Pregled bibliografske jedinice broj: 367443
Semantička raščlamba hrvatskoga crkvenoslavenskoga leksika koji izriče osjećajnost
Semantička raščlamba hrvatskoga crkvenoslavenskoga leksika koji izriče osjećajnost, 2008., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 367443 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Semantička raščlamba hrvatskoga crkvenoslavenskoga leksika koji izriče osjećajnost
(Semantic analysis of Croatian Church Slavonic lexis expressing sensitiveness)
Autori
Lučić, Vida
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
07.07
Godina
2008
Stranica
329
Mentor
Jelaska, Zrinka
Ključne riječi
crkvenoslavenski prijevod; čuvstva; razjašnjenja; hrvatski crkvenoslavenski; paradigma; svjetonazor; Toma Akvinski; onomasiološki pristup; leksička kategorizacija; uvriježenost
(Croatian Church Slavonic; world-view; paradigm; emotions; passions; Thomas Aquinas; onomasiological approach; Churh Slavonic translation; lexical kategorization; entrenchment; explications)
Sažetak
U uvodnome se dijelu iznose glavni podaci o svojstvima hrvatskoga crkvenoslavenskoga kao predmeta kognitivističkoga semantičkoga istraživanja. Istaknuta se sljedeća njegova svojstva: nije organski idiom niti je ikome materinji, već oko 450 godina nije u aktivnoj uporabi, normiran je na prvenstveno na tekstološkoj (ne jezičnoj) osnovi, većina tekstova pisanih tih idiomom potječe iz rukopisne tradicije i prijevodne je naravi (prevedeni su s grčkoga ili latinskoga). S obzirom da je istraživanje predstavljeno ovom radnjom provedena na korpusu koji je izlučen iz korpusa za izradu Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije navedeni je korpus vrednovan po odabranome nizu kriterija i parametara. Korpus je za izradu Rječnika ocijenjen vrlo dobrom osnovom za istraživanje značenja. Okosnicu teorijskoga dijela radnje čini pet pojmova: svjetonazor, paradigma, znak, koncept i univerzalija. Najprije je obrađen pojam svjetonazora. Posebna je pozornost usmjerena na odnos svjetonazora i jezika kako su ih predstavili J. G. Herder i W. von Humboldt, jer je riječ o pretečama tezâ o povezanosti svjetonazora (ili kulture) i jezičnih činjenica među kojima je najpoznatija tzv. Sapir-Whorfova hipoteza. Pomoću pojma paradigme kako ga je odredio T. Kuhn iznesena je razlika između pojmova i paradigmi (a) emocija, (b) čuvstava i afekta, (c) osjećaja. Pokazano je da pojam osjećaja najbliži apsolutnoj univerzaliji, dok su pojmovi i paradigma emocija odnosno čuvstava i afekta svjetonazorski uvjetovani. Suvremenome je zapadnjačkome svjetonazoru svojstven pojam emocije s pripadajućom paradigmom, dok je glagoljašu koji se služio hrvatskim crkvenoslavenskim svojstveniji pojmovi čuvstava i afekta čiju je konceptualnu paradigmu najbolje prikazao Toma Akvinski (ST 1a.2ae.22-48) Povijesni je pregled zapadnjačkih semantičkih teorija ustrojen oko pojmova znaka koncepta i univerzalija i to tako da je najveća pozornost usmjerena na teorije koje znak drže tročimbeničkim entitetom među kojima je jedan čimbenik konceptualan, te koje ističu univerzalnost u jeziku. U okviru ovoga istraživanja univerzalnost u jeziku ima naglašeno mjesto zbog potrebe pronalaženja razine na kojoj se značenje može promatrati što neutralnije, pod što manjim utjecajem svjetonazora svojstvenoga prosječnome suvremenome zapadnjaku s obzirom da je riječ o srednjovjekovnome korpusu koji je svjetonazorski bitno određeniji krščanstvom nego što je slučaj sa suvremenim zapadnjačkim svjetonazorom. Na osnovi navedenoga pregleda zaključeno je da se metodologija istraživanja može zasnivati na kognitivističkoj semantici. Posebni su naglasci stavljeni na radove D. Geeraertsa posvećene onomasiološkome pristupu značenjskoga istraživanja i radove s područja hipoteze o prirodnome semantičkome metajeziku A. Wierzbicke i D. Goddarda. Pregled primjera kognitivističkih raščlambi leksika osjećajnosti pokazuje vrijednost paradigme osjećaja koja izraz nalazi u Wierzbickinome (univerzalnome) semantičkome primitivu OSJEĆATI. Time je podržana pretpostavka da bi Wierzbickin prirodni semantički metajezik mogao poslužiti kao tertium comparationes za usporedbu različitih paradigmi, a onda i pojedinih koncepata te leksičkih kategorija povezanih s paradigmom čuvstava. Među provedenim su raščlambama provedene raščlamba prijevodnih obrazaca ; leksikološka raščlamba (opća i po vrstama riječi) ; raščlamba sinonimijskih i antonimijskih odnosa ; raščlamba izricanja uzroka, posljedica i očitovanja ; sintaktička raščlamba po vrstama riječi. Na kraju su izrečena razjašnjenja vezana za pojedine onomasiološka polja i to po najuvriježenijim značenjskim kategorijama. Obrađeni podaci pokazuju da je hrvatski crkvenoslavenski konceptualni značenjski sustav strukturalno sličan Akvinčevu sustavu čuvstava, ali i da u konceptualizaciji i leksikalizaciji područja STRAHA od njega značajno odstupa. Umjesto koncepta STRAHA u hrvatskome je crkvenoslavenskome značenjskome sustavu najuvriježenija kategorija STRAHA BOŽJEGA. U cjelini gledano, provedeno je istraživanje prvenstveno usmjereno raščlambi mjesta dodira modelske (svjetonazorske) konceptualizacije i konceptualizacije ostvarene u leksičkoj kategorizaciji. Podaci pokazuju da se odnos tih dviju konceptualizacija u području osjećajnosti zrcali u području gramatičkoga jezičnoga podsustava (morfologije i vrsta riječi).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
090-0900998-0993 - Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije (Nazor, Anica, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Staroslavenski institut , Zagreb