ࡱ> @ bjbjFF;0,,   8XL<2"]______$Rnf!X*X*X*]X*]X*X*~͏8y kh \&X]0]Էx)ԷyyԷ}X* <B*<Religijski pokreti u djelu }eljka Mardeaia Sa~etak Prof. Mardeai predstavlja nove religijske pokrete u kontekstu prevladavajuih mialjenja o suvremenom druatvu u socioloakom kontekstu, naime, sa stajaliata sociologije i sociologije religije. Terminoloaki za religijske pokrete u razli itim druatvenim razdobljima upotrebljava pojmove kao sekte, nove sekte, novi religijski pokreti, sveto, nova religioznost i/ili nova religija. Kao sociolog vidi uzroke nastajanja novih religijskih pokreta utemeljenima u druatvenim procesima od industrijalizacije, urbanizacije, moderne, sekularizacije do postmoderne. Pluralisti ki pristupa novim religijskim pokretima s posebnim naglaskom na fenomenologijski pristup. Pored druatvenog utemeljenja, prof. Mardeai nalazi prije svega antropoloaku opravdanost pojavka novih religijskih pokreta iji se izvor nalazi u trajnoj ovjekovoj ~elji za sakralnim, za svetim. Uvod Jakov Juki, pseudonim, kao religijski subjekt ili pak pravim imenom }eljko Mardeai kao vjerni ki subjekt iznimno je pridonio znanstvenoj raspravi o polo~aju i ulozi religije u suvremenom druatvu. Njegova mo socioloake analize i razlikovanja, njegova posudba, predvianja i socioloaki sustav svakako ne mogu se jednostavno predstaviti nego ih je potrebno ponovno is itavati, promialjati i interpretirati kao sna~an poticaj daljnjem socioloakom promialjaju religije. Dr~ei se upravo navedenog, u sljedeem prilogu pokuaati e predstaviti slo~enu temu o novim religijskim pokretima u djelu }eljka Mardeaia koji je u osnovnim crtama predstavljanja na znanstvenom simpoziju posveenom prof. }eljku Mardeaiu. Stoga u slijediti na neki na in razvojno prikazivanje teme o religijskim pokretima kako ih je sam }eljko predstavljao u svojim djelima Religija u industrijskom druatvu, Budunost religije, Lice i maske svetoga i Rascjep u svetome. Razvojno promialjanje mo~e se pratiti od novih religijskih pokreta koji su shvaeni kao sekte, nove sekte u industrijskom druatvu, novi religijski pokreti nositelji svetoga u moderni te novi religijski pokreti kao nove religije u postmoderni. Novi religijski pokreti kao sekte Religijska kriza vjerske anemije, prakti ne areligioznosti, ~ivota bez misterija i nekraanskog kraanstva o ituje se u opadanju religijske prakse, apstraktnosti religije, sekularizaciji gradova i industrijskih podru ja, disoluciji vjerovanja religijskih dogmi, religijskoj praksi djece, ~ena i starijih osoba, krizi obitelji, odvajanju radniatva od religije/Crkve i u smanjenju broja sveenika (J. Juki, 1973., 274-275). Navedenu religijsku krizu prouzro ile su industrijalizacija i urbanizacija u kojima nestaje socioloakog kraanstva i nastaju male vjerske zajednice u dekristijaniziranom druatvu (J. Juki 1973., 284). Stoga brojni sociolozi i tuma e religioznu krizu kao tipi nu krizu prijelaza od ruralne na urbanu i industrijsku civilizaciju. Postindustrijsko druatvo obilje~avaju kibernetika, tercijarna i kvartalna djelatnost, informatika i tehnologija. U tercijarnom sektoru razvija se individualizam koji, koji kako navodi Jakov Juki ne treba shvatiti pozitivno kao da je rije  o personalizmu, nego ga valja protuma iti u smislu nekog sve naglaaenijeg potroaa kog odnosa prema stvarima i ljudima (J. Juki, 1973., 318). Individualizirani utilitarizam ili potroaa ki individualizam postaje prostorom individualne slobode i zna enja, ili joa preciznije, prema Marcusa, ovjek postaje jednodimenzionalnim ovjekom. U druatvenom kontekstu koji obilje~avaju novac, egoizam, tehnokracija i potroanja u svom odgovoru mladi se protive ratu, zala~u se za okolia, osporavaju institucije, autoritet, struktura moi i novca te dovode u pitanje tradicionalne modele (red, poredak, obi aj, autoritet, Crkva, obitelj). Sukob, isti e prof. Mardeai, postaje najautenti nijim obrascem napretka (J. Juki, 1973., 319). U tim novim pokretima mladih odlu no se tra~i demokratizaciju politike, participaciju u donoaenju odluka i isti e se da tehnologija slu~i ovjeku. Potrebno je obnoviti zajedniatvo u osamljenosti grada i industrije, ostvariti nacionalnu slobodu, solidarnost i jednakost rasa te ukidanje kolonijalizma. U duhovnom svijetu nastaje ozra je dijaloga i tolerancije, pluralizma i bitno se isti e ovjekovo dostojanstvo. Iz tog psiholoakog i socioloakog humusa nastaje religija postindustrijske civilizacije u svojem trostrukom obliku: podzemna, nevidljiva i zaboravljena religija (J. Juki 1973., 319). Sociologiju religije zanima svaka religijska injenica ili factum u druatvu. Predmet socioloakog istra~ivanja nisu samo religije slu~benih crkava nego i izvancrkveni oblici religije i religioznosti. Za naau temu potrebno je istaknuti da Juki posebno ekplicira kontestaciju izvan i unutar Crkve koju preuzima od Joachima Wacha. Naime, prema navedenom autoru razlikuju se osporavanje unutar Crkve i osporavanje koje uzrokuje odvajanje od Crkve. U prvu skupinu ubrajaju se razli ite akole, teoloaki sustavi, liturgijske zajednice, a u drugu skupinu sekte, shizme, hereze, heterodoksije i lai ki mesijanizam. U postindustrijskom druatvu, u kojemu ne postoji interes za povijesne religijske oblike, stvara se religijski proleterijat, povijesno za et u podzemlju slu~benih vjera i njihovih institucija. (Juki, 1973., 321). U vjerskim pokretima  izvan i unutar Crkve  moderni ovjek primjereno izra~ava svoju vjeru, a dvostruka kontestacija redovito se povezuje uz psiholoake i socioloake situacije u postindustrijskom druatvu u kojima konflikt i kriza postaju kriterijem. Juki, ato je vidljivo, podzemnu crkvu izvan Crkve naziva sektama kojima najviae i posveuje pozornosti. Nadovezujui se na Gustava Mensching, Ernsta Troeltscha, Wilsona, a jasno i Webera, u socioloakom smislu navodi etimoloako odreenje sekti i njihova glavna obilje~ja. Rije  sekta ne dolazi od rije i secare, nego od rije i sequi, ato zna i slijediti, ii, pratiti; sekta je vjerska partija, neki izbor, rascjep, biranje i smjer  zna enja koja se daju naslutiti raa lambom gr kog izraza airesis (usp. J. Juki, 1973., 321). Prema Troeltschu sekta je svjesna i zrela zajednica, koja u prakti nom vjerskom naporu izbjegava svaki izvanjski institucionalizam milosti. Sociologija religije odreuje sektu u odnosu na Crkvu (Weber, Troeltsch, a u novije vrijeme Becker i Niebuhr). Oni su prije svega istaknuli obilje~ja Crkve, a zatim sekte. Crkva je religijsko druatvo kojemu se pristupa roenjem, odnosno pripadnost je prije odluke. Crkva je usmjerena prema opem, institucionalna je i hijerarhijski ureena, ima dogme i disciplinu, obred i zajedni ke simbole. Crkva tra~i modus vivendi s modernim druatvom. S druge pak strane sekta je ograni ena grupa, nastala na temelju dobrovoljnosti a ne roenjem, lan osobnim iskustvom obraenja pokazuje svoje pripadanje, lanovi sekte protive se institucionalizmu i kompromisu s druatvom, inzistiraju na spontanosti, puritanskoj strogosti i na asketskom idealu. Stoga Juki isti e da je sekta vjerska zajednica u sebi i u odnosu na Crkvu (J. Jukia, 1973., 323). Juki navodi tipologiju razli itih i brojnih sekti prema suvremenim sociolozima. Tako Troeltsch opisuje tip pasivne i tolerantne sekte iji lanovi u tiaini zajednice ostvaruju religijski ideal, ne trpe kompromise, ne utje u na svijest i tra~e od druatva samo podnoaenje i snoaljivost, protivno tome reformatorski ili aktivni tip sekte ~eli promijeniti svijet prema vlastitom religijskom idealu i sukladno tome promi e i sukob sa svijetom (npr. baptisti i kvekeri). Mensching pak dijeli sekte na dogmatske (osnovana na dogmatskim razlikama) i religijsko-prakti ne sekte (koje su usmjerene na prakti ne pobo~nosti). Wilson razlikuje etiri tipa sekti: konvertitske sekte (spas u obraenju Kristu  Pentekostalne sekte i Armija Spasa), adventisti ke sekte (dolazi kraj svijeta, vjernik mora biti izabran i obraen - Jehovini svjedoci), sekte introverzije (unutraanje prosvjetljenje izabranima  Kvekeri) i na kraju gnosti ke sekte koje obilje~ava ezoterizam (Biblija je simboli ka uputa za tajnovito znanje sekte, lanovi su uspjeani i ~ive u kozmi koj harmoniji  Christan Science). Yinger dijeli sekte prema temeljnoj reakciji prema svijetu na one koje ga prihvaaju, napadaju ili pak izbjegavaju. Sekte prema veli ini i strukturi dijele se na kult, sekta, denominacija i stabilizirana sekta. Kultovi su male karizmati ne i nestalne zajednice s naglaaenim misti nim i ezoteri nim tendencijama, redovito neorganizirane i sporedna zna enja. Denominacija je antiteza sekti, ona je velika grupa, dobro etablirana i airoko prihvaena u druatvu. Naime, kada se sekta adaptira druatvu i postane redovitom zajednicom postaje denominacijom. Nakon odreivanja termina sekta, njene klasifikacije i podjele prema veli ini i strukturi, za sociologiju religije sredianji je problem pronai razloge za pojavu sekta u druatvenom podru ju pri emu ne reducira fenomen religije na druatveni bitak niti promi e apsolutni determinizam nego otkriva dominantne impulse u druatvu. Stoga je potrebno jasno razlu iti religiju i oblik religijske ekspresije. To je potrebno jer impulsi u druatvu najprije izazivaju religijske oblike, a tek onda samu religiju. (J. Juki, 1973., 328-329). Kako bi to objasnio, Jakov Juki isti e kako je ~elja za religioznim bitkom duboko ukorijenjena u ljudsku narav. I upravo je sekta mogunost antropoloakog izraza u religiji, obi na ljudska tvorba kroz koju prolazi vjerska ~elja, pa je treba bitno vezati za druatvo iz kojega nastaje. Sekte, Juki povezuje uz postindustrijsko druatvo, premda su ranije nastale. Sekte nastaju u urbaniziranim i socijaliziranim gradskim srediatima. Zbog siromaatva, druatvene i gospodarske zapuatenosti ljudi u gradskim srediatima pribjegavaju sektama kako bi ~ivot u inili sigurnijim. Na taj na in sekte predstavljaju naime religijski oblik prosvjeda protiv druatvene isklju ivosti i vraanje druatvenog statusa u velikim druatvenim krizama (Juki, 1973., 328-329). Pored pojavka industrijskog druatva, daljnji uzroci nastajanja sekti su rasne i nacionalne frustracije (npr. druatveni status crna kog naroda), duhovna frustracija gradskog ovjeka kojemu se namee bogatstvo i samoa te religijska frustracija  odsustvo Crkve u podzemlju druatva koje je izvor sekti. Sukladno navedenom Juki zaklju uje: da su razlozi nastanka motivirani tipi nim postindustrijskim druatvenim impulsima, ato zna i da e u novom svijetu sekta kao socioloaki oblik biti u prednosti pred svim ostalim religijskim oblicima i drugo da ti razlozi prvenstveno determiniraju oblik religijskog izraza i strukturu vjerske zajednice, a ne samu religiju (Juki 1973., 339). Mo~e se ukratko kazati, prema J. Jukiu, da su postindustrijski druatveni impulsi te gospodarska, druatvena, nacionalna, rasna, duhovna, psiholoaka i religijska frustracija ovjeka u industrijskom druatvu uzroci nastanka modernih sekta koje su, kao socioloaki oblik, favorizirane. Navedeni uzorci determiniraju oblik religijskog izraza i strukturu vjerske zajednice, a ne samu religiju. Crkve kao i razli iti politi ki i druatveni pokreti, uvjereni da su sekte izraz dubokih promjena postindustrijskog ovjeka, s jedne strane oponaaaju strukturu sekte, a s druge pak strane izra~avaju nepovjerenje prema njihov religijskom i dogmatskom sustavu. Juki nastavlja: To ne mijenja mnogo na stvari, jer su sekte najprije socioloaki fenomen, a tek onda neki religiozni sadr~aj. Tko ima osjeaj za distinkciju izmeu druatvenih i religijskih realiteta, tome ova razlika nee smetati (J. Juki 1973., 340). Iz uske povezanosti nastanka i rasprostranjenosti sekte i industrijskog druatva, isti e se i strukturalni afinitet postindustrijskog druatva prema sekti kao najprimjerenijem socioloakom modelu religijskog izri aja koji se najviae airi upravo u visoko urbaniziranim i industrijskim zemljama ato potvruje prava eksplozija malih vjerskih zajednica i sljedbi u Sjedinjenim Ameri kim Dr~ava i drugim zemljama, posebno u gradskim prostorima i tehnoloakim aglomeracijama (J. Juki 1973., 340). Iz svega navedenoga Juki vidi sekte kao restauraciju zajedniatva u urbanoj i tehnoloakoj situaciji, koja je kao bratstvo zakazala. U svom daljnjem govoru o sektama, Juki tematizira odnos sekte prema sekulariziranom i sekularnom druatvu u kojem je religija pro~ivljava veliku kriza identiteta. Navodei socioloaka istra~ivanja Douglasa na temelju 357 protestantskih zajednica autor navodi da sekte institucionaliziraju neko od u enja i struktura ili pak gube vlastita religijska obilje~ja ato vodi do prestanka postojanja sekte. A Marty vidi u sektama suvremenog druatva iracionalne i instinktivne komunikacije, a uspostavom autenti ne i racionalne komunikacije u druatvu nestat e i sekte. Sekularizacija nije toliko utjecala na sekte koliko na velike crkve i protestantske denominacije koje su svoje djelovanje prilagodile politi koj i druatvenoj situaciji. U sekularnom pak druatvu religija prihvaa sekularizaciju ili je radikalno odbija. Prvo ine neke crkve, a drugo pokuaavaju sekte. No, ima i trei na in kako isti e Willson, prema kojemu Crkva mo~e opstati u postindustrijskom druatvu samo ako sama postane sekta (Juki, 1973., 342). Crkva je marginalizirana u sekularnom druatvu i time je stavljena u druatveni polo~aj sekte. Naime, za vjernike kao i sveenike koji se protive procesu prilagoavanja crkve sekulariziranom i sekularnom druatvu, jedina alternativa da se zadr~e vrsta religiozna stajaliata i tradicionalni polo~aj jest u mogunosti postavljanja Crkve u polo~aj sli an polo~aju sekte kao na in pre~ivljavanja crkve u postindustrijskom druatvu. Sekte pak u su eljavanju s druatvenim okru~enjem nude spasenjske sadr~aje i odr~avaju eti ka ponaaanja koja su bliska obiteljskom tipu odnosa te na taj na in obnavljaju tradicionalne vrednote  kontekst sigurnosti i vrline  u sekularnom okru~enju. Premda je sekularizacija dominantan proces u tijeku, ipak su sekte neki sve otvoreniji odgovor malih dijelova pu anstva, ali socioloaki vrlo va~nih, na proces promjena u druatvu i prostor religijske artikulacije u druatvenim mikro-strukturama u modernom pluralisti kom druatvu. Nastanak brojnih vjerskih pokreta i sljedbi pokazuje mnogo socioloake posebnosti te se u modernoj postindustrijalizacija sekta pokazuje optimalnim medijem religijske reakcije na globalne poticaje sekularizacije u svijetu, odnosno plodan model udru~ivanja vjernika u laiciziranim sredinama. Sa socioloakog stajaliata to zapravo objaanjava psiholoaku predilekciju postindustrijskom ovjeka prema svim oblicima i pokretima vjerskih sljedbi. U tom smislu Juki govori o sektoloakoj strukturi kao jednoj od moguih alternativa na religioznu krizu u modernom svijetu (Juki, 1973., 343). Stoga Juki isti e da istra~ivanja fenomena sekti mo~e biti korisno a ne hereti no, jer je rije  o istra~ivanje kako a ne ato ljudi vjeruju. Juki nadalje isti e da podzemna religija nije sva u sektama. Naime, naravna se religioznost o ituje u izvancrkvenim strukturama koju obilje~avaju parareligiozni i pseudoreligiozni fenomeni koji dijelom istina mogu izra~avati i autenti ni napor modernog ovjeka prema religioznom obzorju, ali uglavnom predstavljaju ovjekov otueni svijet i njegovo krivo usmjerenje. Iz ~ei za sakralnim i svetim, nastaju u podzemlju velikih gradova i na rubovima kultura kultovi, male grupe karizmati nih vjernika koji u potpunom odsustvu organizacije i struktura ~ive neku vrstu divlje sakralnosti, udaljeni od crkava i sekta, oni se vezuju uz vou, pa se njegovim odlaskom raspadaju. Ovdje Juki navodi praznovjerje, tajna bratstva i opskurne vjeatine, spiritizam i crnu magiju, demonologiju i okultizam, gatanje i horoskop, alkemiju i erotski simbolizam, zatim tehnoloaka i urbana kultura vrvi bezbrojnim teozofskim pokretima i masonerijskim lo~ama, grotesknim ceremonijama lai kog rituala i mistike ideoloakih totalitalizama  sve do pojave profetizma s mitoloakom strukturom i rasnim fanatizmom. Svijet pseudoreligioznosti nije dovoljno druatveno artikuliran, pa znanost o oblicima pseudoreligioznosti malo zna, ali ono ato se mo~e ustvriditi, isti e Juki, svakako ta pseudoreligioznosti pripada po svojoj nestrpljivosti i osporavateljskom duhu, svijetu iste pobune  antitehnokratskom i antipotroaa kom redu. U taj socioreligijski kontekst potrebno je ubrojiti brojne vjerske pokrete hipijevske mladosti kao tipi nu reakciju na potroaa ki mentalitet i urbanizaciju ija je povezanost sa sektama i podzemnom crkvom prepoznatljiva. Novi religijski pokreti kao nove sekte Nakon ato je Juki predstavio teorijsku, empirijsku i pluralisti ku sociologiju religije, tematizirao je novije teorije u sociologiji religije u koje se ubrajaju politoloaka sociologija religije, sociologija religijskog tr~iata, sociologija nevidljive religije, funkcionalisti ka sociologija religije, sociologija svjetovne, implicitne i difuzne religije, sociologija pu ke religije i na kraju sociologija novih religijskih pokreta i sekta. (Juki 1991., 11-46). Juki je naime govori o politoloakoj sociologiji, sociologiji religijskog tr~iata i sociologiji nevidljive religije kao glavnim tvrdnjama oko koje nastaju teorije, a kao suprotne, odnosno anti aok tvrdnje isti e implicitnu, difuznu, pu ku religiju i nove religijske pokrete. No, nas zanimaju najviae novi religijski pokreti koji su odgovor na civilnu, konzumeristi ku i politi ku religiju koju obilje~avaju novovjekovna sekularizacija crkve, suvremeni materijalizam, potroaa ki mentalitet, individualizam, ekologija, prijetnje miru, rat i tehni ki napredak (Juki 1991., 43-46). Prema Jukiu, naime, nezaustavljivi smjer zbivanja u religiji otkriva ne samo da ovjek u svojem pojedina nom tra~enju nu~no ide prema obzorju svetoga, nego isto tako i druatvo u svojem zajedni kom kretanju. U tome ih, dakako, mogu uvijek omesti krivi putovi i zli proroci, ali duboka i istinska te~nja za religioznim spasenjem neprestance ostaje i traje, jer je u ovjekovoj naravi neizbrisivo i od iskona usaena. Zato je na kraju mogue zaklju iti da je religija vazda jednako nazo na u svijetu, premda joj se oblici iskazivanja  od svjetovnih do sakralnih  stalno mijenjaju (Juki 1991., 46). Vidljivo je kako je Juki upotrebljavao termine sekta takorei u ranoj fazi, zatim devedesetih godina proalog stoljea airi termin sekta. Tako podsjetimo da je ranije odreivao sektu kao vjersku zajednicu u sebi i u odnosu na Crkvu (J. Juki 1973., 323), dok kasnije isti e da u obi nom govoru rije  sekta  latinski secta od sequi - ozna ava religijsku skupinu koja se oblikovala od jedne vee i starije vjerske zajednice. U airem smislu sekta je svaki manjinski religijski pokret (Juki 1991., 141). Navodi i teoloako odreivanje sekte kao grupu vjernika koja osporava u enje i ureenje Crkve. Katoli ka crkva definira sljedbu kao bilo koju veliku ili malu skupinu ato se od nje odijelila, dok je hereza neprihvaanje crkvenog u enja i shizma uskraivanje posluha Crkvi. Suprotno tome, Juki navodi za sociologiju sekta je samo jedna naro ita religijska struktura, u sklopu drugih druatvenih injenica pa se o njoj nemaju ato izricati normativni sudovi, nego je treba podvri iskustvenom istra~ivanju, otkriti njene razloge postanka i obaviti njenu tipoloaku klasifikaciju (Juki, 1991., 141-142). Juki govori o sektama kao novim religijskim pokretima u svjetovnoj svakodnevnici. Pridjev novi ozna ava kronoloaki nastanak nakon Drugog svjetskog rata, novi sustav simbola, religijskog u enja i tehnika i novi religiozni senzibilitet. Stare sekte su viae ili manje ukorijenjene u kraanskoj tradiciji i nju su radikalizirale, dok nove sekte nastaju u nekraanskim podnebljima i time suvremena religijska obnova po inje s uvozom isto nja kih u enja i dvije vrste religijskih grupa kao neohinduisti ki pokreti (Hare Kriana, Misija Bo~anske Svjetlosti, Transcendentalna meditacija, Ananda Marga i 3HO), budisti ki pokreti (Zen budizam, Yoga) japanski budizam (Soka Gakkao) i bahaizam iz islamske tradicije. Juki navodi i raspravu o tome jesu li nove sekte uope religijske sekte. Jedni zastupaju da su nove sekte samo filozofijske, drugi da su samo duhovne, meditacija naime nije dio religije nego pozitivne znanosti, scijentologija se ne temelji na objavi nego na tra~enju, u njoj se ne opraataju grijesi nego briau engrami. Nove sekte obilje~ava ovjekova situacija otuenja ili stanje osloboenja od toga stanja otuenja ato je u osnovi svakog religioznog do~ivljaja. Kriza identiteta, neuhvatljivost i neodredivost njihova to na odreenja zrcali se i u terminologiji. Izbor naziva nije tehni ko pitanje. Naprotiv tko nove sekte poistovjeuje s crkvom, kultom ili pokretom taj se dalekose~no teorijski opredjeljuje. U po etku se naime rabila rije  sekta koja se odreivala u opreci prema crkvi (Weber i Troeltsch), danas nije prikladan termin za moderne religijske pokrete, jer su pojmovi crkva-sekta oblikovani na Zapadu i povezani su s crkvenim kraanstvom. U tom odreenju bitan je stupanj organiziranosti pa ako je neka religijska zajednica organiziranija bli~a je crkvi, a ako ne tada je bli~a sekti. Dolaskom nekraanskih vjerskih zajednica taj dualizam viae ne odgovara novoj religijskoj situaciji zbog ega su brojni sociolozi uzeli kriterij stupnja integriranosti u druatvo. Crkva prihvaa postojee druatvo dok ga sekte ne prihvaaju. Taj kriterij je izvanjski, a ne unutarnji religiozni poticaj. Kako bi se izbjegao dualizam crkva  sekta, neki sociolozi upotrebljavaju termin kult u ameri koj znanstvenoj literaturi. Pojam je neutralan, jer svi religijski pokreti imaju obrednu praksu  kult, ali je konotacijski povezan s autoritarizmom u tim grupama. U razli itim dr~avama rabe se i razli iti termini. Tako u u Njema koj se upotrebljava termin  religija za mlade (Jugenreligion) ili  nova religija za mlade , u Francuskoj se upotrebljava termin  nove sekte , Glock i Bellah openito upotrebljavaju termin  nova religijska svijest dok u Italiji sociolozi moderne vjerske skupine ubrajaju u podru je praznovjerja, podsvijesti magije, sakralnog druatva  ukratko u pu ke religije. Takoer isti e Juki da  grupa i  skupina nisu primjereni za obilje~avanje nove religijske stvarnosti. Veina sociologa neprijeporno upotrebljava naziv novi religijski pokreti - new religious movements, jer taj izraz najvie pokazuje drutvene oblike suvremene religijske situacije u kojoj dolazi do drobljenja (usitnjavanja - fragmentirnaja) institucionalne sakralnosti. Termin novi religijski pokreti je prvi put upotrijebljen u sociologiji kako bi ozna io nativisti ke i milenaristi ke grupe u Treem svijetu. Juki piae: usprkos tome mi smo zadr~ali rije  sekta  uz istodobnu upotrebu svih drugih spomenutih naziva  jer u nas pokreti prizivaju u sjeanje politi ke sadr~aje, a njime se zacijelo ne mogu to no odrediti moderne vjerske zajednice (Juki 1991., 146). Juki rabi brojne termine za pojavak nove religije i nove duhovnosti kao sakralne grupe i skupine, vjerski preporod, duhovna revolucija, moderne sekte, vjerske grupe, novi religijski pokreti, male vjerske zajednice, sakralne dru~be, karizmatske zajednice, divlji kultovi, duhovni voa, nove sekte, nove grupe, nove necrkvene grupe, sljedba, podzemne skupine, nove religioznosti, nove religijske zajednice, krivi putovi zli proroci. Neki sociolozi negativnim prosuuju pojavak novih religijskih pokreta (J. A. Beckforda i K. Dobbelara), dok s druge pak strane neki sociolozi (R. Wuthow) pozitivnim. Prema prvima nove religijske pokrete obilje~avaju totalitarizam i prisila, ovisnost o guruu, prisutnost duaevnih bolesti, komercionalizacija u potroaa kom druatvu, obnova poganstva u druatvenoj desnici. Tim optu~bama suprotstavlja se obrane novih religijskih pokreta isti ui da novi religijski pokreti, premda su razli iti u nau avanju, organizaciji, strukturi i ideoloakim odrednicama, zapravo pridonose internacionalizaciji religijskih vrednota, povezivanju tehnoloakog Zapada s duhovnom baatinom Istoka te promi u novi ekumenizam. Negativnoj osudi novih sekti, kao druatveno protivljenje pojavljuju se anti-sekte i anti-kultovi, deprogramiranje njihovih sljedbenika i predlaganje zakonskih mjera protiv djelovanja takvih religijskih zajednica. U Americi nastaje anti-cult movement, u Francuskoj Drutvo za obranu obitelji i pojedinaca, u panjolskoj Pro Juventud, u Njema ko Elterninitiative gegen seelische Abhngigkeit und religisen Extremismus, u Austriji Verein zur Wahrung der geistigen Freiheit. Nakon analize pojavka novih sekti, Juki isti e da je sekularizacija omoguila nastanak novih sekti ato je pokazatelj tra~enja duhovnosti i transcendencije ljudi koji ~ive u druatvu potpune svjetovnosti, koji tragaju za smislom, sigurnoau, zajedniatvom, vrednotama, spasenjem i onostranim. Metodoloaki pristup prema novim religijskim pokretima ne smije biti metoda krajnjih primjera nego ih je potrebno cjelovito opisati njihovu zbiljnost, tra~iti uzroke njihova airenja, naime otkriti njihovu antropoloaku istinu (usp. Juki 1991., 146-161). Stoga Juki zaklju uje: Nove sekte su mjesto ispunjenja religiozne potrebe onih vjernika koji u pustinji suvremene svjetovnosti  crkvene i druatvene  ne mogu uta~iti svoju ~e za nadnaravnim (Juki 1991., 161). Zanimanje za sakralno koje se o ituje u nastajanju novih religijskih pokreta ili nove religijske svijesti pokazatelj je velike krize svjetovnosti. Za pojavu sakralnog upotrebljavaju se takoer i stari izrazi sekte i kultovi koji prevladavaju u Americi, a u Europi se opisuju kao eksplozija svetoga, buenje svetoga, povratak svetomu ili jednostavno religija za mlade, nove sljedbe, marginalna religioznost, misti ne zajednice, novi kultovi. No, Juki se ne upuata u terminologiju nove religioznosti, nego je va~no da pod time zapravo mislimo na sve one oblike i sadr~aje religijskog koji su nastali u razdoblju pune sekularizacije i u svezi su s njom, pa u neku ruku anticipiraju iskaze svetoga u vremenu koje nadolazi (Juki 1991., 163). Tu se pribrajaju osim isto nja kih nekraanski i kraanski pokreti kao neokarizmati ke, bazi ne i molitvene grupe, fundamentalisti ke i evangeli ke skupine, pu ka religija itd. Isti e se naime viae potreba za svetim nego religijskim. Socioloaka stru na literatura viae govori o novim religijama nego o novoj religioznosti kada je rije  o religiji u razdoblju krize svjetovnosti. Juki savjetuje da taj izraz treba prihvatiti za fenomenoloako-socioloako istra~ivanje. U naaem su vremenu, naime, viae uo ene promjene u do~ivljavanju svetoga a ne u brojnim strukturiranjem novih vjerskih pokreta i ideja. Juki upotrebljava oba navedena pojma u predstavljanju psiholoako-sociologijskog pristup religiji u suvremenom svijetu prema kojem je nova religija nastala kao posljedica promjena u druatvenom ustrojstvu ili druatvenom okru~enju, zatim predstavljanju teoloakog pristupa prema kojem je nova religija nastala kao posljedica promjena u doktrinarnom podru ju i na kraju analizi fenomenologijskog pristupa prema kojem je nova religija nastala kao posljedica promjena u sakralnom izra~avanju. (usp. Juki 1991., 165). Druatvene uzroke nastajanja novih religijskih pokreta razli iti sociolozi druk ije vide. Juki navodi tako Beckforda koji smatra da su tri druatvena uzroka nastajanja novih religijskih pokreta. Naime, novi religijski pokreti zadovoljavaju religijske potrebe koje se druk ije ne mogu zadovoljiti, zatim oni su sigurnost i susret rubnih, drogiranih, neuspjelih i na kraju novi religijski pokreti pomo su i utjeha te poma~u druatvenoj reintegraciji rubnih. Razvidno je da je razlog nastajanja velikog broja rubnih religija kriza suvremene civilizacije, njezine kulture i suvremeni graanski poredak. Nastajanje novih sljedbi viae obilje~ava pokrete protiv druatva a ne pobunu protiv pojedinih crkava. No, drugi pak sociolozi misle da nove religije nisu niti pobuna niti odcjepljenje nego sastavni dio konzumeristi kog druatva ato pokazuje pojavu brojnih duhovnih i ezoteri nih grupa. No, potrebno je istaknuti neovisno o razli itim mialjenjima o uzrocima pojavka novih religijskih pokreta, da sociologija ipak uvijek nalazi ishodiate religijskih promjena u promjenama druatvenog bia. Juki, analizirajui teologijski pristup danaanjoj religiji, dosta je kriti an prema teolozima koji za razliku od sociologa nisu pokazali primjereno zanimanje za novu religioznost isti ui viae opasnost od novih religijskih pokreta i nesnoaljivost prema njima. U tom kontekstu Juki govori samo o sektama i gnozi (J. Juki 1991., 169). No, viae pozornosti Juki posveuje fenomenologijskom pristupu danaanjoj religiji u kojemu se religiju promatra u kontekstu povijesti religija odnosno u kontekstu razli itih religijskih sustava. U tom pristupu nije rije  samo o izvanjskim oblicima ovisnosti o svetome, nego se prou ava sami fenomen religioznosti koji se nalazi u pojedina nim religijama. Obred, molitva, meditacija i mistika religije ozna avaju konzistentni povijesni sadr~aj religije koji postaje kriterijem za prosudbu svake suvremene sakralne pojave. Takvo se pak fenomenologijsko promialjanje protivi novovjekovnom u enju o religiji kao posebnom ideoloakom govoru izvorne druatvene i gospodarske zbilje. Fenomenologija, zapravo isti e da se religija ne zrcali u druatvenim dogaajima nego se druatveni dogaaji zrcale u religiji. Sukladno tome svako je ljudskog djelovanje motivirano religijskom ~udnjom ega su ljudi vrlo malo ili pak nimalo svjesni te neupuenim izgleda da je zbilja svjetovna. U tom smislu religija nestaje iz druatva, no religioznost trajno ostaje u ovjeku. Zato se danaanjem ovjeku, zbog odsustva svetoga, i svjetovno pokazuje svetim. Nastajanje nove religioznosti zapravo je pokuaaj da se postigne smisao i sveto, a religijski pokreti su izraz religioznog ovjekova nemira. Sveto prema tome, zaklju uje Juki, uvijek dobro funkcionira, ali danas na drugi na in i na drugom mjesto nego ju er. Tamo gdje Bog odlazi, odnosno tamo gdje Bog nije prisutan, na njegovo mjesto dolaze demoni, idoli, la~ni proroci, prodava i svetoga, nasilnici, trgovci u hramu, farizeji, slatkorje ivi mudraci, cirkusanti i zli pobo~njaci (J. Juki 1991., 173). U fenomenologijskom pristupu prema novim religijskim pokretima prvenstveno se isti e tra~enje svjetovnog ovjeka za svetim i stoga nova religioznost ima svoj izvor u suvremenom prostoru potpune svjetovnosti druatva i ~ivota (J. Juki 1991., 174). Pretpostavke za pojavu danaanje religije Juki isti e krizu komzuVX\^`drtx > B J f *,BDXZº«««‘h3h~>h4Mh0h^;:5 h^;:\ h0\hsqh^;:\ hsqh^;:h^;:hD5h^;:h^;:5h^;:hThT5\hThQy5\hh5\hQyhQy5CJ\aJhQyh5CJ\aJ2X`tv*,np"#*^3$dh`a$gd|]$dh`a$gdw/$dh`a$gdn $dha$gdJdhgd; $dha$gd; $^a$gd0gd$a$gd$a$gdQyj  R"$t .2Z`jlp nrh Ehh^[\ h\ h"~{\hhh^[\hhy\ hN4\hn h5 hN45hD hn!\ hAQ\ hAQ6\hh\hh6\hhn!h6h~>hz3h)17"&.0BFVXX*,@BhDHZdr " r!!!!!!!!!!!!"""Ŀķ̷̷hnh p h p\h Eh E\ h:|\hJh E\ hJ\ h)\ hkZX\hh"~{\ h"~{\ h[\ hGQ\ h\h Ehh^[\B"" #"#t######$$$$.$P$R$h$j$$$$$$$$$$%%f%h%j%l%4&<&\&j&&&&&& 'R'T'V''''''((((N*Z*\****+b+t+x+z+ ,&,(,2,6,h,ѿhg[h|]h#O hihU hihw/hw/ hw/\h!#sh!#s\ h\ hi\hh='\hh phiHh,l,,,j----t..>1Z1f111112&26282P2R2f223303Z3^333333(4f40565555567D7F7P7R7~777799j::j;;(?2?B???????Ƚh_;h WhhUhszhw] hbhO*hO*h^Oh|]6h6-hN4h|]6hbhFhVlhuOh3hg[hf{h|]B^37(?HK8[ g|v&|ڈ܈*, $dha$gdq $dha$gd{$dh`a$gd)t$dh`a$gd!$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gdw]$dh`a$gd|] ???@BBBBDDEEEEGGHHHKKLL(L*L.LLfMxMOOPPPPPPQ(QDQQQTR^RUUUUUU@VpVvVVWWWWWWWX@XŹ hB\ hI\ h%\h%hO1Y\hIhO1Y\hIhBhh|Ph2hEFAh h Whw]hh_;hfJphhUhw]hVl?@XfXpXXX8[[[[[\\\]"]J]N]d]f]j]z]|]]F^H^J^R^V^h^^^^^^^^2____``*`.`<`>`B`f`bbb.b0b4b>bbccc"dddddd ee ff@fLfཱུhOVh+hd 5 h+hd hrehfh_;hh7h th;Skhd hyohi~ hd \h hB\ h|P\FLfVfZfjfffgg gpgggghhhh i,i6iniiiiiii8jLjjj|j~jjjjjXknkkkkkkkkk^llllllllllllmm"m&mrmtmmmn.nÿh!Grh ^[h h4nh2h!MAh h!MA\ h\hh\ hhO1Y h\hh\hhO1Y\ hhhhOVB.nno o oBohojoooo p:ppq$r^r`rjrrss4v:vLvxvzv|vvvwwJxLxyy{2{$|&|V|z|||||||||&}J}}}}}}}}j~~~~~~~~~żżżhhhN/h{ h\hHn h!h hOVh2 h2h h\h hmoh5Bhrzhswvh!GrhEVր؀v̂ބ(.>*ڇ܇އHh܈(*,܉NVƌ$R\pvxҏ:>"Pӿӷ hZm\ h~\ hq\hzR@h~\h~hGhAHh'h0tghqhqhq5 hb5h)thS?hEh!hwh{hAPlvx $ڗ68:<rЙҙLTVȚʚԚؚ֚ "24BDtЛ ɿı h#B\hyhTi\h9h#B hTihTihh|wh|w6\ h|w\ hm\hhTi\hh\hhb%\ hqf\ h\ hv?\ h~\ hS\ hAH\: 8RprԜ֜".2d&,JZRTDJjn\.02>v趱 hN\hNhN\ hyhTi h:\ h>G\ hr\ hb=-\ h \hMphMp\ hMp6\hMphTi6\hMphMp6\ hMp\hyhTi\ hjE\ h :J\ h#B\8 2b~*f28Ay $dha$gd8 $dha$gd*{I$dh`a$gdx,$dh`a$gd@$$dh`a$gd,&$dh`a$gd*$dh`a$gd>8 $dha$gd>8 $dha$gdS?$dh`a$gde vHJڧʩdhpĬƬȬ68ܭ4nrֲdn\`bŶͶ>(,ƾƾƾ h>8\h>8h\ h>8hJeh>8hJe\hxh>8 h`hjhIhS?h`hjhjU? h`h` hjU?\ h7# \ h,e`\ h@c\ he\ hm\ h\ hs=\ hN\ hS?\5bnzƿz4vfhV\-.VVZ\$*<PT8Żh@$ h t\ h/A\h>8hY\ h>8\ hQK\ h7\ hN}\ hB\ h;A\ h9 \ hf\ hOk\ hQx\hYthYt\ hYt\ h/M\A8:2,04Hfh*.<JZ\p6txz,lz &(:`2BDNTVXZnh{jhM~hb h3h3h3hPh%hh@$h,9T*>BDT`ddj"N6(LV.0>@hHJ~ FXnp*:Lf*h$hIaeh h]h] h]h@$h/h@$5h?d h?dh?dh]hhuhM~hGCh@$J .4<>R $8<^|FPn|~  @ n p r    !!""J#N#X#Z##$B$P$$4%<%L%d%%%%%%&h}0h.8Uh>,hFehUhB,jhtX%h\Ghm%h@$h.Smisti ke i politi ke religije te krizu crkvene religije. etiri obilje~ja danaanje religije Juki predstavlja prema Stevenu Tiptonu i to ekstati ko iskustvo naspram tehni kog uma i mentaliteta, holisti ki zamialjaj, odnosno globalan i cjelovit koncept svijeta naspram ograni avajueg postupka znanstvene analize i razli itih specijalizacije, zatim primanje naspram aktivizma koji je okrenut rjeaavanju izvanjskih problema i intuitivna izvjesnost naspram pluralisti kog relativizma. Pored navedenih obilje~ja, Juki nadalje prema James Bekfordu, isti e da je sr~na to ka nove religije mjesto gdje se sveto otkriva ovjeku modernog industrijskog druatva (Juki 1991., 179). Juki je na kraju naveo obilje~ja nove religije i prema Aldo N. Terrin koji nabraja sedam obilje~ja: promaknue sree, potreba istinskog religioznog iskustva, isticanje pozitivnosti ljudskog tijela pa i u njegovoj erotskoj dimenziji, tra~enje sklada izmeu religije i znanosti, veli anje i slavljenje vlastita jastva, proairenje svijesti i ekumensko otvaranje. Nadovezujui se na navedene krize, prema Jukiu, tri su glavna obilje~ja novih religijskih pokreta: ta je religioznost izrazito nesvjetovna s obzirom na neuspjeh konzumisti ke religije; drugo: ona je izrazito nepoliti na s obzirom na neuspjeh politi ke religije; i kona no: tree: ona je izrazito necrkvena s obzirom na neuspjeh crkvene religije (Juki 1991., 180). Nakon ponovnog promialjanje o novoj religiji i novoj religioznosti, Juki isti e da nije terminoloaki primjereno rabiti naziv sekta  bilo u cilju ideoloake diskvalifikacije ili popularnog prikazivanja  za sve ono ato se danas zbiva na podru ju buenja zanimanja za sveto i tajnovito. Naime, danaanje vjerske zajednice ne vrijedi naziv sekta jer se nisu ni od koga odcijepile  ato ukazuje na to da ime sekta ne mo~e se primijeniti na suvremene religijske pokrete, osim u polemi kom tonu ato je onda zapravo ve sektaaki odnos, ali sada uspostavljen od strane kriti ara, a ne religijskih skupina. Sve ukazuje na krizu sekularizacije u kojoj je doalo do velike promjene u sadr~aju religioznog do~ivljaja koji nije viae druatveno i politi ki odreen nego misti ki i duhovno ustrojen  ato religioznost pribli~ava istini o sebi i postaje vjerna dugoj tradiciji shvaanja vlastitog bia kao sjeanje i nostalgija za Svetim (usp. J. Juki 1991., 185). Juki je vidio i propast socijalisti kog druatva u tipi noj religijskoj postavi marksisti kog druatvenog mita, ato je u poglavitoj nadle~nosti sociologijske znanosti (Juki, 1991., 207). Stoga promjene 90. tih godina proalog stoljea obilje~avaju tri gospodarska uzroka i to feudalni socijalizam, tr~iani kapitalizam i neoliberalisti ka ideologija. Pored gospodarskih uzroka k tome je pridonijela i pojava modernog graanskog druatva koje uglavnom obilje~avaju pozitivizam, racionalizam i vjera u napredak znanosti i tehniku. Racionalnost modernog druatva zavraava industrijskom i tehnoloakom revolucijom te sekularizacijom. Druatvo nije viae bo~ansko, nego druatvo odreuju slobodni ljudi koji su u svemu jednaki. Prema Jukiu naime, napredak postaje ideologijom koja je sli na obeanjima marksisti ke gnoze (usp. Juki, 1991., 217). Moderna se preoblikuje u postmodernu 70.-tih godina proalog stoljea u arhitekturi i drugim smjerovima umjetnosti. Pojavom mass-media, feministi kog pokreta a prije svega individualizma iz kojega nastaje narcisti ki mentalitet na osobnoj razini ovjek postaje kriterijem istine i ponaaanja, a na druatvenoj razini gube snagu objektivne norme druatvene institutcije. Stoga Juki isti e da sociologijski narcizam pobli~e simbolizira prijelaz od ograni enog na potpuni individualizam, doti no od autoritarnog kapitalizma na hedonisti ki i permisivni kapitalizam (Juki 1991., 221). Naime, dolazi do subjektivizacije objektivni druatvenih djelatnosti gdje umire homo politicus a nastaje homo psyhologicus. Prema Jukiu, uz marksisti ki kolektivizam i individualizam je odreena gnosti ka kategorija. Naime, sve tri klju ne teme postmoderne (individualizam, narcizam i nihilizam) prisutne su u gnosti koj religiji i tvore u stvari njenu povijesnu jezgru. Stoga je jasno, kako isti e Juki, da su: marksisti ki kolektivizam i postmoderni individualizam zapravo nastali u istom povijesnom razdoblju u gnosti koj religiji (Juki, 1991., 225). Nakon raspada kolektivisti ke religioznosti, odnosno kolektivne ideologije ili svjetovne religije socijalisti kog feudalizma i njene suprotstavljene kolektivisti ke religije sela, koju obilje~avaju religijsko zajedniatvo, hodo aaa, pu ka religioznost i masovna narodna pobo~nost, nastaje individualisti ka religioznost koja se razvija u gradovima. Sociologija religije, isti e Juki, na kraju prvog razdoblja socijalisti kog feudalizam, koji se po inje baviti empirijskim istra~ivanjima do znanstvenih radova, obrauje religioznost kao izri ito i isklju ivo kao kolektivni ovjekov in, tek se kasnije uzimajui u obzir ne samo sociologiju religije nego i psihologiju i filozofiju, naime u pluralisti kom pristupu, nasluuje do~ivljaj religije kao osobni in (usp. Juki, 1991., 227). U procesu preoblikovanja kolektivne u individualisti ku religioznost Juki govori o prodoru karizmati ke religioznosti. Naime, graanski ideolozi su vjerovali da je religiju zamijenila znanost, napredak i tehnika, potpuna sekularizacija. No, to se brzo pokazalo posve pogreanim. Upravo u potpunoj sekularizaciji nastaje potrebu za novom religioznoau koja je e odgovoriti na krizu modernog svijeta, temeljne probleme ljudskog postojanja, pomiriti razli ite kulture, o uvati prirodu od uniatenja, donijeti mir i blagostanje svim ljudima. I stoga za pojavu nove religioznosti  koja je danas lako prepoznatljiva u mnoatvu crkvenih skupina, vjerskih zajednica, novih sekti, religijskih pokreta, karizmati kih dru~bi i apokalipti kih grupa  valja prije svega tra~iti u krizi modernosti i raspadu njenih svjetovnih mitova (Juki, 1991., 229). Novu religioznost obilje~ava prije svega individualizmu, odnosno individualisti ko buenje religioznosti s naglaaenim osobnim religioznim uvstvenim iskustvom. Sociologija religije u karizmati kim zajednicama vidi glavna obilje~ja: pozornost ulozi tijela u inu molitve, otklon od racionalisti kih i doktrinarnih odrednica u vjerovanju sa sredianjom vrednotom osobnog duhovnog religioznog iskustva, neobvezatno i promjenjivo ustrojstvo, ekumenizam (ovdje se Juki referira i na nove religijske pokrete, sekte koji promi u divlji ekumenizam kojima o ito sociologija religije nije poklonila du~nu pa~nju  usp. Juki, 1991., 234). Upravo uvstvenost, tjelesnost, otklon razumskih razloga vjerovanja, sloboda pristupanja u zajedniatvo i otvoreni ekumenizam obilje~ja su i kulture postmoderne koja obilje~avaju graanskog druatva (individualizam, subjektivno iskustvo, otvorenost itd& ). Kako je naa interes prije svega usmjeren na nove religijske pokrete, nee ovdje biti rije i o crkvenim lai kim pokretima. U necrkvenim karizmati kim pokretima, sveto se manje shvaa i osjea sa stajaliate istine ili poruke, a viae s vidika osobnog iskustva i duaevnog do~ivljaja (Juki, 1991., 236). Novi religijski pokreti redovito obeavaju svoji pripadnicima da e ih osloboditi od izvanjske prisile moderne civilizacije i probuditi u njima izvornu mudrost, potisnutu radost ~ivljenja, izgubljeni mir, sreu i savraenost svijesti. Stoga osobni duhovni razvoj postaje prvi i jedini cilj svih vjernika nove religioznosti upotrebljavajui pri tome razne drevne isto nja ke tehnike koji dovode do samoshvaanja i samokontrole. Sekularizacija religioznog individualizma povezana je s postmodernisti kom temom potpune slobode. Stoga isti e Juki, suvremeni vjernici razapeti izmeu osobnog i svetog u sebi  uvijek e radije birati individualizam bez religije nego religiju bez individualizma. To se najviae o ituje u terapeutskim zajednicama koje razvijaju ljudske potencijale (Human Potential Movement), iscjeliteljske zajednice kao grupe gestalt, yoga i zen, zajednice alternativnih terapija kao i ustrojene zajednice poput Transcendentalne Meditacije i Scijentologije. Sve navedene religijske grupe jam e unutraanji mir, sreu, proairenje svijesti, osloboenje od frustracija, zdravlje duae i tijela. Nova religioznost je, prema Jukia, okrenuta isklju ivo prema sebi i stoga je ozna ena kao sakralni narcizam kojim upravo se obilje~ava drugo razdoblje religije postmoderne (Juki, 1991., 238). Egoizam je prodro duboko u podru je religioznoga i takvi se sadr~aji susreu u svim novim religijskim pokretima: Hare Kriana, Transcendentalna Mediatcija, Scijentelogiji itd& Juki isti e da su s pravo neki sociolozi primijetili da je spomenuta egzaltacija vlastitog jastva i airenje osobne svijesti zapravo povijesni ostatak od raspadnute nekadaanje etike i sakralnog smisla (usp. Juki 1991., 239). Juki je potom istaknuto sli nost izmeu novih religijskih pokreta i gnoze na primjeru novih religijskih pokreta koji su nastali iz indijskog budizma (Hare Kriana, Druatvo Vedante, Misija Bo~anske Svjetlosti, Transcendentalna Meditacija, Ananda Marga, kao i sve grupe yoge, zajednice Bhagwan Shree Rajneesha, Srediate Sric Chinomoys i skupine 3 HO), zatim koje su nastale iz mlaeg budizma kao npr. Soka Gakkai koji isti u da spasenje dolazi samo putem spoznaje pa je neznanje izvor svih ljudskih zala, nepremostiva je razlika izmeu savraenih i neukih. Takoer islamski sufizam otkriva u sebi gnosti ka u enja kao ustrajavanje na iskustvima svijesti, tra~enje kozmi kog sklada, ezoterija i sinkretizam te posebna grupa Human Potential Movement koja pripada raznim grupama terapije tijela i duae. U pluralisti kom pristupu religiji Juki se osvre i na psihologijsko promialjanje novih religijskih pokreta. Naime, ovjek postmoderne ravnoduaan, bez autoriteta i bez neprevarljivih ideoloakih sustava, ostao je sam bez oca i stoga je u svom odrastanju zapao u krizu. Tako u postmoderni susreemo osobe koje su neuta~ivo izgladnjele duhom, ispra~njene smislom i usamljene druatvenoau (Juki, 1991., 244). Ljudi u gradu psiholoaki pokuaavaju rijeaiti probleme regresijom, narcisti kom fiksacijom i difuznim identitetom ato ozna ava prijelaz od narcisti ke na nihilisti ku religioznost. Religioznost u zadnjem razdoblju narcizma nije viae do~ivljaj svetoga nego posrednik izmeu izgubljenog identiteta i prijeke potrebe za njim. Stoga Juki tvrdi da put razvoja ide od rasipanja identiteta preko uspostavljanja negativnog identiteta i posuenog identiteta - ato je samo drugo ime za religiju koja je uvijek manje vrijedna od individualizma i samo njemu slu~i  do odricanja od identiteta. Time se napokon ostvaruju svi potrebni uvjeti za pojavu nihilizma u novoj religioznosti (Juki, 1991., 244). Prema sociolozima u sakralnoj shizofreniji ljudi slobodno odabiru dijelove svoga vjerovanja iz podru ja dogmatike i etike ato uzrokuje fragmentaciju vjerovanja. Suvremeni vjernici mijeaaju religijske sadr~aje npr. Biblije i Kurana, ideje zena i budizma, u enje alkemi ara i vjeatine yoge. Tako pojedinci nekoliko mjeseci su kraani, neko razdoblje pribrajaju se meu u enika Kriane, itd.. Juki stoga zaklju uje: iz svega proizlazi da je ovjek postmoderne zapravo vrlo religiozan, ali je njegova religioznost bez identiteta. To je vjerovanje zaista iskreno, iako uspostavljeno slobodnim odabirom sakralnih tema i ponuda, u stilu la carte, odnosno onako kako se nekome pojedina no svidi i prohtije. Religija se redovito prihvaa o isklju ivo osobnom ukusu i naklonostima, poticana prevrtljivoau, bez reda, suvislosti i smislenosti (Juki, 1991., 245). U oblikovanju i razvoju ovjekova religioznog identiteta u individualisti kom, narcisti kom i nihilisti kom obliku spektakularno sudjeluju sredstva druatvene komunikacije te, prema Jukia, na njegov razvoj utjecao je i teoloaki zahtjev potpune neovisnosti i bezgrani ne slobode greana ovjeka. (usp. Juki 1991., 246). Nakon propasti ideologije individualizma, nacrizma, nihilizma postmoderne, nastala je nova ideologija koja se uobli ava u pojavi New Agea. Taj pokret je teako odrediti jer obuhvaa duhovnu zbiljnost razli ite ideje i razli ita u enja. Nastajanje New Agea poziva se na daleke korijene isto nja ke drevne religije kao taoziam, alkemija, gnosticizam, ezoterizam, okultizam i ~idovska kabala, tome treba pridodati i najrazli itija u enja misti ara Eckharte, renesansnog humanistu Pico Della Mirandolu, teologa i metafizi ara J. Bhma, vidovnjaka W. Svedenborga. Taj se pokret zatim poziva na bli~e podrijetlo na evropsku ezoterijsku tradiciju proalog stoljea. Obi no se navodi obnovitelj spiritisti kog pokreta A. Kadrec u pojmu channellinga, zatim je tu predstavnik okultizma E. Lvy prema kojemu bolesti tijela dolaze od bolesti duae, zatim knjiga Doba Vodenjaka (1926) u kojoj se predvia preoblikovanje druatvenih ustanova, ukidanje dr~avnih granica, nu~nost meusobne komunikacije, uspostava planetarne svijesti i uspostava jedne svjetske vlade  ato se podudara s danaanjim New Ageom. U srediatu, New Agea, nastavlja Juki, nalazi se pokuaaj produbljivanja i proairivanja svijesti kao jedinog puta spasenje ljudske vrste. Za New Age revolucija je uvijek unutraanja, duaevna, duhovna i moralna, a ne izvanjska druatvena, politi ka, gospodarska ili oru~ana. New Age je u prvom razdoblju isticao nauk ezoterizma, spiritualnost, humanisti ku psihologiju, nove terapije i holisti ki pristup zdravlju, dok se u novije vrijeme isti e ja anje druatvene i politi ke svijesti. Zato su ideolozi New Agea skloni prihvatiti i neduhovne druatvene pokrete kao ato su primjerice ekoloaki, feministi ki i borbeni mirotvorni. Drugim rije ima Novo doba ulazi u svoj zavrani pokuaaj sinkretisti kom i eklekti kog stvaranja ideologije ato savraeno odgovara stanju treega nihilisti kog razdoblja postmoderne (Juki, 1991., 248-251). Ukratko obilje~ja New Agea su holisti ko koje razumijeva stvari povezene meusobno, pa skupa ine jedno veliko Sve i ekoloako prema kojemu je Zemlja ~iva zbiljnost, razumna i osjetljiva na ovjekovu pa~ljivost ali i na nepravedan odnos prema njoj, zatim andragogi ko u kojemu se obistinjuje jedinstvo ~enskosti i muakosti u svakom biu i na kraju misti ko u kojem se tra~i prisutnost svetoga u svakoj stvari te planetarno prema kojemu je svaka osoba ukorijenjena u svojoj mjesnoj kulturi i pozvana je da se otvori planetarnim dimenzijama svoga pripadanja golemom tijelu ovje anstva. Sva ta obilje~ja su zapravo obilje~ja gnosti kog u enja. Najo itije je to u posudbi gnoze u sredianjem zna enju ljudske svijesti za osobni i kozmi ki ~ivot. Zadnji temelj bitka jest svijest iju iskru ovjek dobiva roenjem koja ga povezuje s bo~anskim koji se naziva Sve. Stoga je potrebno u nama probuditi ponovno tu iskru budui da su iskustveno i druatveno sve u inili kako bi ta iskra bila zanemarena. Odatle potreba New Age da u zalutalom ovjeku probudi iskru kako bi ga ponovno prisjedinili kozmi kom jedinstvu, odnosno bo~anskoj Energiji. Juki u zaklju ku se osobno odreuje prema New Ageu te isti e da je potrebno upozoriti na to da sve moderne ideologije  socijalisti ki feudalizam, neoliberalizam, postmoderna i nova religioznost  meusobno povezuje njihovo zajedni ko gnosti ko stajaliate. & .. U svakom slu aju, za istinski religioznog ovjeka, koji vjeruje u transcendentno, nije prihvatljiva ni tvrdnja o mogunosti uspostave tehnoloaki savraenog svijeta, ali niti ona o mogunosti ostvarenja savraenog stanja svijesti (Juki, 1991., 256). Pokret New Age kao uostalom i pojavu nove religioznosti, Juki, promatra kroz kraansku poruku i nadu. Ve se Adam pokuaao sam spasiti spoznajom dobra i zla, jer je bio ohol i ~elio postati kao bog. I uvijek postoji napast da se ovjek u povijesti okrene prema ovjekoboatvu  eritis sicut dii (bit ete kao bogovi)  a ne bogo ovjeatvu. Stoga, ponovno isti e Juki, da nije redukcionizam svoenje na gnozu svih zbivanja u podru ju moderne ideologije  od socijalisti kog feudalizma do postmoderne, nove religioznosti i New Agea. Jer upravo, isti e Juki kao i teolozi, da je gnoza zapravo jedina religija koju ljudski rod mo~e ~ivjeti kad je odale en od Boga. U tom smislu prihvaanje gnoze nije izbor nego stanje, u kojemu se svaki izbor tek mo~e zapo eti (Juki, 1991., 257). Kratko se mo~e kazati da socioloaki gledano nove religije su pasivno protivljenje modernom druatvu, opresivnom karakteru znanosti, potroaa koj patologiji i stoga je ishodiate nove religioznosti zapravo u prostoru svjetovnog. Nova religioznost odnosi se na sve oblike i sadr~aje religijskog koji su nastali u razdoblju pune sekularizacije i u vezi su s njom, pa u neku ruku anticipiraju iskaze svetoga u vremenu koje nadolazi. U novoj religioznosti viae se isti e promjena u do~ivljavanju svetoga  od crkvenih do svjetovnih prostora  nego ato se masovno obavlja strukturiranje novih vjerskih pokreta i ideja. Naime, novi religijski pokreti u psiho-sociologijskom pristupu zadovoljavaju religijske potrebe, nude sigurnost rubnim, ovisnicima te pomo i utjeha u njihovoj druatvenoj reintegraciji. U fenomenologijskom pristupu novi religijski pokreti pak isti u tra~enje, ~udnju svjetovnog ovjeka za svetim. Kao ato je istaknuto izvor nove religioznosti jest suvremeni prostor potpune svjetovnosti druatva i ~ivota te je religioznost novih religijskih pokreta izrazito nesvjetovna, nepoliti na i necrkvena. Nakon krize moderne i propasti njenih sekularizacijskih mitova znanosti, napretka i tehnike, nova religioznost nastaje u postmodernom individualizmu i pluralizmu. Sveto pojmovno odreuje sinkretizam modernih religijskih pokreta i sekti kao i razli ite oblike svjetovne religije. Novi religijski pokreti i sveto Ne ulazei u raspravu o svetome, ovdje e se samo kratko istaknuti da Juki isti e da je u evolucionisti kom pristupu prema svetomu, sveto se razumije kao prvi i osnovni oblik u razvoju religije uope, naime sveto ozna ava najstariji i najprimitivniji oblik religioznosti u razvoju ljudskog vjerovanja. Zatim u sociologijskom pristupu prema svetomu, pak druatvo je prvotna i izvorna zbilja koju odreuje kolektivna svijest, a najbitnija snaga druatvene kohezije i druatvene integracije je sveto. I na kraju u fenomenologijskom pristupu prema svetomu ne zanima socioloako tuma enje nego razumijevanje svetoga kao osnovne religijske ideje i moi na po etku, religijskog subjekta i zajednice. Stoga je za socioloako razumijevanje svetoga potrebno imati na umu dvije opre ne religiologije: sociologijsku i fenomenologijsku. Sociologijska religiologija nastala je iz idealisti kog razdoblja svoje proalosti u kojoj su bili evolucionizam, pozitivizam i redukcionizam. Fenomenologijska pak religiologija s druga strane ne oslanja se na filozofska promialjanja nego je svedena na povijest religija i suvremena je religiologija usmjerena na iskustva svetoga, na povijest i neposrednosti ~ivljenja tog fenomena. Sveto se rasprailo posvuda i nalazi se prije svega u brojnim novim sakralnim pokretima i u svjetovnim religijama. ini se dapa e korisnim i pogodnim da se baa ta dva nova oblika religioznosti nazovu svetim, dok bi za crkvenu vjeru ostao stari naziv religija. Zato bi sveto bilo vezano uz slobodnu religioznost novih religijskih pokreta, sekti i svjetovnih zamjena, a religija uz kraanstvo, crkvene ustanove svih vrsta i velike povijesne monoteizme (Jukia, 1997., 59. Religijski revival prema tome ne ozna avaju samo religije nego i novi religijski pokreti koje sociolozi viae povezuju uz sveto nego uz religiju. Takva nova religioznost je ezoteri no-okultna u ijem se srediatu nalazi iskustvo a ne vjerovanje u sveto. Nakon religiologije iskustva do~ivljava se osobno duhovna obnova pomou razli itih meditacija i askeza. Juki stoga isti e da je sva religioznost postmoderne u znaku svetoga i na isti na in religioznost nekraanskih tradicija od egipatskog ozirizma, gnosticizma, okultizma, alkemije i moderne religije preko teozogonije, parapsihologije pa sve do New Agea. To nadalje zna i da se sveto ne zadr~ava samo u podru ju sakralnoga nego se premjeata i u svjetovno podru ju gdje nastaje svjetovna religija faaizma, nacionalsocijalizma i komunizma. Pa i danaanja sredstva druatvene komunikacije koja su sekularizirala druatva, danas ga prema religijskom matrici sakraliziraju. Mass-media i aport su na neki na in religija industrijskih i gradskih masa. Sveto se upotrebljava u slu ajevima gdje postoje religijski sadr~aji, ali joa nema religije. Sveto u modernoj religiologiji postaje sve viae Neato i Netko, a sve manje religiozno obilje~je Ne ega i Nekoga, udaljava se od crkvenog odreivanja svojim razli itim sadr~ajima i postaje najprimjerenijim terminom za razumijevanje sinkretizma modernih religijskih pokreta, sekti i svjetovne religije (J. Juki, 1997., 65). Ezoteri no-okultna religioznost ima svoje izvoriate u igri i zabavi, a druatveno je odreena postmodernom i njenim obilje~jima pluralizma i individualizma. U individualizmu se isti e do~ivljaj svetoga pomou kojega pojedinac stvara sveto, a u pluralizmu sve religije imaju jednaka graanska prava i sve su ponuene na izbor. Prijelaz od novih religijskih pokreta na novu duhovnost, isti e Juki, istodobno je i prijelaz od religije moderne na religije postmoderne koje ide prema New Age i ezoteri no-okultnoj kulturi sakralnog individualizma (J. Juki 1997., 335). U postmoderni se stvara novo ozra je za nastajanje novih kultova. Stoga u ezoterizmu i okultizmu, kao posljedice modernog individualizma i pluralizma, nema zajedniatva, ustroja, obreda i teorijskog sustava i religija prelazi u religioznost. Novi religijski pokreti i nova religija i nova religioznost Prof. Mardeai, oprezno predstavlja pojavak nove religije i nove religioznosti i isti e da bi bilo zaista preuzetno tvrditi da ve sve znamo o zanimljivoj suvremenoj druatvenoj pojavi koju u nedostatku bolje izraza obi avamo nazivati novom religijom ili novom religioznoau. Joa manje smo je u stanju iscrpno i to no znanstveno odrediti u svim njezinim brojnim sastavnicama. Zato je valja uvjetno opisati kao neko po etno razdoblje i prvo sazrijevanje ne ega ato e se tek kasnije posve odrediti i oblikovati (Mardeai, 2007., 429). Novu religiju i religioznost izgrauju protestantske sekte koje su pre~ivjele modernu i sekularizaciju, zatim novi religijski pokreti sa svojim sinkretizmom, ideje New Agea i nove religije u koje se ubrajaju brojne zajednice i skupine kraana koji odstupaju od slu~benog nauka i obreda teoloakih standarda i crkvenih propisa. Prof. Mardeai potom pojmovno razlikuje nove religije i novu religioznost gdje prvi termin pripada sociologiji religije a drugi pak psihologiji religije. Kako je rije  u najveoj mjeri o uvstvenom iskustvu i psihi kom sadr~aju a u manjoj mjeri o jedna primjetnom organizacijskom ustroju ili izgradnji zajedniatva, primjerenije bi bilo rabiti termin nova religioznost. Unato  tome, a i zbog mogue nepreciznosti, odlu ili smo rabiti podjednako oba pojma, to prije ato je cijela rasprava o novoj religiji danas nepovratno uala u podru je socioloake znanosti, dok je psihologijska znanost tek sporadi no zahvaa i odreuje (Mardeai, 2007., 430). Povijesni i druatveni izvor i okvir nastanka nove religije svakako je sekularizacija, naime sekularizacija religije i religiolizacija sekularnoga. U socioloakom promialjanju je va~no istaknuti da nova religija ne ~ivi u druatvenosti i javnosti nego se posve smjestila u ovjekovu intimnost, osobnost i jedinstveni numinozni do~ivljaj svetoga ili se pak ostvaruje u zajedniatvu malih skupina i udruga (usp. Mardeai, 2007., 437). Nove religije svoje djelovanje nastoje usmjeriti prema druatvenoj sredini ato se o ituje u tome ato je nova religija usko povezana s psiho-tr~iatem kao korist i iskustvo, s ekologijom i feministi kim pokretom koje su zapravo moderne druatvene teme. Nova religija ostvaruje svoje ciljeve u podru ju politike i druatva kao na primjer New Age koji je u po etku isticao u enje ezoterizma, spiritualnost, humanisti ku psihologiju, nove terapije i holisti ki pristup zdravlju, danas pak u njegovom u enju prevladava potreba osna~ivanja druatvene i politi ke svijesti ato je vidljivo u njihovim ekoloakim, feministi kim i mirotvornim pokretima. Zbog svega navedenoga, novoj religiji nisu sklone svjetovne vlasti koje nastoje zabraniti njihovo djelovanje. Stoga prof. Mardeai isti e kako je opravdana njegova teza kako je nemogue da sveto ostane na dru~i rok 'zaklju ano' u osobni i duaevni prostor ovjekove unutraanjosti (Mardeai, 2007., 442). Stoga nova religija svoje druatveno djelovanje pokazuje kao alternativno teorijskoj i primijenjenoj znanosti, kao alternativa druatvu i kao alternativa Crkvi (usp. Mardeai 2007., 444). U suvremenom druatvu znanstveno se razrauju sakralne ideje ezoteri ne i sinkretisti ke potkulture te nauk New Age kao i znanstvenu sliku svijeta novih religijskih pokreta kao Meunarodno druatvo za svijest Kriane, Scijentoloaka crkva ili Transcendentalna meditacija. Sociologa ne zanima ispravnost takvih pristupa, nego ga zanima zapravo utje u li navedeni pokreti na ljudsko ponaaanje i razumijevanje lanova druatvene zajednice. Prof. Mardeai navodi upravo kako nova religija ili nova znanost utje u na druatveni ~ivot na primjer alternativne medicine i njene prakti ne primjene od New Agea preko novih religijskih pokreta do karizmati kih zajednica u raznim kraanskim crkvama. Rije  je naime o praxis nove religije, a s praxisom ve je sociologija. (usp. Mardeai 2008., 453). Naprijed je istaknuto da su nove religije alternative druatvu meu koje prof. Mardeai ubraja pripadnike New Age i pripadnike novih religijskih pokreta. New Age, premda je privatna i individualisti ka religija, njeni su u inci nedvojbeno druatveni kao ato su odgoj u akolama, zauzetost za ekologiju i sli no. Novi religijski pokreti pokazuju veu druatvenu zauzetost ato je posljedica njihove vee i vrae ustrojenosti i ti su pokreti ~ive vjerni ke zajednice, dok je New Age posebno duhovno stanje i novo fluidno religiozno ozra je, ato u socioloakom smislu nije isti fenomen. Naime, religijski pokreti, kao npr. Crkva Ujedinjenja iz moderne koju je utemeljio Sun Myung Moon, najavljuju epohalne promjene u svijetu ato je obilje~je moderne, dok je za postmodernu tipi no revolucija duhovnog ~ivota (Mardeai, 2007., 472). Japanski religijski pokret Soka Gakkai iz postmoderne, kao alternativno druatvo, nau ava da je potrebno promijeni svijet iznutra zauzimanjem za mir u svijetu, druatvenom solidarnoau, obranom ljudskih prava. Na taj na in za pripadnika Soka Gakkai biti religiozan zapravo zna i biti djelatan u druatvu. Sli no se druatveno zauzima i religijski pokreti Ananda Marga ili Put sree, Transcendentalna meditacija, Meunarodno druatvo za svijest Kriane. Sljedea skupina novih religijskih pokreta pripada pokretima koji propovijedaju apokalipti ki kraj svijeta. U te grupe potrebo je ubrojiti kolektivne masakre koji su se dogodili u Guyani, ameri kom gradu Waco, `vicarskoj i Japanu. Rije  je pobli~e o skupini Hram Naroda Jim Jonesa, Sljedbenicima Davida s elnikom D. Korechom, sudionika Reda Sun anog Hrama Josepha Di Mambroa i neobudisti koj sekti Aum Shinrikyo ili Vrhovna istina voe Asahara Shoko. Nova religija nije uala u sukob s Crkvom nego je mimo nje djelovala i postajala prisutna u javnosti. ak ato viae u novim religijama se savjetuje da se njeni pripadnici ili podupiratelji ne odri u djedovske vjere. Stoga prof. Mardeai isti e da pisati o novoj religiji je zahtjevan i te~ak zadatak, posebice za sociologa koji ~eli znanstveno provjeriti dvojbe, a nedostaje mu aira i opetovana iskustvena potvrda u druatvu (Mardeai 2007., 487). Suvremena svjetovna javnost je uzbuena i nepovjerljiva prema novim sakralnim pokretima o kojima sredstva druatvene komunikacije govore samo senzacionalno. Posebno je nepovoljnija situacija za sociologa u postkomunisti kim zemljama jer, citirajui E. Barker, nova religija dolazi u nerazvijenim oblicima i s ulaznicom trgova kog potkupljivanja na tr~iatu ideja s jedne strane a s druge pak strane zapreka njenom airenju nije druga religija nego tradicija i nacionalnu istovjetnost (usp. Mardeai 2007., 487). U razmialjanju o novoj religiji i novim religijskim pokretima Mardeai je najviae pozornosti posvetio i iscrpno obradio reinkarnaciju (Mardeai 2007., 489-560) i ekologiju u novoj duhovnosti (Mardeai 2007., 561-607). Ukratko se mo~e istaknuti kako je nova religija, u koju se ubrajaju i novi religijski pokreti u postmodernitetu, alternativa znanosti, druatvu i Crkvi. U njoj je posebno istaknuta zauzetost za ekologiju, mir u svijetu te posebno se tematizira reinkarnacija, ezoterizma i teozofizma, nova religioznost i New Age. Za socioloako promialjanje va~nost je da nova religija ne ~ivi u druatvenosti i javnosti nego se posve smjestila u ovjekovu intimnost, osobnost i jedinstveni numinozni do~ivljaj svetoga i ostvaruje se u zajedniatvu malih skupina i udruga. Zaklju ak Prof. Mardeai predstavlja nove religijske pokrete u kontekstu prevladavajuih mialjenja o suvremenom druatvu u socioloakom kontekstu, naime, sa stajaliata sociologije i sociologije religije. Terminoloaki za religijske pokrete u razli itim druatvenim razdobljima upotrebljava pojmove kao sekte, nove sekte, novi religijski pokreti, sveto, nova religioznost i/ili nova religija. Kao sociolog vidi uzroke nastajanja novih religijskih pokreta utemeljenima u druatvenim procesima od industrijalizacije, urbanizacije, moderne, sekularizacije do postmoderne. Pluralisti ki pristupa novim religijskim pokretima s posebnim naglaskom na fenomenologijski pristup. Pored druatvenog utemeljenja, prof. Mardeai nalazi prije svega antropoloaku opravdanost pojavka novih religijskih pokreta iji se izvor nalazi u trajnoj ovjekovoj ~elji za sakralnim, za svetim. Literatura: Juki, Jakov (1971) Religija u industrijskom druatvu, Crkva u svijetu, Split. Juki, Jakov (1991), Budunost religije. Sveto u vremenu svjetovnosti, Matica hrvatska, Split. Juki, Jakov (19917), Lice i maske svetoga. Ogledi iz druatvene religiologije, Kraanska sadaanjost, Zagreb. Mardeai, }eljko (2007), Rascjep u svetome, Kraanska sadaanjost, Zagreb. Nova prisutnost. asopis za intelektualna i duhovna pitanja, IV (2006) 2. Nova prisutnost. asopis za intelektualna i duhovna pitanja, IV (2007) & & & .. Vine Mihaljevi PAGE  PAGE 22 &&&&(d(n(t(|((((***+++++//000082X2f222233Z4b4v4x4444444"5&5555566 686>666666&7*7j78*888F9H9P9^99999::,:.:f:h:j:~:hH h$h(Kh <h2hx,h1#mh*{Ihih.8h@$h>,R~:j;~;;;;;;;d=p=>>v>>>>>>>>>?2?H???????@@@@AAAAJBZB\BpBrBBBBBBCC&C6C8CBCDCFCjCCCCCCCCCCCDDDDDDGGHHHHHhg!&hkhv')hw3h8hGhhOIhS hLMhlhH h@$PAHNU"edktzJ}ڐ$@$a$gdlo $dha$gdlo$dh`a$gdd$dh`a$gdM$dh`a$gd|$dh`a$gd7$dh`a$gd!:5$dh`a$gd$dh`a$gdHH>JpJrJJJJJJK K`MbMnNNNN OOOOOOfPhPPPPPQQQRTSzSSSTTTTTT|U~UUV&V|VWWWW\\L_N_n________F`J`v`z```aabbddde"efeeeeehyhhhhcDh`h.{h@$hh@$6Uegggghziijjj`kbkdkkkknnno2o6oHoLo^obovozo|ooppppq*q6q@qstt$t4t8t:t>tLtPthtjtu$u{@{{{|$|D|||||}"}<}J}L}hRShehQ6{h|hM3h hMhohThhp^h!:5hyh@$OL}\~^~~~~~~~D68:<n΁܁hjlñچ܆&<HZl|$&,.2Bd48D\v0>FZ\`bvx|~̏h{h|xh8Gh-ohhFh7hMh6h8h\h/hJhR^hWUhdh8GhHelh@$h|x<,.4F\vT,4:ʧЧtx(*,.کܩHXZ\^<@BDt¯Ŀ̿ĿĿĿhkh|h"^h"^hLz5 h]5 h, 5 hI*d\ h\\ hlo\hHhpPv\hHhG\ hH5\ hv5\hHhv\ hH\hHh[\hHh?\;Z\^zFHjdfz|  $dha$gdrdhgd=O $dha$gd=O$dh`a$gd@H$dh`a$gdff$dh`a$gd- $dha$gd5 $dha$gdmagdM¯ư³p8vz|"24tvz248JDHZ^Ftv&սչh Rh- hohBW he h, 5h, h, 5h, h"^hhi_h\4hv Xh@Nhrhhh>h hEhKhM#Dhmah ghKhchcG8&TVprxz@<@JdfxfhjpP68HJʶʬŧʢʢ h ;\ hI\ hWr(\ hA\ hX\ h@N\ h\ hT\ hI*d\ h- \ h!L\h!Lh!L\h!LhR h, h R5h- h, hohVXkh>>2<hj:`dXp $,6\&24vHJLTXZ|z8:v\n0246<>½׸Ҹҽ hR \ h#o\hffh3\h@Nh3\ hff\ h3\ hQ\ h&\ h!L\ hL"\ h ;\ h>x\ hI\HNPLPHJZ\,8:hj "06@FJPr`bŽŸŸųųųųhBhB\hBh5\hh55\ho h5\ hB\ h@H\h@Hh@H\h@Hh5\ h@Hh@Hh5h%h3S h@Hh<h#oh<h@Hhx9h!LhR \9bdfxz|~HPl   " & ( * . D F H J r      4 p r ¾ºں hzu6\ hzu\ h \ h0A\hh)\hh)6\hzuhh)h\rhR^ hr\hsqhr\ hsqhrhrhI*dhsqh55hsqhsq5 h r25\ h55\6 " $ & ( * , . 0 H J      F H J j |  &`#$gd $dha$gdI*d $dha$gd $dh^`a$gdzu $dha$gd=O $dha$gdrr          6    H J L T V h j l x z |          ɿhr0JmHnHuhr hr0Jjhr0JUhI*dhQy5\ h;y!5\hhQy5\ hQy5\hDh h h 6h) h6\ h\hh)6\ hzu\!| ~        $dha$gdI*d &`#$gdh]hgd901hP:p. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisa8 @8 Podno~je  p#2)@2 Broj stranice!0 ,0:;78[\N oC !)/>7:m@n@@@GNVVY [bfiov|Q jМ)å)*+KLM['PQ[\q*t0(000x00x000x00x0000x000x0x000 0 0x0(0x0x0x0x0@0x0@0x0P0x0X0x0`0`0x0p0x000x000x00x000x0000x00000x000x0x0x0x00x00000x00x0x00x0x000x000000000@0@0\~00@0@0\~00y0]0/NVY^~00@0@0@0@0@00y } "h,?@XLf.nP v8&~:HeL}¯&br  {~    ^3 A |  |  } !!"+AIWb") PY)49 C  A M Z a  [`\ajstKW)3<>DEOQXdj2C38fo+MZ##"$'$*%/%&&&'3(8())))!,&, --.. /%///T0\0 1%133r3w3e5o577H8T89999r9w999::z::::::<<= == >>&>[>n>>>>>>>??8?H?f?w?z????@@AAPBUBeBjB!C%CCCDDDDFFGGGGDHIHMHRHHHJ!J?KDKWK\KSZ\`cfǖՖw} Ƙǘʘ̘ј(.FJKQ[b˚ҚӚؚٚCILWyW\DHnsҤޤ8> HL@F˧ϧԧ̨Ш#('*/X\@LYd߯q}ޱT_´Ŵ˴̴ѴҴմAFյڵ_dP]$1:?do15_lnrsx(5GL +~&.#2CKRZ y9F!)ilmrsw-37Blrsx 189;<CFT[^_hrz9AJP6> 7AbjxCJqv+29;68Z\M N noB C !!))//=7>7::l@n@@@GGNNVVUYVY [ [bbffiioovv||PR ijϜМ()¥å(+JMZ\&(OQZ\pq)*st8\OBeBSZSaaʡį+LCZQ[)kJj T7+0E!(  8:06NZFq\ @n?p#t `[!'֒-'.:).B4}U3VN7$13R0os4L@ 7B<U 8TErIK<$6BC>&l.aN4,8W".Xe̓yYζ|"'MYx#\oP]HĶ?^n@mbԆ5'huXhhEh @ J@ykRY5n[zqrqx_waB-owHw80Ixyyz5~do ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  PP^P`OJQJo(  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  dd^d`OJQJo("  4 4 ^4 `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  tt^t`OJQJo("  DD^D`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo(" ^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  PP^P`OJQJo(  ^`OJQJo(" | ^`OJQJo( | pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo(  @ @ ^@ `OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  ^`OJQJo(  PP^P`OJQJo(  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo(  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo(  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo(" )x#\ ?p#yY_w-'IK<P]+07$13qB-ow8WU 8.X`[!'Ix. 7Fq\.aNBC 8( os4}U35nhhEhyyz"'MY 5~k'h@ykHw@mbzq?^N).))h/RX&2 lFrx8V84kTtj T.ڵ&ݰeSXsl`Pꄦ|$dv2^Xh Xr^4GOXval(bw|LҀ؃[)Nd yt]/} F/Sn\|H{B?(?`1\HF0<LNbGn .r~w0r|vrxd{ܴB F윳(%vSP@xpNN* :.89nr[L86fՐDDdB{`<~jxγ4*Y^p6T$Ҁ6J|~fO ((. BZn!^Nh/<^ ՠ\<rK" VRt_> Rq}:1nJHeȂLD ~|~ Rː <8b"ZԥD-^ΈDC@"]2H܈Z>^D6؂|;BJh(o {Dv 4J86Mj)fGrP !VmLhxld|6PNڇTf2^ Adcq0,fjNLҴDRL8>ܞ8ԚHd0>nh#?(º0pDiE}j&HZ,xb_$j_7" 34`DfE PIP~`$09bDx+Z@w0Bb@46 0#LNv{ dop2pouuj.݆]6x$8:ꯄx'n:ζ[#Z^Oh4Fr~6 >Se>uEr4ur4uYZ~1'oHIL-)l|xpW`0n[&%1w;hlN)^O}&6^ 8H 6 &%1x) Se<+ gIM/;hN/O#k0 h1%qzL>i ]>oIO?zux~k@WOXA~1'jQBzux){BWpgvC /GxrHs HQ)}HiIpKzoIk0??IIY]WId3`4JK}KQ)nYT$U{UrVwVV.:WYk $ X5[IY EYi ]DY5[XwZ9BZzuxE[l|xpK[}Yp45[}HXi[zux<c\yj8&G|z\5[\/`;h k``=y|xQ;aoIL aQ)ebwVV27bYk hb)pkL)JWc,i_;A[bg<A`57# z0 H@  W R , .) d 9FxUXr@HrSs=HxXd\ bp>GuO[{Qn:0Af4n|!$GIeBW ;y!L"@$b%tX%m%&g!&,& '!7'='Wr(v')d*+t+x,b=-/w/y'0}02 r23M3N4; 5!:5)7.8#f8,9x9^;:; ;_;k;<>>~>}A?jU?zR@MEAEFA!MAyA5BuBM#D ErFG8G\GI2-IOI*{I :J(K!L/MN@N#OFOZYO|PQAQ R3SRST UWUOV Wv XkZXO1Y}Y(rZ ^[h^[g[|]"^R^p^,e`mabfbc?dI*deFeJeIaereff g0tghAhTiB,jSjUjOk;SkVXkVlUlHel1#mZmHnlo-omofJpMpRp!Gr!#sYt t t)tzupPvegvswv|w|xxyLzrzszQ6{"~{:|/v|M~i~$w~T)kod7 <AHsqie/rg>xQyIzoE MqLQx N/- QK|y397jE.BK9 Go'qfy%$ 4Mv .Cv?E#kkx7d=#o pF\fhr0w3=]3cMb S?w~o @c )1 aecH]R]n!r2#B[if{H JU>56-w]lO*\4uwTmR]GbL {|2cD Jk =O[3%3Lh6\ Gj.{`6uM)IGQg/A]?U]Vi{ja!z3BR >8GCFeyoS 2D\r%mE8Q3~3Pe(h*cG?@DGIJKNTUVWXZ[\]^_acghkloqtvw   "$(*,.2@PRVX\^`bdfjlnpvx|l@@ UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial?5 :Courier New;Wingdings"qԻ&zņ2F#Ty#Ty!r4ZZ 3QH)?uVine MihaljevicVine Mihaljevic)                           ! " # $ % & ' (  Oh+'0  8 D P \hpxssVine MihaljevicineineNormalhVine Mihaljevic416Microsoft Word 10.0@tŎ@p)T@gK0@g#T ՜.+,0 hp   Ivo PilarovyZ  Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}Root Entry F hData 1Table!WordDocument;0SummaryInformation(~DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q