Naslov
Urod i kakvoća kultivara trava i lucerne u brdsko-planinskom području
(HERBAGE PRODUCTIVITY AND QUALITY OF GRASS AND ALFALFA CULTIVARS IN MOUNTAIN AREA)

Autori
Leto, Josip ; Knežević, Mladen ; Bošnjak, Krešimir ; Vranić, Marina ; Perčulija, Goran ; Matić, Ivana ; Kutnjak, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka trećeg hrvatskog oplemenjivačkog i sjemenarskog kongresa / Kolak, Ivan ; Perica, Slavko ; Šatović, Zlatko ; Strikić, Frane - Zagreb : HOSRD Zagreb i Institut za jadranske kulture i melioraciju, 2008, 36-39

Skup
Treći hrvatski oplemenjivački i sjemenarski kongres. Split

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 27.05.2008. - 30.05.2008

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
lucerna; kemijski sastav; kultivari; prinos; trave
(alfalfa; cultivars; chemical composition; grass; yield)

Sažetak
Cilj istraživanja bio je, u trogodišnjem istraživanju, utvrditi rodnost i kemijski sastav 13 introduciranih kultivara trava i 4 kultivara lucerne, u brdsko-planinskom području. U 2000. godini najveći prinosi ST utvrđeni su kod kultivara engleskog ljulja Pimpernel i Calibra, te mačjeg repka cv. Richmond (prosječno 10, 5 t/ha). Najniži prinos suhe tvari (ST) utvrđen je kod blješca (6, 35 t/ha), ali ne značajno niži od prinosa ST bezososate stoklase, nacrvene vlasulje, sva tri kultivara klupčaste oštrice, westervoldskog ljulja i mačjeg repka cv. Bilbo (prosječno 7, 12 t/ha). U 2001. najveći prinosi ST utvrđeni su kod nacrvene vlasulje, blješca, bezososate stoklase, livadne vlasulje, klupčaste oštrice cv. Okay, engleskog ljulja cv. Pimpernel, te klupčaste oštrice cv. Baraula i Amba (prosječno 14, 9 t/ha). Najslabiju produktivnost ST imali su westerwoldski ljulj i talijanski ljulj (prosječno 9, 8 t/ha). U 2002. najveći prinos ST utvrđen je kod blješca (12, 89 t/ha). Zatim su slijedili bezososata stoklasa i kultivari klučaste oštrice sa 20% nižim prinosom ST od blješca, westervoldski ljulj i mačji repak cv. Bilbo sa 24% nižim prinosom ST, kao i oba kultivara engleskog ljulja sa oko 30% nižim prinosom ST od blješca. Utvrđene su značajne razlike (P<0.05) među kultivarima u svim praćenim parametrima kemijskog sastava, osim za sadržaj nedušičnih ekstarktivnih tvari (NET). Najviše sirovih bjelančevina (SB) imali su bezosata stoklasa, talijanski ljulj cv. Bofur, kultivari klupčaste oštrice, blještac, livadna vlasulja, westerwoldski ljulj, mačji repak cv. Bilbo (prosječno 24, 78%). Signifikantno najniži sadržaj sirovih vlakana (SV) utvrđen je kod westerwoldskog ljulja (18, 07%), te kod livadne vlasulje, talijanskog ljulja i blješca (prosječno 19, 7%). Ni u jednoj godini istraživanja nije bilo značajnih razlika u prinosima suhe tvari (ST) među kultivarima lucerne (P>0.05). Prosječni prinos ST svih kultivara u 2000. godini iznosio je 7, 07 t/ha, u 2001. 10, 94 t/ha, a u 2002. 12, 78 t/ha. Nisu utvrđene značajne razlike među kultivarima lucerne ni u jednom istraživanom kemijskom svojstvu (P>0.05). Prosječni sadržaj sirovih bjelančevina (SB) iznosio je 28, 20%, dok su sadržaji sirove masti (SM), sirovih vlakana (SV) i nedušičnih ekstraktivnih tvari (NET) iznosili 3, 73%, 16, 15%, 29, 19%, respektivno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA