Naslov
Folkloristička istraživanja u Hrvatskoj u 20. stoljeću
(Croatian Folklore Resarch in the 20th Century)

Autori
Marks, Ljiljana ; Lozica, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Slovenski folklor i folkloristika na razmeđi dva milenijuma

Urednik/ci
Ljubinko Radenković

Izdavač
Balkanološki institut SANU

Grad
Beograd

Godina
2008

Raspon stranica
55-78

ISBN
978-86-7179-057-4

Ključne riječi
istraživanje folklora, 20. st., Hrvatska, Institut za etnologiju i folkloristiku
(folklore research, Croatia, Institute of Ethnology and Folklore Research in Zagreb)

Sažetak
Proteklih stoljeća zapisani su mnogi usmenoknjiževni tekstovi, često na temelju naknadnog sjećanja. Rijetki su zapisi koji su nastali za vrijeme samih izvedbi, u prigodama kad se inače pjeva, pripovijeda ili pleše. Tako su izdvojeni iz svojega izvornog konteksta, a sačuvan je obično samo verbalni dio usmenoknjiževne izvedbe, bez dovoljno podataka o glazbi, plesu, namjeni ili situaciji izvođenja. Sustavno zapisivanje i istraživanje narodne tradicije, prije svega pjesama, a kasnije i priča i ostalih usmenoknjiževnih žanrova počinje u Hrvata u prvoj polovici 19. st. i povezano je s nacionalnim buđenjem (Ljudevit Gaj). Pitanja na sve priatelje domaćih starine i jugoslavenske povestnice, koja je sredinom devetnaestoga stoljeća postavio Ivan Kukuljević u prvom broju Arkiva za povestnicu jugoslavensku (1851.), trebala su Hrvatima biti poticajem za skupljanjem lokalne povijesti i kulture, ali i usmenih priča i vjerovanja. Kukuljevićeva pitanja tu još nisu diferencirana i striktno upućena pojedinačnim znanostima, ali nedvojbeno označuju prekretnicu i kraj hrvatskoga preporodnog razdoblja. Osnivanjem Akademijskoga odbora 1888., te pokretanjem stručne narodoznanstvene publikacije Zbornika za narodni život i običaje, 1896., bili su stvoreni okviri i za sustavno skupljanje i proučavanje usmenoknjiževnih i drugih folklornih žanrova. Znanstveni i metodički okvir sabiračima nedvojbeno je nudila Radićeva Osnova, objavljena u drugom broju Zbornika, koja nije bila samo pomagalo za upućivanje suradnika u tu vrstu posla već je bila i programatski dokument jedne novoutemeljene znanosti u Hrvatskoj". Rezultati tih istraživanje sežu duboko u 20. st. U Zborniku je objavljeno osam etnografskih monografija (Otok kraj Vinkovaca, Samobor, Lobor, Prigorje, Poljica, Bukovica, Vrbnik, Kastavština), a Matica hrvatska objavljuje u deset svezaka Hrvatske narodne pjesme (1896.-1942.). Preostali je veliki dio prikupljene građe pohranjen u arhivu (samo dijelom objavljen do danas). Godine 1924. je osnovana Katedra za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, čime su zadani okviri za znanstveno proučavanje (kulturnopovijesno usmjerena istraživanja). Prikuplja se u prvome redu etnografska građa, a usmenoknjiževni zapisi tek posredno, pretežno u okviru etnološke kartografije, koju je započeo Milovan Gavazzi, a razradio Branimir Bratanić, koji je osnovao Etnološki atlas Europe i susjednih zemalja (objavljen je. samo prvi svezak godine 1980.). U drugoj polovici 20. st. stoljeća folklorističku je znanost u Hrvatskoj u okviru svojih folklorističkih (filoloških, etnoteatroloških i njima srodnih istraživanja) obilježio i odredio Institut za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba. Dijakronijski pregled istraživačkih i znanstvenih prinosa djelatnika Instituta u svjetlu domaćih i međunarodnih dosega struke razmatra se u tri razdoblja, koja donekle slijede tri različita naziva Instituta, naznačujući ujedno i pomake u pristupu folkloru. Konstatira se da u prvome razdoblju teorijsko promišljanje postupno jača uz intenzivnu zapisivačku djelatnost, da u drugome razdoblju promijenjena znanstvena paradigma nije uvijek do kraja primijenjena u praksi te da je u trećemu razdoblju nova (interdisciplinarna) znanstvena paradigma već postigla zapažene rezultate. Na kraju se poziva na nove rasprave o definiciji folklora u aktualnoj situaciji sučeljavanja teorijskih paradigmi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA