ࡱ> .0+,-q`bjbjqPqP 7:: .!!!8!b"D.jf"X#X#X#X#3$3$3$gggggggvkhmg3$3$3$3$3$gX#X#iFFF3$,X#X#gF3$gFF6AbSfX#" Q!_>Ldgi0jd`nDn8SfnSf3$3$F3$3$3$3$3$ggFR3$3$3$j3$3$3$3$...$RD...R... Doc.dr.sc. Ljubica Pribani Odsjek za oateenja sluha Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu PREVODITELJ  MOST IZMEU UJUEG I GLUHOG SVIJETA Sa~etak U interpersonalnoj komunkaciji kada dvoje ljudi ne govori istim jezikom ili kada jedna (ili viae) osoba ~eli razgovarati s viae ljudi koji govore drugim jezikom ili se radi o bilo kakvoj vrsti predavanja, izlaganja, govora na drugom jeziku, upoaljavamo prevoditelja. Prevoditelj je komunikacijski profesionalac, akolovan i kvalificiran za posao kojim se bavi, slijedi eti ka na ela struke. Idealan prevoditelj mora biti ekspert u komunikaciji  fluentan govornik najmanje dvaju jezika; poznavati najmanje dvije kulture. Treba biti prilagodljiv: potrebama klijenta, preferiranim oblicima komunikacije klijenta, okolini, temama razgovora; mora zadovoljiti klijenta u svim aspektima komunikacije da bi ona bila u inkovita. Proces prevoenja nije nimalo jednostavan; uklju uje niz kognitivnih obrada, psiho-socijalnih vjeatina i eti kih principa. Prevoditelji za gluhe i nagluhe osobe daju komunikacijsku podraku gluhim/nagluhim osobama na na in koji meusobno dogovore, odnosno, preko agencije ili slu~be podrake koja posreduje u zapoaljavanju prevoditelja, u onim komunikacijskim modalitetioma koje preferira gluha/nagluha osoba, npr.: simulatana komunikacija (istovremeno govori i znakuje  znakovani hrvatski) ili hrvatski znakovni jezilk (HZJ) ili ako se radi o gluhoslijepoj osobi koristi jedan od na ina komunikacije s gluhoslijepom osobom: taktilni HZJ, locirani HZJ, voeni HZJ... Prevoditelji djeluju u svakodnevnim situacijama kao npr. odlazak u banku, trgovinu, poatu, otvaranje izlo~be, predavanje o zdravoj prehrani.... Specijalizirani prevoditelji rade u akolama kao eobrazovni prevoditelji; za potrebe suda; u medicinskim ustanovama kao pomo lije nicima u komunikaciji s gluhim/nagluhim pacijentom; mogu biti usko specijalizirani, npr. za prevoenje u psihoterapijskim seansama, na lingvisti kim kongresima i sl. U pristupu prevoditeljskoj slu~bi mogue je razlikovati dva modela: medicinski i humanisti ki. Prevoditelj koji podr~ava medicinski pristup smatra da mora pomoi gluhoj osobi rijeaiti probleme, da ju mora pou avati za vrijeme prevoenja: dominantnom govornom jeziku, primjerenom ponaaanju u odreenoj situaciji i dominantnoj kulturi. Humanisti ki model u prevodila koj slu~bi zna i: prevoditelja koji je dvojezi na i dvokulturalna osoba, on je komunikacijski profesionalac, usredoto uje se na to nu i primjerenu uporabu jezika, na komunikacijski proces, a ne na ponaaanje. Tijekom razvoja prevodila ke slu~be mo~emo razlikovati etiri tipa prevoditelja: pomaga , kanal/provodnik, onaj koji olakaava komunikaciju i bilingvalni/bikulturalni posrednik. Svaki bi prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe u svojoj slu~bi trebao te~iti ovom modelu: fluentan u najmanje dva jezika, dobar javni govornik, svestran, okretan, oatrouman, zainteresiran za sva podru ja ljudske djelatnosti, dugotrajne koncentracije, biti sposoban brzo se  prekop avati s jednog podru ja ljudske aktivnosti na drugo. Prevoditelj se mora prilagoavati posebnim potrebama i preferencijama pojedine gluhe osobe. U radu se osvrem na tri klju na elementa eti nog ponaaanja prevoditelja za gluhe: estitost (poatenje), povjerljivost i nepristranost te na organizaciju prevoditeljske slu~be, od edukacije, izdavanja certifikata do zapoaljavanja, u zemljama koje imaju du~u tradiciju prevoenja gluhim i nagluhim osobama. Klju ne rije i: prevoditelj i tuma  za gluhe i nagluhe osobe, prevoenje u medicinskim uvjetima, obrazovni prevoditelj, eti ki kodeks prevoditelja, organizacija prevoditeljske slu~be 1. Uvod U ovom je radu opisana djelatnost jedne relativno mlade profesije: prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe, a ponekad se u kontekstu koji to zahtijeva spominje i prevoditelj za gluhoslijepe osobe. Pokuaala sam odgovoriti na pitanje tko je to prevoditelj za gluhe, kratko nazna ila najosnovnije termine o procesu prevoenja i istaknula tri klju na eti ka na ela kojih se prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe mora pridr~avati tijekom procesa prevoenja, a i kasnije u raspravama o prevoenju ili klijentima. U tekstu se nadalje raspravlja o dva osnovna pristupa procesu prevoenja  medicinskom i humanisti kom, odnosno, kulturoloakom, te o tipovima prevoditelja  kako su se razvijali tijekom profesionalizacije ovoga zanimanja. lanak zavraava opisom djelatnosti obrazovnog prevoditelja i prevoditelja u zdravstvenim uvjetima ato je posebno zanimljivo u kontekstu bioeti kih principa komunikacije s gluhim, nagluhim ili gluhoslijepim pacijentima. 1.1. Terminoloaka razjaanjenja Kada govorimo o prevoenju za gluhe i nagluhe osobe esto rabimo i termin  tuma  . U slu~benoj je uporabi termin  prevoditelj i tuma  za gluhe i nagluhe osobe . Zaato i kada rabiti  prevoditelj , a kada  tuma  ? Kada rei  prevoditelj za znakovni jezik , a kada  prevoditelj za gluhe i nagluhe ? U engleskom jeziku, na koji se esto pozivamo, jer je gotovo sva relevantna literatura o toj temi napisana na engleskom, govorimo o  sign language interpreter o  interpreting process , a kada se detaljnije analizira proces ili posao kojim se prevoditelji bave govori se o  transliteration i  contact sign . Kada bismo prevodili  interpreting ili  interpreter onda bismo naali da je to  tuma , prevoditelj , a kada bismo ~eljeli prevesti  prevoditelj nai emo  translator, interpreter . U Hrvatskoj se sve viae upotrebljava termin  prevoditelj za gluhe ili  prevoditelj za gluhoslijepe , manje susreemo termin  prevoditelj za nagluhe , jer osobe koje imaju vee ostatke sluha i viae se oslanjaju na auditivni kanal, vrlo rijetko tra~e usluge prevoditelja. Kada govorimo o  tuma u za gluhe viae mislimo na situacije kada gluhoj osobi zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoga jezika ili zbog posebnih okolnosti prevoenja (npr. na sudu, policiji, banci) prevoditelj mora dodatno pojaanjavati i objaanjavati upotrebljene termine da bi gluha osoba dobila potpunu i jasnu informaciju u skladu s odaslanom porukom, tj. da bi zna enje i utjecaj dobivene informacije bio jednak namjeri poailjatelja. Tada prevoditelj dodatno pojaanjava poruku, prilagoava ju, tuma i u skladu sa spoznajama gluhe osobe. Drugo je pitanje  prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe ili  prevoditelj za znakovni jezik ? Kada ka~emo  prevoditelj za znakovni jezik , onda ograni avamo prevoenje samo na proces kada prevoditelj prevodi sa znakovnog, u naaem slu aju s hrvatskog znakovnoga jezika na hrvatski jezik, odnosno s hrvatskoga jezika na hrvatski znakovni jezik. Iz toga procesa isklju ujemo simultano prevoenje (znakovani hrvatski) koje preferiraju pojedine gluhe osobe, osobito postlingvalno gluhe i one koje dobro poznaju hrvatski jezik, isto tako isklju ujemo druge preferencije pojednih gluhih ili nagluhih osoba, kao ato je npr. pisana informacija, ponavljanje informacije s manje udaljenosti ato omoguava bolje o itavanje s lica i usana uz glasnije izgovaranje za nagluhe osobe koje kombiniraju o itavanje i sluaanje i sl. Da bih uklju ila razli ite modalitete prevoenja i preferencije pojedine gluhe ili nagluhe osobe odlu ila sam rabiti termin  prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe , a samo iznimno, ako se zaista radi samo o prevoenju znakovnoga jezika, govorim o  prevoditelju za znakovni jezik . 2. Tko je prevoditelj? Proces prevoenja nije nimalo jednostavan; uklju uje niz kognitivnih obrada, psiho-socijalnih vjeatina i eti kih principa. Prevoenje uklju uje najmanje tri osobe, pri emu su dvije u neposredoj interpersonalnoj komunikaciji dok trea ima funkciju aktivnog posrednika ili, bolje re eno, aktivnog  prijenosnika poruke. U interpersonalnoj komunkaciji kada dvoje ljudi ne govori istim jezikom ili kada jedna (ili viae) osoba ~eli razgovarati s viae ljudi koji govore drugim jezikom ili se radi o bilo kakvoj vrsti predavanja, izlaganja, govora na drugom jeziku, upoaljavamo prevoditelja. Prevoditelj je komunikacijski profesionalac, akolovan i kvalificiran za posao kojim se bavi, slijedi eti ka na ela profesije. Radi lakaeg razumijevanja okvirnih uloga, prava i obaveza koje prevoditelj ima navest u neke od definicija, odnosno istaknuti one dijelove kojima autori daju prioritet u definiranju prevoditeljske uloge. Tako Solow (1981) ka~e da prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe slu~i kao  posrednik u komunikaciji meu ljudima i to mu je jedina uloga . Frishberg (1986) isti e da prevoditelj ne odlu uje o tome ato treba prevoditi a ato ne, ve  valja jasno rei da prevoditelj prevodi sve . Hull (2002) citira Napiera (1998, 15) pa ka~e da je uloga prevoditelja za gluhe  osigurati da svi sudionici neke interakcije imaju potpun pristup informaciji . Ove definicije uloge prevoditelja za gluhe polaziata su za daljnju diskusiju. Iz njih mo~emo zaklju iti da je prevoditelj osoba koja mora zadovoljiti klijenta u svim aspektima komunikacije da bi ona bila uspjeana i u inkovita. Idealan prevoditelj mora biti ekspert u komunikaciji fluentan govornik najmanje dvaju jezika; poznavati najmanje dvije kulture. Treba biti prilagodljiv: potrebama klijenta, preferiranim oblicima komunikacije klijenta, okolini, temama razgovora (Hull, 2002). U radu neemo posebno raspravljati o razli itim oblicima prevoenja za gluhe, za nagluhe ili za gluhoslijepe osobe. Tko se ~eli detaljnije informirati o naj eaim na inima komunikacije i prevoenju za gluhoslijepe osobe mo~e pogledati knji~icu Komunicirajmo druga ije (Tarczay, 2003) ili neobjavljeni diplomski rad iste autorice (Tarczay, 2004). Prevoditelji za gluhe i nagluhe osobe daju komunikacijsku podraku gluhim/nagluhim osobama na na in koji meusobno dogovore, odnosno, preko agencije ili slu~be koja posreduje u zapoljavanju prevoditelja, u onim komunikacijskim modalitetima koje preferira gluha ili nagluha ili gluhoslijepa osoba, npr.: simulatana komunikacija (istovremeno govori i znakuje znakovani hrvatski), hrvatski znakovni jezilk (HZJ), taktilni HZJ, locirani HZJ, voeni HZJ... Prevoditelj mora, u svakom trenutku, biti svjestan da prijenos poruke mora biti potpun, a to zna i da ne smije sa~imati niti ispuatati bilo koji element sadr~an u poruci. Osim toga, to an prijevod mora sadr~avati i utjecaj koji poruka nosi. Pristup prevoenju je holisti ki, viae- injeni ni, temeljen na zna enju. Jednostavno re eno, prevoenje je proces primanja poruke u jednom jeziku i prenoaenje ili dostavljanje poruke u drugom jeziku. No, to baa i nije tako jednostavan proces kao ato na prvi pogled izgleda. Prevoenje je kompleksan proces i iziskuje od prevoditelja visok stupanj lingvisti kih, kognitivnih i tehni kih vjeatina (van Royen, 2004). Profesionalni prevoditelji za gluhe razvijaju prevodila ke vjeatine tijekom dugotrajnog i intenzivnog kolovanja i prakticiranja kroz dugo vrijeme. Prevodilatvo za gluhe (posebno prevodilatvo za znakovni jezik) je vrlo visoko specijalizirana djelatnost. Znanje znakovnog jezika i govornog jezika sredine u kojoj prevoditelj djeluje, u naem slu aju hrvatskoga jezika, ne kvalificira osobu da bude prevoditelj. Profesionalni prevoditelj za gluhe mora biti sposoban prilagoditi se airokom dijapazonu korisnikovih zahtijeva, preferencija i potreba, kao ato emo kasnije vidjeti. Neke gluhe osobe upotrebljavaju hrvatski znakovni jezik, prirodni jezik koji ima svoje gramati ke odrednice i strukturu koja se razlikuje od hrvatskoga jezika. Neke gluhe osobe (to su uglavnom postlingvalno gluhi ili oni koji dobro poznaju hrvatski jezik) preferiraju simultano znakovanje koje prati gramati ku strukturu hrvatskoga jezika (to je znakovani hrvatski). Od prevoditelja za gluhe o ekuje da se kompetentno snalazi u razli itim modalitetima i preferencijama korisnika. Osim navedenoga od prevoditelja se o ekuje da bude svjestan i osjetljiv na etni ke, religijske, kulturoloake i lingvisti ke razli itosti. Prevoditelji su, sve do nedavno, ne samo kod nas ve i u svijetu, ugavnom bili osobe bliske gluhoj osobi. Naj eae su to bili ujui lanovi obitelji: ujua djeca prevode gluhim roditeljima, a znakovni jezik su nau ili od roditelja (njih nazivamo izvornim govornicima znakovnog jezika, CODA = Children of Deaf Adults). Prevoditelji su i u itelji za gluhe koji su nau ili znakovni jezik u interakciji s gluhom djecom ili ujui suprug(-a) od gluhog partnera i u zajednici gluhih. Dakle, znakovni se jezik mo~e nau iti, openito govorei, u zajednici gluhih ili formalnim u enjem na te ajevima, naj eae u udrugama gluhih, nagluhih ili gluhoslijepih osoba. U sveu ilianim programima znakovni se jezik u i kao drugi (strani) jezik (Lupton, 2004a,b). Naj eae trajanje programa je 4 godine, tj. 8 semestara (oko 250 sati) s poslijediplomskim specijalizacijama (npr. za prevoditelje gluhoslijepim osobama, za obrazovne prevoditelje, za prevoditelje u sudstvu, zdravstvu i sl.). Po zavraetku akolovanja, od prevoditelja za gluhe o ekuje se da bude elokventan i precizan u najmanje dva jezika, dobar javni govornik, sposoban se brzo  prekop ati s jednog podru ja znanja i ljudske aktivnosti na drugo: s ekonomije na fiziku, s automehanike na razgovor o vjen anju... Da bi bio u inkovit mora biti svestran u obrazovanju, okretan, oatrouman te zainteresiran za sva podru ja ljudskih aktivnosti. Mora posjedovati visok stupanj samokontrole, sposobnost dugotrajne koncentracije i biti eli nih ~ivaca. Uz to, posebno dobro mora poznavati posebnosti populacije gluhih osoba s velikom heterogenoau potreba, stavova, obrazovanja... Proces prevoenja gluhim osobama sa i na znakovni jezik joa dodatno uklju uje vjeatine koje prevoditelj mora svladati (Gile, 1995; Lupton, 2004b). Formaliziranje slu~be prevoditelja za gluhe i nagluhe osobe zapo elo je u drugoj polovici 20. stoljea u SAD-u. Godine 1964. osnovan je Registar prevoditelja za gluhe osobe (Registry of Interpreters for the Deaf - RID) pri Ball State University (IN). Cilj je ove nacionalne organizacije da u suradnji s organizacijama gluhih regrutira i zapoaljava prevoditelje, utvruje listu kvalificiranih prevoditelja, utvruje kvalifikacijsku proceduru i izdaje certifikate, donosi eti ki kodeks. To je jedina nacionalna agencija u SAD koja podr~ava razvoj slu~be prevoditelja za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe i vodi klju nu ulogu u utvrivanju nacionalnog standarda kvalitete prevoditelja. Registry of Interpreters for the Deaf podr~ava razvoj i rast profesije, educira javnost o ulozi prevoditelja te tako pridonosi izjedna avanju mogunosti za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe. Prevoditelji mogu raditi puno radno vrijeme, mogu biti zaposleni na odreeno vrijeme (nekoliko sati tjedno) ili mogu raditi honorarno (po pozivu) za potrebe prevoenja npr. na nekom sastanku, na predavanju na fakultetu, kod primanja zdravstvenih usluga, pravnih savjeta, vjerskih usluga, na poslu itd., u svakom podru ju ljudske djelatnosti. Za svoj su posao adekvatno plaeni i u~ivaju sve pogodnosti zaposlenog radnika. Status prevoditelja za gluhe, nagluhe ili gluhoslijepe osobe zakonom je zagarantiran u SAD, Kanadi i nekim europskim dr~avama kao ato su Skandinavske zemlje. U Hrvatskoj se tek prije nekoliko godina po elo sustavnije odgovarati na pitanje priznavanja hrvatskoga znakovnog jezika, a s time usko vezano, i pitanje statusa prevoditelja za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe. U postupku je izrada Zakona o prevoditeljima za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe ato zna i joa puno uvjeravanja, iskazivanja potreba i sustavnog rada onih koji su, ve davno, tu potrebu prepoznali. 3. Proces prevoenja Kada govorimo o prevoenju za gluhe osobe naj eae mislimo na prevoenje sa/na znakovni jezik, iako to ne mora biti slu aj, kao ato je ve ranije objaanjeno (vidi Uvod). U ovom dijelu naglasak e biti na procesu prevoenja sa/na znakovni jezik. O procesu, konceptima i modelima prevoenja znakovnoga jezika napisano je viae knjiga koje se temelje na istra~ivanjima i prakti nim iskustvima. Jednu od najnovijih je uredio Terry Janzen (2005): Topics in Signed Language Interpreting. U ovom emo radu samo nazna iti najva~nije termine iz procesa prevoenja i dati dva primjera koji e dobro ilustrirati kompleksnost procesa. Prevoenje je proces dekodiranja poruke prenesene u jednom jeziku i u odreenom kontekstu, zatim slijedi pohranjivanje te poruke u sustav drugoga jezika i prenoaenje iste poruke na drugom jeziku tako da za primatelja poruke ona ima isto zna enje i utjecaj kao i za sluaatelja u izvornom jeziku. Proces dekodiranja sastoji se od tri koraka: (1) odvajanje zna enja od jezi ne forme koju govornik upotrebljava, (2) razumijevanje logi nog odnosa izmeu onoga ato je re eno i ostatka teksta i (3) prepoznavanje razli itih stilisti kih sredstava koje govornik rabi. Navest u primjer: Primjer 1.:  Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada! (Ps 137,6). Citat je uzet iz Biblije, Psalam 137., redak 6. Prevoditelj treba odvojiti zna enje od jezi ne forme:  Neka umuknem, ako te zaboravim ; treba povezati ono ato je prethodno bilo re eno s ovim sada izre enim da bi znao na ato (na koga) se odnosi  spomen tvoj (Jeruzalem); treba prepoznati knji~evnu vrstu, stilisti ka sredstva. Primjer 2.: Kod doktora, kada pacijent pita:  Kakav je moj nalaz?", a doktor ka~e:  Nalaz je pozitivan , prevoditelj mora procijeniti je li gluha osoba svjesna da to zna i da je vjerojatno bolesna. Prijenos poruke mora biti potpun, a to zna i da prevoditelj ne smije sa~imati niti ispuatati bilo koji element sadr~an u poruci, da to an prijevod mora sadr~avati zna enje i utjecaj koji poruka nosi. Pristup prevoenju je holisti ki, temeljen na zna enju. Da bi prevoditelj zaatitio sebe u tako kompleksnom procesu pa i klijente kojima posreduje poruku, mora se strogo pridr~avati eti kog kodeksa struke. Na ovom u mjestu samo nazna iti tri temeljna eti ka principa kojih se prevoditelji za gluhe moraju strogo pridr~avati u interesu zaatite struke, sebe i korisnika usluga (potpun Eti ki kodeks nalazi se na  HYPERLINK "http://www.rid.org" www.rid.org). 4. Eti ki kodeks Strukovne organizacije prevoditelja za gluhe i nagluhe osobe u zemljama gdje se slu~ba prevoditelja profesionalizirala donose eti ki kodeks koji je za ovu profesiju od izuzetne va~nosti. Navest u samo tri bitna elementa eti nog ponaaanja propisana eti kim kodeksom, a to su estitost (poatenje), povjerljivost i nepristranost. estitost zna i: biti svjestan svojih sposobnosti, dr~ati profesionalno odstojanje, prevoditi u dobroj vjeri/namjeri, usredoto iti se na sebe kao eksperta u komunikaciji. Povjerljivost se odra~ava u principu: neu prihvatiti prevoditi u situacijama kada sam svjestan da informaciju ne mogu zadr~ati za sebe. Klijent mora vjerovati da se nee govoriti o situacijama u kojima se prevoditelj naaao za vrijeme prevoenja. Nitko o tome niata ne treba znati! Nepristranost zna i svijest o tome da su svi partneri u komunikaciji jednaki, nije eti no preferirati gluhu/gluhoslijepu osobu u odnosu na ujuu ili obrnuto. Nikako ne odlu ivati ato je primjereno, a ato neprimjereno za prevoenje te nikako ne instruirati gluhu osobu kako se ponaaati ( HYPERLINK "http://www.rid.org" www.rid.org). 5. Pristupi u prevoenju gluhim/nagluhim/gluhoslijepim osobama U samom procesu prevoenja prisutna su dva pristupa: medicinski i kulturoloaki (neki ga autori nazivaju humanisti kim). Medicinski pristup sve viae ustupa mjesto kulturoloakom. Kada govorimo o prevoditelju u kojega dominira medicinski pristup tijekom prevoenja, onda vidimo prevoditelja koji poma~e gluhoj osobi rijeaiti komunikacijske probleme, koji smatra da gluhu/gluhoslijepu osobu mora pou avati za vrijeme prevoenja i to: dominantnom jeziku i kulturi, ali isto tako i bontonu. U ve ini slu ajeva takvi prevoditelji preuzimaju na sebe odgovornost te naj eae odlu uju umjesto gluhe osobe. S druge strane kulturoloaki ili humanisti ki pristup afirmira prevoditelja kao, najmanje, dvojezi nu osobu koja se usredoto uje na komunikacijski proces, a ne na ponaaanje, usredoto uje se na to nu i primjerenu uporabu jezika, njegovo zna enje unutar konteksta. Takvim prevoenjem odgovornost u odlu ivanju i izboru isklju ivo je na gluhoj osobi. Prevoditelj je komunikacijski profesionalac, a to zna i da je neprestano svjestan svoje uloge -  uposlen sam zato ato dvoje ili viae ljudi ne mo~e komunicirati na istom jeziku, motivacija za komunikaciju ne dolazi od mene ve od sudionika razgovora . Profesionalni prevoditelji za gluhe osobe tijekom procesa prevoenja moraju neprestano vraiti procjenu te na temelju procjene donositi odluke. Izmeu ostaloga, moraju npr. procijeniti s kakvom namjerom govornik ili znakovatelj komunicira, koji je ~eljeni efekt iskaza, koje je i kakvo zna enje iskazanog dogaaja, dobronamjernost govornika / znakovatelja i stupanj to nosti njihovog iskaza (Leeson, 2005). Neke se odluke donose pod utjecajem onoga ato je re eno ili znakovano, druge izvoenjem zaklju aka, a neke su odgovor na kontekst u kojemu se prevoenje dogaa. 5.1. Tipovi ili modeli prevoenja Bez obzira ato je profesija prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe relativno mlada, mo~emo svjedo iti njenom brzom napretku koji se o ituje transformacijom niza razli itih tipova prevoenja, odnosno prevoditelja. Wilcox i Shaffer (2005) nabrajaju sljedee modele: pomaga  (helper), provodnik (conduit), sociolingvista (sociolinguistic), interaktivni (interactive), koji olakaava komunikaciju (communicator-facilitator), dvojezi ni-dvokulturalni posrednik (bilingual-bicultural specialist) itd. Mo~e se pomisliti da modeli, ovako nabrojani, zamjenjuju u svojem slijedu jedan drugoga, ali to nije slu aj. Promjene se dogaaju, ali tip provodnika / kanala esto se vraa i teako ustupa mjesto dvojezi nom-dvokulturalnom modelu. Prevoditelji, vrlo esto, sebe same vide kao kanale / provodnike poruke. 5.1.1.Tip pomaga a (Helper Model) Tip pomaga a, gledano s aspekta razvoja prevodila ke slu~be, najraniji je tip prevoditelja za znakovni jezik. Dominirao je do profesionalizacije prevoditeljske slu~be 1964. godine kada se u SAD osniva agencija za prevoditelje - Registry of Interpreters for the Deaf (RID) - pri Ball State University, IN. Fishberg (1986) primjeuje da je prevoenje sa/na znakovni jezik uvijek postojalo, ali prevoditelji nisu primali nikakvu naknadu, niti su imali ikakvo formalno obrazovanje o znakovnom jeziku niti o procesu prevoenja. Prevoditelji su naj eae bili lanovi vjerskih zajednica i kler koji je na taj na in izvraavao dio karitativne djelatnosti crkve, prevodili su lanovi obitelji gluhe osobe: djeca svojim gluhim roditeljima, braa, sestre; gluhim u enicima naj eae su prevodili njihovi u itelji, gluhim radnicima suradnici na poslu... Pomaganje je bila norma. To je bio na in na koji su gluhe osobe imale pristup svijetu ujuih. Prevoditelj je bio slobodan iznositi svoje mialjenje; pou avati gluhu osobu o lijepom ponaaanju i dominantnom jeziku; nije bio obvezan prevoditi sve ato je bilo re eno& Poma~ui na taj na in, stvarali su se stavovi o gluhim i gluhoslijepim osobama da one ne mogu brinuti o sebi, biti socijalizirane i voditi poslove bez intervencije  pomaga a . 5.1.2. Tip kanala / provodnika (Conduit / Telephone Model) Osnivanjem agencije za prevoditelje - Registry of Interpreters for the Deaf (RID) 1964. godine u SAD-u, osobe koje su bile uklju ene u prevoenje po ele su se pobli~e zanimati za sam proces prevoenja i ulogu prevoditelja. Porasla je svjesnost o profesionalizaciji prevoditeljske slu~be, a time se i paradigma po ela mijenjati.  Pomaganje nije viae bilo samo sebi svrhom. Prevoditelj je odbijao initi stvari za ili umjesto gluhe / gluohoslijepe osobe, jednostavno je prevodio informaciju tako daJ L \ p t 2@L^VXrv " 8 H !!p!r!! "&"("4"R"""####<#>#Z#\#$$$μõhVhi5OJQJhw5OJQJhwh">*OJQJhw>*OJQJ hwhw hwh" hwh\;hwh"OJQJhwh!OJQJh"h!5OJQJhVh\;5hVh\;5\hVh\;648lL \ t 8<#>#$$$, ,^,8`A$99dh]9^9a$gd(z$99dh]9^9a$gd(z99dh]9^9gd(zl$$$%((<)x))))d******, ,^,,,*-,-.1222222 33344444$5>5556&6@6x66`7j78888999999:ûϫϫϫϫϫϫϫϫϫϣϣhfUOJQJhhOOJQJhg7OJQJh]JOJQJh=OJQJhvhi5OJQJhvOJQJhV0/OJQJhVhV0/OJQJh5OJQJhVh5OJQJ=::;<v<x<<,>>>>>&?,?v@@@ZA^A`AA~CCGHLINIIJ~JJJKKLLLLNNPPQdQQQQQQQR RR*RRRh%EOJQJh}nOJQJh`NGOJQJh.R OJQJhw7"OJQJhVh# 6OJQJhVh# OJQJhdh}n5OJQJhg7OJQJh# OJQJhfUOJQJhhOOJQJhPOJQJ7`AANR2VXR[=\dJl~rZy&(R<.؈`Ί$99dh]9^9a$gd(z$9dh]9a$gd(zRRR8SjðhH&OJQJhVh<1OJQJh`NGOJQJhVh@vOJQJh.R OJQJhVhTOJQJhVh# 6OJQJh%EOJQJhVh# OJQJB>jRj^jjjHlJlxlzlllpfqr|r~rrrBslsssssss uPuhuuuvbvvvxvvv ww"xy,yyy:zRzzzzz,{D{d{v{{{|}Ǽh`NGOJQJhVhZOJQJhVhh6OJQJhZOJQJhVhhOJQJhhOJQJhH&h<1OJQJhH&hH&OJQJh.R OJQJhVh<1OJQJhH&OJQJ9}$(.R<Ąf,.Xndx,؈ `Ίnv|ЏԐΑ R TVǻҳǻǻǻǻǻǫǫǫǻǻǻǻҫҫҫǫǫңjh; OJQJUh; OJQJhhOJQJhdOJQJhVhd6OJQJhVhdOJQJhx OJQJhVhd5OJQJhH&5OJQJh`NG5OJQJhkOJQJ;ܔl˜lګܫ XZ $9dh]9a$gd(z$99dh]9^9a$gd(zVڔܔ$Tؕjl~˜ܘĜ46vxzŹťťřřősf]hZ5OJQJhh.R 0JOJQJ#jhh.R OJQJUjh.R OJQJUh.R OJQJhVhd6OJQJhVhdOJQJhd5OJQJhhhh5OJQJhhOJQJhh; 0JOJQJjh; OJQJU#jhh; OJQJUh; OJQJ$ڝޝ؟ޢ(l(8zګܫ XXZ\2Pr "d  " Vbâߢߠߘߘ÷h.R OJQJUh; 5OJQJh; hd5OJQJh; hZ5OJQJh; OJQJhZOJQJhVhd6OJQJhVhdOJQJhd5OJQJhVhd5OJQJ< je gluha osoba mogla sama odlu iti ato u initi. Gluha je osoba po ela druga ije do~ivljavati prevoditelja, sada se osjea sposobnom sama donositi odluke, autonomno i samosvjesno. Mora preuzeti potpunu kontrolu nad svojim odlukama i postupcima. Prevoditelj nastoji ostati neutralan, koliko je god mogue, ~eli biti objektivan, na distanci od korisnika. Solow (1981) opisuje prevoditelja kao kanal u komunikacijskom lancu. Usporeuje ga s telefonom  telefon je veza meu ljudima bez ikakvog osobnog utjecaja. Time se i sam proces prevoenja mijenja. Stajaliate je da prevoditelj samo prenosi poruku, ne analizira poruku u skladu s kulturoloakim kontekstom, niti analizira preciznost zna enja unutar dvaju jezika. Isklju ena je bilo kakva vrsta savjetovanja. Ovaj tip prevoditelja dominira u sedamdesetim godinama proaloga stoljea. Popularno su ga u SAD nazivali  communication facilitator , osoba koja, jednostavno, olakaava komunikaciju izmeu dvije strane. U tom se razdoblju mijenjaju i stavovi prema znakovnom jeziku. Zapo inju opse~na lingvisti ka istra~ivanja koja pokazuju da je znakovni jezik pravi prirodni jezik gluhih samo ato se komunicira u vizuo-spacijalnom kodu (Stokoe, 1960). Opse~an pregled etrdesetgodianjih istra~ivanja lingvistike ameri kog znakovnog jezika (ASL) i utjecaja koji su ta istra~ivanja izvraila na rehabilitaciju i edukaciju gluhe i nagluhe djece, mo~ete pro itati u Wilbur (2004). Takoer su se, tijekom ovoga razdoblja, dogodili mnogi va~ni pomaci. Prevoditelji su po eli kriti ki razmialjati o svojoj ulozi bez obzira koliko su bili vezani uz zajednicu gluhih. }eljeli su ostvariti pravo na naknadu za svoj posao. Ta, tko bi svakoga dana dobrovoljno prevodio gluhom u eniku u srednjoj akoli ili studentu na fakultetu? U ~elji da budu samo kanal kojm se prenosi poruka prevoditelji su otiali u krajnost (Janzen i Korpinski 2005). Takav stav, da ~ele biti samo kanal za prijenos poruke, odrazio se na odnos prevoditelj  klijent i na proces prevoenja. Naime, za kulturu gluhih karakteristi no je da je zajednica vrlo otvorena u razmjeni svih informacija, tako da je stav prevoditelja da budu samo kanal za prijenos poruke, doveo do konflikta s kulturom gluhih. Drugo: prevoditelji su direktno prevodili, ato zna i da nisu uzimali u obzir morfoisntakti ke razlike dvaju jezika. Prevoditi sa znakovnog jezika na govorni, a da bi poruka ostala potpuna, esto puta zna i primjenu strategije  objaanjavanja , a to je upravo ono ato su prevoditelji nastojali izbjei. Ako se radilo o obrnutom procesu, prevoenju s govornog jezika na znakovni, zadr~avala se struktura govornoga jezika. To je bilo neprimjereno barem za dio gluhih osoba kojima je bilo ote~ano jasno primanje poruke. Jezik je dio kulturoloakog identiteta, ato zna i da prevoditelj nikako ne mo~e izabrati kulturoloaku neutralnost. 5.1.3.Dvojezi ni/dvokulturalni posrednik (Bilingual/Bicultural Mediator) Posljednjih je godina sve manje i manje po~eljan tip prevoditelja  provodnika informacije. Prevoditelj za gluhe i nagluhe osobe nu~no je uklju en u prijenos poruke ve po svojoj funkciji. Uporaba jezika i interpersonalna interakcija sudionika razgovora vrlo je kompleksna djelatnost pa i proces prevoenja ne mo~e biti jednostavan niti mehani ki. S druge strane, gluhe osobe isti u da se njihova zajednica najbolje mo~e opisati kao posebna kultura u kojoj su jezik, socijalne norme i tradicija jedinstvene za tu zajednicu (Padden, Humphries, 1988) te da mnoge socijalne granice dijele gluhe i ujue ljude. Kada su prevoditelji postali toga svjesni, tra~ili su dodatno obrazovanje da bi bolje razumjeli kulturoloake razlike izmeu zajednice gluhih i ujuih te kulturoloaki utjecaj na komunikaciju. Rezultat takvih zahtjeva bio je da su prevoditelji sada po eli razmialjati o svojoj ulozi kao lingvisti kog i kulturoloakog  brokera , posrednika. U engleskom se jeziku zadr~ao termin  interpreter ato bi odgovaralo  tuma u , dok u hrvatskom prevladava  prevoditelj . Ponekad, kada je potrebno naglasiti da prevoditelj ima i ulogu tuma a, rabimo termin  tuma  i prevoditelj za gluhe osobe. Ovoj bi se temi mogla posvetiti posebna pa~nja, no na ovom mjestu ne bismo dalje proairivli diskusiju. O tome je viae re eno u Uvodu ovoga rada. Uz znanje znakovnoga jezika prevoditelji bi se morali upoznati i s teorijom i praksom kulture gluhih da bi se mogli nazivati dvojezi nim-dvokulturalnim posrednicima. Mnoga znanja o kulturi gluhih prevoditelji joa uvijek (misli se u SAD, a primjenjivo je i na druge dr~ave) usvajaju ad hoc (Janzen, Korpinski 2005). Dosta se o tome joa mora istra~ivati i u iti kako bi se donosile pravilne i eti ki dosljedne odluke tijekom prevoenja. Mo~emo kratko zaklju iti da idealan prevoditelj mora biti ekspert u komunikaciji, fluentan u najmanje dva jezika i u potpunosti poznavati najmanje dvije kulture meu kojima posreduje. Treba biti prilagodljiv potrebama klijenata, preferiranim oblicima komunikacije, okolini, temama razgovora... Mora zadovoljiti klijentove potrebe u svim aspektima komunikacije da bi ona bila uspjeana. 6. Kada upoaljavamo prevoditelja? Prevoditelji rade u razli itim situacijama interpersonalne komunikacije koja se dogaa izmeu gluhe (gluhih) i ujue ( ujuih) osoba te na taj na in zadovoljava airoki raspon potreba i gluhog i ujueg klijenta. Mnogi prevoditelji za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe imaju (ne i u Hrvatskoj) registriranu privatnu praksu ili su uposleni u agenciji, instituciji ili udruzi koja pru~a usluge prevoenja. Mogu biti u~e specijalizirani npr. kao obrazovni prevoditelji od predakolskog, osnovnoakolskog, srednjeakolskog do viaeg i visokog obrazovanja. Prevode na javnim skupovina, politi kim kampanjama, televizijske emisije, ali i u vrlo intimnim i delikatnim situacijama kao ato je npr. psihoterapeutska seansa. Prevoditelj mora biti svestran, fleksibilan i vjeat profesionalac. Poatuje eti ki kodeks struke, kao ato je ve naprijed navedeno. Da bi dobio dozvolu za rad prevoditelj za gluhe u SAD mora uspjeano polo~iti testiranje na nacionalnalnoj razini (pismeni, usmeni i prakti ni dio ispita). To uklju uje ne samo znanje znakovnoga jezika (ASL) i komunikacijske vjeatine nego znanje i sposobnost brzog donoaenja prosudbi i odluka koje se odnose na eti ka pitanja, kulturoloaka i profesionalna. Jedan prevoditelj mo~e biti licenciran samo za jednu vrstu prevoenja, ali mo~e dobiti i viae certifikata, ako su njegove vjeatine prevoenja raznovrsne. Zadr~ala sam se na ameri kom primjeru, jer oni imaju najdu~u tradiciju i najbolju organizacijsku strukturu profesionalnih prevoditelja za gluhe. Licence za rad izdaje ve spominjana ameri ka nacionalma udruga Registry of Interpreters for the Deaf (RID). RID izdaje viae vrsta certifikata. Mogu ih navesti jedino u originalu, jer nam prijevodi ne bi niata zna ili, ako ne znamo konkretan sadr~aj koji oni obuhvaaju. Ova raznolikost certifikata pokazuje nam koliko razli itih vrsta prevoenja gluhim osobama mo~e biti, tj. koliko razli itih situacija i vrsta komunikacijskih potreba gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe mogu imati: CI  Certificate of Interpretation; CT - Certificate of Transliteration; CSC  Comprehensive Skills Certificate; SC:L  Specialist Certificate: Legal; IC  Interpretation Certificate; TC  Transliteration Certificate; CDI Certifield Deaf Interpreter. Uloga prevoditelja za gluhe u zdravstvenim i odgojno-obrazovnim uvjetima ima posebnosti koje je potrebno posebno obrazlo~iti. Stoga u u daljnjem tekstu obraditi dva primjera prevoenja: prvi se odnosi na zdravstvene uvjete, a drugi je opis djelatnosti obrazovnog prevoditelja, dakle u uvjetima akolovanja od predakolskog odgoja do visokoakolske nastave ( HYPERLINK "http://www.rid.org" www.rid.org). 6.1. Prevoenje u medicinskim uvjetima Ono ato stavljamo na prvo mjesto kada govorimo o odlasku lije niku je uspjeana komunikacija izmeu lije nika i pacijenta. U zdravstvenim uvjetima u inkovita komunikacija izmeu klijenta/pacijenta i lije nika je neophodna za uspjeanu dijagnostiku i uspjeano lije enje. Ako pacijent i lije nik ne dijele isti jezik komunikacija e predstavljati problem. Toga naro ito mogu biti svjesni naai lije nici koji za vrijeme turisti ke sezone dolaze u kontakt s razli itim ljudima, a time i raznolikim kulturama i jezicima. U naaem slu aju radi se o gluhom pacijentu, a mogu postojati i razli ite varijacije: mo~da su to gluhi roditelji malog djeteta, mo~da je gluha ki ili gluhi sin koji je odgovoran za svoga starog roditelja, itd. Kvalificarani prevoditelj za gluhe u ovim slu ajevima mo~e postati most izmeu lije nika i pacijenata/klijenata. S druge strane, situacija ponekad iziskuje da lije nik treba uslugu prevoditelja pa se nae pred nizom pitanja, a jedno je: Kako znam da mi je potreban prevoditelj? Najbolje bi bilo da se prilikom naru ivanja za zdravstveni pregled nazna i da se radi o gluhoj osobi i da je potreban prevoditelj. Va~no je rei da i lije nik i pacijent (ili pratnja) moraju zajedni ki donijeti odluku o potrebi za prevoditeljem, tj. da je potrebna neka od prilagodbi