Pregled bibliografske jedinice broj: 361061
Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom XIX. stoljeća
Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom XIX. stoljeća // Suvremena lingvistika, 51-52 (2001), 13-34 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 361061 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom XIX. stoljeća
(Some linguistic features of foundlings' name patterns. According to the corpus from Trieste orphanotrophy in 19th century)
Autori
Bertoša, Mislava
Izvornik
Suvremena lingvistika (0586-0296) 51-52
(2001);
13-34
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
osobna imena; antroponimija; onomastička analiza; lingvistička analiza; talijanski jezik; nahodi (antroponimija)
(personal names; anthroponimy; onomastic analysis; Italian language; orphans (anthroponimy))
Sažetak
Na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Trstu analizirane su imenske formule nadijevane napuštenoj djeci u dvogodištu 1847-1848. Nahodski imensko-prezimenski korpus podvrgnut je raščlambi koja je pratila slogovna, značenjska, oblična i stilistička obilježja u cijelosti ili djelomice izmišljenih formula, preciznije, slogovnu, semantičku, obličnu i stilističku vrijednost koju je u njima osobno ime (bilo poznato bilo izmišljeno) osiguravalo izmišljenom prezimenu. Dobiveni su rezultati otkrili neke specifične karakteristike cjelovitih formula – izosilabizam, pojačana semantičnost, oblična markiranost, visok stupanj stiliziranosti – i uputili prema zaključku u kojem je moguće izdvojiti dvije opažene pojave: neovisno o tomu je li bilo izmišljeno ili poznato, u najvećem je broju slučajeva nahodovo osobno ime služilo kao model prema kojem je bilo tvoreno njegovo prezime, i to bez obzira na to je li na taj način konstruirano prezime imalo odredivo leksičko značenje ili je bilo asemantično (1), a to istovremeno pokazuje da su unutarjezična i izvanjezična motiviranost prezimenskih izmišljaja bile međusobno isprepletene do tolike mjere da se niti kod nekih značenjski markiranih prezimena (poput, primjerice, Imperiali, Amorin) ne može govoriti o prevlasti izvanjezične nad unutarjezičnom, nego češće gotovo obrnuto (2). Iz opisanih obilježja proizlazi zaključak da bi lingvističke i onomastičke analize nahodske antroponimije trebale polaziti od cjelovitih imenskih formula kao svojega glavnog predmeta proučavanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Citiraj ovu publikaciju:
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- MLA - Modern Language Abstracts
- BL Bibliographie Linguistique
- LLBA Linguistic and Language Behaviour
- Sociological Abstracts
- EBSCO Publishing Communication and Mass Media Complete, CEEOL, DOAJ