Naslov
Arhitekt Josip Vancaš i katedrala s biskupskim sklopom u Đakovu
(Architect Josip Vancaš and the Cathedral with the Episcopal Complex in Djakovo)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Scrinia Slavonica : godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest (1332-4853) 8 (2008), 1; 174-188

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Historicizam ; neogotika ; neoromanika ; Josip Juraj Strossmayer ; Josip Vancaš ; Rudolf Schwengberger ; Herman Bollé ; Đakovo ; katedrala ; restauracija spomenika
(Historicism ; Gothic Revival ; Romanesque Revival ; Josip Juraj Strossmayer ; Josip Vancaš ; Rudolf Schwengberger ; Herman Bollé ; Djakovo Cathedral ; Restauration of Monuments)

Sažetak
Josip Vancaš (1859. – 1932.) je jedan od najznačajnijih arhitekata visokog historicizma u južnim dijelovima Austro-ugarske Monarhije. Školovan je na Politehnici (kod Heinricha Ferstela) te na Akademiji likovnih umjetnosti (kod Friedricha Schmidta) u Beču. Iako je središte njegovog djelovanja bilo Sarajevo i iako je najveći dio svojeg opusa ostvario unutar granica Bosne i Hercegovine radio je mnogo i u Hrvatskoj, današnjoj Sloveniji pa čak i Italiji. Ovaj se članak bavi njegovim radom na katedrali i biskupskom sklopu u Đakovu. Đakovačka katedrala najznačajnija je sakralna novogradnja historicizma u Hrvatskoj. Sagrađena je u periodu od 1866. do 1882. po projektima bečkih arhitekata Karla Rösnera i Friedricha Schmidta. I nakon posvete radovi na njoj su se nastavili. Nadzirao ih je najprije Schmidtov učenik Herman Bollé, koji je pomagao u opremanju đakovačke katedrale od 1876. Sredinom osamdesetih godina 19. stoljeća biskup Josip Juraj Strossmayer, glavni pokretač gradnje katedrale, raskinuo je odnose s ovim arhitektom ponajprije zbog političkih razloga i njegove vezanosti uz režim bana Khuena Hedervaryja u Hrvatskoj. Preostali potrebni radovi na katedrali i ostatku biskupskog sklopa u Đakovu bit će tada predani u ruke arhitektu Josipu Vancašu. Moguće je kako on u Đakovo dolazi na preporuku samog Schmidta, koji ga je preporučio i za rad na katedrali u Sarajevu. Radove na katedrali i biskupskom sklopu u Đakovu Vancaš će izvesti krajem osamdesetih godina 19. stoljeća popravljajući najprije lanternu i krov katedrale (1887. – 1888.), a potom restaurirajući srednjovjekovni zid (1888.). Pri restauraciji zida Vancaš je primijenio historicističke nazore o obnovi spomenika. Desetak godina kasnije nakon svojeg prvog susreta s đakovačkom katedralom, 1900. Vancaš će još jedanput doći u doticaj s ovom građevinom budući da je bio angažiran u izradi teksta o njenoj arhitekturi za veliku monografiju koju je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti publicirala u Pragu. Radovi na đakovačkoj katedrali snažno će utjecati na Vancaša, osobito na rješenja koja će primijeniti pri opremanju sarajevske katedrale, najznačajnije sakralne novogradnje njegovog opusa. Gotovo svi pobočni oltari u ovoj crkvi oslanjanju se na pobočne oltare đakovačke katedrale izrađene po projektima Friedricha Schmidta. Rad na đakovačkoj katedrali otvorio je ovom arhitektu put za daljnje narudžbe kako u samoj Đakovačkoj biskupiji (restauracija crkve u Dragotinu), tako i u ostalom dijelu Hrvatske (zgrada Prve hrvatske štedionice u Zagrebu itd.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA