Naslov
Urbani razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovnog Varaždina
(The urban development and spatial organisation of medieval Varaždin)

Autori
Slukan Altić, Mirela

Izvornik
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1330-7134) 27 (2009); 5-33

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Varaždin ; srednji vijek ; urbani razvoj ; urbana topografija ; centralne funkcije
(town of Varaždin ; Middle Ages ; urban development ; urban topography ; central functions of town)

Sažetak
Na temelju arhivskih izvora, autor analizira urbani razvoj i topografiju grada Varaždina od 13. do kraja 15. stoljeća. Uvidom u srednjovjekovne isprave te uvažavajući rezultate dosadašnjih arheoloških istraživanja, autor donosi nove zaključke o prostornoj organizaciji, razvoju i tijeku izgradnje srednjovjekovnog grada Varaždina te njegovim gradskim funkcijama kao jednog od središnjih naselja srednjovjekovne Slavonije. Temeljem analize izvora, izrađena je rekonstrukcija prostorne organizacije grada u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Mikrolokacija kao i unutrašnja struktura srednjovjekovnog Varaždina uvjetovani su njegovim prometnim položajem. Grad je nastao u području omeđenom trima važnim regionalnim cestama s antičkom tradicijom u čijem je križištu a u neposrednom mjestu prijelaza Drave nastao grad Varaždin. Na tom je križištu putova nastao kraljevski kastrum, sjedište varaždinskog župana uz koje kao podgrađe nastaje grad Varaždin, najstariji slobodni i kraljevski grad na području čitave Hrvatske i Ugarske (privilegij dobiva 1209.) S obzirom na lokaciju objekata s centralnim funkcijama (crkva Sv. Ivana, franjevački samostan, gostinjac te župna crkva) koji su bili ujedno i glavni čimbenici okupljanja i trgovanja, možemo zaključiti da je srednjovjekovno varaždinsko naselje u prvom razdoblju svog razvoja imalo oblik vikusa (vicus), odnosno naselja razvijenog duž proširene ulice-trga (via exercitualis) pogodnog za trgovinu, koji nalazimo u korijenu većine srednjoeuropskih gradova. Zbog snažnog razvoja trgovine, obrta te novčane privrede uopće, Varaždin svoj najveći uspon doživljava tijekom 15. stoljeća. Uspon grada odrazit će se i na njegovu ubrzanu izgradnju ali i značajnu promjenu unutrašnje strukture. Sada to više nije neutvrđeni suburbij okupljen oko uličnog trga, već dobro organizirani grad s uređenim utvrdama, središnjim trgom te spletom ulica s definiranim hijerarhijskim odnosom i funkcionalnom specijalizacijom. Možda najdinamičnije razdoblje razvoja Varaždina nastupilo je u vrijeme grofova Celjskih koji su bili vlasnici varaždinskog kastruma od 1397. do 1456. godine kada u gradu nastupaju i najveće urbanističke promjene. Slobodno možemo reći da je Varaždin svoj gradski status formalno dobio 1209. ali je upravo u vrijeme grofova Celjskih njegovo naselje dobilo fizionomiju i funkcije razvijenog srednjovjekovnog grada. Zahvaljujući svojim snažnim upravno- političkim (sjedište županije, sjedište posjeda), obrambenim (kastrum, gradske zidine), gospodarskim (sajmovi, trgovina i obrt) te crkvenim funkcijama (sjedište župe i arhiđakonata), možemo zaključiti da je Varaždin već u razvijenom a osobito u kasnom srednjem vijeku imao izrazito snažne centralne funkcije koje su mu osiguravale položaj drugog po važnosti grada srednjovjekovne Slavonije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA