Naslov
Polimorfizmi gena za hemokromatozu, transferin i čimbenik nekroze tumora u multiploj sklerozi
(Polymorphisms of hemochromatosis, transferrin and tumor necrosis factor genes in multiple sclerosis)

Autori
Starčević-Čizmarević, Nada

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
16.07

Godina
2008

Stranica
148

Mentor
Ristić, Smiljana

Ključne riječi
Multipla skleroza; Željezo; Hemokromatoza; Transferin; Čimbenik nekroze tumora; Polimorfizam
(multiple sclerosis; iron; hemochromatosis; transferrin; tumor necrosis factor; polymorphism)

Sažetak
Cilj istraživanja: S obzirom da nedavni dokazi upućuju na moguću ulogu disregulacije željeza u patogenezi multiple skleroze (MS), cilj istraživanja bio je testirati sljedeću hipotezu: polimorfizmi HFE gena (C282Y i H63D), TF gena (C1/C2) i TNF-&#945; gena (&#8211; 308 i &#8211; 238), kao i njihova međusobna interakcija, utječu na predispoziciju za razvoj MS i/ili na kliničku ekspresiju bolesti. Ispitanici i metode: U ispitivanje je uključeno 368 osoba oboljelih od MS (266 žena i 102 muškarca), od toga njih 79 (46 žena i 33 muškarca) iz područja većeg rizika (autohtoni stanovnici Gorskog kotra i Kočevja) i 289 (220 žena i 69 muškaraca) iz područja niže prevalencije MS (populacije Hrvatske i Slovenije). Bolesnici su udovoljavali dijagnostičkoj kategoriji sigurne MS prema Poserovim kriterijima, a klinički su obrađeni sukladno EDMUS protokolu. Kontrolnu skupinu činilo je 368 zdravih dobrovoljnih davatelja krvi (86 autohtonih stanovnika Gorskog kotara i Kočevja ; 282 ispitanika s područja nižeg rizika) čija se prosječna dob i spol nisu statistički značajno razlikovali od MS bolesnika. Prisutnost polimorfizama u HFE, TF i TNF-&#945; genu utvrđena je lančanom reakcijom polimeraze i restrikcijom s odgovarajućim restrikcijskim endonukleazama. Rezultati: Učestalost nositelja HFE C282Y mutacije veća je (7, 1%) u MS bolesnika negoli u kontrolnih ispitanika (3, 8%), a statistički značajna razlika utvrđena je usporedbom MS bolesnika s SP+RR tijekom bolesti i kontrole (p=0, 026 ; OR=2, 09 ; 95% CI=1, 07-4, 08), te je prisutna između MS bolesnika i kontrole izvan žarišnog područja (p=0, 019 ; OR=2, 33 ; 95% CI=1, 13-4, 84). Bolest se javlja ranije u bolesnika s C282Y mutacijom (p=0, 035), dok utjecaj mutacije na daljnu ekspresiju bolesti (trajanje, EDSS i PI) nije primijećen (p>0, 05). Frekvencija HFE H63D alela veća je u kontroli (15, 6%) negoli u MS bolesnika (13, 3%), a razlika u učestalosti H63D homozigota između dvije skupine pokazuje graničnu vrijednost statističke značajnosti (p=0, 050 ; OR=0, 29 ; 95 %CI=0, 08-1, 08). H63D mutacija s obzirom na blagi učinak u taloženju željeza ne korelira značajno (p>0, 05) s težinom kliničke slike MS. Nije utvrđena razlika (p>0, 05) u frekvenciji TF C1/C2 genotipova i alela između MS bolesnika i kontrole, kao ni razlika u ispitivanim kliničkim parametrima s obzirom na status nositelja TF C2 alela. Usporedbom različitih kombinacija polimorfizama HFE i TF gena između MS bolesnika i kontrole nije utvrđena značajna razlika (p>0, 05), niti je utvrđen učinak zajedničkog djelovanja ovih gena na ekspresiju bolesti. Broj ispitanika s TNF-&#945; -308 A alelom veći je u kontroli (26, 6%) negoli u MS bolesnika (20, 9%) (p=0, 069), dok je razlika u žarištu statistički značajna (p=0, 016 ; OR=0, 41 ; 95 %CI=0, 19-0, 86). Polimorfizam TNF-&#945; -308 ne korelira statistički značajno (p>0, 05) s težinom kliničke slike MS. Distribucije TNF-&#945; -238 genotipova i alela između MS bolesnika i kontrole statistički se značajno razlikuju (p<0, 001), pri čemu je veća učestalost TNF-&#945; -238 A alela utvrđena u MS bolesnika (10%) negoli u kontroli (3, 8%) (p=0, 0008 ; OR=2, 83 ; 95% CI=1, 50-5, 32). Nije utvrđena statistički značajna razlika (p>0, 05) u dobi nastupa, trajanju bolesti, EDSS i PI između bolesnika s TNF-&#945; -238 A alelom, odnosno bez tog alela. Kombinacije potencijalno protektivnih alela HFE i TNF-&#945; gena (C282Y-/TNF-&#945; -308AG+AA, C282Y-/TNF-&#945; -238GG) smanjuju rizik za MS, a kombinacije rizičnih alela povećavaju taj rizik (H63D-/TNF-&#945; -238AG+AA) (p<0, 05). TNF-&#945; -308 i &#8211; 238 polimorfizmi ne pokazuju značajnu interakciju s mutacijama HFE gena za većinu promatranih kliničkih parametara. Statistički značajna razlika (p<0, 05) međudjelovanja H63D i TNF-&#945; -238, odnosno -308 polimorfizama, na trajanje bolesti odnosno PI može biti posljedica manjeg broja ispitanika i njihovog progresivnog tijeka bolesti. Zaključak: Dobiveni rezultati istraživanja ukazuju na moguć utjecaj HFE C282Y i TNF-&#945; -238 A alela kao rizičnih čimbenika u predispoziciji za MS, dok je potencijalni protektivni efekt HFE H63D i TNF-&#945; -308 A alela slabije izražen. TF C1/C2 polimorfizam ne utječe na podložnost ni na kliničku ekspresiju bolesti. Utjecaj ovih polimorfizama na kliničke parametre pokazuje da je HFE C282Y mutacija dobar prediktor ranijeg javljanja bolesti. Istraživanje zajedničkog djelovanja HFE, TF i TNF-&#945; gena na predispoziciju i težinu kliničke slike u MS ukazuje na mogućnost da TNF-&#945; -308 i -238 polimorfizmi u ovisnosti o prisutnosti mutacija HFE gena djelomično modificiraju podložnost za bolest.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA