ࡱ> kmhij@bjbjVV 7 << ---8eL<-g,t`tt"t*$-}0**!,p.v8-7,0g,u1u1u1 **g,u1 : REGULIRANJE GRADSKOG PROSTORA U DALMATINSKIM KOMUNAMA RAZVIJENOG I KASNOG SREDNJEG VIJEKA Irena BENYOVSKY Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Opati ka 10, Hrvatska IZVLE EK Ovaj rad analizira reguliranje gradskih prostora srednjovjekovnih dalmatinskih komuna preko gradskih slu~bi i institucija. Od 12. stoljea nadalje provodila se postepena komunalizacija grada te se odreivali osnovni meuvlasni ki i javno-privatni odnosi, ato je doprinjelo oblikovanju gradskih jezgri u kasnom srednjem vijeku. Za ovakvo istra~ivanje najva~niji su izvor statuti dalmatinskih gradova iz 13. i 14. stoljea i njihove kasnije reformacije, te notarski spisi gradskih kancelarija. Dalmatinski su se gradovi formirali kao komune od 12. stoljea nadalje, a gradske su vlasti postepeno regulirale novu funkciju gradskih prostora te uspostavljale jurisdikciju nad njima. Urbane preobrazbe gradova u razdoblju ranog srednjeg vijeka poremetile su kod starijih naselja njihovu anti ku simetriju, a tek u razvijenom srednjem vijeku uspostavljana su nova urbanisti ka i komunalna pravila. I naselja oblikovana tek u ranom srednjem vijeku, planirala su se i definirala u kasnijem razdoblju, kada su stare strukture nadograivane ili ruaene da bi se postigla bolja rjeaenja. U razdoblju najveeg urbanog uspona, izmeu 13. i 15. stoljea, odreeni su osnovni prostorni odnosi, neki kao rezultat komunalnih odredbi, a neki koji su te odredbe i prouzro ili. Najzna ajniji izvor za poru avanje odnosa izmeu gradskih vlasti i gradskog prostora su statuti dalmatinskih gradova koji se pojavljuju u 13. i 14. stoljeu, te neki manje, a drugi viae sadr~e regulacije koje pokazuju ovaj odnos. Ipak, ove regulacije nisu bile sistemati ne ni izjedna ene u svim gradovima. Neke vezane uz gradogradnju bile su zajedni ke svim gradovima i nisu se odnosile se na odreene gradske situacije, ve su odra~avale ope srednjovjekovne principe planiranja i gradogradnje razvijene u ovom dijelu Sredozemlja, osobito u Italiji. Druge su bile sastavljane ad hoc, kada se pojavila potreba. Ove regulacije osvjetljuju odnos javnog i privatnog prostora, pokazuju funkciju glavnih javnih povraina i zgrada, ekonomski va~ne to ke u gradu i sli no, a prvenstveno su trebale zaatititi gradski prostor od privatnog zauzimanja, odr~avati istou i higijenu grada, osiguravati njegovu obranu, odr~avanje putova i zgrada i sl. Odredbe o gradogradnji i reguliranju gradskih prostora najdetaljnije su u statutima Dubrovnika (Prelog, 1971, 81) i `ibenika. Mnoge nalazimo i u statutima Splita, Trogira i Zadra. U dubrova kom i splitskom statutu regulacije o gradogradnji okupljene su u jednoj cjelovitoj knjizi (V. knj. u oba slu aja), dok su u ostalima uklopljene u razli ite knjige, one o najmu, nekretninama, javnom redu i sli no. To je ovisilo i o razini razvoja odreene gradske cjeline koje su viae ili manje zahtjevale ovakve regulacije. `to se ti e statuta objavljenih u kasnijem periodu, mogue je da odredbe koje viae nisu bile potrebne nisu ponovo uvratavane. Takoer je mogue da nisu viae odgovarale gradskoj politici (Zeli, 1995, 37-51). Za ovakav pregled nisu dovoljni samo gradski statuti, koji su pisani izvor posebnog karaktera. Statutarne odredbe esto pokazuju samo potrebe i namjere gradskih vlasti ili stanovnika graana (S`, III, 39). Dokumenti gradskih notarskih kancelarija, odluke vijea, razni ugovori, testamenti i sli no, neophodan su materijal po kome se mo~e pratiti da li se statutarna odredba primjenjivala. Razvoj pravnih i urbanih promjena rezultat je dugotrajnog procesa, anti kog nasljea i nepisanog obi ajnog prava (consuitudines), ato se ponekad nazire samo u notarskim dokumentima, a ne dolazi u statute. Iako su se gradovi urbanisti ki definirali razli itim intenzitetom, od 13. stoljea nadalje u svima se prati poveanje stanovniatva, zbog ega se airi gradsko podru je izvan zidina te poveava broj privatnih struktura unutar grada; shodno tome pojavit e se novi urbani odnosi ali i postaviti prvi komunalni zakoni u kojima se nazire po etak urbanog planiranja grada; bilo je potrebno odrediti nove meuvlasni ke i meususjedske odnose unutar grada. Odnos javnog i privatnog u kasnosrednjovjekovnom gradu ovisio je i o nasljeenim prilikama, njihovom svakodnevnom koriatenju, te te~nji komunalnih vlasti da sve prilagodi zajedni kim interesima i cjelovitom planiranom izgledu grada. Gusto izgraeno naselje primoralo je da se oko svake nadogradnje i bilo kakve graevne intervencije uplie komunalna vlast ili bar susjedi i oni koji su se koristili tim prostorom. Stambeno graditeljstvo prilagoavalo se urbanisti kom zakonu, usklaivala su se pro elja, visina kua, krovovi i dimnjaci, smjer i red trgova i ulica. Ulice i trgovi kao bitne komunikacijske cjeline grada morale su biti posebno odr~avane i korigirane. Gradnja drvenih ili kamenih struktura uz privatne kue a na javnom prostoru, pokuaala se sprije iti posebnim regulacijama. Na ulicama se pojavljuju pomi ne strukture koje su trgovci i zanatlije iznosili ispred svojih duana i time ometali promet (Fiskovi, 1969, 54). Stanovnici Trogira su gradili i kamene klupe ispred svojih kua, gdje su mogli raditi svoj posao ili se odmarati. Mo~e se pretpostaviti da je i njihova gradnja morala biti odobrena od gradskih vlasti, barem ato se ti e veih prigradnji, kao ato je to bio slu aj sa vanjskim stubiatima. Nekoliko takvih klupa je joa sa uvano ispred trogirskih kua, kao i one koje su sagraene na prostoru placcae. Osim u gradskim kuama, i na ulicama su do nedavno bili sa uvani tragovi "turnjeva" za tijeanjenje vina i ulja; ovakvi su se poslovi obavljali izvan kua, osobito onih koje nisu imale unutraanje dvoriate. U `ibeniku je obrtnicima i trgovcima bilo zabranjeno iznositi robu na ulice, jer su se tako zakr ivale ulice (Kolanovi, 1995, 27). Ovakve su strukture bile samo djelomi no tolerirane: tezge i klupe ispred kua i duana u `ibeniku nisu smjele prelaziti atirinu od dva aibenska lakta, odnosno i manje ako je bilo potrebno. I u firentinskom se zakonu iz 1325. godine zabranjuje dr~ati stolove i klupe ispred duana, ako su one bile aire od jednog lakta (Friedman, 1992, 73). Ove su se odredbe sigurno ticale glavnih i prometnih ulica grada koje su morale osiguravati javni protok ljudi i roba. Sli an je stav prema izgradnji balkona i terasa koje su se pru~ale nad ulicom. S jedne strane ove su nadogradnje oduzimale svjetlo ulici, a katkad i prekraile pravilo o odreenom razmaku izmeu dva vlasniatva. Ako su balkoni bili nestabilni, poduprli bi se posebnim konstrukcijama i tako zapravo tvorile ilegalni portik. U talijanskim gradovima strehe kua smjele su biti tolikeda s jedne i druge strane ulice ostave razmak du~ine barem 1,5 lakta - cca. 80 cm (Bocchi, 1990). Nad splitskim ulicama podizati bilo kakva straea zdanja koja bi oduzimala prostornost arterija (SS, V, 6). U Dubrovniku je bilo odreeno na koji na in se izvodi prigradnja "na svojoj polovici neba" (SD, V, 5), a odreivala se i visina izgradnji kako bi se ispod mogle "prenositi ba ve i ba vice, a ~ene nositi na glavi kablie" (SD, V, 2). Ovakve odredbe nisu bile rijetkost ni u Italiji, gdje je visina na kojoj se smio sagraditi balkon bila oko10 stopa. Tako se statutima odreuje pravilan i harmoni an izgled fasada, koje su bile jedne od glavnih struktura izgleda grada, te se nisu ostavljale na volju samog vlasnika. Taj primjer je osobito izra~en kod pravila o gradnji balkona i loa, ali i izgleda fasada, pa ak i zidova unutraanjih dvoriata. Oni su, ako nisu bili ukusno uklopljeni u gradsku cjelinu, ili su bili neprakti ni zbog gradskog prometa, pregraivani, pa i ruaeni (Friedman, 1992). Posebna invazija na zajedni ki prostor unutar bedema, koja se javila s poveanjem broja stanovniatva unutar zidina, bile su nadogradnje (mostovi) iznad ulica graene kao stambeni (privatni) katovi, pretvarajui ulicu katkad u jedva prolazni tunel. Konstrukcije koje su kao svodovi spajale dvije kue (u pravilu istog vlasnika), bile su esto od drva, ali pre~ivjele su samo one kamene. Zbog osiguranja javnog reda unutar grada, od 13. i 14. stoljea ovakve se konstrukcije zabranjuju, da bi se osigurala kontrola nad cijelim podru jem komune, koje bi u drugom slu aju bilo podijeljeno na male dobro obranjive cjeline. U Bologni, primjerice, osim ato je u 13. stoljeu bila zabranjena gradnja ovih konstrukcija, bilo je nareeno da se sruae i postojei mostovi, ali samo oni koji nisu imali stambene nadogradnje (Bochi, 1990). I u mnogim drugim talijanskim komunama odreuju se zabrane protiv zauzimanja komunalnog prostora, te se za taj zadatak odreuju i posebni slu~benici (balivi viarum). U Firenci su se ovakve privatne nadogradnje morale odmah razruaiti. Izgradnja ovih prolaza se ipak nastavlja, te se mijenja odnos javnog i privatnog: ono ato je po etkom 13. stoljea bilo javno i zaatieno od privatne gradnje, kasnije poprima potpuno privatni karakter, te ovakvi prolazi dobivaju zna enje javnog koriatenja privatnog prostora. U Splitu se spominje dosta ovih prolaza kao anditi, androni, portici (CD, VI, 2; VII, 35, 121, 330). Regulacija dubrova kog statuta odreuje na in izgradnje ovih prolaza, usklaujui postojee odnose sa novim graevinskim planovima. Vlasnici kua koji su posjedovali neato (privatnog) zemljiata kuda su trebale voditi nove ulice podgraa, smjeli su podizati svodove nad ulicom. Oni koji su nakon novog rasporeda kupili kuu na istom mjestu, kako to ka~e odredba statuta, nisu mogli "slobodno podizati te svodove" (SD, V, 41). O ito je privatno vlasniatvo imalo svoju te~inu unutar zidina, iako se moralo prilagoditi gradskoj cjelini i zajedni kim interesima. Gospodari ovih zemljiata morali su jedan drugome dati prolaz i nagoditi se meusobno, ato pokazuje da su ovi prolazi mogli imati ulogu javnog prolaza na privatnom zemljiatu, ili pak predstavljati nadogradnju privatnih katova nad javnom ulicom. U Rovinju se, na primjer, ovi "pothodnici" nazivaju sotoportici, a njihova funkcija nije bila samo pristup i komunikacija, ve su nad njima, kao i u drugim primjerima, sagraeni i stambeni objekti (Tadi, 1982). Iako su ovi prolazi mogli biti dobro iskoriateni za ru~nog vremena, kao zaatita od kiae i vjetra, oni su ipak oduzimali prostornost ulica pa tako i grada, pretvarajui neke njegove dijelove u privatne aglomeracije, bez kontrole, a postepeno i pristupa. Zbog isklju ivo privatnog koriatenja, neke ulice mijenjaju naziv u via privatorum, ato je o it dokaz promjene njihove funkcije ali i percepcije stanovnika prema ovom gradskom prostoru. U `ibenskom statutu spominju se takoer posebno via publica i via vicinale, te se i u jednima i u drugima statutom zabranjuju bilo kakve privatne nadogradnje. U gradovima se ponekad pojavljuju proairenja na kraju slijepih ulica oblikujui neku vrstu vanjskog dvoriata koje su upotrebljavali stanovnici okolnih kua; prostor je pripadao komuni ili djelomi no vlasniku gradske parcele, ali se pretvorio u zajedni ki prostor odreene stambene zone. U Dubrovniku zajedni ki prostori stambenih zona predstavljaju dvoriata smjeatena u unutraanjim dijelovima gradskih blokova (Plani-Lon ari, 1988-89). I u talijanskim se gradovima takoer se razlikuje pojam via publica od viae vicinale. Ova je posljednja, kao mjesto proairene privatnosti meu susjedima gubila svoje javno zna enje, a esto se radilo o slijepoj ulici ili samo proairenom zajedni kom dvoriatu. Tako statut Perugie dopuata da via vicinale bude u~a od javne ulice. Reguliranje prostora bio je postepen proces, te su zakoni morali biti fleksibilni. Ipak, komunalne vlasti pokazuju namjeru da se pojedina no podvrgne zajedni kom (odnosno privatno javnom), te da se osigura kontrola nad cijelim podru jem komune. Tek s javnim ulicama koje protje ui gradom povezuju sve njegove dijelove, srednjovjekovni grad postaje smislen gradski organizam, a privatne nadogradnje vrijeale su komunalni integritet. Kazne za zauzimanje javnih povraina u `ibeniku bile su dvostruko vee od onih koje su bile odreene za zauzimanje privatnih posjeda (S`, VI, 130, 131; ST, III, 66). Zakon zastare posjeda takoer je bio mogu jedino u slu aju privatnog vlasniatva dok u slu aju javnog uope nije dolazio u obzir. Tako je u `ibenskom statutu odreeno da neometano posjedovanje zida izgraenog na tuem zemljiatu daje za godinu i pol dana sva vlasni ka prava onome tko ga je izgradio (S`, III, 56). U istoj se odredbi naglaaava da se to ne odnosi na javno podru je: In loco autem communis nullo modo tale aedificium praeiudicet ipsi cmmuni quocumque tempore. Pravo svakog graanina `ibenika, bilo je prema statutu, dojaviti o troanosti svake zgrade, ako bi kao takva bila prijetnja susjedima. Ako bi kurija i knez zaklju ili da je zgrada zaista u troanom stanju, vlasnik bi je bio primoran popraviti ili sruaiti u roku 8 dana (S`, VI, 81). Ponekad su ovi meuvlasni ki odnosi bili kompliciraniji, na primjer ako je kuu posjedovalo viae vlasnika (S`, R, 33). Ova se regulacija javlja i u Splitskom statutu (SS, III, 92) kao i u Dubrova kom (SD, V, 17). Troane graevine zahtjevale su druatvenu intervenciju jer su ugro~avale ne samo vlasnike i susjede, ve i sve prolaznike, a takoer su naruaavale izgled grada. U splitskom statutu se odredbom o uklanjanju troanih kua poti e gradnja kamenih (SS, VI, 26), ime se poveava gradska sigurnost i razina kulture stanovanja. Postavljaju se i pravila izgradnje i meuvlasni ki odnosi (SS, V, 19): ulice Splita sa trijemovima iz prekomunalnih vremena se su~avaju, pa iako se raster glavnih komunikacija zadr~ao, prostorne su regulacije definirale novonastalu situaciju i davale joj nove smjernice. Prema statutu je bilo zabranjeno podizati nadogradnje koje bi oduzimale prostor ulicama. Statut Trogira ipak sadr~i odredbu o zaatiti komunalnog (javnog) vlasniatva u gradu, u kojoj je gradskom knezu odreeno da kontrolira one prostore u gradu koji su komunalni (terreni communis), te da sprije i neplanirano naseljavanje na njima (ST, I, 14). Odredba aibenskog statuta iz 1391. godine Quod nullus facit habitationem super loco Communis zabranjuje gradnju na javnim povrainama, ali i dokazuje da se ove odredbe nisu uvijek poatovale. Zabranjena je bila i izgradnja kua ili drugih nastambi super locis Communis Sibenici extimatis et solutis per Commune Sibenici. Radi se o djelovima gradskog prostora koji je komuna procijenila i otkupila od prijaanjih vlasnika. Izuzeta su procijenjena zemljiata za koje otkupnina nije isplaena. Ovakve procjene obi no su prethodile urbanisti kim zahvatima. U zapisima sudskog pocesa iz 1443. godine postoji podatak o inicijativi komunalnih vlasti iz 1384, dakle u periodu nakon mleta kog razaranja 1378. i po~ara 1381. godine (Kolanovi, 1989). Gradovi su pokuaali sprije iti da se komunalno zemljiate rasprodaje strancima. Reformacija trogirskog statuta iz 1390. godine odreuje da "nijedan graanin, stanovnik ili pripadnik distrikta grada Trogira od sada pa unaprijed ne smije i nije ovlaaten dati, darovati, otuiti, oporukom ostaviti, prodati, zamijeniti, dati u zalog, dati umjesto isplate, dati u zakup ili miraz ili na bilo koji drugi na in stvoriti obvezu na nekom nepokretnom dobru, koje ima u gradu ili distriktu, nekom strancu koji nije podvrgnut trogirskoj svjetovnoj vlasti" (ST, R/I, 62). Nekretnine u `ibeniku takoer se nisu smjele prodavati strancima, pa ni distriktualcima (S`, IV, 45). Kasnije je sli nim zabranama ograni eno airenje crkvenih posjeda na prostoru grada (S`, R, 161, 162, 178). Ove propise nalazimo i u ostalim dalmatinskim statutima (SZ, III, 14, 15, 23, R/I, 17, R/II, 59, 60; SD, VIII, 96). Tipi ne privatne prigradnje na ulicama bile su vanjska stubiata koja su vodila s ulice na prvi kat kue. Njihova se izgradnja kontrolirala i ograni avala, ponekad i zabranjivala, ato je karakteristi no i za druge gradove ovog dijela Sredozemlja. Ako kua nije imala dva ulaza, na ovaj se na in mogao razdvojiti stambeni prostor od radnog. Tako se nije moralo prolaziti kroz duan da bi se doalo do stambenih prostorija, osobito ako je prostor duana u prizemlju bio iznajmljen ili ak pripadao drugom vlasniku. U Sieni su vanjske stepenice bile ne samo zabranjene, nego su se i one postojee morale ruaiti. Osim ato su ometale promet, ovakve su stepenice "naruaavale status i izgled grada" (Friedman, 1992). Ipak, statutarne odredbe nisu uvijek mogle sprije iti prigradnje, osobito one s tako prakti nom funkcijom, te one do danas postoje u mnogim gradovima. Vanjska stubiata u Dubrovniku mogla su se graditi u airini treine ulice koje pripadaju kuama; ovu odredbu nalazimo i u talijanskim statutima, gdje se propisuje da jedna treina ulice uvijek mora ostati "otvorena prema nebu". Stepenice koje su podignute prije kodificiranja statuta (1272.), a prelazile su u svojoj airini viae od treine ulice, mogle su ostati kakve jesu (SD, V, 1, 2). Ipak, u dubrova kim ulicama koje teku u smjeru istok-zapad, bili su odreeni novi pristupi kuama koji su mogli imati samo jednu stubu izvan fasade. Ovo iaenje ulica je dio velikih regulacionih zahvata koji su stvoriti tako pravilan urbanisti ki izgled grada. Vanjska su stubiata bila zabranjena u dijelu burgusa, ato je ponovo zabranjeno u reformacijama iz 14. stoljea. O ito je da se ruaenje nije tako lako provodilo. Promjene koje su se vraile bile su postepen proces koji se morao prilagoditi i potrebama stanovnika. Osim u praksi i u nekim se odredbama vidi fleksibilnost prostornih regulacija. Kada je 1329. godine odlu eno da se sruae sve vanjske stepenice u jednom dijelu Dubrovnika, zaklju eno je takoer da e pojedini vlasnici moi naknadno obnoviti pojedina stubiata, i to po odobrenju tres bonis homines koji su za to odmah bili odreeni. Naime, veliko vijee Dubrovnika je odredilo da se na "Stra~njoj ulici" po evai od vrata iza katedrale pa sve do hridine Lave del Campo uklone i sruae sva stubiata s obiju strana ulica. Godine 1332. malo je vijee zaklju ilo da se i sa ostalih gradskih ulica skinu vanjska stubiata (Nodari-Krstelj, 1979). Kada se ruaenjem vanjskih stubiata u Dubrovniku pokuaala uspostaviti stroga linija ulice, ulazni prag bio je odreen kao kona na granica javnog i privatnog prostora. Tako se ureenje pojedine gradske kue usmjerila prvenstveni na njenu fasadu, koja je svojim portalom, prozorskim otvorima i razli itim arhitektonsko-plasti nim elementima predstavljala vlasnika kue. Fasada dakle dobiva svoju naglaaeno reprezentativnu ulogu kada je zbog zabrana nadogradnji, individualnost objekta ograni ena na ploano izra~avanje. U trogirskim notarskim spisima nailazimo na viae primjera gradnje ovakvih vanjskih stepenica: facere scalas super portam canaue (MT, I/1, 39, 40), koji pokazuju da su gradnju ovih stubiata trebali odobriti komunalni slu~benici. U ovim se dokumentima vidi kolika je airina ovih stubiata bila dozvoljena u Trogiru, ato nije posebno nazna eno u statutu:... possit facere scalas ante suam domum, ita quod via remaneat et sit larga et ampla tribus brachiis et medio (MT, I/2, 24). Jedan primjer spominje kako ove stepenice moraju biti tantum amplas quantum sunt alie scale lapidee dicte domus (MT, I/1, 481), to pokazuje potrebu komunalnih vlasti da planirano uskladi izgled gradskih prostora. Notarski dokumenti spominju da su ovakve izgradnje bile mogue jedino ako su bile prilagoene "obi ajima grada Trogira" i ako nisu bile protiv interesa susjeda (TS, 142; MT, I/1, 96, 481). U `ibeniku je 1385. godine Veliko vijee zabranilo izgradnju ovih vanjskih stubiata, balatorija (S`, R, 43) ili bilo kakvih konstrukcija na glavnim ulicama, a 1459. i izgradnju drvenih stepenica na kuama pokrajnih ulica. Sli ne zabrane nalazimo i u splitskom statutu (SS, V, 6). U Zadru na prvi kat redovito prilazilo vanjskim stubiatem iz dvoriata a prizemlje je slu~ilo za skladiata konobe i duane (Petricioli, 1962). Ovdje vanjske stepenice datiraju tek iz kasno goti kog razdoblja, te se mo~e pretpstaviti da su romani ke bile drvene. Neke od vanjskih stepenica bile su ruaene i zbog proairivanja prizemnih vrata, tipi nih za goti ko razdoblje (Fiskovi, 1952). Zabrana vanjskih stepenica izazvala je i pojavu novog tipa gradske kue, jer je njen oblik morao proizai iz polo~aja u cjelini (Prelog, 1971). O svakom graevinskom zahvatu u `ibeniku trebalo je izvijestiti kneza i kuriju. Godine 1447. zabranjuje se u `ibeniku bilo kakvo ruaenje ili izgradnja bilo na glavnim bilo na sporednim gradskim ulicama bez dozvole komunlanih vlasti (S`, R, 264). Sli ne odredbe nalazimo i u splitskom (SS, III, 91; V, 6) i dubrova kom statutu (SD, V, 44). Iz sigurnosnih razloga bilo je zabranjeno graditi kue uz zidine naselja (SS, V, 9). Bedemi su bili javni prostor koji je zbog svog karaktera bio pod posebnim nadzorom komune. U svrhu da se bedem oko grada i predgraa ato prije dovrai, statuti odreuju gradskom knezu da godianje da sagraditi odreen dio gradskih zidina. Prema statutu svaki je potestat Splita morao dati sagraditi deset koraka bedema (Novak, 1949). U svrhu da se bedem oko predgraa ato prije dovrai, nareeno je u statutu da svaki potestat dade na initi 2 vapnenice koje e mu dati potrebno vapno. Nadalje se propisuje "neka se nitko ne prisloni sa svojom kuom na bedem predgraa ili grada". Jedna odredba proglaaava itavu kasnoanti ku pala u zaatienim zajedni kim dobrom (SS, R, 80). Gradnja zidina poti e se od strane komune na razne na ine. Gradsko vijee `ibenika otkupilo je posjede i kue privatnika ispred Dominikanskog samostana da njihovim uklanjanjem dobije novi prostor za gradske bedeme. Stanovniatvo tog podru ja preseljeno je unutar zidina (Zeli, 1995). U Trogiru je bilo odreeno i iskopavanje jarka oko grada, na koje su bili obavezni svi stanovnici komune. Bedemi koji su ograivali predgraa posebno su zaatiivani, mo~da zbog svoje slabije strukture. U dalmatinskim gradovima ve se od 13. stoljea javlja institucija egzaminatora - curia examinatorum (Schulz, 1994) koja se brinula za meusobne odnose izmeu privatnih vlasniatva s jedne strane, te vlasniatva i komunalnog prostora s druge strane. Hvarski statut definira ulogu egzaminatora: ispitati i pregledati mee, biti nazo an pri prodaji nekretnina, te kontrolirati da netko nije zaposjeo komunalno zemljiate (SH, I, 7). Ova se institucija spominje i u trogirskim dokumentima 13. i statutu 14. stoljea (ST, I, 68), gdje su egzaminatori ispitivali isprave koje je sastavio notar (Margeti, 1971). U talijanskim su komunama postojali slu~benici terminatores terrarum ija je zadaa bila kontrolirati granice vlasniatva i mjeriti posjede i zemljiata, a granice su bile ozna avane specijalnim oznakama (termini). Kasnije se javlja i slu~ba tzv. mensuratora (mjernika) koji su imali du~nost mjeriti nekretnine kod njihove prodaje ili otuivanja i ozna avali granice u prisustvu zainteresiranih (ST, II, 25), pomou odreenih mjera za du~inu. Comes je svaki mjesec morao ispitivati da li se mjere u privatnom posjedu sla~u sa mjerama za nekretnine pohranjenim u pala i (ST, I, 20), iji su standardi bili esto uklesani na javnim mjestima tipi ni su za dalmatinske gradove (Dubrovnik, Split, Trogir, `ibenik, Ston, Kor ula) (Ivan evi, 1994). Od 15. stoljea uvode se mjere koje su vrijedile u Veneciji, te su uzorci bili dr~ani u komunalnoj kancelariji. Odreivanje javno-privatnih odnosa u gradskim etvrtima dalmatinskih gradova bilo je esto prepuateno (Mirkovi, 1951) odluci predstavnika komune koji se nazivaju tres boni homines (ST, III, 26). Oni su osim ato su ureivali odnose meu susjedima, utjerivali za komunu polovicu nekretnina pokojnika koji je umro bez testamenta i bez djece (ST, III, 16). `ibenska komuna odredila je 1404. godine tri plemia (S`, II, 115) na rok od tri mjeseca koji su imali procjeniti dio zemljiata, zida ili nastambe koji grani e s nekim drugim (S`, R, 158). Niti jedna se zgrada u `ibeniku nije mogla podii bez suglasnosti 5 odreenih plemia. Ovi su izmeu ostalog mogli odreivati smjerove ulica, te proairivati ulice tamo gdje je to bilo potrebno. Sli na odredba nalazi se i u Dubrova kom statutu (S`, R, 197; SD, V, 44). Godine 1438. odreuje se pravo prvokupa nekretnina u korist susjeda. Prvi je susjed koji posjeduje neko vlasniatvo pod istim krovom, drugi ako ima zajedni ki zid, i trei onaj iju kuu od prodavane dijeli odvodni kanal: qui habet murum a calle de grondali (S`, R, 240). Odreivanje meususjedskih odnosa bilo je u pravno i urbanisti ki razvijenijem Dubrovniku bilo izra~eno ovako: "ako netko na svojoj kui ili zemljiatu izvede gradnju u kamenu i vapnu, pa ta gradnja bude komu na atetu, onomu koji ima zatra~iti polaganje ra una zbog re ene gradnje neka je slobodno podii tu~bu" (SD, V, 13). I u splitskom statutu odreene su mjere koje su usklaivale zajedni ke interese susjeda i neka pravila stanovanja (SS, V, 19). Sli an primjer vidimo i u Sieni, gdje se pregradnje u susjedstvu (via vicinale) dozvoljavaju jedino uz odobrenje svih susjeda (Friedman, 1992). U nekim se gradskim statutima pojavljuje odredba (Fiskovi, 1952), u kojoj se zabranjuje da se kue grade tako da se naslanjaju jedna na drugu. Prostor izmeu dvije kue je u jednom zapisu definiran kao terra que remanet pro lumine fenestrarum domus (MT, I/1, 127, 153, 154, 155). Po na inu izgradnje romani kih i goti kih kua vidi se poativanje ovog pravila, te postoje vrlo uski prolazi izmeu kua, a potvruju ih i notarski dokumenti tog vremena. U drugoj polovici 13. stoljea komunalni su slu~benici odreivali da se kue moraju graditi tako da se ostavi meuprostor za slijevanje vode s krova (MT, I/1, 278, 389; II, 78). Jedan vlasnik kue tra~io je od opine 1274. da mu dopusti gradnju unam canalem ... per quam iret aqua que caderet de domo (MT, I/2, 17). Rimsko pravo takoer sadr~ava odredbu da postoji minimalni razmak izmeu kue i granice zemljiata na kojoj stoji. Jedna od estih odredbi i u talijanskim srednjovjekovnim statutima bio je prolaz koji se uspostavljao izmeu zida kue i granice vlasniatva (oko 1 stopa - 43,5 cm), da se mo~e slijevati voda sa krova, iz prozora, ili da ovuda teku kanali (Bocchi, 1990). Ovi se prolazi nazivaju androne, chiassi ili intercaselle. U Veneciji su se uski prolazi izmeu kua nazivali calli; oni su skoro svi bili privatan posjed te su se prodavali zajedno sa kuama. U starim se kupoprodajnim ugovorima 13. stoljea spominje njihova sigurnost i sloboda prolaza (Molmenti, 1888). Obi ajno je pravo u talijanskim gradovima odreivalo "pravo na svjetlo", odnosno samo je jedna kua mogla imati bo ne prozore. Prostor izmeu gradskih kua, uzak i mra an, nije bio upotrebljavan kao prolaz ili ulica. Budui da je njegova uloga i bila skupljanje kianice i prljave vode, a zajedno s time i mnogih drugih ne istoa, ovo je mjesto bilo nehigijensko i vjerojatno se esto pretvaralo u pravo smetliate. U dalmatinskim izvorima susreemo pojam androna koji se objaanjava na razne na ine, a vjerojatno je i imao viae zna enja (Fiskovi, 1989; Marasovi, 1994; CD, II, 261, Ke kemet, 1985). Ponekad je istovjetan sa pojmom angiportus, koji se odnosio na tijesnu odnosno slijepu ulicu (MR, II, 243; LL, I, 39), kut okru~en s viae kua. Ako je takav kut zatvarala kua jednog vlasnika tu se vjerojatno bacalo smee. U trogirskim notarskim dokumentima uzak prostor inter domum et paratineam naziva se androna (MT, II, 57). Zato androna u nekim dokumentima ima zna enje smetliata, pa ak i latrine. U trogirskom statutu iz 1322. ovaj pojam je upotrebljen za mjesto gdje se dr~i smee ispred kue, koje je trebalo dr~ati zatvoreno i redovito istiti (ST, II, 58). U izvorima se nailazi na pojam anditus koji je ozna avao nu~ni prolaz ili prolaz izmeu kua (MT, I/1, 66, 436). Zna enje nu~nog prolaza ovaj pojam ima i u trogirskom dokumentu gdje vlasnica kue treba pro sua de ipsa canaua a cantone muri caneue Martini de Casaricca usque in medietatem mutelli margini inferioris sicut trait in anditum... (MT, I/1, 292), gdje mutellus ima zna enje konzole, potpornja. U Splitu je pojam anditus upotrebljavan kao uzak prostor izmeu kua (angustum inter domos), a tu su bili izgraeni i bo ni prozori - fenestram super anditum (SS, R, 31), esto upotrebljavali za izbacivanje smea i izlijevanje vode. U odredbi dubrova kog statuta iz 1296. godine predvia se prostor izmeu susjednih kua airine 3 palme (76, 8 cm), koji je trebao slu~iti za kanale (gotales ili gatti) (SD, VIII, 57; Jeremi, I, 56). Vremenom su se oblikovala posebna pravila o slijevanju vode iz ili sa kua, airina ~ljebova ili krova. U `ibeniku je Veliko vijee 1459. godine odredilo da uz ivicu krovnih krila na zidanicama i nezidanicama mogu straiti pola stope preko zida samo kameni ~ljebovi ili konalice (cum grondalibus lapideis) (S`, R, 280). U dubrova kom je statutu bilo odreeno da nitko ne smije svoj krov tako postaviti da voda pada na tuu kuu (SD, V, 43). Stanovnici su bili obavezni istiti prolaze izmeu kua, te puatati da se prljavatina slije na glavnu ulicu. Latrine koje su se gradile u ovom prostoru vremenom su morale biti zatvorene ili sakrivene pod zemljom. Dubrova ki statut odreuje da septi ne jame u burgusu moraju biti pod zemljom. Ti su se kanali u po etku slijevali u jame, koje su bile ispod kua ili ispod ulica. Talijanski su statuti ve od 13. stoljea odreivali da se ovi prolazi zatvaraju, te da se rade zatvoreni kanali ili smetliata, ne samo zbog izgleda, ve i higijene grada. I u dalmatinskim se gradovima neki od ovih prolaza kasnije zatvaraju, bar do visine prvog kata ako je kanal postao podzemni, dok su drugi postajali javni putovi. U Dubrovniku je 1376. godine donesena zakonska odredba u Velikom vijeu, da kue koje e se ubudue zidati, od Ulice sv. Nikole (danaanja Prijeko) do Place, pa one uz tu ulicu i kod zemljiata nadbiskupije ne smiju imati meuprostor (stricturas), ve moraju biti spojene. Tom odredbom je bilo nareeno da nitko ne smije nad tim meuprostorom otvarati prozore, a oni koji ih imaju, da ih moraju zazidati (Beriti, 1958). Prvi dio ove odredbe va~an je zbog estetskog izgleda kua i ulica, ali je joa va~niji zbog higijenskih razloga, jer je time sprije eno da ne ist iz otvorenih kanalizacija strmog dijela grada dolazi na ulicu, a ujedno da nitko u ravnim predjelima grada nema izmeu kua otvorenu kanalizaciju. Drugi dio odredbe trebao je sprije iti da graani bacaju smee u meuprostor, odnosno otvorenu kanalizaciju u tom prostoru. Ovo je predstavljalo prvi korak prema spajanju fasada i izjedna avanju pro elja. Ovaj sistem javio se krajem 13. i u 14. stoljeu, ali je sistem kanala i dovoda vode postao djelotvoran uglavnom tek u 15. stoljeu. Ovakve odredbe donoaene zbog higijenskih razloga, ujedno su dovele do ljepaeg izgleda grada i organiziranih rjeaenja, dajui ulicama kontinuiranu liniju. Ove promjene dokaz su novog na ina gradnje i pristupa vlasniatvu, jer pretpostavljaju i druga iju podijelu na plotove, koja je bila rezultat poveane potra~nje za gradskim prostorom, odnosno naseljavanja. Odredbe o javnom redu i istoi vezane su za higijenu grada koja je bila neophodna V X \ n H L N b @ !!4$N$$$,,//22N5t578<<==Z>j>^?n?CC.JDJvKKNNN OJR\RUUVV|YYZZZZ^ _____Va hxv5CJ hxv6CJ hxv6hxv56>*hxv5OJQJhxv5CJOJQJhxv56OJQJhxvhxvCJOJQJ hxvCJFV X Z \ n H J L N H $dh`a$dh$  dh^`a$$  dh`a$$`a$$`a$ $]^a$$dh]^`a$dh`HJ$$,CFNaj0sz܁Ա<BdfX   `$  dh`a$ $dh`a$$dha$VapafLfhhLijl2lm mmmmmooppttu(uuuwwzz4JĀdԁD`>Ztؙ~)+6oܞڟ4D@`0LTlDXΧ@Vjhxv0JCJU hxvCJ hxv6CJ[z|$:x&ҵl&4|:X<>,.0ƾtlnX,>*<@\VZJDH^(@v",4 hxv6CJjhxv0JCJU hxvCJ[4BPTVX@DFx bvz(04F 26RVX*>~XZ\ z   2BTU hxv5CJhxv0JCJjhxv0JCJU hxvCJ hxv6CJTXZ 2'8NBIQ^gv~BҐԐԓ֓`dh]^`$  dh`a$ $dh`a$za spre avanje epidemija, ali i za izgled grada kojem se po inje od ovog razdoblja na dalje pridavati sve vee zna enje. Ove su odredbe bile propisane u korist ato kvalitetnijeg zajedni kog ~ivota, ato je bio jedan od zadataka komunalnih institucija. Talijanske komune su statutima odr~avale higijenu kako javnih tako i privatnih prostora; regule su odreivale gradnju smetliata, zabranjivale bacanje smea kroz prozor i sli no (Fumagalli, 1994). Talijanski su statuti 13. stoljea takoer odreivali da graani iste ulicu ispred svojih kua, a neki su odreivali i poplo avanje ulice, koje je imao nadgledati predstavnik odreene etvrti (contrata). Osim o uvanja gradske higijene, uvjek je naglaaavano da se mora odr~avati i uljepaavati izgled grada. U dalmatinskim se gradovima postepeno razvijaju slu~be koje su se brinule o odr~avanju gradskih prostora. iaenje ulica vraili su u dalmatinskim gradovima komunalni ista i. Godine 1415. uvedena je u Dubrovniku stalna slu~ba gradskog ista a, nakon ega su zaposlena etiri slu~benika sa godianjom plaom po 15 perpera. Dr~ava je svakom od njih morala dati dva vedra i dvije ~eljezne lopate. Oni su imali du~nost paziti da nitko ne baca smee na ulicu ili u neku sruaenu kuu. Ako su uhvatili prekraitelja, on je trebao platiti kaznu od 3 dinara, od ega je pola ialo u gradsku blagajnu, a pola ista ima koji su se trebali pobrinuti da se smee iznese iz grada (Jeremi, I, 52). I po trogirskom statutu, knez i kapetan grada trebali su imenovati etiri slu~bena ista a, (mundatores) koji su trebali kontrolirati da ulice i putovi budu jednom mjese no o iaeni od kamenja i ne istoe (ST, I, 15). etiri splitska nadzornika putova, mostova i izvora bili su du~ni da one koji su trebali urediti splitske putove, izvore i mostove, prisile na izvraenje njihove du~nosti (SS, V, 13). U tu svrhu oni su mogli kazniti neposluane kaznom do 5 solda. Za izvraavanje njihovih naloga morao im je potestat uvijek, kadgod bi zatra~ili, staviti na raspolaganje gradske rivarije. Splitsko vijee odredilo je 1358. godine da se nau 4 ovjeka, koje e plaati komuna, sa zadaom da iste ulice pa "da grad Split bude pun lijepa mirisa a ne one iaen smradom . Ipak, i samim je graanima bilo nareeno da iste prostor ispred svojih kua, te da odr~avaju kanalizaciju i smetliata. Trogirski statut odreuje stanovnicima da dr~e zatvorena smetliata (andronae) ispred svojih kua, a bili su ih du~ni o istiti jednom godianje (ST, II, 58). U stambenim dijelovima grada gdje su ulice bile poluprivatne, ili gdje su kue imale zajedni ka dvoriata, odr~avanje je bilo prepuateno graanima. U Splitu je svatko bio du~an da ispred svoje kue mete i odstrani ne istou (SS, R, 27). U statutu je bilo odreeno i da se zatvore otvori nu~nika koji su do tada bili na javnim ulicama, te da se mogu otvarati samo u svrhu iaenja. U dubrova kim ulicama uz sjeverne gradske zidine gdje su kue imale otvor samo sa jedne strane (s obzirom da na suprotnoj strani nema kua), stanovnici su bacali smee i ne ist na ulicu, te je Vlada odredila posebne mjere. Krajem 15. stoljea nareuje se izgradnja kanale za nu~nike i pila, ato su imali kontrolirati posebni inovnici. U trogirskom statutu bilo je zabranjeno bacanje kroz prozor ili balkon ne istoe i prljavu vodu "tijekom dana i noi" (ST, II, 57). Jedan notarski zapis iz 1281. godine dokazuje da ovakve odredbe nisu bile bez povoda; obi aj izbacivanja ne istoa na zabranjeni na in osjetili su na vlastitoj ko~i prebu ni graani, naaavai se jedne noi in viam ante Sanctum Nicolaum: jedna je benediktinka jednostavno na njih izlila strecora et urinam! (MT, II, 158-160). Prema statutu Trogira, slu~benik poslan od kneza trebao je provjeravati da li je po iaeno blato i prljavatina ispred gradskih kua (ST, II, 54, 55, 57; R/I, 14). U reformaciji se zabranjuje mingendo et egerendo in locijs publicijs, ato osim ato pokazuje namjeru za odr~avanjem gradske higijene na reprezentativnim dijelovima grada, ali i to da su graani zaista imali loae navike na javnim mjestima. Proljevanje ne iste vode kroz prozor dogaalo se i u `ibeniku, te se statutarnom regulacijom pokuaala zadr~ati higijena i javni red u gradu (S`, VI, 10). Statut zabranjuje bacanje smea i ne istoa po ulicama, ili upotrebljavanje ulica za vraenje nu~de (S`, R, 237). Jedna regulacija odreuje kaznu za one koji obave nu~du kraj crkve, ali tek ako je ovaj nezgodni akt u injen u granicama jednog koraka od crkvenog zida! (S`, VI, 104). U splitskom se statutu odreuje da se trg pred crkvom ne smije puniti gnojem ili drugom ne istoom, kao ni ona koji se zove pistura, te da se mora redovito istiti. `ibenske regulacije naglaaavaju da su ove odredbe poduzete upravo iz razloga jer je ne istoa mogla izazvati zagaenje zraka i epidemiju (S`, R, 237). To se odnosilo i na glavne i sporedne ulice (in viis publicis, vel convicinalibus), u gradu i predgrau. Andreis opisujui trogirske gradske zidine govori kako "ovi bedemi poveavaju vrlo loau vrstu zraka zbog talo~enja voda koje udaraju o bokove istih i stvaraju jednu blatnjavu baruatinu koja otkrita u ljetno doba prouzrokuje smrad i raspadanje (Andreis, 1978, 298). `irenje zaraza pokuaalo se sprije iti na razne na ine (ST, R/I, 42); tako su na primjer trogirski gubavci bili izolirani na dio otoka iova, gdje osim njih i pustinjaka nitko nije smio stanovati. Sasvim je mogue da je u Trogiru i njegovoj okolici postojala opasanost od malarije, jer dokumenti isti u atetna mo varna isparavanja na ovom podru ju (Farlati, IV, 380). Vezana uz higijenu bila je i odluka aibenskog Velikog vijea iz 15. st. koja odreuje da se grobnice na odreenom dijelu grada moraju zatrpati, jer su  zagaivali gradski prostor , te preseliti u grobnice kod ruaevina samostanske crkve Sv. Franje u predgrau (S`, R, 187). Radi spre avanja airenja zaraza i ope higijene grada, statutarne regulacije zabranjuju dr~anje ~ivotinja infra muros, osim u slu aju ako su zatvorene u ograenom prostoru (ST, II, 58; S`, R, 17; SS, VI, 68, R, 7; SZ, R, 38, 39). Statuti uglavnom zabranjuju prolaz stoke kroz grad; u slu aju potrebe zbog sajmiata, vlasnici su morali plaati takse za ulaz u grad. Ovaj se gradski prihod u talijanskim gradovima upotrebljavao za iaenje ulica. Ne ist iz grada izbacivala se na dovoljno udaljenom mjestu u predgrau, uglavnom u more. Bedemi koji su u ovom razdoblju okru~ili i predgraa, ugraivali su mala vrataaca za izbacivanje smea. Statut Splita propisuje da "nitko ne smije ostavljati gnoj ili ne ist, niti bilo kakve otpatke pred vratima Splita, nego ih svatko treba nositi izvan bedema predgraa na obalu, na ~al mora". Oni koji su dr~ali smee ispred svojih kua u `ibeniku trebali su ga baciti u more, na odreenom mjestu izvan grada. S obzirom na konfiguraciju terena u `ibeniku, velik dio ne istoa mogao je otjecati s oborinskim vodama u more. Sa uvani su i sporovi graana zbog nakupljenih ne istoa ispred pojedinih kua (Zeli, 1995). Godine 1407. otvorena su u Dubrovniku posebna mala gradska vrata na uglu iznad bivae Velike bolnice za iznoaenje i bacanje smea u more (SD, R, 33). U Trogiru je bilo zabranjeno bacanje smea u luku ili oko gradskih zidina (ST, II, 56, 62,), te su bile odreene rupe koje su se nalazile na komunalnom zemljiatu (ST, R/I, 13) i mjesto in capite burgi. Nakon izgradnje bedema oko predgraa na ovom se istom mjestu otvaraju tzv tzv. Porta dell'immonditie (Lu i, 1979; Andreis, 1978, 282). Organiziran sistem kanala najranije se pojavljuje u Dubrovniku, te se razvijaju posebne slu~be za nadgledanje njihove izgradnje (SD, V, 4, 43). Godine 1399. zaklju eno je da  trojica odreene vlastele ustanove kako da se napravi kanalizacija, da ne ist otje e i da se ne slijeva na Placu (Jeremi, 1939, I, 56, III, 46). Slijedeih se desetljea grade mnogi kanali ispod grada. Godine 1436, kada se gradio vodovod, veliko vijee donosi nove odredbe o kanalizaciji i o istoi grada. Glavna gradska kanalizacija iala je ispod sredianje ulice Place, gdje su se slijevale kanalizacije iz raznih dijelova grada (Beriti, 1958). Vei dio kanala utjecao je u more na vrhu gata ribarnice, a manji dio ispod gradskih vrata, kroz gradski jarak u more. Radi reguliranja odvoda kianice u samom gradu, a da se sprije i da voda nanosi smee na glavnu ulicu Placu, dubrova ko je Malo vijee 1407. godine donijelo opairnu odredbu o nagibu ulica, a sli nu odredbu nalazimo i u `ibeniku. Dovoljna koli ina pitke vode bila je izuzetno va~na u srednjovjekovnom gradu - u vrijeme rata ili epidemje to je moglo biti odlu no za pre~ivljavanje stanovnika. esto su bili odreivani posebni slu~benici za odr~avanje gradskih esmi. Na glavnom trgu, kao javnom prostoru par excellence, esto se nalazila glavna gradska esma, koja je slu~ila ast gradu. U statutu Dubrovnika bunari se spominju ve 1272, a sigurno ih je bilo i ranije. Po etkom 14. stoljea nailazimo na odluke o kopanju novih bunara ili cisterni. Postojali su posebni majstori magistri a cisternis koji su ih izraivali. Kotruljevi spominje da idealna kua 15. stoljea "mora imati gustijernu i praonice, da ne treba slati sluakinje izvan kue po vodu...". Gustijerne i pu evi Dubrovnika nisu mogle zadovoljiti potrebe graana, ni kada je brodovima dopremana voda. Zato su Dubrov ani pozvali Onofrija della Cavu iz ju~ne Italije da im izgradi vodovod (Diversis, 1973, 27). Istovremeno je upotpunjena stara kanalizacijska mre~a grada. Gradovi na razne na ine ohrabruju izgradnju bunara i cisterni. `ibenska se komuna obavezuje 1385. da e nadoknaditi polovicu troakova svima koji grade bunare u gradu (S`, R, 42). Mo~da je zbog podizanja razine mora doalo do zasoljavanja, osobito kod izvora Vrulja, ija je voda bila upotrebljavana za atavljenje ko~a (Zeli, 1995). Ni gradnja Velike atrnje polovicom 15. stoljea nee potpuno rijeaiti problem nestaaice vode u gradu i predgrau zbog turske opasnosti naglo porastao broj stanovnika. U `ibeniku su se zdenci gradili naj eae u dvoriatima kua ili na ulaznim vratima. Statutarnim je odredbama aibenska komuna nov ano podupirala one koji u svojoj kui htjeli sagraditi cisternu (S`, R, 42). U Italiji se posjedniatvo nad zdencom pojavljuje ja anjem vladajue klase koja pokazuje tendenciju ka privatizaciji gradskog prostora. U Trogiru se ne mo~e potvrditi postojanje izvora vode na glavnom trgu, iako je esma bila redovita na trgovima dalmatinskih gradova. Andreis spominje da je 1435. godine, u vrijeme poplo anja i proairenja glavnog trga, bilo zatra~eno da se izgradi bunar za "ukras i korist". Isti nas izvor obavjeatava da je ova izgadnja bila odgoena. Ipak, Andreis spominje gradski bunar zvan Dobri, ali iz njegovog opisa izgleda da je bio smjeaten na obali, izvan gradskih zidina. Na drugom mjestu, Andreis spominje da je grad imao dovoljno vode: "...grad koji obilujui izvornim vodama, osim jedne javne i dovoljne za opu potrebu, ima viae esama, koje slu~e isto toliko korisnome kao i nasladama" (Andreis, 1978, 16, 171, 269). Javna esma unutar zidina bila je nu~na i u slu aju rata, tako da je uz mnoge privatne, najvjerojatnije postojala bar jedna javna. U Splitu je Dioklecijanov sistem vodovoda prestao funkcionirati joa pri dolasku Hrvata na ove prostore; u kasnom srednjem vijeku voda se dovodila u grad dubljenjem zdenaca, privatnih i javnih. Zanimljivo je da je komuna prema svim zdencima u gradu imala odnos kao da su javni, te se za sve ona brinula. Tako je malo vijee u Splitu donjelo 1353. godine rjeaenje "i to za umirenje grada i njegovog dobrog stanja:  Prvo, neka se uredi zdenac kod Dujma Slovinog, isto tako neka se uredi zdenac svete Marije de Taurello, isto tako neka se uredi zdenac, koji se nalazi u kui Jakova Cucijevog,...u kuriji Jakova Andrijinog, ....u kuriji svete Klare,...u kui porodice Petrarchija, isto tako neka gospodin knez sa joa trojicom dade da se izdubi i na ini novi zdenac, i to na mjestu koje nau za najzgodnije..." (Novak, 1949, 113). Uz krovove kua u Splitu nije sa uvan kameni kanal na menzolama za skupljanje kianice, pa nije jasno kako je izgledao. Sa uvan je meutim jedan kameni kota  (za odvod kianice) u obliku izrazite lavlje glave na pala e u jugoisto nom uglu Narodnog trga u Splitu (Fiskovi, 1952). Redovite regulacije koje se javljaju u gradovima ovog razdoblja su i one vezane uz spre avanje po~ara u gradu. Upotreba drva u gradnji nastojala se minimalizirati, te se odreuju strogi propisi o izgradnji novih kamenih kua. Veliko je vijee 1446. godine odlu ilo da se na gradskom trgu i glavnim ulicama ne smije graditi niata od drveta. Ako bi to netko u inio bio bi ka~njen, a zgrada sruaena. Kamene su kue slu~ile na ast izgledu grada (honorem civium et civitatis), osim ato su bile otpornije na po~ar. Za podmetanje po~ara u `ibeniku odreivale su se najstro~e kazne; za potpaljiva a je bilo predvieno spaljivanje na loma i! U gradu je o ito postojalo joa drvenih kua, za koje je po~ar mogao biti koban. Upotreba drva u gradnji nastojala se vremenom smanjiti. U dijelu grada koji je 1408. stradao od po~ara, regulirana je izgradnja novih kua. Tako nove kue ako su bile drvene nisu smjele biti viae od 7 lakata (4,2 m). Oni koji su zidali prizemlje, komuna je davala tri modija vapna za svaki korak duljine zida. Tu se po inje pridavati va~nost izgledu fasada (in facie respiciente super dictas stratas (principales) et supra platheam Communis). Nakon velikog po~ara 1458. godine donosi se niz novih odredbi koje ograni avaju drvenu gradnju na gradskom prostoru. Zabranjena je takoer i izgradnja drvenih stubiata, ovaj put radi opasnosti od po~ara viae nego zbog zabrane privatnih struktura na javnom gradskom prostoru. Drveni krov na kuama nije smio biti airi od pola stope nad ulicom, a kroviate nije smjelo biti sagraeno na drvenim gredama. Zbog vee potrebe za zidanom gradnjom dopuatala se izgradnja vapnenica u blizini grada (S`, R, 60, 168, 197, 262). Protupo~arna mjera je i odredba kojom se gradske kova nice sele u podru je izvan gradskih zidina Ovaj obi aj da se opasni zanati ili oni neugodni zbog mirisa ili buke smjeataju izvan gradskih zidina (kova i, ko~ari, klaonice), bio je karakteristi an i za druge europske gradove. Andreis nas obavjeatava o mijenjanju drvenih kua u trogirskom burgusu kamenima, zbog opasnosti od po~ara. Nakon ato je 1443. godine doalo do slu ajnog po~ara, knez je odredio mjere za naknadu atete, te spre avanje sli nih ateta: "da se kova nice, iz ije su vatre mo~da nastali po~ari, moraju sagraditi blizu kule Sv. Marka bez naplate zemljiata, koje im je kao javno dobro milostivo ustupljeno; da se ne grade drvene kue od. crkve sv. Dominika do crkve sv. Marije, koja se sada zove od Karmena". Knez i suci nadalje odreuju "da se kod javnih zidina ne podigne nijedna stvar, koja ne bi bila daleka barem 40 lakata, da mjesto u Varoau nazvano Oprah mora postati prazno; da se naprave u istom Varoau etiri bunara, te da se nitko ne bi usudio ondje graditi, ako ne bi prije knez vidio mjesto". Za popravljanje atete nakon po~ara bila su potrebna sredstva, koja je omoguila komunalna vlast, prodavai neka javna zemljiata koja su pokraj solana slu~ila za paau, kako nas izvjeatava Andreis (Andreis, 1978, 175-176). Veina ulica i trgova u dalmatinskim gradovima bila poplo ana tijekom 13. i 14. stoljea (ST, II, 54; MT, I/1, 114, 116, 117; Lu i, 1979, 475). Godine 1328. odreeno je poplo avanje ulica u Dubrovniku i to jedna treina na troaak vlasnika sa jedne strane, druga na troaak onih sa druge strane ulice, a trea na troaak opine. Godine 1360., poplo ava se Placa, te je za taj posao odreen poseban slu~benik (MR, II, 356, III, 48). Godine 1407. Veliko vijee donijelo je odredbu da se poplo aju sve gradske ulice. Poplo avanje se imalo izvraiti ovim redom: popisat e se sve ulice, te e se svake godine izvla iti onoliko njih koliko ih se mo~e poplo ati. Sve ulice prema sjeveru poplo at e se kamenom, ali ako veina stanovnika te ulice ~eli, poplo at e se ciglom. Pola troaka za poplo avanje snosi opina a pola kuevlasnici doti ne ulice. Ako je u nekoj ulici veina vlasnika za to da se doti na ulica poplo a prije nego bi ~drijebanjem doala na red, Vlada e to izvraiti uz gornje uvjete. Nakon toga se po elo sistematskim poplo avanjem svih ulica grada, ato je trajalo oko 30 godina ili viae. 1426 odredilo je Veliko vijee da se svakih 5 godina biraju po trojica vlastele, koji e se brinuti za poplo avanje Place i gradskih ulica i za njihovo uzdr~avanje. Svaki ciglar morao je u tu svrhu davati odreenu koli inu opeka po svakoj pei, koja je radila. Godine 1468. zaklju eno je u Vijeu umoljenih da se Placa poplo a etvrtastim kamenom. U velja i 1532. godine naredila je Vlada dvojici vlastele trgovaca u Mlecima da kupe 150.000 opeka za poplo avanje grada (Jeremi, 1939, I, 50-51). U te~nji za sreivanjem javnih povraina u Splitu statut odreuje poplo avanje glavnih ulica te odr~avanje ili popravjanje plo nika pred svim kuama. U samome gradu Splitu, sve ulice su morale biti poplo ane; potestat i nadzornici bili su du~ni, u slu aju da koji vlasnike neke kue, koja je bila na ulici, ne bi sam o svom troaku dao poplo ati dio ulice pred kuom, da sami dadu da se to poplo a na troaak kuevlasnika (SS, V, 3). Do sastavljanja splitskog statuta, 1312. godine, nije joa bila poplo ana ulica koja je vodila do novih vratiju (porta nova), pa je u statut uala odredba da se ima poplo ati od ve poplo anog sve do novih vratiju, na troaak kuevlasnika uz tu ulicu, a spojnu je masu davala opina. Sve ove odredbe dokaz su meuzavisnosti gradskih institucija i razvoja gradskog organizma. Prostorne regulacije koje su u kasnom srednjem vijeku utjecale na nova urbanisti ka rjeaenja i komunalizaciju gradskog prostora, dio su kompleksnog komunalnog sustava, a njihova je primjena uvelike doprinjela oblikovanju fizi ke strukture dalmatinskih gradova za du~i period. BIBLIOGRAFIJA Izvori Andreis, P. (1978): Povijest grada Trogira. Ured. V. Rismondo. Split, Splitski knji~evni krug. CD (1904-1981): Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae, 1-17. Ured. T. Smi iklas  M. Kostren i  E. Laszowski. Zagreb, JAZU. Diversis (1973): Filip de Diversis de Quartigianis: Opis polo~aja zgrada, dr~avnog ureenja i pohvalnih obi aja slavnog grada Dubrovnika, Dubrovnik, 3. HS (1991): Hvarski statut. Ured. V. Rismondo. Split, Knji~evni krug. Farlati (1769): Illyricum sacrum, 4. Ured. D. Farlati. Venecija. LL (1987): Lexicon Latinitatis Medii Aevi Iugoslaviae. Ured. M. Kostren i. Zagreb, JAZU. Lu i, I. (1979): Povijesna svjedo anstva o Trogiru. Ured. C. Fiskovi. Split, Splitski knji~evni krug. MR, II (1984): Monumenta Ragusina, 2. Ured. J. Lu i. Zagreb, JAZU. MT, I/1 (1948): Monumenta Traguriensia; Notae seu abbreviaturae cancellariae comunis Tragurii, I/1. Ured. M. Barada. Zagreb, JAZU. MT, I/2 (1950): Monumenta Traguriensia; Notae seu abbreviaturae cancellariae comunis Tragurii, I/2. Ured. M. Barada. Zagreb, JAZU. MT, II (1950): Monumenta Traguriensia; Acta curiae comunis Tragurii, 2. Ured. M. Barada. Zagreb, JAZU. SD (1990): Statut grada Dubrovnika 1272. Ured. M. Kapovi. Dubrovnik, Historijski Arhiv Dubrovnik. SZ (1997): Zadarski statut. Ured. `. Batovi. Zadar, Matica Hrvatska. SS (1878): Statuta et leges civitatis Spalati. Ured. J. Hanel. Zagreb, JAZU. S` (1982): Statut `ibenika. Ured. S. Grubiai. `ibenik, Muzej grada `ibenika. ST (1988): Statut grada Trogira. Ured. V. Rismondo. Split, Splitski knji~evni krug. TS (1988): Trogirski spomenici; Zapisci kurije grada Trogira 1313.-1331. Ured. M. Barada. Split, Splitski knji~evni krug. Literatura Beriti, L. (1958): Urbanisti ki razvoj Dubrovnika. Zagreb, JAZU. Bocchi, F. (1990): Regulation of the Urban Environment by the Italian Communesfrom the Twelfth to the Fourteenth Century. Bulletin of the John Rylands Library of Manchester, 72/1, 63-78. Fiskovi, C. (1947): Naai graditelji i kipari 15. i 16. stoljea u Dubrovniku. Zagreb, Matica Hrvatska. Fiskovi, C. (1952): Romani ke kue u Splitu i Trogiru. Starohrvatska prosvjeta, 3/2. Fiskovi, C. (1969): Lu ieva rodna kua. Zbornik historijskog instituta JAZU, 6, 45-60. Fiskovi, I. (1989): Srednjovjekovna izgradnja i identitet grada Splita. Kulturna baatina, 19, 28-49. Friedman, D. (1992): Palaces and the Street in the Late-Medieval and Renaissance Italy. Urban Landscapes: International Perspectives. London, Routledge. Fumagalli, V. (1994): Landscapes of Fear; Perceptions of Nature and City in the Middle Ages. Cambridge, Polity Press. Ivan evi, R. (1994): Mjerni trokut na trogirskoj krstionici. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34, 111-120. Jermi, R. et. al. (1939): Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, I-III, Beograd, SANU. Ke kemet, D. (1985): Juraj Dalmatinac i goti ka kamena arhitektura u Splitu. Split, Splitski knji~evni krug. Marasovi, T. (1994): Stambena kua u Trogiru Radovanova doba. Per Radouanum 1240.-1990. Trogir, Muzej grada Trogira, 193-199. Margeti, L. (1971): Funkcija i porijeklo slu~be egzaminatora u srednjovjekovnim komunama Hrvatskog Primorja i Dalmacija. Starine, 55, 191-210. Mirkovi, M. (1951): O ekonomskim odnosima u Trogiru u 13. stoljeu. Historijski Zbornik, 4, 21-52. Molmenti, P. (1888): Poviest Venecije u ~ivotu privatnom od njezina osnutka do danas. Senj. Nodari-Krstelj, M. (1979): Dubrova ka stambena arhitektura 15. i 16. stoljea. Dubrovnik. Novak, G. (1949): Gradski bedemi, javne zgrade i ulice u srednjovjekovnom Splitu. Starohrvatska prosvjeta, III/1, 103-114. Petricioli, I. (1962): Ostaci stambene arhitekture romani kog stila u Zadru. Radovi instituta JAZU u Zadru, 9, 117-161. Plani-Lon ari, M. (1988-89): Zajedni ki prostori stambenih zona srednjovjekovnog Dubrovnika. Radovi instituta za povijest umjetnosti, 12-13, 65-77. Prelog, M. (1971-72): Dubrova ki statut i izgradnja grada (1272-1972). Peristil, 14-15, 81-94. Schulz, J. (1994): Urbanism in Medieval Venice. City States in Classical Antiquity and Medieval Italy. Michigan, The Univerity of Michigan Press, 403-418. Tadi, B. (1982): Rovinj, razvoj naselja. Zagreb, Studije i monografije instituta za povijest umjetnosti. Zeli, D. (1995): Gradski statut kao izvor za povijest urbanog razvoja `ibenika. Radovi instituta za povijest umjetnosti, 19, 37-51. POVZETEK Dalmatinski gradovi kasnosrednjovjekovnog razdoblja tipi na su komunalna druatva. U duhu nastojanja da se grad kao urbanisti ka cjelina definira i kvalitetno osmisli, pojavljuju se odredbe i institucije koje su trebale regulirati sam gradski prostor. Regulacije o ureenju, odr~avanju i uljepaavanju gradskih prostora prvenstveno ulaze u knjige gradskih statuta i reformacija, ali ih nalazimo i u drugim dokumentima, spisima kancelarija, raznim ugovorima i sli no. Komunalizacija prostora provoena zbog higijene i sigurnosti, bila je djelomi no izazvana estim epidemijama, po~arima ili nedostatkom vode u gradu. U razdoblju kasnog srednjeg vijeka sve se viae pa~nje pridaje i samom izgledu grada, osobiio glavnim javnim graevinama i sredianjim trgovima. Ove e se promjene odraziti i na preureenje gradskih fasada, pa i cijelih objekata. Komunalne institucije spre avale su ovakvim regulacijama pretjerano airenje privatnih struktura na javnom prostoru, ato je bio rezultat poveanja gradskog stanovniatva. Tipi ne privatne strukture koje nalazimo u dalmatinskim gradovima ovog razdoblja su nadogradnje iznad ulica, vanjska stubiata, balkoni i sli no. Oduzimajui prostornost gradskih arterija, a ponekad pretvarajui djelove grada u privatne aglomeracije, ove su strukture naruaavale izgled i komunikaciju grada, pa se odreuju to na pravila ili zabrane o njihovoj izgradnji. Komunalni je prostor zadr~avao svoj integritet o zabranama prodaje privatnih gradskih prostora strancima ili crkvenim osobama. Ovdje pratimo proces laicizacije i komunalizacije koji je tipi an i za ostale mediteranske gradove. Veina se gradova zbog ve spomenutog poveanja stanovniatva airi izvan zidina, te se novi dijelovi (predgraa) urbanisti ki planiraju i ograuju zidinama. Usporedno s ovim promjenama javljaju se nove slu~be koje su imale provoditi ove odredbe i odnose, a inile su dio kompleksnog komunalnog ureenja dalmatinskih gradova u kasnom srednjem vijeku. ...non poterat facere contra illos aliam nouitatem. Naglaaava se da troakove nadogradnji kao ato su kamene vanjske stepenice, vlasnici snose sami, budui da su bile njihovo privatno vlasniatvo. ...omnibus suis expensis scalas cum placca...ponendo.... U jednom trogirskom notarskom zapisu postoji zahtjev za izgradnjom scalas et placam, gdje placca predstavlja prostor na vrhu tih stepenica (in capite scalarum), ispred vrata na prvom katu. Ovaj je prostor morao biti posebno dozvoljen, jer je ponekad bio airi od stepenica koje su vodile do njega, te je predstavljao okupiranje "javnog prostora" nad ulicom. Trogirske placcae su esto postajale pravi mali balkoni, te nailazimo na narud~be za izradu voltam que stat sub placca scalarum ili unum sedium per scalas et placcam..  ...quod de caetero nulla persona...audeat, nec presumat facere aut fieri facere ballatorium nec scallas nec aliquid aliud aedificium super viam Commune Sibenici....  ...quod nullus presumat rumpere murum civitatis Spalati....  U statutu je odreeno da potestat zajedno sa vijeem sudaca i savjetnika du~an urediti "zid kurije Sabaka sve do ugla kule Petra Petrarkinog" i on je du~an prisiliti na zgodan na in sve one koji imaju kue i zidove u spomenutoj kuriji, da podignu zid spomenute kurije, koji je u moru tako visoko koliko e komuna podignuti svoj, a komuna je du~na da im dade radnike, koji e sagraditi taj zid. Ova kurija Sabaka bila je prema tome uz more vjerojatno na mjestu kuda je iaao bedem predgraa. Egzaminatori su bili prisutni kod pisanja testamenta; u Trogiru se u 14. stoljeu nazivalo tim imanom 6 slu~benika. I. Beuc smatra da je egzaminator u dalmatinskum gradovima kontrolirao promet nekretnina i bio zaatitnik posjedovnih odnosa. Ipak, glavna je uloga egzaminatora bila slu~bena ovjera notarskih i slu~benih dokumenata.   Mjerni trokut" na trogirskoj krstionici sadr~avao je du~ine standarnih jedinica mjera u 15. stoljeu (pedalj, stopa, lakat, korak). U Trogiru od 1437. Samo 1272. godine, spominju se 33 slu aja kupovanja sitnih parcela u Trogiru, pa je razvoj ovih komunalnih slu~bi o ito rezultat potreba komune. Na primjer, malo mjesto u gradu imalo je cijenu kao i dva jutra zemlje (14 vretena) izvan grada. Kuica ili koliba prodavale su se u 13. stoljeu za 10-13 livara, a kua za stanovanje 24-600 livara.  Ova je institucija sli noj onoj koju su imali boni homines. Ipak, naj eae je androna ozna avala nadsvoenu ulicu u gradu, odnosno natkriti prostor uz kuu, neato sli no atriju. Zanimljivo je da se u goti kom razdoblju mleta ke arhitekture androna naziva prolazni trijem u prizemlju pala e s unutraanjim dvoriatem. ...Marinus de Dersa, Mathe Nicole de Menze facti fuerunt ad faciendum evacuari andronam. Tako jedan dokument navodi da Demencia pro suis paratineas debebat habere anditum per curiam Sabacoli, gdje se morao osugurati prolaz preko svog vlasniatva. U jednom ugovoru pri podjeli kue izmeu dva brata, piae da debeat habere et habeat anditum per placcam de foris. Zna enje nu~nog prolaza ima i u dokumentu gdje vlasnica kue treba pro sua de ipsa canaua a cantone muri caneue Martini de Casaricca usque in medietatem mutelli margini inferioris sicut trait in anditum....  U Veneciji su "gatoli" bili podzemni kanali kroz koje je otjecala ne ist. Si quis proicerit in viam communem vel vicinalem de die aut de nocte per balcones vel (per) fenestras aut undecumque aquam vel immunditiam aut turpitudinem aliquam. I statutarnom odredbom koja zabranjuje ljubljenje mrtvaca; Ordinamus et volumus, ne vivi ex aere putrido mortuorum inficiantur et laedantur, ili ...quod aliqui non audeant se proicire supra corpora mortui.  Godine 1429. kuga koja je prenesena laom iz Venecije, prouzro ila je nestaaicu i glad, a pretpostavlja se da je pomrlo viae od dvije petine stanovniatva. Oko crkve Sv. Kuzme i Damjana (extra portas magnas). Godine 1416. ova je odluka uala u statut, te se o ito nije provela. Statuti Trevisa i Verone iz 13. stoljea.  U ispravi iz 1442. godine nala~e se svima koji stanuju kraj kue Ivana Mlednia da u vrijeme kiae ne bacaju ne ist pokraj puta, kako se ne bi sakupljala ispred Ivanove kue. Si quis iuxta muros civitatis extra civitatem letamen posuerit vel coadunaverit, perdat letamen (et) solvat communi.... U Trogiru je bilo zabranjeno dr~ati graevinske materijale (vapno) u luci. Sli nu odredbu nalazimo i u drugim dalmatinskim gradovima; u Dubrovniku su vapnari trebali tra~iti dopuatenje; Ordinamus, quod nemo teneat calcinam in portu vel ripa civitatis Tragurii. Dicimus, quod nullus homo vel persona proiciat vel proici faciat scopaturas vel letamen vel inmundiciam (vel) turpitudinem in portu vel circa muros civitatis; et quod omnes scopature et inmundicie proiciantur in capite burgi in mari usque ponentem vel super puthea in terra letaminis, que est in terra communis. Lu iev plan Trogira iz 17. stoljea ubilje~io je ova vrata koja su se nalazila na kraju burgusa (na njegovom sjevero-zapadnom uglu), koja su se koristila kao vrata za gradski otpad. Andreis spominje ista vrata, za koja piae da su sagraena kao dio novog gradskog zida oko burgusa u 15. stoljeu. Prema toj odredbi napravljen je kanal kroz ulicu Prijeko, u koju su se imale izlijevati sve kanalizacije kua iznad Prijekog. Sve ulice su bile zatvorene, tako da voda iz gornjih dijelova grada ne mo~e kroz nji ii na sredianju ulicu Placu.  Rezervoari vode smjeateni u nekadaanjim skladiatima soli - "slanicama" - pokraj Sv. Nikole i Sv. Stjepana. O izgradnju vodovoda opairne podatke donosi Filip de Diversis, te spominje kako je kod samostana svete Klare, gdje je bilo najviae prostora, otmjeno, gospodski i veli anstveno podignuta i prelijepo izgraena esma, gdje se voda sakuplja i isti e. Opis ide dalje: Ona ( esma) ima unaokolo 18 se~anja, visoka je pet, a airoka aest se~anja. Izvana je izgraena od ~ivog kamena, izgla anog i isklesanog, a na nekim malim stubiima postavljeni su razli iti ~ivotinjski likovi...  Na obalnom podru ju grada postojalo je nekoliko izvora koji s vremenom postaju neupotrebljivi. Dio grada uz crkvu Sv. Julijana naziva se Dobri. To je toponim redovito povezan uz izvore pitke vode. U dokumentima se spominju viae sallizatae i platheae placantae. Od ovoga popisa bila je isklju ena ulica cipelarska, koja se imala odmah poplo ati.     PAGE 1 @T,!!!!##6$Z$`$~$%%&R&(())*+,,l-----(.B0f00000&3F3J3L3L4N4Z5n5r5t5J6`66<788Z>p>t>v>??8@V@Z@\@@AAAA6AABBDBHBJBPChCDDG*G.G0GIIL*Lhxv0JCJjhxv0JCJU hxv6CJ hxvCJX*L2NZN"QFQJQLQS*S.S0SHT^T6WHWN[Z[]]HehexggkFkopvttvXwfw~~~~"<ҐԐԓ֓ ”ʕܘ06 hxv5CJ hxv5hxv0JCJ hxv6hxvjhxv0JCJU hxv6CJ hxvCJP֓ʕ>؞t*,&T R:Ɲ>R؞t0*,Rԡ&N ʤT~ HR|>h(\(ڪث x,N"NN>j 2V(,.xt hxvCJ hxv6CJjhxv0JCJU hxv5>*hxv hxv5 hxv>*CJ hxvCJ hxv5CJLR>(ڪثx,">2,.dh`$`a$` dh^` dh^`.¼xz^8"44>*dZ $a$$a$ $dh`a$$`a$,8PRVd@JR^`68:"$046Zh246&>@$*,dfZ\hxv0JCJjhxv0JCJU hxv6jhxv0JUhxv hxv6CJ hxvCJP\t z4B>JLNbn04Z^`  "$02468>@ hxvCJhxv0JmHnHu hxv0Jjhxv0JUjhxvU hxv6jhxv0JUhxv7 L^  "8:<>@ $dh`a$h]h&`$a$50P/ =!"#$% Dp^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ Normal1$CJ_HmH sH tH V@V  Heading 1$]^5CJOJQJkH@@@  Heading 2 $$a$5CJbb  Heading 3-$$dhx]^`a$5CJ::  Heading 4$5CJ^^  Heading 5-$$dhx]^`a$CJV@V  Heading 6!$$  7dh`7a$>*CJ:@:  Heading 7$>*CJN@N  Heading 8$$7dh`7a$5CJDA`D Default Paragraph FontViV 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List ,O, Style1CJ@&@@ Footnote ReferenceH*:@:  Footnote TextCJVT@"V  Block Text$$rx]r^`a$CJDY2D  Document Map-D  OJQJkH4 @B4 Footer  9r .)@Q.  Page NumberPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] K9LCSS6WWDZZY[\liiln>h|oÕf٘ ٞ75  Q( Z Z U(mH*f.o  Va4*L\@}HX֓R. @~ !8@0(  B S  ?xv -@Microsoft XPS Document WriterNe01:Microsoft XPS Document WriterMicrosoft XPS Document WriterMicrosoft XPS Document WriterX 4dXXA4DINU"L r SMTJMicrosoft XPS Document WriterInputBinFORMSOURCERESDLLUniresDLLInterleavingOFFImageTypeJPEGMedOrientationPORTRAITCollateOFFResolutionOption1PaperSizeLETTERColorMode24bpp MXDWMicrosoft XPS Document WriterX 4dXXA4DINU"L r SMTJMicrosoft XPS Document WriterInputBinFORMSOURCERESDLLUniresDLLInterleavingOFFImageTypeJPEGMedOrientationPORTRAITCollateOFFResolutionOption1PaperSizeLETTERColorMode24bpp MXDW22a22 !#%/125<CEJBKBOBPBSBTBWBXBYBZB[B\BaBbBdBmBsBy`` `8`>`J`N`R`f`j`l`r````8@`````````````````UnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialE. Century Gothic5. *[`)TahomaA BCambria Math"hFFr+&= ŷn= ŷn$02HP $P -2!xxFReguliranje gradskih prostora u dalmatinskim gradovima srednjeg vijeka Zelimir VolfIrena Benyovsky LatinOh+'0hp (4 T ` l xHReguliranje gradskih prostora u dalmatinskim gradovima srednjeg vijekaZelimir VolfNormalIrena Benyovsky Latin2Microsoft Office Word@F#@ 6M_@g8@g8= ŷGnVT$m^ M7&" WMFC -MlVT$m EMFM\KhC   % %  Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D r_XG*Ax Times ew Roman(p-_z_dv% % %  TTP @E@LP !" !M TTP@E@LMP1"TT@E@LMP !M" " Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D r_XG*Ax Times ew Romanp-_z_dv% % %   TT\F@E@LP - TT F~@E@gLP - Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D r_XG*Ax Times ew Roman(p-_z_dv% % % T ?C@E@* LREGULIRANJE GRADSKOG PROSTORA U TN[TN.TTT;N[TTTA[[[GT[AN[TTT TH5@E@*LDALMATINSKIM KOMUNAMA RAZVIJENOG I KASNOG TTNnTN.TA[.n[[nTTTnTTTLT.;NT[[.[TAT[[ T] @E@LlSREDNJEG VIJEKAATNTT;N[T.;N[TTT ]W @E@ LP ? % % % TT* u@E@fLP  TTy @E@LP Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D r_XG*Ax Times ew Roman(p-_z_ dv% % %  Tg :@E@i#LlIrena BENYOVSKY!',22==C9H=2C9TT  :@E@ #LP 4Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D r_XG*Ax Times ew Roman(p-_z_dv% % %  T? @E@<LHrvatski institut za povijest, Zagreb, Opati ka 10, Hrvatska<)% )) )%%**)% 2%)%*<*%%)%**<)% )%TT ? @E@ LP % % % % TT " @E@ LP - % % % TT a@E@RLP  TTe @E@LP Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D ,r_XG*Ax Times ew Roman(p-_z_,dv% % %  T|  $ @E@  L\IZVLE EK'=A=CCCCTT  $ @E@  LP 2!"  % % % Tc * @E@ ILOvaj rad analizira reguliranje gradskih prostora srednjovjekovnih dalmatiH,2&'22&222''2%',22'22,%2'22',2%2'2'2'2%'',222,,,2,22%22H2Tp+c  @E@+ LXnskih 2',2 T4 J @E@3 QLkomuna preko gradskih slu~bi i institucija. Od 12. stoljea nadalje provodila se ,2H222?2',,2?2'22',2?'2'2??2'2,2?H2?22>'2,,2>2222,>2'2,222>', TO  @E@ MLpostepena komunalizacija grada te se odreivali osnovni meuvlasni ki i javno22',2,22!,2H222'2,2!2'222!,!',!22',2,2!2'22,2!H,22,2'2,,!!2,22TTO  @E@ LP-!TO  @E@ L`privatni 2',22 T8 6 @E@ RLodnosi, ato je doprinjelo oblikovanju gradskih jezgri u kasnom srednjem vijeku. Za2222'4'23,3222'2,2322,2,22232'2&" WMFC  M2',23,'2'323,2'22H3'',22,H3,,,2382TT 6 @E@ LP  T|;  @E@ ]Lovakvo istra~ivanje najva~niji su izvor statuti dalmatinskih gradova iz 13. i 14. stoljea i 2,2,,2''2',22,22,2'2'2',2''2222H22',22'222,2'2222'2,,2 T g " @E@ ELnjihove kasnije reformacije, te notarski spisi gradskih kancelarija. 222,,,2'2,',2'H2,,,222'','2'2'22',2,22,,2'2TTh " @E@h LP 4 TT' M @E@ LP 4!"  TTF yI @E@F2 LP 4!" Rp@Times New Roman DQdVD< (QdVD< q_<D <r_XG*Ax Times ew Roman(p-_z_<dv% % %  TT # @E@ LP 6 % % % T8:@E@RLDalmatinski su se gradovi formirali kao komune od 12. stoljea nadalje, a gradske H,N,2'2'2',1!,222!2!N!,2,222N22,2222'2,,,2,2,,,1!,2'2, Tx\@E@EL\su vlas'22,'TP\@E@EVLti postepeno regulirale novu funkciju gradskih prostora te uspostavljale jurisdikciju 22',2,22!,12!,,2222!222,21!,2'222!2'2!,,2'22',2,,2!'22,2 TL @E@ULnad njima. Urbane preobrazbe gradova u razdoblju ranog srednjeg vijeka poremetile su 2,2$2N,$H!2,2,$2!,22!,-2,$1!,222,$2$!,-2222$!,221$'!,22,1$2,2,$22!,N,,$'2 T@M@E@SLkod starijih naselja njihovu anti ku simetriju, a tek u razvijenom srednjem vijeku 222:',!2:2,',,:22222:,2,22:'N,!29,9,2929!,-2,22N9'!,22,N92,22 TXFo@E@XLPus2'TXGo@E@GXWLpostavljana su nova urbanisti ka i komunalna pravila. I naselja oblikovana tek u ranom 22',2,2,'2222,2!2,2',2,22N22,2,2!,2,2,',,22222,2,,22!,22N Tt @E@ \Lsrednjem vijeku, planirala su se i definirala u kasnijem razdoblju, kada su stare strukture '!,22,N2,222,2!,,'2',2,!2!,,22,'2,N!,-22222,2,'2',!,'!222!, T`6@E@MLnadograivane ili ruaene da bi se postigla bolja rjeaenja. U razdoblju najve2,221!,22,2,%%!2',2,%2,$2$',$22'1,$22,$!,',2,$H$!,-2222$2,2,,T7`@E@7 Ldeg urbanog ,1$2!2,221 Tp@E@k[Luspona, izmeu 13. i 15. stoljea, odreeni su osnovni prostorni odnosi, neki kao rezultat 2'222,-N,222222'2,,,22!,2,2'22'22222!2'2!22222'2,22,2!,-2, TQ 3@E@=Lkomunalnih odredbi, a neki koji su te odredbe i prouzro ili. 22N22,2222!,22,2,222'2,22!,22,2!22-!2,TTR ~ 3@E@R LP - TTs@E@LP - T$@E@~LLNa&: WMFC Mjzna ajniji izvor za poru avanje odnosa izmeu gradskih vlasti i gradskog H,-2,,,23-22!3-,322!2,,2,2,32222',3-N,2221!,2'2222,'221!,2'221 TMF@E@/Llprostora su sta2!2'2!,('2(',TMF@E@M/KLtuti dalmatinskih gradova koji se pojavljuju u 13. i 14. stoljeu, te neki 2(2,N,2'22'1!,222,'22'','22,222'2'22''22''2,,2','2,2 Th@E@ZLmanje, a drugi viae sadr~e regulacije koje pokazuju ovaj odnos. Ipak, ove regulacije nisu N,2,,2!212',',2!-,!,12,,,22,222,-2222,2222'2,222,!,12,,,2'2% % 666666666666666666666666666666666666 6 66 6  6 66 6  6 66 6  6 66 6  6 66 6 66666666666666666666  c."System??????????????--@Times New Roman---  2 Zd ,d',  2  1 2    , ''@Times New Roman---  2 S~d  2 h~d @Times New Roman---;2 dREGULIRANJE GRADSKOG PROSTORA U        J2 u*dDALMATINSKIM KOMUNAMA RAZVIJENOG I KASNOG         "2 dSREDNJEG VIJEKA    2 sd --- 2 Zd  2 Zd @Times New Roman---"2 dIrena BENYOVSKY 2 ad @Times New Roman---e2 <dHrvatski institut za povijest, Zagreb, Opatika 10, Hrvatska 2 d --- 2 2d --- 2 Zd  2 Zd @Times New Roman---2 &dIZVLEEK 2 ad ,d'---y2 +~IdOvaj rad analizira reguliranje gradskih prostora srednjovjekovnih dalmatii  2 +dnskih 2 9ZQdkomuna preko gradskih slubi i institucija. Od 12. stoljea nadalje provodila se r  2 GZMdpostepena komunalizacija grada te se odreivali osnovni meuvlasniki i javno  2 Gd-2 G dprivatni 2 UZRdodnosi, to je doprinjelo oblikovanju gradskih jezgri u kasnom srednjem vijeku. Za 2 U d 2 dZ]dovakvo istraivanje najvaniji su izvor statuti dalmatinskih gradova iz 13. i 14. stoljea i s2 rZEdnjihove kasnije reformacije, te notarski spisi gradskih kancelarija.   2 rd  2 ~d ,d' 2 d ,d'@Times New Roman--- 2 Zd ---2 ~RdDalmatinski su se gradovi formirali kao komune od 12. stoljea nadalje, a gradske    2 Zdsu vlasK2 {Vdti postepeno regulirale novu funkciju gradskih prostora te uspostavljale jurisdikciju 2 ZUdnad njima. Urbane preobrazbe gradova u razdoblju ranog srednjeg vijeka poremetile su    2 ZSdkod starijih naselja njihovu antiku simetriju, a tek u razvijenom srednjem vijeku u   2 Zdus2 eWdpostavljana su nova urbanistika i komunalna pravila. I naselja oblikovana tek u ranom   2 *Z\dsrednjem vijeku, planirala su se i definirala u kasnijem razdoblju, kada su stare strukture   2 ?ZMdnadograivane ili ruene da bi se postigla bolja rjeenja. U razdoblju najve 2 ? deg urbanog 2 TZ[duspona, izmeu 13. i 15. stoljea, odreeni su osnovni prostorni odnosi, neki kao rezultat  g2 iZ=dkomunalnih odredbi, a neki koji su te odredbe i prouzroili.   2 izd  2 Zd }2 ~LdNajznaajniji izvor za poruavanje odnosa izmeu gradskih vlasti i gradskog  "2 Zdprostora su sta|2 Kdtuti dalmatinskih gradova koji se pojavljuju u 13. i 14. stoljeu, te neki  2 ZZdmanje, a drugi vie sadre regulacije koje pokazuju ovaj odnos. Ipak, ove regulacije nisu --ddddccccccccccccccccbbbbbbbbbbbbbbbbbb՜.+,0 hp  Doman GReguliranje gradskih prostora u dalmatinskim gradovima srednjeg vijekaQREGULIRANJE GRADSKOG PROSTORA U DALMATINSKIM KOMUNAMA RAZVIJENOG I KASNOG SREDNJIrena BENYOVSKY=Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Opatika 10, Hrvatska Title Headings  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_abcdefglRoot Entry F8v8nData 1Tableu1WordDocument7 SummaryInformation('pDocumentSummaryInformation8`CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q