Naslov
"Subjektivnost u novom hrvatskom filmu: kritičkonaratološki pristup"
("Subjectivity in the New Croatian Cinema: Critical-narratological Approach")

Autori
Saša Vojković

Izvornik
Hrvatski filmski ljetopis (1330-7665) 46 (2006); 23-31

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
hrvatski film; subjektivnost; Hribar; Radić; Brešan; kritička naratologija
(Croatian cinema; subjectivity; Hribar; Radić; Brešan; critical narratology)

Sažetak
Autorica obrazlaže filmsku konstrukciju subjektivnosti na podlozi teze o potrazi za identitetom kao osnovnim izvorom društvenoga značenja u suvremenome globaliziranom društvu. U jugoistočnoj Europi, ozloglašenom Balkanu, redefiniranje subjektivnosti, prihvaćanje Drugosti i potkopavanje ograničavajućih ideoloških normi postaje poslijeratna i tranzicijska nužnost i stvarnost, tvrdi autorica, što se vidi na primjerima filmova kao što su Svjedoci Vinka Brešana, Oprosti za kung fu Ognjena Sviličića, Što je Iva snimila 21. listopada 2003? Tomislava Radića, Dva igrača s klupe Dejana Šoraka i Što je muškarac bez brkova? Hrvoja Hribara. Kritičkonaratološki pristup ovim filmovima podrazumijeva interdisciplinarni pothvat koji uključuje vezu između filma i naratologije, pa pitanja subjektivnosti u prvom redu obuhvaćaju odnos između naracije i filmskog prikazivanja, a kod teme proizvodnje subjektivnosti, ovaj pristup ukazuje na međuzavisnost filma i kulturalne teorije. Autorica obrazlaže probleme koji se nameću kod pokušaja definiranja subjekta kao kategorije koja se stalno proizvodi i redefinira, a u analizi narativnoga filma treba razlikovati razine teksta, priče/sižeja i fabule: narativni tekst je tekst u kojem neki agens priča priču u određenom mediju... priča je fabula koja je prikazana na određeni način... fabula pretpostavlja niz događaja povezanih logičkim i kronološkim redom, koje uzrokuju i doživljavaju aktanti (prema Mieke Bal). Dakako, subjektne pozicije u filmskim narativnim tekstovima usko su povezane s pitanjima roda, seksualnosti, nacionalnosti i rase, i određivanje ovih pozicija u analizi navedenih hrvatskih filmova pretpostavlja nužno interdisciplinarni pothvat, pri čemu dolazi i do pomicanja disciplinarnih granica, u ovom slučaju između filmologije i naratologije. Neodrživost ograničenja disciplinarnih granica unutar humanističkih znanosti možda se najbolje vidi upravo u filmologiji, posebno uočljivo tada kada pokušamo iznaći mogućnost konceptualiziranja filmskih konstrukcija subjektivnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA