaena u redovnom sudskom postupku, to bi reduciralo potrebu Ustavnog suda za upuivanjem prethodnih pitanja. Tako bi, pod uvjetom da razvije valjanu argumentaciju, Ustavni sud bio u poziciji arbitrirati u nekim va~nim pitanjima profiliranja odnosa nacionalnog prava i prava EU za ime e se razviti joa vea potreba imajui u vidu vjerovatno stupanje na snagu Povelje temeljnih prava EU kao pravno obvezujueg instrumenta. Ustavni sud ne bi se trebao bojati zauzeti restriktivniji pristup pri definiranju svoje nadle~nosti u odnosu na redovno pravosue. Nakon ato redovni sudovi preuzmu svoj dio odgovornosti za primjenu prava Unije, Ustavni sud i dalje e imati posljednju rije  u pitanjima ratifikacije Osniva kih ugovora, temeljnim pitanjima odnosa nacionalnog i europskog prava, te e se moi posvetiti razvoju pravne argumentacije koja e snagom svoje uvjerljivosti pridonositi europskom ustavnom diskursu. Literatura: Avbelj, Matej and Komarek, Jan (eds.) Four Visions of Constitutional Pluralism EUI Working Paper Law 2008/21 Benda/Klein, LEHRBUCH DES VERFASSUNGSPROZERECHTS, C.F. Mller Juristischer Verlag, Heidelberg, 1991 Claes, Monica, THE NATIONAL COURTS' MANDATE IN THE EUROPEAN CONSTITUTION, Hart 2006 Craig, Paul, The Detailed Mandate and the Future Methods of Interpretation of the Treaties, CECI N'EST PAS UNE CONSTITUTION - CONSTITUTIONALISATION WITHOUT A CONSTITUTION?, 7th International ECLN-Colloquium Sofia, 17 - 19 April 2008., Bearbeitet von Mattias Wendel, Herausgegeben von Prof. Dr. jur. Dr. h. c. Ingolf Pernice, Prof. Dr. Evgeni Tanchev, Nomos 2008. Crni Jadranko i Filipovi, Nikola (ur.) USTAVNI SUD U ZA`TITI LJUDSKIH PRAVA, Hrvatski institut za ljudska prava Novi Vinodolski, Zagreb 2000. apeta, Tamara, Ustavni acquis communautaire i ustavni poredak RH, Liber Amicorum in honorem Jadranko Crni, Novi Informator, Zagreb 2009. Dougan, Michael, When worlds collide! Competing visions of the relationship between direct effect and supremacy, 44 COMMON MARKET LAW REVIEW (4) 2007 Herzog, Roman i Gerken, Lder, Stop the European Court of Justice, Zentrum fr Europische Politik, Freiburg, 2008 Hesse, Konrad, Grundzge des Verfassungsrechts der Bundesrepublik Deutschland, 20 Auflage, C.F. Mller, Heidelberg, 1995 Itzcovich, Giulio, Fundamental Rights, Legal Disorder and Legitimacy: The Federfarma Case, Jean Monnet working paper 12/08 Kumm, Mathias and Ferreres Comella, Victor, The Primacy Clause of the Constitutional Treaty and the Future of Constitutional Conflict in the European Union, 3 INT'L J. CONST. L. 473 2005 Lasser, Mitchel de S.-O.-L'E., JUDICIAL DELIBERATIONS. A COMPARATIVE ANALYSIS OF JUDICIAL TRANSPARENCY AND LEGITIMACY, Oxford University Press 2004 Locke, John, TWO TREATISES OF GOVERNMENT, Cambridge University Press, Cambridge, New York, Port Chester, Melbourge, Sidney, 1991 Rodin Siniaa, EUROPSKA INTEGRACIJA I USTAVNO PRAVO, Institut za meunarodne odnose, Zagreb 1997. ---- Functions of Judicial Opinion  A view from a post-communist European state, u Nick Huls, Maurice Adams i Jacco Bomhoff (ur.), THE LEGITIMACY OF HIGHEST COURTS RULINGS: JUDICIAL DELIBERATIONS AND BEYOND, T.M.C. Asser Press, Den Haag, 2009 ---- The Constitutional Court and Separation of Powers in the Republic of Croatia (1990-2001), in CROATIAN JUDICIARY: LESSONS AND PERSPECTIVES, Croatian Helsinki Committee for Human Rights and Netherlands Helsinki Committee, Zagreb 2002, str. 191-218; ---- Main Accents in Practice of the Constitutional Court (1991-2001), in CROATIAN JUDICIARY: LESSONS AND PERSPECTIVES, Croatian Helsinki Committee for Human Rights and Netherlands Helsinki Committee, Zagreb 2002, str. 219-268 ----- Na elo proporcionalnosti u novijoj praksi Ustavnog suda RH, Informator, 5623 (2008) ---- Na elo proporcionalnosti: porijeklo, ustavno utemeljenje i primjena, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 50, Nos. 1-2 (2000) 32 ---- Temeljna prava i dopuatenost ustavne tu~be (Fundamental Rights and Admissibility of Constitutional Complaint), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 50, No. 5 (2000) 795 ---- Sedam ozbiljnih prigovora sadr~aju lanka 57. Prijedloga Zakona o sudovima, Informator br. 5323 od 12. o~ujka 2005 ---- Konstitucionalizacija Evropskog prava - novi pravni poredak u svjetlu ameri kog iskustva , Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu Vol. 43, No. 1 (1993) 5 ---- Direktiva Europske unije 123/2006 o uslugama  doseg i opravdanja, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. br. 1, Vol. 59 (2009) Sachs, Michael, GRUNDGESETZ KOMMENTAR, C.H. Beck sche Verlagsbuchhandlung, Mnchen 1996. Sarmiento, Daniel The Silent Lamb and the Deaf Wolves - Constitutional pluralism, preliminary references and the role of silent judgments in EU Law paper presented at the Conference Constitutional Pluralism in the EU and Beyond, Oxford, March 20-21, 2009 Scheuing, Dieter H., Approach to European Law in German Jurisprudence, German Law Journal Vol. 5 No. 6 - 1 June 2004 Schwarze, Jrgen, A German View of the Charter  The Effect on the Bundesverfassungsgericht, op. cit. Mats Andenas and John Usher (eds.), THE TREATY OF NICE AND BEYOND, ESSAYS IN EUROPEAN LAW, Hart 2003 Stern, Klaus, DAS STAATSRECHT DER BUNDESREPUBLIK DEUTSCHLAND, C.H. Beck Verlag, Mnchen, 1994., Band III./2 Sunstein, Cass, State Action is Always Present, 3 Chi. J. Int. L. (2002) 465 Walker, Neil, The Idea of Constitutional Pluralism, 65 (2002) Mod. L. Rev. 317 Weiler, J. H. H. and Wind, Marlene (ur.) EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, Cambridge, 2003 ( Ovo je proairena verzija rada objavljenog u Liber Amicorum Jadranko Crni, Novi informator, Zagreb 2009. pod naslovom Ustavni sud i lanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji  Jean Monnet Chair, Sveu iliate u Zagrebu, Pravni fakultet. Zahvalan sam Goranu Selancu na komentarima koje mi je nesebi no dao u doba novogodianjih blagdana.  Izjava se pripisuje Thomasu Paineu:  lead, follow or get out of the way  Predmet C-413/99 Baumbast and R v Secretary of State for the Home Department, [2002] ECR I-7091  Vidi npr. J.H.H. Weiler, In defence of the status quo: Europe s constitutional Sonderweg, op. cit. J. H. H. Weiler and Marlene Wind (ur.) European Constitutionalism Beyond the State, Cambridge, 2003  Predmet C-275/06 Productores de Msica de Espaa (Promusicae) v Telefnica de Espaa SAU [2008] ECR I-271. Iako sud govori o ravnote~i izmeu temeljnih prava i tr~ianih sloboda, isto bi se moglo gledati i u airem kontekstu, uzimajui u obzir neke druge zaatiene interese, poput, primjerice, zaatite okoliaa ili zaatite zdravlja.  I drugi najviai nacionalni sudovi  Osim ustavnih sudova, ustavnu nadle~nost mogu imati i neka druga visoka tijela, koja nisu sudovi stricto sensu, poput francuskog Ustavnog vijea (Conseil Constitutionnel), ali i redovni sudovi poput Vrhovnog suda Republike Irske ili Vrhovnog suda Estonije. U Danskoj redovni sudovi imaju ovlast kontrole ustavnosti iako do 2005. godine takva praksa nije bila zabilje~ena. Vidi, Monica Claes, The National Courts' Mandate in the European Constitution, 2005, na str. 332  Za konsolidirani tekst Ugovora o EU i Ugovora o EZ nakon izmjena iz Nice vidi OJ C 325/1od 24. 12. 2002.  Npr. l. 17 UEU koji propisuje obavezu nacionalne ratifikacije za slu aj prihvaanja zajedni ke obrambene politike, l. 24 UEU koji ureuje zaklju ivanje ugovora s treim dr~avama pri emu takvi ugovori ne obvezuju dr~ave lanice dok ne budu ispunjeni nacionalni ustavni zahtjevi, ili l. 49 koji se odnosi na nacionalnu ratifikaciju ugovora o pristupanju novih dr~ava lanica.  Ugovor o EU, l. 48(3):  Izmjene e stupiti na snagu nakon ato ih ratificiraju sve dr~ave lanice u skladu sa svojim ustavnim zahtjevima.  BVerfGE 89, 155 od 12. listopada 1993, Az: 2 BvR 2134, 2159/92  Vidi Siniaa Rodin, Europska integracija i ustavno pravo, Zagreb 1997., na str. 153. Vidi i Mathias Kumm and Victor Ferreres Comella, The Primacy Clause of the Constitutional Treaty and the Future of Constitutional Conflict in the European Union, 3 Int'l J. Const. L. 473 2005  Ugovor iz Lisabona, O.J. C 306 od 17. prosinca 2007.  Bundestag je s 515 glasova za, 58 protiv i jednom apstinencijom prihvatio akt o ratifikaciji 24. travnja 2008. godine. Bundesrat je svoju odluku prihvatio 23. svibnja 2008.  Predmet 14/83 Sabine von Colson i Elizabeth Kamann v Land Nordrhein-Westfalen, [1984] ECR 1891; za obavezu interpretacije nacionalnog prava u skladu s okvirnim odlukama treeg stupa EU vidi predmet C-105/03, Criminal proceedings against Maria Pupino, [2005] ECR -5285  Predmet 6/64 Costa v. ENEL [1964] ECR 585  Predmet 11/70 Internationale Handelsgesellschaft mbH v Einfuhr- und Vorratsstelle fr Getreide und Futtermittel [1970] ECR 1125  Vidi mialjenje Nezavisnog odvjetnika Lgera u predmetu C-287/98 Grand Duchy of Luxemburg v Berthe Linster, Aloyse Linster and Yvonne Linster [2000] ECR -06917, paragrafi 57-60. Vidi i Michael Dougan, When worlds collide! Competing visions of the relationship between direct effect and supremacy, 44 Common Market Law Review (4) 2007 str. 931  Vidi nedavnu presudu talijanskog Dr~avnog vijea (Consiglio di Stato):  Daleko od toga da bi nacionalna suverenost bila apsorbirana nekom viaom suverenoau, ona je ograni ena isklju ivo l. 11 Ustava. Kao rezultat toga, bilo je i ostaje zamislivo da bi se nacionalni pravni prostor mogao u potpunosti zaatititi od utjecaja prava Zajednice, prostor u kojemu dr~ava i dalje zadr~ava punu suverenost, t.j. neovisnost, i stoga je slobodna imati svoje vlastite izvore prava. To je prostor temeljnih prava, ija zaatita djeluje kao nesalomiva protute~a ograni enjima koja su spontano prihvaena temeljem Ugovora. CStato, no. 4207/2005, Giurisprudenza costituzionale, 2005, 3391- 3403; Diritto processuale amministrativo, 2006, 802-816. Za kritiku ovakvog shvaanja vidi Giulio Itzcovich, Fundamental Rights, Legal Disorder and Legitimacy: The Federfarma Case, Jean Monnet working paper 12/08,  HYPERLINK "http://www.jeanmonnetprogram.org/papers/08/081201.pdf" http://www.jeanmonnetprogram.org/papers/08/081201.pdf  Presuda u predmetu Maastricht (Brunner) od 12. listopada 1993. godine 89 BVerfGE 155; vidi S. Rodin, Europska integracija i Ustavno pravo, Zagreb 1997. na str. 155  Vidi presudu 2 BvR 2236/04, para. 1-201, od 18. srpnja 2005. kojom je Savezni ustavni sud oglasio neustavnim akt o ratifikaciji Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu (COUNCIL FRAMEWORK DECISION of 13 June 2002 on the European arrest warrant and the surrender procedures between Member States, OJ L 190/1)  Neil Walker, The Idea of Constitutional Pluralism, 65 (2002) Mod. L. Rev. 317; Matej Avbelj and Jan Komarek (eds.) Four Visions of Constitutional Pluralism EUI Working Paper Law 2008/21,  HYPERLINK "http://cadmus.iue.it/dspace/bitstream/1814/9372/1/LAW_2008_21.pdf" http://cadmus.iue.it/dspace/bitstream/1814/9372/1/LAW_2008_21.pdf posjeeno 1. travnja 2009. Vidi i izlaganja sa znanstvene konferencije Constitutional Pluralism in the European Union and Beyond, Oxford St. Anne s College, 20.-21. o~ujka 2009. Vidi  HYPERLINK "http://denning.law.ox.ac.uk/news/events_files/Final_Programme.pdf" http://denning.law.ox.ac.uk/news/events_files/Final_Programme.pdf posjeeno 1. travnja 2009.  Sentenza n. 183 del 18 dicembre 1973, Frontini  Npr. dok Europski sud u predmetu 11/70 Internationale Handelsgesellschaft mbH v Einfuhr- und Vorratsstelle fr Getreide und Futtermittel ponavlja shvaanje izvorno izra~eno u predmetu Costa v. ENEL, Savezni ustavni sud isti e kako u pitanjima zaatite temeljnih ljudskih prava on zadr~ava kona nu nadle~nost, odnosno, kako pravo Zajednice nije nadreeno ustavnim jamstvima temeljnih prava u Njema koj. Vidi predmet Solange I, BVerfGE 37, 271, 2 BvL 52/71  Predmet 4/73, J. Nold, Kohlen- und Baustoffgrohandlung v Ruhrkohle Aktiengesellschaft, [1977] ECR 1  Nold, supra, biljeaka 25, para. 13 presude  Predmet Solange II, BVerfGE 73, 339, 2 BvR 197/83  Predmet C-159/90, The Society for the Protection of Unborn Children Ireland Ltd v Stephen Grogan and others [1991] ECR 4685  Vidi predmete 41/74 Yvonne van Duyn v Home Office, para. 18, [1974] ECR 1337 i 30/77, Rgina v Pierre Bouchereau, para. 34, [1977] ECR 1999  Predmet C-112/00, Eugen Schmidberger, Internationale Transporte und Planzge v Republik sterreich, [2003] ECR I-5659. Para. 82 presude: "Nadle~ne vlasti s time u vezi imaju airoku marginu diskrecije. Ipak, potrebno je odrediti jesu li ograni enja nametnuta trgovini unutar Zajednice srazmjerna u svjetlu legitimnog cilja ijem se ostvarivanju te~i, odnosno, u ovom slu aju, u svjetlu zaatite temeljnih prava."  Predmet C-36/02, Omega Spielhallen- und Automatenaufstellungs-GmbH v Oberbrgermeisterin der Bundesstadt Bonn, [2004] ECR 9609  Para. 31 presude  Viae o testu proporcionalnosti u tom kontekstu vidi Mialjenje Nezavisnog odvjetnika Madura u predmetu C-434/04, Jan-Erik Anders Ahokainen Mati Leppik v Virallinen syyttj, [2006] ECR I-9171  O presudama Europskog suda koje nacionalnim sudovima ostavljaju diskreciju u donoaenju kona ne odluke vidi: Daniel Sarmiento, The Silent Lamb and the Deaf Wolves - Constitutional pluralism, preliminary references and the role of silent judgments in EU Law paper presented at the Conference Constitutional Pluralism in the EU and Beyond, Oxford, March 20-21, 2009  U praksi se uo ava razlika izmeu odnosa  obi nog i ustavnog nacionalnog prava i prava Zajednice. Dok je nadreenost prava Zajednice  obi nom pravu uglavnom nesporna, te nacionalni sudovi prihvaaju monisti ku konstrukciju Europskog suda, kada je rije  o nacionalnom ustavnom pravu nacionalni sudovi bli~i su dualisti kom shvaanju. O tome vidi Tamara apeta, Nacionalni ustav i nadreenost prava EU u eri pravnog pluralizma, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu Vol. 59 br. 1 (2009) str. 63 - 96.  Vidi npr. Jrgen Schwarze, A German View of the Charter  The Effect on the Bundesverfassungsgericht, op. cit. Mats Andenas and John Usher (eds.), The Treaty of Nice and Beyond, essays in European law, Hart 2003 na str. 429 et seq. Schwarze citira predsjednika Saveznog ustavnog suda Gnthera Hirscha koji opisuje odnos  suradnje :  I am convinced that the two courts are not in a dangerous collision course like two huge tankers, but they  with the full knowledge of and with respect for their respective constitutional structures  will exercise their jurisdiction in a constructive way in their respective areas of competence.  Tako je i predmet Solange I Savezni ustavni sud prihvatio rjeaavati nakon ato je Europski sud donio odluku o prethodnom pitanju u predmetu 11/70 Internationale Handelsgesellschaft. U novije vrijeme presuda u predmetu Mangold nalazi se u postupku pred Saveznim ustavnim sudom nakon ato je Europski sud donio odluku o prethodnom pitanju u predmetu C-144/04 Werner Mangold v Rdiger Helm, [2005] ECR I-9981  OJ C 303 od 14. prosinca 2007. Povelja je izvorno prihvaena kao politi ki akt dr~ava lanica joa 2000. godine. Mo~e se rei da je ona zajedni ki rezultat evolucije sudske prakse Europskog suda, institucija Europske unije i dr~ava lanica. Tekst Reformskog ugovora finaliziran je 19. listopada 2007. godine u Lisabonu. Ugovor je potpisan 13. prosinca 2007. godine, a dan ranije, 12. prosinca, Predsjednici Europskog parlamenta, Vijea i Komisije proglasili su Povelju temeljnih prava Europske unije, u verziji identi noj tekstu prihvaenom u Glavi II Ustavnog ugovora od 29. listopada 2004.  OJ C 306/1 od 17. prosinca 2007.  Na sli an porast broja predmeta koji se odnose na zaatitu temeljnih prava ukazuje i Paul Craig. Do porasta je doalo nakon ato je 1992. godine prihvaen Human Rights Act koji je u englesko pravo transformirao Europsku konvenciju za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Vidi, Paul Craig, The Detailed Mandate and the Future Methods of Interpretation of the Treaties, objavljeno u Ceci n'est pas une Constitution - Constitutionalisation without a Constitution?, 7th International ECLN-Colloquium Sofia, 17 - 19 April 2008., Bearbeitet von Mattias Wendel, Herausgegeben von Prof. Dr. jur. Dr. h. c. Ingolf Pernice, Prof. Dr. Evgeni Tanchev, Nomos 2008.  John Locke, Two Treatises of Government, Cambridge University Press, Cambridge, New York, Port Chester, Melbourge, Sidney, 1991.  Michael Sachs, Grundgesetz Kommentar, C.H. Beck sche Verlagsbuchhandlung, Mnchen 1996, na str. 1544. Vidi i BverfGE 14, 263 (277); 51, 193 (218)  Benda/Klein, Lehrbuch des Verfassungsprozerechts, C.F. Mller Juristischer Verlag; Heidelberg, 1991., str. 250  Klaus Stern, Das Staatsrecht der Bundesrepublik Deutschland, C.H. Beck Verlag, Mnchen, 1994., Band III./2, str. 1291.  Benda/Klein, supra biljeaka 43 na str. 253 i BVerfGE 11, 343 (349) i posebice BVerfGE 18, 85  Npr. Hesse, Grundzge des Verfassungsrechts der Bundesrepublik Deutschland, 20 Auflage, C.F. Mller, Heidelberg, 1995., str. 157.  BVerfGE 24, 367 (389); 31, 229 (239)  Vidi ECtHR, odluka od 21. lipnja 1988. Platform rtzte fr das Leben; ECtHR odluka od 10. travnja 2007. Evans v. United Kingdom , para. 75, i ECtHR odluka od 26. o~ujka 1985., X & Y v. Netherlands , paragrafi 23-27  Predmet 43/75 Defrenne [1976] ECR 455, para. 35 - 37 i 40; 58/80 Dansk Supermarked v Imerco [1981] ECR 181, para. 12  Mialjenje n.o. Madura u predmetu C-438/05 International Transport Workers Federation and Finnish Seamen s Union v Viking Line ABP and O Viking Line Eesti, [2007] ECR I-10779  Id. para. 39 Mialjenja  Cass Sunstein, State Action is Always Present, 3 Chi. J. Int. L. (2002) str. 465  Ovaj institut u procesu usklaivanja hrvatskog prava s pravnom ste evinom EU postaje dijelom hrvatskog prava. Tako ga uvodi i Zakon o kaznenom postupku ( l. 18(3), Narodne novine 152/2008 od 24. prosinca 2008. godine), iako na potpuno pogreaan na in. Navedeni stavak propisuje  Ako sud smatra da je za rjeaenje pitanja iz stavka 1. ovog lanka potrebna odluka Europskog suda pravde o va~enju ili o tuma enju propisa i mjera Europske unije, zastat e s postupkom te podnijeti zahtjev Vrhovnom sudu da od Europskog suda pravde zatra~i odluku ili mialjenje. Ako Vrhovni sud ocijeni da je zahtjev opravdan, zatra~it e odgovarajue tuma enje od Europskog suda pravde. Naime, l. 234 Ugovora o Europskoj zajednici jasno propisuje da svaki nacionalni sud ima pravo uputiti prethodno pitanje ato ZKP ograni ava. Isto tako, UEZ govori o sudu protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo, dok l. 18(3) ZKP pogreano u tu ulogu smjeata Vrhovni sud. Naime, posve je mogue da e sud protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo, u smislu l. 234 UEZ, biti }upanijski sud, ato ovisi o mogunosti priziva Vrhovnom sudu. Drugim rije ima, pri odreivanju koji sud mora uputiti prethodno pitanje Europskom sudu pravo EU polazi od materijalnog kriterija, a ZKP od formalnog, ato je suprotno pravu EU.  Npr. Predmet C-17/00 De Coster v. College van Burgermeester en Schepenen van Watermaal-Bosvoorde [2001] ECR I-9445, para 10; predmet C-54/96 Dorsch Consult [1997] ECR I-4961, para. 23; kao i spojeni predmeti C-110/98 do C-147/98 Gabalfrisa and Others [2000] ECR I-1577, para. 33. Nedavno, predmet C-210/2006 CARTESIO Oktat s Szolgltat bt., presuda Europskog suda od 16. prosinca 2008., joa neobjavljena u ECR.  Svoju ovlast upuivati prethodna pitanja prihvaa i Savezni ustavni sud SR Njema ke. Vidi BVerfGE 73, 339 (367)  Predmet C-54/96 Dorsch Consult [1997] ECR I-4961  Nedavno je Europski sud relaksirao je zahtjev da postupak mora biti inter partes prihvaajui prethodno pitanje suda koji vodi registar gospodarskih subjekata. Vidi predmet C-210/2006 CARTESIO Oktat supra, biljeaka 54  U treem stupu Europski sud ima nadle~nost odlu ivati o prethodnim pitanjima interpretacije okvirnih odluka, odluka, konvencija i provedbenih mjera, temeljem l. 35 Ugovora o EU. Meutim, nadle~nost Europskog suda nije automatska ve ovisi o prethodnom deponiranju posebne deklaracije od strane dr~ava lanica.  Usp. Claes, suprabiljeaka 7 na str. 367-369  Prethodna pitanja, iako rijetko, upuivao je Ustavni sud Austrije. Vidin predmet C-143/99 Adria-Wien Pipeline GmbH v Finanzlandesdirektion fr Krnten [2001] ECR I-8365. Talijanski ustavni sud uputio je svoje prvo prethodno pitanje 21. travnja 2008. Predmet C-169/08: Reference for a preliminary ruling from the Corte Costituzionale (Italy), Presidente del Consiglio dei Ministri v Regione Autonoma della Sardegna; Njema ki Savezni ustavni sud  Bundesverfassungsgericht  usprkos injenici da je u ranije citiranom predmetu Solange I rekao da je to pravno mogue, do danas nije uputio nijedno prethodno pitanje. Vidi, Dieter H. Scheuing, Approach to European Law in German Jurisprudence, German Law Journal Vol. 5 No. 6 - 1 June 2004, str. 716  Predmet 14/83 Sabine von Colson i Elizabeth Kamann v Land Nordrhein-Westfalen, [1984] ECR 1891  Predmet 35/76 Simmenthal SpA v Amministrazione delle Finanze dello Stato, [1976] ECR 1871; vidi i Tamara apeta, Ustavni acquis communautaire i ustavni poredak RH, Liber Amicorum in honorem Jadranko Crni, Novi Informator, Zagreb 2009.  To proizlazi iz stave da se interpretacija Europskog suda odnosi na odreenu normu prava Zajednice koju interpretira, te da je opa obvezatnost interpretacije u stvari odraz ope obvezatnosti interpretirane norme. Vidi spojene predmete 66, 127 i 128/79 Amministrazione delle Finanze v Srl Meridionale Industria Salumi, Fratelli Vasanelli and Fratelli Ultrocchi [1980] ECR 1237, para. 9.Vidi i predmete 28 do 30/62 Da Costa en Schaake NV, Jacob Meijer NV, Hoechst-Holland NV v Netherlands Inland Revenue Administration, ECR English special edition, str. 31. Europski sud u toj presudi isti e da autoritet interpretacije temeljem l. 234 mo~e osloboditi nacionalni sud od obaveze postavljanja prethodnog pitanja ukoliko je postavljeno pitanje  materijalno identi no pitanju koje je ve bilo predmetom prethodnog pitanja u sli nom slu aju . Iz re enoga je vidljivo da Europski sud smatra da pravno shvaanje izra~eno u prethodnom pitanju ima pravnu snagu u budim sli nim slu ajevima.  Predmet 29/68 Milch-, Fett- und Eierkontor [1969] ECR 165, para. 3, i predmet 52/76 Benedetti [1977] ECR 163, para. 26.Vidi i mialjenje nezavisnog odvjetnika Lgera u predmetu C-224/01 Gerhard Kbler v Republik sterreich. [2003] ECR I-10239, para. 141.  Dr~ava se takoer mo~e smatrati odgovornim, primjerice, kada vrhovni sud prihvati odluku koja manifestno krai praksu Suda, kako ona stoji na dan odnoaenja odluke. Presude Suda, posebice odluke o prethodnim pitanjima, nu~no su obvezujue za nacionalne sudove u pogledu interpretacije odredaba prava Zajednice. Nacionalni sudovi ne smiju zanemariti praksu Suda. Oni smiju jedino uputiti zahtjev za prethodno pitanje kako bi dobili korisno razjaanjenje kako bi mogli rijeaiti spor koji rjeaavaju.  Ustavna ~alba je u pravni sustav SR Njema ke uvedena Ustavnim zakonom od 12 o~ujka 1951. koji je ureuje l. 90-95. U Temeljni zakon unesena je izmjenama od 29. sije nja 1969. kada postaje dijelom nadle~nosti Saveznog ustavnog suda propisanih l. 93 TZ. Prema toj odredbi, Savezni Ustavni sud odlu uje o ~albama protiv neustavnosti, koje mo~e podnijeti bilo koja osoba koja smatra da joj je od strane javnih vlasti povrijeeno neko od njenih temeljnih prava ili prava zajam enih l. 20(4) ili lancima 33, 38, 101, 103 ili 104 TZ. Za Austriju vidi Savezni ustav od 1. listopada 1920., (Bundes-Verfassungsgesetz (BVG)), l. 139, 140, 140a, 144, te Zakon o Ustavnom sudu iz 1953 3 (Verfassungsgerichtshofgesetz (VerfGG)), posebice l. 57, 62, 66 i 82. Do 1975. ustavna tu~ba bila je ograni ena na upravne akte, ato je izmjenjeno ustavnim izmjenama iz 1975. kada je to pravo proaireno na zakone i druge propise koji krae ustavom zaatiena prava. Za `panjolsku - recurso de amparo constitucional, mehanizam propisan l. 53 1.6.1 i 1.6.2, te Organskim zakonom o Ustavnom sudo od 3 listopada1979. (LOTC). l. 41-59 Organskog zakona izmjenjeni su Organskim zakonom od 26 prosinca 1984. i Organskim zakonom od 9. sije nja 1988.  