Naslov
Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini
(Austro-Hungarian annihilation of Croatian identity in Bosnia and Herzegovina)

Autori
Babić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Znanstveni skup Didak Buntić - čovjek i djelo : knjiga sažetaka / Tadić, Stipe, Gabelica, Mislav - Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2008, 35-64

ISBN
978-953-6666-58-4

Skup
Znanstveni skup Didak Buntić - Čovjek i djelo

Mjesto i datum
Mostar, Bosna i Hercegovina, 02.10.2008. - 03.10.2008

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Bosna i Hercegovina; Austro-ugarsko razdoblje; hrvatski jezik; povijest
(Bosnia and Herzegovina; Austro-Hungarian Rule; Croatian language; history)

Sažetak
Povijesna smjena turske vlasti u Bosni i Hercegovini započela je 29. srpnja 1878. te je do 20. listopada iste godine skršen otpor turske vlasti i domaćeg muslimanskog stanovništva. Bosanskohercegovački Hrvati i njihovi svećenici franjevci, uglavnom su s odobravanjem dočekali novu austro-ugarsku vlast. Političko obilježje austro-ugarskoga razdoblja u BiH može se ocijeniti i određenim razočaranjem hrvatskoga naroda, a prouzročeno je: • nasilnim preuzimanjem osnovnog školstva u državne ruke. Beč, koji je novčano pomagao franjevačke pučke škole od sredine XIX. st., u novonastalim prilikama guši zatečeno katoličko konfesionalno školstvo želeći ga preuzeti pod svoju vlast, provodi nasilno preuzimanje postojećih školskih zgrada i u njima otvara državne škole, franjevcima i zatečenim školama uskraćuje dotadašnje subvencije. Takvo političko djelovanje nove vlasti prouzročilo je niz nesuglasica s postojećim vjerskim pučkim školama i franjevcima. U nizu mjesta prestala je djelovati katolička konfesionalna škola, a državna vlast nije istodobno u tom mjestu otvorila svoju školu kao zamjenu postojećoj. To najbolje ilustrira primjer škole u Vidovicama koja djeluje u kontinuitetu od 1854., a prestaje djelovati ubrzo nakon dolaska austro-ugarske vlasti te su Vidovice bile bez škole sve do 1906. godine. Takvo političko djelovanje nove vlasti prouzročilo je određeno kulturno nazadovanje. • Sukobima i nesporazumima s franjevcima. Ti sukobi su višestruki i relativno dobro istraženi. • Zatiranjem imena hrvatskog jezika. Nastavni jezik na tek otvorenim nastavnim tečajevima u Sarajevu, Naredbom Zemaljske vlade od 26. kolovoza 1879., nazvan je zemaljskim jezikom. Istoga dana donesena je Naredba da će jezik u sarajevskoj realnoj gimnaziji biti bosanski zemaljski jezik. Naredbom od 12. rujna 1879. godine austro-ugarska vlast određuje da se u BiH jezik ima zvati zemaljskim jezikom (Landessprache), a nakon toga, u naknadnoj naredbi Zemaljske vlade određeno je: ima se riječ hrvatski ispustiti. • Stvaranjem nove bosanske nacije. Austro-ugarska vlast je, posebice nakon dolaska na državni položaj Benjamina Kállaya 1882., zdušno radila na stvaranju bošnjaštva, tj. bosanske nacije. U ostvarivanju takvog političkog projekta zatirala je i zabranjivala hrvatsko ime, posebice u službenoj uporabi i nametala naziv bosanski jezik. Politički nametanim bošnjaštvom željelo se zatrti hrvatski identitet i tamošnji hrvatski narod štoviše udaljiti od hrvatskog naroda u Hrvatskoj. • Zatiranjem hrvatskog nacionalnog imena. Nova vlast nije dozvoljavala uporabu hrvatskog imena. Tako su Narodnom pjevačkom društvu utemeljenom u Mostaru 1888. vlasti uporno odbijale odobriti hrvatsko obilježje u nazivu Društva sve do 1898., kada je odobren naziv Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo „ Hrvoje“ , ali prije toga vlasti su već bile popustile Srbima i njihovim traženjima uporabe srpskog nacionalnog imena još početkom 1887. • Toleriranjem zatečenog agrarnog stanja. Austro-ugarska vlast je dugo tolerirala zatečeno agrarno stanje koje je bilo u prilog tamošnjim begovima i na taj način je odugovlačila i prolongirala rješavanje feudalnog sustava sve do 1911. Otpor. Kállayevoj novoj bosanskoj naciji posebno su se oduprli hercegovački franjevci i hercegovački Hrvati, što je tamo urodilo jačanjem hrvatske nacionalne svijesti tako da su Hercegovina i Mostar zauzeli središnje mjesto u očuvanju hrvatskog identiteta. Na otpor hrvatskom odnarođivanju djelovala su hrvatska glasila koja su tih godina počela izlaziti (Hercegovački bosiljak (1884) ; Novi hercegovački bosiljak (1884) ; Glas Hercegovca (1884) ; Osvit (1898.). Politika bošnjaštva doživjela je krah i službeno je odbačena tek 1906. U državnoj političkoj taktici država je najprije popuštala i udovoljavala Srbima i Muslimanima, a Hrvati i njihovi interesi bili su žrtvovani za više državne interese. Političkim nametanjem bošnjaštva, zatiranjem hrvatskoga imena i hrvatstva, sporim uređivanjem naslijeđenih agrarnih odnosa i sl., austro-ugarska politika prouzročila je brojna razočaranja hrvatskog naroda u BiH.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA