Pregled bibliografske jedinice broj: 362898
Temelji hrvatske filozofije prakse
Temelji hrvatske filozofije prakse // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20 (1994), 39-40 (1-2); 407-432 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 362898 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Temelji hrvatske filozofije prakse
(Foundations of Croatian praxis philosophy)
Autori
Kukoč, Mislav
Izvornik
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (0350-2791) 20
(1994), 39-40 (1-2);
407-432
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Hrvatska filozofija prakse; humanizam; neomarskizam; ortodoksija; neopozitivizam; revizionizam
(Croatian praxis philosophy; humanism; neo-Marxism; orthodoxy; neo-positivism; revisionism)
Sažetak
Diferencirani razvoj hrvatske marksističke filozofije u smjeru tzv. kritičkog humanističkog neomarksizma zapadnoeuropske provenijencije, kasnije oblikovanog kao autonomna orijentacija filozofije prakse, započeo je pedesetih godina suprotstavljanjem doktrinarnom dijalektičkom i historijskom materijalizmu. Pretpostavke, uzroci i razlozi zbog kojih je došlo do toga obrata višestruki su i višeslojni - socijalno-političke, kulturologijske i teorijske naravi. Razvijena tradicija heterodoksnog i kritičkog pluralističkog mišljenja na hrvatskoj lijevoj intelektualnoj sceni inaugurirana je predratnim "zagrebačkim revizionizmom" neopozitivističke provenijencije Richtmanna i Podhorskog i, šire uzevši, jakim inspirativnim utjecajem Miroslava krleže i njegova kruga okupljena oko heterodoksnog "Pečata". Rečena je heterodoksna duhovna klima jamačno, na drugoj strani, omogućila iskazivanje građanskih i pluralističkih teorijskih interesa i nagnuća što su prevladavala na filozofskoj katedri zagrebačkog sveučilišta. Za razliku od drugih filozofskih središta tadašnje Jugoslavije, u Zagrebu nije bilo afirmiranih zastupnika ortodoksnog dijamata, pa su se pripadnici mladog marskističkog naraštaja izborili za ekskluzivno pravo usmjeravanja razvoja čitave poslijeratne hrvatske filozofije. U teorijsakim i političkim sukobima, prvo sa zastupnicima ortodoksnog marskizma, mahom srbijanskim i slovenskim filozofima, a kasnije i sa srbijanskim neomarksistima, hrvatski praxis-filozofi afirmirali su svoju orijentaciju u svijetskim relacijama, definitivno potvrdivši teorijsku i kulturologijsku izdvojenost i autohtonost hrvatske filozofije prakse
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
POVEZANOST RADA
Projekti:
6-01-303
Ustanove:
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Profili:
Mislav Kukoč
(autor)