u komunikaciji. Sljedee je pitanje, na koje se teako mo~e odgovoriti u naaim uvjetima: Tko je odgovoran da organizira prevoditelja u medicinskim uvjetima? I tko e ga platiti? Naj eae sama gluha osoba tra~i prevoditelja u nekoj od Udruga. Medicinske slu~be, za razliku od socijalnih i pravnih, vrlo rijetko koriste mogunost anga~iranja prevoditelja, odnosno iskazuju potrebu za prevoditeljem ako je u pitanju gluhi pacijent ili klijent. Inicijativa naj eae dolazi joa uvijek od same gluhe osobe. U svijetu gdje su prevoditeljske slu~be razvijene ve du~i niz godina, lije nici mogu preko agencija tra~iti usluge prevoditelja za gluhe, ako znaju da e imati gluhog pacijenta i da e prevoditelj ne samo olakaati komunikaciju ve ju u initi efikasnom i ugodnom. Pitanje nad kojim bi se trebali malo viae zamisliti i nai ato bolje rjeaenje je: Zaato lan obitelji ne bi mogao biti prevoditelj pacijentu? Iako se ini vrlo logi no i razumno da ujui lan obitelji prevodi nije preporu ljivo iz nekoliko razloga. Ne mo~emo biti potpuno sigurni da su komunikacijske i jezi ne vjeatine lana obitelji tako razvijene da mo~e prevoditi medicinske sadr~aje, odnosno informacije koje lije nik ~eli dati pacijentu. lan obitelji mo~e imati odreene stavove ili emocionalne barijere koje se mogu odraziti na objektivnost, to nost i cjelovitost informacije. Npr. lan obitelji mo~e te~iti da zaatiti pacijenta od bolne informacije ili da zadr~i neku  sramotnu informaciju. Isto tako, uzimajui lana obitelji za prevoditelja, mo~e se kompromitirati pravo pacijenta na privatnost i povjerljivost. Gluha osoba mo~da nee biti dovoljno iskrena i otvorena znajui da lan obitelji prevodi. Mo~e se osjeati nelagodno ili neugodno odgovarajui na pitanja lije nika u prisustvu lana obitelji. Lije nici se esto pitaju: Kako postupiti u hitnim situacijama, ako je pacijent gluha osoba ili je pacijent u pratnji gluhe osobe koja je za njega odgovorna? U hitnim bi situacijama trebalo ato je mogue prije zatra~iti podraku prevoditelja. Gluha osoba mora znati ato se s njom dogaa, ima pravo na potpunu informaciju. Lije nici se mogu kod nas obratiti Udrugama gluhih i nagluhih osoba u svakom veem mjestu, a u Zagrebu - Udruzi ili Hrvatskom savezu gluhih i nagluhih ili Hrvatskoj udruzi gluhoslijepih osoba  Dodir . Posebno osjetljiv je proces prevoenja u situaciji kada se radi o zaatiti mentalnog zdravlja gluhe osobe. U slu~bi zaatite mentalnog zdravlja kada se radi o razgovoru ili (psiho)terapijskoj seansi psihijatar/psiholog mo~e zatra~iti uslugu prevoditelja. Potrebno je odgovoriti na pitanje: Koja je uloga prevoditelja u takvim uvjetima? Primarna uloga prevoditelja je da olakaa komunikaciju. Tu ulogu e prevoditelj ostvarivati na razli ite na ine i razli itim metodama koje su primjerene komunikacijskim preferencijama gluhe osobe. Olakaavat e komunikacijski proces, strogo pazei da ne utje e ni im na terapijski proces. S druge strane, prevoditelj mo~e dati neke ope informacije o kulturi gluhih, ali nikako ne i o mentalnom ili emocionalnom statusu gluhe osobe. Slijedee pitanje koje si lije nik mo~e postaviti je: Kako mogu biti siguran da e se prava pacijenta poativati i ato moram u initi da bi seanse bile u inkovite kada se odvijaju uz pomo prevoditelja? Evo samo nekih napomena, a viae o tome mo~e se nai na  HYPERLINK "http://www.rid.org" www.rid.org: u inite pred-seansu da biste upoznali prevoditelja s ciljevima seanse i posebnim tehnikama koje ete upotrebljavati. Pitajte prevoditelja o stvarima vezanim uz proces prevoenja; razmotrite s prevoditeljem i pacijentom smjeataj u prostoriji tako da svi budete zadovoljni i da komunikacija te e nesmetano (svjetlo, polo~aj stolica, udaljenost...); obraajte se direktno gluhoj osobi s pitanjima i komentarima, a ne prevoditelju, izbjegavajte rije i kao npr.:  Pitajte ga/ju... ili  Recite mu/joj... ; zapamtite da prevoditelj mo~e dati informaciju samo o pacijentovom govoru i jeziku, a nikako ne neke osobne pacijentove podatke ili mialjenja o njemu; o ekujte da e vas prevoditelj mo~da prekinuti i zapitati za neka terminoloaka pojaanjenja da bi prenio potpunu i to nu poruku; budite svjesni da e prevoditelj prevesti sve ato bude re eno i niata nee izostaviti bez obzira ako se obraate drugima u sobi; budite svjesni da je prevoditelj odgovoran samo za prevoenje, a nikako ne i za superviziranje pacijenta; u inite post-seansu s prevoditeljem da biste razmotrili pitanja koja su se pojavila u svezi prijenosa informacija. 6.2. Prevoenje u obrazovnim uvjetima U ovom poglavlju bit e rije i o obrazovnom prevoditelju. Prema Bradari-Jon i i Tarczay (2005) trenuta no je u Hrvatskoj u redovite srednje akole uklju eno uz podraku obrazovnih prevoditelja nekoliko gluhih u enika. Prema usmenim informacijama koje sam dobila, ove 2006. godine troje u enika ima prevoditelja u zagreba kim srednjim akolama, te 5-7 gluhih studenata u programima viaeg i visokog akolovanja. U osnovne su akole, za sada, sva gluha djeca integrirana bez obrazovnog prevoditelja. Informiranjem stru ne javnosti i roditelja gluhe djece o prednostima koriatenja usluga obrazovnog prevoditelja vjerujemo da e se pojaviti i interes za uklju ivanje prevoditelja za gluhe i u osnovnim akolama (Bradari-Jon i i Tarczay, 2005). Prevoenje i tuma enje u uvjetima odgoja i obrazovanja organizira se kao profesija s ciljem da u enici i studenti koji su gluhi ili nagluhi imaju jednake mogunosti pristupa nastavnom gradivu i svim ostalim informacijama koje se komuniciraju u uvjetima inkluzivnog akolovanja. U enici su na taj na in izlo~eni svim mogunostima u enja bilo da se radi o razrednom odjelu, knji~nici, hodniku, sportskoj dvorani, tajniatvu ili bilo kojem drugom mjestu gdje se u enik/student mo~e zatei tijekom nastave. Obrazovni prevoditelj slu~i kao primarna komunikacijska veza i jezi ni model za gluhog ili nagluhog u enika. Gluhi u enici/studenti moraju kao i svi ostali u enici ostvariti kona an cilj odgoja i obrazovanja, a taj je da dobiju upotrebljiva znanja te da mogu funkcionirati samostalno kada se uklju e u svijet odraslih. Primarna uloga obrazovnog prevoditelja je da omogui u inkovitu komunikaciju u uvjetima obrazovanja. Prevoditelji posreduju u komunikaciji izmeu pojedinaca na na in da prevode poruku ili tuma e njeno zna enje. Prevodit i tuma it se mo~e npr. s hrvatskoga jezika na hrvatski znakovni jezik, ali se prevoenje mo~e dogaati i unutar samo jednog jezika (transliteracija). Transliteracija se odnosi na proces prijenosa informacije izmeu dvije razli ite forme unutar istog jezika. Npr. prevoenje s hrvatskog jezika na znakovani hrvatski (izgovara se re enica na hrvatskom jeziku, a klju ne rije i se znakuju; joa se naziva simultana komunikacija). O tome je ve bilo rije i u ovom radu, a mo~e se joa detaljnije pro itati u Wilbur, 2004. Profesija  obrazovni prevoditelj po ela se polako razvijati 80-tih godina proalog stoljea u SAD. U po etku su to bili pomonici u itelja (teachers aids) bez kvalifikacija  samouki ili naj eae djeca gluhih roditelja (CODA). Potreba za akolovanim obrazovnim prevoditeljima sve je viae rasla kako se sve vei broj gluhe djece uklju ivao u redovne lokalne akole. Kvalifikacija obrazovnog prevoditelja bila je ne samo po~eljna ve i neophodna (Taylor, Elliott, 1994). U Hrvatskoj je nekoliko obrazovnih prevoditelja zavrailo te ajeve hrvatskoga znakovnog jezika koje su organizirale razli ite udruge koje okupljaju gluhe osobe. Oni sada rade u nekoliko srednjih akola i na fakultetima kao prevoditelji gluhim u enicima ili studentima. Zakon o prevoditeljima, pa tako i o obrazovnim prevoditeljima kod nas je u postupku donoaenja. Posebno je va~no pripremiti u itelje, nastavnike i profesore za prihvat gluhog u enika, a posebno ih upoznati s ulogom obrazovnog prevoditelja (Bradari-Jon i i Tarczay, 2005). Potrebno je pripremiti i gluhog u enika na komunikaciju uz pomo prevoditelja. Ne mo~emo o ekivati od gluhog u enika da intuitivno znade svoju ulogu i odgovornosti koje ima za vrijeme pru~anja usluge prevoenja. Naj eae se radi o treningu komunikacijskih vjeatina. U enike se u i ato mogu o ekivati od prevoditelja, kako da izraze nezadovoljstvo, ako doe do nesporazuma, koja je odgovornost u enika itd. Prou ava se i eti ki kodeks struke i svaki gluhi u enik dobije napismeno kopiju kodeksa. To nas dovodi do delikatnog pitanja, a to je dvojna uloga obrazovnog prevoditelja. Na razini viaeg akolovanja prevoditelj ima striktnu ulogu prevoditelja. U srednjoj i osnovnoj akoli mo~e funkcionirati kao prevoditelj-tutor, iako se prevoditelji nikad ne zapoaljavaju da bi vraili ulogu u iteljevog asistenta. U itelj mora zadr~ati ulogu primarnog autoriteta (Wilcox i sur., 1990). Obrazovni prevoditelji obi no se zapoaljavaju na puno radno vrijeme i inzistira se da isti prevoditelj prevodi tijekom cijele akolske godine, jer su istra~ivanja pokazala da kvaliteta usvajanja znanja u enika opada, ako se prevoditelji stalno mijenjaju (Wilcox i sur., 1990). Jonson (1991) isti e poteakoe koje se javljaju pri primanju informacija koje se prevode na predavanjima na sveu ilianoj razini. Ponekad dolazi do nesporazuma u komunikaciji zbog nepoznavanja konteksta sadr~aja koji predava  izla~e, poteakoe su u interpretaciji dijagrama i tablica te verbalni opis nekog sadr~aja. Naime, gluhi student ima problema gledati istovremeno u prevoditelja i u plo u kada predava  objaanjava npr. neki dijagram ili neato crta i istovremeno objaanjava crte~, ili gledati istovremeno prevoditelja i neki vizualni materijal kao npr dijagram, handout, zaslon LCD... Znajui da je na predavanju i gluhi student predava  bi trebao voditi ra una da gluhi student ne mo~e istovremeno zapisivati i pratiti predavanje kao ato to bez problema rade ujui studenti.... ( HYPERLINK "http://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.doc" http://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.doc  HYPERLINK "http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.asp" http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.asp) 7. Zaklju ak Razvoj slu~be prevoditelja za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe preduvjet je izjedna avanja mogunosti u razli itim ~ivotnim situacijama za te osobe. Kada gluha osoba tra~i uslugu prevoditelja nalazi se pred nizom pitanja: kako ga uope nai, kome se obratiti, kako prepoznati kvalificiranog i kvalitetnog prevoditelja, je li dostupan u bilo koje vrijeme i za bilo koju situaciju: lije nik, crkva, sud, banka, trgovina, policija, izlo~ba, radno mjesto, predavanje..? Pitanje je, isto tako, tko e platiti prevoditelja, koliko i kako? Kako dobiti edukacijskog (obrazovnog) prevoditelja za potrebe akolovanja, tko odobrava i tko ga plaa? U Hrvatskoj se tek prije nekoliko godina sustavnije po elo odgovarati na ova pitanja. Pred nama je joa puno sustavnog rada, uvjeravanja, iskazivanja potrebe za prevoditeljem za znakovni jezik te donoaenje zakona kojim bi se profesionalizirala slu~ba prevoditelja za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe. Literatura Bradari-Jon i, S. i S. Tarczay (2005) Uklju ivanje prevoditelja za znakovni jezik u redovne akole. Zbornik radova  4. dani osnovne akole  2005. Splitsko-dalmatinske ~upanije s meunarodnom suradnjom, Split: HPKZ, ogranak Split. 105-112. Frishberg, N. (1986). Interpreting: An Introduction. Silver Spring, MD: Registry of Interpreters of the Deaf. Gile, D. (1995). Basic concepts and models for interpreter and translator training. Amsterdam / Philadelphia: John Benjamins publishing company.  HYPERLINK "http://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.doc" http://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.doc  HYPERLINK "http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.asp" http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.asp Hull, S. (2002). Sign Language Interpreting. Puting theory into practice. International Journal of Deaf Studies, 18,2. Janzen, T. (2005). Topics in Signed Language Interpreting. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. Janzen, T. i D. Korpinski (2005). Ethics and professionalism in interpreting. U: Topics in Signed Language Interpreting. T. Janzen (ur.). Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. 165-202. Johnson, K. (1991). Miscommunicattion in interpreted clasroom interaction. Sign language studies 70, 1-34. Leeson, L. (2005). Making the effort in simultaneous interpreting: Some considerations for signed language interpreters. U: Topics in Signed Language Interpreting. T. Janzen (ur.). Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. 51-68. Lupton, L. (2004a). Suggestions for sign language instruction. U S. Bradari-Jon i i V. Ivasovi (ur) Sign language, deaf culture & bilingual education, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. 69-73. Lupton, L. (2004b). Why don't my students sign like deaf people? Suggestions for sign language curriculum development. U S. Bradari-Jon i i V. Ivasovi (ur) Sign language, deaf culture & bilingual education, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. 65-68. Padden, C. i T. Humphries (1988). Deaf in America: Voices from a Culture. Cambridge, MA: Harvard University Press. Solow, S. N. (1981). Sign Language Interpreting: A Basic Resource Book. Silver Spring, MD: National Association of the Deaf. Stokoe, W. (1960). Sign languages structure. Burtonsville, MD: Linstok Press. Tarczay, S. (2003). Komunicirajmo druga ije  vodi  u svijet komunikacije s gluhoslijepim osobama. Zagreb: Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba  Dodir . Tarczay, S. (2004). Razumijevanje ste ene gluhosljepoe. Diplomski rad. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. Taylor, C. i R. N. Elliott (1994). Identifying areas of competence needeed by educational interpreters. Sign language studies 83, 179-190. van Royen, R. A. (2004). How hard is to predict success in sign language acquisition? U S. Bradari-Jon i i V. Ivasovi (ur) Sign language, deaf culture & bilingual education, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. 75-82. Wilbur, R. B. (2004). After 40 years of sign language research, what do we know? U S. Bradari-Jon i i V. Ivasovi (ur) Sign language, deaf culture & bilingual education, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. 9-31. Wilcox, P., F. Schroeder i T. Martinez (1990). A committment to profesionalism: Educational interpreting standards within a large public school system. Sign language studies 68, 277-287. Wilcox, S. i B. Shaffer (2005). Towards a cognitive model of interpreting. U: Topics in Signed Language Interpreting. T. Janzen (ur.). Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. 27-50.  HYPERLINK "http://www.rid.org" www.rid.org     "hFprL 0"&'./28X:*;$9dh]9a$gd(z$99dh]9^9a$gd(zb$x|<^jB.:bdfhH    l x   * , ^  hI%IOJQJhVhkpOJQJh$OJQJhVh#OJQJh<15OJQJhVh#5OJQJhVho85OJQJhd5OJQJhZ5OJQJhVh@vOJQJhVhd6OJQJhVhdOJQJ0\lLzF~0 NPRhjprt|ǼǼǼǴth\hR(ho85OJQJhR(hd5OJQJhR(hZ5OJQJhd5OJQJhh.R 0JOJQJ#jjhh.R OJQJUjh.R OJQJUh.R OJQJhVhR(OJQJh4)OJQJhVho8OJQJhR(OJQJhI%IOJQJhVhkpOJQJhVhI%IOJQJ >@xn|~nx $&\f HJ~(@V   !!!.!"0"""""""###8#####V$h$@%B%%%&&&hVh(OJQJhVh[OJQJhVDOJQJhVhcOJQJhVho8OJQJh+OJQJM&T'V'j''')))<*+"+$+,,,,T,V,,,,,,,6--...4//0:12 2222223333333344"4$4.404B4F4R4T4j4|44 558849ļϼϼϼϼϼϼϼϼϼϼϴhn4h5.OJQJh\OJQJhn4OJQJhVho8OJQJhVhk ;OJQJhVhnPOJQJhVh(OJQJh5.OJQJhVDOJQJB4999:T:X:::; ; ;";$;(;*;,;6;8;<<<==>>>???>@@@>A@A@BBBCCCDD DJDӴ~rhR(h5OJQJhR(hd5OJQJhR(hZ5OJQJhOJQJhVho8OJQJhVhd[xOJQJhVhV0JOJQJ#jhVhVOJQJUjhVhVOJQJUhVhVOJQJh\OJQJhVhk ;OJQJ)*;<=?B@BADBCCDLDJxP8VY\^*`agcHcTcccccccc2d@d\ddddddeeeee fLf`fʻʻʻʻʻʻʻʻʻʻʻʻʻʻhxOJQJ h.R hdhVhdOJQJhVhJOJQJhXZOJQJh.R OJQJhOJQJhJOJQJE`fffgggggBhThVhvhhhhh i$iTiiiiiLjjvktl|lllllll mm@mmmmdnfnhnjnnnn^o`obodofoloȺϱȣϱϟڌh]h]5OJQJ h.R hRhRjQhVhRUhVhR0JjhVhRU hVhRjhVhRUhROJQJh]OJQJhxhxOJQJhxhdOJQJ5$z lprvx$9dh]9`a$gd(z9dh]9`gd(z 9dh]9`gd(z}}"`(6VX"$>܈BDtz ȍ NPRhjlnrtxz~xtxtxtxthO?jhO?UhVh1-0JjhhVh1-UjhVh1-UhVh}nmHnHuh}n hVh}nh1-mHnHuhYhY] hYhYhYhW3mHnHuhVh1-mHnHuhV hVh1-hVh1-OJQJ)x|~$9dh]9`a$gd(z50P:p/ =!"#$% DyK  www.rid.orgyK (http://www.rid.org/DyK  www.rid.orgyK (http://www.rid.org/DyK  www.rid.orgyK (http://www.rid.org/DyK  www.rid.orgyK (http://www.rid.org/}DyK Bhttp://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.docyK http://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.docMDyK 6http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.aspyK lhttp://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.asp}DyK Bhttp://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.docyK http://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.docMDyK 6http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.aspyK lhttp://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.aspDyK  www.rid.orgyK (http://www.rid.org/@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHT@T [2 Heading 17$8$@&H$5CJ$OJQJ\^JaJ$^@^ [2 Heading 27$8$@&H$^`CJOJQJ^JaJV@V [2 Heading 3I7$8$@&H$^I` OJQJ^J^@^ [2 Heading 4L7$8$@&H$^`LCJOJQJ^JaJDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List<+< t Endnote TextCJaJ>*@> tEndnote ReferenceH*6U@6  Hyperlink >*B*phXO"X YDefault1$7$8$H$!B*CJ_HaJmHphsHtH6\rs VW_/l#S%'S()=*W.%2?58<<<=?l@@AHA[AgACCCD\F]FnFGaH{IJJ K`MOQQR,U-UOUOZPZZ<`bggg mnApBpdpsyzzz"~~߂m؆vߋčl{|k՝v./<V|p  Z 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 00000000000000@00000000000000000000000000000@0I00@0I00@0I00@0I00I006\rs V/#'S(%28<HA[AgACCC{I KOQQROUOZZ<`bgg mnAp.<V|p 000000@0@0@0@0@0@00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0K0F0@0@ 0K0F00000@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0 @ 0@ 0 @ 0 @ 0@ 0 0 $:R>j}Vb&49JDW`flo}adeghikl`A *;2i2j2v2w255"5#5<5?5z5{55555666666 77;7<7D7E7|7~7778888888888!9"9T9U9X9Z9k9m9o9p9z9{9999999999999R:S:::::::::::::A;B;X;Y;i;k;l;m;;;;;;;;;/<0<S<T<b<c<o<q<z<|<<<====>> ????7?8????? @ @@@l@m@@@AAQARAgAhA\B]BBBBBCCCCGDIDjDkDsDtDDDDDEEEE(E*ELEME\E]EEEFF*FMFXF]FmFnFFFFFwGyGGGGGGG`HaHnHoHIIbJcJJJJJJJJJKKKK{L|LMMOOPPCPEPQQQQPRQR,U-U.U/U|Y}YOZPZaa$a&a5a6aHaIaUaVaaabaaaaaaaaaaaaabbbbgggg}h~hll m m-n/n|n}nnnApBpCpEpbpdppppppppppppppp%q&q8q:qUqWq^q_qzq{qqqqrrrrrmrnrrr+s-sospsssssssss t"tItKtqtrtttttuu}uuuu4v5vvvvvvvwwLwNw]w^wwwwwxxxx"x$xxx1y2y:y;ygyhyyyyyyyzzzzzzzzd{e{{{{{:|<|||8}9}>}?}D}E}N}O}c}d}f}g}l}m}~}}}}}}}}}}}}}} ~"~;~<~C~D~r~s~}~~~~~~~~~~~  %&9;~ҀԀ TU\]`b݂߂PQxy Ѕ҅yz׆؆uv +,>?\]ދߋߌ čjlԎՎz|}~͑ΑڑܑFGMNUWz|vx=>?@GHrty{ޛߛ-.01QSik~ǞȞMNTUǠɠ&'UWܡޡ78qryzʢ̢;<PQabqrȣɣңӣ&'VWm+/02wx}~BC}~˪ͪݫޫ9z­گۯ68~`56[\qs UW^_./kl##R%S%''R(S())<*=*V.W.$2%2>5?588<<<<==??k@l@@@@AGAHAZA[AfAgACC CCCCDD[F]FmFnFGG`HaHzI{IJJ K K_M`MOOQQRR+U-UNUOUNZPZZZ;`<`bbgggg m mnn@pBpcpdpssyyzzzz!~"~~~ނ߂lm׆؆uvދߋÍčklz|jkԝ՝uv-/;<UV9{­op  YZ~ "  W^/]FmFQRT,U-UOUPZWZl mr-szzJmكč{[/<ޫ|ֳ8Z:׵ pUbGޒ.ap-t Nd-4BL6((EJ<)WPm) [֮ A_ޒ.aglN?j`?*h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh hh^h`hH.h 88^8`hH.h L^`LhH.h   ^ `hH.h   ^ `hH.h xLx^x`LhH.h HH^H`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h88^8`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^`o(hH.^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh ^`hH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh hh^h`hH.h ^`hH.h TLT^T`LhH.h $ $ ^$ `hH.h   ^ `hH.h L^`LhH.h ^`hH.h dd^d`hH.h 4L4^4`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.&d&d4'd'd4\]\]EJ [gN?jp-4BL6d-A_bG)WP&d \@CJOJQJo(l&d j@CJOJQJo(l@'d pj@CJOJQJ^Jo( [] P@CJOJQJo(l@\] @CJOJQJ^Jo( \] @CJOJQJo(l P0 W0]\Y k# x hOavVR"'d(.R w7"#H&R(4)+o?,t,5.V0/<1W3n4g7:k ;\; =VD%E`NGI%IJnP ["]}n@vd[x;jxTzkp+E^]J81-%TVd#O?\T$=i[x(zWmc/XZ; awr^o8fUNdhQ]P!Z@ !"#$&')*+,.12456789?@CEFKPU|\@@@ @"@*@,@.@0@6@<@>@@@J@L@@@P@@@V@Z@@@^@`@d@j@l@p@r@t@v@x@z@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial3z Times?5 z Courier New;Wingdings"1[&5,Fi$&>l ^Q^Q4dTT 2qHX ?[22;Prevoditelj  klju na poveznica u izjedna avanju mogunostiLjubica PribanicLjubica Pribanic8         Oh+'0 $4 P\ |   <Prevoditelj kljuna poveznica u izjednaavanju mogunostiLjubica PribanicNormalLjubica Pribanic62Microsoft Office Word@P@@g@Vxp՜.+,D՜.+,h$ hp|  ERFQ^T <Prevoditelj kljuna poveznica u izjednaavanju mogunosti Title 8@ _PID_HLINKSA6e5http://www.rid.org/6http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.aspAABhttp://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.doc6http://www.classroominterpreting.org/Parents/Role.aspAA Bhttp://vddhh.org/downloads/VQASPacket/EDUCATIONALINTERPRETING.doce5 http://www.rid.org/e5http://www.rid.org/e5http://www.rid.org/e5http://www.rid.org/  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"$%&'()*/Root Entry F_1Data 1TablenWordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8#CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q