ࡱ> <>9:;q` ĥbjbjqPqP .::ʮ &x ( ( (8B(\)\J**">*T*T*/+/+/+LHNHNHNHNHNHNH$Kh1NrH%B-/+/+B-B-rHT*T*JEEEB-T*T*LHEB-LHEEET*) o+ (;8ELHJ0JEN0DNEEN$E(/++hE),T},/+/+/+rHrHD^/+/+/+JB-B-B-B-d## IZVORI LIBERALNOG MI`LJENJA U FILOZOFIJI IMMANUELA KANTA Sa~etak I. Kant, svojim kopernikanskim obratom, vraa ovjeku sredianje mjesto u svijetu. ovjek se, u njegovoj filozofiji, shvaa kao individua koja posjeduje slobodu. Ta sloboda izvor ima u umu, a ovjek je postaje svjestan tek kada djeluje u skladu s moralnim zakonom. Na taj na in Kant slobodu pridru~uje svakom pojedincu, kao priroeno pravo, koje nijedan pozitivni zakon ne mo~e dovesti u pitanje. Svojim moralnim zakonom on ovjeka ini odgovornim, kako za sebe tako i za itav svijet. Ta se odgovornost prema svijetu krije u ideji vje noga mira za koju se Kant zala~e. Vje ni mir je ideja uma kojoj svaki pojedinac treba te~iti. Tek e se u miru moi realizirati sva ljudska prava, a prvenstveno sloboda. Svojim je shvaanjem slobode  ali i jednakosti, tolerancije, samostalnosti i javne upotrebe uma  Kant neupitno sna~no utjecao na liberalnu misao. Ono ato ih najviae povezuje je vjera u pojedinca. I Kant i liberali vjeruju da je svaki pojedinac sam po sebi poseban i da ~eli ostvariti ono najbolje u sebi i za sebe ali time i pridonijeti razvoju boljeg i pravednijeg svijeta. Klju ne rije i: Kant; liberalizam; vje ni mir; sloboda; pojedinac UVOD Povijesno gledano liberalizam se, kao politi ka misao, po eo razvijati sukladno raspadu feudalnog poretka u Europi u 16. i 17. stoljeu. Liberalizam je, kao  proizvod srednje klase, koja je u tom periodu ja ala, bio usmjeren protiv povlaatenosti aristokracije i monarhije. Tako shvaena doktrina odigrala je veliku ulogu u dogaajima oko francuske i ameri ke revolucije. U Engleskoj se, navodi Gray, koja je bila srediate empirizma (Locke, Berkeley, Hume) u 17. stoljeu, za ela teorija liberalne dr~ave zasnovana na ideji druatvenog ugovora i ope volje (Hobbes, Rousseau). U istom razdoblju imamo obnovu racionalizma pod utjecajem Descartesa i kartezijanske filozofije (Spinoza i Leibniz), struje za koju se ka~e da je vratila vjeru u ljudski um. Sva su ta zbivanja otvorila put za ostvarivanje ideje slobode pojedinca, vjere, mialjenja i savjesti, dakle svega onoga ato je za krajnji cilj imalo razvijanje ideje tolerancije (posebno glede vjerskih pitanja) kao stava koji omoguava i promi e slobodu. Iako se rije  liberal i liberalizam, za ozna avanje posebne druatvene filozofije, nije pojavila prije prvog desetljea 19. stoljea neke su se ideje, koje se odnose na tu doktrinu, po ele razvijati mnogo prije. Po ele su se razvijati u teorijama klasi nog liberalizma, Adama Smitha, utilitarizma, J. S. Milla, a ostale su kao vrijedan sadr~aj i u teorijama modernog liberalizma, neoliberalizma (nove desnice), libertarijanca, postliberalizam, politi kog liberalizma. U svom djelu Liberalizam J. Gray navodi da sve varijante liberalne tradicije imaju neato zajedni ko, a to je izrazito moderna koncepcija druatva i ovjeka. Temeljne su zna ajke te koncepcije: individualizam (jer liberalizam utvruje moralno prvenstvo osobe nasuprot bilo kakvom kolektivu), egalitarizam (jer daje jednak moralni status svim ljudskim biima), univerzalizam (jer afirmira moralno jedinstvo ljudskog roda) i meliorizam (jer utvruje beskona nu usavraivost ljudskog roda). Kroz povijesni razvoj liberalna je doktrina prolazila kroz uspone i padove a sve su te krize bile posljedice povijesnih dogaaja. Vrijednosti liberalne doktrine su, itavo to vrijeme, ostale dominantne iz jednostavnog razloga ato su sloboda, inteligencija i individualnost vrijednosti koje su trajne i neupitne. Upravo e takav pristup liberalizmu, kao politi koj doktrini, biti osnova ovog rada. Pokuaat u prikazati koje su to ideje Immanuela Kanta koje ga usko povezuju s liberalnim na inom mialjenja. INDIVIDUALIZAM Liberalizam, kako se navodi u Leksikonu temeljnih pojmova politike, kao ishodiate uzima individualizam i na temelju toga postavlja ovjeka pred njega samoga, inei ga odgovornim za sve njegove ine i djela. On se shvaa kao samostalni kreator i organizator vlastite egzistencije. ovjek shvaen na taj na in je osoba usmjerena na budunost, a budunost svakog pojedinca ovisi o njegovom moralnom i intelektualnom djelovanju. Na taj na in liberalizam iskazuje povjerenje u ovjeka kao pojedinca, u njegov intelekt, u smislu da on najbolje zna ono ato je najbolje za njega. U po ecima liberalizma, kao politi ke filozofije, individualizam se suprotstavljao organiziranoj druatvenoj akciji. Pojedinac se tu shvaao u kategorijama slobode misli i akcije, a um kao inherentan dar pojedincu. Takva je politi ka filozofija podr~avala prvenstvo pojedinca nad dr~avom, ne samo u vremenu nego i po moralnom autoritetu. Tek liberalizam u drugoj polovici 19. stoljea, iako nije odstupao od individualizma kao na ela, dr~avu vidi kao suradnika na podru ju ostvarivanja slobode. U filozofiji Immanuela Kanta individualizam zauzima sredianje mjesto. On svojim kopernikanskim obratom vraa ovjeka u srediate svijeta. ovjek, kao autonomni i odgovorni subjekt, na taj na in postaje ishodiate ali i cilj itave njegove filozofije. Tu antropoloaku predispoziciju svoje filozofije Kant izra~ava kroz pitanje  `to je to ovjek? . ovjek je po Kantu i teorijsko i prakti no bie te se u svom djelovanju vodi i subjektivnim na elima ili maksimama, koje su obvezujue samo za njegovu volju, ali i objektivnim moralnim zakonom koji je imperativan za sva umna bia. Taj objektivni moralni zakon, koji je apriornog, formalnog i inteligibilnog karaktera, Kant naziva kategori ki imperativ. Jedna od definicija kategori kog imperativa glasi:  Djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno mo~e va~iti kao princip opega zakonodavstva . Kategori ki imperativ, zato ato izvor ima u umu, daje ovjeku status individue. Zahvaljujui tom kategori kom imperativu i umu ovjek ima mogunost biti slobodno i odgovorno bie. SLOBODA U politi koj terminologiji, sloboda se ozna ava kao odsutnost vanjske prisile i mogunosti samoodreenja subjekta osloboenog vanjskog odreenja. Liberalizam se, kako navodi Cipek, zbog svog zagovaranja i naglaaavanja slobode naziva ideologijom slobode. Od samih svojih po etaka ta je politi ka teorija naglaaavala slobodu kao temeljno ljudsko pravo koje pripada svakom pojedincu. Ta teorija i danas kao svoj temeljni cilj postavlja osloboenje pojedinca tako da ostvarivanje njihovih sposobnosti mo~e biti zakon njihova ~ivota. Osnovne liberalne slobode su pravo govora, mialjenja, savjesti, izra~avanja, kretanja, udru~ivanja i na ina ~ivota.  Predla~em da se osnovne slobode smatraju okvirom nu~nih uvjeta autonomnog djelovanja. Slobodan je ovjek onaj koji ima prava i privilegije potrebne da bi autonomno mislio i djelovao  da bi upravljao sobom, a ne da njime vladaju drugi . Sloboda je, po Kantu, antinomija istog uma, dakle neato ato mi ne mo~emo spoznati teorijskim (spekulativnim) umom ve samo pretpostaviti da postoji.  Sloboda je jedina ideja spekulativnog uma za iju mogunost mi a priori znamo, a da je ipak ne uviamo, jer ona je uvjet moralnog zakona koji mi znamo . U etici, koja je temelj itave njegove pravne i politi ke teorije, Kant takoer radi preokret. Volju proglaaava autonomnom jer sama sebi, na temelju uma, propisuje zakone. Autonomna je volja jedina stvar koja je sama po sebi dobra i to bezuvjetno dobra. Kao takva ona pripada noumenalnom svijetu i nije determinirana ni kategorijama, ni vremenom, ni prostorom, dakle ona je slobodna. Slobodna je volja, u Kantovoj filozofiji, shvaena kao postulat moralne svijesti i izvor moralnog zakona u nama. Kao umno bie, ovjek je vezan uz moralni zakon i tek kada djeluje u skladu s moralnim zakonom on, po Kantu, ostvaruje svoju slobodu. Proturje je izmeu slobode i prirodne nu~nosti Kant dokida idejom da je prirodni svijet (u kojem vladaju prirodni zakoni) samo pojava (fenomen) a ovjek kao umno bie pripada i noumenalnom svijetu (koji je izvan vladavine prirodnih zakona). Sloboda se, dakle, ne mo~e spoznati osjetilnim putem u prirodnom svijetu, ali se mo~e pojmiti prakti nim umom u noumenalnom svijetu. Kant svojom filozofijom naglaaava da se ovjek, upravo zato jer posjeduje um i slobodu, nikada ne mo~e shvaati kao sredstvo za ostvarivanje bilo kakvih ciljeva.  U cijelom se svijetu sve ato ovjek hoe i nad ime ima vlast mo~e upotrijebiti takoer naprosto kao sredstvo; samo je ovjek, a s njime i svako umno bie svrha sam po sebi . Sli an stav ima i J. Rawls u svojoj teoriji  pravednosti kao pravi nosti . On navodi da iz razloga ato je svaki ovjek odjelita osoba on se ne mo~e koristiti kao sredstvo za ostvarivanje ciljeva cijelog druatva. R. Nozick, kao predstavnik radikalno liberalne teorije, naglaaava da osoba koja je sposobna oblikovati svoj ~ivot, dati smisao svom ~ivotu, da takva osoba nikada ne mo~e biti sredstvo. Kantova ideja, da je ovjek uvijek svrha sam po sebi a nikada sredstvo, postaje podloga za razvoj ideje o ljudskim pravima, za ideju da sva ljudska bia imaju pravo na slobodu i pravdu. IDEJA LJUDSKIH PRAVA Pojedinac je, sa svojim izvornim prirodnim pravima, sredinja figura liberalnog svjetonazora. J. Dewey, u svom analiziranju liberalizma, naglaava tezu J. Lockea po kojoj se vlada ustanovljuje da bi zatitila prava koja je pojedinac posjedovao i prije politi kog organiziranja druatva. Ta su prirodna prava: pravo na ~ivot, slobodu, te~nju za sreom, pravo na posjed i kao vrhunac liberalne misli pravo na revoluciju. R. Nozick se poziva na tu klasi nu doktrinu prirodnih prava i naglaaava da ljudska bia po svojoj prirodi imaju moralna prava, imaju mogunost postavljanja zahtijeva pred drugima, druatvom i dr~avom. Po njemu su ta prava pretkonvencionalna i pripadaju svakom pojedincu i prije uspostavljanja politi ke zajednice. Svoj izvor imaju u univerzalnom moralu koji afirmira moralno jedinstvo ljudskog roda. Moralna snaga teorije prirodnog prava u 17. stoljeu se suprotstavljala doktrinama monarhijskog apsolutizma i patrijarhalne vladavine, a danas se bori s moralnim relativizmom i utilitarizmom. Kategori kim imperativom, koji izvor ima u ljudskom umu, Kant izra~ava svoje shvaanje univerzalnog morala. Povezivanjem slobode i morala on neupitno pridru~uje slobodu svakom pojedincu.  Ako po opem zakonu mo~e supostojati sa slobodom svih drugih, sloboda (neovisnost o ne ijem prisiljavajuem htijenju), jest to jedino izvorno pravo koje svakom ovjeku pripada na temelju njegove ljudskosti . U svojoj raspravi  O opoj izreci: To bi u teoriji moglo biti ispravno, ali ne vrijedi za praksu  navodi da pravo slobode pripada svakom lanu zajednice kao ovjeku, ukoliko je on, kao bie, sposoban za pravo. Osim priroene slobode, Kant joa navodi i priroenu jednakost i samostalnost po kojoj je svaki lan politi ke zajednice suzakonodavac. Sva ta prirodna prava, po Kantu, pripadaju a priori svakom pojedincu. Ona dakle svoj temelj imaju u ljudskoj biti i pripadaju svakom pojedincu i prije uspostavljanja politi ke zajednice. U razvoju liberalne misli postavljala su se pitanje i nudila rjeaenja kako zaatititi prirodna prava pojedinca. Od J. Lockea, J.J. Rousseaua pa do J. Rawlsa nametala se ideja druatvenog ugovora i ope, zakonodavne, volje kao paradigme koja ima zadatak o uvati i zaatititi prirodna prava.  Mi ne mo~emo ostati apsolutno slobodni i moramo odustati od jednog dijela naae slobode da bismo o uvali ostatak . U politi koj su teoriji liberalizma postojale i postoje struje koje se razlikuju u pogledu shvaanja koliki sadr~aj slobode ipak, i u politi koj zajednici, treba ostati pojedincu. Locke, Smith, Mill su zagovarali vee podru je slobode, Hobbes i ostali, posebice konzervativni mislioci su tra~ili veu kontrolu i ograni enje ljudske slobode. Ali obje su se struje slagale u tome da jedan dio ljudske egzistencije ipak treba ostati nezavisan od sfere dr~avne vlasti, barem dio koji se odnosi na slobodu mialjenja, slobodu vjere i izra~avanja. U liberalnoj tradiciji (npr. kod Hobbesa) ljudi iz straha za vlastiti ~ivot prihvaaju druatveni ugovor i opu volju pa dio svojih priroenih prava prenose na zakonodavca u nadi da e ih on pravnim putem zaatititi. Kod Kanta je druatveni ugovor ideja uma kojoj svi ljudi trebaju te~iti jer bez njega ne bi bilo mogue utemeljiti zajedni ke odnose. U Metafizici udorea, iako naglaaava da je prirodno stanje bilo stanje bespravlja ali da nije nu~no bilo stanje nepravde, i on zahtijeva formiranje graanskog stanja da bi pojedinci, kao graani, mogli ostvarivati svoja prava. Po liberalnoj je doktrini ovjek, u graanskom stanju, odgovoran isklju ivo zakonu.  Ljudi ne poatuju zakone jer misle da su ti zakoni u skladu sa shemom prirodnih prava. Oni poatuju zakone jer vjeruju, ispravno ili ne, da su posljedice poativanja, sve u svemu, bolje nego posljedice nepoativanja.  Analizirajui va~nost zakona u liberalnom poretku Dewey naglaaava utjecaj utilitarizma i Benthama na liberalnu doktrinu. ovjek je, u Kantovoj filozofiji, prvo odgovoran svome umu a tek onda zakonu. Iako je i kod prava i kod morala na djelu isti a apriorni zakonodavni um razlika je u tome ato je kod morala glavno pokretalo du~nost a kod prava prisila. Ipak ta prisila ne ugro~ava slobodu pojedinca upravo iz razloga ato joj je izvor u istom umu a pravni se principi, ako ~ele biti trajni i valjani, moraju podreivati moralnom zakonu.  Puko slaganje ili neslaganje nekog djelovanja sa zakonom, bez obzira na njegovu pobudu zove se legalnost (zakonitost); a kada je ideja du~nosti koja proizlazi iz zakona ujedno pobuda tog djelovanja, to se zove moralnost (udorednost) . ovjek svoju bit, u punom smislu rije i, po Kantu, ostvaruje tek kada djeluje iz du~nosti, odnosno kada djeluje u skladu sa svojom voljom. Svojim naglaaavanjem djelovanja iz du~nosti Kant, ak i viae od liberalne tradicije, atiti priroena prava jer ih na odreen na in smjeata iznad zakona. Analizirajui ljudska prava kod Kanta potrebno je stalno imati na umu tu njegovu distinkciju fenomenalne i noumenalne sfere. Tako kod shvaanja slobode Kant razlikuje unutarnju i vanjsku slobodu. Unutarnja se sloboda (du~nost prema sebi) ostvaruje kada ovjek djeluje prema maksimama svoje volje. Vanjska ili pravna sloboda (du~nost prema drugima) je odreena objektivnim zakonima, koji su prisilnim putem obvezujui za sve i ta se sloboda ostvaruje samo u politi koj zajednici. Te slobode se ne suprotstavljaju jer im je izvor, dakle kategori ki imperativ, zajedni ki. Kant na taj na in ostavlja prostor pojedincu da odlu i hoe li biti zbiljski slobodan ili pravno slobodan ili oboje. U politi koj se teoriji razlikuje pozitivna i negativna sloboda, a obje se ostvaruju samo u zakonskoj ovisnosti. Iako je tradicija liberalne misli zagovarala vea ili manja ograni avanja ljudske slobode, ipak se u cjelini zalagala za to da jedan minimum ljudske slobode ipak treba ostati izvan dometa dr~avne vlasti. Taj minimum je zapravo onaj dio od kojeg ovjek ne mo~e odustati bez da povrijedi bit svoje ljudske prirode. U liberalnoj teoriji taj se minimum shvaa kao negativna sloboda ili sloboda od i uzima se kao najva~niji dio ljudske slobode. Negativna se sloboda, kako navodi Gray, shvaa kao neovisnost pojedinca. Po toj slobodi pojedinac ima pravo djelovati po vlastitoj volji, a osim zakona ne postoji vanjska prepreka koja ograni ava njegovo djelovanje. Negativna sloboda se ostvaruje kada pojedinac djeluje neovisno od dr~ave ili kolektivnih ciljeva. Ideal negativne slobode se u Kantovoj filozofiji, kako Rawls navodi, krije u mogunosti volje da djeluje neovisno od vanjskih utjecaja tj. neovisno od prirodne nu~nosti. Ta je sloboda, koja se na taj na in ostvaruje, zapravo zbiljska, unutarnja sloboda jer se ostvaruje samo u skladu s moralnim zakonom. Kantova je ideja autonomnog pojedinca, navodi Gray, usko povezana sa shvaanjem pozitivne slobode u liberalnoj teoriji. Pozitivna se sloboda, u liberalnoj teoriji, shvaa kao ne-ograni enost opcija i povezana je s idejom o autonomiji pojedinca. Takav pojedinac je onaj kojim ne upravljaju drugi ve on sam upravlja svojim ~ivotom. Ideja autonomnog pojedinca ili prava na individualno samoodreenje ima sredianje mjesto u Kantovoj filozofiji i smatra se jednom od klju nih ideja liberalne tradicije. Pojedinac je, po liberalnom svjetonazoru, u svom djelovanju odreen pozitivnim zakonima ali ne i mialjenjem svoga susjeda. Kant ideal slobode ipak di~e iznad pozitivnih zakona. Svojim naglaaavanjem unutarnje slobode on zapravo pokuaava zaatiti taj ideal tako da ga nijedan politi ki poredak ne mo~e dovesti u pitanje. Svaki pojedinac po liberalnom shvaanju ima jednak moralni status pa ga vlast iz tog razloga treba tretirati kao jednakog, s jednakim uva~avanjem i poativanjem. Svojim velom neznanja i izvornog polo~aja Rawls naglaaava da su ljudi meusobno jednaki jer posjeduju dvije moralne moi: sposobnost za osjeaj pravednosti i sposobnost za neku koncepciju dobra. Prema teoriji politi kog liberalizma, navodi on, potrebno je pojedincima osigurati jednake startne pozicije. Za liberale je, kako se navodi u Leksikonu temeljnih pojmova politike, najprihvatljiviji ideal jednakosti  jednakost u slobodi . Taj je ideal objaanjen na na in da svatko mo~e u~ivati onoliko slobode koliko je kompatibilno sa slobodom drugih. Iz takvog shvaanja jednakosti, navodi Bobbio, proizlaze dva temeljna na ela: jednakost pred zakonom i jednaka osnovna prava ( ime se dokidaju svi oblici diskriminacije na temelju spola, klase, vjere i sl.). Kant, u svojoj filozofiji, navodi dvije vrste jednakosti: priroenu i graansku jednakost. Svojim zalaganjem za priroenu jednakost, dakle onu koja pripada svakom pojedincu samim roenjem, on zagovara liberalno shvaanje jednakosti u pogledu jednakih startnih pozicija za svakog pojedinca. Po tome svaki pojedinac ima pravo dospjeti do svakog stupnja stale~a na temelju svojih sposobnosti, znanja ili sree. Iz takvog shvaanja jednakosti nijedan lan zajednice, po Kantu, ne mo~e imati nasljedne ili priroene privilegije. Druga jednakost, o kojoj govori u  Metafizici udorea , je graanska jednakost. Tu on razlikuje aktivnog i pasivnog graanina. Pasivni graanin je onaj koji nema pravo na politi ku participaciju iz razloga ato, po Kantovom shvaanju, ne posjeduje graansku samostalnost. Aktivni graanin, s druge strane, pod uvjetom da nije ~ena ili dijete, ima pravo glasa jer je sam sebi gospodar i jer posjeduje neko vlasniatvo (zanat, vjeatina ili znanost) putem kojeg se uzdr~ava, a da pri tome nikome ne slu~i. Kao takav on posjeduje samostalnost i kao suzakonodavac, putem ope volje, sudjeluje u formiranju javnog zakonodavstva. Pozitivni zakoni koji proizlaze iz te ope volje ne smiju biti suprotstavljeni prirodnim pravima pojedinca. Takvim svojim stavom Kant joa jednom naglaaava da priroena ljudska prava pripadaju svakom pojedincu i da ih nijedan zakon ne smije dovesti u pitanje. Analogno liberalnom shvaanju, da druatvo jednakosti nije druatvo jednoobraznosti, potrebno je istaknuti Kantovu ideju o  pohvali razli itosti . Zbog razlika meu ljudima u druatvu vlada natjecateljski duh i antagonizam koji Kant vrednuje pozitivno. Bobbio smatra da je Kant usporeujui antagonisti no i harmoni no druatvo, sa stanoviata ne samo ekonomskog nego i moralnog zna aja, formulirao stav koji se s pravom mo~e smatrati bitnom jezgrom liberalnog mialjenja.  Neka je, dakle, hvala prirodi za netrpeljivost, za surevnjivu natjecateljsku sujetu, za nezaja~ljivu ~udnju za posjedom, pa i za gospodarenjem! Bez njih bi sve vrsne prirodne obdarenosti u ovje anstvu vje no ostale nerazvijene i uspavane . Kant smatra da je antagonisti no druatvo nu~no da bi se omoguio razvoj svih sposobnosti koje se potencijalno nalaze u ovjeku. Rawls takoer ka~e da su ljudi slobodne i jednake moralne osobe ali da tu, zbog druatvene organizacije i ekonomske raspodjele, nije rije  o apsolutnoj jednakosti. Ta nejednakost koja postoji u druatvu treba biti u skladu s osnovnim slobodama i pravima koje pojedinac posjeduje. Ostvarenje pravednosti, u kulturno pluralnim druatvima, je bitna ideja liberalne doktrine. Kymlick navodi da je liberalizam, bez obzira ato je individualisti ki nastrojen, uvijek zahtijevao meusobno poativanje i uva~avanje meu pojedincima. Taj je zahtjev sadr~an u ideji univerzalnog morala i ljudskih prava za koju se liberalizam zala~e. Kroz svoju teoriju pravednosti kao pravi nosti Rawls pokuaava ponuditi odgovor na pitanje kako je mogue pravedno i stabilno druatvo unato  razlici glede svjetonazora (vjerskih, moralnih i filozofskih). On ka~e da politi ka pravednost (koja u sebi sadr~i ideale slobode i jednakosti) ima temelj u preklapajuem konsenzusu.  Dva na ela pravednosti: svaka osoba ima jednaka prava na najairu moguu skupinu jednakih osnovnih sloboda ukoliko su te slobode u suglasju sa sli nom skupinom sloboda koje vrijede za sve (tu se podrazumijevaju druatvena dobra kao ato su prava, slobode, ~ivotne mogunosti, prihodi bogatstva i druatvena osnova samopoatovanja); druatvene i ekonomske nejednakosti trebaju se zasnivati na dva uvjeta: biti na najveu moguu dobrobit za one koji su u tom druatvu u najgorem polo~aju i one se mogu odnositi samo na one slu~be i polo~aje koje su svima dostupne pod pravi nim uvjetima koji svima daju jednake mogunosti . Za pravednost Kant navodi da je to istinsko pravo ili pravo bez prisile. Ljudi su u stanju ostvarivati pravednost, navodi on, jer posjeduju moralne moi razlo~ne i racionalne autonomije. Razlo~na se autonomija oslanja na hipoteti ki a racionalna na kategori ki imperativ. Na taj na in Kant joa jednom ukazuje na odnos noumenalne i fenomenalne sfere. On razlikuje graansku (politi ku) pravednost koja se ostvaruje kada pojedinac djeluje u skladu s razlo~nom autonomijom tj. kada djeluje u skladu s pozitivnim zakonom. S druge se strane udoredna pravednost ostvaruje kada pojedinac djeluje u skladu s moralnim zakonom koji izvor ima u umu. Upravo je udoredna pravednost, po Kantu, zbiljska pravednost kojoj svaki pojedinac treba te~iti. Rawls navodi da se temelj pravednog druatva sastoji u odgovornosti pojedinca kako prema sebi tako i prema drugima, a ta je ideja odgovornosti sadr~ana u kategori kom imperativu kod Kanta. Preklapajui je konsenzus, kojim se potvruju opre na vjerska, moralna i filozofska u enja, usko povezan s idejom tolerancije za koju se liberalna teorija zala~e. Kant takoer zagovara ideju tolerancije posebice glede religijskih pitanja jer religiju do~ivljava kao civiliziranje ljudi putem stege. Osim u podru ju religije Kant se zala~e i za slobodnu upotrebu uma u svakom drugom podru ju. Definiranjem ideje prosvjetiteljstva Kant ka~e:  Obrazuj svoj um! Imaj hrabrost koristiti se vlastitim umom. Prosvjetiteljstvo je izlazak ovjek iz samoskrivljene nepunoljetnosti. Nepunoljetnost je nemo da se vlastiti um upotrebljava bez vodstva drugoga . Svakom pojedincu, naglaaava Kant, treba omoguiti vlastito i slobodno mialjenje. Tu se on posebno obraa intelektualcima zagovarajui autonomiju intelektualne zajednice, u smislu da svakom znanstveniku treba biti dopuateno iznositi i argumentirano braniti vlastita stajaliata. U ideji javne upotrebe uma, um se shvaa kao aktivno  spontan i samostalan izvor mialjenja koji se ne da zarobiti predrasudama i izvanjskim odreenjima. Rawls u svojoj teoriji ka~e da granice javnog uma nisu granice prava ili zakona nego granice koje poatujemo kada poatujemo ideal javnih vrijednosti za koje vjerujemo da e ih prihvatiti i drugi. Ideal koji tra~i Kant, u analiziranju javne upotrebe uma, upravo je ideal slobode u smislu da javna upotreba uma uvijek mora biti slobodna. DR}AVA I DR}AVNO PRAVO Liberalna dr~ava nastaje kao rezultat stalnog smanjivanja apsolutisti ke vlasti i revolucija koje su se zbivale u 18. stoljeu. Druatveni ugovor (kako su ga shvaali joa Hobbes, Locke ili Rousseau), navodi Cipek, dovodi do formiranja legitimne vlasti i to na na in da pojedinci jedan dio svojih prirodnih prava prenose na instituciju vlasti. Bobbio navodi da se druatvo, prije teorije druatvenog ugovora, smatralo prirodnom injenicom koja postoji neovisno o volji pojedinca. Po teoriji druatvenog ugovora, druatvo se shvaa kao rezultat meusobnog dogovora meu pojedincima koji se na taj na in udru~uju da bi zaatitili svoja prirodna prava. Tek su se po toj teoriji, koja shvaa druatvo kao t8  @HJ ~(*JZ@:rxz8ø˱˱˱˱˭ˣ˱˱˱˱˟˛˛˗jh$0JUhnGhAUWh$h~\shtBjhB20JUhP hRHhB2h"hB2CJaJh"CJaJhB2hUrhB2CJaJh6CJaJhB26CJaJhB25CJaJhB25CJaJ4rt|z p#$$%%)t- $dha$gdQ $dha$gdQ$dh`a$gdQ$a$gdB2 $dha$gdB2$a$gdB2gdB2v¥ fD "6<RZj .!H!^#`#h#j#n#p#|#####$$$%~&&))))))))))***8*j*jhQ0JUhIZh45,hQh"hQCJaJhB2 hRHhB2 hRHh2jh~\s0JUh&Hhwhlhw6hlh~\shP h;ih9h$hAUWh ]:j*z**** +>+|+++++4,,,,,n-p-r-t-.// 0$0&000L3N3P34464D4J4^444445555555556軪ڞhR h"hIl5CJaJh"hIlCJaJhIlh ]hFe!jhDhd_0JCJUaJhDhd_CJaJhDh7 AhnGhlhd_6hWjhIZ0JUhd_h~\shIZhP hsfh93t-N355556:<=>CFHzIL N N $dha$gdd_ $dha$gdD $dha$gdIl$dh`a$gdQ $dha$gdR $dha$gdnGdhgdIl$dh`a$gdW6677l888899::<<<<<==>>>?????@@@@(@=@|@}@~@CC$DVDFFFGH宝{幅{ph ]h~-rCJaJjh~-r0JUhP h'Uh ]h&Hh ]CJaJ!jhDh~-r0JCJUaJhDh~-rCJaJh~-rhQh !jhDhIl0JCJUaJhDhIlCJaJhIlhDhFehwhR jhR 0JU,HHHtIvIxIzIII JJ$K(KdKKKKKKLLLLL8MMMNNN N NN N~NNNNNNNNNNNокضغР|xtxtxpth7 Ahhs`Ejh!m0JUh!mh"hs`ECJaJh"hCJaJh"CJaJjhf'70JUh|lh ]hf'7hd_hwjh0JUhhP hQ!jhDh~-r0JCJUaJhDh~-rCJaJhDh~-r, N N N!N(VWHYt]_`d^ijkloqt $dha$gdA $dha$gdn=$dh`a$gd%v$dh`a$gdoc$dh`a$gdQ $dha$gd!m $dha$gdwNNNhPPPQQQQRS&S,S2SSSTT6TBTDTbTTTU2UUU"V$V&V(V*VWDWWWBYDYFYHYJYlY Z Z[[R\d\n\\\\J]r]t]ݿٿݛݑjh%v0JUhn=h%v6!jhDh%v0JCJUaJhDh%vCJaJhDhWjh!m0JUh|lh7 Ahoch%vhu h!mhQhJLhhs`E hRHhs`E8t]]]l^v^^____````````daabdCJaJh^]hu h $c6h $chJLjhg0JUhsphu h|lhn=!jhDhpbP0JCJUaJhDhpbPCJaJhDh$">hpbPhoch7 Ahg4kkkk:ldlzlllllmmooqqqq6sstFtftxt~t8wwwwwxxxxxzyyyyyyyyy^z{{{{{||}}òުަΪήꮘꔦjh7`0JUh7`jh0JUhF1Jhu h{hsp!jhAh$">0JCJUaJhAh$">CJaJhAh7 Ah$">h4qh^]hn=hDh!jhDh0JCJUaJ6t|y@>Ҡ2F^` $dha$gd .$dh`a$gdLnd $dha$gdA$dh`a$gd .$dh`a$gdcJ$dh`a$gdG $dha$gd$">$dh`a$gdsp$dh`a$gd^]}~"~Fv|0Fʂ̂lƒ&( Btą0BTVjl𹯫h45,hu jh}v0JUh}vjhG0JUhQjhz0JUh& hVhVhzhbPhn=hGhhVh{hF1J@&LtȒؒRĔƔBDҙ>̠ΠРҠҡܡd΢آ2zʼʼʜʼʼʔh@7jhLnd0JUhLndh45,h\7!jhAh .0JCJUaJhAh .CJaJhAjh .0JUh .jh}v0JUhbPh}v6hbPhA6hbPh7 Ah}vhcJhu h{4T,02$&ʳDF.z*<RxZ\^bȺr^ŷůťŷ!jhAh .0JCJUaJhAh .CJaJjhG=0JUh|7hG=jh .0JUho[h .hu hRhLnd!jhAhLnd0JCJUaJhAhLndCJaJhAh:ghLndh@75^`btvxzbdfptvVXvzĺȶȴȰ̰İİĢĘ̔̔̔hCJaJ hbP6ho[h6hTjhT0JUhA_jh0JUhUhbPjh@40JUhCh@4ho[hjhCCJaJh"h@4CJaJh"h|7CJaJh"CJaJ hA_hA_1`b`V"X H 0!++dhgd$ dha$gd#7$dh`a$gdP $dha$gdo[ $dha$gdC $dha$gd $dha$gd@4 $dha$gd@4umjetnu tvorevinu, nastavlja Bobbio, stvorili uvjeti za formiranje liberalne dr~ave. Liberalna se dr~ava na taj na in definira kao rezultat racionalnog dogovora meu pojedincima koji su slobodni i koji osjeaju povezanost radi vlastite sigurnosti. U liberalnoj se doktrini dr~ava shvaa kao pravna i kao minimalna. Gray navodi da je liberalna dr~ava u svim varijantama dr~ava u kojoj postoji ustavna vlast. Tu su dr~avna mo i vlast ograni ene sustavom ustavnih pravila i institucija u kojima se poatuju individualna sloboda i jednakost osoba uz vladavinu zakona. Kod liberala se legitimitet dr~ave izvodi iz volje njenih graana a njihovi su interesi zastupljeni putem predstavnika u parlamentu. Na taj na in liberali naglaaavaju da pravna dr~ava treba biti parlamentarna republika u kojoj postoji trodioba vlasti. Kant, u Metafizici udorea, navodi kako je pravna dr~ava ideja uma i kao takva mo~e se zasnovati samo na na elima uma apriori a to su sloboda, jednakost i samostalnost.  Dr~ava (civitas) je savez mnoatva ljudi koji je podvrgnut pravnim zakonima . Jedinstvenu ili opu volju, u politi koj zajednici, predstavlja zakonodavac ili suveren koji donosi javne zakone koji u punom smislu izra~avaju ideal zajedni ke volje. Pozitivni zakoni, koji pri tome nastaju, navodi Kant, ne smiju biti suprotstavljeni prirodnim pravima jer nitko ne mo~e, po zakonu, u initi da netko nema nikakva prava nego samo du~nosti. Kant naglaaava da pasivnim graanima, bez obzira ato nemaju pravo glasa, ipak pripada ideal priroene slobode i jednakosti samim time ato su ljudi. Minimalna je dr~ava, navodi Bobbio, vezana uz odnos slobode i moi (ato viae ja a mo jedne osobe to se viae ograni ava sloboda druge), a cilj je ustavnih mehanizama zaatita pojedinca od zloupotrebe moi. Upravo je ta kontrola moi usko vezana uz teoriju ograni avajue uloge dr~ave jer je minimalnu dr~avu lakae kontrolirati od maksimalne. I. Berlin navodi da se u razvoju liberalne misli odnos dr~ave i pojedinca shvaao na razli ite na ine. Dr~ava je bila shvaena kao nu~no zlo koje se treba ato manje upletati u podru je djelovanja pojedinca. Takva tzv. libertarijanska stajaliata koja tra~e i ultraminimalnu dr~avu zagovara i R. Nozick. On ipak navodi da iz moralnih razloga ta ultraminimalna dr~ava ipak prelazi u minimalnu dr~avu.  Minimalna se dr~ava prema nama odnosi kao prema nepovredivim pojedincima koje drugi ne smiju izrabljivati na odreene na ine kao sredstva, orue, instrumente ili resurse: ona se odnosi prema nama kao prema osobama koje imaju prava, i to s dostojanstvom koje se na njima temelji.  Prema takvom je stavu minimalna dr~ava ograni ena na usku funkciju zaatite od nasilja, prevare i sl. a zabranjene su joj sve aire ovlasti upletanja u privatni ~ivot pojedinca. Gray navodi kako je ograni ena vlast zapravo vlast definirana putem ustava odnosno zakonima i trodiobom vlasti.  U Kantovom djelu nalazimo iznimno isto o itovanje liberalnog ideala ograni ene vlasti uz vladavinu zakona - ideal individualne slobode u strogo zakonski ureenom ustavnom poretku.  Ideja minimalne dr~ave zagovara  slobodu od dr~ave s posebnim naglaskom na ekonomsku i religijsku sferu. Tako se shvaena dr~ava suprotstavlja razli itim oblicima paternalizma koji u ime viaih ciljeva nastoje dominirati javnom i privatnom sferom.  Paternalizam je despotski ne stoga ato mnogo viae ugnjetava od gole, brutalne neprosvijeene tiranije, ili tek zato ato zanemaruje transcendentalni razum utjelovljen u meni, nego stoga ato on predstavlja uvredu koncepciji koju posjedujem o sebi kao o ljudskom biu ije se odreenje sastoji u tome da svoj ~ivot uskladim sa svojim vlastitim (ne nu~no racionalnim ili dobrohotnim) ciljevima, te koje nadasve ima pravo da ga ostali priznaju kao takvo.  Kod Kanta cilj pravno ureene zajednice nije srea, blagostanje ili bla~enstvo graanina, nego za cilj ima ostvarivanje sklada izmeu svog ureenja i pravnih principa. Na taj na in on zagovara oatru kritiku paternalizma.  Vlast koja bi bila izgraena na na elu dobrohotnosti prema narodu, kao ato je o eva prema djeci, tj. o inska vlast (imperium paternale), u kojoj su podanici prisiljeni ponaaati se samo pasivno, kao nedorasla djeca koja ne mogu razlikovati ato im je istinski korisno ili atetno, nego moraju ekati, kako na sud poglavara dr~ave o tome na koji na in oni treba da budu sretni, tako i na poglavarevu dobrobit da on hoe njihovu sreu: takva vlast je najvei despotizam koji se mo~e zamisliti (ureenje koje ukida svaku slobodu podanika koji onda uope nemaju nikakva prava) . Naglaaavanjem da je vlada, koja je ujedno i zakonodavna, zapravo despotska vlada Kant zagovara trodiobu vlasti u dr~avi. Takva bi despotska vlast bila u opreci prema patriotskoj ili domovinskoj vlasti. Pod idejom patriotske vlasti Kant podrazumijeva vlast koja svakog svog graanina smatra slobodnim, ako je kao bie uope sposoban za pravo. Po toj ideji dr~ava prema svojim lanovima postupa kao prema lanovima obitelji, ali ujedno i kao s graanima koji posjeduju slobodu, jednakost i samostalnost. Kant odbija paternalizam kao najgori oblik despotske vlasti jer po njegovoj filozofiji prava svaki graanin posjeduje samog sebe i ne ovisi o apsolutnoj volji nekoga drugoga koji mu je ravan ili nadreen. Graanin se po Kantu treba pokoravati zakonima koji proizlazi iz ope volje, a ovjek, kao pojedinac, svome umu. U liberalnom je svjetonazoru, navodi Gray, privatno vlasniatvo temeljno sredstvo za decentralizirano odlu ivanje. Privatno vlasniatvo omoguuje ostvarenje individualne slobode u njenom iskonskom obliku, a tr~iane su slobode nedjeljivi sastavni dijelovi osnovnih osobnih sloboda. Vlasniatvo nad samim sobom ozna ava da netko raspola~e svojom osobom, svojim talentom, sposobnostima i radom. To je najosnovnije vlasni ko pravo i temelj za sve ostale liberalne slobode (ugovornu slobodu, slobodu zanimanja, udru~ivanja, kretanja). U liberalnom svjetonazoru privatno vlasniatvo osigurava samostalnost pojedinca jer on mo~e koristiti svoju imovine u bilo koju svrhu a podlo~an je samo zakonu. Pojedinac, u Kantovoj filozofiji ima graansku samostalnost kada glede svoje egzistencije ne ovisi o nikome. Tu je po Kantu sadr~ana ideja decentraliziranog odlu ivanja. Ideje dr~ave, druatvenog ugovora i ope volje su, u Kantovoj filozofiji prava, ideje uma i to je glavni razlog zaato se on suprotstavlja revoluciji. Kant se zala~e za postupne promjene dr~avnog ureenja putem reformi koje su usmjerene isklju ivo na izvranu vlast. Dopuata samo negativan otpor koji se ostvaruje putem predstavnika naroda u parlamentu. Negativan se otpor posti~e onda kada se odbijaju zahtjevi koje vlada postavlja kao nu~ne za upravljanje dr~avom. Po Kantu, revolucija ili ustanak protiv zakonodavnog poglavara smatra se veleizdajom i zaslu~uje smrtnu kaznu iz razloga ato se svaki takav in smatra protuzakonitim jer poniatava cjelokupno zakonsko ureenje. Postupne su reforme, za koje se Kant zala~e, mnogo bli~e liberalnom svjetonazoru nego revolucija jer liberalna teorija zagovara parlamentarnu republiku kao najprimjereniji oblik vladavine. Analizirajui ideju ljudskih prava, u filozofiji I. Kanta, moglo se uo iti njegovo naglaaavanje unutarnje slobode, priroene jednakosti, udoredne pravednosti. Sve te ideje svoj temelj imaju u ljudskom umu i ljudskoj moralnosti. Kod druatvenog ugovora, naglaaava Kant, pojedinac se ne odri e svoje slobode nego svoje izvanjske slobode, dok unutarnja sloboda pojedinca ostaje netaknuta. Liberalna teorija s druge strane, kroz ideju druatvenog ugovora, moralnost zamjenjuje zakonom kao osiguranjem da e se ta prava zaatititi. Tu je ak i onaj minimum slobode, kojeg se ovjek ne mo~e odrei a da ne bi izgubio svoju ljudskost, definiran zakonom iako je neovisan od dr~avnog upletanja. Kant u svojoj pravnoj teoriji, kod formiranja graanskog poretka i uspostavljanja graanskih sloboda, ipak tra~i zakonsko reguliranje ljudskih prava. Tu on naglasak stavlja na pravno ureenje i zakone jer ljudi nisu samo umna nego i osjetilna bia pa su sklona zloupotrebljavati svoja prirodna prava. Vjera u pojedinca ipak i dalje postoji jer se pravni principi, koji se kroz opu zakonodavnu volju donose za sve pojedince, ako ~ele biti trajni i valjani, moraju podreivati univerzalnom moralnom zakonu kojeg kao temelj prihvaaju i liberali i Kant. IDEJA VJE NOG MIRA J. Dewey, u svom djelu Liberalizam i druatvena akcija, navodi kako je liberalna doktrina smatrala da e re~im ekonomske slobode dovesti do meuovisnosti nacija i posljedi no do mira. Danas, u globalnom svijetu, svi smo mi svjedoci da ekonomske slobode dovode do sve vee nejednakosti i do sukoba. Iako se globalizacija prvenstveno razumijeva kroz ekonomske odnose, tehnologiju i sredstva za komuniciranje, Giddens ipak navodi da je ona skup procesa kojeg poti e mjeaavina politi kog, ekonomskog i kulturnog utjecaja. Za globalizirano se druatvo, kako navodi Beck, ka~e da je druatvo rizika u kojem postoji organizirana neodgovornost. Politi ki odgovor na globalizaciju je kozmopolitska dr~ava koja ozna ava istodobno priznavati oboje, jednakost i razli itost i osjeati obvezu prema svijetu u cjelini.  Mir u 21. stoljeu ovisi o nastanku takve kozmopolitske samorazumljivosti ljudi, a ne o gospodarstvu, dr~avama ili supradr~avnim politi kim organizacijama.  Mir je, u filozofiji Immanuela Kanta, najvee politi ko dobro kojem se treba te~iti, regulativna ideja uma, du~nost svakog pojedinca i po njoj se pojedinac razlikuje od ~ivotinjskog svijeta. Mir se mo~e ostvariti samo na temelju ljudskih prava koja se trebaju poativati, kako unutar pojedine dr~ave, tako i u odnosima meu dr~avama.  Moralno  prakti ni um u nama izri e svoje neodoljivo veto: neka ne bude rata; niti izmeu mene i tebe u prirodnom stanju niti izmeu nas kao dr~ava koje su, premda iznutra u zakonitom stanju, izvana (u meusobnom odnosu) ipak u bezakonju; jer to ni za koga nije na in na koji treba tra~iti svoje pravo . itava Kantova pravna teorija za cilj ima dokinuti stanje rata. Prvo izmeu pojedinaca prelaskom iz prirodnog u graansko stanje, a zatim i meu dr~avama formiranjem federacije slobodnih dr~ava. Po Kantu je federacija meu dr~avama mogua samo ako se dr~ave meusobno odreknu divlje, nezakonske slobode.  Kad je rije  o meusobnom odnosu dr~ava, um zna samo jedan put za izlazak iz bezakonskog stanja neprekidnog rata: da se dr~ave, jednako kao i pojedinci, odreknu divlje (bezakonske) slobode, da se prilagode javnim prinudnim zakonima, te da tako stvore dr~avu naroda (civitas gentium) koja e se, naravno, sve viae airiti dok naposljetku ne obuhvati sve narode na zemlji . Kant naglaaava da se federalizam mo~e ostvariti samo kao slobodna asocijacija na principima uma, a ne putem prisilnih zakona. U takvom federalizmu dr~ave bi bile slobodne, po formi vladavine republike i posjedovale bi svoj vlastiti ustav. Tu je rije  o proizvoljnom savezu koji se naziva stalni dr~avni kongres i koji se u svakom trenutku mo~e raspustiti, a ne o jedinstvenoj svjetskoj dr~avi u kojoj bi vladao neograni en despotizam. Svaka bi dr~ava, u tom savezu, zadr~ala vlastitu samostalnost i vlastiti ustav, a meunarodno bi pravo ureivalo odnose meu njima ali se ne bi imalo pravo mijeaati u unutraanje pravno stanje pojedine dr~ave. Kant tu joa jednom daje prioritet moralu nasuprot prava. Kao ato je ovjek prvo odgovoran svome umu a tek onda zakonu, tako je i dr~ava, kao moralna osoba, prvo definirana svojim unutraanjim poretkom a tek onda meunarodnim pravom. Meusobni odnos graana razli itih dr~ava Kant naziva pravom svjetskih graana i tu je najva~nije pravilo ope gostoljubivosti u smislu da se nijedan stranac ne smije susretati neprijateljski. Sva ta politi ka na ela, koja zagovara Kant, bi nam trebala omoguiti ostvarivanje opesvjetskog poretka u kome e se razviti svi ljudski talenti. Naglaaavajui va~nost razvoja ljudskih sposobnosti i talenata Kant zapravo zagovara melioristi ku koncepciju liberalne teorije koja sadr~i ideju o beskona noj usavraivosti ljudskog roda. Obnovljeni liberalizam za kojeg se J. Dewey zala~e za cilj ima pokazati kako su talenti i ljudska inteligencija ona druatvena imovina koja bi mogla pridonijeti ostvarenju mira u svijetu. Po Kantu je najuzviaenija ideja ljudskog samoodreenja misliti o sebi u skladu s pravom svjetskog graanskog druatva jer e tek u takvom ureenju u punom smislu biti osigurana sva ljudska prava.  To je ta nada, koju je izrazio Immanuel Kant, kako nas se mo~e dovesti u situaciju da prihvatimo i osiguramo univerzalizam u partikularizmu, dakle da postupamo na temelju univerzalnih zakona iako ostajemo uklopljeni u partikularizme.  Svoje je shvaanje odnosa izmeu individualizma i univerzalizma Kant izrazio kroz kategori ki imperativ  Djeluj ... maksima tvoje volje ..... princip opega zakonodavstva". Taj imperativ, jer izvor ima u ljudskom umu, ini ovjeka odgovornim, kako prema sebi tako i prema cijelom ovje anstvu. ovjek, po Kantu, za zadatak i ima ostvarivanje ovje nosti u svojoj osobi. U globaliziranom svijetu taj odnos izmeu individualizma i univerzalizma postaje sve va~niji. Pojedinac se u suvremenom svijetu, a u duhu liberalne doktrine, shvaa kao slobodna i samostalna individua ali je ta individualnost sve viae definirana globalnim zbivanjima. Maksima globaliziranog druatva  Djeluj lokalno, misli globalno poziva pojedinca da u svoje individualno djelovanje uklju i i odgovornost za itav svijet. U federalizmu bi, kao proizvoljnoj asocijaciji, naglaaava Kant, svaka dr~ava zadr~ala svoju suverenost i autonomiju s time ato bi njeno pravno ureenje trebalo biti u skladu s temeljnim ljudskim pravima i s meunarodnim pravom. Sli no mialjenje, kroz ideju kozmopolitske dr~ave, u globaliziranom svijetu, zagovara i Beck. Kozmopolitska bi dr~ava takoer zadr~ala pravnu autonomiju ali bi i ta njena autonomija trebala biti u skladu s re~imom ljudskih prava. Takva bi dr~ava podr~avala norme, pravila i organizacije koje osiguravaju demokraciju, graanske slobode, ljudska prava i kulturnu raznolikost. Beck naglaaava tu ideju zbog ja anja nacionalizma u suvremenom svijetu. Upravo je ideja kozmopolitskog nacionalizma jedini oblik nacionalnog identiteta koji je spojiv s multikulturnim globalnim druatvom. Svojom vizijom federacije, kao dr~ave naroda, Kant zapravo zagovara ideju kozmopolitskog nacionalizma. On podr~ava nacionalni identitet svake dr~ave ali tra~i da taj nacionalni identitet bude u skladu s identitetom meunarodne federacije. Pred pojedinca, kao kozmopolita, Kant postavlja opi zahtijev gostoljubivost. Od njega se, kao graanina svoje dr~ave ali i graanin federacije, tra~i prihvaanje i uva~avanje razli itosti. Tu ideju kozmopolitskog samorazumijevanja, Beck navodi kao temeljni uvjet mira u 21. stoljeu. Kant se oatro suprotstavljao formiranju jedinstvene svjetske dr~ave naglaaavajui da bi u takvoj dr~avi vladao neograni eni despotizam. Taj bi proizvoljni savez, za koji se on zala~e, za zadatak imao rjeaavanje odnosa meu dr~avama i naravno  globalnih problema ali se ne bi smio mijeaati u unutraanje pravno ureenje pojedine dr~ave. Danas se u globalnom svijetu, isto zbog straha od despotizma, sve viae govori o  governance whithout government kao najprihvatljivijem meunarodnom re~imu koji bi trebao pomiriti interese dr~ava s globalnim interesima. Analizirajui ideje Kanta, o proizvoljnom savezu, mo~e se zaklju iti kako bi on bio skloniji ideji Ujedinjenih naroda ali ne i ideji Europske unije. Ujedinjeni narodi se shvaaju i funkcioniraju kao savez nacija-dr~ava, a Europska unija stvara transnacionalnu vladu. Ta transnacionalna vlada, koja ima i zajedni ki ustav, dovodi u pitanje suverenost, samostalnost i autonomiju dr~ava dakle sve ono ato je Kant, u strahu od despotizma, atitio i dr~ao neupitnim u federaciji. Svojom zabranom interveniranja u unutraanje pravno stanje pojedine dr~ave Kant kao da je predvidio danaanje negativne procese u globalnom svijetu. Danas se u ime ljudskih prava obavljaju  humane intervencije kroz vojni humanizam. Rije  je, kako navodi Beck, o globalnoj vojnoj skrbi za ljudska prava gdje se bogato dobri bore protiv siromaano zlih. Tu je na snazi joa uvijek zakon kapitala zbog kojeg globalizacija i ima negativan predznak. U Metafizici udorea, Kant naglaaava, kako je vje ni mir kao ideja neostvariv ali da su ostvariva politi ka na ela koja bi nas mogla odvesti do mira. Ta su politi ka na ela ostvariva samo u proizvoljnoj federativnoj zajednici. Samo je u takvoj zajednici, koja za cilj ima ostvarivanje mira, a zasniva se na poativanju ljudskih prava, mogua suglasnost izmeu politike i morala.  S ljudskim pravom treba postupati kao sa svetinjom, ma kakve ~rtve stajalo silu koja je na vlasti. Tu se ne mo~e raditi napola i izmialjati neko srednje, pragmati ki uvjetovano pravo (neato izmeu prava i koristi), nego svaka politika treba saviti koljena pred pravom, ali se zato mo~e nadati da e se, premda lagano, uzdii na stupanj na kojem e trajno sjati.  Zbog ideje vje nog mira i federacije slobodnih dr~ava Immanuel Kant je esto puta, u danaanje doba, nazivan  prvi mislilac globalizacije ili  otac novovjekovnog kozmopolitizma . SUMMARY Kant with his Copernican Revolution returns to human being central place in the world. In his philosophy human being is understood as an individual that possess freedom. That freedom has source in human mind but person is aware of it only when he acts according to the moral law. Thus Kant attaches freedom to every individual as a natural right which none positive law cannot get into question. With the moral law Kant makes every human being responsible for itself, but also for the whole world. This responsibility for the world has been contained in Kant s idea of perpetual peace. For him perpetual peace is an idea of the mind that every person has to incline. Only when peace is going to role in the whole world, human rights, especially freedom, are going to be realized. Kant s concept of the freedom but also of the equality, tolerance, independence, public use of mind, has done a big influence on liberal thought. The thing that brings them together is trust in an individual. Both Kant and liberals believe in the fact that every person is specific and wants to accomplish the best things in himself and for himself, but also with that makes contribution for the development of a better and justly world. Key words: Kant; liberalism; perpetual peace; freedom; person Literatura: Bariaia, Pavo (1997) Sloboda u svjetlu uma, Filozofska istra~ivanja, 17, (4/1997). Beck, Ulrich (2004) Mo protiv moi u doba globalizacije. Zagreb: `kolska knjiga. Berlin, Isaiah (2000) etiri eseja o slobodi. Split: Feral Tribune. Bobbio, Norberto (1992) Liberalizam i demokracija. Zagreb: Novi liber. Cipek, Tihomir (2004) Liberalizam  ideologija slobode. U: Tihomir Cipek i Josip Vrande i, Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj. Zagreb: Disput. Dewey, John (2004) Liberalizam i druatvena akcija. Zagreb: Kruzak. Giddens, Anthony (1999) Trei put. Zagreb: Politi ka kultura. Giddens, Anthony (2005) Odbjegli svijet-Kako globalizacija oblikuje naae ~ivote. Zagreb: Jesenski i Turk. Gray, John (1999) Liberalizam. Zagreb: Politi ka kultura-nakladno istra~iva ki zavod. Kant, Immanuel (1990) Kritika prakti kog uma. Zagreb: Naprijed. Kant, Immanuel (1999) Metafizika udorea. Zagreb: Matica hrvatska. Kant, Immanuel (2000) Pravno  politi ki spisi. Zagreb: Politi ka kultura  nakladno istra~iva ki zavod. Kri~an, Mojmir (2001) Pravednost u kulturno pluralnim druatvima. Osijek-Zagreb-Split: PanLiber. Kymlick, Will (2004) Liberalizam, zajednica i kultura. Zagreb:Deltakont. Mia evi, Nenad, Kant i globalni poredak, Novi list, 24.04.2004. Nozick, Robert (2003) Anarhija, dr~ava i utopija. Zagreb: Jesenski i Turk. Pa~anina, Ante (1996) Moral, pravo i politika u prakti noj filozofiji kasnog Kanta, Politi ka misao (4/1996). Rawls, John (1993) O liberalizmu i pravednosti. Rijeka: Hrvatski kulturni dom. Rawls, John (2000) Politi ki liberalizam. Zagreb: Kruzak. Leksikon temeljnih pojmova politike (1990) U: Ba i,A., Prpi, I., Puhovski, }., Uzelac, M. Zagreb: `kolska knjiga.  HYPERLINK "http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm" http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm, Kant's Ethics.  Viae o tome: John Gray, Liberalizam, Politi ka kultura-nakladno istra~iva ki zavod, Zagreb 1999.  Viae o tome: John Dewey, Liberalizam i druatvena akcija, Kruzak, Zagreb 2004.  Ibid.  Viae o tome: Tihomir Cipek,  Liberalizam  ideologija slobode , u Tihomir Cipek  Josip Vrande i, Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj, Disput, Zagreb 2004.  Viae o tome J. Dewey, Liberalizam i druatvena akcije.  Immanuel Kant, Kritika prakti kog uma, Naprijed, Zagreb 1990., str. 64.  Viae o tome: Leksikon temeljnih pojmova politike, `kolska knjiga, Zagreb 1990.  Viae o tome J. Dewey, Liberalizam i druatvena akcije.  J. Gray, Liberalizam, str. 76  77.  I. Kant, Kritika prakti kog uma, str 32.  Viae o tome:  Kant's Ethics ,  HYPERLINK "http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm" http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm.  Viae o tome: P. Bariaia,  Sloboda u svjetlu uma , Filozofska istra~ivanja, 17, (4/1997).  I. Kant, Kritika prakti kog uma, str. 129  130.  Viae o tome: Mojmir Kri~an, Pravednost u kulturno pluralnim druatvima ,PanLiber, Osijek-Zagreb-Split 2001.  Viae o tome: J. Gray, Liberalizam.  Viae o tome: T. Cipek,  Liberalizam  ideologija slobode .  Viae o tome: J. Gray, Liberalizam  Immanuel Kant, Metafizika udorea, Matica hrvatska, Zagreb 1999., str. 33.  Viae o tome: Immanuel Kant, Pravno  politi ki spisi, Politi ka kultura  nakladno istra~iva ki zavod, Zagreb 2000.  Viae o tome: Ante Pa~anina,  Moral, pravo i politika u prakti noj filozofiji kasnog Kanta , Politi ka misao (4/1996), Zagreb.  Isaiah Berlin, etiri eseja o slobodi , Feral Tribune, Split 2000., str. 229.  Ibid.  J. Dewey, Liberalizam i druatvena akcija, str.23.  I. Kant, Metafizika udorea, str. 17.  Viae o tome: Leksikona temeljnih pojmova politike.  Viae o tome: I. Berlin, etiri eseja o slobodi.  Viae o tome: J. Gray, Liberalizam.  Ibid.  Viae o tome: Will Kymlick, Liberalizam, zajednica i kultura,Deltakont, Zagreb 2004.  Viae o tome: I. Kanta, Pravno  politi ki spisi  Norberto Bobbio, Liberalizam i demokracija, Novi liber, Zagreb 1992.  I. Kant, Pravno  politi ki spisi, str. 23.  Viae o tome: M. Kri~an, Pravednost u kulturno- pluralnim druatvima.  John Rawls, O liberalizmu i pravednosti, Hrvatski kulturni dom, Rijeka 1993., str. 14.  Ibid.  Viae o tome: John Rawls, Politi ki liberalizam, Kruzak, Zagreb 2000.  I. Kant, Pravno  politi ki spisi, str. 35.  Ibid.  Viae o tome: N. Bobbio, Liberalizam i demokracija.  Ibid  Viae o tome: T. Cipek,  Liberalizam  ideologija slobode .  I. Kant, Metafizika udorea, str.105.  Ibid.  Rober Nozick, Anarhija, dr~ava i utopija, Jesenski i Turk, Zagreb 2003., 430.str.  J. Gray, Liberalizam, str.49.  Viae o tome: N. Bobbio, Liberalizam i demokracija.  I. Berlin, etiri eseja o slobodi, str. 268.  I. Kant, Pravno  politi ki spisi, str.75  Viae o tome: J.Gray, Liberalizam.  Viae o tome: I. Kant Pravno  politi ki spisi.  Viae o tome: I. Kant, Metafizika udorea.  Ibid.  Viae o tome: Ulrich Beck, Mo protiv moi u doba globalizacije, `kolska knjiga, Zagreb 2004.  Ibid., str.145.  I. Kant, Metafizika udorea, str.143.  I. Kant, Pravno  politi ki spisi, str. 127.  U. Beck, Mo protiv moi u doba globalizacije, str. 137- 138.  Viae o tome: A. Giddens, Trei put, Politi ka kultura, Zagreb 1999.  U. Beck. str. 304.  Anthony Giddens, Odbjegli svijet-Kako globalizacija oblikuje naae ~ivote, Jesenski i Turk, Zagreb 2005.  I. Kant, Pravno  politi ki spisi, str. 147.  Viae o tome: N. Mia evi, Kant i globalni poredak, Novi list, 24.04.2004.     PAGE  PAGE 16 Z\^`:XPRV|. "DRTVXp"$^¾ܾܳ܋ƋhrhG=hAha!jhha0JCJUaJh\7CJaJhhA_CJaJhh'CJaJh'h@hA_h7 Aho[jho[0JUhhT!jhhT0JCJUaJhhTCJaJ-rt  * F H      24Ϳ͋okgkgkckk_[_[hrhA_hbPh\7h?!jh_hA0JCJUaJh_hACJaJho[h_CJaJ!jh_hP0JCJUaJh/CJaJh_hPCJaJhPjhA0JUh/hAho[CJaJ!jhhA0JCJUaJhhA_CJaJhhACJaJ#,.0L.2Vj L|hj> $<   !" ","."Z"\"#$$$.%0%F%n%%%%%&&&&&D&F&P&R&&&&2'>'@'L(ŽůůůŽݽݽݫh\7h_hNjh_0JUh< h?h5jh#70JUjh}0JUhrh/h}ho[h#7 h_hAhAhA_AL(l(()))))*<*T***+++++++++++++,L,N,Z-\-x-----.n//////00&0(020L0(2ƿhthg?hjhlhF| hr6hlhS 6hrhS hhS hh; hhQ hhmih"hACJaJh"hLCJaJh"CJaJh#7h;h?h< hNh5hb$1++++6..2r3 68:=0FBJKMS@^bzfiloBqDq$ dha$gdt$ dha$gdLH$ dha$gd& $dha$gd&(2*2,2.2j3l3p3r3333333455565t555556 6888888*:b:::::====XAZAtAvABBDDlEE.FK񸭜hLHh/hmiCJaJ!jhmih&0JCJUaJhmih&CJaJhmihLQhsp'hlh< hH hH CJaJjhH 0JCJUaJhH CJaJh&hH jhS 0JU5KKMMMMMMMMMMHNrNtNvNxNNNOPPPPPPQ^QQQQR"R.RLR^RRRS SSSSSSSUVV\VxV»Ұڬڬhd"hgfhRh2ohc`h hNh}G6h.j"hhLQhOng hR.hR. hR.hNhNhN6hNCJaJhNh]hR.hlh&jh}G0JCJUaJh}GCJaJh}G2xV~VVVVVX YY4Y$Z&ZZZ\ZfZZZZZZ@[X[j[[[\\\F\P\\\\\]]&]2]>^@^V^r^^__:`P`` a.apaaaaaaaaah hf6h hy6hyh/>h:h:6h?h45,h:hfhhgfhc` hd"6hG+GhG+G6hG+GjhR0JUh1*hd"h0ehRh~=:aaa*b,b.bLb~bbbddd8eevfxfiiijj j"j(j*j0j2jRj\j2ktkkkkklJlLlllo̺̾̾}ynhthtCJaJhNhUhk hk Bh. Vh(%: h(%:6huih. V6huiht6hthzh1*h}hyh~=h"jhl 0JUhl hG+GhF|hjhd"jhy0JUh%ifh: h:6h hf6)ooooopDpfp|p~ppp>q@qBqDqTqzzX{Z{\{t{|{~{{{{{{{{{{{{|unununjnjbZbZhGthS6h*~hS6hS hGthS h*~hShzahS5hS6CJaJmH sH "hzahza56CJaJmH sH hzahza6CJaJmH sH hzahza56CJaJhzah&5jhS0JUh%ifh&hthzshzsCJaJjhS0JCJUaJhSCJaJ#DqTqnwzZ{\{t{||J}}܀b"6̅FdhgdS dhgdSdhgdS $dha$gdzagdza{{{{{{{{{{{||(|*|6|D|F|L|N|||||||||}}J}X}Z}j}x}z}}}}}}~~ ~4~6~D~N~βββ–zh*~hS6CJaJmHsHhSCJaJmHsHh*~hSCJaJmHsHhS6CJaJmHsHh*~hS6CJaJmHsHhSCJaJmHsHh*~hSCJaJmHsH h*~hS hGthShShGthS6h*~hS6/N~\~^~h~n~x~z~~~~~~~~~~,h(68h؀ķħuЧfhwShSCJaJmHsHhSB*CJaJmHphsH%h*~hSB*CJaJmHphsHh*~hSB*CJaJphh*~hS6CJaJmHsHhS6CJaJmHsHhSCJaJmHsHh*~hSCJaJmHsHh*~hS6 hhS h*~hShShSmHsH(؀܀$24HLVXZlnz|Ȃ΂ڂ܂^bpr~ͶͯyyyyhwShS6mHsH hwShShwShSmHsHh*~hS6hwShS6mHsHhS h*~hShwShSmHsHh*~hS6mHsHhSmHsHh*~hSmHsHh*~hSCJaJmHsHh*~hS6CJaJmHsH/   "24<JL„ƄԄքބ6DFP`bѸťvvvvѸh*~hS6mHsHhGthS6h*~hSmHsHhSB*CJaJmHphsH%hGthSB*CJaJmHphsHhS6CJaJmHsHhSCJaJmHsHh*~hSCJaJmHsHhS h*~hS hGthS hS6h*~hS6*̅Ѕ҅܅ޅ&(*,8:@BVXdfprt̆ΆDF㵥ŖԖԖԖ{hSCJaJmHsHh*~hSCJaJmHsHhGthSCJaJmHsHhGthS6CJaJmHsHhGthS6CJaJmHsHh*~hSCJaJmHsHhGthSCJaJmHsHhSCJaJmHsHh*~hS6CJaJmHsH-FPT\lxz~  XZ^xµ桜xokdZjhLH0JU hB2hY0h&h*~hS0Jjh*~hSUjh*~hSU h*~hShS hS6h*~hS6hSCJaJmHsHhS6CJaJmHsHhGthS6CJaJmHsHhS6CJaJhGthSCJaJhGthSCJaJmHsHh*~hSCJaJ!F|JHL^"Fgd~-rgdIlgdR gdd_gdB2dhgdY0 $dha$gd& dhgdSdhgdSHJLNRTVXZ\dhpr|̊Њ܊  ĵĵĵĵĵĵĵĵzĵkĵĵĵĵh~\shLHCJaJmHsHh$hLHCJaJmHsHhY0hLH6CJaJmHsHh/hLH6CJaJmHsHhnGhLH6CJaJhY0hLHCJaJmHsHhLHCJaJhY0hLHmHsHjhLH0JUhpOhLHCJaJmHsHhLHCJaJmHsHhLH*&(268NThjx~ċ܋ދ&*6DFHJLx鳨thY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHjhLH0JUhQhLHmHsHhY0hLHmHsHh/hLHCJaJmHsHh~-rhLH6CJaJhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhLHCJaJ*،JLNPj8\^`bʿʿvgWG<ʿhR hLHmHsHh~-rhLH6CJaJmHsHhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHh$hLHCJaJmHsHhwhLH6CJaJmHsHhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHjhLH0JUh9hLHCJaJmHsHhLHCJaJmHsHhnGhLH6CJaJmHsHbtĎ$>DF:d˝}n}d}˝YMYh.j"hLH6CJaJh.j"hLHCJaJhLH0JCJaJj hLHCJUaJjhLHCJUaJhwhLH6CJaJhLHCJaJhLHhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHjhLH0JUh hLHCJaJmHsHh~-rhLH6CJaJmHsHhLHCJaJmHsHА"$&^,DFHJx’Ēיzjיz_יOhwhLH6CJaJmHsHh9hLHmHsHhf'7hLH6CJaJmHsHhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHhhLHCJaJmHsHhLH6CJaJmHsHhLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHjhLH0JUhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHF2Bh̗&Ҙ6ƙ"`r\l $dha$gdLndgdLndgd .gd}vgdgd$">gdggd%vgd!m  &*>BLNPT`brv“ғԓܓ "&(6<LNXZ`bfhrvĴĴХĴĴĴhY0hLHmHsHhhCJaJmHsHhY0hLH6CJaJmHsHh%vhLH6CJaJhLHCJaJhY0hLHCJaJmHsHjhLH0JUh!mhLHCJaJmHsHdrz|ЦЦ{wo`T`ThLHB*CJaJphhPhLHB*CJaJphhLHCJaJhLHh}GhLHCJaJmHsHhLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhY0hLHmHsHhY0hLH6CJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHjhLH0JUhH hLHCJaJmHsHhLHCJaJmHsHhY0hLHmHsH|~Σ@z|~Ĥڤôڨ}sh\OChSCJaJmHsHhS6CJaJmHsHhSCJaJmHsHhShSmHsHjhS0JUhl hLHCJaJmHsHh:9@hLHCJaJmHsHhLH6CJaJmHsHhLHCJaJmHsHhyhLHCJaJmHsHhY0hLHCJaJmHsHhLHCJaJhY0hLHmHsHjhLH0JUh}hLH6CJaJmHsHڤܤޤBrtvx|~¥ĥи hB2hY0hza0JmHnHuhLH hLH0JjhLH0JUjhMWUhMWhShSmHsHhS6CJaJmHsHhSCJaJmHsHhShSmHsHjhS0JUhShSCJaJmHsHvz|¥ĥdhgdY0h]hgd&H &`#$gdE/$,1h/ =!"#$%  DyK &http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htmyK Lhttp://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm DyK &http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htmyK Lhttp://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm@@@ B2NormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No ListF@F B2 Footnote TextCJaJmH sH @&@@ B2Footnote ReferenceH*6U@6 ~-r Hyperlink >*B*ph4 @"4 &HFooter  !.)@1. &H Page NumberHBH ? Balloon TextCJOJQJ^JaJ?@ eJ}|m ! ##'( )*T,s.149q:O??2A)HInLaNSTMW5YZ\C`9b5cc1i klmpcb5m><aW_$IQ!O> l t   s $ H y  H w  } 9:CAx y{h]Mo S"###'#(#''(*+W,v.0 11^24468\=R?@(DI}KqLNP SVdX7\8\9\P\Q\`b8c3eh4iVjkmn twz#K| )ې(bEw§iΩ v̪ Pb\YƮȮɮʮ-},d7_e+hڳPѴ!)]q_6>s{=]¹Cpx׺AǻܻGv¼üżƼȼɼ˼̼μϼؼټڼ00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0I00@0I00@0I00@0I00@01@0@0@0@0@0I00  y|ې§iv̪ Pb\Ȯʮq_AǻܻGv¼K00K00K00LK00K000K00K00K00K00K00K00K00@0K00@0K0 0@0K0 0@0(@0@0K00 00 K00k6K00K00@0K00K00k6K00K00K00 ؑLK00K00@0(I0 0@0@0 00  %%%(j*6HNt]k}^L((2KxVao{N~؀FbvhИr|ڤĥcfgijlmnpqrst- Nt`+DqFFlvĥdhkot¥eYX !(!!; X8@0(  B S  ? W\YL-|óóɴɴ ĩĩɳɳϴϴ 8 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace \Q ij?ALM]^ !ehQS_`ef\^JMac}#&#(###########[$]$$$$$% %%%%%%9\O\R\\\U^V^_`B`E`S`T`V`W`z`{```9b;b@b.0ʀ̀ #$ށ߁ #$&'79KMOPefȍɍЍэmn()אې,-BDNO]^opvw~buv{}<>efknœМќ<E "1267Ÿßǟȟɟʟ֟ן-/XZ *+;<FHWo§ʧ̧ЧĨŨި/67<?DEKLMP\]gno̪ڪܪ !",.345?EFNPTV^flouvxy~ǫ "&W`bdfiswxyz $%()34:;@BHIKLQ\acginŭǭȭӭݭ"(06<ĮʮįɯЯѯ֯ٯޯ߯.Qftu$a hpq*-DEeѳԳ &./4589;glv{|}~ӴٴhrtyYbsжҶaf +-68>@ruz¸øָظ_Ĺ̹͹()/2AEZ[nrw /0A޻EIJLPRjxüüżżƼƼȼɼ˼̼μϼ8:BC@Aw x x{gh\]LM~no  R"T"##&#(#''''((**++V,W,u.w.00 1 111]2^244446688[=\=Q?R?@@'D(DII|K}KpLqLNNPP S SVVcXdX6\9\O\R\``bb7c8c2e4ehh3i4iUjVj kkmmnnt.twwzz"$ʃJK{| ()ڐې'3abDE §hiͩΩ uv˪̪ OPab[\ԭխXŮʮ̮,.cf69^ah*-gjʳгƴϴӴ #(+\ps^a 58=@ruz}<?\_ĹBEorwzֺٺ@Cһۻ޻FIuxüüżżƼƼȼɼ˼̼μϼ3333խʮ=]üüżżƼƼȼɼ˼̼μϼʮüüżżƼƼȼɼ˼̼μϼ>{L9 S k < H &Qzs" _ RGZd".j"$E/$>3$b$&*'sp'1*e+45,$-`w/@4j5#7|7f'7\7(%:?;G=n=~=$">/>$@:9@7 AAAk B\Es`EA FG+GnGjH;IF1JcJJLNPpbPQQ'U. VW CWMWAUWIZ P[gI\A_d_c`7` $cLnd0e%ifsf:gOng;imil(m.nr~-rUr[r~\s[pt}vy{F|}~wp{s!@LQylLH%vFeo[B2zl ?Il7 gfhtGSg?PR.@7Rj55bPgV4q!moc-z> ]2Y0aP zatB?'yQ2o}z^]ui .]ND:&H+R HU|l0"u 9CT/D;}Gf}sp@xb`   !#$%&')*+-.12689;=DEMNOPSWYZ\^_PPPPPP*P,P.P4P8P<P@PBPHPJP@PPPRPTPVPZP\P^PbPdPjPlPtPxPzP~PPPPPPPPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"1hƤ쬦&(HY=Y=!4dqq2QHX ?B228IZVORI LIBERALNOG MI`LJENJA U FILOZOFIJI IMMANUELA KANTACOMPUTERKorisnikOh+'0, @L l x  <IZVORI LIBERALNOG MILJENJA U FILOZOFIJI IMMANUELA KANTA COMPUTERNormal Korisnik40Microsoft Office Word@@\p @7@o+՜.+,D՜.+,d  hp|  =Yq 9IZVORI LIBERALNOG MILJENJA U FILOZOFIJI IMMANUELA KANTA TitleL 8@ _PID_HLINKSA \&http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.html \&http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.html   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'(*+,-./02345678=Root Entry Fpo+?Data 1TableNWordDocument.SummaryInformation()DocumentSummaryInformation81CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q