ࡱ> #`rbbjbj5G5G .W-W-( LJ88j<<(L&&&>dx h:j:j:j:j:j:j:$g=h?X:&&:&&k<h7h7h7x&&h:h7h:h7h7h7& @e0h7L:<0<h7'@5f'@h7'@h7h7::6p<$ Uloga medija u predstavljanju, mijenjanju i kreiranju tradicije Daniela Angelina Jelin i Institut za meunarodne odnose Vukotinovieva 2, Zagreb Ana }uvela Buanja Institut za meunarodne odnose Vukotinovieva 2, Zagreb Rad u okviru UNESCO-vih dokumenata definira koncepte tradicije, folklora odnosno neopipljive batine te se fokusira na predstavljanje, promicanje i potronju oblika tradicijske kulture u medijima i kulturnim industrijama. Kroz primjere irskog glazbeno-plesnog fenomena Riverdance te hrvatskog Lada ukazuje na posljedice koje izlo~enost i adaptacije masovnim medijima imaju na autenti nost, zna aj i o uvanje oblika tradicijske kulture i folklora. Primjeri su analizirani u odnosu na televiziju kao najsna~niji medij dostupan svima. Predstavljanje tradicijske kulture u medijima rad sagledava kroz tri osnovna aspekta: potroanju kulture, promjenu kulture i promjenu publike. Prvi od tih aspekata slu~i kulturi, drugi je mijenja, dok je manipulacija publikom najopasniji pa ak i poguban aspekt medijske moi. Adekvatno znanje o vlastitoj kulturi jedina je cenzura koja mo~e ubla~iti odnosno sprije iti razaranje kulture u medijima. Uvod UNESCO-ve Preporuke o o uvanju tradicijske kulture i folklora iz 1989. definiraju tradicijsku kulturu i folklor kao kulturne proizvode:  totalitet tradicijskog stvaralaatva zajednice kojeg izra~avaju/izvode grupe ili pojedinci, koji odra~ava o ekivanja zajednice i njen kulturni i druatveni identitet; standardi i vrijednosti prenose se govorom, imitacijom ili drugim sredstvima. Oblici koje uklju uju su, izmeu ostalih, jezik, knji~evnost, glazba, ples, igre, mitologija, rituali, obi aji, rukotvorine, arhitektura i ostale umjetnosti.  Osim ato identificira tradicijsku kulturu kroz ve priznate umjetni ke oblike, ova UNESCO-va definicija postavlja tradicijsku kulturu i folklor u okvire autenti nosti tj. isti e fundamentalnu ulogu lokalne, mikro-zajednice, njen kulturni i druatveni identitet kao osnovnu karakteristiku pojedinih tradicijskih kultura. Upravo su afirmacija i promicanje lokalnih tj. mikro kulturnih identiteta u kontekstu kulturne raznolikosti i interkulturne komunikacije postali jedno od najva~nijih pitanja suvremenih kulturnih politika i kulturnog razvoja, kako na europskoj tako i na globalnoj razini. Metodologije i sredstva promicanja kulturnih identiteta, oblika tradicijske kulture i folklora znatno su se intezivirale u danaanjem vremenu ubrzanih procesa globalizacije i druatvenih transformacija. Nove tehnologije su razvile sredstva komuniciranja do nesluenih granica te omoguile veu dostupnost i razmjenu znanja i iskustava o tradicijskim kulturnim formama. Iako se mo~e tvrditi da su regionalni, nacionalni i meunarodni festivali, izlo~be, sajmovi i seminari joa uvijek naju inkovitiji na ini diseminacije, predstavljanja i promid~be tradicijske kulture i folklora, elektroni ki mediji, Internet i razvoj kulturnih industrija stvorili su nova okru~enja u kojima se tradicijske kulture uspjeano promi u. Iako usvojena 1989., dakle prije posvemaanje informatizacije kulturnog sektora, Preporuka o o uvanju tradicijske kulture i folklora isti e esencijalnu va~nost diseminacije nedodirljive kulturne baatine kako bi se prepoznale vrijednost folklora i potreba za njenim o uvanjem. Daljni tekst Preporuke upozorava na mogunosti naruaavanja integriteta tradicija u procesu diseminacije. Cilj ovog rada je ilustrirati na ine predstavljanja i procese promicanja te diseminacije znanja o odabranim oblicima tradicijske kulture i folklora u medijima, te ukazati na posljedice koje izlo~enost i adaptacije masovnim medijima imaju na autenti nost, zna aj i o uvanje oblika tradicijske kulture i folklora. Zbog dosljednosti analize i komparacije, odabrani primjeri odnose se na identi ne oblike tradicijske kulture (glazba i ples - irski Rirverdance i hrvatski Lado) te na iste kategorije medija (televizija). Kona no, rad e istaknuti zna ajnu ulogu kulturnih industrija u promicanju tradicijskih kultura kako u medijima, tako i u airoj diseminaciji. Tradicijska kultura i kulturna politika  Tvrdilo se da bi kulturna politika trebala ii dalje od obrazovanja ljudi prema poativanju potvrene kulture, te da bi ih, prepoznavajui da je njihovo svakodnevno izra~avanje kultura, morala uklju iti u temeljne rasprave o naravi i vrijednosti kulturnog identiteta i izraza (Matarasso i Landry 2000) Na nad-nacionalnoj razini kulturne politike, UNESCO ima najzna ajniju ulogu u predlaganju i donoaenju zakonskih okvira i regulativa u podru ju kulturne baatine, ato obuhvaa kako neopipljivu kulturnu baatinu tako i nematerijalnu tradicijsku kulturu i folklor. Premda ni UNESCO-ve Konvencije o baatini (1954., 1970., 1972., 2001.), kao ni Ope preporuke o kulturnoj baatini ne uklju uju neopipljivu kulturnu baatinu u svoju strukturu mjera, nakon ato je bolivijska vlada 1973. godine dala prijedlog regluacije za o uvanje, promid~bu i diseminaciju folkora, tek 1989. godine uslijedile su Preporuke o zaatiti tradicijske kulture i folklora. Preporuke su tijekom devedesetih godina proalog stoljea izazvale velike kritike i diskurs o nedovoljnoj sadr~ajnosti i primjerenosti predlo~enih mjera za o uvanje tradicijske kulture i folklora. Naime, zamjerala se nedovoljna zastupljenost lokalnih zajednica i nositelja tradicijskih kulturnih vjeatina u procesu implementacije Preporuka koje su naiale na loa odaziv u zemljama lanicama. Prijenos kulturnih tradicija i vjeatina najbitniji je imbenik u o uvanju tradicijskih kutura; kao ato tvrdi Ignatius Haryanto u svom lanku IP Rights and Perceptions of Traditional Culture, autenti nost izraza, proces prijenosa kulturnih vjeatina i tradicijska znanja su na raskrau: s jedne strane stisnuti su globalnim vrijednostima i silama a s druge strane se bore da o uvaju i zadr~e svoju bogatu tradicijsku kulturu. Haryanto dalje navodi da se nitko ne mo~e sakriti od globalnih tijekova infomacija koje koriste tradicijske kulture u kuturnim industrijama i medijima kao robnu vrijednost (Haryanto 2005). Upravo su ova pitanja ostala otvorena u kontekstu kulturne politike; pitanje predstavljanja, promicanja i potronje oblika tradicijske kulture u medijima i kulturnim industrijama otvara problematiku intelektualnog vlasnitva. UNESCO-ve Preporuke ovu problematiku blago i nedovoljno jasno rjeaavaju formulacijom da se zemlje lanice moraju referirati na aspekte zaatite intelektualnog vlasniatva koje propisuje WIPO, a koje, kako sama Preporuka navodi, samo djelomi no pokrivaju pitanje zaatite folklora. Nadalje, promicanje tradicijske kulture unutar djelokruga kulturne politike takoer otvara pitanje kulturne participacije i druatvene kohezije  kao ato smatraju Fisher and Fox:  ato je viae ljudi uklju eno u kulturne akivnosti na prakti noj razini, to je viae vjerojatno da e sudjelovati u demokratskim procesima (Fisher i Fox 2000, prema Pascual i Ruiz 2002). Dakle, predstavljanje i promicanje oblika tradicijske kulture i folklora u javnim sferama, pogotovo putem medija bi trebalo prvenstveno biti usmjereno u korist kreatora tradicijskog kulturnog oblika, bez obzira radi li se o interesu ekonomske prirode ili interesu promicanja vlastitog kulturnog identiteta i zastupanja kulturnih stavova. Na taj na in javna bi se eksponiranost iskoristila u konteksu osna~ivanja pojedinih mikro kulturnih zajednica i postigla ato vea druatvena kohezija i kulturna participacija. U tom smislu, proces donoaenja odluka tj. kulturne politike u podru ju tradicijskih kultura i folklora mora biti zasnovan na dijalogu multinacionalnih tijela kao to je npr. UNESCO, nacionalnih vlada, civilnog drutva i predstavnika tradicijskih kulturnih zajednica. Kao to James Early i Peter Seitel tvrde, ovakav pristup donoenju odluka u kulturnim politikama slu~it e airim interesima kulturnih zajednica te im omoguiti aktivnu i kvalitativnu participaciju u izradi pravnih okvira. Na ovaj na in zajednice mogu upotrijebiti vlastite kulturne procese i proizvode kako bi postigle stabilnost i ja u participaciju u svim dimenzijama nacionalnog i globalnog graanskog ~ivota (Early i Seitel 2002). Re enica koja je pratila ovaj javni diskurs za poboljaanje pozicija lokalnih kulturnih zajednica u pravnim formulacijama tradicijske kulture je  There is no Folklore without the Folk tj. folklora nema bez lokalnih ljudi. Kako su devedesete godine, nakon ato je Preporuka usvojena, donijele globalne druatvene i ekonomske promjene kolosalnih proporcija (raspad komunisti kog bloka isto nih zemalja Europe, stvaranje novih nacija i kulturnih identiteta, globalizacijsko uniformiranje kultura, ubrzani razvoj novih tehnologija), potreba za novom regulativom za o uvanje tradicijskih kultura i neopipljive kulturne baatine postala je jasna i urgentna. Nakon tzv.  mekane Preporuke iz 1989. koja nije postigla ~eljene ciljeve niti aire pozitivne posljedice te poslije desetljetnih inicijativa koje su uklju ivale akcije poput programa  Living Human Trasures , 17. listopada 2003. Generalna konferencija UNESCO-a usvojila je tekst Konvencije o o uvanju neopipljive kulturne baatine. Konvencija definira neopipljivu kulturu baatinu po sljedeim podru jima: oralne tradicije i izrazi, izvedbene umjetnosti (ples, glazba, scenska umjetnost), druatvene prakse, rituali i sve ani dogaaji, znanja i prakse iz podru ja prirode i svemira, te tradicijsko majstorstvo. Konvenciju je ratificiralo 30 zemalja, a stupila je na snagu 20. travnja 2006. Obzirom da je do 20. velja e 2008. broj ratifikacija porastao s 30 na 90, mo~e se ustvrditi da je problematika zaatite tradicijske kulture postala od izuzetne va~nosti za veinu zemalja svijeta. Kako se navodi u tekstovima koji se prethodili Konvenciji, najvee prijetnje tradicijskim kulturama su druatvene promjene koje prekidaju meu-generacijski kontakt, migracije i urbanizacije te relativiziranje tradicijskih kultura i znanja putem masovnih medija. Heikki Kirkien smatra da su masovni mediji va~an imbenik u podru ju tradicijske kulture  iako ne postoje zakonski okviri niti javne politike koje reguliraju meuodnose tradicijskih kultura i medija, mediji se nerijetko tuma e kao promicatelji izraza tradicijskih kultura. Meutim, obzirom na ekonomske interese koji diktiraju medijske poruke i sadr~aje, pitanje je koliko su mediji partner tradicijskim kulturama u njihovom promicanju i pozicioniranju u javnoj sferi, a koliko ugro~avaju i korumpiraju autenti nost i specifi nost sadr~aja formi tradicijske kulture. Mediji Nije potreban znanstveni pristup temi medija, a da bi se otkrila njihova izuzetno velika uloga ne samo u predstavljanju tradicijske kulture ve u gotovo svakom aspektu naaih svakodnevnih ~ivota. Mnogi teoreti ari medija bavili su se raznim pitanjima vezanima uz tu temu, no naj eae nailazimo na teme kritike medija. Masovne komunikacije, masovno druatvo te koncept popularne kulture koji je uz to vezan prou avaju se u druatvenim i humanisti kim znanostima ve desetljeima, no folkloristi se srame sudjelovati u brojnim kolaboracijskim pothvatima (Dgh 1994). Stoga emo ovdje nastojati objasniti ulogu medija odnosno promjene koje eventualno izazivaju u podru ju kulture, kasnije se fokusirajui na primjere etno-tradicije. Svaki medij ima svoju specifi nu snagu odnosno prednosti/ograni enja u okviru kojih djeluje. Kada govorimo o upotrebi medija u podru ju kulture, naj eae pomialjamo na koriatenje njihovih marketinakih mogunosti. Tako 'klasi ne' metode marketinga koriste uobi ajene medije kao ato su televizija, radio, asopisi, novine, plakati, oglasi, broaure. Svaki od spomenutih medija ima svoje dobre i loae strane koje treba uzeti u obzir promialjajui promid~bu u skladu s karakterom proizvoda odnosno ciljne publike. Tu su klasifikaciju izvrsno obradili Philip Kotler i Joanne Scheff u svojoj knjizi Standing Room Only no u ovom se lanku neemo zadr~avati na opisivanju pojedinih medija. Ukratko, zadr~at emo se samo na specifi nostima nekih glavnih medija u odnosu na prikazivanje tradicije. Pokazalo se da je televizija najsna~niji medij jer pru~a sliku u pokretu; aspekti njene uloge odnosno utjecaja na tradiciju/publiku razraeni su detaljnije neato kasnije u tekstu. 'Loae vijesti' klju na su to ka prodaje novina i neophodne su za kretanje 'dobrih vijesti' koje nisu niata drugo nego promid~ba i zabava. Novine ne donose samo vijesti ve i crtice iz svakodnevnog ~ivota poznatih te reklame ato ini moderni folklor naaeg druatva. Magija pak, koja je sastavni dio tradicijskih obreda, u modernom se druatvu, prema Lindi Dgh o ituje u potroanji koja je magiju iskoristila kao korisno sredstvo za razvoj prodajnih strategija, a u korist uslu~nih kompanija. asopisi za ~ene koji donose kratke pri e, intervjue s poznatim osobama, reklame za modu, zdravlje, kuhinjske potrepatine i sl. kreiraju karijeru 'heroine u liku sretne kuanice', kako je zove Dgh (1994), na taj na in jednostavno produljujui tj. nastavljajui tradiciju podjele muakog i ~enskog posla. Internet, s druge strane kao novi medij, kreira novi tip konzumacije suvremenog folklora u kojem korisnik sam bira temu prema vlastitom interesu. To je esto dvosmjeran, interaktivan medij i po tome se razlikuje od prethodno spomenutih. Ostali su mediji samo donekle slobodni u tom pogledu; uglavnom su ograni eni prostorom odnosno vremenom na nekoliko tema, a Internet pru~a ne samo puno vee mogunosti odabira tema ve i kreiranja vlastitih u cilju komunikacije s ostalim istomialjenicima. Iako svaki od spomenutih medija ima veliku snagu utjecanja na publiku, ini se kako televizija ve dugo i kontinuirano pobjeuje. Postigla je ogromnu snagu u definiranju oblika u kojem se prezentiraju vijesti, kao i na in na koji emo mi na njih odgovoriti. Prezentirajui vijesti kao vodvilj teatar, ona poti e druge medije da to ine na isti na in pa se ukupan informacijski okolia ugleda na televiziju. Tako je npr. USA Today, ameri ka najnovija vrlo uspjeana novina modelirana upravo prema televizijskom formatu. Prodaje se na ulicama u spremnicima koji nalikuju televizorima, a pri e koje sadr~i neuobi ajeno su kratke, njihov se dizajn oslanja na slike i grafikone, a neki su tiskani i u boji (Postman 1985 : 110). Novina koja se prodaje u nas, a sli na je tom primjeru jest 24 sata. Iako je kritizirana zbog povranosti i teatralnosti, injenica je da i dalje opstaje na tr~iatu. Vjerojatno i zbog sklonosti publike ka takvom mediju. No, bez obzira o kojem se mediju radi, njegov je utjecaj odnosno ulogu mogue promatrati iz tri aspekta koja emo ni~e izlo~iti. Ipak, budui da se primjeri Riverdance-a odnosno Lada koje koristimo za ovaj lanak prvenstveno odnose na televiziju kao vizualni medij, spomenute emo aspekte objasniti upravo u odnosu na taj jedinstveni medij. Potroanja kulture Prvi aspekt ti e se potroanje kulture i podrazumijeva takorei osnovnu ulogu televizije, a to je zabava. Iako televizija slu~i i u druge svrhe (kao ato je npr. informiranje), Postman tvrdi kako su 'politika, religija, vijesti, sport, obrazovanje i trgovina pretvorene u srodan dodatak show biznisu, . Rezultat su ljudi koji se zabavljaju do smrti' (1985 : 3). 'Problem nije u tome to nam televizija nudi zabavni program ve to ato je svaka tematika predstavljena na zabavan na in' (Postman 1985 : 87). Iako je zbog toga televizija uvelike kritizirana, nas ovdje zanima upravo ta njena zabavlja ka uloga jer utje e na cilj koji se ~eli postii: potroanja kulture. Izreka 'slika vrijedi tisuu rije i' najbolje opisuje karakter televizije kao medija. Biti vien na televiziji, uistinu zna i i biti primijeen. Mo slike toliko je sna~na da esto zamagljuje samu informaciju koja se televizijskim prilogom predstavlja. Stoga, u inkoviti televizijski prilog nudi malo informacija koje se svode na osnovne tj. neophodne informacije, fokusirajui se na sliku. Tako u predstavljanju odreenog kulturnog programa televizija ima sasvim nevin karakter: jednostavno prikazivanje zabave koje slu~i za potroanju kulture. Taj aspekt iskoristile su mnoge kulturno-umjetni ke ustanove/organizacije u svrhu promid~be vlastitog poslovanja te na taj na in posredno poveale prodaju (dakle, potroanju kulture) svojih programa. Primjer koji prednja i pred svim ostalima, zasigurno je primjer Riverdance-a jer bilje~i ogromne brojke u svom poslovanju te ih kontinuirano odr~ava o emu e kasnije biti rije i. Ta 'nevina' uloga televizije mogla bi se sa~eti u slijedee: Novost nije niata drugo do zabava, a zabava nije niata drugo nego novost. Brojni televizijski programi koji su svrstani u kategoriju 'zabavni' pretvaraju informaciju o zabavlja ima i slavnim osobama u 'ozbiljan' kulturni sadr~aj pa se krug zatvara: i forma i sadr~aj novosti postaju zabava (Postman 1985 : 110). Promjena kulture Ne tako nevin karakter pripisujemo medijima u iduem aspektu koji se ti e mijenjanja kulture/tradicije uslijed njene medijske prezentacije. Pojedinci koji se nalaze na strani moi, dakle oni koji imaju mogunost manipulacije medijima, koriste se medijskim instrumentima da bi rekonstruirali, stvarali odnosno promijenili tradicijsku praksu kako bi zadovoljili neke svoje osobne potrebe kao ato je npr. poveanje potroanje, odr~avanje politi ke stabilnosti i sl. Podosta se o tome ve pisalo u podru ju turizma (Jelin i 2006; Simonicca 1997; Duggan 1997; Teo i Yeoh 1997) kada baatina podlije~e interpretaciji za konzumenta, dakle turista i to u tolikoj mjeri da izravna veza s artefaktom ili podru jem koje se interpretira esto viae i ne postoji. Upravo zbog upotrebe interpretacije, otvara se pitanje autenti nosti turisti ke ponude. Autenti nost se obi no asocira s to nom prezentacijom proalosti pomou njenih sa uvanih ostataka, bilo materijalnih ili duhovnih. No, ako se tako promialjena autenti nost ve~e uz turizam, to na prezentacija proalosti esto viae nije zanimljiva. Naime, u turizmu ostaci te proalosti samo slu~e kao sirovina koju treba iskopati i upotrijebiti u skladu sa suvremenim stavovima. Vrijeme se mijenja pa tako i stavovi i vrijednosti. Suvremenom turistu esto nije bitna to nost prezentacije koja bi upravo zbog promjene koju vrijeme donosi, ponekad izgledala nezanimljivo. Radi se, dakle o sposobnosti interpretacije prilagoene novom vremenu (Jelin i 2006 : 169). Sli nu paralelu s turizmom mo~emo povui i s medijima: oni rekonstruiraju pa ak i stvaraju odnosno mijenjaju tradicijsku praksu kako bi publici pokazali ono ato ona ~eli vidjeti. Konzumerizam u danaanjem druatvu openito pa tako i putem medija toliko je raairen tj. ukorijenjen u ljudskim aktivnostima da se televizija koristi kao jedno od sredstava koje taj konzumerizam omoguuje. Onaj tko u svojim rukama dr~i medije, na taj na in ima izuzetnu priliku za manipulaciju publikom i to putem mijenjanja autenti ne kulture. Tako se npr. u propagandnoj poruci za odreeni deterd~ent ne radi o seriji tvrdnji koje se mogu provjeriti testiranjem ve o lijepim i sretnim ljudima koji s lakoom uspijevaju rjeaavati probleme na taj na in kreirajui sliku savraenog svijeta u kojem svi ~elimo ~ivjeti. I bez obzira ato publika uistinu ne vjeruje u u inkovitost samog deterd~enta, ona kupuje sliku svijeta koju poruka kreira. Sama se propagandna poruka nama mo~e ili ne mora sviati, no ne mo~emo je opovri. Prema tome, u televizijskoj se reklami ne radi o karakteru proizvoda koji je namijenjen za potroanju. Radi se o karakteru konzumenta tog istog proizvoda. Analogno tome, znanost se iz sfere istra~ivanja proizvoda prebacuje u sferu istra~ivanja tr~iata. Tako su televizijske reklame preorijentirale poslovanje od izrade vrijednih proizvoda prema stvaranju potroaa a koji se osjeaju vrijednima (Postman 1985 : 127). Na isti na in kao i s propagandnim porukama, prikazivanje kulture u medijima mo~e promijeniti samu izvornu kulturu. U literaturi se navode brojni primjeri tzv. glumljene autenti nosti ('staged authenticity') koja se prikazuje u medijima samo kako bi se svidjela publici. Primjer ulaska ameri ke tradicije odnosno kapitalisti kog na ina ~ivota u naa narod putem televizije kao medija, evidentan je u stilu ~ivota koji namee. Po evai od konzumerizma kao takvog koji je isklju ivo unesen putem medija. Za naae druatvo nova 'izmialjena' ili bolje rei 'prenesena' tradicija proslave Valentinova primjer je koji ide joa i dalje. Ne radi se samo o mijenjanju postojee ve i u izmialjanju elemenata koji su za odreenu zajednicu novost. 'Bogat k'o Karington (Carington op. D.A.J)' uzre ica je proizaala iz serije Dinastija koja se sredinom 80-ih prikazivala u nas utje ui na na in odnosno odreujui stil ~ivota ovdaanjih stanovnika. U vrijeme prikazivanja serije nastaje i pjesma popularne glazbene skupine Magazin iji tekst do arava taj stil, na neki na in mu se i izrugujui: 'Zidam kuu trokatnicu, ali ljubim i ~enicu, da nam ~ivi ~ivi rad!' Taj problem 'posredniatva' literatura nam donosi prikazujui narodnu kulturu joa iz doba predindustrijske Europe kada su popularni zabavlja i (pjeva i, pripovjeda i, klaunovi itd.) obilazili razne lokalitete i tako predstavljajui 'narodnu kulturu' zaraivali kruh. Postavlja se pitanje njihovog osobnog doprinosa u prenoaenju te 'narodne kulture' ato uvodi pojam kreativnosti u tradiciji.~ c d ~    @  Xdtzv` ,8䷰jh0 0JUhqh0 h0 h0 5 h5 hhhh h7e6 h z6 hS 6h5X/h5X/6 h5X/6hl hl 6hl hl 6 hh6hhh0 5CJaJh7e5CJaJ9 B D h <"d'f'h'''* $dha$gd0 $dh`a$gd$a$gd0 gd0 $a$gd7e7`7gdh dgdh$a$gd7eJVbpb X :"<"b""#&#N##`$l$$% % %%$%0%6%R%^%&&h''''''((*++++.,4,n,,,4--@.p.x.00<2v222@333D444444555hk\jh0 0JUhh1}h0 6hGYhh1}hqh>PCJaJhqh0 CJaJhh0 5 h:5hh5h(hh0 hqB**y6z69 ;FPBWDWFWTWVW],cd$dh`a$gdV$dh`a$gd~w$dhx`a$gd~w$dh`a$gd $dha$gdh1}$dh`a$gdk\$dh`a$gdl $dh`a$gdgd0 566:6H6g6w6x6y666666699999::;";<4<Q<m<s<<==)=*=\=>>(>4>????&@0@1@G@R@^@@B>BJBBBCCCdDDDE&EEEEP@PPPPQ:QzQR@RFRRRfSSDUrUU@WBWFWRWVWXYY[]]hf5Nh5jhO'0JUhO'h&- h&-5h&-h&-5 h0 5h}mh>hGYhqh$h47jh:{0JUhh:{hi#_hJ;-?]]]aaaVbXbbbb,cRcdddeee\fdfrfffffdhfhhhjhhhhhiiijj^jdjrjjjjkklnBnLnNn`nnn|opqhhuh%hLnh h'ghEh'gh"`h`b hVhV hVhEhVhVB*phhj,B*phhEB*phhvkB*ph hj,6hj,hEhvkht49dhhjnuxxx6 "Dj&n$dhx`a$gd< $dhxa$gd&-$dhx`a$gd~w$dh`a$gd`b$dh`a$gdVqst@tBttttuuLvPvTv\vvvvvxxxxxxxxxyyz|}}}}~ 46>̃46~Ά "Bֈ؈(襡h%h%5h%h,h,56h,h\Vh~-hphd'h,h phRFhJhhUh'h h[5 h^h^ h^56hw`h^h[h%hhhjh6 3(*XZ`d|ދ|ΎZXJ$ޘ(ět RDh¾ƒzrjhh0B*phh- B*phhB*phh9.B*phhch$Dh>h lh] h(ƾ{q{i_iWiWiOhIB*phhkB*phhhX!6B*phhhX!B*phhw$5B*phhw$B*phhc56B*phhcB*phh}oB*phh6_5B*phh`vB*phhxB*phh^B*phh-AB*phUhqB*phhTJB*ph hh0hh06B*CJaJphhh06B*CJaJphh>B*ph Iako su oni smatrani 'glasnogovornicima zajednice', postoje zapisi kako su se i te kako natjecali nadmaaiti svoje kolege, a za to su esto koristili improvizaciju i na taj na in mijenjali tradiciju. Neki su esto uvali re enice koje uope ne razumiju samo kako bi odr~ali tradiciju, a drugi pak tradiciju tuma e prema vlastitim sklonostima. Pjesmu, odnosno pri u, naj eae ne u e napamet ve je ponovo stvaraju pri svakoj izvedbi  ato ostavlja mnogo prostora za inovaciju (Burke 1991 : 97). Otud i razli ite ina ice raznih balada, pri a kao u primjeru pri a koje su pripovijedali braa Grimm ili epskih pjesama narodnih gusla a. Ti su zabavlja i u stvari imali istu ulogu koju danas imaju mediji  prenoaenje tradicije. Odr~anje promjena koje oni svojom inovativnoau donose u kulturi/tradiciji ovise ponajviae o samom narodu tj. publici. 'Svide se zajednici inovacije ili varijacije koje proizvede pojedinac, one e u njoj biti oponaaane i tako postati zajedni kim dobrom tradicije. Ako pak inovacije ne naiu na odobravanje, nestat e zajedno s tvorcem, ili ak i prije njega' (Burke 1991 : 98). Uloga medija, prema tome, izuzetno je bitna, no sve negativne strane koje oni donose ne mogu se pripisati isklju ivo njima. Naime, narod/publika je ta koja djeluje kao preventivna cenzura i odlu uje hoe li se i u kojem obliku odreena pjesma/pri a sa uvati. Promjena publike Opasna uloga medija, meutim, o ituje se u mijenjanju publike. Dakle, ako je u prethodnom primjeru publika djelovala kao cenzura u mijenjanju tradicije, kakve tek onda implikacije mo~emo o ekivati ukoliko promijenimo publiku? Iako spada u knji~evnost, knjiga Briana Fawcetta Cambodia na izuzetno sna~an na in ilustrira primjer Huxley-ja, izmialjenog gradia na obali Britanske Kolumbije u relativnoj blizini velikog grada, Vancouvera. Promjena lanova zajednice odnosno njihovog na ina ~ivota koju je uvjetovalo uvoenje satelitske televizije u mjesto prikazuje se pogubnom za gubitak svakog koliko-toliko autenti nog identiteta, a to zna i i gubitka kulture. Stanovnici Huxley-ja tako gledaju TV programe iz Detroita koji je u trosatnoj vremenskoj zoni ispred Huxley-ja ato automatski ozna ava gledanje u vlastitu budunost. Tako osim uobi ajenih ili bolje rei o ekivanih promjena koje TV donosi (prazne ulice jer svi gledaju TV), Fawcett navodi i one drasti ne: djeca po inju govoriti drugim naglaskom, to nije detroitskim (u Detroitu ~ivi veliki postotak obojenog stanovniatva ato automatski ozna ava i druga iji govor, op. D.A.J.) pa se tako gubi svaka veza s autenti noau lokaliteta u kojem stanovnici Huxley-ja ~ive. Iako je spomenuta knjiga fikcija, ona odli no ilustrira pogubne posljedice koje mediji mogu uzrokovati. I znanstvena literatura dolazi do sli nih zaklju aka. Prema Burke-u, uz usmeni tip komuniciranja koje je vrlo intenzivno i stvara svoje nove tradicije, vrlo prodorno nastupaju upravo ta mnogovrsna sredstva masovnog komuniciranja donosei, s jedne strane, raznorodne stilove, poglede na svijet, ideologije, kulturne orijentacije& briaui, s druge strane granice svijeta i njegovih razli itih kultura ili civilizacija. Moglo bi se rei i ovo: sjedei pred televizorom mi se, doduae, usamljujemo i po nekim mialjenjima otuujemo, ali zar u isto vrijeme ne postajemo sudionici televizijske narodne kulture? (Burke, prema Rihtman-Auguatin 1988 : 13). Je li to onda kreiranje nove tradicije koja je upravo i stvorena zbog promjene publike uslijed medija? Svaka druatvena grupa ima odreene obrasce komuniciranja. Moderno druatvo prili no se oslanja na jednosmjernu komunikaciju putem televizijskog medija i bez obzira na pojavu dvosmjerne takorei revolucionarne komunikacije u vidu Interneta u postmodernom druatvu, televizija kontinuirano zadr~ava svoj sna~an polo~aj i omiljenost kod publike. Upravo ta jednosmjernost ne zahtijeva razmialjanje i veliku aktivnost ve slu~i za zabavu. Po Gerbneru, televizija je za veinu najatraktivnija stvar u bilo koje doba dana ili noi (Gerbner, prema Postman 1985 : 138), a TV novosti nemaju namjeru sugerirati da ikakva pri a ima neke implikacije, jer bi to od gledatelja zahtijevalo razmialjanje po njenom svraetku te na taj na in odvraalo njihovu pa~nju od idue pri e (Postman 1985 : 103). Televizija je, dakle, bez obzira na jednosmjernu komunikaciju komunikacijski obrazac suvremenog druatva. Njena relativno duga ukorijenjenost u strukturu komunikacija tog modernog druatva pretvara je u obrazac komuniciranja. Prema Rogeru Abrahamsu, 'kad se te komunikacije ponavljaju, po definiciji postaju tradicionalne. & Obrasci zapravo odreuju grupu i postaju njen folklor' (Abrahams, prema Rihtman-Auguatin 1988 : 36). Tako i u ovom primjeru dolazimo do nastajanja nove tradicije, ali uslijed promjene publike odnosno njenih obrazaca komuniciranja. Primjeri predstavljanja tradicijske kulture u medijima: s teorije na praksu Jedan od najpoznatijih, ujedno i najilustrativnijih primjera predstavljanja tradicijske kulture u medijima, a koji je imao dalekose~ne posljedice u smislu popularizacije predstavljene forme tradicijske kulture u medijima, je svakako irski Riverdance. Irska je zemlja koja je stoljeima njegovala svoju tradicijsku kulturu, posebice u glazbenim i plesnim oblicima putem kojih se prenosio irski jezik i duh ruralne kulture. Osim specifi nosti jezika i na ina izvedbe (irsku tradicionalnu glazbu izvode manji ansambli ili solo izvoa i), irska folk-glazba izvodi se uz ples. Tradicijski plesovi uklju uju originalne koreografije kao reels, hornpipes i jig te koreografije koje nisu autenti ne za irsku tradicijsku kulturu kao polke i mazurke. Najpopularniji oblici irskog plesa su set dancing, stepdancing i sean nos dancing (ples s najstarijom tradicijom). Kao i ostali oblici tradicijske kulture, irski plesovi i glazba najviae su se izvodili u svom originalnom okru~enju tj. unutar lokalnih zajednica, veinom u javnim gostionicama i kr mama. Iako se tijekom dvadesetog stoljea zna ajno popularizirala te donekle izaala iz uskih lokalnih okvira, irska glazba i ples nisu do~ivjeli aire predstavljanje, pogotovo ne globalnih razmjera do kraja proalog stoljea kada je na natjecanju Eurovizije 1994., koje se tada odr~avalo u Dublinu, tijekom intervala plesna trupa Riverdance izvela ples koji se temeljio na elementima tradicijskog irskog plesa tj. na stepdancing-u te bio praen tradicijskom vrstom glazbom. Od svih do tada predstavljenih oblika i izraza irske tradicijske kulture, Riverdance je temeljem sedmo-minutnog nastupa u intervalu kojeg je pratilo preko 300 milijuna televizijskih gledatelja, postigao planetarnu popularnost te se nametnuo kao svojevrsni fenomen popularizacije tradicijske kulture. Nakon ovog debut-a, Riverdance je ostvario nevjerojatan uspjeh koji se temelji na preko 9000 izvedbi u 32 zemlje na 4 kontinenta i gledanost televizijske publike koja premaauje brojku od 1.75 milijardi gledatelja. Televizijski medij je u ovom slu aju predstavljanja forme tradicijske kulture bio od presudne va~nosti te se zapravo mo~e tuma iti kao partner i glavna podruaka u procesu promicanja Riverdance-a na svjetskoj razini. Meutim, kako je fenomen Riverdance-a rastao i airio svoju popularnost, tako su u lokalnim zajednicama u Irskoj po eli protesti protiv projekta Riverdance jer su, pod krinkom izvedbi tradicijskih irskih plesova, praenih tradicijskom irskom glazbom, izvedbe bile  obogaene elementima apanjolskog flamenca, ameri kog gospela, afro-ameri kog hip-hopa. Naime, kako se publika airila, tako su rasle primjese ne-irskih motiva i elemenata u izvedi, a koji su bili uklju eni kako bi korespondirali rastuem tr~iatu. Kostimografija plesa a uklju ivala je sjajne zelene kostime, likove poput bajkovitih i duboko usaenih u tradiciju irskih vilenjaka leprechauns-a, te su izvedbe sve viae i sve uspjeanije manipulirale s osnovnim zna ajkama irske tradicijske kulture koje bile predstavljene na izrazito neautenti an i komercijaliziran na in. Kao poljedica, kulturni turizam je u Irskoj zabilje~io velike poraste uz porazne injenice da su posjetitelji dolazili iz svih dijelova svijeta sa ~eljom da odu na mjesta gdje ~ive vilenjaci, a mnogobrojni su gosti bili razo arani originalnim izvedbama irskih plesova i glazbe. Dakle, primjer pokazuje da osim ato su mediji doslovce pomogli formi tradicijske kulture u ostvarivanju prekononog planetarnog uspjeha, mediji su takoer uspjeano korumpirali autenti nost izraza tradicijske kulture te nametnuli saznanja publici koja su bila daleko od realnih. Nacionalni primjer predstavljanja tradicijske kulture u medijima, a koji donekle korespondira s Riverdance-om (oblici izvedbe su ples i glazba), meutim na puno manjoj razini jest folklorni ansambl Lado. Osnovan 1949., ovaj dr~avni profesionalni ansambl broji 36 plesa a koji su ujedno i pjeva i i 15 glazbenika koji sviraju na tradicijskim glazbalima. Kao ato je navedeno na slu~benoj Internet stranici ansambla, u svojem impozantnom koreografskom i glazbenom repertoaru ansambl Lado prije svega poatuje izvornu narodnu umjetnost, po emu je prepoznatljiv i poznat airom svijeta. Osim ato izvode tradicijske hrvatske plesove (prije 1991. program Lada je njegovao kulturnu tradicijsku baatinu s podru ja cijele bivae Jugoslavije, ato se nakon 1991. ograni ilo na hrvatske okvire), plesovi se izvode u iznimno vrijednim tradicijskim kostimima i noanjama inei tako cjelokupne izvedbe jedinstvenim do~ivljajem hrvatske tradicijske kulture. Obzirom da su izvedbe Lada tradicionalno privla ile prvenstveno turisti ko tr~iate, Lado je intenzivirao svoje aktivnosti u podru ju kulturnih industrija i do sada izdao 20 nosa a zvuka koji su od 2000. bili redovito nagraivani hrvatskom diskografskom nagradom Porin. Kako je Porin nagrada strukovne udruge koju dodjeljuju umjetnici umjetnicima, eksponiranost Lada na dodjelama nagrada, koje direktno prenosi nacionalna televizija, Lado je stekao popularnost kako kod aire publike, tako i meu estradnim umjetnicima. Uslijedile su folklorno-estradne suradnje kao nastup Ladarica u pjesmi koja je hrvatsku zastupala na Euroviziji 2005. u Kijevu. Iako nisu postigli svjetski uspjeh poput Riverdance-a, Lado je uspjeano pokazao svoju umjetni ku polivalentnost i izaaao iz tradicionalnog folklornog okvira ato je od izuzetnog zna aja za percepciju i na ine shvaanja publike koja viae nije Lado svrstavala isklju ivo u kategoriju turisti ke promid~be hrvatske tradicijske kulture namijenjene turisti kom tr~iatu. Osim ovog istupa, Lado je joa 2003. godine izdao album pod nazivom Lado Electro koji nudi jedinstven spoj tradicijske, folklorne i elektronske glazbe. Album je do~ivio poprili an uspjeh i medijsku zastupljenost te je dodatno  demistificirao namjenu i tr~ianu usmjerenost aktivnosti folklornog ansambla Lado. Glavna zna ajka po kojoj se primjeri Riverdance-a i Lada razlikuju jest da Lado nije posegnuo za metodom imitacije, manipulacije i fabrikacije forme tradicijske kulture, ve je i u airim okvirima od originalno folklornih ostao dosljedan autenti nim na inima i vrstama izvedbe. U tom smislu Lado je postigao uspjeh jer je putem medija ostvario airenje vlastitog tr~iata i promjernu percepcije od strane publike, meutim planetarni uspjeh i golemi financijski dobici koje je ostvario i joa uvijek ostvaruje Riverdance su izostali. Zaklju ak Nakon analize pravnih okvira kojima se regulira o uvanje i promid~ba tradicijskih kultura i folklora te prikladnih primjera, zaklju ak nas navodi na dvosjeklu ulogu medija u tom procesu. Zastupaju li mediji uspjeano interese autohtonih tradicijskih oblika ili ih prilagoavaju povranim interesima aire publike kojima je televizija, kao masovni medij, usmjerena. Budui da je obrazovanje o autohtonim tradicijskim oblicima neadekvatno, ne postoji kriti na koli ina potrebnog znanja u javnosti koja bi slu~ila kao korektiv u medijskim prezentacijama tradicijske kulture. Ovdje se namee stvarna potreba za sna~nijim utjecajem stru ne i znanstvene zajednice, osobito etnologa koji bi biti klju ni imbenici u postavljanju regulativa za o uvanje autohtonosti izraza koji se medijski plasiraju i predstavljaju. Folklorni ansambl Lado dobar je primjer stru nog odr~avanja potrebne razine autenti nosti bez obzira na uklju ivanje tradicijskog oblika u medije i aire tr~iate putem kulturnih industrija. S druge strane, Riverdance pokazuje kako masovna medijska tr~iata zapravo znatno ugro~avaju autenti ne izraze, obzirom da aira publika ni nema kapaciteta da doista prihvati i prepozna vrijednosti zasebnih tradicijskih kultura. Dakle, opasnost le~i u injenici da se tradicijska kultura ne oblikuje prema svojim izvornim karakteristikama nego prema trenuta nim i trendovskim interesima masovne publike. Upravo ovakav na in plasiranja tradicijske kulture dovodi do sve u estalijih pojma re-invencije oblika tradicijskih kultura koje se, tijekom vremena i zbog posvemaanje medijske snage i utjecaja na oblikovanje publike, prihvaaju kao autenti ne iako su tek sitni fragmenti pojedinih predstavljenih oblika zaista autenti ni. Prema tome, problem predstavljanja tradicijskih kultura u medijima le~i u tome da se tradicijska kultura shvaa kao dio zabavne industrije, a ne kao kulturna i druatvena vrijednost, a najvei dio odgovornosti za plasiranje neautohtonih materijala kojima se podilazi publici snose upravo mediji. Odreena 'koli ina' neautenti nosti je uvijek tolerantna ato su pokazali primjeri zabavlja a predindustrijske Europe koji uvijek neato 'nadodaju' zadr~avajui se u tradicijskim okvirima. No, izlazak iz tih okvira postaje poguban kako za folklor i tradiciju, tako i za kulturu i identitet zajednice. Narod odnosno zajednica najbolji je cenzor, ali isklju ivo ukoliko je ispunjen preduvjet njihove dovoljne razine znanja o vlastitoj kulturi i tradiciji. Izvori i literatura: Aikawa, Noriko. The UNESCO Recommendation on the Safeguarding of Traditional Cuture and Folklore(1989):Actions Undertaken by UNESCO for Its Implementation. Preuzeto s www.folklife.si.edu./resources/Unesco/aikawa.htm 20. travnja 2007 Albro, Robert (2005). The Chalenges of Asserting, Promoting and Performing Cultural Heritage. U Theorizing Cultural Heritage, Volume 1, Number 1, Smithsonian Center for Folklife and Cultural Heritage Burke, Peter (1991). Junaci, nitkovi i lude: Narodna kultura predindustrijske Evrope. `kolska knjiga, Zagreb. Dgh, Linda (1994). American Folklore and the Mass Media. Indiana University Press. Preuzeto s  HYPERLINK "http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=99677998" http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=99677998 6. travnja 2007. Duggan, Betty (1997). Tourism, Cultural Authenticity, and the Native Crafts Cooperative: The Eastern Cherokee Early, James i Seitel, Peter (2002). UNESCO Draft Convention For Safeguarding Intangible Cultural Heritage: No Folklore Without the Folk . U Talk Story, Fall 2002, No.22:19. Preuzeto s www.folklife.si.edu/resources/center/cultural_policy/pdf/TSFall2002EarlySeitel.pdf 30. o~ujka 2007. Experience. U: Tourism and Culture: An Applied Perspective. New York, State University of New York Press, str. 31-57. Fawcett, Brian (1986). Cambodia: A Book for People Who Find Television Too Slow. Talonbooks, Vancouver. Jelin i, Daniela Angelina (2006). Turizam vs. Identitet  Gobalizacija i tradicija. U: Etnoloaka istra~ivanja 11, str. 161-207. Kirkien, Heikki. Problems of Traditional Cultutre and Folklore in Europe. Preuzeto s www. folklife.si.edu/resources/Unesco/kirkinen.htm 30. o~ujka 2007. Kotler, Philip i Scheff, Joanne (1997). Standing Room Only: Strategies for Marketing the Performing Arts, Harvard Business School Press, Boston. Landry,C. i Matarasso, F. (1999).  Balancing Act: Twenty-one strategic dilemmas in cultural policy . Cultural Policy note 4, Cultural Policies Research and Development Unit. Council of Europe Publishing, Strasbourg. Pascual i Ruiz, Jordi (2002). Culture, Connectedness and Social Cohesion in Spain, Canadian Journal of Communciation, Vol 27, 167-177pp., Canadian Journal of Communication Corporation Postman, Neil (1985). Amusing Ourselves to Death: Public Discourse in the Age of Show Business. Penguin USA. Postman, Neil (1990). Informing Ourselves to Death (govor predstavljen na sastanku Gesellschaft fr Informatik, 11. listopada 1990 u Stuttgartu). Preuzeto s  HYPERLINK "http://www.frostbytes.com/~jimf/informing.html 6" http://www.frostbytes.com/~jimf/informing.html 6. travnja 2007. Prott, Lyndel V. Some Considerations on the Protection of the Intangible Heritage: Claims and Remedies. Preuzeto s www.folklife.si.edu/resources/Unesco/prott.htm 20. travnja 2007. Rihtman-Auguatin, Dunja (1988). Etnologija naae svakodnevice. `kolska knjiga, Zagreb. Schouten, Frans (1996). Tourism and Cultural Change. Proceedings of a UNESCO Round Table 'Culture, Tourism, Development: Crucial Issues for the Twenty-First Century'. Pariz, UNESCO, str. 53-56. Simonicca, Alessandro (1997). Il turismo fra esperienza e cultura. U: Turismatica: Turismo, cultura, nuove imprenditorialit e globalizzazione dei mercati. Milano, Franco Agnelli s.r.l., str. 130-140. Teo, Peggy i Yeoh, Brenda (1997). Remaking Local Heritage for Tourism. U. Annals of Tourim Research, Vol 24 (1), str. 192-213.  UNESCO Recommendation on the Safeguarding of Traditional Culture and Folklore je usvojena na generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu, 15. studenog 1989. Cijeli tekst Preporuke je dostupan na www.unesco.org/culture/laws/paris/html_eng/page1.shtm  lanak Ignatiusa Haryanto-a naziva IP Rights and Perceptions of Traditional Culture, objavljen 09. rujna 2005. u Magazine of Intellectual Property and Technology dostupan je na  HYPERLINK "http://www.ipfrontline.com/printtemplate.asp?id=5602" www.ipfrontline.com/printtemplate.asp?id=5602. Preuzeto 20. travnja 2007.  WIPO  World Intellectual Property Organization  Kao ato pokazuje npr. australski primjer gdje postoje velike tradicijske kulturne zajednice, nacionalna regulacija zaatite autorskih prava prvenstveno propisuje da rad bude orginal ato je u umjetni kim oblicima tradicijskih kultura nekad nemogue obzirom da se reproduciraju sadr~aji koji se prenose generacijski. Nadalje, da bi dobio zaatitu autorskog prava, rad mora biti snimljen ili napisan u dosljednom i opipljivom obliku - ne-konzistentni oblici kao ato su ples, pjevanje i pri anje pri a ne mogu zadovoljiti ove regulacije pa su stoga nerijetko nezaatiene.   Living Human Treasures je UNESCO-v program kojem je bio cilj poticanje nacionalnih vlada na mjere kojima bi se dalo slu~beno priznanje nositeljima tradicijskih kulturnih vjeatina, te im se omoguio prijenos znanja, vjeatina i specifi nih elemenata nedodirljive kulturne baatine na mlae naraataje. Preuzeto s  HYPERLINK "http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?pg=00004" http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?pg=00004 20. travnja 2007.  Postman, Neil: Amusing Ourselves to Death: Public Discourse in the Age of Show Business. Penguin USA, 1985; Postman, Neil: Informing Ourselves to Death (govor predstavljen na sastanku Gesellschaft fr Informatik, 11. listopada 1990 u Stuttgartu); Fawcett, Brian: Cambodia: A Book for People Who Find Television Too Slow. Talonbooks, Vancouver, 1986  Izvor podataka  HYPERLINK "http://www.ticketmaster.co.uk" www.ticketmaster.co.uk, preuzeto 30. o~ujka 2007.  www.lado.hr  Folklorni ansambl Lado redovito ide na turneje diljem svijeta promi ui hrvatsku tradicijsku kulturu, nastupa na festivalima, turisti kim sajmovima, a u suradnji s Hrvatskom turisti kom zajednicom su 2006. izdali DVD pod nazivom Lado in Concert koji se promi e na meunarodnim turisti kim sajmovima, prezentacijama i ostalim prezentacijama Hrvatske.  Od 2000. , folklorni ansambl Lado dobio je 8 diskografskih nagrada PORIN i to u kategorijama za najbolji album folklorne glazbe, najbolji album duhovne glazbe, najbolju folklornu pjesmu, najbolju izvedbu folklorne glazbe i sveukupno umjetni ko stvaralaatvo. Informacije preuzete s  HYPERLINK "http://www.lado.hr/produkcija.htm" http://www.lado.hr/produkcija.htm 20. travnja 2007.  Pjesmu pod nazivom  Vukovi umiru sami izvodio je Boris Novkovi uz pratnju Ladarica  lanica folklornog ansambla Lado.  Album je 2003. u Zagrebu izdao Aquarius Records.     T$.Bhlnpr׻{si\hh5B*phh5B*phh<B*phh>"B*phhXB*phhlB*phhiB*phh?B*phh4bB*phhTB*phhFkB*phhAvB*phhAv6B*phh#6B*phh#B*phhH:B*phh@%B*phh2*B*phhU,B*ph np Dpr &JL`b: $dha$gdXA$dh`a$gd| $dhxa$gd}m$dhx`a$gd|$dhx`a$gd $xa$gd<$dhx`a$gd< $^j$"8<RXx >LXL(4>$$^2HVXdp͸jh0JUh>" h596h59h596h$\Th59h s-h}mh}m6hi#_hh}mhhXA5B*phh<5B*phD"bf.T $8:ZBD*>BPR0npr~0<P\$       < ƼƸ h5yh5yh<h4jh<0JUh5yh59hph h$\T6h$\Th$\T6 h,{6h,{h,{6h$\Th>Ph,{h s-h>"D<  4  (       prhjR~VX0jrxHJL^bd28:""""" ## #*#ɿɻ奝h+8h)M h8hE hXA5hXAhXA5hXAh!$jh]0JUh]h-mjhcE>0JUhcE>jh=0JUh=jhn0JUhnh5yhh<h4 h5yh5y5:")//1F3"45689:;<>?&AB>DETFGjI $dhxa$gd&- $dha$gdr$dh`a$gdr$dh`a$gd)M *#:#<#H#J#J$L$&&((**+++&,f-p-----|./////1*11111^2p2|2D3F3p33"4$4˷˷yqh5CJaJh 6CJaJh CJaJhzhzCJaJhLlCJaJhLl6CJaJhz6CJaJhzCJaJh>Ph>PCJaJh>P6CJaJh>PCJaJh&-CJaJh55CJaJh %hyUhrh_h(-:h+8h)M +$4*4J4444X5Z5\5555677*88888999:~:::;;D<<<ع}t}i`UhEhECJaJh 6CJaJh@%h@%CJaJh@%6CJaJh@%CJaJh) CJaJh CJaJhLlhLlCJaJhLl6CJaJhLlCJaJh('CJaJhbh50JCJaJ#jhbh5CJUaJjh5CJUaJh56CJaJh5CJaJh5h5CJaJ<<===="=2=4===>>L>`????\@&A@ADALAPARAAABB*B,BdB C:CD`D E$EEEEE FRFTFGfIhIjIfJhJJJJJzzrj_UQh`jh`0JUh5h(CJaJh(CJaJh'CJaJhtCJaJh) CJaJh#h#CJaJh#6CJaJh#CJaJh>Ph>PCJaJh>P6CJaJh>PCJaJhPh`0JCJaJjh`CJUaJ#j)hPh`CJUaJh`h`CJaJh`CJaJjIhJjJlJnJpJrJtJvJxJzJ|J~JJJJJJJJ~L OnORS$a$gdh1}$a$gd0 $a$gdq $dhxa$gd&-J*K~LLL(MdMMMMnNpNrNNN O OnOpOSSXVZVrVVVVVJWLWrWtWvWW&XnXXYY0Z2Z4ZTZVZZZZZZ[[2[4[]](`*`B`jh`U hh` h`6hO'h`6jh`U h:{h`hXh`0Jjzh`Ujh`Uhh`6jh`0JUh`hkkh`69StW2Z[2[]`aTbVbZb\b`bbbfbhblbnbpbrb $dhxa$gd&-$a$gd]$a$gdi#_B`````````aaTbVbXb\b^bbbdbhbjbpbrb˸h5h(CJaJjh*_Uh*_jh`0JUhXh`0Jjh`Ujh`Uh` h'+3h`,1h. A!"#$% )DyK -http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=99677998yK Zhttp://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=99677998QDyK 1http://www.frostbytes.com/~jimf/informing.html 6yK zhttp://www.frostbytes.com/~jimf/informing.html 6yX;H,]ą'c;DyK .www.ipfrontline.com/printtemplate.asp?id=5602yK jhttp://www.ipfrontline.com/printtemplate.asp?id=5602IDyK 5http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?pg=00004yK jhttp://www.unesco.org/culture/ich/index.php?pg=00004DyK www.ticketmaster.co.ukyK >http://www.ticketmaster.co.uk/DyK "http://www.lado.hr/produkcija.htmyK Dhttp://www.lado.hr/produkcija.htm@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List>@> O' Footnote TextCJaJ@&@@ O'Footnote ReferenceH*6U@6 5 Hyperlink >*B*phFV@!F VFollowedHyperlink >*B* phVR@2V hBody Text Indent 27dhx`7tH B!#H*muxxz | ?qtES 6 @AH 67Q %))) ) )+./124_8999?rAsAA\GLQ]Q2X3XDXu]eeeefAimsttw|<υЈϋ>\ҍ:Tu Δ !"#$%&'(!gL՚m{۟^١ 0000000@00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @000@000@000@00000p/1ϋ>\Tu@0K00{00{00{0000{00m00 *y00y00y00000a 5H]q(h< *#$4<GKL7@FKNOP] .H 1T?gxMu - Y Z [ i!j!"5"6"H"^"_"e"g"""""## # # #N#X#u#######$.$8$:$$$$$$$%6%@%G%H%S%%%%%%%%%%&&,&v&&''$'&'.'E'''((7(C()) ) )))**H*K*++>+@+++++../ 111111111b2d222223Q6"7$7m7o7777777^8_888888899999b:0;1;;;`<a<====)>*>>>H?I???@]ArAsAAAAABBBBBBCC)C+CQCRCCCpDqDFFGZG\GHHfIgIIIvJwJJJKKDKEKKKLLLLLLVMWMMMNNPPPPQQ\Q]QfRgRRRSSPUV+V,VVV.W/WWW1X3XCXDXXX%Y&Y_Y`YYYZZ\\\\\\ ] ]t]u]]]Y^Z^______`QaaancoccccccceeeeeeffffJg^gggggggh hh"h#h$hAhnhohqhthhhhhi i iiMiii!jCjjjjjjjjjukkkkkk0lHlmlnlllmm mm3mAmmm1n?nZnknsn}nnnnEoFoMoNobovo}o~ooooooooooooopp ppApSp`pqppppp;q=qqqqq}rrrrrrss]slswsstȌɌ+,[\Ѝҍ!#9:Ďʎ̎Ԏ׎BCZ\dekmsu{|GJYZĐƐӑՑ 5ABEFPgq%gi (*wx #vxėƗ՗mטؘf)IKjǚҚؚ_` 57ݝߝswbfjqӡס ?AG H 57PQ %%)) ) )++..//112244^8_89999??qAsAAA[G\GLLQQ\Q]Q1X3XCXDXt]u]eeeeff@iAimmssttww||~;<΅υψЈ΋ϋ=>[\эҍ9:STtu ͔Δ(* #HfiKLԚךS:Ploz}ڟݟ]`ءۡ 77)8_8sAAa``Ј҉h#:̎ېuՑtΔjޕ(mz١ ( Vn+8q(r]phX6 ) )M l ]  T3:{ M>h0lD )4<%47`bhX!#w$@%d'2*j,J;- s-~-9.5X/ 0'+3t456_57(-:cE>-ARFWGTJf5N"T$\T"[@e>yU)CX&-W\]XA@^' 4|M'.O' %4bqq>PH:%p(h,-m4~=59vk- :I^Y`DNTV'!$$Dt _-U7e|x:8}o\VU"`('U,iqcLn$zn E^%E n/Av5y z<w`?S tsf0%.@^**** * * ****[[bb b!b#b%b&b2b3b4b7b8b:b;b@bAbBbDbHbIbKbLbQR``@` ```` `"`*`,`4`l@`8`x@`>`@`B`F`H`L`P`R`j`l`n`t`v`@`|``````````UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1&ôFjÆt´F iLiL!4dܕܕ2qHP ?&-2Mediji Ana ZuvelaDanielaOh+'0  4 @ L Xdlt|Mediji Ana ZuvelaNormalDaniela11Microsoft Office Word@hx@8+M@e@Ri՜.+,D՜.+,8 hp  I M OLܕ Mediji Title 8@ _PID_HLINKSAX$1http://www.frostbytes.com/~jimf/informing.html 6R-http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=99677998F "http://www.lado.hr/produkcija.htmg9http://www.ticketmaster.co.uk/ 5http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?pg=00004N5http://www.ipfrontline.com/printtemplate.asp?id=5602  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F0EeData 1Table'@WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q