l. 90 BVGG propisuje iznimku u slu ajevima kada je zahtjev od javnog interesa i kada bi u slu aju redovnog pravnog puta podnositelju prijetila teaka i nepopravljiva ateta. Po uzoru na njema ko pravo izmjenjen je i Ustavni zakon o Ustavnom sudu. Vidi l. 63 UZUS, pro iaeni tekst, Narodne novine 49/2002)  Aperu sur l application du droit communautaire par les juridictions nationals, (extrait du "Rapport annuel sur le contrle de l'application du droit communautaire") HYPERLINK "http://curia.europa.eu/fr/coopju/apercu_reflets/lang/recdoc/apercu/frame1.htm"http://curia.europa.eu/fr/coopju/apercu_reflets/lang/recdoc/apercu/frame1.htm Poljski vrhovni sud prvi se puta proglasio  sudom protiv ije odluke ne postoji pravno sredstvo u velja i 2008. Sd Najwy|szy - Izba Pracy, UbezpieczeD, SpoBecznych i Spraw Publicznych, presuda od 20.02.08, III SK 23/07  O dosegu prava EU vidi Siniaa Rodin,  HYPERLINK "http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=383754" \t "_blank" Direktiva Europske unije 123/2006 o uslugama  doseg i opravdanja, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. br. 1, Vol. 59 (2009) str. 33-61  Vidi predmete 222/84, Marguerite Johnston v Chief Constable of the Royal Ulster Constabulary [1984] ECR 1651; C-312/93 Peterbroeck, Van Campenhout & Cie SCS v Belgian State [1995] ECR I-4599; C-432/05 Unibet (London) Ltd and Unibet (International) Ltd v Justitiekanslern, [2007] ECR I-2271  Mitchel de S.-O.-L'E. Lasser, Judicial Deliberations. A Comparative Analysis of Judicial Transparency and Legitimacy, Oxford University Press 2004; Siniaa Rodin, Functions of Judicial Opinion  A view from a post-communist European state, u Nick Huls, Maurice Adams i Jacco Bomhoff (ur.), The Legitimacy of Highest Courts Rulings: Judicial Deliberations and Beyond, T.M.C. Asser Press, Den Haag, 2009  Primjerice, oko zakonitosti izbora jedne sutkinje Ustavnog suda vodi se i postupak pred Upravnim sudom. Za ranije prijepore u vezi s izborom sudaca Ustavnog suda vidi npr. Siniaa Rodin, The Constitutional Court and Separation of Powers in the Republic of Croatia (1990-2001), in Croatian Judiciary: Lessons and Perspectives, Croatian Helsinki Committee for Human Rights and Netherlands Helsinki Committee, Zagreb 2002, str. 191-218; Siniaa Rodin Main Accents in Practice of the Constitutional Court (1991-2001), in Croatian Judiciary: Lessons and Perspectives, Croatian Helsinki Committee for Human Rights and Netherlands Helsinki Committee, Zagreb 2002, str. 219-268  Siniaa Rodin, Na elo proporcionalnosti u novijoj praksi Ustavnog suda RH, Informator, 5623 (2008)  Id. Vidi i Siniaa Rodin, Na elo proporcionalnosti: porijeklo, ustavno utemeljenje i primjena, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 50, Nos. 1-2 (2000) 32  Siniaa Rodin, Temeljna prava i dopuatenost ustavne tu~be (Fundamental Rights and Admissibility of Constitutional Complaint), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 50, No. 5 (2000) 795; objavljeno i u Jadranko Crni and Nikola Filipovi (ur.) Ustavni sud u zaatiti ljudskih prava, str. 203-223  Vidi l. 25 Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, N.n. 29/2002. Spomenuti lanak mijenja l. 59 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (N.n. br. 99/99) koji je propisivao da  Svaka fizi ka i pravna osoba mo~e podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tu~bu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti, ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeeno jedno od njenih Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina (u nastavku: ustavno pravo) . Time je su~en krug akata protiv kojih je dopuatena Ustavna tu~ba, ato je suprotno njema koj i austrijskoj praksi, gdje je ustavna tu~ba, pod odreenim uvjetima, dopuatena i protiv zakona.  Presuda broj U-III-4697/2005, od 21. studenoga 2007., N.n. 1/2008 gdje je Ustavni sud odlu ivao o ustavnoj tu~bi protiv presude }upaniskog suda u Splitu donesenoj u parni nom postupaku, u sporu oko prirode obveznopravnog odnosa izmeu stranaka  Presuda broj U-III-1656/2004, od 10. listopada 2006., N.n. 127/2006, gdje je Ustavni sud odlu ivao o ustavnoj tu~bi protiv presude }upanijskog suda u Splitu donesenoj u parni nom postupku, u sporu radi prinudne naplate zajedni ke pri uve. Sporna je bila aktivna legitimacija upravitelja stambene zgrade. Posebno je zanimljivo obrazlo~enje Ustavnog suda gdje isti e:  Slijedom navedenog, podnositeljici je presudom drugostupanjskog suda povrijeeno ustavno pravo zajam eno lankom 14. stavkom 2. Ustava, kojim se jam i jednakost svih pred zakonom. Drugostupanjski sud je u ovom slu aju pogreano protuma io mjerodavne zakonske odredbe, kojima su ureeni pravni polo~aj i procesne ovlasti upravitelja viaestambene zgrade. Meutim, iz re enoga se ne vidi u emu bi se sastojala konkretna povreda ustava, osim u injenici da je sud  pogreano protuma io zakon . Iz toga se mora zaklju iti da Ustavni sud svaku pogreanu interpretaciju zakona smatra povredom l. 14(2) Ustava.  Dostupan na web stranicama Ustavnog suda  HYPERLINK "http://www.usud.hr" www.usud.hr na dan 6. sije nja 2009. godine  Problem jedinstvene primjene prava ve dugo je na dnevnom redu reformi hrvatskog pravnog sustava. Zakonodavac ga je bezuspjeano pokuaao rijeaiti novelom Zakona o sudovima iz 2005. godine (Narodne novine 150/2005) kojom su Vrhovnom sudu RH dodjeljene neobi ne ovlasti. Za kritiku tog zakonskog rjeaenja vidi Siniaa Rodin, Sedam ozbiljnih prigovora sadr~aju lanka 57. Prijedloga Zakona o sudovima, Informator br. 5323 od 12. o~ujka 2005. Sporni lanak 57, (u kona noj verziji Zakona l. 59) derogiran je l. 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima iz 2008. godine (N.n. 113/2008).  Vidi l. 249 Ugovora o EZ  Dr~ave lanice mogu sudjelovati u postupku kao intervenijenti temeljem l. 40 Statuta Europskog suda. Protocol on the Statute of the Court of Justice annexed to the Treaty on European Union, to the Treaty establishing the European Community and to the Treaty establishing the European Atomic Energy Community, in accordance with Article 7 of the Treaty of Nice, amending the Treaty on European Union, the Treaties establishing the European Communities and certain related acts, signed at Nice on 26 February 2001 (OJ C 80 of 10 March 2001), as amended by Council Decision of 15 July 2003 (OJ L 188 of 26 July 2003, p. 1), by Article 13(2) of the Act concerning the conditions of accession of 16 April 2003 (OJ L 236 of 23 September 2003, p. 37), Council Decisions of 19 and 26 April 2004 (OJ L 132 of 29 April 2004, pp 1 and 5, and OJ L 194 of 2 June 2004, p. 3 (corrigendum)), Council Decision of 2 November 2004 establishing the European Union Civil Service Tribunal (OJ L 333 of 9 November 2004, p. 7 and OJ L 103 of 20 April 2007, p. 54), by Council Decision of 3 October 2005 (OJ L 266 of 11 October 2005, p. 60), by Article 11 of the Act concerning the conditions of accession of 25 April 2005 (OJ L 157 of 21 June 2005, p. 203) and by Council Decision of 20 December 2007 (OJ L 24 of 29 January 2008, p. 42).  U predmetu 26/62 Van Gend en Loos [1963] ECR 1 (posebno englesko izdanje) koji se smatra kamenem temeljcem europskog konstitucionalizma svih aest tadaanjih dr~ava lanica u svojim je podnescima zastupalo stajaliate da Europski sud nije nadle~an odlu ivati u tom predmetu. Slu ajevi u kojima je Europski sud presudio suprotno zahtjevima dr~ava lanica nisu malobrojni. U novije vrijeme vidi npr. predmet C 127/08 Metock and Others (neobjavljen u ECR). Dr~avljani dr~ava lanica i njihovi bra ni drugovi koji su dr~avljani treih dr~ava, uspjeano su se pozvali na Direktivu 2004/38/EC kako bi osporili deportaciju iz Irske, a da prethodno nisu imali zakonito boraviate u EU. Do tada su se dr~avljani dr~ava lanica koji su u braku s dr~avljanima treih dr~ava mogli pozivati na slobodu kretanja samo ukoliko bi njihovi partneri imali prethodno zakonito boraviate (prior legal residence) na podru ju neke od dr~ava lanica.  Vidi spojene predmete C-46/93 i C-48/93 Brasserie du Pcheur SA v Bundesrepublik Deutschland and The Queen v Secretary of State for Transport, ex parte: Factortame Ltd and others, [1996] ECR I-01029 , para. 57.:  U svakom slu aju, jasno je da e povreda prava Zajednice biti dovoljno ozbiljna ukoliko je opstala usprkos presudi koja je utvrdila povredu o kojoj je rije , ili usprkos odluci o prethodnom pitanju, ili dobro utvrenoj praksi Suda u pogledu pravne stvari, iz koje je jasno da ponaaanje o kojemu je rije  predstavlja povredu.  Da dr~ave lanice snose odgovornost za atetu stoga ato su njihovi nacionalni sudovi povrijedili pravo Zajednice Europski sud potvrdio je u predmetu C-224/01 Gerhard Kbler v Republik sterreich [2003] ECR I- 10239, para. 1 operativnog dijela presude.  Na elo da dr~ave lanice imaju obavezu ndoknaditi atetu prouzro enu pojedincima zbog povrede prava Zajednice za koju su one odgovorne je takoer primjenjivo kada navodna povreda dolazi od suda koji odlu uje u posljednjem stupnju, a kada povrijeeno pravilo prava Zajednice ima za svrhu dodjelu prava pojedincima, kada je povreda dovoljno ozbiljna, te kada postoji izravna kauzalna veza izmeu te povrede i gubitka ili atete koju su pretrpjele oateene stranke. Kako bi se odredilo je li povreda dovoljno ozbiljna kada potje e od takve odluke, nadle~ni nacionalni sud, uzimajui u obzir specifi nu narav sudbene funkcije, mora odrediti je li povreda manifestna. Pravni sustav svake dr~ave lanice ima odrediti sud koji je nadle~an odlu ivati u sporovima o naknadi atete. Meutim, postupak temeljem l. 226 nije nikada bio pokrenut zbog povreda koje bi u inili nacionalni sudovi.  Iako je u praksi Europskog suda utvreno da nacionalni sudovi mogu povrijediti pravo Zajednice, te da je u takvim slu ajevima dr~ava odgovorna za atetu. Vidi predmet C-224/01, Gerhard Kbler v Republik sterreich, [2003] ECR -10239  Roman Herzog und Lder Gerken, Stop the European Court of Justice, Zentrum fr Europische Politik, Freiburg, 2008.:  Pravosue u Europi nalazi se u velikim problemima. Razlog tome je Europski sud ija opravdanja za odricanje dr~avama lanicama njihovih temeljnih nadle~nosti i za teako mijeaanje u njihove pravne sustave postaju sve viae za uujua. inei to, Europski sud potratio je veliki dio povjerenja koje je do sada u~ivao. Objavljeno u Frankfurter Algemeine Zeitung od 8. rujna 2008. Vidi i EUObserver, 11. rujna 2008.  Njihova kritika usmjerena je prema novijoj praksi Europskog suda u predmetima C-144/04 Mangold, [2005] ECR I-9981, C-267/06 Maruko i dr. O fenomenu airenja regulatornih nadle~nosti vidi npr.: Siniaa Rodin, Konstitucionalizacija Evropskog prava - novi pravni poredak u svjetlu ameri kog iskustva , Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu Vol. 43, No. 1 (1993) 5  Vidi. npr. predmet C-267/06, Maruko, presuda od 1. travnja 2008., joa neobjavljena u ECR, 59: "... graanski status i prihodi koji iz njega proizlaze predstavljaju gradivo koje je u nadle~nosti dr~ava lanica i pravo Zajednice od te nadle~nosti niata ne oduzima. Ipak, valja se prisjetiti da, kada se koriste svojim ovlastima, dr~ave lanice moraju poativati pravo zajednice, a posebice, odredbe koje se odnose na na elo nediskriminacije." Sli no i predmet C-444/05 Stamatelaki [2007] ECR I-3185, 23     Siniaa Rodin  PAGE \* MERGEFORMAT 1 __________________________________________________________________________________________ vx LHT\$4dftvxµ*8>.p@ԸߧԜ{ppeZOh.,hD)mHsHh.,h)CmHsHh.,h&mHsHh.,hjmHsHh.,hTmHsHh.,hUmHsHh.,h6!mHsHh.,h\mHsH!jh.,h@|0J.UmHsHh.,hmHsH!jh.,hly0J.UmHsHh.,hImHsHh.,h@|mHsHh.,hlymHsHh.,h)8mHsH@¹ƿҿdh64FVɾɧ{peYNh.,h>mHsHh.,hk5mHsHh.,hYsmHsHh.,hnvmHsHh.,hxmHsHh.,hOKmHsHh.,h7mHsHh.,hTHmHsHh.,hVg:mHsHh.,hB6mHsHh.,hBmHsHh.,h#mHsHh.,hmHsHh.,h[/mHsHh.,hES~mHsHh.,hfmHsHVXZ"$&@8:<0lPRTVv LNPrɸ߭߭{peTeIeh.,hWmHsH!jh.,hw0J.UmHsHh.,hwmHsHh.,hmHsHh.,hA/mHsHh.,h2q mHsH!jh.,h,r0J.UmHsHh.,h,rmHsHh.,h^dmHsH!jh.,h&sc0J.UmHsHh.,h&scmHsHh.,hBmHsHh.,h_mHsHh.,h>mHsHh.,h{XmHsHJ|xJ|ǼzododoS!jh.,hj|0J.UmHsHh.,hJmHsHh.,hj|mHsHh.,ht"mHsHh.,h5'mHsHh.,hcmHsHh.,hyJmHsHh.,h#mHsHh.,hA/mHsHh.,h2q mHsH!jh.,h-0J.UmHsHh.,hwmHsHh.,hqnmHsH!jh.,hw0J.UmHsH8:6:øâvk`UJU?h.,hmHsHh.,h=UmHsHh.,h=BmHsHh.,hS/mHsHh.,h mHsHh.,hhzmHsHh.,hj|mHsHh.,hrmHsHh.,h_mHsHh.,h,imHsHh.,hmHsHh.,h0mHsH!jh.,h00J.UmHsHh.,hp mHsHh.,hImHsHh.,hbmHsHh.,hF]mHsH68N | d V P d.gd6-gd(p$a$gd#*$a$gd#e\lt  4PRx|~6j6ɾzrzrzrg\g\gh.,h6-mHsHh.,h(pmHsHh_'mHsHh_'h_'mHsHh#*h_'5mHsHh.,h(p5mHsHh.,h"mHsHh.,h.[mHsHh.,hS/mHsHh.,h:mHsHh.,hnsmHsHh.,h^mHsHh.,h=BmHsHh.,hmHsHh.,hPmHsH$6P68TVL N l | d p  l ~ P "|~   p!####<$r$z$|$h(pmHsHh.,h|KmHsHh|Kh|KmHsHh6-mHsHh|KmHsHh.,h"mHsHh.,h_'mHsHh_'mHsHh_'h_'mHsHh6- h.,h6-h.,h(pmHsHh.,h6-mHsH5 p!##|$%%R'(,))+$.l.225779:|; ,x`gd|Kgd_Igd(pgd6-|$$$%%*%F%N%R%T%%%%%F&&&P'R'T'V''((((,).)0)P)R)̹wpeZewpewpSZ h|KhNgh|KhNgmHsHh|KhwmHsH h|Khwjh|Khw0J.Uh|KhW*mHsHh|Kh"6h|Kh": h|Kh" h|KhW* j*h|KhW*0J.hS/mHsHh.,h_ImHsHh.,h(pmHsHh.,h6-mHsHh.,h_'mHsHh_'mHsHh_'h_'mHsHR))))))))),**+d++++++<,V,`,".$.&.(.l.n.p.2/L///11222"2$2ʽʽzʽʽnnbʽʶh|Khw:mHsHh|Khw6mHsH h|Kh8%- h|Khlh|Khl6mHsHh|KhlmHsHh|Khv:h|Khv6 h|Khv h|Khwjh|Khw0J.Uh|KhwmHsHh|KhNg0Jh|KhNg0J6h|KhNgmHsHh|KhNg6mHsH&$2>2@2J2L2Z2\2^2`2d2f2h2j2x2z2|2~222222222222222233 333330323@3B3V3X3p3r3v3x3~333333333333333556677777&7*747F7T7X7`7f777h|Khw0J h|Kh@jh|Khw0J.Uh|KhwmHsH h|KhwR777777777777777777778888"8,88p9x9999999:: :":|;~;;< =r=========Ϸjh|Kh\hq0J.Uh|Khw6h|Kh"mHsHjh|Khw0J.Uh|Khn4:mHsHh|Khn46mHsHh|Khn4mHsHh|Khw:mHsHh|Khw: h|Khwh|KhwmHsH4|;==>AIJbMRRc(gl$x`a$gd|K A x`gd|K x`gd|K ,x`gd|K=>>>>>|?@@@@PA\AAAAAAAGGbHHH2I4IIII»ҧ}hhUh$h|Khgm0J1_HmHnHsHtH)jh|KhgmU_HmHnHsHtH#h|Khgm6_HmHnHsHtH h|Khgm_HmHnHsHtH h|Khgmjh|Khgm0J.U h|Khj h|Kh@h|Khw:h|Khw6 h|Khwjh|Khw0J.Uh|Kh\hqmHsHh|Kh\hq6 h|Kh\hqIIIJJJ`MbMdMMMMMNLNNNN~OOPPPvQxQRRRRź{papaTah|Kh[c0J1CJaJjh|Kh[cCJUaJh|Kh[cCJaJh|Kh0J1CJaJjh|KhCJUaJh|Kh6CJaJh|KhCJaJh|KhO7b6CJaJh|KhO7bCJaJ!jh|KhO7b0J.CJUaJh|KhwmHsH h|Khwjh|Khw0J.Uh|KhgmmHsHRRRRR*S:SSSRTTT~VVVVVVVVV~WWWWWWWWWWWW XX^X`XX8YZY\YYYY Z@Zɶɶɨɗɗuh|Khj CJaJh|Khw6CJaJh|KhwCJaJ!jh|Khw0J.CJUaJ h|Kh@ h|Kh|=h|KhwmHsHh|Khw6 h|Khwjh|Khw0J.Uh|KhO7bmHsHh|Kh[cmHsHh|Kh[cCJPJaJ.@ZLZxZzZZ@[P[t[]]]]^^^^^_6`^````afbc@ccffff g&g(g*gbgֳzozozozb[ h|Khnjh|Khn0J.Uh|Kh3WmHsHh|KhhSmHsH h|KhhSjh|KhhS0J.Uh|Kh>mHsHh|Kh>6 h|Kh>jh|Kh>0J.U h|Kh@ h|Kh$eh|Khw6 h|Khwjh|Khw0J.Uh|KhwCJaJh|Khj CJaJ#bggRhhhhhlllDlVlBmmmmn oHoJoLoosss2t4t6tvw>wHwJww^y`ybyxpxcjh|Khu0J.Uh|Kh(p:h|Khw:h|Khw6h|KhwmHsH h|Kh~o h|Khwjh|Khw0J.Uh|Kh|mHsHh|Kh|6 h|Kh|jh|Kh|0J.U h|Khnh|Khn:mHsHh|KhnmHsHh|Khn6mHsH$lJos4t`yhz{t|f}$~,z2 ^v2l0  ,x`gdu ,x`gd|Kby|yyfzhzjzzzF{{{{{:|t|v|||d}f}h}}}}"~$~&~*,.xz|P~ 024Rb "x\؃\^`t浮 h|KhP~jh|KhP~0J.Uh?h|Khu6h|KhumHsHjh|Khu0J.Uh|KhumHsHh|Khu: h|Khu@tvx:JtzĒ ”Ĕ(0246NZnH˜DҚִֿ֧ʁyyh|Khw6h|Kh@mHsHh?mHsHh|Kh)6mHsH h|Kh)jh|Kh)0J.Uh|Kh)mHsHh|KhL(mHsHh|Khw6mHsHh|KhwmHsH h|Khwjh|Khw0J.Uh|KhP~mHsH/Қjln .02PĞ&N|   Nl~$6Dt:6vBDh|Khw6] h|Kh@h|Khw0J6h|Khw0Jh|Khw0J6h|Khw0J56h|Khw0J5 h|Kh_' h|Khxjh|Khw0J.Uh|KhwmHsHh|Khw6 h|Khw5D Bnr tbTp x`gd|K ,x`gd ,`gd `gd ,x`gd|KDFPLN  XZdfjʿп@Xƻ뻲١tg`X`Xh|Kh 6 h|Kh jh|Kh 0J.Uh|Kh mHsHh CJaJjh|Kh CJUaJh|Kh CJaJ!jh|Kh 0J.CJUaJh|Khw0J1jh|KhwUh|Khw0J6h|Khw0Jh|KhwmHsH h|Khw h|Khwjh|Khw0J.U"X@BD2"(nppxVprtvz.(  rtv`bdҷҷҷүҷҷҷh|Kh"CJaJh|KhwCJaJ!jh|Kh"0J.CJUaJh|Kh :h|KhwmHsHh|Khw6h|Khw: h|Khwjh|Khw0J.Uh|Kh mHsHh|Kh 6 h|Kh 3RTh \zbdx~ˬ{{pc\Qh|Kh&scmHsH h|Kh&scjh|Kh&sc0J.Uh|Kh@|mHsH h|Kh\h|Kh@|6 h|KhkiO h|KhW~> h|Kh@|jh|Kh@|0J.Uh|KhlymHsHh|Khly0J1jh|KhlyU h|Khlyjh|Khly0J.Uh|KhwmHsHh|Kh"CJaJh|KhECJaJ DfJLZ|TVnprBDFHRT`b緮秠Д牂zooh|KhwmHsHh|Khw6 h|KhVKh|KhVKmHsHh|KhT6mHsH h|Kh&sc h|Khwh|Khw0Jh|Khw0J6h|KhwPJQJmHsHh|Khw6mHsHh|KhTmHsHh|KhwmHsHjh|Khw0J.U+pDp> 68:>@DFJLPR^`bdfgd_I22gd$egdl|  ,x`gd|Kbhjlntv  4npr " 0 4 J l x                     곬 h|Khw h|Kh%,<h|Kh%,<mHsHjh|Khw0J.Uh|KhVKmHsHh|Khw6mHsHh|Khw6h|KhwmHsHh|KhwmHsHA    : < N P Z ` h j v x                         $ > @ h ~  8:<@BFHLNRprjh$ehwCJUaJh$eh$eCJaJjh[NUh[Nh|Kh/DmHsHjh|Khw0J.Uh|Khw6mHsHh|Khw6 h|Khwh|KhwmHsH9r\^bdfɾhS/mHsHh[Nhwh$eh$eCJaJh$eCJaJhwCJaJh?CJaJmHnHujh$ehwCJUaJh$ehwCJaJ 21h:p . A!"#$% j6 666666666vvvvvvvvv66666>666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtH``` HyNormal,Rodin 1 x@ CJOJQJ_H aJmH sH tH hh $9 Heading 1$$@&'5B*CJOJPJQJ\^JaJph6_hh $9 Heading 2$$@&'5B*CJOJPJQJ\^JaJphO`` $9 Heading 3$$@&5B*OJPJQJ\^JphOff $9 Heading 4$$@&%56B*OJPJQJ\]^JphOZZ $9 Heading 5$$@&B*OJPJQJ^Jph$?``` $9 Heading 6$$@&6B*OJPJQJ]^Jph$?``` $9 Heading 7$$@&6B*OJPJQJ]^Jph@@@bb $9 Heading 8$$@&!B*CJOJPJQJ^JaJphOh h $9 Heading 9 $$@&'6B*CJOJPJQJ]^JaJph@@@DA`D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List \O\ $9Heading 1 Char'5B*CJOJPJQJ\^JaJph6_\\ $9Heading 2 Char'5B*CJOJPJQJ\^JaJphOTT $9Heading 3 Char5B*OJPJQJ\^JphOZ!Z $9Heading 4 Char%56B*OJPJQJ\]^JphON1N $9Heading 5 CharB*OJPJQJ^Jph$?`TAT $9Heading 6 Char6B*OJPJQJ]^Jph$?`TQT $9Heading 7 Char6B*OJPJQJ]^Jph@@@VaV $9Heading 8 Char!B*CJOJPJQJ^JaJphO\q\ $9Heading 9 Char'6B*CJOJPJQJ]^JaJph@@@B"B $90Caption5B*CJ\aJphOb>b $9Title,POm$)@B*CJ4KHOJPJQJ^JaJ4ph6]VV $9 Title Char)@B*CJ4KHOJPJQJ^JaJ4ph6]XJX $9Subtitle &'6@B*OJPJQJ]^JaJphO^^ $9 Subtitle Char+6@B*CJOJPJQJ]^JaJphO*W@* $9`Strong5\.X@. $9@Emphasis6]H H  $9 No SpacingCJ_H aJmH sH tH N/N $9No Spacing CharCJ_H aJmH sH tH @@@ $9 List Paragraph !^m$66 #$9Quote"6B*]ph<1< "$9 Quote Char6B*]phhh %$9 Intense Quote$PO]^56B*\]phORQR $$9Intense Quote Char56B*\]phOFaF $90Subtle Emphasis6B*]phNqN $9PIntense Emphasis56B*\]phOHH $9Subtle Reference:>*B*phPMTT $9Intense Reference5:>*@B*\phPM:: $9 Book Title 5:@\6 6 $9p TOC Heading+@& F@F -l| Footnote Text ,CJaJLL ,l| 0Footnote Text CharCJOJQJaJ@&@@ l| Footnote ReferenceH*e 0 #G0HTML Preformatted?/2( Px 4 #\'*.25@9(CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtHll / #G0HTML Preformatted Char(CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtH6U@6 =w50 Hyperlink >*B*ph<@"< 3er{0Header2p#:1: 2er{0 Header Char CJOJQJ< B< 5er{0Footer4p#:Q: 4er{0 Footer Char CJOJQJPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] Tz  &;~/1, $(./0O3 6N78)959:<">6DDGGGIpP9RSnS7TYZ`G`Qbcdijklmnohprv_xy|^}̀?`Bݮm1ݳ~aw#%kh  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXTA   xr:Gfy: #$'%')?**E++,,,-...:/F45[66k788;#<=@CHILM,NO`RReSTEWQS #$-.3456>?FHLSXY`abejktv hpuw  !'+,/169FILOPUY]^ghopz{ &)/0239:BCMRYZbdeirsy{ #&./78>?DHLMTJLPQZ[efprx{!"-.349:EGJNXYcdfkqw&'+,68;=GIJKPT\]bchiqrxy~ "01?SZ[fgu$&',;=IMNUX[eirty> < > F U ] d l o r t w x                               ' 7 > ? F G J K Q R V Y b c j k t u } ~                                      , / 8 ? I M O U [ o r { |                      ~                   $ % 1 3 A B L Q Y \ d e o                             )*47>?IJOPUYefjlsw{|5<?CFKL]dmnrs|}t!"()2379DEMNSTUV\]dfklvw~   "()*+34>?ACJKTUZ[cdimtu  $%./45<=>NUY^_dehrxy_inrty~ +:=cijqsx ' '''$'+'l't''''''''' (("(%((((((((((((((((((((((())) ))!)1)8)?)G)Q)R)**g+o+v+++++++++++++++++++++++++,#,$,',0,C,M,N,U,V,Y,Z,`,d,i,j,n,o,x,y,,,,,,,,,,- - - ---- -!-)-*-/-0-8-:-B-C-J-K-R-S-V-Y-q-t-{-|--------------------------------.............////////%/&/+/,/1/D/H/I/J/Z/a/b/h/i/v/w/x/y/////////////00 0 0000000#0$0)0*0/00090:0>0?0K0M0O0P0R0V0Z0[0f0g0u0x0~000000000000000000000000000011 111111(1-15161?1Q1U1_1`1a1i1m1o1v1x1112 2222222 2&2'2)2*23242B2C2K2L2N2T2X2Y2c2d2n2o2r2s2u2v2}2~22222222222222222222222222233 3 33333 3!3)3-353638393A3B3E3F3L3M3O3P3V3W3`3a3i3l3v3w3~3333333333333333333333333334#4-4.4/48494C4D4N4O4U4X4`4r4x4{4444444444444444444444444555 5 555555$5%5)5+5/505354595:5<5=5@5A5J5K5Q5S5Z5[5_5a5i5j5p5s5}5~5555555555555555555555555555556 6 66666!6"6(6)606168696;6<6E6F6M6N6R6V6\6]6d6e6q6r6v6z666666666666666666666666666666667 7 7 77!7"7'7(7/737<7=7?7D7L7S7W7X7_7`7g7h7s7t7|7}77777777777777777777777777777777788 8 8888888 8!8#8$8'8+8-8.84858;8<8B8C8N8O8S8T8V8W8]8^8g8h8m8n8q8r8w8x8888888888888888888888888 999,9.9/94979?9@9D9E9G9P9l9n9t9x999999999999999999999999999999:: :::::::$:%:&:':,:-:4:5:9:::>:?:F:G:P:Q:V:Y:[:\:f:j:q:u:{:|::::::::::::::::::::::::; ; ;;;;;; ;);*;1;2;4;8;@;G;H;I;R;S;Z;[;];a;i;s;u;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;<<< < < <<<< <<<<<<<<<<<<<< ====="=&=3===J====>> > >>>>>!>#>(>)>/>0>4>5>;>?>F>G>M>N>V>Z>a>h>k>l>u>x>|>}>>>>>>>>>>>>>>>>>@AAAABBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCC C CCCCC$C%C)C*C.C/C2C4E:E;ELEOEVEWE]E^EfEgEkEpEzEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFF F9FAFBFGFHFIFJFUFVF]F^FcFFFFFFFFFFFFFFFGGGGGG!G(G)G,G/G6G7G?G@GEGVGZG[G]GbGjGkGqGtG}G~GGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGHH H HHH H$H.H/H1H3H8H9H@HAHBHCHIHJHOHPHTHUH^H_HgHhHlHmHtHuHzH{H~HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHII I IIIIIII"I#I$I%I.I2I:IMBMCMJMKMSMTM^M_MiMjMrMsMzM|MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMN NNNNN!N#N'N*N3N4N6N:N=N?NGNHNRNSNXN[N]NfNjNkNuNvNxNyNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN'O)O*O-O1O9O@OFOQO\O]OeOfOkOlOoOpOtOxOzO{OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPP P PPP$P%P'P(P0P1P5P9PCPDPLPMPTPVPXPYP`PaPdPePnPoPwPxP|PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPQQQQQQQ&Q'Q-Q.Q0Q6Q?QCQEQKQQQTQ]Q^Q_Q`QhQiQoQrQzQ{Q}QQQQQQQQQQQQ R)RyR|RRR:SDSyS~SSSTT`TkTyT|TTT'U0UyUUUUUUNVYVVVVVVVVWyW|WPXRXsXuXyX|XXXXXyY{YYYYYxZZZZ-[/[:[E[K[S[Y[Z[a[c[h[l[n[o[q[r[y[z[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[\\\\\\\\!\"\+\,\2\3\7\:\A\B\H\I\O\Q\S\T\X\\\a\b\d\e\n\q\w\{\\\\\\\7]?][]]]]]]]^^__``````````````````````````a a aaaa#a$a(a)a1a2a4a5a?a@aFaGaKaLaWaXa]a^agaiakalanataza{aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabbb bbb4b=b?bAbGbMbUbiclcd dWd`dgdidjdpdtddddddddddddddddddddddddddddddddee e eeeee"e#e&e'e/e0e2e9e:eAeBeKeNeUeVeYe_eaeneveeeeeff+g3g5g=gFgRgcgegjgkglglgngngogogqgrgtgugwgxggghh pdvrdJ<-J9D&.b,vM*:րt-Lq7rzga:HV̫>6RNpRF8X$L6BGN(NOV"5U^2d!^G^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(o p^p`OJQJo( @ ^@ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o P^P`OJQJo(^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(o p^p`OJQJo( @ ^@ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o P^P`OJQJo( 88^8`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo(xx^x`OJQJ^Jo(o HH^H`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo(^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.h^h`o(.^`o(..0^`0o(...0^`0o(....  ^ `o( ..... @ ^@ `o( ...... `^``o(....... x`^x``o(........ H^H`o(.........^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(- ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(o p^p`OJQJo( @ ^@ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o P^P`OJQJo(^`o(.^`o(..80^8`0o(...80^8`0o(.... ^`o( ..... ^`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ p^p`o(.........h^h`o(h^h`o(.0^`0o(..0^`0o(... 8^8`o( .... 8^8`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... ^`o(........h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohP^P`OJQJo(hHh^h`o(.h^h`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 8^8`o( ..... 8^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(........."5UdJ}ga:vM*!^GNLq7bpRF pJ9NOX$L3b>t-Kܽv4κ"h7gh1, oN]:soN]K/k~w4Ni9 S~ANi9TEoN]rO[uJTTE'c2E#hmP/nxwxw S~mk>*?,r]-wJQ9 yJn#_'R|S/VX{X )2 PO b  + L l|  j 2q m  cnTHKT{+b; t"#1PU'z4 0TE"9Hx\>tRQAgm no&m<6!Q!\!`!Bp!x!"4#$$[$Vy%u&A|&hv'L(D)1a)u)%* F*W*[*++i*+.,VS,X,g,8%-6-//~Y/[/!d/V0-23{'3X3n4I5.Y5g5=w5W7K|7G899$90D9Vg:;;"<%,<P<!c<$=O-=v>W~>??*K?`f?f?@R@B)C/DatDE<E0EGEvE9F #Gb)G_ItJJuqJVK:%L(M[NkiO(PVQ=RSGS T=U0MUVQV~V^WRX|YFZ.[B[U}\ ]J#]F]c]dj^u$_*`5@`NabO7bPbjc&sc^df!e#e$e$efkbB!lq>@D66U>AMw F$'\K;[cns|=3Wlzh`^L e9kqY"-INvBlB_CrP~wHEM%\jwI90=B\@k)|(p0qvqYTk`/F`w|~'2Rp#5>LSzHI}a&MROV jpMx`qe &:DL%Q ly5CfFz$\Ai A l/WGhTeqZ`iQxR2^>\N_"RRvE1E~OK:k=Ctr=1y~<Gxlw"?|1"RF |KVkr0ln@XT  #'(,-/14569:;=>?ACDGJ]elnoqry{~ϴh $(*4<@DHNVX`bfjprtz|~ $,.PVfhUnknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialG5  jMS Mincho-3 fg7.{ @Calibri7K@Cambria?= *Cx Courier New;WingdingsA BCambria Math"1^+a+;$|51!0Hf 2QHX  $P#2!xxSiniaaSiniaaT             Oh+'0 px  SiniaNormalSinia3Microsoft Office Word@@l@>F;$՜.+,D՜.+,, hp|  |H  Title 8@ _PID_HLINKSA$/whttp://www.usud.hr/B T *http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=383754B 6 Nhttp://curia.europa.eu/fr/coopju/apercu_reflets/lang/recdoc/apercu/frame1.htmB VBhttp://denning.law.ox.ac.uk/news/events_files/Final_Programme.pdfB 9jBhttp://cadmus.iue.it/dspace/bitstream/1814/9372/1/LAW_2008_21.pdfB  P6http://www.jeanmonnetprogram.org/papers/08/081201.pdfB   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    !"%Root Entry F`^$Data 1TableWordDocument 4RSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8MsoDataStorepy^^NHKAEDO2==2py^^Item  PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q