ࡱ> lnk%`:bjbjٕ.;    |  T V V V V V V $K hz z O dddT dT ddd fr dH e 0 dadadaddz z d d Filip Hameraak Mrtvi kutovi sveznajuega pripovjeda a (uz novu knjigu Nikice Mihaljevia) Hrvatska enciklopedika (Euroknjiga, Zagreb 2008., 246 str.) posljednja je publicisti ka knjiga Nikice Mihaljevia (1949.). Ne tajim, do ekao sam ju s velikim zanimanjem  eto, ponadah se, napokon je jedan vanjski suradnik Leksikografskoga zavoda (u kojemu ina e i sam radim), kad ve za to nitko iz same ustanove dosad nije smogao snage, primjereno monografski obradio to prili no zanemareno podru je. (Podru je enciklopedike kao tradicionalne humanisti ke djelatnosti ato te~i k spoznaji totaliteta, ali i one enciklopedike ato je nedavno  odlukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i aporta  zajedno s leksikografijom priznata kao jedna od informacijskih znanosti, granski najsrodnija arhivistici, bibliotekarstvu i muzeologiji). Stanje stvari koje sam pri~eljkivao razgledajui dopadljivo mi rijeaene korice Mihaljevieve knjige nije neuobi ajeno  ta, ne dogaa se rijetko da akademski stru njaci neku tematiku zaobilaze iz ovih ili onih razloga sve dok joj pionirski ne pristupi neki entuzijasti ni, katkad i samouki publicist; primjerice, netko poput Zvonimira Kulund~ia, Ivana Mu~ia, Ivana Koautia ili Josipa Grbelje. Ustanu tek potom pobueni (i probueni) profesionalci pa s visoka prozbore o zastrancima amaterizma, priznajui ipak ocijenjenom autoru hrabrost u odabiru netaknute teme i marljivost u prikupljanju grae... koju e, eto, tek sada netko trebati valjano znanstveno obraditi. Slika je to, naravno, podosta zaoatrena, no iznosim je ovdje kako bih ilustrirao svoje na elno dobrohotno polaziate prema takovrsnim djelima. E, pa kamo me ono u ovom slu aju odvelo? Prvo ato primjetih pogledavai u sadr~aj jest temeljna dvodijelna struktura knjige. Nakon autorova predgovora Hrvatska enciklopedika ispred europskog smjestiata (str. 13. 17.) slijede poglavlja Povijest hrvatske enciklopedike (str. 19. 37.), Utemeljenje hrvatske enciklopedike (str. 39. 73.) i Razmah enciklopedike (str. 75. 97.), potom pak najopse~nije Razgovori s enciklopedistima (str. 99. 240.), popis literature i biljeaka o piscu. Kako se vidi, upravo Razgovori s enciklopedistima ine vei dio knjige. Rije  je o zbirci ve objavljenih intervjua s  da se poslu~im danaanjim slu~benim nazivljem  leksikografima Tomislavom Ladanom (povodom Bosanskoga grba, Osmojezi noga enciklopedijskoga rje nika, Etymologicona i knjige Rije i), Mladenom Klemen iem (Atlas Europe), Velimirom Viskoviem (Krle~ijana), Duakom `tefanoviem (Tehni ka enciklopedija) i Antunom Vujiem (Hrvatski leksikon), u koju su, unato  naslovu, uklju eni i osvrti na pojedine leksikografske edicije (Hrvatski opi leksikon i Enciklopediju hrvatske umjetnosti), onaj na znanstveni asopis Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krle~a te ovei Mihaljeviev ogled o Miroslavu Krle~i. Nema sumnje, upravo je impresioniranost Krle~inim djelom, koje autor interpretira kao rezultat individualisti ke pobune protiv malograanske gluposti, hrvatske nacionalisti ke i klerikalisti ke zasukanosti, balkanskog mraka i primitivizma, protiv svekolike ljudske bestijalnosti, krvo~ednosti i zatucanosti (str. 117.), jedno od glavnih ishodiata ove knjige, ujedno i odabrani carski put za pristup hrvatskoj enciklopedici. Nipoato ne dovodei u pitanje Krle~ine zasluge, upozoriti je da takva perspektiva ipak utje e na istinolikost kona ne slike. Manje, doduae, od Mihaljevieve trajne zaokupljenosti spomenutom hrvatskom nacionalisti kom zasukanoau, napose njezinim stvarnim ili tobo~njim manifestacijama za II. svjetskoga i Domovinskoga rata, dubokim (a opet kategorijalno priru nim) podjelama na ljevicu i desnicu, prednostima socijalizma i propaau prirodnoga jugoslavenskoga okru~enja (str. 94.) tj. unije slobodnih ju~noslavenskih i ostalih naroda, do kojega je npr. doalo kada su obijesni sinovi proerdali o evu baatinu [...] postavai i ostavai sirotinjom bez vlastite zemlje i vlastite kulture (str. 92.) itd. itd. Ne namjeravam ovom prigodom posebno razmatrati ni ta ni sli na autorova stajaliata kojima je knjiga pro~eta (usp. npr. i njegovu Bijedu malenih  odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove 1991. 1995. na tlu bivae Jugoslavije i za ovo ato imamo danas, Zagreb 2007.) Bitno je samo istaknuti da razlikovanje injenica od vrijednosti nije dominantna zna ajka Mihaljevieva diskurza; piae on borbeno (reklo bi se krle~ijanski!), na mahove ak nedisciplinirano, pomalo samozanesenja ki, pa i nedomialjeno  vlastito mialjenje stoga nerijetko predo uje kao opeprihvaeno i neprijeporno, a ativo mu obiluje tematskim digresijama (naro ito u vezi sa spomenutim nacionalnim kompleksom, ato s obzirom na predmnijevani sadr~aj knjige mo~e biti podosta naporno). Jasno da u tomu onda ne ostaje previae mjesta za izvorni istra~iva ki prinos niti za zaokru~enu sintezu, a i ono ato je izneseno mjestimice proturje i samomu sebi. Primjerice, odlu ivai se za teritorijalni kriterij (iz uvjerenja da time pridonosi smirivanju duhova), Mihaljevi uvodno hrvatsku enciklopediku odreuje kao sva zbivanja, dogaaje i djela nastala na podru ju Hrvatske (str. 13.). U nastavnom pak poglavlju o starijoj povijesti hrvatske enciklopedike, koje gotovo isklju ivo po iva naizmjence na ekstenzivnom citiranju, ali i u samom tekstu rijetko nazna enom prepri avanju preglednoga lanka Igora Gostla iz 1995., meutim, barata se s ondje zate enim sklopom enciklopedi ke djelatnosti u Hrvata (dakle, nacionalni kriterij), koja se  naravno  ne zanima kasnoanti kim Ilirikom (ishodiatem npr. De viris illustribus sv. Jeronima), a obuhvaa i djela ato u inozemstvu nisu samo tiskana, ve su tamo i nastala za duljega autorova boravka (poput npr. Vla ieva Clavis scripturae sacrae). Isto tako, u tom poglavlju obraeni su i mnogi rje nici (takoer, o ito, slijedom Gostlova pristupa) koji pak  nakon spomena Akademijina Rje nika hrvatskoga ili srpskoga jezika  u sljedeima potpuno nestaju s popriata (osim Ladanova Osmojezi noga koji je zastupljen u razgovornom dijelu). Tako iz Mihaljevieve knjige ne mo~emo doznati da je Leksikografski zavod  dakle, ustanova ijom se djelatnoau posebno zanima  objavio i Rje nik hrvatskoga jezika (2000.), niti da postoji Hrvatski enciklopedijski rje nik (2002.) Novoga Libera, relevantan barem po naslovnom pridjevu. Od isto enciklopedijskih djela u ovom se poglavlju uope ne spominju vrijedna Pedagogijska enciklopedija (1895. 1916.) te Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovena ka (1925. 1929.); samo posljednja od njih spomenut e se usputno kasnije u knjizi. Manji je ali ilustrativan propust to ato kao kriti ar nekakvoga hrvatskoga ekskluzivizma (a zapravo, ini se, previajui razliku izmeu etni ke pripadnosti i nacionalnoga izjaanjavanja) Mihaljevi ne propuata napomenuti da je S. Vraz bio Slovenac, J. J. Strossmayer Austrijanac, no za B. `uleka  valjda ovisno o tom oslanja li se na svoje pamenje ili na Gostla  na jednom mjestu piae da je poput Lj. Jonkea eh (str. 13.), na drugom pak, ispravnije, roeni Slovak (str. 34.). Sljedee pak poglavlje, posveeno Hrvatskoj enciklopediji Mate Ujevia i Hrvatskom izdavala kom bibliografskom zavodu (HIBZ), zasnovano je najveim dijelom na dvama lancima Mladena `vaba iz 1991. i 1992., koji se  poput Gostlova  naizmjence citiraju i bez posebne naznake prepri avaju. Kao ni prethodno, ni ovo poglavlje ne donosi niata novo enciklopedi koj tematici, ali zato sadr~i nekoliko Mihaljevievih napomena u vezi s prirodom ustaakoga poretka (odnos ustaatva prema kulturi i duhovnosti bio [je] krajnje negativan, podcjenjiva ki i prezirateljski) 48RlnB & * h 2 4 B L b v x ݻݳݨݨݨݨzooogohwCJaJh=#h+s;CJaJh=#CJaJh=#hiCJaJh%+CJaJh=#h UCJaJh08jCJaJh=#ho~hCJaJhz>CJaJh=#h#6CJaJh=#h$ CJaJh=#h-9CJaJh=#h#CJaJhGzCJaJh*CJaJh2CJaJ% nx"L2'`.6?*cpx҅68: $dha$gdd $dha$gdt $dha$gd# $dha$gd# $dha$gd2: 8Vrtvx*,8:FhX.0  " "$xzhjpʺڪʲh#GCJaJh/CJaJhe CJaJh*CJaJhCJaJhiCJaJh=#CJaJhCJaJhS5CJaJhwCJaJh=#hiCJaJh=#h=#CJaJ)H)Эȥh:}h:}CJaJh:}h:}6CJaJh:}CJaJh#GCJaJhnhnCJaJhQCJaJhCJaJhnCJaJhLvkCJaJhb2CJaJh~qCJaJhiBCJaJhtCJaJ7H)V)z)))>*N****++++,:,R,,,,---"-^.`.b.x...(0*000f0h0z000B1L1R111111102<2222彵սhoCJaJh{CJaJhDCJaJh#GCJaJhCJaJhlCJaJh@$CJaJhh]6CJaJh*ICJaJhLvkCJaJhzCJaJhQCJaJh ~CJaJhb2CJaJh:}hb2CJaJ3223V3v3333333344D4444444444445566T66666:7T8b88農ܾ~vmah\h\6CJaJh\6CJaJh\CJaJhoCJaJh Eh E6CJaJh Eh}{6CJaJh^xmh}{6CJaJhh]6CJaJh}{h}{6CJaJh}{CJaJh^xmh ECJaJh^xmh^xmCJaJh^xmh^xm6CJaJhz>CJaJhDCJaJh ECJaJ%8888888 9*929>9v9z99::>:@:L:P:X:Z:d:f:h:p::::::::::r;|;;;;;`==턌턌|tlhCJaJh ECJaJhGzCJaJhTynCJaJh\h{CJaJh\h\6CJaJh\h{6CJaJh\h\CJaJh{CJaJh^xmh ECJaJh^xmh E6CJaJh\6CJaJh^xmh^xmCJaJh\CJaJh^xmh\CJaJ*=>>>>>>???,?.?0?2?4?6?H?d?|????"@0@|@@A2BBCCZZ[[[[ǻгЫУ~shhhACJaJhz>hf8CJaJhhf8CJaJUhkCJaJhb=SCJaJh9u CJaJh@$CJaJhz>CJaJhf8CJaJh,zh,z6CJaJh,z6CJaJh,zCJaJhh]6CJaJh{CJaJh#GCJaJhACJaJhCJaJ$ te Ujevievim i `vabovim odnosom prema njemu. I kao ato su u prethodnom poglavlju obraeni rje nici, tako je i ovdje temeljem `vabova lanka ak 11 stranica posveeno neleksikografskim edicijama HIBZ-a. U polemi kom tonu spomenuta je i tzv. Siva knjiga (Odmetni ka zvjerstva i pustoaenja u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj u prvim mjesecima ~ivota hrvatske narodne dr~ave, 1942.) te je `vabu zamjereno ato prihvaa kvalifikacije, argumentaciju i interpretaciju iz tzv. Sive knjige kao da nije rije  o o itom propagandnom pokuaaju da se ocrni protivni ka strana prije negoli se otkriju zlo ini ustaake strane (str. 65.). Isklju ivo se tako, doista, o tomu djelu u Hrvatskoj pisalo pedesetak godina, no istra~ivanja publicirana 1990-ih u znatnoj mjeri potvruju u njem sadr~ane faksimile dokumenata i poimeni ne popise ~rtava, dijelom i okolnosti njihove pogibije (usp. npr. knjige Zdravka Dizdara i Mihaela Sobolevskog o etni kim zlo inima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). Kako bilo, s enciklopedi kom djelatnoau u tom razdoblju svakako viae veze ima opse~an i bibliografski dobro opremljen dvosvea ani pregled Naaa domovina (1943.), no ni o njem ne nalazimo niti slova. Tree i posljednje poglavlje autorskoga dijela obrauje enciklopedi ku djelatnost Leksikografskoga zavoda od 1950. do danas. Kao vrelo za to poslu~ili su mahom prigodni napisi u periodici (npr. poseban broj Oka 1980. 1981.) te predgovori i natuknice u edicijama samoga Zavoda, u maloj mjeri prva knjiga Radova Leksikografskoga zavoda Miroslav Krle~a (1991.), nikako pak deseta (zbornik povodom 50. obljetnice tiskan 2007. s oznakom 2001.), pa ak ni prilog Ive Cecia u knjizi Zagreb i Hrvatska u Titovo doba (2004.). Uglavnom, na dvadesetak stranica toga poglavlja daleko je najviae prostora posveeno dvama izdanjima Enciklopedije Jugoslavije te Krle~inoj redaktorskoj ulozi. Dominiraju pritom brojke te prenoaenje uvodnih manifesta bez dubljega ula~enja u sadr~aj, zna enje, kontekst i recepciju obraenoga enciklopedi koga djela, a ostale se zavodske edicije  ako uope  uglavnom spominju usput, s okvirnom ili potpuno pauaalnom ocjenom, pri em je propuateno upozoriti i na vrijedni Bibliografski katalog. Motivi za to esto su nejasni, a olako se prialo i mnogim na elno nespornim informacijama  primjerice, na str. 78. 79. donosi se popis naslova koje je Zavod radom svojih 360 stalo [sic!] zaposlenih radnika [...] pripremio, obradio i objelodanio, no tek iz airega konteksta mo~e se razabrati kako se taj vjerojatno odnosi na razdoblje od 1950. do 1988. Teakoa je u tom ato je isti takav popis objavljen u prvom svesku Krle~ijane (str. 537 538.), i to s umetkom u razdoblju Krle~ine pune aktivnosti, emu je bio prilagoen i izbor godina uz pojedine sveske, pa iz Mihaljevieva popisa proizlazi da je npr. posljednji svezak drugoga izdanja Pomorske enciklopedije tiskan joa 1975. (mjesto 1989.) i sl. Povrh toga, razdoblje politi koga pluralizma dotaknuto je na samo jednoj stranici (94.), i to iznimno kriti ki: Dio zaposlenih odmah je pristao uz novu politi ko-ideoloaku paradigmu koja je samo po imenu bila demokratska [...] te je uspio osvojiti rukovodee polo~aje. No, ipak, dio je istra~iva a i znanstvenika nastojao ostati vjeran struci i znanstvenoj objektivnosti. U tom procijepu izmeu politi ke podobnosti (a pritisak re~ima bio je neusporedivo ~eai nego u socijalizmu) i zahtjeva struke nastajali su pojedini projekti poslije 1990. i na njihovoj kvaliteti ogleda se nepogreaivo koji od ova dva ,kriterija je prevagnuo. Tako su, prema Mihaljeviu, nasuprot primjerima visoko stru noga rada (u kojima Povijesni atlas  zapravo Hrvatski povijesni atlas  pogreano pripisuje Mladenu Klemen iu) posljednji tomovi Hrvatskoga biografskoga leksikona, Hrvatski opi leksikon i Enciklopedija hrvatske umjetnosti ~alosni primjeri popuatanja znanstveno-stru nog kriterija pred zahtjevima re~imskih ideologa kroatocentri ne politike. Ni ovdje ne namjeravam raspravljati o takvim prosudbama hrvatskih 1990-ih  dio kojih ini i vrsto Mihaljevievo uvjerenje kako je recikla~a neprodanih 40 000 kompleta Enciklopedije Leksikografskoga zavoda dio zlo ina ke prakse uniatavanja nepoudnih knjiga (str. 91.)  tek u kao lan uredniatva prozvanoga Hrvatskoga biografskoga leksikona istaknuti da mi ovakav tip openitih neobrazlo~enih ocjena nipoato nee pomoi da svoj posao obavljam profesionalnije. Uostalom, da stvar bude slo~enija, ini se da ni sam Mihaljevi nije siguran kako vrednovati pojedine edicije  primjerice, godine 1996. u osvrtu tiskanom u ljubljanskom Delu, uvratenom u ovu zbirku, osueni Hrvatski opi leksikon ipak je ocijenio kao zamaani i korisni priru nik (str. 171.), a u svojoj ve spomenutoj knjizi Bijeda malenih (str. 34.) meu ~alosne primjere popuatanja bio je uvrstio i naro ito do sada objelodanjenih 6 tomova Hrvatske enciklopedije. Meutim, ureiva ka koncepcija sedmoga, osmoga i devetoga sveska Hrvatske enciklopedije, koji su se u meuvremenu pojavili, nipoato se nije toliko promijenila da bi odjednom  a bez vee promjene ocjembenih kriterija  omoguila najnoviji Mihaljeviev pozitivni zaklju ak kako ona kao valjani predmet njegove nade da e s ukupno 11 svezaka biti dostojna svojih nacionalnih i opih predaasnica (str. 97.) zauzima posebno mjesto, i po zna enju, i po naravi, i po dometima enciklopedi koga rada (str. 94.). S druge strane, otvorenim ostaje i pitanje je li autor nepodijeljeno pohvalno ocjenjujui Opi religijski leksikon bio upoznat, primjerice, s u njem zastupljenim natuknicama o Miroslavu Krle~i i znanstvenoj fantastici... Naposljetku, nakon 1950. enciklopedi ke je produkcije bilo i mimo Zavoda, no o njoj ne doznajemo ama baa niata. I u ovako zamialjenom pregledu trebalo se nai mjesta za znatnu leksikografsku djelatnost `kolske knjige (od Svijeta oko nas  enciklopedije za djecu i omladinu iz davne 1967. preko Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture do Velikoga akolskoga leksikona i leksikon svjetske knji~evnosti), za Enciklopediju opu i nacionalnu Pro leksisa i Ve ernjeg lista, Profilovu Croaticu, najposlije i za druge nakladnike (regionalni biografski leksikoni!?), eventualno neka prijevodna djela i sl. U svemu, autorski dio knjige (dakle, stotinjak od 230 str.) ne mogu povoljno ocijeniti ni uz najveu dobrohotnost. Ako i zanemarimo prijeporne Mihaljevieve druatveno-politi ke poglede, previae je u njem tematskih zastranaka i nekriti koga preuzimanja ve objavljenoga, premalo pak zdravoga publicisti koga erosa ato smjelo kro i neistra~enim podru jima. S razgovornim ostatkom pak stvar stoji bitno druk ije. Za razliku od goleme veine novinarskih intervjuista, Mihaljevi se ne libi iznositi (zlobnik bi dapa e rekao: imati!) vlastito mialjenje. Katkad je ono posljedica znatne upuenosti, katkad grubih predrasuda, no u krajnjoj crti sugovornika uvijek uva~ava, ostavljajui mu prostora da iznese vlastito. Kao svojevrstan avolji odvjetnik, Mihaljevi e primjerice Ladanu postavljati provokativna pitanja o hrvatskom jezi nom istunstvu, Klemen iu o geopolitici Filipa Lukasa a Vujiu o glinskoj crkvi  pri sve tomu dojam je, meutim, da njihovi odgovori nerijetko ostvaruju i povratni utjecaj na onoga koji pita, kao u nekakvom idealnom sokratovskom dijalogu... Da je tih razgovora bilo viae (zaato ne i s urednicima ~alosnih edicija?), i da se autor nije odlu io objaviti tako nedoraen pregled povijesti hrvatske enciklopedike (mjesto sa~etije uvodne studije), mogli smo dobiti sasvim iznimno djelo o nekoliko naraataja hrvatskih enciklopedista. A mo~da ni za to nije kasno, u nekom od sljedeih izdanja (da i ovom prigodom iskoristim tradicionalnu leksikografsku ispriku)... [\\\\\z]|]^^^^^l_v______ ``6`\`n`x```aaabb&b0b8bbbbbbb(c*c~cc㸭㸝띒{sh7,aCJaJhTynhTynCJaJhTynh+6CJaJhTynh+CJaJh+CJaJhoCJaJhhCJaJhb=SCJaJh#GCJaJh:}CJaJhACJaJhhACJaJhCJaJhTynCJaJhh6CJaJ-cc"d&d:dFdZdddddRe`epeeeee fTfjfff$g8gRgdgxgggggh4hxhʾҶҶ}umumuah7,ah7,a6CJaJh<CJaJhCJaJh h 6CJaJh CJaJhc<CJaJhz>CJaJhsFh5&6CJaJh5&6CJaJh5&CJaJh#Gh#G6CJaJh#GCJaJhoCJaJhohgCJaJhoh7,aCJaJh7,aCJaJh+CJaJ"xhji~iiiiiiiiijjxjjjkPkkkkkll2mpmxmzmm.n`ntnnn:o~ooopJpjplpppppppqJqsttBuuuuиȤМДhJwCJaJh CJaJh*ICJaJhd+hd+6CJaJh#GCJaJhd+CJaJhGCJaJhCJaJhz>CJaJh7CJaJhCJaJhc<CJaJh}CJaJ8u0vNvdvvvwwwwwwxxZy:{|{~{l||}}}}}}} ~ ~8~~~,̀hPVXL˿˷ӷӚ{ӆhGhGCJaJhCJaJhWphWp6CJaJhWpCJaJht6CJaJhtht6CJaJhtCJaJh h 6CJaJh CJaJhGCJaJhX 06CJaJhJwCJaJhX 0hX 06CJaJhX 0CJaJ04J̄4\̅Ѕԅhʇ"vx|~D8NXŠ6~蒻v~~nhJkCJaJh8x CJaJh*ICJaJh0[h0[6CJaJh0[CJaJh0[6CJaJhrhr6CJaJhrhg6CJaJhgCJaJhWpCJaJhz>CJaJhGhr6CJaJhr6CJaJhdCJaJhGCJaJhrCJaJ+6Pl^&>^|246:h*ICJaJh~^CJaJhJkCJaJhJCJaJhDCJaJhCJaJhdCJaJ ,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisaF^@F +s;Standard (Web)dd[$\$;7[\]<Q& 0c").-36;;;000000000000000000000\];J00LH000 p"H)28=[cxhu6:"%&'()*+,LMNOPQ:#:$67Z^;=PR% ' /1b"d"))--/-3366;;srAAh7 E9u 8x =r$ =#<e "!##5&_&+6?+d+X 00b2S5h]6f8-9v :CJ;+s;iBsFG5L]VNb=SzcUYS]~^7,ao~hf0i08jJkLvk^xmTyn~q,z}{}(}:}%+PJDD btz> i ~w@${2agm/Q}Wgc<*Iz2#Gw\LtWpn4Jw=?*oGzGrd Ukl0[t*;@;;tq];; ;PP PPPPPPP"P$P&P,P2P6P<P>PZUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1CцKѦCц$2l2l!r4;;2qHX?-92&Mrtvi kutovi sveznajuega pripovjeda aFilip HameraakFilip HameraakOh+'0  $0 P \ h t(Mrtvi kutovi sveznajuega pripovjedaaFilip Hamerak Normal.dotFilip Hamerak5Microsoft Office Word@u@0q@ʚq@jXfr2՜.+,04 hp  (Leksikografski zavod Miroslav Krleal;' 'Mrtvi kutovi sveznajuega pripovjedaa Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRTUVWXYZ\]^_`abdefghijmRoot Entry Fkfro1TableSWordDocument.SummaryInformation([DocumentSummaryInformation8cCompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q