Pregled bibliografske jedinice broj: 356526
Apsces jetre
Apsces jetre // Gastroenterohepatološki arhiv, 8 (1989), 102-102 (podatak o recenziji nije dostupan, kratko priopcenje, stručni)
CROSBI ID: 356526 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Apsces jetre
(Abscessus hepatis)
Autori
Ljumanović, J ; Stipančić, Igor
Izvornik
Gastroenterohepatološki arhiv (0352-082X) 8
(1989);
102-102
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kratko priopcenje, stručni
Ključne riječi
Abscessus hepatis
(Apsces jetre)
Sažetak
Jetreni apcesi su rijetko oboljenje i često se radi o sekundardnim upalnim promjenama. Pored ostalih jetrenih apesi mogu biti AMEBNI i PIOGENI. Amebni apcesi su bolest tropskih krajeva, uzrokovani amebama i kod nas su rijetka pojava. Kod ove vrste apcesa, kirurška terapija je izuzetno idicirana (prodor apcesa u trbušnu šupljinu ili pleuru), te o takvim apcesima ne bi raspravljali. Piogeni apcesi jetre mogu biti solitarni ili multipli, lokalizirani češće u desnom režnju jetre. Mogu nastati hematogenim širenjem, preko sistema vene porte (pleflebitični) ili kod septikopiemije, arterijski-metastatički. Mogu biti kriptogeni. Holangiogeni apcesi usljed gangreznog cholecystitisa, cholangitisa, postoperativnih komplikacija i lezija hepatobilijarnog trakta. Mogu nastati i limfim putem. Najčešće bakterije su: koli, streptokoki, stafilokoki, anaerobi i miješani mikrobi. Klinička slika je netipična, pa se dijagnoza kasno postavlja što može bolesnika ozbiljno ugroziti. Tok oboljenja odgovara progresivnoj generaliziranoj sepsi sa lošom prognozom. Visoka temperatura, diskretna bol u predjelu jetre, ponekad i icterus te leukocitoza su vodeći simptomi. Za dijagnozu i lokalizaciju septičnog žarišta, danas je najvažnija UZ i CT pretraga od strane iskusnog stručnjaka, jer bez tih pretraga je dijagnoza skoro nemoguća. Liječenja je kirurško i konzervativno. Kirurško se sastoji u inciziji i drenaži apcesa uz ciljanu antibiotsku terapiju. Na taj način smo liječili naših 5 slučajeva u zadnjih 7 godina sa 1 smrtnim ishodom, što ukazuje na ozbiljnost oboljenja. Danas kod manjih solitarnih apcesa, perkutanom transhepatičnom punkcijom, Chiba iglom te ciljanom antibiotskom parenteralnom i lokalnom terapijom. Sve to uz pomoć UZ i CT. Mortalitet je oko 40 %, ali rana dijagnoza i blagovremeno liječenje solitarnog apcesa smanjuju smrtnost na 10 %.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Klinička bolnica "Dubrava",
Zdravstveno veleučilište, Zagreb
Profili:
Igor Stipančić
(autor)
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus