Naslov
Praško proljeće 1968.
(Praghien Spring 1968)

Autori
Rončević, Marin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
27.06

Godina
2008

Stranica
51

Mentor
Dukovski, Darko

Ključne riječi
Poplitička povijest
(Political history)

Sažetak
Pitanje Praškog proljeća kompleksno je pitanje, na koje je odgovor moguće dati samo sagledavanjem cjelokupne situacije na prostorima Srednje i Jugoistočne Europe 20. stoljeća. S obzirom da obim rada koji bi sadržavao sve relevantne činjenice koje su bile dio Praškog proljeća, ne bi dozvoljavao ovdje dogovorenu formu, ovaj sam rad ograničio na nužne i dovoljne uvjete za stvaranje slike o Čehoslovačkoj dvadesetog stoljeća i na one procese i činjenice, bez kojih shvaćanje Praškog proljeća ne bilo moguće, ili barem ispravno. U ovom, uvodnom dijelu, nastojim u par rečenica sažeti procese koji su pratili razvoj Čehoslovačke od druge polovine dvadesetog stoljeća, koji je vrhunac doživio upravo Praškim proljećem, te nagli pad i prekid tog razvoja vojnom intervencijom zemalja Varšavskog pakta predvođenim Sovjetskim Savezom. Od kraja drugog svjetskog rata do 60-ih godina 20. stoljeća razvitak Čehoslovačke stagnira ili teče vrlo sporo, strogo prema sovjetskom uzoru u kojem se Partija vjerno pridržava ortdoksnog sovjetskog komunizma staljinističkog tipa. Njega karakterizira zagušena birokracija, namješteni sudski procesi, raznorazne čistke bilo kojeg tipa i strog sustav hijerarhije u kojem vodeće partijske snage upotrebljavaju niže partijske kadrove u održavanju takvog poretka. Kritike takvog sustava postoje već u 50-ima ali se tada opozicijski stavovi još vrlo uspješno guše akcijama čišćenja. Tako se stvara sve veći jaz između vodećih kadrova u partiji s jedne strane i naroda s druge. Sve dok kritike krajem 50-ih ne zahvate širi sloj naroda, ponajviše zbog nezadovoljstva u gospodarstvu, destaljinizacija se uopće ne primjećuje. Samo po sebi, to je tek manji dio razloga za nezadovoljstvo. Razlozi su brojni- problem federacije i suživota Čeha i Slovaka, složenost životne svakodnevnice zbog neefikasnosti birokracije, uplitanje politike u gotovo svaku sferu javnog života, neumjerenost sudova u procesuiranju nepostojećih zločina protiv države... Zbog svega toga, ljudi žive u stalnom strahu i nezadovoljstvu. Činjenica koja se nametnula kao zajednički uzrok svih problema bila je ta da Čehoslovačka živi životom koji joj je stran i nametnut. Početkom 60-ih godina pojavljuje se oštrija kritika vlasti, posebice od strane inteligencije. Ona je, iako još uvijek tiha, prihvaćena u narodu ponajviše zbog postojanja navedenih razloga općeg nezadovoljstva. Nakon prevladavanja reformističke struje i njezinoga prihvaćanja od naroda započelo je razračunavanje unutar Partije. Borba za vlast vodila se između ortodoksne struje, koju je predvodio predsjednik i "sekeratar" Partije Antonín Novotný i reformističke struje Alexandera Dubčeka, a koja pod parolom “ socijalizam s ljudskim licem” želi poboljšati stanje u državi. Dubček je smijenio Novotnýa s funkcije šefa Partije, pronašao snažan oslonac u narodu i počeo provoditi reforme. S promjenom vladajuće garniture Partije, pod utjecajem reformista, promijenio se i njen svjetonazor. Partija više nije željela vladati autokratski, nego je svoju afirmaciju tražila u povjerenju naroda, kojem je počela nuditi i pružati građanska prava. S pobjedom reformnog socijalizma narod je u zanosu poželio ići do kraja i potpune liberalizacije, s kojom se vrlo očito nije slagao Sovjetski Savez.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija

POVEZANOST RADA