Naslov
Laboratorijska i klinička dijagnostika gravidnosti s praćenjem rizične gravidnosti u lipicanskih kobila
(Laboratory and clinical diagnosis and monitoring of risk pregnancy of lipizzan mares)

Autori
Prvanović, Nikica ; Cergolj, Marijan ; Dobranić, Tomislav ; Grizelj, Juraj ; Samardžija, Marko ; Getz, Iva ; Maćešić, Nino

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Zbornik radova / Ljubešić - Zagreb : Neron doo Bjelovar, 2007, 39-46

Skup
1. Hrvatski simpozij o lipicanskoj pasmini s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Đakovo, Hrvatska, 08.12.2007. - 09.12.2007

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kobila; rizična gravidnost; dijagnostika
(mare; risk pregnancy; diagnosis)

Sažetak
UVOD U cilju poboljšanja plodnosti kobila vrše se svakodnevni napori kako bi se omogućila što ranija i što preciznija dijagnostika ždrebnosti, kako bismo kobile koje nisu koncipirale pripustili u prvom idućem estrusu. Točnost navedene dijagnostike je to važnija, što je kobila vrijednija. Važnost rane dijagnostike gravidnosti očituje se i u tome što se u ranom graviditetu kod nekih kobila može javiti manifestni estrus. Sudeći po podacima iz literature, pretežno se radi o arapskim punokrvnjacima kod kojih se estrus javljao od 18.-60. dana te kod poni kobila kod kojih se estrus javljao 11.-40. dana, ali su takve pojave zabilježene i kod svih ostalih pasmina konja tijekom prvog tromjesečja ždrebnosti. Zanimljivo je napomenuti da gravidne kobile koje se tjeraju najčešće nose žensko ždrijebe. Pripuštanje gravidnih kobila uglavnom završi pobačajem Stoga je, posebice ako je između tjeranja razmak veći od 21 dan, prije ponovnog pripusta neophodno pregledati kobilu. Rana dijagnostika gravidnosti bitna je i zbog pravovremenog uočavanja blizanaca. Kako pretežan dio kobila blizance ne iznese do kraja ili ih rađa mrtve, višeplodnost je krajnje nepoželjna.Ukoliko u ranoj fazi gravidnosti ne dođe do redukcije blizanačke trudnoće, uglavnom dolazi do abortusa u kasnoj fazi gravidnosti. Ukoliko kobila iznese blizance do kraja, oba ploda su uglavnom mrtva ili/i slabo razvijena. Rijetko preživi jedan plod dok je drugi u pravilu nedovoljno razvijen ili mrtav. Porode blizanaca u kobila često prate neželjene posljedice kao distokia, zaostala posteljica, produljena involucija maternice i metritis. Kako bi se navedene pojave svele na najmanju moguću mjeru preporučuje da se kod sumnje na blizance provede redukcija na jedan plod tokom prvih 40 dana gravidnosti. Ukoliko to nije moguće, preporuča se da se izvede artificijelni abortus ili da se hormonalno inducira porod. Pojavu blizanaca smatramo najčešćim uzrokom nezaraznog pobačaja u kobila, naime u preko 30% svih pobačaja u kobila nezarazne etiologije, uzrok su upravo blizanci. Sve navedeno zabilježeno je i kod lipicanskih kobila, a sustavna istraživanja sprovedena na ergeli Lipica pokazala su da su po tijeku gravidnosti, hormonalnim profilima i patologiji gravidnosti lipicanske kobile najsličnije toplokrvnim polukrvnim pasminama umjerenog kontinentalnog pojasa pa za njih vrijedi sve što je gore opisano za ostale pasmine. KLINIČKE METODE DIJAGNOSTIKE GRAVIDNOSTI U KOBILA Gravidnost najčešće i najbrže dijagnosticiramo klinički, pri čemo se koristimo rektalnom, vaginalnom i ultrazvučnom pretragom. Smatra se da iskusan kliničar može sa sigurnošću rektalno utvrditi gravidnost u kobile već nakon 20.-30. dana. Rana dijagnostika gravidnosti se bazira na detekciji povećanog uterusnog i cervikalnog tonusa. Nadalje, 16-21 dan po oplodnji se javlja trostruko zadebljanje stjenke maternice, dok se u negravidnih kobila stijenka maternice stanjuje sve do početka novog ciklusa. Potom možemo na osnovi veličine samog proširenja maternice odrediti približno trajanje gravidnosti, o čemu postoje brojni i precizni navodi u literaturi. Nadalje, pojavu blizanaca možemo utvrditi oko 60. dana, a nakon toga je to nemoguće jer nakon tog vremena dimenzije pojedinih plodnih ovojnica ne dozvoljavaju postavljanje točne dijagnoze. Gravidnost je na osnovi rektalnog nalaza lagano ustanoviti do 5. mjeseca gravidnosti a nakon toga je teže jer plod svojom težinom povlači maternicu duboko u trbuh i nastupa tzv. ˝negativna˝ faza. Plod se ponovno može pipati od kraja 8. mjeseca gravidnosti pa do poroda. Vaginalna pretraga je s uvođenjem ultrazvučne pretrage izgubila na značaju, ali je još uvijek možemo koristiti kao orijentacijsku metodu u dijagnostici gravidnosti. Naime, nakon koncepcije u kobila vagina postaje suha i blijeda, i to 25 dana po koncepciji a vaginalna sluz postaje ljepljiva i mutna, te otežava uvlačenje neovlaženog vaginalnog spekuluma. Rodnični dio materničnog grljka kobile se smanjuje i prekriven je ljepljivom neprozirnom sluzi tzv „ graviditetni sluzni čep“ . Vjerojatnost točnog postavljanja dijagnostike gravidnosti na osnovi vaginalnog nalaza raste tokom i poslije trećeg mjeseca gravidnosti jer dolazi do intenzifikacije svih navedenih simptoma. Ultrazvučna dijagnostika gravidnosti je svakako vodeća metoda i metoda izbora u ranoj dijagnostici gravidnosti kobila.Ona se provodi još od kraja osamdesetih u ranoj dijagnostici gravidnosti, određivanju spola fetusa, otkrivanju rada fetalnog srca i sl. Kod kobila koristimo frekvencije od 1-7, 5 MHz. Ultrazvučnu sondu apliciramo transrektalno. Ultrazvukom možemo već od 24. dana otkriti rad srca fetusa tj. dokazati da je živ. Sam embrij vidljiv je ultrazvučno već 14. dan, što omogućuje njegov sferični oblik, a redovito je smješten na prelazu korpusa u rog maternice i to redovito u suprotnom rogu od onog u kojem je bila prethodna gravidnost.Određivanje spola moguće je od kraja drugog pa sve do petog mjeseca i to s 90% točnosti. Pred kraj gravidnosti koristimo i fetalnu elektrokardiografiju u cilju dokazivanja viabilnosti fetusa, razlikovanju blizanaca od jednog fetusa te za praćenje stanja fetusa tokom prolongiranog otežanog poroda LABORATORIJSKE METODE DIJAGNOSTIKE GRAVIDNOSTI Iako postoji čitav niz laboratorijskih metoda pogodnih za otkrivanje gravidnosti u kobila navesti ćemo samo one koje se zbog svoje jednostavnosti i cijene, najviše koriste u praksi. Tu prvenstveno mislimo na progesteronske testove, određivanje serumskog gonadotropina (PMSG) u krvi i određivanje estrogena u krvi i urinu. Progesteronski testovi se već 50 godina uspješno provode u negativnoj dijagnostici ždrebnosti Naime, pokazalo se da kobile koje 18. dana od završetka estrusa imaju koncentraciju progesterona u krvi ispod 1, 5 ng/ml u 96% slučajeva nisu gravidne. Progesteron se osim iz krvi može određivati i iz mlijeka. Određivanje koncentracije progesterona u krvi i mlijeku provodi se ne samo u smislu dijagnostike i isključivanja ždrebnosti već i u otkrivanju cikličkih disfunkcija i poremećaja. Iako su razlike u koncentraciji progesterona jasno vidljive već 17-22 dan, uzorke mlijeka i krvi za pretragu je najoptimalnije uzimati 18.-19. dana. Za određivanje koncentracije progesterona koriste se serološke metode RIA i ELISA, pri čemu se ELISA pokazala bolja i efikasnija. Danas se dosta koriste i gotovi komercijalni testovi koji su također visoko pouzdani: Premate equine, Clinease-EP test, Equicheck i Enzygnost. Niz autora koji je pratio dinamiku koncentracije progesterona u krvi otkrio je da ona u estrusu iznosi samo 0, 7 ng/ml dok u lutealnoj fazi raste sve do 7 ng/ml. Provedbom navedenih komercijalnih testova u 98% slučajeva je pronađena koncentracija progesterona veća od 5 ng/ml. Za razliku od progesterona koji dokazuje postojanje žutog tijela, serumski gonadotropini (PMSG) služe kao indirektni dokaz postojanja živog vitalnog ploda u maternici kobile. Serumski gonadotropini su produkt endometrijskih čašica koje postoje samo u maternici ždrebne kobile i to 40.-130. dana gravidnosti. Istraživanja su pokazala da ukoliko embrij ugine ili biva uklonjen (embrionalna smrtnost ili artificielno) nakon 40. dana gravidnosti, endometrijske čašice i dalje ostaju i zadržavaju svoju funkciju kao da je kobila i dalje gravidna. tako možemo dobiti lažno pozitivan nalaz. Visoke koncentracije PMSG suprimiraju aktivnost jajnika i kobila ulazi u dugotrajni anestrus kao usred zime. Taj anoestrus traje sve do 130. dana, dakle, sve dok funkcioniraju endometrijske čašice a potom se funkcija jajnika opet normalno uspostavlja. Koncentracija ukupnog PMSG direktno ovisi o broju endometrijskih čašica u maternici. Kobile koje nose blizance imaju dva seta endometrijskih čašica koje produciraju značajno više koncentracije PMSG u krvi. Na koncentraciju PMSG u kobila također utječe paritet i dob majke, eventualna superovulacija te mjesec u sezoni kad je kobila koncipirala. Tako se pokazalo da su koncentracije PMSG veće kod kobila koje su koncipirale u ždrebećem estrusu od onih koje su koncipirale kasnije iza poroda. Nadalje, na intenzitet tvorbe endometrijskih čašica i posljedičnu sintezu PMSG djeluje i genotip fetusa. Naime, kod križanaca kobile s magarcem (mula) gonadotropini nestaju iz seruma već oko 80. dana dok kod križanja magarice s pastuhom (mazga), magarica ima 6-8x veću koncentraciju PMSG od magarica koje nose normalan magareći fetus. Pri tome je važno napomenuti da magarice fiziološki imaju samo 12% koncentracije PMSG koja se redovito javlja u kobila. Nadalje kod mazge i mule se mijenja i fiziološki omjer FSH:LH proizvedenih gonadotropina kad ih usporedimo s fetusom konja. Usporedbom utjecaja pastuha i kobile na koncentraciju PMSG utvrđeno je da značajno veći utjecaj imaju geni podrijetlom od kobile.Za određivanje PMSG ne možemo koristiti urin, jer se u njemu nalazi premala koncentracija PMSG. To je stoga što su molekule PMSG prevelike da bi prošle bubrežni filter. Zato se on dokazuje iz krvi metodom pasivne inhibicije hemoglutinacije za čije je izvođenje potrebno oko 2 h. Može se koristiti i RIA te ELISA pri čemu najtočnije rezultate dobivamo 50.-80. dan, dok se lažno pozitivni i lažno negativni rezultati mogu javiti kod kobila prije 40. te poslije 120. dana gravidnosti. Posljednja ali najčešće primjenjivana metoda u laboratorijskoj dijagnostici gravidnosti je određivanje estrogena u mokraći. To je laboratorijska metoda izbora u dijagnostici gravidnosti jer je jednostavna, brza i vrlo jeftina. Naime, koncentracija estrogena u serumu raste u gravidnosti što se manifestira njegovim izlučivanjem u mokraći. Možemo ga dokazati od 33. dana, s tim da su pokusi na ovariektomiziranim kobilama pokazali da je do 45. dana podrijetlom iz jajnika a potom je fetoplacentalnog podrijetla. Stoga se koncentracija estrogena u urinu od 45. dana može koristiti kao dokaz postojanja živog vitalnog embrija. Dokazivanje estrogena u mokraći se provodi Cubonijevim testom koji je 100% pouzdan iza 150. dana, a može se koristiti već iza 80. dana ali je tada točnost rezultata manja i iznosi oko 90%. Koristi se također i Lunaasova metoda koja je pouzdana 140.-300. dana gravidnosti. Nadalje, dokazivanje koncentracije estron-sulfata u krvi u cilju dokazivanja gravidnosti, koristi se od 85. dana. Nakon 120. dana estron-sulfat se u svrhu dijagnostike gravidnosti može dokazati i u fecesu i to pomoću RIA-e. . PRAĆENJE RIZIČNE GRAVIDNOSTI KOBILA Praćenje rizične gravidnosti u kobila od izuzetne je važnosti za održavanje i pravodobnu pomoć u održavanju rizične gravidnosti (nadomjesna potporna terapija), potom kao pravovremena dijagnostika malformiranog ploda i adekvatna prognoza i terapija (artificijelni abortus malformiranog ploda i uspostavljanje spolnog ciklusa) te kao preporuka pri samom kraju gravidnosti (praćenje priprema za porod, izazivanje poroda). Pri tome se od kliničkih metoda koristimo ultrazvučnom pretragom a od laboratorijskih s već spomenutim određivanjem PMSG i fetalnih estrogena u urinu gravidne kobile. U načelu bi svaku gravidnu kobilu trebalo pregledati dvokratno ; prvi put sa 18. dana a potom jos jednom od 28.-35. dana kako bismo potvrdili nalaz. Rana dijagnostika gravidnosti izuzetno je važna i zbog dijagnostike blizanaca koje treba što prije reducirati na samo jedan plod. Ukoliko kod drugog pregleda vidimo lijepo razvijen plod i otkucaje srca, smatramo da kobila ima velike šanse iznijeti plod do termina i smatramo je ždrebnom. Možemo eventualno, ukoliko to vlasnik želi nakon 60. dana još jednom pregledati kobilu i odrediti spol fetusa. No, ukoliko kod drugog pregleda (28.-35. dan) nema vidljivih otkucaja srca a očigledno je da se u maternici nešto razvija (vidljivi zametni mjehurići) tada kobilu treba pregledati još dva puta u razmaku od 48h. Ukoliko nema znakova otkucaja srca i plod ne izgleda normalno razvijen, treba izazvati pobačaj i kobilu što prije vratiti u ciklus dok se još nisu razvile endometrijske čašice. Jednako tako treba kod takvih kobila izmjeriti koncentraciju progesterona prilikom pregleda, pa ako je razvoj ploda usporen ili je kobila teško koncipirala a koncentracija progesterona je ispod 4 ng/ml progesterona treba je staviti na nadomjestnu progesteronsku terapiju tokom prve polovine gravidnosti a kod nekih i cijelu gravidnost, sve do 12 dana pred očekivani porod. Takva kobila u svakom slučaju mora biti pod nadzorom stručnjaka-veterinarskog ginekologa. Naime, vrlo je bitno redovito kontrolirati gravidnost pomoću ultrazvučnog pregleda barem jednom mjesečno tokom terapije kako bismo pratili razvoj i napredovanje ploda a paralelno treba pratiti i koncentraciju progesterona u serumu . Tokom drugog i trećeg tromjesečja ultrazvučno pratimo razvoj ploda i određujemo njegovu dob na osnovi razvoja lubanje, oka, grudnog koša, abdomena, srca, jetre i zdjelice. Metodu praćenja razvoja ploda na osnovi fetalnih izmjera nazivamo fetometrija. Ona nam osim za određivanje dobi fetusa služi i za dijagnostiku malformacija u razvoju i uginuća ploda. Naime, plod je i nakon uginuća moguće vidjeti u maternici još barem nekoliko tjedana , ukoliko je uginuli plod živio i razvijao se barem do 60. dana. Najčešće dolazi do grušanja krvi unutar krvnih žila uginulog ploda, gubljenja ili pretjeranog nakupljanja plodnih voda zbog poremećene cirkulacije, poremećenog odnosa u razvoju pojedinih organa i slično. Pred sam porod moguće je na osnovi debljine fetoplacentalnog spoja odrediti zrelost ploda i predvidjeti kada bi eventualno moglo doći do poroda . Ultrazvučno možemo već tijekom rane gravidnosti odrediti pokrete ploda, protok krvi kroz umbilikus i fetalne otkucaje srca. Kasnije tokom gravidnosti ne možemo transrektalno promatrati plod koji je dosta duboko, ali možemo rektalnom palpacijom osjetiti pokrete ploda, iako to što se plod ne miče, ne znači da je mrtav. Transrektalnom ultrazvučnom pretragom tokom kasnije gravidnosti možemo zato odrediti kaudalni dio alantohoriona, neposredno kranialno ispred cerviksa. Pri tome možemo odrediti debljinu utero-placentalnog spoja i odrediti da li je fiziološka, što nam može poslužiti kao pokazatelj razvoja ploda te možemo utvrditi da li se između maternične stijenke i alantohoriona nalazi tekućina u lumenu maternice. Utero-placentalni spoj je fiziološki širok preko 8 mm kod kobile gravidne 270-300 dana, preko 10 mm kod kobile gravidne 301-330 dana i preko 12 mm nakon 330 dana. Nadalje, možemo pratiti fetalni srčani ritam koji u kasnoj gravidnosti iznosi 60-92 udarca po minuti pri čemu je normalno da se nakon intenzivnih pokreta ploda puls ubrza za 25-40 udaraca po minuti i to za 30 sekundi nakon što smo zabilježili intenzivno kretanje ploda. Stoga je potrebno pratiti puls ploda kroz najmanje 10 minuta. Kontinuirana bradikardija ili tahikardija ukazuje na slab vigor ploda. Također možemo uočiti hidroalantois, blizance, uginule plodove te prominentne anomalije u razvoju ždrijebadi. U kasnoj je gravidnosti transrektalnu ultrazvučnu dijagnostiku uvijek dobro upotpuniti transabdominalnom ultrazvučnom pretragom. Važan pokazatelj viabilnosti ploda je i koncentracija ukupnih estrogena u serumu gravidne kobile. Naime od 150-300 dana možemo prosuđivati viabilnost ploda i na osnovi koncentracije ukupnih estrogena u serumu jer ukoliko feto-placentalni spoj nije normalno razvijen ili je došlo do uginuća ploda, tada dolazi do smanjenja sinteze estrogena u feto-placentalnom spoju i posljedično pada koncentracije u serumu gravidne kobile. Koncentracija estradiola i njegovih metabolita trebala bi iznositi preko 1000 ng/ml seruma. Ukoliko iznosi 800-1000 ng/ml tada sumnjamo da je fetus u laganom stresu i ima 75% šanse da ipak dođe na svijet u terminu i zdravo ali treba odmah otpočeti terapiju koja se sastoji od dvostruke doze altrenogesta, (0.088 mg/kg) pentoxifilina i antibiotika. Ukoliko ukupni estrogeni i dalje iznose oko 500 ng/ml tada aplikacije estrogena treba ponavljati i kontrolirati njihovu vrijednost za tjedan dana a ako padnu ispod 500 ng/ml seruma, najvjerojatnije će unatoč terapiji, doći do abortusa. Nadalje za prosuđivanje viabilnosti ploda od 90.-305. a osobito za uočavanje fetalnog stresa, prijevremenog poroda ili prijetećeg abortusa između 250.-305. dana možemo koristiti i određivanje progesterona u serumu kojeg također luči feto-placentalni spoj. U zdrave kobile čije se ždrijebe normalno razvija, ukupni progesteron iznosi 2-8 ng/ml. Dobivenu vrijednost treba promatrati kvalitativno a ne kvantitativno jer su česte unakrižne reakcije, pa vrijednosti dobivene u različitim laboratorijima jako variraju čak i ako se provedu na istim serumima. Uvijek je dobro uzeti tri seruma kroz nekoliko dana i njihova srednja vrijednost je prava vrijednost koncentracije progesterona za tu kobilu koja bi trebala biti konstantna do pred kraj graviditeta. Naime, koncentracija progesterona trebala bi biti konstantna od 90 dana pa do otprilike 3 tjedna pred porod kada naglo poraste jer fetalna nadbubrežna žlijezda počinje lučiti veće količine pregnenolona (prekursora progesterona) a fetalna jetra nema sposobnost tvorbe enzima koji bi ga pretvorili u kortizol pa se pregnenolon reducira u progestine i unutar jetre ploda i u fetoplacentalnom spoju, a posljedica svega toga je dramatičan porast ukupnih progesterona u serumu majke. Potom dolazi do naglog pada progesterona 48h prije ždrijebljenja. Dakle, ukoliko dođe do porasta koncentracije progesterona u serumu kobile gravidne manje od 305 dana, imamo razloga sumnjati da će doći do abortusa ili prijevremenog poroda, osobito, ako nakon naglog porasta progesterona usljedi njegov dramatični pad u serumu. Takve kobile svakako treba redovito pratiti i terapirati jer je došlo do fetalnog stresa a možda i do placentitisa. U svakom slučaju imamo razloga sumnjati da bi moglo doći do pobačaja ili prijevremenog poroda pa takvoj kobili apliciramo antiprostaglandine, progestagene, uterine tokolitike i antibiotike širokog spektra. Također je dobro tijekom posljednja dva tjedna gravidnosti uzeti uzorke krvi i screening testom pretražiti serum kobile na antitijela protiv fetalnih eritrocita kako bismo spriječili pojavu fetalne izoeritrolize od koje oboli 1-2% ždrebadi. Kako čak i sitna placentalna krvarenja mogu senzibilizirati kobilu, treba pregledati čak i primipare gravidne kobile. Ukoliko je kobila pozitivna, tada ždrebetu ne damo da siše kolostrum svoje majke već se kolostrum osigura od druge kobile, koja je pregledana i nema antitijela za fetalne eritrocite.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA