ࡱ> q` bjbjqPqP .&::FI$%.84./"222   -------0h2-     -22\/]+]+]+ 22-]+ -]+]+]+2 `wW"t]+-r/0/]+z3(z3]+z3]+8  ]+     --*^   /    ...$RD...R... Domagoj Vidovi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16 Zagreb  HYPERLINK "mailto:dvidovic@ihjj.hr" dvidovic@ihjj.hr O ojkonimima Trebimlja/Trebinja i Trijebanj 1. UVOD Donja Hercegovina i Neretvanska dolina onomasti ki su gotovo posve neistra~ena podru ja, no ve i preliminarna istra~ivanja pokazuju kako je rije  o izrazito zanimljivome podru ju zbog njegove reljefne raznolikosti, estih migracija i raznorodnih jezi nih dodira. Migracije i pro~imanja razli itih jezi nih sustava posljedica su bremenite povijesti uvjetovane polo~ajem na razmeu monih sila i razli itih religija (zapadnoga i isto noga kraanstva te islama). Upravo su ti sukobi odredili da je mjesno stanovniatvo esto napuatalo svoja ognjiata koja su se istodobno napu ivala ~ivljem iz sukobima joa ugro~enijih podru ja. Ogleda se to i u arhai nim jezi nim zna ajkama mjesnih govora, a poglavito u toponomiji. U ovome radu pokuaat u to prikazati na primjerima ojkonima Trebimlja/Trebinja i Trijebanj. 2. TUMA ENJE OJKONIMA TREBIMLJA/TREBINJA I TRIJEBANJ 2.1. Povijesne potvrde ojkonima Trebimlja/Trebinja i Trijebanj Ime sela Trebimlja/Trebinja u razli itim se likovima spominje od srednjovjekovlja. Po dosadaanjim se povijesnim istra~ivanjima selo prvi put spominje davne 1301., i to u liku Tribinja (Croatinus de Tribigna; Pulji 1994:92). Lik pak Trebimlja nahodimo od 1372. kada se spominje Branko Primilovi in villa de Trebimiglia (Dini 1967:83). Nedavno sam u literaturi naiaao na dokument koji prvi spomen Trebimlje/Trebinje pomi e u 1283. Donosim ga ovdje u prijevodu latinista Martina Muheka: Godine 1283., 11. indikcije. Dana 18. kolovoza (1283.). U Dubrovniku. Svoju je sluakinju Milost, Bosanku, uz njezin pristanak prodao Tomazinu, Dobro in, Bratoslavov sin, Vlah iz katuna Jalove. Nju (prije re enu Milost), ovdje nazo nu, iz mjesta Savere. Za 11 solida velikih denara. Rok: do smrti. Neka re eni Tomazin s prije re enom Miloau postupa kako ga je volja. Prije re eni Dobro in od prije re enoga je Tomazina primio re ene solide. Re eni se Dobro in obvezao jam iti (i u protivnome isplatiti odatetu) re enomu Tomazinu da re ena Milost nee pobjei kopnom. Po tom pitanju, stvar je ureena prema dubrova kim pravilima za te slu ajeve. Sa svoje strane, ona itd. Lukar, sin Fuskov, sudac; Janin Deodat; meatar Ivan iz Treviza, lije nik; Nikola, sin Silurov; Ivan Furlanac; Bogdan s Trebinje, Nepo ili, Hranilo Desiradi, podrijetlom s Tribinje, danas ~itelj Dubrovnika. Spis dovraen. U istome se dokumentu selo naziva i Trebinja i Tribinja. U popovskim se i grada kim ~upskim maticama selo po esto naziva i Trebimnjom (Trebimgna), a tako ga nazivaju i Milenko S. Filipovi i Ljubo Mievi. Trijebanj se pak spominje 1434. kada su  neki ljudi vojvode Sandalja iz Trijebnja i Bune oplja kali dubrova ke trgovce, a poznat je i po srednjovjekovnoj nekropoli i crkvi Miloradovia (Vego 1957:118). U grada kim maticama upise kratenih i vjen anih iz Trijebnja (Triebagn) nahodimo od 1726. (MK}G:35; MV}G:14). 2.2. Neki ojkonimi antroponimnoga postanja u meurije ju Neretve i Rijeke dubrova ke Ojkonimi antroponimnoga postanja na podru ju isto no od Neretve vrlo su esto odraz specifi noga politi ko-teritorijalnog ustroja srednjovjekovne Humske Zemlje. Jedinice su toga ustroja bile: zemlja (politi ko-teritorijalna jedinica koja ima odreeni stupanj politi ke samostalnosti), ~upa (manja politi ko-teritorijalna jedinica koja je u ranijem srednjovjekovlju bila prije svega upravna jedinica jednoga plemena, a kasnije se razvila u teritorijalnu jedinicu koja je omeena svojim prirodnim granicama i ima svoje upravno-politi ko srediate; 10-ak ~upa ini zemlju), seoska opina (posebno upravno podru je s vlastitim starjeainom i teritorijem) i vlastelinstvo (posjed mjesnoga ni~eg feudalca s pripadajuim mu kmetovima i slobodnim seljacima; teritorijalnim opsegom najmanja jedinica). (usp. T. Aneli 1999a:8 12) Naime, mnoga se naaa naselja sastoje od niza zaselaka koji su zajedni ko ime obi no dobili po najveemu ili najva~nijemu meu njima, tako da po esto ne postoji etnik ili ktetik za pojedine zaseoke, nego svi stanovnici zaselaka koji tvore ~upu nose zajedni ko ime. Ojkonime antroponimnoga postanja u Donjoj Hercegovini i dalmatinskome dijelu Donje Neretve mo~emo svrstati u dvije skupine. Prvu ine ojkonimi motivirani rodnim imenom: Belenii, Bjelojevii (< Bjeloje < Bjelimir/Bjeloslav), Borojevii (danas postoje prezimena Bore i Borojevi), Kalaurevii (Kalaur < gr . kals 'lijep' + ur), Moaevii (vjerojatno od priimka Muaovi), Radetii (< Radeta < Radomir/Radoslav), Sankovii (po priimku srednjovjekovne humske velikaake obitelji Dra~ivojevi nastalome po osobnome imenu Sanko; prezime Sankovi nahodimo u Vidonjama 1702.; M. Vidovi 2000:494), Slavogostii (< Slavogost), Tasov ii (Tasovac < Atanazije < gr . Athansios ), Viaii (< Viae < Viaeslav; rod Viaii spominje se oko 1470.; Mandi 2003:709) i sl. Svi su ti toponimi tvoreni patronimskim sufiksima -ii (-ovii/-evii). Patronimnoga su podrijetla i toponimi motivirani rodnim imenima vlaakoga postanja Bobani (< bovan < balvan < psl. *bJlvanJ 'idol'), Boljuni (priimak je vjerojatno nastao od pohrvaenoga izvorno romanskog apelativa boljun 'izvor'), Burmazi (burmaz < alb. burr 'mu~' + madh 'velik'), arii (usp. ara < lat. cotiaria 'brus') i sl. Ta bismo podru ja mogli nazvati katuniatima jer su se nalazila uz pasiata na kojima su pastiri podizali kuice i aatore za privremeni boravak, a odraz su specifi noga sto arskog na ina ~ivota koji je neko bio dominantan. Na podru ju Za~ablja i Popova opstalo je, sve do agrarnih reforma nakon Drugoga svjetskog rata (mjestimice ak do 1991.), tzv. transhumantno sto arstvo koje je razvilo bisesilan na in stanovanja za koje je karakteristi na mala udaljenost izmeu mati noga naselja i  korespondentnih pastirskih stanova (Markovi 1975:273). Planiatari su na prostorima od poluotoka Kleka prema unutraanjosti uvijek odlazili na pasiata etiri dana hoda od mati noga gospodarstva. Bisesilno je sto arstvo u tim krajevima, ato zvu i zapanjujue, prisutno barem od Ilira! Drugu bi skupinu ojkonima antroponimnoga postanja inili ojkonimi motivirani osobnim imenom koji su uglavnom pridjevskoga postanja. Ta se skupina dijeli na dvije podskupine. Prvu podskupinu ine ojkonimi tvoreni od sveta kog imena. Od sveta kog je imena tvoren ojkonim Bitunja. U korijenu toga ojkonima le~i ime svetoga Vida u ije se atovanje preto io i kult slavenskoga boga Svantevida. U srednjovjekovnoj su Dalmaciji odrazi sveta kog imena Vitus zastupljeni s betacizmom (npr. Bitoie < Vidoje < Vitus; ime zabilje~eno u Trogiru 1322.). Neki povjesni ari ojkonim Svitava takoer povezuju s imenom svetoga Vida (sanctus Vitus). Ispreplitanje atovanja svetoga Vida i Svantevida vrlo je esto na stola kome podru je. Tako je grad Stolac smjeaten u Vidovu polju, a u povijesnim se vrelima naziva i Vidovskim (Vidoakim) Gradom ili Vidoatakom, a rijeka se Bregava nazivala i Vidoaticom (Vidovom rijekom). Od sveta kog imena Vid tvoren je i ojkonim Vidonje. Drugu podskupinu ine ojkonimi motivirani narodnim imenom. Narodnim su imenima motivirani ojkonimi Borut, Dobrovo (< Dobrahovo < Dobrahna < Dobromir/Dobroslav), Hodovo (< Hodoje/Hodivoj < Hodimir/Hodislav), Hotanj (*Hota, *Hotjen), Hutovo (usp. Hotanj), Miljen (Miljen < Mislav), Rotimlja (< Rotim), Vranjevo Selo (< Branivoj). Ojkonimi Kolojanj (gr . kals 'lijep' + Jan) i Komanje Brdo (Koman < Komljen < Komnen) motivirani su osobnim imenima bizantskoga podrijetla, a Kiaevo (< Kia) maarskoga. Narodnim je imenom motiviran i hidronim te povijesni ojkonim Radimlja (Radim < Radimir). Veina je nabrojenih toponima nastala pojednostavnjivanjem dvorje nih sintagma pa zemljopisni objekt koji su ozna ivali esto nije posve proziran. Mo~emo pretpostaviti da su Dobrovo, Hodovo, Hotanj, Hutovo i Radimlja ozna ivali sela ili vlastelinstva (selo vlastelina Huta, vlastelinstvo Hodivojevo), a za Bitunju i Vidonje mo~emo pretpostaviti da su ozna ivali prostor na kojemu se nalazi crkva svetoga Vida (Bitunja/Vidonja crkva; baa kao ato izmeu itluka i Slu~nja nahodimo mikrotoponim }uranj za koji se pretpostavlja da je dobio ime po crkvi svetoga Jurja, Jurinoj crkvi). 2.3. Ojkonimi Trebimlja/Trebinja i Trijebanj Ojkonimi Trebimlja/Trebinja i Trijebanj nastali su pojednostavnjivanjem sintagme pridjevskoga postanja poput veine drugih ojkonima motiviranih osobnim imenom. U korijenu im je antroponim (najvjerojatnije osobno ime) tvoreno korijenom *trb-. Rije  *trba u praslavenskome je ozna ivala '~rtvu', va~an pojam iz hrvatske pretkraanske religiji i mitologije, a *trbiat'e 'mjesto gdje se prinosi ~rtva' (kasnije su se na tim mjestima odr~avali seoski zborovi; Kati i 1998:309). U staroslavenskome jeziku apelativ trbJ zna i 'ne ist'. U slovenskome je jeziku od 9. st. potvren apelativ trbina 'kr evina' (Bezlaj 2003a:230). ARj (sv. 18., str. 647.) pak bilje~i rije  trijeb 'otpaci koji ostanu pored pljeve i slame, kad se ~ito omlati, omlatine, otrebine'. Antroponimi motivirani apelativom *trb- potvreni su u ju~noslavenskome svijetu od 12. st. U Slovenaca su u 12. st. potvrena osobna imena Trbo, TrbJko, Trebuaa, Trebuanik i Trebwit < TrbovidJ (Bezlaj 2003b:878). Veoma su rano potvreni i toponimi Trebe~ (1111.), Trebnje 1163., Trebinja u Karantaniji, Trebija 1291. (Bezlaj 2003a:230; Bezlaj 2003b:878). Na hrvatskome nacionalnim prostoru nisu potvreni antroponimi tvoreni od korijena *trb-, ali su svakako postojali. U to se mo~emo uvjeriti na primjeru navedenih toponima. Kod Trebinja se, naime, 1127. spominje selo Trebihovo. O ito je rije  o ojkonimu pridjevskoga podrijetla (< *Trebiha; Trebihovo 'Trebihovo selo'). I ojkonimi Trebimlja/Trebinja i Trijebanj takoer su pridjevskoga podrijetla te oba sadr~avaju tvorbeni sufiks *-j kojim su se neko tvorili posvojni pridjevi. Isti taj sufiks sadr~e i ve spomenuti ojkonimi Bitunja, Hotanj, Komanje Brdo, Vidonja, Rotimlja i Radimlja. Ojkonim Trebinja/Tribinja (kako je ime sela najranije zabilje~eno u povijesnim vrelima) u sebi sadr~i pridjevski sufiks -in koji je veoma est pri tvorbi osobnih imena i prezimena u naaim krajevima (usp. Kitin < Kita, Rodin < Rodo [< Rodoslav] itd.). Na temelju te injenice mo~emo pretpostaviti da je u korijenu imena sela u povijesnim vrelima nepotvreni antroponim *Trebin/Trebin. S obzirom na to da je pridjevski sufiks -in zbog razjedna ivanja b-n > b-m (primjer toga razjedna ivanja nahodimo u Popovu u likovima Budin Do i Budim Do) esto prelazio u sufiks -im, koji je takoer u naaim krajevima bio plodan u tvorbi osobnih imena i prezimena (usp. Budim, Radim, Rotim), razmjerno se rano pojavljuje i noviji lik Trebimlja u ijem je korijenu nepotvreni antroponim *Trebim, vjerojatno nastao prema starijemu (i takoer nepotvrenomu liku *Trebin). Na tvorbeni je sufiks -in/-im dodan posvojni sufiks *-j (s tim da je u liku Trebimlja skupina -mj- zbog provoenja 3. jotacije preala u -mlj-; usp. obje < oblje). Lik bi pak Trebimnja jednostavno nastao ukratavanjem (kontaminacijom) likova Trebimlja i Trebinja. Prika~imo sad pregledno mogui dijakronijski postanak razli itih likova ojkonima Trebimlja/Trebinja: (1) *TrbJ > *Trebin/*Tribin + *-jL > *Trebin'ja/*Tribin'ja > Trebinja/Tribinja (2) *Trebin > *Trebim + *-jL > * Trebimja > *Trebim + epentetsko l +ja > Trebimlja (3) *Trebim + -nja > Trebimnja. Trebimlja/Trebinja bi dakle ozna ivala Trebimovo/Trebinovo selo ili posjed. Posebna je pak tema kojemu liku spomenutoga ojkonima dati prednost u slu~benoj uporabi. Za vrijeme Austro-Ugarske slu~beni je lik uglavnom bio Trebimlja (osim kod popisa stanovniatva 1910.), u popisima stanovniatva za Kraljevine Jugoslavije selo se slu~beno nazivalo Trebinja, no izborna se jedinica nazivala Trebimlja. Od 1941. u slu~benoj je uporabi isklju ivo lik Trebinja. Katoli ka crkva pak i danas ~upu naziva Trebinja. Zbog stalnih mijenjanja slu~benoga imena sela kao i zbog neprozirnosti zna enja samog imena nije udno ato i u obi nome puku dolazi do dvojbi oko toga koji lik imena sela rabiti. esto zbunjuje to ato se selo u slu~benim dokumentima naziva Trebimljom dok na ulazu u selo stoji znak s natpisom Trebinja. Tu bi dvojbu u svakom slu aju trebalo ato prije otkloniti. Ojkonim Trijebanj izvodi se takoer od antroponima tvorenoga korijenom *Trb- (< *Trbo/Trban ili mo~da od nepotvrenoga ~enskog osobnog imena *Trijeba) na koji je dodan posvojni sufiks *-j i vjerojatno i on ozna uje neki vlastelinski posjed. Trijebanj bi, dakle, ozna ivao Trijebin ili Trebanov posjed. U Za ulama u Trebinjskoj aumi postoji mikrotoponim Trijebanj. Kod mikrotoponima valja ostaviti i mogunost da je rije  o odrazu apelativa trijeba 'kr evina'. Budui da su se na podru ju sela Trijebanj, zbog njegova polo~aja na putu izmeu Stoca i Blagaja, nalazila naselja i u starome i u srednjemu vijeku, s obzirom na injenicu da se u selu nalazi nekropola srednjovjekovne vlasteoske obitelji Miloradovi i da se naselja koja sadr~e apelativ *trba '~rtva' nalaze na strateaki bitnim mjestima, ime je sela Trijebanj veoma vjerojatno ipak antroponimnoga podrijetla i pre~itak je nekadaanjih posjedni kih odnosa na naaim prostorima. Ukratko, oba su naselja ije ime nastojimo odgonetnuti najvjerojatnije nazvana po nekome nama dosad nepoznatome vlastelinu ili kakvoj drugoj va~noj ili monoj osobi u ijem se imenu krije antroponimni korijen *Trb- najvjerojatnije nastao od apelativa *trba '~rtva' na koji je nadodan posvojni pridjev *-j. Prika~imo i to pregledno: *trba '~rtva' > Trb- + -im/-in + *-j +/ epentetsko l > Trebimlja/Trebinja *trba '~rtva' > Trb- + -o(n)/-a(n) + *-j > Trijebanj 3. ZAKLJU AK Na primjeru ojkonima Trebimlja/Trebinja i Trijebanj   " $ ( , . 4 b .@Hn\b 2NVþzh_cgh5 h5 h_cg5 h5jhIhI0JUh ?h6h_cghhe:hhh5 h+ 5h]75CJ aJ h5CJ aJ h "h]7hsm0h]70Jjh]7Ujh]7Uhqhh]7/ v$ & ( Lr.B $dha$gd $dha$gddhgd( *:>XhBDLpr:<X,.j&(h{hsk5h{hv5 h}v5 h}v6 he:6hskhsk6hskhv6 hv5 h 6 hv6h ?hv6 hD6hDhD6jh Q0JUh ?hD6hDhv h5h_cghv54(2DN.Jv@BDV2Vfhjü~~zuzuz hB>6hB>h=9h ?h Q6h QjhS0JU h<h<hShh ?h ?h<6h< h<6 h{h]7jh{h{u0JUhskhv6 h{hvh=9hv5h{hv5h{hsk5h{h<5.` b !T!!!!!""##$$$x%%v&&&&&&&&0'''''z((ŽŵŭťřřŽřřŭ}vŅŽ hbhbh`4CJaJhbCJaJhbhb5CJaJhIhb6CJaJh ?CJaJh=9CJaJhCJaJhe:CJaJhbhbCJaJhbh+ 5 hIy/5 h+ 5 hwx5 h ?5h ?h ?5h+ h+ 5h+ .b (8xHzHHHNT.V_\`aDaahforrs&s(sBs$dh`a$gdZ56$dh`a$gd $dha$gd $dha$gd(((( ))))))*.*2*B*D*H*^*`*f*********++++0+2+4+6+F+H+L+v+ڻڊ}yqjyj h?Fh?Fh?Fh?F6h?FjhnUjh20JU h?F6jh2hG0JU hG6hGjhGhA0JUhI hI6 hA6jh=9hGd0JU hj6h]he:hjhAh. WCJaJjhb0JCJUaJhbCJaJ&v+~+++++++++++,,",$,&,*,8,>,,- --*---------------.ֽҹ~yqlq h6(6hnUjh]6 h]6hNjhf+0JUhIhf+6hZ56hf+6hf+hnUjhnUj6hnUj hf+6h2hf+6h]jh]h]0JUhIhI6hI hI6h]h]6hj hj6h?F h?Fh?FhnUjh?F6'...*.,...0.4.6.B.F.J.h.j.l......//B/j/|////00 0&00060B0T0b0d0p0r0t0v0x0001(16181ִּּ֯ֈ|h"h"h>J>P>b>d>>>>>>>>>>>?"?:?\?x?û÷⪢hsvh1^h hweQ6hweQhkhkhk6hkho6h/Ljho0JU ho6hoh_hoho6 hoho hohNhZ56@x??@(@-@.@/@7@8@9@<@P@Q@T@]@f@i@p@s@z@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ѳ~~q򆩥~~jhkhk0JUh hk6 hk6jh@0JUh h C6h h@6h C h C6 h~_6jhweQh~_0JUh@jhh@0JU h@6 h ?h@jh~_h~_0JUh ?h@6hkh_ hsv6*@@@@@@@@@@AAAA ABBB.B4BVȼhm@ hVNV`VbVdVVV W"W&WBWWWWWXXXY Y.Y2YYYYYYYY@ZRZVZfZhZjZlZZZZZZZR[\[`[j[n[x[[[[[[&\(\>\@\L\N\Ὰ庾徺պh" hGd6hhGdh3hW6h3h36h3 h36 hZ6jh hm@0JUhZ56hm@hm@6hm@h.tjh.t0J6U h.t6 hm@6:N\P\\\\\\\]]] ]L]R]V]|]]]]]]]]]] ^^^$^&^(^,^B^V^^^^^_"_0_P______`2`H`Z`\`b`d`ݼݴݦ򞚢 h06 ha@aBaDahaaaaaaa>bbbbbbbccdJd\dbddddddddd"e2e4eeee fBflfffgg,gggg h["6h_h["h]h]6 h]6h"h1^hZh]hLh`6h`hZh`6 hLhL h *Trebim/*Trebin) u korijenu kojega je drevna rije  kojoj se izvorno zna enje izgubilo u itavome slavenskom svijetu (trba '~rtva'). Ti su ojkonimi stavljeni u airi kontekst nekadaanjih druatveno-politi kih odnosa. Neki su nam znakovi proalosti ostavljeni, a na nama je da ih pokuaamo protuma iti. 4. LITERATURA I IZVORI ANELI, T. 1999a. Predgovor. Srednjovjekovne humske ~upe. Mostar: Ziral, 7  12. ANELI, T. 1999b. Srednjovjekovna humska ~upa Dubrave. Srednjovjekovne humske ~upe, Mostar: Ziral, 189 208. ARj = Rje nik hrvatskoga ili srpskog jezika 1880.  1976. JAZU: Zagreb. BEZLAJ, F. 2003a. Zbrani jezikoslovni spisi I. Ljubljana: Zalo~ba ZRC, ZRC SAZU. BEZLAJ, F. 2003b. Zbrani jezikoslovni spisi II. Ljubljana: Zalo~ba ZRC, ZRC SAZU. DINI, M. 1967. Humsko-trebinjska vlastela. Beograd. GRKOVI, M. 1983. Imena u De anskim hrisovuljama. Novi Sad: Institut za ju~noslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu. JIRE EK, K. 1892. Spomenici srpski 11. Beograd: Srpska kraljevska akademija. JURI, I. 1996. Spomendani iz proalosti Donjeg Poneretavlja. Metkovi: Poglavarstvo Grada Metkovia. KAPETANI, N.; VEKARI, N. 2001. Konavoski rodovi (A  G), sv. 1. Prilozi povijesti stanovniatva Dubrovnika i okolice, knjiga 10, sv. 1. Dubrovnik  Zagreb: HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku. KRISTE, . 1999. }upa Trebinja. Dubrovnik: }upa sv. Petra (Dubrave Hrid). LU I, J. 1984. Spisi dubrova ke kancelarije, Zapisi notara Tomazina de Savere 1282.  1284. Monumenta historica Ragusina, 2. Zagreb: JAZU. MANDI, N. 2003. Podrijetlo hrvatskih starosjedila kih rodova u apljini i okolici. apljina (u vlastitoj nakladi). MARETI, T. 1886. O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba. Rad JAZU, 82, Zagreb, 69 154. MARKOVI, M. 1975. Sezonska sto arska naselja na dinarskim planinama. Zbornik za narodni ~ivot i obi aje Ju~nih Slavena, 46, Zagreb, 253 296. MK}G = Matice kratenih ~upe Gradac 1708.  1845. MV}G = Matice vjen anih ~upe Gradac 1720.  1830. PUJI, S. 2003. Iz trebinjske toponimije: Porijeklo toponima. Tribunia, 10, Trebinje, 131 186. PULJI, I. 1995. Neum  povijesna domovina Hrvata. Neum  zavi aj i zemlja Hrvata: Humski zbornik, 1, Neum, 11 109. PULJI, I.; VUKOREP, S. 1994. Naaa prezimena: korijeni i razvoj. Hutovo: Humski zbornik, 4, Biblioteka Crkva na kamenu, 33, Mostar, 285 357. SIVRI, M. 2003. Migracije iz Hercegovine na dubrova ko podru je (1667.  1808.): Humski zbornik, 6, Dubrovnik  Mostar. Sk = Skok, Petar 1971.  1974: Etimologijski rje nik hrvatskoga ili srpskog jezika, I  IV. JAZU: Zagreb. SPARAVALO, LJ. 1979. Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podru ju `ume trebinjske. Tribunia, 5, Trebinje, 53 137. `IMUNOVI, P. 1992. Buzetska toponimija, Buzetski zbornik, 10, Buzet, 43  64. `IMUNOVI, P. 2005. Toponimija isto nojadranskoga prostora. Zagreb: Golden maketing  tehni ka knjiga. `IMUNOVI, P.; LUKENDA, M. 1995. Osobno ime Vid. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 21, Zagreb, 213 225. VEGO, M. 1957. Naselja bosanske srednjovjekovne dr~ave. Sarajevo: Svjetlost. VEKARI, NENAD 1996. Peljeaki rodovi (L  }), sv. 2. Prilozi povijesti stanovniatva Dubrovnika i okolice, knjiga 5, sv. 1. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. VIDOVI, D. 2007. Jure i ure  koji je naa, a koji vaa, Vrutak, 11, Hutovo, lipanj 2007., str. 89. VIDOVI, D. 2005. Nacrt za vidonjsku antroponimiju. Folia onomastica Croatica, 14, Zagreb, 147 177. VIDOVI, M. 2000. Radovan Jerkovi  ~ivot i djelo. Metkovi: Matica hrvatska. VIDOVI, M. 2004. Splitsko-makarska nadbiskupija  ~upe i ustanove. Split: Splitsko-makarska nadbiskupija, Crkva u svijetu. }ELEZNJAK, I. M. 1969. O erk serbohorvatskogo antroponimi eskogo slovoobrazovanija. Kijev: Naukova dumka.  Navodim oba lika abecednim redom zbog dvojbe oko toga koji bi od likova spomenutog ojkonima trebao biti slu~beni.  Vjerojatno se na Trebimlju/Trebinju odnosi i jedan dio srednjovjekovnih dokumenata koji se danas povezuju s Trebinjem s obzirom na to da su povijest isto ne Hercegovine esto prou avali ljudi koji nedovoljno poznaju teren i zbog toga ato esto susreemo dokumente s oznakom na Trebinju (usp. Jire ek 1892:63). I danas Trebinjani i Trebinjke govore da odlaze na Trebimlju/Trebinju dok Trebinjci govore da ~ive u Trebinju. Dakako, navedene bi dokumente ponovno trebali provjeriti povjesni ari i klasi ni filolozi.  Izvorni tekst: Fol. 137. MCCLXXXIII, indictione XIa Die XVIII augusti (1283). Ragusii et concencientem ancillam suam Milosti de Bosna uendidit Thomasino etc. Dobrocinus, filius Bratosclaui, Blacus de catone Jaloue presentem de Sauere pro solidis denariorum grossorum undecim diffinite ad mortem. Ut dictus Thomasinus de prefata Milosti uelle suum faciat. Qui Dobrocinus predictus recepit a dicto Thomasino dictos solidos. Et dictus Dobrocinus stetit pleius et solutor dicto Thomasino de fuga dicte Milosti per terram secundum usum Ragusii. Hec autem etc. Testis Lucarus Fusci, iudex. Janinus Deodatus, magister Johannes de Triuisio medicus, Nichola Silluri et Johannes Furlanus, Bogdanus de Trebigna Nepocilich, Cranilus Desiradich qui fuit de Trebigna et nunc moratur Ragusii, testes uocati et rogati. Facta. Objavljeno u Lu i 1984. Kako je rije  o pravnome tekstu, prijevod je doslovan.  Selo osobito esto tako zove ~upnik Nikola Andrijaaevi (1797.  1831.).  Tako su, primjerice, svi stanovnici Vidonja (bili oni iz samih Vidonja, s Kose, Misline, Bad~ule, s Mliniata ili iz bilo kojega od 30-ak vidonjskih zaselaka) nazivaju Vidonjcima bez obzira na injenicu ato danaanje Mliniate ima oko 400, a sam zaselak Vidonje samo 2 stanovnika. Svi su stanovnici aria donedavno za sebe govorili da su iz aria, a tek u novije vrijeme govore za sebe da su s Drijena, iz Hotnja i sl. I stanovnici velike (prostorno, a neko i brojem stanovnika) ~upe Trebimlja/Trebinja u komunikaciji s ljudima koji ~ive podalje od sela sebe zovu Trebinjcima, a tek u meusobnoj komunikaciji i u komunikaciji s najbli~im susjedima koji poznaju taj kraj sebe nazivaju Rupodoljanima/Rupodoljkama, Velemeanima/Velemekama, Trn injanima/Trma kama itd. I podru je Boljuna i Bjelojevia takoer nije jedinstveno, svako od njih takoer obuhvaa viae naselja.  Ostoja Beleni iz Popova spominje se 1371. (Puji 2003:143).  Na to rodno ime nisam naiaao u povijesnim vrelima, no osobno ime Bjeloje potvreno je u hrvatskoj antroponimiji, a u 15. st. u Konavlima nahodimo viae imena motiviranih osobnim imenom Bjelomir/Bjeloslav (Biloa, Bjeladin, Bjelan itd.; usp. Kapetani, Vekari 2001:12). Od istoga je imena tvoreno ime B(j)elen od kojega se izvodi i ojkonim Belenii.  Borojevii u Sumartinu na otoku Bra u imaju predaju da su doali iz krajeva oko Neretve, a u povijesnim se vrelima na Bra u spominju kao izbjeglice pred turskim zulumom. Ime pak Boroje zabilje~eno je u Konavlima 1474. (Kapetani, Vekari 2001:13).  Osobno ime Kalaur zabilje~eno je u De anskim hrisovuljama iz 14. st., a Marko Kalaurevi iz Vlaha }urovia spominje se joa 1436. (Sparavalo 1979:73).  Juraj Radeti, umro u Neretvi, ostavio je 13. sije nja 1348. legat crkvi sv. Vida u Vidu. (M. Vidovi 2004:349). Osobno je ime Radeta u Konavlima zabilje~eno 1429. (Kapetani, Vekari 2001:22).  Hrvatin Slavogosti iz dubrova kog zalea spominje se 1397. (Pulji 1994:42).  Dio se srednjovjekovne obitelj Tasov i nakon dolaska Turaka preselio u Dubrova ko primorje (u Oalje pa u Banju kod Slanoga), a dio ih se potur io. Osobno ime Tasovac bilje~imo u Konavlima 1420. (Kapetani, Vekari 2001:24).  Usp. Sk, sv. 1., str. 103.  Tarah Boljunovi spominje se u srednjemu vijeku (Vego 1957:18). Vjerojatno je rije  o etnonimskome priimku. Hrvatska rije  boljun 'vrelo, izvor' nastala je od poimeni enoga lika latinskoga participa bulliens od glagola bullire 'vreti, izvirati' (usp. `imunovi 1992:48). U Boljunima postoji hidronim Nevea voda, a nije daleko ni Lond~a (na podatcima zahvaljujem Stanislavu Vukorepu koji je, kad su u pitanju naai krajevi, pouzdaniji i od najpreciznijih vojnih zemljovida).  Rije  je vjerojatno o pre~itku iz dalmatskog jezika, autohtonoga romanskog jezika koji se govorio u hrvatskome priobalju. Dalmatskih je tragova u Donjoj Hercegovini mnogo. Nabrojit u na primjer samo nekoliko rije i dalmatskoga podrijetla zabilje~enih na naaim prostorima: bekina, bucat, dumo, guta, kla ina, kopsica, piljak itd.  Sk, sv. 3., str. 585. U Lici pak nahodimo potvrdu antroponima Vitun (prema kojemu bi nastao antroponim *Bitun) ua uvanu u hidronimu Vitunj ica. U Hercegovini su mi poznata joa tri toponima u kojima prepoznajemo sveta ko ime Vid s betacizmom: hidronim Bitomialja (vrelo u brdima iznad Zavale; usp. osobno ime Vitomisal) horonim Bitovnja (planina nedaleko od Konjica) i ojkonim Bitunjani (zaselak u Zviroviima u Brotnju u kojemu je zabilje~eno prezime Bitunjanin; budui da je rije  o ogranku roda Dani i, lako je mogue da su se Dani ii iz Radetia u nekome razdoblju preselili u Bitunju i odande preali u Zvirovie). Te potvrde sveta kog imena Vid s betacizmom nisu navedene u radu `imunovi-Lukenda 1995.  Ime je potvreno u slovenskome antroponimijskom sustavu, ali kako su ina ice imena Borimir/Borislav vrlo este u naaim krajevima, mogue je da je osobno ime Borut neko bilo ~ivo i u hrvatskome antroponimijskom sustavu.  U dokumentima zabilje~eno kao Dobrahovo (1658. ~eni se Mijo Glavini de Dobrahouo de Gradaz; Sivri 2003:232). Pu ka etimologija povezuje ojkonim s apelativom dub (stanovnici okolnih dobranjskih i vidonjskih naselja zaselak zovu Dubrovo).  Sufiksi -ahJna/ -ihJna /-ohJna neko su bili plodni na krajnjemu hrvatskom jugu. Tako je 1422. u Metkoviu zabilje~eno osobno ime Stanihna (Stanichna Sladinovich; Juri 1996:27), a u Kuni na Peljeacu od 1610. ~ivi obitelj Palihni (< Palihna; Vekari 1996:126).  1470. spominje se u Dubrovniku knez Radivoj Hodivojevi (T. Aneli 1999b:195).  Bezlaj ojkonim Hotanj u Hercegovini dovodi u svezu s *o-tJnL 'pregrada' ne odbacujui posve mogunost da je motiviran pridjevom *Hotan izvedenim od nepotvrenog antroponima (Bezlaj 2003a:47). Ime pak Hotilo nahodimo u De anskoj hrisovulji iz 14. st. (Grkovi 1983:210), u bjeloruskome i eakome antroponimijskom sustavu zabilje~eno je osobno ime Hoten, a u poljskome Hotko (}eleznjak 1969:16, 46).  Iz Stoca su u Dubrovnik prije 1380. pristigli Mialjenovii, iji je rodona elnik bio martolog Mialjen zvani Ru~ica (Mislien di Martolo cognominato Ruxica; T. Aneli 1999b:198). Ojkonim Ljubljenica ne bih pak povezivao s osobnim imenom Ljubljen, nego bih ga, zbog polo~aja sela nedaleko od vodotoka, vezao za korijen ljub- 'bara, blato, prostor uz vodotok' (usp. `imunovi 2005:104).  Prezime Rotim bilje~imo i danas kod Hrvata na jablani kome i mostarskome podru ju te u Rami.  Povjesni ari dr~e da ime selu potje e od imena Branivoj ili priimka Branivojevi koji su nosili potomci humskoga kneza Andrije u 14. st. Uistinu se u Maticama vjen anih ~upe Gradac nalazi zapisano Branjevo Selo.  Zabilje~ena su ~enska osobna imena Komna i Komnenija (Mareti 1886:84), a rod Komnenovi nahodimo u Poplatu, Gali iima i Veli anima.  Marin Kiaelja, dubrova ki trgovac, spominje se u jednome dokumentu iz 1278. (Pulji, Vukorep 1994:323), tako da je lako mogue da se ojkonim Kiaevo mo~e dovesti u svezu s maarskim osobnim imenom Kia.  Rije  je o danaanjemu Bihovu u neposrednome susjedstvu Trebinja (ARj, sv. 18., str. 578.).  Veina je srednjovjekovnih steaka ak i u okolici Trebinja pisana ikavicom pa nas stoga ne treba uditi da je i u liku imena spomenutoga popovskog sela zabilje~en i ijekavski (slog je kratak pa je skupina *r odrazila kao re, ato je u veini atokavskih ijekavskih govora posve uobi ajeno) i ikavski lik.  }ensko osobno ime Kita potvreno je u ARj (sv. 5., str. 15.).  I u korijenu je imena spomenutoga zaseoka sela Zavala antroponim Budin/Budim < Budimir/Budislav. Za povijesne potvrde likova imena zaseoka vidi viae u Puji 2003:160.  Potvreno u Popovu i Gabeli.  Zanimljivo je da se u obli~njim selima u Dubrova kome primorju nalaze putokazi na kojima se pokazuje put do Trebimlje. (Zahvaljujem uri Kristi na ovome podatku.)  Iako mjesno stanovniatvo danas rabi isklju ivo lik Trebinja, iako je taj lik ranije potvren i vjerojatno izvorni (etnici i ktetici tvoreni su isklju ivo od toga lika: Trebinjanin, Trebinjka, trebinjski) ini mi se prikladnijim, dok se spomenuta dvojba ne ukloni, selo nazivati Trebimljom u svakoj slu~benoj prigodi da bi se izbjegao komunikacijski aum zbog homonimije u kosim pade~ima s likovima ojkonima Trebinje (na sudu bi, primjerice, svaka zabuna glede imena mogla skupo stajati neku od stranaka u sporu). Taj sam komunikacijski aum osjetio i na vlastitoj ko~i. Naime, u viae su mi znanstvenih lanaka lektori iz neznanja mijenjali Trebinju u Trebinje. Svakako je danaanje stanje najgore pa dvojbu oko imena treba ato prije rijeaiti po mogunosti u dogovoru s mjesnim stanovniatvom. Opairnije o dvojbama oko slu~benoga imena sela vidjeti u Kriste 1999:11  13.     PAGE  PAGE 4 ȡ̡ޡ$Ԣ֢آ 2`Σңޣ<>@BlnD|ҧԧڧ2Btv~¨ǿݲݲ h=9h`4 hi6hi h`46h2 h=96h`4h=9 h_cg5h_cgh_cg5 h&*5h_cghNh_ h.6hz h{6 h1^6h1^h.hj q hh26hh29Bs>@n|¨,4Ϊ2ƭޮƯl*, V $dha$gd,BP4JXΪتDFH\̫ګ2FTnƭޮƯܯN^xᰬ򣞣尕򰋰{t h=9hLg hLg6 h/hLghLg h`46 hnUj6hnUj h=96 h{U6h{U h6(6h6(h`4h&*h&*B*^Jphh&*B*^Jphh&*h&*6B*^Jph h&*h&*h&*h=9 hi6hihzh_cg h_cg6,l~(*̳г@ȴʴJ̵εе $^ĶԷ:Z䥴䓌ۈx h)hihi h6h hCh6( h`4h`4h0 h;h`4hAh`46 hAh`4 h`46h)h`46 h)h`4h/h_cg6h_cg h6(h6( h6(6h6(h`4 h=96h=9h=9h=96 h=9h=9/RV&(Fº(,,^Խ"\r0Th&(*6½½¹zvzvhRXjhRX0JU h=9h`4 h`46 hzIh`4h6( h6(6 hZh6( hnUj6hnUjh`4 h26h2 h6h hG6hGh_cg h=96h=9 hhi hi6hihi h)hih)hi6-V(º,\T(6nvfT$a$gd$a$gdI $dha$gd6Z8N FZ60h*.\`n  HZ(6:jntvxzhN hAhRXhZ56 h=9hRXh{hRX5h{hRX6jhRX0JUhZ56hRX6 hRX6hRXhe:hRX6GNPV^`"8:ZrzdfhpHV"bth~_hRX6 h~_hRXh{uhRX6h{hRX6 hnUjhRXhZ56 h2hRXh-hRX6hnUjhRX6h2hRX6jhRX0JU hjhRXhRX hRX6hjhRX6:tv(bt &(8:<HJRTV(2`x NdH\fn ,2Xh ahRX6 h~_hRX hihRX h7hRX h hRXhhRX6hZ56jhRX0JU h{uhRXhRX hRX6GT4V\r,d$a$gd@w%$a$gd*B*ph4 @4 skFooter  p#.)@. sk Page Number>@">  Q Footnote TextCJaJ@&@1@  QFootnote ReferenceH* c l!O8%-7Pl%X'([):+/-0j  !tv> D = zQ5u > H$K$j&;QX&ePQn 1 n d e #2&?',V,,,-/03*5x555558889s99 :^::;d;;<<l==B>>?3??@@ AwAAABBC^CDxDD+EEFFHHHKLOLOOUQNRRSTTUV'XZ[\]^_+aabbbcdFee/fOffYjZj\j]j_j`jbjcjejfjojpjqj|j}j~jj0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000H$@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I00njK000 $$$'((v+.819x?@CJP>VN\d`gn6NtX :=>?ABCDEFGHIJKLMNOBsVT ;@ <XjX  '!!8@0(  B S  ?9@qxy~!"%%!'('*'2'5'='?'F'G'O'P'X'H*N*--//77i7m7r7x7z77FGGGGHHHHHHHHHHHHHHHHHHIIIII!I"I%I'I1I3I9I:IEIGIMINIPIQIWIXI^I_IhIiIkIlIrIsIvIwI~IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIJJ JJJJJJ%J&J-J/J1J2J8J9JCJDJJJKJRJSJUJVJ]J^JcJdJmJnJpJvJ{JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJKK K KKKKKKK&K'K/K1K9K:KN?NGNmSsSTTgXlXXXXXXXYYY#Y$Y.Y]YfYhYoYpYxYYYYYYYYYYYGZOZoZvZZZZZZZZZ^^__5a:a[agaaaccffff)g1grgyggggggg hhhhhhti|iZjZj\j\j]j]j_j`jbjcjejfj~jj:;PQW%&deOQmn 0 1 mo c e ##1&2&>'?',,U,V,,,,,--.0/033)5*5w5x55555888899r9s999 : :]:^:::;;c;d;;;<<<<k=l===A>B>>>??2?3???@@@@ A AvAwAAA@BABBBCC]C^CDDwDxDDD*E+EEEFFFFFHHHHHHKKLLNLQLOOOOTQWQMRPRRRSSSTTTTUVV&X)XZZ[[\\]]^^__*a-aaaabdbbbccddEeHeee.f1fNfQfffXjZjZj\j\j]j]j_j`jbjcjejfj~jje$i$7%:%B%C%~%%3'4'='='''))**N*O*++--s.u.//i3j3k3m3CFFeMeMOO0RNRRRYSYSfSiSSSSSSSSTTU W WWWWWXZ^^__+aacccdd7e7emgogggggZjZj\j\j]j]j_j`jbjcjejfj~jjFZjZj\j\j]j]j_j`jbjcjejfj~jjK ?]&.A+ MI]j{u2 C"0@@w%$&6(&*f+Vf_cg@hqhi+inUjsk!oj qZ3rsv@ wwxz6z{ oG t{(tW1^`k6YbD.tjSN 0IE}v1b1mI}%q aB>["3vLR7]N9MPLgXf (( T{U`4zpI=9ohN7i?For@ (((( (!($(&('(((+(-(.(1(2(4(55j00000000&0(0*0,0.000206080:0<0>0@0B0D0F0H0J0P0T0V0X0^0b0d0j0l0p0r0UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5j00IHJJ"1O5t&q&&u ;#u ;#A4dEE2QHP ?]72Domagoj VidoviDomagoj VidovicDomagoj VidovicOh+'0 ( H T ` lxDomagoj VidoviDomagoj VidovicNormalDomagoj Vidovic38Microsoft Office Word@%~@@#@Wu ;՜.+,D՜.+,@ hp  IHJJ#E Domagoj Vidovi Title 8@ _PID_HLINKSAh`Cmailto:dvidovic@ihjj.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F WData 1Tablez3WordDocument.&SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q