ࡱ>  usij  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstvwxyz{|}~Root Entry F`m4CompObjnWordDocumentWObjectPool`ձ3`ձ3 !"%'()*+,-./1479:;<=>?@ABCFHIJKLMNOPQ FMicrosoft Word 6.0 Document MSWordDocWord.Document.69qL{[h{N  .1  @`&@ & MathTypeP-uYܥe= eZW~;rPȫȫȫB4N\Xڼ"z|||-\\aT/(ȫ`57ȫȫȫȫzܫBBȫȫz~ POLITI^KA EKONOMIJA U V O D Politi~ka ekonomija je kao znanost novijeg datuma. Obi~no se uzima, da ona kao znanost po~inje tek s osniva~em klasi~ne {kole Adamom Smithom (17231770). Rije~ ekonomija je gr~kog porijekla, a sastavljena je od dviju rije~i: oikos = ku}a, i nomos = zakon, dakle zna~i: ku}ni zakon, pravila, kako valja ku}om i ku}nim poslovima ravnati. Mi u svakida{njem `ivotu razumijevamo pod ovom rije~ju vi{e toga: jedanput zna~i nam red, {tedljivost, npr. `ivi ekonomi~ki, tj. {tedljivo - drugi put je ekonomija uprava gospodarstva, privatnoga, obitelji, a ekonom je toliko kao i upravitelj. Kad se rije~i ekonomiji doda rije~ politi~ka - opet gr~ka rije~ od polis = grad, zna~e ove rije~i: ku}anstvo grada ili dr`ave. Ali mi slu`e}i se nazivom politi~ka ekonomija ne mislimo ni na kakvo gospodarstvo grada, ili dr`ave, nego njime krstimo nauku o gospodarstvu uop}e. Svakoj znanosti je cilj spoznaja, pa prema tome i politi~koj ekonomiji. Njoj je zada}a promatranje gospodarskog `ivota, kako se pojavljivao u pro{losti i kako se pojavljuje u sada{njosti, da to pojmovno obuhvati i rastuma~i i da znanstvenim metodama tra`i uzroke i u~inke gospodarske djelatnosti. Ona je analiti~ka nauka jer analizira pojave gospodarskog `ivota, tj. odre|uje uzro~nu vezu i me|usobnu ovisnost tih gospodarskih pojava. Prema tome cilj je politi~koj ekonomiji sustavno prou~avanje gospodarskih pojava i konstatiranje uzro~ne povezanosti tih pojava i na temelju tih konstatacija stvaranje op}ih zaklju~aka. Politi~ku ekonomiju dijelimo na: teoretsku, koja analizira, ispituje gospodarske pojave, prakti~nu, tj. ekonomsku politiku, koja na temelju rezultata teoretske ekonomije vr{i korekture u gospodarskom stvaranju. Dakle iz ovog vidimo da je teoretska ekonomija analiti~ka nauka, a ekonomska politika normativna. Neki jo{ uspore|uju teoretsku ekonomiju s normalnom anatomijom, koja se bavi samo seciranjem i istra`ivanjem raznih bolesti - tako i ona secira i analizira gospodarski `ivot, a ekonomsku politiku s patolo{kom anatomijom, koja ne samo da konstantira bolest i uzroke njezine nego tra`i i metode lije~enja. Politi~ka ekonomija je internacionalna nauka, jer njezine zasade svugdje jednako vrijede, a ekonomska politika je nacionalna nauka. Ekonomska politika primjenjuje i korigira one zasade, pravila, zakone koje je politi~ka ekonomija izna{la, samo tom korigiranju ima granica: te granice su u tome da se mora voditi ra~una o interesima cjeline, a ne smiju te mjere biti sasvim jednostrane. Sad }emo poku{ati dati definiciju politi~ke ekonomije i ekonomske politike. Politi~ka ekonomija je teoretska nauka koja analizira pojave gospodarskog `ivota, tra`i njihovu uzro~nost i na temelju toga postavlja gospodarske zakone. Politi~ka ekonomija promatra, tuma~i, tra`i uzroke i u~inke gospodarske djelatnosti, tra`i zakone gospodarskog procesa. Postoji druga znanost, koja primjenjuje, korigira te ekonomske zasade, a to je ekonomska politika, pod kojom razumijevamo sklop uredaba, zakona, institucija koje idu za unapre|enjem i postignu}em odre|enog cilja. Politi~ka ekonomija nije nauka o tome kako mi moramo gospodarski raditi, nego kako se gospodarski radi, a budu}i da ona prou~ava kako se gospodarski `ivot razvija na cijelom globusu, ona je univerzalna. Ekonomska politika ima za objekt politiku, tj. skupinu zakona, uredaba koje se odnose na gospodarski `ivot. A jer ti zakoni moraju odgovarati prilikama pojedinog kraja, ona nije univerzalna, nego nacionalna. Npr. ako je jedan zakon dobar za Ameriku, ne mora biti dobar za nas. Sistem politi~ke ekonomije. Prvi, koji je sistematizirao (podijelio) politi~ku ekonomiju bio je francuski ekonom J.B.Say (17681832). On je politi~ku ekonomiju podijelio u tri dijela: u nauku o proizvodnji, u koju stavlja i promet, u nauku o podijeli tih proizvedenih dobara, u nauku o potro{nji tih dobara. Danas mi politi~ku ekonomiju dijelimo na ~etiri dijela: 1. proizvodnju, 2. promet, 3. podiobu i 4. potro{nju. Ovdje se dioba osniva na tome da se jedno dobro najprije mora producirati, zatim ga obi~no prenijeti iz jednog mjesta u drugo, pak dati svakome svoje, tj. svakome proizvodnome faktoru: radu nadnicu, kapitalu kamate itd., i kona~no cilj svega toga je potro{nja. Sistematizacija ekonomske politike. Ekonomska politika se obi~no ovako sistematizira. Poljoprivredna politika, u koju ubrajamo: lov, ribolov, sto~arstvo i ratarstvo. Obrtna i industrijska politika. Ovu osobito dr`ava nastoji pomo}i, i to: a) osnivanjem carina na sirovine, a i pove}avanjem tzv. za{titnih carina, b) olak{avanjem poreza za nove, mlade industrije, c) podizanjem stru~nih {kola, d) izvoznim premijama e) proizvodnim premijama itd. Trgovinska politika, kojoj je posebni dio carinska politika, a to zato {to se ova primjenjuje samo prigodom trgovine. Prometna politika, koja nam pokazuje sva sredstva koja slu`e za promicanje dobara iz jednog mjesta u drugo. Tu ide: cestovna politika, `eljezni~ka, rije~na, pomorska itd. Nov~arsko-kreditna politika, pod kojom razumijevamo skup uredaba, zakona i institucija kako da se putem nov~arsko-kreditnog prometa unaprijedi op}e ekonomsko stanje, tj. da se unaprijedi cijela privreda. Financijalna politika, o kojoj se govori u nauci o financijama. Socijalna politika, o kojoj se govori u nauci o financijama. Socijalna politika, o kojoj }e biti kasnije govora u dijelu pod nazivom agrarna politika. Metoda politi~ke ekonomije. Pod metodom razumijeva se u nauci put kojim trebamo i}i da do|emo do znanstvenih rezultata. Kod politi~ke ekonomije postoje dvije metode: a) induktivna, koju jo{ nazivaju i psiholo{kom, a koja polazi s poznatog te po opa`anju izvjesnih ~injenica koje se zbivaju pod jednakim modalitetima zaklju~uje ta metoda op}enito pravilo, i b) deduktivna koja je suprotna induktivnoj. Politi~ka ekonomija mora uzeti srednju liniju, jer se te dvije metode upotpunjuju. Glavni ekonomski princip. U cjelokupnom ljudskom `ivotu i nastojanju (ne samo gospodarskom) o~ituje se tendencija da sa {to manje `rtava u naporima i dobrima polu~imo {to ve}i ekonomski uspjeh ili, drugim rije~ima - ~ovjek uvijek nastoji da s minimumom napora i `rtve polu~i maksimum uspjeha. Dakle kod tog principa ide se za tim da se s izvjesnom koli~inom truda postigne jedan maksimum. Iz ovoga dade se zaklju~iti sljede}e: kompariranjem intenzivnosti raznih potreba zadovoljava se najve}a intenzivnost pri jednakoj `rtvi; ceteris paribus zadovoljit }e se ona potreba koja se mo`e zadovoljiti s najmanjim tro{kom; pojedinac }e raditi na onom podru~ju gdje }e najbolje uspjeti. Ovdje se mo`e postaviti pitanje za{to se ne bi uzeo koji drugi princip, npr. karitativni, jer je cilj ekonomskog `ivota zadovoljavanje izvjesnih materijalnih i nematerijalnih potreba, a te se ne mogu dobiti bez pridono{enja `rtve: svatko `eli tu svoju `rtvu iskupiti. Kod {porta se to ne gleda: umara se pojedinac, a ne gleda na korist. Jo{ se mo`e postaviti pitanje: Za{to s minimum napora? To je va`no zbog toga {to su dobra ograni~ena i {to se moraju prera|ivati. To su dva osnovna na~ela ekonomi~nosti: ograni~enost dobara i njihovo prera|ivanje. POTREBE Prvi povod stvaranja ~ovjeka i ishodna to~ka njegovog aktiviteta je potreba. Definirati potrebu malo je te{ko jer je to apstraktan pojam, pak definiraju}i potrebu dolazimo do idem per idem. Ipak }emo nastojati definirati potrebu ovako: to je osje}aj manjka bilo fizi~kog bilo psihi~nog koji izaziva te`nju za zadovoljenjem. Potreba se mo`e sastojati u osje}anju izvjesnog nedostatka, nelagodnosti, bola, koji se mi trudimo da ga otklonimo (npr. glad, umor itd.) ili u postizanju izvjesnog u`ivanja, na koje su usmjerene na{e `elje (npr. da vidimo jedan kazali{ni komad). Potrebe imaju subjektivni karakter: ili nam ne{to nedostaje ili bismo ne{to `eljeli imati. Ljudske potrebe su veoma raznovrsne, kao {to su mnogobrojna i na{a osje}anja, te`nje i `elje. Osnovne karakteristike potreba. Kod potreba opa`amo ove osnovne odlike: One su brojno neograni~ene, jer koliko vi{e ~ovje~anstvo napreduje, i njegove se potrebe umno`avaju. Mo`emo sa sigurno{}u re}i da je ba{ ta mnogobrojnost potreba znak i mjerilo za kulturni niveau jednog naroda. Tako danas postoje potrebe higijene, putovanja itd. za koje se prije nije ni znalo. I {to pojedinac, dru{tvo, vidi dalje te potrebe, tj. potrebe koje }e mu trebati u budu}nosti, to je na vi{em stupnju kulture. Svakako je tendencija potreba da se mno`e. ^im ~ovjek jednu potrebu zadovolji, ra|aju se druge. To je lijepo opjevao na{ pjesnik P.Preradovi} Ljudskom srcu uvijek ne{to treba, zadovoljno nikad posve nije itd. Potrebe se danas mno`e kao polipi; uvijek stoje u vje~itoj borbi, ~as pobje|uje jedna, ~as druga: npr. danas se odlu~im za kazali{te, sutra za dobru ve~eru ina~e bi nastala u `ivotu monotonija. One su po svojoj ja~ini ograni~ene, jer usporedo sa zadovoljenjem potreba opada postupno i njihov intenzitet. To osobito va`i za tzv. fiziolo{ke potrebe, npr. za hranu, a manja je ograni~enost kod kulturnih potreba. Granica potrebe je zadovoljenje zasi}enje ili odah. Postoji zakon o zasi}enju, koji je postavio Herman Henrik Gossen (18101859): Gossenov zakon o zasi}enju, koji ka`e: svaki u`itak postupno opada dok ne nastupi potpuno zasi}enje. Kao primjer navodi Gossen jelo, koje ako puno jedemo prelazi u odvratnost. Isto nekako ka`e i za muziku, kod koje uz dugo trajanje nastupa zasi}enje i umor. One su zamjenljive: vidimo da se vrlo ~esto jedna potreba mo`e zamijeniti drugom. To najbolje vidimo sada kad npr. nemamo dovoljno kave te nabavljamo njezin surogat: frank, cikoriju, pr`eno `ito. U isto vrijeme zamjenljivost potreba omogu}uje obranu potro{a~a od prevelikih cijena. Npr. ako je elektrika skupa, ljudi }e uzimati petrolej. One se ponavljaju, i to bilo u istom obliku, npr. da svaki dan ru~amo, ili u razli~itom obliku, npr. kod mode. Vrste potreba. Potrebe dijelimo na: Fiziolo{ke ili `ivotne, koje ~ovjek bezuvjetno mora podmirivati (npr. uzimanje hrane) i kulturne, koje omogu}uju ~ovjeku dolazak na vi{i stupanj kulture i naobrazbe, poha|anje kazali{ta, ~itanje novina itd. Stalne (npr. hrana) i izvanredne (npr. za lije~enje, za putovanje itd.). Sada{nje, koje ~ovjek osje}a, budu}e, ~ije pojavljivanje mo`e ~ovjek tek predvidjeti. To~no predvi|anje budu}ih potreba znak je kulture i vi{eg privrednog `ivota. Individualne i kolektivne, prema tome podmiruje li pojedinac potrebe sam za sebe ili to podmirivanje proizlazi iz zajedni~kih sredstava. Napomenut }emo uz potrebe i minimum egzistencijski, koji predstavlja podmirenje minimalnih potreba koje ~ovjek treba za svoju egzistenciju. Taj egzistencijski minimum je vrlo razli~it kod pojedinih naroda. S ekonomskog gledi{ta razlikujemo: fiziolo{ki egzistencijski minimum, koji predstavlja minimum onoga s ~ime ~ovjek mo`e `ivjeti, i socijalni egzistencijski minimum, koji uz to tra`i i neku udobnost. *** Uz potrebe moramo spomenuti i tzv. prividna dobra, kojima zadovoljavamo svoje potrebe takvim sredstvima kojima ne mo`emo biti potpuno zadovoljeni. Npr. krumpir nije naro~ito hranjiv, ali imamo osje}aj da nam krumpir uta`uje glad; on stvarno puni `eludac, a stvarno nismo namireni. U ta prividna dobra idu i surogati: npr. kava od `ita ima samo boju kave. DOBRA U ekonomskoj nauci nazivamo dobrom sve ono {to je u stanju zadovoljiti na{e potrebe. To je pojam dobra u {irem smislu. Pojam dobra u u`em smislu samo su gospodarska dobra i o njima vodi ra~una politi~ka ekonomija. Klasifikacija dobara. Dobra mo`emo najprije podijeliti na: 1. slobodna i 2. gospodarska dobra. Slobodna dobra su takva dobra koja se nalaze u prirodi u prevelikim koli~inama i za koja ne moramo u~init nikakav rad ili napor za njihovo stjecanje, npr. voda, zrak, pokretna snaga vode, drva u pra{umi itd. Gospodarska dobra. Za njih je karakteristi~no: a) da su ograni~ena, i b) da su u takvom stanju da ih obi~no moramo prera|ivati. Kod gospodarskih dobara njihova upotreba skop~ana je s nekim trudom da ih mo`emo upotrijebiti. Dakle za gospodarska dobra je karakteristi~no: napor i rijetkost, a za prirodna: velika koli~ina i bez napora. Jedno slobodno dobro mo`e postati i ekonomsko, npr. kisik je u zraku slobodno dobro, a u podmornici gospodarsko dobro. Voda je slobodno dobro, ali odre|ena koli~ina vode kod vodopada je gospodarsko dobro. Zajedni~ko svojstvo pak, gospodarskih i slobodnih dobara jest da slu`e namirenju izvjesnih ekonomskih potreba. Dioba gospodarskih dobara. Gospodarska dobra dijelimo na: Konsumptivna slu`e nam u konsumptivne svrhe i produktivna slu`e nam u produktivne svrhe. Prva nam slu`e neposredno zadovoljavanju na{ih potreba (npr. hrana), a druga slu`e posredno tako {to se upotrebljavaju za proizvodnju drugih dobara, npr. zemlji{ta, strojevi itd. Izvjesna dobra mogu u isti mah biti i konsumptivna i produktivna dobra. Npr. ugljen: ako se tro{i za grijanje privatnog stana, onda je konsumptivno dobro, a ako se tro{i za grijanje pe}i u tvornici, onda je produktivno dobro. Potro{na i trajna dobra. Potro{na su ona dobra koja se mogu iskoristiti samo njihovim posvema{njim uni{tenjem (npr. jelo, sirovine), do~im trajna dobra gube prilikom upotrebe samo jedan dio svojih korisnih osobina i mogu se prema tome vi{e puta upotrijebiti, npr. strojevi, zgrade itd. Komplementarna dobra to su takva dobra koja mogu zadovoljiti ljudske potrebe samo kad su udru`ena. Izme|u tih dobara postoji u ve}oj ili manjoj mjeri odnos uzajamne zavisnosti i dopunjavanja. Ovakva se dobra izolirana ili uop}e ne mogu upotrijebiti ili to mogu samo u manjoj mjeri, npr. elektri~na struja i `arulja, par cipela itd. Pravna dobra. To su takva dobra koja se baziraju na nekom pravnom titulu, npr. pravo patenta, diploma itd. Usluge. To su dobra koja se sastoje od raznih usluga. Npr. ako nas lije~nik lije~i, advokat zastupa itd. J.B.Say je prvi dao uslugama karakter ekonomskih dobara. Fakti~ki odnos, koji mo`e biti: a) odnos ~ovjeka prema ~ovjeku, npr. s pomo}i prijatelja mo`emo na}i namje{tenje, i b) odnos ~ovjeka prema vi{e njih, npr. imamo dobro uvedenu trgovinu, to je isto jedno dobro, jer ljudi dolaze vi{e kupovati. NARODNO GOSPODARSTVO U svakoj dr`avi postoji velik broj ve}ih i manjih gospodarstava. Ona su jedna od drugih nezavisna. Svako radi zasebno, proizvodi i tro{i svoje proizvode po svom naho|enju, rukovode}i se jedino na~elom ekonomi~nosti. Ali i ako sva ta pojedina gospodarstva imaju samostalan karakter, ona ipak nisu jedna od drugoga izolirana; izme|u njih postoje izvijesne veze tako da ona ukupno daju sliku jedne povezane cjeline. Samo narodno gospodarstvo nije ne{to konkretno, ono se ne da vidjeti zbog toga {to mi u njemu `ivimo, isto onako kao {to ~ovjek ne vidi {umu u kojoj se nalazi i koju mo`e vidjeti tek onda kada iz nje iza|e. Kod narodnog gospodarstva ne mo`emo ni to. Mi iz njega ne mo`emo iza}i, jer izvan njega za nas nema `ivota. Narodno gospodarstvo mo`emo dakle samo zamisliti, mo`emo ga shvatiti. Uzmimo jedan obi~an primjer: Trebamo npr. cipele. Obratimo se za to cipelaru. Ne ovisi pravljenje cipela samo o postolaru, nego zavisi od volje jednog nepreglednog broja osoba: netko mora ~uvati goveda, netko ih klati, netko prera|ivati ko`u, netko praviti alat za postolara itd. Prema tome mo`emo kazati da se narodno gospodarstvo sastoji u uzajamnoj zavisnosti i suradnji svih ~lanova jednog naroda u njihovim naporima za postizanje blagostanja. Ono se sastoji u nesvjesnoj i nenamjernoj suradnji svih. Svaki pojedinac radi za sve i u isto vrijeme svi rade za njega. Dosad smo kazivali op}enito o narodnom gospodarstvu, a sad moramo ne{to re}i i o gospodarstvu uop}e. GOSPODARSTVO U prirodi ima stvari koje mo`e ~ovjek odmah upotrebljavati, ali ih nema dovoljno, dapa~e, {to ~ovje~anstvo vi{e napreduje, takvih stvari ima manje. Valja dakle raditi da se na drugi na~in namakne {to treba. Pak kad ho}emo kazati {to je gospodarstvo, onda }emo re}i: Gospodarstvo je svjesna akcija u stvaranju gospodarskih dobara sa svrhom da upotrebom svjesnog napora ili plana proizvedemo dobra koja su kadra zadovoljiti na{e potrebe. Samo gospodarstvo ili gospodarski proces mo`emo podijeliti u ~etiri stadija. Proizvodnja, pod kojom razumijevamo svaku proizvodnju koja stoji izravno u vezi s prirodom. U nju ubrajamo lov, sto~arstvo, ratarstvo, rudarstvo itd. Prera|ivanje, koje mo`e biti unutar samog selja~kog gospodarstva: npr. ku}ni obrt, kuhanje jela itd., ili izvan njega, a tada govorimo o obrtu i industriji. Postavlja se sada pitanje koje su razlike izme|u obrta i industrije. Tu mo`emo povu}i razliku po: pozitivnom pravu, koje tra`i za obrt hijerarhijsku spremu, npr. da postanem obrtnik, trebam najprije biti {egrt, kalfa itd. dakle pozitivno pravo tra`i kvalifikaciju, a za industriju kapital i protokoliranje. Student npr. mo`e postati odmah industrijalac ako ima novca, a obrtnik ne mo`e, jer nema one hijerarhijske spreme. simptomima. Uzmimo rad industrijalca i obrtnika, pak }emo vidjeti ove razlike izme|u industrijskog i zanatskog rada: Zanatlija je radnik i poduzetnik, a industrijalac je samo poduzetnik. Zanatlija ima osobnu spremu i sam radi. Zanatski je rad u manjem opsegu i radi se prete`no ru~nom snagom, a industrijski rad je u ve}em opsegu radi se prete`no strojevima. Kod zanatskog (obrtnog) rada nema podijele rada ili ako je ima, ona je u malom opsegu. Kod industrije dioba rada redovito je provedena. Zanatski rad mo`e mnogo vi{e zadovoljiti ukus i potrebu pojedinca, {to industrija ne mo`e, jer industrijski rad mora svoj rad tipizirati. Npr. kroja~ mo`e {iti odijelo za jednog premr{avog, a industriji se ne isplati ~initi posebno model tip za pojedinca. Zanatski proizvodi su redovito skuplji, a i njihov je rad kadikad precizniji (odijelo tvorni~ko ili od dobrog kroja~a). Napomenuti nam je ovdje da je danas lo{ polo`aj zanatlija ba{ zbog konkurencije industrije i jedino {to danas obrtnike donekle spa{ava je to {to se njihov rad mo`e preude{avati prema individualnom ukusu pojedinca. Neki zanati nemaju industrijske konkurencije i to su oni gdje se vr{i izvjesna usluga, npr. kod brija~a, frizera, kod mesara itd. U vezi s industrijom mo`emo jo{ postaviti pitanje za{to su redovito skuplje mlade, tj. nove industrije. Zato jer je tehnika rada i organizacija jo{ po~etni~ka. Pomanjkanje iskustva, organizatorski manjci znak su skuplje proizvodnje. Promet dobara. Pod prometom dobara razumijevamo promicanje dobara od producenta do konsumenta. Tu mo`emo razlikovati promet dobara u subjektivnom smislu, pod kojim razumijevamo samo prometanje dobara, i promet u objektivnom smislu, pod kojim razumijevamo sredstva za promicanje dobara, kao npr. `eljeznice, ceste, kola, telefon itd. Potro{nja dobara, tj. njihovo uni{tenje. To uni{tenje mo`e biti: a) stati~ko, kad se stvar polako tro{i (npr. odijelo, vozila), i vrijednost je tih ba{ da se {to manje tro{e, i b) dinami~ki, kad se dobro jednokratnom uporabom uni{ti, npr. popu{imo cigaretu. Vrijednost je tih dobara da se {to vi{e uni{te, npr. ugljen je to bolji {to ga vi{e nestane, {to iza njega ostane {to manje pepela. RAZVOJ NARODNOG GOSPODARSTVA Narodno gospodarstvo nije postojalo oduvijek. Ono predstavlja ishod jednog dugog historijskog razvitka i to od ranijeg vremena. Ako ho}emo ukratko prikazati razvoj gospodarstva, mo`emo to u~initi ovako: Najprije se razvilo: ku}no gospodarstvo, zatim gradsko, pak nacionalno i kao posljednje svjetsko gospodarstvo. Diobu mo`emo provesti i po na~inu razmjene dobara na: neutralno, nov~ano i kreditno narodno gospodarstvo, kako to ~ini Bruno Hildebrand (18121878). Razni pisci na razni na~in tuma~e razvoj narodnog gospodarstva. Njema~ki u~enjak Karl Bcher (18471930) dao je najbolje tuma~enje gospodarske evolucije, kojom se do{lo do dana{njeg narodnog gospodarstva. Za kriterij svoga prou~avanja on je uzeo gospodarski proces, koji razdvaja proizvodnju od potro{nje i utvrdio je tri stupnja gospodarskog razvitka. To su: a) zatvoreno ku}no gospodarstvo, u kojem nema izmjene proizvoda i u kojem su proizvodi potro{eni u istoj jedinici u kojoj su i producirani, b) gradsko gospodarstvo. Ovo je stadij neposredne zamjene: u njemu dobra prelaze neposredno iz jedne privrede u drugu a ne postoji jo{ nikakova posredni~ka funkcija, c) narodno gospodarstvo u kojem po pravilu dobra prelaze kroz ~itav niz privreda prije nego {to do|u do potro{a~a, pri ~emu se kao sredstvo za razmjenu upotrebljava novac. Bruno Hildebrand dijeli razvitak narodnog gospodarstva u tri faze: a) naturalno gospodarstvo tu se daje stvar za stvar, b) nov~ano gospodarstvo novac ovdje postaje op}im mjerilom vrijednosti, sredstvom zamjene i pla}anja, c) kreditno gospodarstvo koje uvodi kao platna sredstva mjenicu, bankovnu notu, ~ek itd. Ta sredstva u kreditnom gospodarstvu umanjuju kolanje novca i nadomje{}uju ga. Friedrich List (17891846) razlikuje 5 stupnjeva narodnog gospodarstva: a) lov i ribolov rad je tu vrlo primitivan, b) sto~arstvo, c) agrikultura tu je rad podijeljen i raznolik a javlja se i ku}ni obrt, d) agrikulturno-manufakturni period. Tu se uz obrt javlja i tzv. mali obrt, e) agrikulturno-manufakturno-trgova~ki period. Tu se uz obrt javlja i trgovina, a novac fungira kao op}e mjerilo vrijednosti i sredstvo zamjene. Gustav Schmoller polazi sa stajali{ta politi~ke i pravne organizacije, koja je odlu~na za gospodarski razvitak, te razlikuje: a) seosko gospodarstvo (najprije nastaju sela sa 50-500 ljudi; kad se vi{e sela udru`e, nastaje grad, b) gradsko gospodarstvo, i c) teritorijalno gospodarstvo. Filipovi} razlikuje dva perioda razvitka narodnog gospodarstva: a) zatvoreno ku}no gospodarstvo (naturalno), i b) prometno gospodarstvo, s ovim fazama: aa) gradsko, bb) teritorijalno i cc) dr`avno resp. narodno gospodarstvo. DR@AVA I GOSPODARSTVO Dr`ava sa svojim institucijama ima vrlo velikog utjecaja na gospodarski `ivot. Njezina intervencija mo`e biti: izravna i to ondje, gdje pojedinac ne}e, ne mo`e ili ne smije utjecati; neizravna, i to putem op}ih zakona, i to zakona op}eg karaktera, koji na gospodarstvo mogu jako utjecati. U prvom redu za gospodarstvo su od naro~ite va`nosti oni zakonski propisi koji reguliraju osobnu situaciju gospodarskih subjekata i prije svega njihovu osobnu slobodu. Potpuna osobna sloboda tekovina je novijeg vremena. S ukidanjem ropstva i drugih ograni~enja osobne slobode otpo~inje i naglo gospodarsko ja~anje na{eg dru{tva. Od velike je gospodarske va`nosti i sloboda u izboru zanimanja. Vrlo su va`ne zakonske odredbe koje reguliraju pravo privatnog vlasni{tva i one koje se odnose na pravo ugovaranja. Danas je to pravo ugovaranja ~esto puta ograni~eno da bi se izbjeglo da ja~i name}u slabijima izvjesne po njih {tetne obveze. Tako je osobitim zakonima regulirano pitanje radnog vremena, rad `ene i djece, no}ni rad, nedjeljni odmor itd. ^esto dr`ava zakonodavnim putem poku{ava utjecati i na kretanje cijena i na kreditne odnose, npr. odre|ivanjem maksimalne visine kamata itd. Da li i u koliko dr`ava treba da se mije{a u gospodarske djelatnosti i odnose svojih stanovnika? Pristalice krajnjeg liberalizma dokazuju da gospodarstvo mo`e napredovati i cvasti ako se prepusti svakome da radi po na~elu: laissez faire, laissez passer. Posve je protivno mi{ljenje socijalista, koji na dr`avu prenose sve: ona bi imala gospodariti, svakome dati rada i posla itd. Danas se smatra da dr`ava ima i izvjesne va`ne gospodarske zadatke. Njen je zadatak da radi na ostvarenju {to ja~eg gospodarskog blagostanja. Isto se tako postupno do{lo do uvjerenja da je pozitivna intervencija dr`ave u mnogim slu~ajevima ne samo korisna nego i neophodna. I tako je dr`ava unijela me|u svoje zadatke i to da u gospodarskoj borbi za opstanak uzima u za{titu slabijeg i da uop}e u duhu humanosti i pravednosti intervenira svojim autoritetom u gospodarske odnose. Kakav je bio utjecaj dr`ave na gospodarski `ivot kroz historiju? Na to se pitanje gledalo vrlo razli~ito. Najprije je gospodarski `ivot bio ostavljen sam sebi. Pojedinac je sam gospodario kako je mogao, znao, htio. Poslije dolazi ropski sistem, a nakon ovoga dr`ava se po~inje mije{ati to vidimo najbolje za vrijeme merkantilizma. U 18. i 19. v. pojavljuje se ideja gospodarske slobode gospodarski liberalizam, koji je preporu~ivao da je najbolje da se dr`ava {to manje ili ni{ta ne mije{a u gospodarski `ivot. Sad se opet vra}amo na dr`avnu intervenciju u gospodarskom `ivotu. Institut privatnog vlasni{tva u ekonomiji Privatno vlasni{tvo spada me|u najva`nije uvjete gospodarskog `ivota. Ono je odlu~an poticaj u pogledu privatne inicijative, poti~e na marljivost i {tednju te omogu}uje stvaranje kapitala potrebnog u produkciji. Na bazi privatnog vlasni{tva daje se ljudima podstreka da rade i zara|uju. Kad netko ne mo`e biti vlasnikom, taj netko nema ni interesa da radi: on postaje namje{tenik, a dr`ava gospodar. O postanku privatnog vlasni{tva postoje razne teorije. Teorija okupacije. Po ovoj teoriji, koju je postavio John Locke (16321704), postaje vlasnikom stvari onaj koji je stvar najprije okupirao ius primi occupandi. Teorija ugovora, koju zastupa Hugo Grotius (15841645). Po ovoj teoriji vlasni{tvo je nastalo ugovorom, pogodbom izme|u pojedinaca. Teorija legalna, koju su mnogi prihvatili, a za~etnik joj je Toma Hobbs (15881679). Ova teorija ka`e: Ljudi sami od sebe ne bi nikad do{li do privatnog vlasni{tva, nego je dr`ava to pravo morala uzakoniti e da osigura miran `ivot jednog gra|anina kraj drugoga. Teorija prirodnog prava: Ova teorija ka`e da je privatno vlasni{tvo iskonsko i prirodno pravo ~ovjekovo. ^ovjek po svojoj prirodi shva}a neke stvari svojima, a neke tu|ima. Radna teorija. Po njoj je pravedno da svatko u`iva ono {to je sam svojim radom i marljivo{}u stekao. Seljak koji je izorao njivu, njegova je i `etva. Socijalisti~ka teorija. Po njoj sva dobra moraju nekome pripadati, samo taj netko nije pojedinac, ve} kolektiv: op}ina, dr`ava, dru{tvo. I socijalisti se zala`u: to pripada ovoj op}ini, a ne onoj. Napomenuti nam je da socijalisti zastupaju kolektivizam samo na sredstvima produkcije, a ne i potro{nje kao komunisti. Po socijalistima je radnikova nadnica njegovo vlasni{tvo i s njom mo`e slobodno raspolagati, a po komunistima je i ta nadnica zajedni~ko dobro. Zato mo`e zgodno ovdje stajati ona da je socijalist gospon, a komunist ober gospon jer se ne treba ba{ ni za {to brinut. *** Postavlja se pitanje da li treba privatno vlasni{tvo provesti do krajnih granica. Rimsko pravo ga je izradilo do krajnih granica: Qui suo iure utitur.... Me|utim danas se shva}a da privatno vlasni{tvo treba ograni~iti, i to najobi~nije radi op}eg interesa. I po na{em ustavu vlasni{tvo je ograni~eno, a to se vidi iz rije~i: Vlasni{tvo se priznaje u granicama zakona. Vlasni{tvo se ograni~uje na razne na~ine, ali to se najobi~nije provodi kod eksproprijacije (npr. za elektrifikaciju), kod nu`nih prolaza itd. HISTORIJA EKONOMSKIH DOKTRINA Gospodarstvo je tako staro kao i ljudski rod; s njim je nastalo, i s njime }e izumrijeti nestati. Ali je proteklo mnogo vremena dok su pojedinci, motre}i pojave dru{tvenoga i gospodarskog `ivota, po~eli istra`ivati za{to biva ovako, a ne druk~ije. Politi~ka ekonomija kao znanost po~inje tek oko druge polovine 18. vijeka. Nu iako je politi~ka ekonomija relativno mlada znanost, ipak su pojedince i prije: u starom i srednjem vijeku zanimala gospodarska pitanja, te su ispitivali pojedine gospodarske pojave i njihov odraz na `ivot naroda. I zaista bilo bi ~udnovato da se u cijelom starom i srednjem vijeku ne bi na{lo ljudi koji bi kakvu pa`nju obra}ali gospodarskom djelovanju, dok su neobi~nom o{troumno{}u obra|ivali pravo, politiku i filozofiju. Zada}a je historiji ekonomskih doktrina da predo~i misli ovakvih pojedinaca iz prija{njih stolje}a, a to je tim va`nije {to se iz njihovih ideja mo`e zaklju~iti o idejama i nazorima koji su vladali u njihovo doba, jer svaki pisac, ma koliko se trudio, ipak se ne mo`e oteti utjecaju misli i nazora svoga vremena. Ukratko mo`emo obrazlo`iti zada}u historije ekonomskih doktrina s onom latinskom: Historia docet... Kad se po~inje pisati o historiji ekonomskih doktrina, obi~no se po~inje s klasi~nom antikom. Pisci gospodarskog `ivota staroga vijeka. Me|u gr~kim piscima koji teoretski razvijaju gospodarske nazore valja naro~ito ista}i Ksenofonta, Platona i Aristotela. Ksenofont (431355. pr.Kr.) u svojim djelima prikazuje ku}ni `ivot. Napisao je djelo Nauka o ku}anstvu. To djelo nema zna~aja narodnog, nego privatnog gospodarstva, a u njemu opisuje kako mora gospodar upravljati imanjem da postigne ravnote`u izme|u dohodaka i izdataka. Najljep{e i najkarakteristi~nije su obra|eni pogledi onog vremena u Platonovojidealnoj slici dr`ave. Platonov dr`avni ideal tra`i da egzistencija pojedinca i{~ezne u skupnoj politi~koj egzistenciji. Platon kao i Aristotel postavljaju kao vrhovnu tezu da je dr`ava daleko iznad pojedinca. Platon je napisao dva djela: Dr`ava i Zakoni. Prema njegovom zahtjevu na ~elu dr`ave stoji aristos, tj. plemenita klasa, koja se razlikuje od robova, radnika. Platon je gledao u manualnom radu ne{to ni`e nego u intelektualnom. Aristosi obavljaju samo intelektualni rad, a dijele se na: vojnike, dr`avnike i filozofe. Da bi se ti aristosi mogli posvetiti svom zvanju, dr`ava se mora za njih brinuti. Privatnog vlasni{tva nema, i to iz razloga da se aristosi ne bi morali da brinu oko njega tako se aristosi mogu lak{e posvetiti svome zvanju. Dr`ava je vlasnik zemlji{ta. Zemlju obra|uju radnici robovi. Platon dakle dijeli ~itav narod u tri kaste: 1. javni slu`benici, 2. vojnici i 3. radnici. Javne slu`benike i vojnike stavlja me|u aristose. Kasnije u Zakonima svoje je koncepcije ubla`io pod kritikom sofista, koji su prvi bili za ukidanje ropstva. Sofisti ka`u: neprirodno je robove tretirati razli~ito od ostalih ljudi. To je ujedno i najvi{a zasluga sofista. Platon ima i neka kriti~na opa`anja koja su vrlo va`na za politi~ku ekonomiju. On tretira pitanje vrijednosti dobara. Vrijednost dobra le`i u korisnosti, a to je subjektivna, a ne objektivna vrijednost. Vrijednost dobra le`i u njegovoj sposobnosti da zadovolji na{u potrebu u raznolikosti i u intenzitetu potrebe. Vrijednost jednog dobra ne mo`e se stvoriti bez suradnje ~ovjeka. Vrijednost ne mo`e biti ve}a sada nego kasnije, zato za kamate ka`e da su nezakonite kamate su otima~ina. Aristotel je napisao Politiku. I on polazi s istog gledi{ta kao Platon, da cjelina ima prednost pred pojedincem. Dr`ava je Aristotelu svrha samoj sebi, kojoj se privatni interes ima apsolutno podrediti. I ako ne tako o{tro kao kod Platona, koncentrira se i kod njega interes poglavito na to kako da se podigne mo} dr`ave. Mo`da nam ~udno izgleda, {to je Platon zadr`ao ropstvo u svojoj Dr`avi, a isto tako i Aristotel u svojoj Politici, premda su oba slavna filozofa htjela sazdati idealnu dr`avu i pri tome mo`da osje}ala da se podr`avanje ropstva u idealnoj dr`avi ne mo`e dovoljno opravdati. Ipak je duh vremena klasi~ne antike toliko djelovao da se njegovom utjecaju ni najja~i umovi nisu mogli oduprijeti. PISCI SREDNJEG VIJEKA Srednji vijek bio je bogatiji djelima o ekonomskom `ivotu od staroga vijeka. Karakteristika srednjeg vijeka je zatvoreni gradski gospodarski sistem. Jedinstvene dr`avne organizacije nije bilo, ve} su za to mnogobrojne male teritorijalne zajednice u`ivale skoro potpunu nezavisnost te su u svemu gospodarski i socijalni odnosi individua bili ure|eni obi~ajem i }udore|em ili javnim pravom. Prvi nosioci kako znanosti uop}e, tako i narodno-gospodarskih teorija u srednjem vijeku bili su teolozi. Me|u prvima koji su u srednjem vijeku prou~avali gospodarska pitanja bio je odli~ni bogoslov i filozof Sv. Toma Akvinski (12261274), veliki crkveni u~itelj 13. v. - u~enik Albertusa Magnusa (11931280). Sv. Toma Akvinski prou~avao je gospodarska pitanja, {to se razabire iz njegovih spisa De usuris (o kamatama) i De regimine principum. U ovim djelima raspravlja se o dr`avi s obzirom na neka gospodarska pitanja (lihve, kamate, trgovina itd.). Slijede}i Aristotelovu nauku, i Sv.Toma Akvinski je dr`ao da se kamate ne smiju uzimati, da lihvarstvo treba zabraniti i kazniti, a novac ne kvariti. Me|u piscima srednjeg vijeka, koji su ispitivali novac, njegove zadatke u prometu, treba spomenuti i Nikolu Oresmija, biskupa u Francuskoj (13231382), koji je napisao Rasprava o novcu, u kojoj ustaje protiv kvarenja kovanog novca te kratko i jasno izla`e nauku o novcu, koja sadr`i posve ispravne nazore o nov~anoj politici. U kolu pisaca 15. v. istakao se je i Sv. Ivan Kapistran (1386-1456), proslavljeni junak u vojni protiv Turaka i kao takav opjevan u hrvatskoj pjesmi. Najprije je studirao pravo, a kasnije postade franjevac. Napisao je me|u ostalim De usuris gdje raspravlja o lihvarstvu i kamatama. Gabriel Biel (+1495), profesor u Tbingenu, probudi op}u pozornost svojom naukom o novcu, a Diomed Caraffa (+1481) svojim gospodarskim i financijskim prijedlozima. Na prekretnici srednjeg i novog vijeka imamo djelo engleskog kancelara Tome Morusa Utopija, ali o tome kasnije u partiji o utopistima. NOVI VIJEK Veliki svjetski doga|aji kojima se zaklju~uje srednji, a otvara novi vijek, kao otkri}e Amerike, propast Isto~nog Rimskog Carstva itd., nisu samo silno djelovali na politi~ki i dru{tveni `ivot nego izazva{e i promjenu u gospodarstvu. Iz Amerike je navrlo u Evropu mnogo zlata i srebra, a to je pretvorilo dotadanje naturalno gospodarstvo u nov~ano; dr`ava po~inje razvijati ve}u upravnu djelatnost i ustrojavati stalnu vojsku, pak je uslijed toga morala tra`iti u ure|enijem prikupljanju poreza obilniji izvor dohotka; trgova~ke i poslovne veze s novim svijetom probudi{e trgovinu. Svi ti doga|aji dali su nauci o gospodarstvu novi pravac. Tako se tek u vremenu od 16. do18.v. stvara {ire ekonomsko shva}anje tu je samo u~injen prvi korak prema ekonomiji kao znanosti izra`eno u doktrini jedne grupe mislilaca i dr`avnika nazvanih merkantilistima. I. MERKANTILIZAM To je gospodarski sistem koji je bio usko povezan s novim pravnim ure|enjem dr`ave, kada se stvara to~na opredijeljenost dr`avnih granica i kada dr`ave postaju nacionalne. Dr`avna vlast se stabilizira u apsolutizmu i demokratizmu i dr`ava se smatra gospodarom cjelokupnog gospodarskog i politi~kog `ivota. Pojedinac ne odre|uje cijenu robi, ve} dr`ava sve odre|uje i za sve se brine (eudajmonizam). Nema vi{e gradskog gospodarstva, nego dr`avnog. Unutar dr`ave mora postojati sloboda proizvodnje, a prema van postoje carinske zabrane, tzv. za{titne carine, koje su bile: za{titne uvozne: za industrijsku robu, i za{titne izvozne: za `ivotne namirnice i za ~ovjeka uop}e, tj. zabranjivala se emigracija. Dr`ava za sebe formira jednu gospodarsku jedinicu vis vis druge. Svaka dr`ava nastoji promicati gospodarski `ivot u vlastitom interesu. Zakoni se ve}inom odnose na trgovinu, jer se po mi{ljenju merkantilista jedan narod mo`e najvi{e obogatiti trgovinom odatle i ime ovom ekonomskom pravcu sistemu. Merkantilizam je proiza{ao iz potrebe dr`ave za sve ve}im prihodima. Da bi se dr`ava mogla organizirati i pla}ati ~inovni{tvo, vojsku itd., bilo je potrebno da se stvore novi izvori prihoda, otuda i ~e`nja da se putem specijalnih mjera proizvodnja {to vi{e razvije i cijeli gospodarski `ivot podvrgne dr`avnom nazoru i reguliranju. Teorijska podloga merkantilista sastoji se u vjerovanju da je raspolaganje sa {to ve}om koli~inom metalnog novca najva`niji uvjet za gospodarsko napredovanje jedne zemlje. Prema tome glavni cilj gospodarskopoliti~kih mjera mora biti sprje~avanje izno{enja iz zemlje zlata i srebra, koje nastaje, kad je uvoz stranih proizvoda ve}i od izvoza doma}ih, tj. kad je trgova~ka bilanca pasivna. Da bi se pasiva otklonila i da bi se aktiviranjem trgova~ke bilance dovelo do pritjecanja metalnog novca u zemlju, merkantilisti su preporu~ivali ~itav niz mjera, kao {to su: zabrana izvoza sirovina; ote`avanje uvoza strane robe; premije za izvoz doma}ih proizvoda; potpomaganje doma}e proizvodnje; stvaranje dr`avnih carina, a ukidanje lokalnih; dovo|enje stru~nih radnika iz inozemstva, kako je to radio Ljudevit XIV; promicanje prometa, gradnja cesta u gospodarskom interesu; problem populacije: svaki je ~ovjek radna snaga koja se mora cijeniti, jer je to uvjet prosperiteta gospodarskog `ivota. Merkantilizam je svakako najtipi~niji sistem dr`avne intervencije u gospodarski `ivot. I kao {to je u politici vladao ~isti apsolutizam, tako je i kod merkantilizma vladao ~isti gospodarski apsolutizam. Merkantilistima se prigovara da su precjenjivali zlato. Oni su za ono doba ~isto ispravno procjenjivali zlato, jer se onda moralo sve pla}ati metalnim novcem. Zlato je onda bilo jedino sredstvo izmjene dobara; nije onda bilo mjenice, ~ekova itd. Ipak mo`emo prigovoriti merkantilizmu {to se oslonio na administrativno-politi~ki sistem, a taj nije bio sposoban provoditi merkantilni sistem. Plan se nije mogao uspje{no izvr{iti jer je postojao policijski apsolutizam s centralnim organom i njemu podre|enim u`im organima. Plan se nije mogao uspje{no izvr{iti jer su podre|eni organi izvr{ivali slovo, a ne duh zakona. Stvorio se kaos u gospodarskom `ivotu. Protiv sputavanja i dirigiranja u trgovini i industriji pojavila se reakcija u liberalisti~kom sistemu. Filozofi koji su tada `ivjeli tra`ili su slobodu u svemu, pak i u gospodarskom `ivotu. Kod merkantilista cijela serija hijerarhijskih organa htjela je postavljati zakone i mije{ati se u gospodarski `ivot, a to je urodilo reakcijom koju vidimo u drugom sistemu fiziokratizmu. Glavni pisci i pobornici ovog sistema, tj. merkantilizma, jesu: Colbert (16191683), ministar Ljudevita XIV, Oliver Cromwel, Wiliam Petty, John Locke, Laro itd., a od na{ih pisaca spomenut }emo: Jurja pl. Kri`ani}a (16181683) i Nikolu [krleca (17311799). Colbert, ministar Ljudevita XIV, poslu`io se carinskom za{titom, koja je po njemu imala slu`iti samo kao sredstvo da se podigne jaka industrija, koja }e sama imati dovoljno snage da se odupre tu|oj konkurenciji. Carinska se za{tita ima odstraniti ~im se to postigne. I tako je Colbert svojom gospodarskom politikom postigao velike uspjehe tako da su i neke druge dr`ave usvojile njegov sistem carinske za{tite. Oliver Cromwell, koji je poznat zbog navigacijskih akata. Ti navigacijski akti bili su naro~ito upereni protiv posredni~ke trgovine Nizozemske i odonda su svi proizvodi s drugih kontinenata morali biti preva`ani engleskim brodovima. Dodu{e, obalna plovidba od jedne engleske luke do druge bila je ve} pod Elizabetom I. (15331603) isklju~ivo pridr`ana za engleske brodove i zabrana te plovidbe za sve strane brodove sada je iznova izre~ena. S pravom se ti navigacijski akti smatraju bitnim sredstvom one trgova~ke mo}i i onog gospodarenja morem do kojeg se kasnije Engleska uspela. CromwelloviNavigacijski akti sadr`avali su po prilici ovo: U Englesku ne smije dolaziti ni~ija roba, nego samo ako dolazi parobrodom dr`ave ~ija je roba. Dr`ave koje nemaju svoje brodarstvo moraju u Englesku izvoziti robu samo engleskim brodovima to je bilo upereno protiv Nizozemske. Obalna plovidba mora biti isklju~ivo u rukama Engleske. Da se Englezi poti~u {to vi{e u brodsku slu`bu, morao je svaki brod imati kapetana i polovicu mornara Engleza. Ovi zakoni jo{ tra`e zabranu izvoza `ita i sirovina zato se i uvodi za{titna carina na `ito. I to je trajalo sve do po~etka XIX. v. Tim je Engleska i{la u prilog svojim lordovima i farmerima. 3. Koncem 17. v. ustaje vi{e odli~nih pisaca: John Locke, William Petty(16231687) (~ija je poznata zasada da nadnice treba da budu {to ni`e jer }e se u protivnom radnici zalijeniti), Josiah Child(16301699) koji zagovarahu slobodu vanjske trgovine. Na{ predstavnik je Kri`ani}(16181683) s djelom Gospodarstvo koje je ostalo u rukopisu od polovine pro{log vijeka. Kri`ani} isti~e `ivo potrebu da se trgovina uredi i da se digne gospodarstvo. Nikola [krlec (17311799), savjetnik hrvatskog namjesni~kog vije}a, a poslije veliki `upan zagreba~ki. On zagovara da se novac ne izvozi, jer da je nov~ani promet preva`na poluga gospodarstva. [krlec nije bio ~isti merkantilist kao ni dosta u~itelja tzv. kameralnih znanosti na njema~kim sveu~ili{tima. II. FIZIOKRATIZAM Fiziokratizam je nastao paralelno s drugim filozofskim naukama, s naukom o dru{tvu, o dr`avi itd. Montesquieu stvara u dr`avnom pravu diobu vlasti. Rousseau postavlja pitanje o suverenosti naroda itd. Pak kao {to Rousseau tra`i povratak prirodi, tako i fiziokrati tra`e povratak prirodi u gospodarskom `ivotu. Fiziokratizam je sav pro`et idejom o vlasti prirode, pak je po tome dobio i svoje ime (fisis = priroda, kratein = vladati). Fiziokrati vjeruju da je socijalni i gospodarski `ivot podvrgnut zakonima koje je sama priroda postavila. Po njihovom mi{ljenu postoji jedan prirodni poredak (ordre naturel) u gospodarskom `ivotu koji se mije{anjem dr`ave mo`e samo poremetiti. Dr`ava se stoga mora uzdr`avati od svake intervencije u gospodarskom `ivotu da bi omogu}ila njegovo nesmetano razvijanje prema zakonima koje je ve} sama priroda postavila. Usuprot dr`avnog reguliranja, koje su preporu~ivali merkantilisti, fiziokrati preporu~uju potpunu slobodu. To se lijepo vidi iz njihove krilatice: laissez faire et laissez passer a to zna~i: ostavite gospodarski `ivot da se razvija slobodno prema prirodnom tijeku stvari. Ideja je dakle fiziokrata: neka vlada priroda, tj. nitko ne smije gospodarskim `ivotom vladati nego priroda. Priroda je postavila zakone gospodarskom `ivotu i mi ih ne smijemo mijenjati; mi ne smijemo s njome komandirati. Laissez faire zna~i: Nemojte propisivati ~ovjeku {to da radi, dajte da si sam izabere zvanje; ~ovjek }e po svom razumu gospodariti. Laissez passer zna~i: Dajte da roba ide gdje ho}e, pustite neka svaki na|e svog kupca dakle jednom rije~i sloboda trgovine, proizvodnje i zvanja. Priroda je po fiziokratima izvor nove vrijednosti (bogatstva) i jedino ona mo`e stvarati nova dobra. Jedina poljoprivreda je produktivna, a sve ostale grane su sterilne, ali to ipak ne zna~i da su nekorisne. Jedina priroda stvara: produit net. Fiziokrati su produit net ~isto ispravno shvatili, ali su malo pretjerali, oni su zapazili, da r(ad) + k(apital) + p(oduzetnik) ne stvaraju nova dobra. Produit nett je ono {to mi prirodi ne moramo vratiti. Kod seljaka imamo rad + ~isti dar prirode. Vrijednost `ita ne ra~una se prema radu seljakovom, nego prema vrijednosti prirode. Prema tome samo poljoprivreda stvara vrijednost, a obrt je samo koncentriranje preradbenog procesa. Jer jedino poljoprivreda stvara vrijednost, druge grane ne mogu biti oporezivane; ako mi npr. oporezujemo cipelara, on }e povisiti cijenu cipela, on }e dakle prevaliti porez, a prevaljivanje poreza uvijek vi{e stoji. To je teorija jedinstvenog poreza, koji bi morao platiti samo poljoprivrednik. Taj sistem jedinstvenog poreza bio se poku{ao u praksi, ali nije uspio. Tvorci ove {kole su F.Quesnay, Turgot, Mercieir de la Rivire (17211791) itd. Franois Quesnay(16941774) bio je tjelesni lije~nik Ljudevita XIV. a bavio se mnogo i prirodnim naukama, {to dokazuju razna njegova dijela. Glavno mu je djelo Ekonomske tablice. Polazna ta~ka kod njega je prirodni poredak ljudskog dru{tva. Sam Quesnay je razlikovao dva pravna reda: a) prirodni poredak (ordre naturel) i b) pozitivni poredak (ordre positif). Zakoni prirodnog poretka najbolji su dru{tveni zakoni koji se dadu zamisliti jer se, budu}i da je priroda samo djelo Bo`je, doti~na pravila moraju shvatiti u zadnjoj liniji kao Bo`ji zakoni. Me|utim ti zakoni imaju kao predmet samo osnovno ustrojstvo dru{tva, a primjena u pojedinostima zadatkom je pozitivnog poretka. Ti su zakoni promjenljivi i moraju se ravnati prema prilikama vremena i mjesta. No uvijek imaju ili treba da imaju kao svrhu o`ivotvorenje prirodnog poretka u pojedinostima. Trgovina i industrija su po Quesnayju nu`no zlo, a dobra im je strana {to otvaraju poljodjelstvu nova tr`i{ta. Anne Robert Jacques Turgot(17271781) najznamenitiji je me|u fiziokratima. Kao ministar finacija Ljudevita XVI. uvodi apsolutnu slobodu `itne trgovine i osloba|a trgovinu `ita u zemlji svih tereta. Napisao je Razmatranja o stvaranju i podijeli bogatstva u kojem nastoji logi~no pru`iti analizu gospodarskih uredaba i pojmova. Njegovi nazori o novcu, diobi rada, kapitalu i zemlji{noj renti pre{li su dobrim dijelom i u Smithovo glavno djelo. Kritika fiziokratskog sistema. Fiziokratski sistem do{ao je kao reakcija na merkantilizam, ali je zapao u ekstrem. Nije ispravna tvrdnja fiziokrata da je jedino kultura tla produktivna, jer i mehanika mo`e stvarati i pove}avati vrijednost. Shva}anje fiziokrata je posve jednostrano, a to je zapravo reakcija protiv favoriziranja trgovine i industrije. Kao zasluge pripisuju se fiziokratskom sistemu {to je zabacio gospodarske stege merkantilizma, {to je utro put A.Smithu, {to se u prakti~nom `ivotu proveo sistem slobodne trgovine i {to se poljodjelstvo dovinulo do vi{eg stupnja. Nijedan od fiziokrata nije u~inio kompletni ud`benik o gospodarskom `ivotu, nego }e to u~initi Smith, osniva~ klasi~ne {kole. III. KLASI^NA [KOLA Klasi~nom je ne nazivamo zato, {to bi ona bila nastavak nekih ideja starih gr~kih i rimskih pisaca, ve} u drugome smislu. Naime klasi~nim nazivamo i ono {to je ne~emu udarilo temelje, a tako je i klasi~na {kola udarila temelj politi~koj ekonomiji. Na nau~nu visinu podigli su ekonomsku teoriju tek pisci klasi~ne {kole. Nju sa~injava jedna grupa engleskih ekonomista, koji su znatno razvili ekonomsku misao i dali teorijsku podlogu kapitalisti~kom gospodarskom poretku. Klasi~ari imaju s fiziokratima zajedni~ko to {to i jedni i drugi vjeruju u postojanje prirodnih zakona u gospodarskom `ivotu i {to su pristalice ekonomske slobode liberalizma. U stvari doktrina klasi~ne {kole predstavlja kritiku jednostranih shva}anja fiziokrata. Osnovna ideja klasi~ara jest postojanje gospodarske harmonije, oni smatraju da kada se ljudima ostavi potpuna sloboda u gospodarskom radu, automatski dolazi do prirodnog sklada u gospodarskim odnosima. Za klasi~are je ~ovjek u svom radu uvijek rukovo|en svojim ekonomskim interesima. Prema njima je ~ovjek uvijek sposoban da uvidi {to je za njega najkorisnije i da se stalno ravna po principu ekonomi~nosti. Pa jer su svi ljudi ovakvi, onda }e uvijek onaj posti}i najvi{i uspjeh koji prema svom radu zaslu`uje. Krajni rezultat je prema tome da pojedinac uspijeva prema vrijednosti svoga rada. Glavni predstavnici klasi~ne {kole jesu: A.Smith, D.Ricardo, J.B.Say, T.R.Malthus, von Thnen, a u ranijim godinama J.S.Mill i Sismonde de Sismondi. Adam Smith. Tvorac moderne politi~ke ekonomije. A.Smith rodio se 5. lipnja 1723. u [kotskoj. Studirao je u Glasgowu i Oxfordu. God. 1750. postaje profesorom moralne filozofije u Glasgowu. Malo kasnije napu{ta katedru, po|e na put kroz dvije godine pak se vra}a natrag u [kotsku. Kona~no je postavljen za carinskog komesara u Edinburgu, gdje je ostao do smrti (1790). Poznavao je sva francuska fiziokratska djela, tako|er je poznavao i merkantilizam. Na osnovi tih poznavanja i rezultata napisao nam je poznato svoje glavno djelo: Istra`ivanja o prirodi i o uzrocima narodnog bogatstva, koje je iza{lo 1776. To djelo ima uglavnom cilj da obori tadanji merkantilni sistem, a upereno je i proti francuskih fiziokrata. U toj knjizi razdijeljenoj u pet glava s predgovorom pi{e o vrijednosti, proizvodnji dobara, raznim granama gospodarskog `ivota, agararu, industriji itd., o trgovini i kameralistici. To djelo pobudilo je veliku pa`nju i bilo je kroz cijeli XIX. vijek evan|elje ekonomista. Da je Smith tako uspio ima se pripisati tome da je djelo imalo veliku literarnu vrijednost; ono je interesantno, `ivo, puno fakata. Smith u njemu dodiruje sve najaktualnije probleme, kolonijalni re`im, merkantilni sistem, poreze itd. Dokumentacija je provedena tako to~no i sigurno da mo`e uvjeriti svakoga o opravdanosti njegovih ideja. U svom glavnom djelu istaknuo je ova na~ela: Gospodarski `ivot vo|en je zakonima ekonomskog `ivota, koji ga goni da ~ovjek uvijek radi u svom interesu: ~ovjek }e biti nerazuman ako ne bude gospodario po tim prirodnim zakonima. Osobni interes motor je cijelog gospodarskog `ivota. Svijet se sam po sebi razvijao da nije trebao intervenciju kakve slobodne volje, niti kakav prethodni sporazum ljudi da bi se organizirao. Bila je dovoljna spontana akcija hiljade i hiljade ljudi da se dobije dana{nji oblik. Te su osobe i{le svojim putem ne brinu}i se za druge. Linije dana{njeg ekonomskog svijeta povu~ene su ne prema planu koji je napravio kakav organizatorski duh, a dru{tvo ga usvojilo i provelo, ve} nagomilavanjem bezbrojnih crta koje je obilje`ila mno`ina ljudi podle`u}i nesvjesno snazi i cilju kome svi oni te`e. Da se taj osobni interes {to bolje mo`e razviti, treba mu pustiti: Slobodu (liberalizam). Dr`ava se ne smije mije{ati u ekonomsku oblast, jer je ona lo{ administrator. Predla`e da se sva dr`avna dobra razdijele pojedincima, ali s druge strane Smith isti~e zahtjev a) da svaki poduzetnik mora biti rukovo|en osobnim interesom, b) da bude izlo`en utakmici, jer u tome vidi garanciju za napredak samog poduze}a. Rad (industrijalizam). Adam Smith je za razliku od fiziokrata i merkantilista rekao: Svaki je rad produktivan, svaka radnja sudjeluje u proizvodnji; samo jedanput vi{e rad, drugi put vi{e kapital. Svaki je rad produktivan; bio to fizi~ki, bio to du{evni. Zato on u predgovoru svoga djela daje re~enicu koja }e biti kobna jer }e se u nju upirati i sam Marx: Suma bogatstva jednog naroda bit }e jednaka sumi produciranog rada u jednoj godini. Pod radom je Smith mislio cjelokupnu djelatnost ~ovjeka s radom i prirodom, a protivnici su taj rad smatrali samo kao drugi proizvodni faktor. U pogledu rada Smith je postavio tri na~ela: na~elo slobode rada - rad treba da je slobodan; svatko mo`e raditi {to ho}e. na~elo produktivnosti rada: svaki je rad produktivan. To je na~elo postavio jer su neki ekonomisti bili protiv toga, na primjer merkantilisti, koji prote`iraju industriju, i fiziokrati, koji opet ka`u: samo rad poljoprivrednika je produktivan. Tako zauzima Smith stajali{ta iznad stranaka ozna~uju}i rad uop}e, radinost (industrija, industrijalizam) na selu i u gradu kao zajedni~ki izvor nacionalnog bogatstva. na~elo diobe rada. Prirodni je zadatak sistema da istra`uje i ustanovljuje uvjete od kojih najvi{e zavisi produktivnost rada. Ta produktivnost zavisi osobito od dva momenta: prvo od tzv. diobe rada, koja se sastoji u tome da si ljudi gledom na bezbrojne ~inidbe {to ih uvjetuju ljudske potrebe podijele ulogu, i drugo od slobode rada (princip slobodne konkurencije). Svako je dobro vi{e ili manje rezultat podjele rada, tj. na svakom je dobru obavljeno vi{e operacija od razli~itih osoba, da bi se ono u~inilo prikladnim za u`ivanje. Velika snaga i rentabilnost podjele rada dolazi od: 1. ste~ene okretnosti radnika uposlenog kod samo jedne operacije, 2. ekonomije u vremenu i 3. raznih izuma i usavr{avanja. Jedinstveni porez. Jedinstvenom porezu fiziokrata isti~e Smith mnogostruki porez koji bi pogodio jednovremeno sve izvore prihoda i rad i kapital i zemlji{te. Smithova na~ela oporezivanja jesu: a) svatko mora platiti porez u razmjeru svojih prihoda, b) u najpovoljnije vrijeme i c) s na~elom najvi{e {tednje, tj. po selima }e porez ubirati op}ine. Platna bilanca. Nasuprot merkantilisti~koj teoriji trgova~ke bilance postavlja Smith teoriju platne bilance. Za razvitak blagostanja jedne zemlje nije va`no da se vi{e uvozi nego {to se izvozi, jer se mora voditi ra~una o svim potra`ivanjima i dugovanjima jedne zemlje. Pasiva trgova~ke bilance mo`e biti i vi{e nego izjedna~ena pomo}u dobitka od izvoza kapitala, brodarstva itd. Vrijednost. Rije~ vrijednost ima po Smithu dvojako zna~enje: jednom se njome ozna~uje korisnost (upotrebljivost) izvjesne stvari, dakle upotrebna vrijednost, a drugi put sposobnost njezina da se za nju kupe druga dobra: zamjenbena vrijednost. Za zemlji{nu rentu ka`e Smith da je to cijena monopolna, koja je jednaka ne onome {to bi vlasnik zemlji{ta eventualno htio uzeti, nego onome {to je zakupnik u stanju dati. Cijena. U prvobitnom dru{tvu, kad jo{ nije bilo nagomilana kapitala i kada se zemlja jo{ nije nalazila ni u ~ijem privatnom vlasni{tvu, mogla su se dobra zamjenjivati samo prema koli~ini onog rada koji je bio potreban da se doti~na dobra pribave (npr. ako kod lova~kog naroda treba dva puta vi{e rada da se ulovi dabar nego jelen, to }e se naravno dabar zamjenjivati za dva jelena). Kasnije postaje cijena sastavljena te se sastoji obi~no od: a) pla}e za rad (najamnica), b) dobitka kapitala i c) zemlji{ne rente. Ina~e Smith napominje tr`nu cijenu i naravnu cijenu. Smitha smatramo klasi~arom. Prva ideja, motor gospodarskog `ivota ima da bude ~ovjek pojedinac sa svojim osobnim interesima. ^ovjek u osobnom interesu zna kako }e najbolje s minimumom napora posti}i maksimum rezultata. Zato ne smije biti ograni~enja u gospodarskom `ivotu, ni smjernica; ni op}i interes u formi zakona ne smije biti ja~i od privatnog interesa. Op}i interes je zbroj svih pojedina~nih interesa. Nauka Smithova je reakcija na pretjerani etatizam; to je korektura pretjeranog merkantilizma. Novac ima po Smithu biti internacionalna valuta. Kapital je postao na na~elu ja~eg faktora, a na {tetu prirodnog i radnog faktora. Kapitalizam je gospodarski sistem, u kojem se tre}i proizvodni faktor kapital razvija na ra~un prirode i rada. Taj sistem ne po~iva na ~ovjeku, nego na kapitalu. On je dakle materijalisti~ki. Kapitalizam se bori za sirovine, a protiv radnika. Dobra se proizvode tamo gdje su najbolji uvjeti. Sloboda prometa dobara ima biti apsolutna. Dakle me|unarodna trgovina mora biti apsolutno slobodna. Merkantilizam je propagirao autarhiju (samosvojnost). David Ricardo(17721823) najja~a je osobnost klasi~ne {kole. Po struci je bio bankar, ali se rano povukao i potpuno posvetio nauci. Glavno mu je djelo Na~ela politi~ke ekonomije i oporezivanja. Glavnu pa`nju obra}a problemu vrijednosti i cijena. Ricardo svodi uzroke vrijednosti na rad, za njega je vrijednost zasnovana samo na radu. U svome obrazlo`enju o obrazovanju cijena Ricardo pravi razliku izme|u rijetkih dobara i dobara koja se mogu po volji umna`ati. Prometna vrijednost prvih zavisi od stupnja njihove rijetkosti, i onog stanja i ja~ine `elje za ovakvim dobrima kod onih koji ih kupuju. Za dobra koja se mogu po volji umno`iti ta predstavljaju glavnu masu gospodarskih dobara odlu~na je koli~ina rada koja je utro{ena na njihovu proizvodnju. Rad je dakle za Ricarda izvor i mjerilo vrijednosti Njegovi prilozi ekonomskim doktrinama su sljede}i: Zakon zemlji{ne rente. Ricardo potpuno odbacuje suradnju prirode kod zemlji{ne rente te ka`e da se zemlji{na renta javlja u momentu kad prira{taj populacije sili ljude da obra|uju zemlji{ta slabije kvalitete ili udaljenijeg polo`aja, jer se time pove}ava rad i napor oko obra|ivanja tog slabijeg zemlji{ta u odnosu prema boljem zemlji{tu ili bli`em zemlji{tu. I dok su zemlji{ta najbolje kvalitete u relativno neograni~enoj mjeri na raspolaganju, ne}e se pojaviti nikakva renta, osim kad se upotrijebi: a) slabije zemlji{te, b) udaljenije i c) kad se u zemlji{te ula`e vi{e kapitala po zakonu ja~eg nego proporcionalnog prinosa. Dakle po Ricardu ima zemlji{na renta diferencijalni karakter. Ona proizlazi iz a) razlike u plodnosti zemlji{ta, b) iz razlike u udaljenosti tla i c) iz razlike intenzivnijeg obra|ivanja zemlji{ta. Zakon nadnice. Ricardo postavlja zakon o nadnici te ka`e da se radni~ka nadnica di`e i pada po zakonu ponude i potra`nje rada i da se ta nadnica u obliku krivulje dr`i neprestano egzistencijskog minimuma, tj. ~as iznad, a ~as ispod tog minimuma. Prividno mo`e nadnica i narasti, ali samo u razmjeru s poskupljivanjem namirnica. Zakon trgova~ke ravnote`e. U zakonu o trgova~koj ravnote`i Ricardo dokazuje da sloboda u me|unarodnoj trgovini omogu}uje da dr`ave pod najpovoljnijim uvjetima prodaju svoje proizvode i opskrbljuju se potrebnim dobrima. U me|unarodnoj izmjeni odstupa Ricardo od svog pravila da se dobra razmjenjuju prema koli~ini rada koja je za njihovu proizvodnju potro{ena. Ovu teoriju nazivaju jo{ i teorijom usporednih tro{kova. Kvantitetna teorija. Zapravo ova teorija nije postavljena od Ricarda, ali joj je Ricardo dao pregnantniji oblik. U ovoj teoriji Ricardo ka`e da je kod kretanja robe odlu~na koli~ina novca koja se nalazi u optjecaju.  Zakoni tr`i{ta. Zakoni tr`i{ta po Ricardu su: a) cijena se ravna prema ponudi i potra`nji, b) u jednom te istom momentu za isti predmet je i ista cijena, c) kod robe koja se ne mo`e po volji umno`iti a to su ve}inom svi poljoprivredni proizvodi jer ovise o klimi, plodnosti itd. odlu~uju maksimalni proizvodni tro{kovi, a kod robe koja se mo`e po volji umno`iti odlu~uju minimalni proizvodni tro{kovi. Mo`e se postaviti pitanje da li va`e danas za poljoprivredu maksimalni tro{kovi. Op}enito se dr`i da danas ne vrijede ti maksimalni tro{kovi jer se ljudi odri~u one rente i skoro svatko voli biti svoj gospodar, makar i ne zaradio ni{ta. Seljak to mo`e, jer ne pla}a radnu snagu. Jean Baptiste Say (17671832) bio je profesor politi~ke ekonomije u Collge de France. U tom koled`u vladao je slobodni sistem, tj. sistem, gdje su |aci slobodni, dolaze na predavanja kad ho}e, gdje se ispiti ne pola`u i gdje se diploma daje samo na osnovi me|usobnog poznanstva |aka s profesorom. Svoja predavanja dr`ana u Collge de France izdao je J.B.Say pod naslovom Predavanja politi~ke ekonomije. to njegovo djelo oslanja se u bitnosti na djelo Smithovo, no Say tu nastoji srediti materiju logi~nije i instruktivnije. Temelj njegova sistema sa~injava dioba materije u tri dijela: a) nauka o produkciji produkcijski tro{kovi nisu samo tro{kovi za tehni~ku proizvodnju, nego su to svi tro{kovi do konsumpcije, b) nauka o distribuciji, i c) nauka o konsumpciji. Prvi je dao uslugama karakter ekonomskih dobara. Kod vrijednosti dobara naglasio je i vrijednost ~inidbe. Dobra imaju vrijednost ne samo po materijalnoj korisnosti nego i po ~inidbi, npr. kod lije~ni~ke operacije. Vrijednost dobra prosu|uje se i po slu`bi koju ono ~ini ~ovje~anstvu. Naglasio je prvi va`nost funkcije poduzetnika. Say je bio prvi koji je strogo odijelio ulogu poduzetnika od uloge kapitalista. Za njega je poduzetnik onaj koji u pravom smislu vodi proizvodnju i vlada podjelom dobara. U njegovo doba uvode se strojevi, nastupa revolucija u industriji te dok Smith daje prvenstvo poljoprivredi, Say to mjesto rezervira industriji i visoko uzdi`e osobu poduzetnika. U svom zakonu o tr`i{tima postavlja na~elo da se dobra u me|unarodnom prometu zamjenjuju za dobra, tj. da se me|unarodna izmjena dobara vr{i naturalno, ili: proizvodi se kupuju samo proizvodima. J.B.Say razlikuje unutarnje i vanjsko tr`i{te. Novac u me|unarodnom prometu ne postoji, nego je on kao i svaka druga roba. Novac je u unutra{njem prometu zakonsko sredstvo pla}anja. Zato {to se u me|unarodnom prometu daje roba za robu, ne mogu nastati, po J.B.Sayu, ni dugotrajne svjetske krize. Svatko bi bio nerazuman producirati onu robu koja ne ide, koja nema kupca. Roba }e se producirati ondje gdje su najpovoljniji uvjeti i prodavat }e se ondje gdje se to najbolje mo`e plasirati. Isto tako ne}e se producirati nepotrebna roba. Zato po J.B.Sayu ne mo`e biti ni du`nih svjetskih kriza. Thomas Robert Malthus(1766-1834), zanimanjem sve}enik Anglikanske crkve, a kasnije profesor povijesti i nacionalne ekonomije, imao je dosta prilike da izbliza promatra bijedu stanovni{tva. U svom zakonu o populaciji htio je re}i da pravi uzrok bijede ne le`i u dru{tvenom poretku, ve} u prirodnoj i stalnoj te`nji stanovni{tva da se mno`i br`e nego {to se pove}ava koli~ina sredstava za ishranu. Pu~anstvo se mno`i u geometrijskoj progresiji (2:4:8:16 itd.), dok `ivotne namirnice poljoprivreda mo`e pove}ati samo aritmeti~kom progresijom (1:2:3:4). Uslijed takvog stanja dolazi silom prirodnih zakona do represivnih mjera: zaraze, ratovi, glad, razne mane dovode do smanjenja stanovni{tva. Da bi se te posljedice izbjegle, preporu~uje Malthus zaklju~ivanje brakova u kasnijim godinama, dok se ~ovjek pristojno ne opskrbi. Ima li Malthus ovdje pravo? Mo`da je Malthus za ono vrijeme i za samu Englesku imao pravo, ali se danas opa`a obratno. Malthus tako|er nije predvidio da se mesnata hrana mno`i u geometrijskoj progresiji. Nije se ispunila ni Malthusova tvrdnja za poljodjelstvo, jer su se na{le i nalaze se nove neiskori{}ene povr{ine zemlje u Americi, Australiji i Africi. Misao uzdr`ljivosti za vrijeme trajanja braka i preveniranja da ne do|e do koncepcije, koje su iznijeli J.S.Mill i drugi, nije Malthus zastupao. To su ideje tzv. neomaltusovaca (neomaltuzianizam), koji dr`e da se jedino preventivnim spolnim op}enjem mo`e dosko~iti prenapu~enosti i zlu koje otuda izvire. Johann Heinrich von Thnen (1783-1850). To je jedan od rijetkih njema~kih ekonomista koji spada u klasi~are. Njema~ki su pisci ve}inom bili intervencionisti. Najprije je u~io prakti~nu a zatim teoretsku poljoprivredu. Glavno mu je djelo Izolirana dr`ava, s kojom ho}e dokazati, da zemljoradnik nema slobode u svojoj proizvodnji kada u blizini potro{a~kih sredi{ta i dobrih prometnih veza mora primjenjivati metode intenzivne proizvodnje. Ukoliko je pak njegovo zemlji{te udaljenije, zemljoradnik svoju proizvodnju ostavlja vi{im prirodnim silama i sve ekstenzivnije obra|uje zemlju. Zemljoradnik ne mo`e sam odre|ivati {to }e proizvoditi: tu odlu~uju a) udaljenost tr`i{ta, b) cijene i c) drugi gospodarski uvjeti. U vezi s tim Thnen je dopunio i teoriju zemlji{ne rente, ukazuju}i na va`nost udaljenosti tr`i{ta. Pa dok Ricardo izvodi postanak i visinu zemlji{ne rente najprije u dobroti zemlji{ta, promatra Thnen na prvom mjestu povoljnost polo`aja kao razlog za postanak i visinu zemlji{ne rente. Thnen si zami{lja da njegova izolirana dr`ava sa~injava potpunu ravnicu op}e kulturne sposobnosti sa svuda jednakom plodno{}u. Svuda su jednaki transportni tro{kovi, jer nema nigdje nikakvih rijeka, kanala u toj njegovoj dr`avi. U sredi{tu se te dr`ave nalazi veliki grad, koji sa~injava jedino tr`i{te. I on tu dolazi do rezultata da je poljodjelac prisiljen, ho}e li postignuti najvi{i ~isti prihod, da prema udaljenosti primjenjuje sasvim razli~iti gospodarski sistem. [to je zemlji{te udaljenije, toliko se mora ekstenzivnije gospodariti (ekstenzivno se gospodari ako se ula`e manje rada i kapitala, ali se zato imanje rentira obratan pojam je intenzivno gospodariti). U najbli`oj okolici polu~uje se naprotiv relativno najintenzivnijom obradom najvi{i ~isti prihod. Tako se stvaraju oko grada gospodarski razli~iti koncentri~ni prsteni. Na temelju to~nih ra~una dolazi Thnen do rezultata da se u najbli`oj okolici najvi{e ispla}uje kultura povr}a, svje`eg vo}a, dobivanje mlijeka, masla, jaja, zatim slame i sijena - dakle proizvoda koji dijelom zbog svoga volumena, a dijelom jer se lako pokvare, ne podnose obi~nim kopnenim putem du`i transport. To je prvi stupanj prsten slobodnog gospodarstva. U drugom prstenu mora zavladati {umska kultura zbog visokih transportnih tro{kova. U tre}i prsten stavlja on poljskotravno gospodarstvo. ^etvrti prsten ~ini `ito, a peti pa{nja~ko gospodarstvo.  Thnen je poznat i po svojoj formuli radni~ke nadnice. Toj je formuli pripisivao toliku va`nost da je naredio da mu se ona stavi na nadgrobni spomenik. Ta formula glasi:  EQ  EMBED Equation.2  (A = naravna nadnica, a = nu`ni utro{ak radnika za svoje uzdr`avanje, a p = proizvod njegovog rada). Njezin se prakti~ki smisao sastoji u tome da se nadnica mo`e pove}ati bilo pojeftinjavanjem `ivotnih namirnica, bilo pove}avanjem produktivnosti rada. Optimisti. Polovicom 19. v. napu{ta izvjestan broj liberalnih ekonomista u~enje Ricarda i Malthusa zbog njihovih pesimisti~kih zaklju~aka. Njih su nazivali pesimistima zato {to su vjerovali da je nemogu}e promijeniti tijek prirodnih zakona ikakvim reformama; nisu imali vjere u napredak. Uzmimo samo Ricardov zakon nadnice, po kojem nadnice ne mogu u pravilu znatno prema{iti minimum egzistencije sve dotle dok za nadnice vrijedi pravilo ponude i potra`nje kao za svaku drugu robu; pa Malthusov zakon o populaciji, kojim dokazuje kako se iz pomanjkanja sredstava za ishranu pojavljuju mnoga druga zla: epidemije, mortalitet, djecoubojstvo i kona~no rat. Optimizam nekih pisaca sastoji se u tome {to ti vjeruju da je dana{nje gospodarsko zlo nastalo zato {to nije ostvarena sloboda u punom smislu rije~i, i da je najbolji lijek za odstranjenje tog zla razvijanje potpune ekonomske slobode. Konkurencija }e uglavnom u proizvodnji osigurati jeftino}u, a u podjeli dobara pravednost. Zbog te (apsolutne) slobode odbijaju oni svako mije{anje dr`ave koja bi to zlo samo jo{ pove}ala. Optimisti su dakako i veliki neprijatelji svih vrsta asocijacija, naime utoliko ukoliko je ta asocijacija sredstvo za socijalne reforme koja `eli konkurenciju zamijeniti kooperacijom. Dakle glavna crta tog optimizma jest potreba apsolutne slobode. Glavni predstavnik te {kole bio je Frederic Bastiat(1801-1850). Po zanimanju `urnalist, pak je pored svojih mnogih `urnalisti~kih rasprava napisao: Ekonomske harmonije. Moramo napomenuti da je njega u bistrini izlaganja i argumentaciji jako natkrilio Amerikanac Carey (isto predstavnik ovog optimisti~kog pravca no prvenstvo je tu dano Bastiatu zbog toga {to je bio Francuz a ovaj se pravac razvio u Francuskoj i {to je Carey bio u neku ruku i protekcionist. Bastiatovo djelo Ekonomske harmonije smatralo se kao {ire shva}anje Franklinove knjige Mudrost siroma{nog Ricarda. Svakako se mora priznati da je on svoj optimizam, liberalizam i moral previ{e uveli~ao. Glavna njegova tendencija bila je u tome {to je on `elio dokazati, da su op}eniti zakoni socijalnog svijeta u harmoniji, da ti zakoni nastoje u svim pravcima kako bi ljudski rod podigli do najve}eg savr{enstva. Bastiat je tu postavio i neke zakone: Zakon o besplatnoj koristi i renti. Bastiat ka`e da zemlja resp. priroda daje ljudima svoja dobra badava. Pa kako je onda mogu}e da se ipak ugljen, `ito, itd. pla}a? To je zato, ka`e Bastiat, {to se ne pla}a prirodna korisnost tih produkata, ve} se pla}a rad oko same proizvodnje. Prema tome imade svaki proizvod dvije koristi: jedna se osniva na radu ta se mora platiti i to je ono {to mi nazivamo vrijednost, drugu zahvaljujemo prirodi, dobijemo ju besplatno. Zakon populacije. Bastiat je bio velik protivnik Malthusove teorije o populaciji i zbog toga je on tu teoriju na svoj optimisti~ki na~in preradio. Za njega nije porast pu~anstva pogibao, ve} naprotiv uvjet za gospodarski razvitak. Zakon radni~ke nadnice. Za radni~ku nadnicu Bastiat ka`e da se nadnica ravna prema konjunkturi, prema prosperitetu. Nadnica }e biti velika kad bude i{lo dobro poslodavcu, i obratno. Radni~ka }e nadnica po Bastiatu rasti po samoj potra`nji rada. Nadnicu treba odre|ivati sam poslodavac, a ne dr`ava, jer ako je dr`ava odredi, radnik, znaju}i da mu se mora toliko i toliko platiti, radit }e s manje ambicije, s manje prosperiteta. Bastiat dakle u svom djelu zastupa princip gospodarske slobode u svoj njegovoj apsolutnosti, pak po Bastiatu treba da zavlada potpuna sloboda: rada, trgovine, ugovora itd. Drugi predstavnik ovog pravca Amerikanac Henry Charles Carey zastupa tako|er reakciju protiv pesimizma, koji su Malthus i Ricardo unijeli u Smithovu nauku. Pristaju}i uz Smithovu individualisti~ku gospodarsku teoriju, on je ho}e postaviti na vi{i i ~vr{}i temelj i oboru`a protiv navala socijalista, koji su djelomi~no pod utjecajem Ricardovih i Malthusovih teza. Glavno je i najopse`nije njegovo djelo Principi socijalne znanosti koji sadr`e njegove kasnije sazrele nazore. Pun optimizma nastoji Carey, kao i Bastiat, dokazati da nezavisno od volje ljudske postoji prirodni sistem gospodarskih zakona, koje mo`e ~ovjek samo nagrditi svojim neznanjem i opako{}u, ako smeta njegovo djelovanje. Malthusovu teoriju populacije zabacuje Carey te tvrdi da se broj pu~anstva u svakom dobro ure|enom i civiliziranom dru{tvu regulira sam od sebe da pote{ko}e koje nastaju za prehranu stanovni{tva zbog prevelikog njegovog broja nastupaju samo kod ni`e civilizacije. U svojim teoretskim razlaganjima pola`e Carey osobitu va`nost na opreku izme|u bogatstva vrijednosti pa ka`e: priroda pru`a svoju pomo} besplatno, a jedino rad utemeljuje vrijednost. U bogatstvu dolazi do izra`aja mjera u kojoj ~ovjek gospodari nad prirodom, a u vrijednosti jednog predmeta otpor prirode koji rad ima savladati u svrhu proizvodnje tog predmeta. U tijeku dru{tvenog razvitka raste bogatstvo sve vi{e, opada naprotiv zamjembena vrijednost stvari, jer produkcija postaje iz dana u dan sve jeftinija; dakle vrijednost je po Careyju svladavanje izvjesnog napora da se do|e do izvjesnog dobra. Carey tako|er pori~e postojanje zemlji{ne rente kao {to su to u~inili Bastiat i J.B.Say, te tvrdi da zemlji{na renta kao takva ne postoji i da zemlji{te vrijedi tek onda kad se u nj ulo`i rad i kapital. Prije je Carey bio gorljiv prista{a slobodne trgovine, a kasnije je do{ao do teorije za{titne carine, jer dr`ava mora sprije~iti privatnu dobit da ne po~ini javno zlo. Treba napomenuti da je Carey tra`io, za razliku od Lista, uvo|enje trajnih za{titnih carina. Carey je svoje mi{ljenje promijenio, kako sam ka`e, motre}i posljedice koje su nastale za ameri~ko blagostanje iz liberalne i za{titne tarife. Me|utim nije nevjerojatno da su na Careyja djelovali i spisi Listovi te vlastita ukorijenjena i naslije|ena mr`nja protiv engleske premo}i. John Stuart Mill (1806-1873). Profesor nacionalne ekonomije. Njegovo djelo Principi politi~ke ekonomije slu`i jo{ i danas kao model za ud`benike u Engleskoj. On je najprije prista{a klasi~ne {kole, a poslije prelazi polako intervencionizmu. Sam je kazao: Kada bih imao da se odlu~im za radikalnog liberalista ili za radikalnog socijalista radije bih se odlu~io za radikalnog socijalista. Zasluga J.S.Milla ne le`i u postavljanju novih i originalnih teorija, ve} u sre|ivanju i sistematskom prikazivanju teorija njegovih prethodnika, a naro~ito Malthusa i Ricarda. Bilo je veoma potrebno da se osobito Ricardove dosta te{ko izra`ene i razbacane ideje srede i u~ine pristupa~nima {iroj publici. J.S.Mill je u tome potpuno uspio i u svome djelu daje sjajan pregled u~enja klasi~ne {kole, koja s njime dolazi do vrhunca svoga utjecaja. U svom djelu izlo`io je svoje tzv. velike zakone, od kojih }emo neke spomenuti: Zakon osobnog interesa po kojem svaki ~ovjek rukovo|en osobnim interesom tra`i dobro, a odbacuje zlo. Svatko te`i za boljim, recimo za bogatstvom, a zazire od zla, recimo od bijede. Dakle jedan ~isto psiholo{ki zakon, koji je op}enit. To je princip samoodr`anja. J.S.Mill ka`e: iako svaki pojedinac mora tra`iti svoju vlastitu korist, to ne zna~i da se ide za nesre}om drugih. Zakon slobodne konkurencije. Po shva}anju Milla i uop}e klasi~ara, konkurencija je najvi{i prirodni zakon, ona je u industrijskom svijetu ono {to je sunce u fizi~kom. Na prigovore da konkurencija ima i lo{e strane, odgovara Mill da je to zbog toga {to je sloboda konkurencije jo{ nepotpuna, pak je nepravedno ve} sada njoj ne{to predbaciti. Zakon populacije. Mill je tu po{ao dalje nego Malthus. Za Milla je brojna familija isto tako odurna kao i pijanstvo. Mill ka`e da se radnici nemaju nadati nikakvom pobolj{anju svoga polo`aja dok ne ograni~e porast svoga pu~anstva. Mill ide tako daleko da zahtijeva dr`avnu intervenciju neka zabrani brak me|u siromasima. U toj tra`nji on `rtvuje svoj princip potpune slobode, za koji se toliko borio. Zakon nadnice ili teorija najamnog fonda. Nadnica je po J.S.Millu:  EMBED Equation.2 . To je `eljezni zakon nadnice, prema kojem su radnici potpuno nemo}ni. Pobolj{anje njihovog polo`aja mogu}e je samo na dva na~ina: ili da se povisi koli~ina kapitala odre|enog za nadnice, ili da oni sami ograni~e broj poroda, a to ima za posljedicu celibat. Svakako je pretpostavka ove Millove teze da je cijela ova svota fiksna, to~no odre|ena koli~ina kapitala za davanje nadnica. Zakon o nacionalizaciji zemlji{ne rente. Jer je zemlji{na renta dohodak koji se pojavljuje bez ikakve zasluge pojedinca, J.S.Mill predla`e da se ta renta nacionalizira, tj. konfiscira u korist svih onih koji su pridonijeli toj renti. To se dade bolje razumijeti za tzv. gradsku zemlji{nu rentu, gdje pojedinac ni{ta nije zaslu`an {to mu je zemlji{te gradili{te dobilo puno na vrijednosti uslijed pro{irenja grada. Ve}u vrijednost dali su tom zemlji{tu svi oni koji su se doselili, pak i ti trebaju u toj vi{oj vrijednosti participirati. *** Svi su ti pisci uglavnom zastupali tendenciju gospodarskog liberalizma, ~ije su glavne crte: Osobni interes motor je gospodarskog `ivota i dr`ava se u gospodarski `ivot ne smije pa~ati; mo`e samo biti njegov ~uvar. Budu}i da je osobni interes glavni pokreta~, tendencija je gospodarskog liberalizma: apsolutni egoizam. Liberalci su osobni interes pretvorili u materijalizam ({to vi{e producirati) u kapitalizam. Tre}i proizvodni faktor ima dominirati nad ostalim faktorima. Treba da vlada kosmopolitizam: kapital ne poznaje dr`avnih granica. Ovaj je sistem internacionalan, anacionalan i kapitalisti~ki. Liberalizam ima i dobre strane: a) ne sku~ava ~ovjeka; svatko mo`e plasirati svoju sposobnost, gdje ho}e, gdje mo`e bolje, b) svatko mo`e producirati koliko ho}e, c) daje vrijednost radu, tj. liberalizmom je prekinuta tradicija, gdje se cijenilo po osobi, rodu, kasti itd., d) produkt sva~ijeg rada je njegov, tj. liberalizam {titi na~elo privatnog prava iskristaliziranog po rimskom pravu. Jedna vrlo lo{a strana liberalizma jest u tome {to nije gledao na socijalne interese ljudi. PROTUSTRUJE INDIVIDUALISTI^KE POLITI^KE EKONOMIJE Protiv individualisti~ke politi~ke ekonomije javljaju se ve} zarana razli~ite protustruje. Pisci s religioznog stajali{ta ustaju protiv nje jer da sasvim ignorira religiju kao faktor koji je uvijek na cio ljudski `ivot, pak i na gospodarski, silno utjecao, pa i danas utje~e. Socijalisti joj prigovaraju da slu`i kapitalisti~kim interesima, a ne uzima u obzir interese ni`ih razba{tinjenih razreda. Uz te protivnike javljaju se jo{ i drugi, kojih nam se valja ovdje dota}i. Na ostale protustruje nadovezuje se nauka i metode o kojima }e biti kasnije govora, kad budemo govorili o socijalizmu i histori~koj {koli. Jean Charles Sismond de Sismondi(17731842) pristaje najprije uz nauku Smithovu, ali kasnije dolazi do protivnog uvjerenja. Svoje nove nazore izlo`io je u djelu Novi principi politi~ke ekonomije, u kojem predbacuje klasi~noj {koli da program vi{e vodi ra~una o proizvodnji dobara negoli o njihovoj pravednoj razdiobi. Sismondi je zapazio mnoge lo{e strane slobodnog re`ima, jer on nije donio o~ekivano. Ako na na~elu slobodne utakmice produciraju A,B,C,D..., posljedica takve gospodarske radnje mora biti vi{e producirane robe nego {to ima potro{a~a, jer onaj A, ako ho}e konkurirati B-u, C-u itd., mora producirati za svoju klijentelu i za klijentelu B-a, C-a itd., a B opet mora producirati za svoju klijentelu i onu A-ovu, C-ovu itd., pak je posljedica liberalisti~kog sistema hiperprodukcija. Sismondi opa`a da liberalizam ne stvara red, nego nered; nitko se u njemu ne brine za potro{a~a. Sismondi nadalje gleda zlo u koncentriranoj industriji, jer tu nastaje koncentracija radnika, koji ostavljaju dom, polja itd. Kako u ono doba nije bilo radni~kih domova, socijalnog zakonodavstva, radnici su umirali od tuberkuloze, epidemije itd. Te sve lo{e pojave radni{tva opisao je Zola u romanu Germinal, a to je ujedno bila i optu`ba liberalisti~kog sistema. Sismondi je socijalni, a ne socijalisti~ki pisac, koji ka`e: Dru{tvo se ima brinuti za potro{a~a. Nije bitno da se zaradilo jedan milijun, nego je bitno kako je to razdijeljeno. Zato se ne moramo brinuti za bogatstvo naroda (kako ka`e Smith), nego za blagostanje naroda. Sismondi ne vidi samo nevolju u industriji, nego je on vidi i u poljoprivredi; jer se ne producira dobra i potrebna roba, ve} samo ona koja }e donijeti velike koristi. Zato Sismondi predla`e ovaj pozitivni plan: Dr`ava ne mo`e ostati neutralna prema gospodarskom `ivotu; dr`ava kao najve}a socijalna ustanova treba intervenirati: 1. izme|u radnika (jer su slabiji) i poslodavca; 2. u higijeni radnika, u radni~kim stanovima, jer je dr`ava zainteresirana da dru{tvo bude zdravo; 3. izme|u producenata i potro{a~a, i to da se proizvodi samo ono {to je potrebno; 4. dr`ava je du`na pogodovati mladog producenta, jer on stoji neposredno u vezi s potro{a~ima. Po~etkom 19. v. zahvatio je cijeli ekonomski svijet liberalni duh. Svuda je vladala slobodna utakmica, a dr`ava je odustala od svakog mije{anja u organizaciju proizvodnje i u odnose izme|u radnika i poslodavca. No pored svih sjajnih uspjeha koje je tada postigla industrija, pojavile su se dvije pojave, koje su zadavale mnogo briga, i to: 1. nagomilavanje bijedne radni~ke klase u centrima industrije i 2. hiperprodukcija. Bilo je poznato u kakvim bijednim prilikama `ive radnici, kako ih se eksploatira u tvornicama za vrijeme 16satnog rada dnevno itd. I Sismondi je bio prvi ekonomist koji je ukazao na mnoge crne strane liberalizma i slobodne utakmice. Ideje koje je on pokazao izazvale su kasnije mnogo napada na klasi~nu {kolu, a osobito sa strane socijalista, na koje je Sismondi imao dosta veliki utjecaj. I kr{}anski socijalisti }e poslije isto kao i Sismondi govoriti o osje}ajima, simpatijama za radni~ku klasu, kritici industrijskog re`ima, strojevima, utakmici i osobnom interesu. Na tim na~elima izgradila se gospodarska {kola, tj. dr`avni intervencionizam ili dr`avni socijalizam, o kome }e biti kasnije govora. Friedrich List(1789-1846). Polovicom 19.v. prevladale su Smithove ideje kulturnom Evropom. Istina da se za te ideje nisu mnogo zagrijali dr`avnici kao ni parlamentarci, ve} smo u~enjaci, koji su te ideje objeru~ke primili. Istina je da su Smithove ideje pretrpjele mnogo preinaka, ali je jedna od njegovih temeljnih ideja ostala u svom sjaju, a to je sloboda trgovine. Kada se uzme to u razmatranje, za~u|uje svakoga kako se u to najljep{e doba liberalizma mogao pojaviti jedan Friedrich List sa svojim za{titnim sistemom. Da bi se to moglo razumjeti, treba uo~iti historijske i gospodarske prilike Njema~ke u to doba. Jer i sam List ka`e da je njegovo djelo Nacionalni sistem politi~ke ekonomije polovica historije njegovog `ivota, a mo`e se uzeti i historije Njema~ke za vrijeme 1800-1840. Njema~ka je u ono doba bila politi~ki i ekonomski vrlo iscjepkana. Tako je bilo nekih 67 raznih tarifa. Da bi slika izgledala jo{ stra{nija, nije bilo nikakvih carina prema inozemstvu. Engleska je nakon sklopljenog mira s Francuskom oslobo|ena kontinentalnog bloka poplavila svojom robom Njema~ku. I ba{ je u to doba bio List vode}a osobnost u op}em udru`enju njema~kih industrijalaca i trgovaca. Postao je i poslanik za grad Reitling, ali zbog o{trog govora bi isklju~en i osu|en na 10 mjeseci zatvora. Lafajet ga vodi u Ameriku, gdje je njegov literarni rad osobito zna~ajan. U USA imao je prilike da svoje iskustvo obogati upoznavanjem ameri~kog `ivota i njegovog razvitka. Sam List ka`e: Najbolje djelo koje se mo`e ~itati u ovoj novoj zemlji o politi~koj ekonomiji jest `ivot. God. 1832. vra}a se iz Amerike, a ve} 1833. bio je stvoren Zollverein (Carinska unija), va`an akt, koji je prethodio postanku njema~kog carstva. Glavni akter tog Zollvereina bio je F.List. Njegovo je glavno djelo Nacionalni sistem politi~ke ekonomije, u kojoj on pledira za za{titu doma}e industrije te, nasuprot liberalista, isti~e dvije nove ideje: 1. ideju nacionalnosti i 2. ideju produktivnih snaga. Ad 1. Ideja nacionalnosti. Po Listu je svaki ~ovjek dio jedne nacije te njegova sre}a ovisi o politi~koj i ekonomskoj snazi samo te nacije. Zato treba ja~ati ekonomsku snagu svoga naroda. Cilj trgovinske politike nije samo oboga}enje naroda, ve} ona mora poslu`iti i politi~kom idealu. Ad 2. Ideja produktivnih snaga. List tu ka`e da treba stvoriti u zemlji produktivne snage koje }e osigurati budu}nost nacije, jer je mo} za stvaranje bogatstva va`nija od samog bogatstva. Pod produktivnom silom misli on na moralne i politi~ke ustanove, a najja~a mu je od svih industrija, ~iji razvitak treba osigurati carinskom za{titom protiv na~ela slobodnog izvoza. F.List razlikuje tri sistema glede za{tite: agrarni sistem, kod kojeg List zagovara potpunu slobodu. agrarno-industrijski sistem, u kojem se nalazila i Njema~ka za vrijeme Lista, pak tu zagovara za agrarne produkte slobodu, a za industriju za{titu. agrarno-industrijsko-trgova~ki sistem, u kojem se nalazila Engleska za vrijeme Lista. Tu zagovara potpunu slobodu. Kako vidimo, Listov protekcionizam karakterizira se tim: za{titni sistem opravdan je samo onda kad mu je cilj industrijsko razvijanje i tu za{titu treba tako dugo dopustiti dok se nacija ne oja~a prema industriji razvijenih susjeda, pa ne treba prelaziti mjere koje su dovoljne za obranu doma}e industrije. Za{titu ne treba protegnuti na zemljoradnju, jer za{tita tvorni~ke industrije koristi posredno i zemljoradnji, tj. ako bi se za{titila i zemljoradnja, poskupjele bi i sirovine za industriju. To su u osnovnim potezima misaoni putovi s kojih je polazio F.List u svojoj agitaciji i u svojima literarnim radovima. Osobita njegova vrijednost le`i na polju agitacijskog rada. Svojom rje~ito{}u, zanosnim izlaganjem misli, pripomogao je da je nacionalna misao zahvatila u njegovom narodu duboki korijen, pa se List danas i smatra ocem nacional-socijalizma u Njema~koj. Njema~ka ga onda nije razumjela, te on izmoren borbom i fizi~kom bolesti, mu~en materijalnim brigama te nezadovoljan uspjesima svoga rada, izgubi napokon du{evnu otpornu snagu i oduzima si hicem iz pi{tolja `ivot 30.11.1846. I tako je svr{io ~ovjek u kome danas Njema~ka slavi jednoga od prvih boraca za njezino obnavljenje i dana{nju veli~inu. Adam Henrik Mller(1779-1829) slijedi u svojim djelima struju onog vremena poznatu pod imenom romanticizma, koja je vladala naro~ito u lijepoj literaturi, a karakterizira je odu{evljavanje za srednjovjekovni `ivot, njegove uredbe i obi~aje. Mlleru je ideal srednji vijek sa svojim stale{kim ustrojstvom; s ustrojstvom obrta u cehovima itd. No uza sve njegovo nagibanje srednjem vijeku, koje se ho}e ozna~iti nazivom romanticizma, shva}anje je njegovo o odno{aju individua i dr`ave prije anti~ko nego srednjovjekovno, jer je za srednji vijek upravo karakteristi~na jo{ nerazvijena dr`avna svijest. Mller naprotiv u skladu s promijenjenim prilikama daje dr`avi upravo velike zadatke. Dr`ava mu je samostalnom kulturnom svrhom, bez koje se ~ovjek ne mo`e zamisliti. Ona je pozvana da zasi`e u sva podru~ja ljudskog `ivota. U romanticizmu od Mllera polazi puno dalje Karl Ludwig von Haller, koji ho}e da op}inama dade dalekose`na prava i veliku samostalnost. On se stavlja sasvim na tlo srednjeg vijeka, te ne }e da zna za modernu dr`avu A. Mller, Haller i drugi ~ine u Njema~koj kolo pisaca, koje je V.Roscher nazvao romanti~nom {kolom u politi~koj ekonomiji. SAINT-SIMONIZAM Claude Henri Saint-Simon(17601825) ve} je u 16. god. sudjelovao u ratu za oslobo|enje Amerike. Kada je izbila Francuska revolucija, odbacuje svoje plemstvo i raznim spekulacijama popravlja svoje ruinirano materijalno stanje. Bio je zatvoren, a poslije se bavi trgova~kim poslovima, putuje za zabavu i usput se bavi naukom. Na tome polju je toliko uspio da ga smatraju novim mesijom (napisao je i djelo Novo kr{}anstvo). On nije u stvarnosti socijalist, ve} je bio za produ`enje ekonomskog liberalizma. Njegov socijalizam sastoji se u industrijskom re`imu koji po~iva na mehani~kim izumima i nau~nim otkri}ima. Njegov socijalizam je zapravo industrijalizam, od kojega }e socijalisti pozajmiti neke crte koje se vi{e oslanjaju na liberalizam negoli na socijalizam. Pod industrijom on shva}a naj{iri pojam te rije~i gotovo u tom smislu, kao i Smith, da je industrija sinonim rada. Po njemu svijet jedino po~inje na industriji, ~iji je dolazak pripremila historijska evolucija, koja je po~ela u 12.v. a zavr{ava se Francuskom revolucijom. Podruguje se onima koji se bave suvremenom politikom, ve} da se treba posvetiti novom re`imu koji nastupa, a to je tzv. industrijalizam. Po njegovom mi{ljenju ekonomska vladavina ima zamijeniti politi~ku dakle umjesto politi~ke vlade tra`i ekonomsku vladu. Njegova glavna teza je rad radna sposobnost. U poznatoj izreci: Svakome po njegovoj sposobnosti, a svakoj sposobnosti po njegovom djelu imamo sadr`aj njegove nauke, tj. svatko treba raditi i {to zaradi neka je njegovo; tko ne radi, pa bio ma kako sposoban, ne smije dobiti ni{ta. Iz ovoga slijedi da Saint-Simon tra`i ukidanje nasljedstva i to nasljedstva uop}e jer je bio i protiv nasljednih titula, polo`aja itd. i to tako da dr`ava resp. dru{tvo bude nasljednikom preostalih dobara. Ina~e je Saint-Simon zagovarao i rje{enje svih parlamentarnih sistema. [to se ti~e dr`avnog prava, tu je tra`io reformu parlamentarnog sistema; dr`avom trebaju upravljati privrednici, jer se i dr`ava osniva na privrednom `ivotu on tra`i privredni ili stale{ki parlamenat. *** Poslije smrti Saint-Simona pokrenu{e njegovo u~enici Saint-Armand Bazad (17911831) i Barthelemy Prosper Enfantin (17981861) itd. list Proizvo|a~, u kojem su {irili u~iteljeve ideje za koje su smatrali da pru`aju bazu za jednu suvremenu vjeru, koja }e zamijeniti katolicizam i politi~ki liberalizam. Zbog toga su bili ka`njeni i zatvoreni. Poslije razlaza njegove su se pristalice najvi{e posvetili prakti~nim radovima. Njihovom zaslugom do{lo je do osnivanja velikih pruga. Njihov je projekt bio provo|enje `eljeznice od Pariza do Bagdada dio te pruge i kod nas je bio napravljen: Zidani most Sisak. Njihovom zaslugom do{lo je do osnivanja Sueskog kanala izradio ga je ing. Ferdinand Leseps 1869, Panamskog kanala, koji nisu zavr{ili jer se Leseps prevario zbog ki{a i malarije i javnih putova internacionalnog karaktera. IV. SOCIJALNO KOMUNISTI^KI SISTEM Socijalizam. Pod socijalizmom razumijevamo one ekonomske doktrine i pokrete ~iji je cilj ukidanje privatnog vlasni{tva na sredstvima proizvodnje i izgradnja dru{tvenog i gospodarskog poretka na bazi kolektivnog vlasni{tva. Kao ekonomska doktrina predstavlja reakciju na ideju individualizma, koju je naro~ito razvila klasi~na {kola. U razvijanju socijalisti~kih shva}anja ispoljuju se u glavnom tri pravca: a) utopisti~ki, b) nau~ni i c) dr`avni socijalizam, kojima mo`emo jo{ dodati: kr{}anski, agrarni itd. A. UTOPISTI^KI SOCIJALIZAM Utopisti~ki socijalizam je nauka zasnovna na izvjesnim nestvarnim pretpostavkama i njezina konstrukcija cilja na ostvarenje izvjesnih idealiziranih ma{tanja koja su daleko od ekonomske stvarnosti. Njezini predstavnici vjeruju da se idealno stanje mo`e ostvariti samo, ako to ljudi uvide i za`ele. Utopisti~ka ekonomska nauka nastoji da osobni interes, koji na~elno zabacuje, zamijeni kojim drugim jednako vrijednim elementom. Fourier je npr. konstruirao strastvenu privla~nost rada rad + {port koji }e ljudima u njegovim falansterima dati jednak podstrek kao osobni interes u dana{njem ekonomskom poretku. Georges Sorel pak konstruira sli~no, namjesto osobnog interesa umjetni~ki u`itak u radu sindikalnih autonomnih jedinica. Prve za~etke ove nauke vidimo ve} kod Platona, o kojem je ve} govoreno. Pod njegovim utjecajem napisao je Toma Morus ~uveno svoje djelo Utopija, koja je bila podstrek velikom broju sli~nih djela, od kojih su najva`nija Campanelleova Sun~ana dr`ava i Cabetov Put u Ikariju. Najizrazitiji pisci utopisti~kog socijalizma, osim Platona jesu: 1. Thomas Morus, ro|en u Londonu 1478. Sin londonskog suca bio je jo{ vrlo mlad, kada je otpo~eo svoju politi~ku karijeru. Odmah poslije svr{enih studija a u~io je pravo i filozofiju u Oxfordu, postaje ~lan parlamenta, ~uven advokat i branitelj londonskog gra|anstva i njegovih privilegija, naro~ito privrednih, zbog ~ega dolazi u sukob s kraljem Henrikom VII. Vrhunac svoje karijere te svoj nagli i tragi~ni pad do`ivio je za vlade Henrika VIII. Tada mu se povjeravaju najdelikatnije diplomatske i trgova~ke misije u inozemstvu. Kao osobnost ~vrsta karaktera i otvorena, nije se dugo odr`ao na tom polo`aju jer nije mogao odobravati promjenu politike Henrika VIII. koji je raskinuo s Rimom zbog braka s Katarinom Aragonskom i sebe proglasio glavarom Anglosaske crkve. Morus to nije htio priznati te bi osu|en na smrt 1535. Naj~uvenije Morusovo djelo Utopija (rije~ dolazi od gr~kih rije~i: ou=ne i topis=kraj, dakle kraj koji ne postoji), pisano je latinskim jezikom 1516, a tek 1551. prevedeno je na engleski jezik. Interes za Morusovo djelo odr`avao se sve do na{ih dana, a naro~ito je bio `iv u XIX. vijeku u zemljama gdje se po~eo razvijati socijalisti~ki pokret. Doba Morusova `ivota ispunjeno je vjerskim ratovima i seoskim ustancima. To je doba pauperizacije selja{tva, kome su plemstvo i crkva oduzeli zemlju. I kao {to je Platon, od koga je Morus po~eo, razvijaju}i misao o idealnoj dr`avi, pisao svoje zakone i `elio vladu filozofa ba{ u doba propadanja stare gr~ke demokracije, kada je mogao biti osu|en i jedan Sokrat, tako se i Morus prenio mislima u Utopiju onda kada su politi~ke i socijalne prilike u Engleskoj bile najte`e. Prvi dio Utopija sadr`i Morusovu o{tru kritiku savremenog dru{tva i dr`ave. Ta je kritika potpuno socijalisti~ka, ona je ujedno i protest protiv nasilja gospode i dr`avnog imperijalizma. Nepravedno je ka`e Morus da neproduktivna manjina vlada nad radnom, ali siroma{nom i obezvla{}enom ve}inom. Nepravedno je nastavlja Morus da dr`ava za skitnju, kra|e i razbojstva donosi zakone, a ne pomi{lja na to da nezaposlenima treba dati rada. Morus je bi prvi koji se zamislio nad problemom nezaposlenosti i uvidio da se ona ne uklanja ni najstra{nijim kaznama, nego samo socijalnim reformama. U drugoj knjizi evropski putnik koji se vratio s otoka Utopije otok negdje tamo u blizini ameri~kog kontinenta pri~a o `ivotu na tom otoku. To je Morusova genijalna vizija o idealnom ure|enju dr`ave. Tu je dr`avu osnovao Utopus, kojem je po{lo za rukom da na osnovi nekog politi~kog, socijalnog i moralnog ure|enja od divljaka nekog zaba~enog otoka stvori najciviliziraniji i najkulturniji narod. Tu postoji zajednica proizvodnih sredstava. Svi rade 6 sati dnevno, a slobodno vrijeme posve}uju izobrazbi. Gra|ani Utopije ne znaju {to je novac, jer su u cijeloj dr`avi zajedni~ka skladi{ta svih namirnica. @ene i mu{karci su ravnopravni: tu nema ni klasnih ni vjerskih razlika. ^inovni{tvo se u Utopiji stvara po zasluzi i sposobnostima. Evropejac koji se navodno vra}a iz Utopije pri~a da njezinoj sre}i, e da bi bila putpuna, treba jo{ dodati {tampu i klasi~ne pisce. Tu progovara humanist Morus, koji ipak ho}e odr`ati duhovni kontinuitet izme|u starog i novog svijeta. Morusa je papa Leon XII. proglasio bla`enim, a u svibnju 1935. svetim. 2. Charles Fourier (17721837). Pisac novog gospodarskog svijeta i veliki fantast s razvijenom ma{tom, koja dolazi do potpunog izra`aja u njegovim Phalansterama. Te njegove falanstere odgovarale bi dana{njim kasarnama, a falange ~etama u kasarnama. Prema tome falangu ~ini skupina ljudi koji se posve}uju unapre|enju i organizaciji jedne grane proizvodnje. Zato i Fourier isti~e: na~elo koncentracije kapitala i na~elo zajednice rada, kojom se posti`e lako}a rada i veliki gospodarski uspjeh ili jednom rije~i: ve}a produktivnost i {tednja sa zajedni~kom potro{njom. [to bi npr. bilo u kasarni kad bi se svakome napose kuhalo, kad bi se svakom krojilo odijelo? Fourier je smatrao da se svuda u svijetu ispoljava sebi~nost na {tetu op}eg dobra, svatko o~ekuje svoje blagostanje od nesre}e drugoga. Slobodna konkurencija dovodi do stvaranja suvi{e mo}nog i opasnog razreda: gospodarskih magnata, dok u isto vrijeme radnici propadaju i gube plodove svoga rada. ^ovjek je primoran da radi posao koji mu se ne dopada i koji ga ne privla~i. I to ~ovjek mora uvijek raditi isti posao, dok je on po svojoj prirodi vrlo promjenljiv. On je osu|en da cijelog `ivota radi isti posao, koji mu samim tim postaje mrzak. Takvo je stanje u suprotnosti s Bo`jom zami{lju svijeta, po kojoj je ~ovjek ro|en da bude sretan. Da bi se ljudima omogu}ilo da budu sretni, potrebno je da se svakome dade mogu}nost da radi ono {to mu se dopada, {to ga privla~i. Ideal prikladnog rada po njemu rad treba izgubiti prisilni karakter koji predstavlja os cijelog Fourierovog sistema mo`e se ostvariti samo udru`ivanjem falangi, u kojima bi se zajedni~ki proizvodilo i tro{ilo 3. Louis Blanc(18131882) bio je novinar, a 1848. postao je ministar rada u provizornoj socijalisti~koj vladi i kao ministar votirao je 3 milijuna franaka za osnivanje dru{tvenih radionica. Me|utim to je propalo, jer su se u njima na{li besposli~ari, kojima nije bilo drago raditi. U svom djelcu Organisation du travail iz 1841. postavlja na~elo: Svatko ima pravo na rad; ne smije biti zdravih ljudi bez rada. Zato dr`ava treba da poma`e ustanovljenje atel. socieaux, ako pak dr`avna inicijativa ne poma`e, onda je dr`ava du`na sama stvarati poduze}a, tzv. ateliers nationals, koja }e prvenstveno uposlivati neuposlene. 4. Etienne Cabet(17881856) bio je po zanimanju dr`avni odvjetnik (~udno za jednog socijalista), a poznat je po svom romanu Put u Ikariju (1840). Njegovo je glavno na~elo: Svatkome po potrebama, tj. tko vi{e treba neka mu se vi{e i dade, za razliku od SaintSimonovog na~ela: Svakome prema sposobnosti. Ina~e se Cabet povodi za Fourierom u prakti~noj primjeni svojih komunisti~kih kolonija, ~iju organizaciju crta u svom glavnom djelu Put u Ikariju. Bio je poku{ao da osnuje po svom sistemu koloniju u Americi, ali s malo uspjeha. 5. Dominikanac Tomas Campanella(15681639) sa svojim djelom Sun~ana dr`ava. B. NAU^NI SOCIJALIZAM Nau~ni socijalizam predstavlja poku{aj da se doktrina socijalizma oslobodi njenog idealisti~ko-misti~kog sadr`aja i izgradi na ~isto znanstvenoj osnovi. Nau~ni socijalizam vezan je na ime Karla Marxa i naj~e{}e se naziva marksizmom. Da se taj novi gospodarski i socijalni pokret pod imenom marksizam pravo shvati, za razliku od pre|a{njih ideolo{kih pokreta na posvema neznanstvenoj osnovi, treba da se prika`e ponajprije osoba Karla Marxa. Ro|en je god. 1818. u Trieru od oca odvjetnika, protestanskog konvertita sa `idovske vjere, dijeli se pod utjecajem filozofskih ideja od svake vjere i nacije, da postane anacionalac i nekr{}anin. Studirao je u Bonnu na Rajni filozofiju i historiju studij koji ga prati kroz njegova djela. Postao je `urnalist i revolt protiv politi~kog apsolutizma. Bio je prognan iz o~inske domaje god. 1844. I od tada je `ivio i radio kao proleter bez doma i bez roda. Nalazio je skloni{te u Parizu, u sijelu ideja socijalisti~kih utopista i drugih. Prognan je bio i odatle, te je oti{ao u Belgiju, dok se nije 1849. sklonio u London. Tu se udubio u tan~ine radni~kog `ivota i ocrtao ga takvom precizno{}u i minuciozno{}u kao rijetko tko. U Londonu je sastavljao i svoja nau~na djela te je tu i umro god. 1883. No za njegov nau~ni rad va`no je istaknuti, da je za svog boravka u Parizu god. 1844. upoznao sina bogatog industrijalca iz Barmena mladog trgovca Friedricha Engelsa. I od tada taj isti Engels postat }e najvjerniji saradnik Marxov kroz cio njegov `ivot. [tovi{e, on }e biti i popularizatorom njegovih ideja, kako za `ivota, tako i poslije njegove smrti. (Umro je 13 godina poslije Marxa 1896). Najva`nija su mu djela: 1. Bijeda filozofije, koje predstavlja kritiku Proudhonove Filozofije bijede, 2. Kritika politi~ke ekonomije, 3.. Kapital, ~iji je prvi dio iza{ao 1877. Druga dva dijela izdao je po smrti Marxovoj njegov prijatelj i saradnik Fridrich Engels, 4. u zajednici s Englesom proglasi Marx mjeseca velja~e 1848. onaj glasoviti Komunisti~ki manifest, koji se mo`e smatrati kamenom temeljcem cijelog marksisti~kog pokreta. Taj je manifest najprecizniji akt novog pokreta u 19. vijeku. Svojom se ideologijom mo`e smatrati antipodom glasovitom drugom manifestu, tzv. Deklaraciji prava ~ovjeka i gra|anina, {to ga je bacila u svijet liberalna Francuska revolucija god. 1879. Kao {to je liberarni manifest Francuske revolucije tra`io i o`ivotvorio prava tre}ega stale`a, tj. bur`oazije, tako je i komunisti~ki manifest proglasio prava ~etvrtog stale`a proletera. Komunisti~ki manifest tra`i i isti~e da nitko nema pravo da individualno bude vlasnikom sredstava proizvodnje. Ta sredstva imaju postati i skupno vlasni{tvo ~etvrte klase, tih proletera, koji su morali odbaciti pojam i domovine i naroda. Radnik stoga u borbi za svoja prava nema {to izgubiti, kad nije ni{ta ni posjedovao. Na barikadama mo`e samo izgubiti `ivot, koji onako gubi radom u tvornicama. Zato komunisti~ki manifest svr{ava ovim rije~ima: Proleteri (a to su po Marxu svi radnici i svi izvla{teni) sviju zemalja, ujedinite se! Nastaje pitanje za{to Marx ne ka`e: proleteri sviju nacija, naroda. Zato jer je po Marxu nacija tvorevina bur`ujska, a sam Marx je anacionalist, koji negira i dr`avu i naciju. Osnovne ideje nau~nog rada Karla Marxa. U nau~nom sastavu marksizma isti~u se tri osnovne teze: Teza historijskog materijalizma, Teza o teoriji vrijednosti o Mehrwertu, Teza o koncentraciji kapitala i industrije koja nastaje umno`avanjem vi{ka vrijednosti rada. Historijski materijalizam. Tezu o historijskom materijalizmu sastavio je Marx na temelju nau~ne sinteze dvaju njema~kih filozofa Hegela i Feuerbacha, koji su bili antipodi. Hegel tvrdi da je ideja nosilac materijalnog napretka ~ovje~anstva. Ideja ~ovjeka, njegov intelekt i sve druge du{evne sposobnosti uvjetuju materijalni napredak ~ovje~anstva. Ideja je me|utim stalno podvrgnuta evoluciji. Hegel tu postavlja svoja poznata na~ela o zakonima evolucije na osnovi dijalektike. Jedna ideja (teza) ra|a drugu posve opre~nu ideju (antitezu), a ta opre~na ideja ra|a tre}u ideju (sintezu), koja je spoj prve i druge ideje, resp. savr{eniji tip prve ideje. Taj zakon evolucije prihva}a i Marx, ali kao materijalist odbacuje Hegelovo naziranje o ideji kao vodilici dru{tva, ve} usvaja suprotno Feuerbachovo naziranje da je materija ona koja stvara i vodi ideju. Prema tome su po Marxu pravni poredak i dr`avno ure|enje plod materijalnih, ekonomskih uvjeta `ivota, o kojima ovisi ~itav dru{tveni poredak. Proizvodnja je osnova sveg dru{tvenog `ivota, pa i same historije. Idealni, du{evni `ivot je samo refleks ekonomskih prilika. Za{to se naziva historijski materijalizam? Zato jer povijest dru{tvenog razvoja nije ni{ta drugo nego povijest materije. Dakle po Marxu nije ideja, nego materija motor ljudskog dru{tva. Mo`emo jo{ postaviti pitanje, za{to Marx uzima historijski materijalizam. Marx s njime dokazuje nu`du evolucije dru{tva u smjeru kolektivizacije. Po Marxu prvi gospodarski razvoj, dakle materijalni polo`aj prvih faza ~ovje~anstva sastoji se u kolektivnom `ivotu, kolektivnoj radnji, i to silom nu`de, jer su ljudi u po~etku morali silom zajedni~ki stanovati, raditi, braniti se od divljih zvjeri itd., i taj kolektivni na~in `ivota, kolektivna radnja, stvorila si je i adekvatnu i logi~nu pravnu ideologiju, kolektivno vlasni{tvo (teza). Ali tako nije ostalo, jer po zakonu evolucije ljudi su iz kolektivnog na~ina `ivota prelazili u fazu individualnog na~ina `ivota, tj. ~ovjek je po~eo raditi sam, i taj na~in `ivota tra`io je i stvorio je sebi adekvatnu ideju kao antitezu prija{njoj ideji, a to je individualno vlasni{tvo (antiteza) iskristalizirano po rimskom pravu to je dakle nastalo prema stvarnostima `ivota. Daljnjim razvojem ~ovje~anstva taj se individualni rad kolektivizira: iz malih obrtnih radionica stvaraju se velike tvornice poduze}a, gdje prevladava kolektivna radnja; tu nestaje malog obrtnika i pretvara se u velikog: nastaje kolektivizacija materije. Marx ka`e da mi `ivimo u doba kad nastaju veliki posjedi, dru{tva itd. Dakle kolektivizacija proizvodnje, kojoj nu`no mora odgovarati i kolektivno vlasni{tvo. I tako Marx po historijskom materijalizmu dokazuje nu`du kolektivizacije. Nije odlu~no po Marxu da li }e taj kolektiv biti dr`ava, sindikat ili skupina radnika nekog poduze}a. Teorija vrijednosti po Marxu. Ovdje se Marx poslu`io izlaganjima A.Smitha o radu kao izvoru svega bogatstva. Ali dok Smith pored rada uva`ava i druge momente koji utje~u na stvaranje vrijednosti dobara, Marx postavlja ekskluzivisti~ku tezu da jedino ljudski rad stvara i daje vrijednost gospodarskom dobru. Dakle vrijednost je po Marxu nekog dobra tolika koliko je u tom dobru iskristalizirano ljudskog rada. Prema tome V(rijednost)=R(ad) ili R=V. I na osnovi te Marxove teze, da je V=R, morao bi svaki ljudski rad dobiti u obliku nadnice ekvivalentnu vrijednost proizvedenog dobra, pak bi moralo biti R=V=N(adnica), ali to nije tako, jer Marx prihvativ{i Ricardov zakon o minimalnoj nadnici ka`e da radnik dobiva od poslodavca nadnicu samo toliku kolika mu je potrebna za minimum egzistencije, a onaj ostatak zadr`ava sebi poslodavac. Razlika izme|u onog {to radnik zaradi i onog {to mu se zapravo pla}a jest Mehrwert vi{ak vrijednosti. Kako nastaje taj Mehrwert po Marxu? On nastaje: a) nepla}enim radnim vremenom: Mehrwert nastaje {to radnik vi{e producira nego {to mu treba za egzistenciju. Npr. vrijednost rada od 5 sati bila bi dovojna za radnikovo uzdr`avanje, ali on radi 8 i vi{e sati, a taj plus rada ostaje kapitalisti i ~ini Mehrwert; b) nepla}enom radnom sposobno{}u: Mehrvert ne nastaje samo time {to se radniku neispla}uje prekovremeni rad nad minimumom egzistencije nego i time {to radnik svojom osobnom sposobno{}u i vje{tinom proizvodi ve}u vrijednost negoli je njegov minimum egzistencije, ali za tu ve}u vrijednost ne dobiva tako|er nikakve naplate; c) nepla}enom intelektualnom suradnjom ~ovjeka sa strojem: da stroj funkcionira, treba radnika koji }e ga staviti u pogon i njime upravljati. Suradnjom ~ovjeka i stroja stvaraju se u golemoj koli~ini dobra, raste vrijednost njihova, a za svu tu ve}u vrijednost rada stroja radnik ne dobiva nikakvu nagradu. Po mi{ljenju gospod. prof. Luna~eka Mehrwert se u praksi ima ~esto smatrati ekvivalentom za rizik i ulo`eni trud poduzetnika oko organizacije, pak prema tome on u takvim slu~ajevima i ne postoji, nego se i ina~e radi o prolaznim dobitcima, koji nisu nipo{to stalni pratioci kapitalisti~kog poduzetni{tva, nego prolazne pojave, koje imaju svoj negativni korelat u neuspjelim poduze}ima, ~ija je posljedica gubitak ulo`enog kapitala i truda. Stvarno se kod Mehrwerta dolazi samo tako gdje postoje karteli ili monopoli. Koncentracija kapitala i katastrofa kapitalisti~kog sistema. O ovome u partiji Krize. Kod nau~nog socijalizma pored Marxa jo{ se isti~u Francuzi: P.J.Proudhon, Louis Blanc, ~ije ideje predstavljaju prelaz od utopisti~kog k nau~nom socijalizmu. Me|u ove mo`emo donekle ubrojiti Roberta Owena. Pierre Joseph Proudhon(1809-1865) najzna~ajnija je osobnost me|u francuskim socijalistima 19.v. U prvim svojim spisima [to je vlasni{tvo i Ekonomske kontradikcije ili Filozofija bijede iznosi nazore koji se kre}u u okviru socijalizma, dok u kasnijim spisima, a naro~ito u spisu Generalne ideje Revolucije, iznosi svoje anarhisti~ke nazore, i tako se njega smatra i ocem modernog anarhizma. U svom djelu [to je vlasni{tvo iznosi, obaraju}i se na privatno vlasni{tvo, znamenitu re~enicu da je vlasni{tvo kra|a. On ipak nije apsolutni protivnik vlasni{tva, ve} je samo protiv takvog oblika vlasni{tva koje omogu}uje postizanje dohodaka bez rada; prema tome po Proudhonu se vlasni{tvo mo`e jedino osnivati na radu. On uop}e u radu vidi jedini izvor proizvodnje i vrijednosti. Proizvodi se prema tome imaju zamjenjivati prema koli~ini rada koja su se na njihovu izradu morala utro{iti. Pojavu eksploatacije radnika rije{io je Proudhon vrlo originalno. Po Proudhonu kao da postoji izme|u poslodavaca i radnika stalna zabluda u ra~unu, jer poslodavac zaista pla}a svakomu pojedinom radniku njegovu nadnicu, ali mu ne pla}a onu ogromnu snagu koja proistje~e iz udru`enih i jednovremenih napora cijele grupe zaposlenih u jednom poduze}u. Poslodavac pla}a radniku ba{ onoliko koliko bi on proizveo kada bi bio upu}en samo na svoju snagu, pak zato radnik i ne opa`a da je `rtva prevare. Po njegovom sudu samo rad stvara vrijednost i rad je jedini izvor vrijednosti, ali tu ba{ le`i zlo {to postoje}i u gospodarskoj slobodi sazdani poredak ignorira tu ~injenicu te vrijednost ~ini ovisnom o rijetkosti, dakle o ponudi i potra`nji dobra. ^itava nevolja potje~e od novca i kamata, pak bi nov~ani promet valjalo izmijeniti naturalnim, tj. omogu}iti putem jedne centralne banke izmjenu dobra za dobro. To je uostalom Proudhon i poku{ao prakti~no provesti u Parizu, ali nije uspio. O teoriji robnog novca bit }e kasnije govora. Zabacuju}i svaki poredak, koji omogu}uje ja~emu da izrabljuje slabijega, pobija Proudhon jednako Smithovu nauku kao i komunizam. Ipak prelaze}i na anarhisti~ko polje zabacuje i sav pravni poredak i sve pravne ustanove koje bi valjalo izmijeniti samo jednim zakonom zakonom pravednosti, a sve prisilne norme izmijeniti slobodnim ugovorima. Louis Blanc. Ateliers socieaux radni~ke su produktne zadruge te bi odgovarale dana{njim kolhozima u Rusiji, a ateliers nataionals ove bi odgovarale sovhozima dana{njim u Rusiji bila bi izravna dr`avna poduze}a. Prema zamisli L.Blanca prvenstveno bi se ustrojavali ateliers socieaux, a tek onda, kad se putem tih ne bi mogla posti}i svrha, ustrojavala bi dr`ava u svojoj re`iji ateliers nationals. Robert Owen(1771-1858). Sin siroma{nog zanatlije radi kao {egrt, dok se nije instalirao kao samostalni zanatlija s kapitalom od 100 F.s. u pamu~noj industriji i prije svoje 30 god. postao suvlasnikom i ravnateljem jedne velike {kotske tvornice. Velika kriza, koja je izbila 1815, otkrila je strahovite perturbacije u postoje}em ekonomskom poretku i sada po~inje Owen sa svojim socijalisti~kim eksperimentima. Makar je Owen bio jedan od prvih prin~eva industrije, on je bio socijalist u pravom smislu rije~i. Owen je prvi uvidio veliku bijedu radnika u stadiju ranog kapitalizma i cijelog je `ivota radio na njenom ubla`enju. Uspio je provesti prve socijalnopoliti~ke zakone, tj. utjecao je na vladu da donese zakon o zabrani dje~jeg rada, o smanjivanju 17-satnog vremena na 10-satno itd. Isto je tako znatno pobolj{ao polo`aj radnika u svojim poduze}ima. Zato {to je poku{ao u praksi primijeniti neke svoje ideje (osnovao je komunisti~ke kolonije u Sjevernoj Americi, bez uspjeha, i banku za razmjenu dobara bez upotrebe novca) smatraju ga mnogi i utopisti~kim piscem. Revizionizam. 90-ih godina pro{loga vijeka pojavila se u socijalisti~koj {koli nova struja koja zahtijeva reviziju Marxovog u~enja, navode}i da ono nije u skladu s ~injenicama. Najva`niji predstavnici ove struje su: Sombart, Tugan-Baranowski i Bernstein, koji je naro~ito kritizirao Marxovu teoriju vrijednosti i smatrao je da je teorija grani~ne koristi potpuno u skladu s doktrinom socijalizma. Neomarksizam. Te`nje revizionista izazvale su reakcije tzv. ortodoksnih marksista, me|u kojima se naro~ito isti~u Lenjin, Buharin i Sternberg. Sljedbenici ~istog marksizma tuma~e izostajanje sloma kapitalisti~ke privrede, koju je Marx predvi|ao imperijalisti~kom politikom kapitalizma, tj. prodiranjem kapitalizma u nekapitalisti~ke zemlje. C. DR@AVNI SOCIJALIZAM 19. vijek ljudske historije zapo~eo je u velikom nepovjerenju ljudi naprama dr`avnoj mo}i i velika ve}ina njih se zagrijavala za potpunu gospodarsku slobodu i privatnu inicijativu. Ali ipak taj 19. v. nije u tome znaku svr{io. Malo-pomalo po~e{e se pisci i ekonomi~ari sve vi{e interesirati za dr`avnu intervenciju. Ta promjena mi{ljenja je mnogima postala tako va`nom da u njoj vide jednu novu doktrinu, koja se naziva u Njema~koj dr`avni ili katedralni socijalizam jer su ga zagovarali ve}inom profesori pravnog fakulteta u Austriji, a u Francuskoj intervencionizam (Sismondi). U stvarnosti to nije jedan ekonomski sistem u pravom smislu rije~i, ve} je to vi{e prakti~na politika, koja je povezana s raznim ekonomskim pitanjima. Izvori dr`avnog socijalizma. Dr`avni socijalizam nije samo jedna gospodarska nauka, ve} on posjeduje i socijalni i moralni temelj. On se oslanja na ideal pravednosti kao i na neko posebno i samostalno shva}anje dr`ave i dru{tva. Taj ideal i to shva}anje dobio je dr`avni socijalizam od socijalista, a osobito od Karla Rodbertusa i F.Lassalea, koji su nastojali da prona|u neku vrstu kompromisa izme|u sada{njeg dru{tvenog poretka i budu}eg dru{tva uz silu dr`ave. Johann Karl Rodbertus von Jagetzov(1805-1875). Temeljne Rodbertusove ideje imaju svoj izvor u doktrinama Sismondija i Saint-Simona i on ih je ve} 1873. to~no izlo`io u djelu Zahtjevi radne klase. Unato~ tome te njegove ideje do{le su do izra`aja istom poslije 1862. kad ih je Lassale po~eo propovijedati kao neko evan|elje i kada su se za te ideje zauzeli R.Mayer i A.Wagner. Cijela Rodbertusova teorija po~iva na ideji da je dru{tvo po podjeli rada stvoreni organizam. Kroz tu ~injenicu svi su ljudi povezani u prirodnoj solidarnosti, izdignutoj iznad svake sitni~avosti. Rodbertusa najvi{e zanima pravedna razdioba produkata, a ta zna~i da svaki radnik dobije proizvod svoga rada, {to je u uvjetima robne proizvodnje gdje vlada slobodna konkurencija i privatno je vlasni{tvo nemogu}e provesti. Ipak Rodbertus ne predla`e ukidanje privatnog vlasni{tva i osobne inicijative zato {to je bio protivnik svake revolucije, {to masa jo{ nije dovoljno odgojena, a i {to je te{ko danas razaznati nepravedan posjed od po{tenog koji je stvoren radom. I zbog toga on tra`i kompromis i nehotice postaje prista{a dr`avnog socijalizma. Rodbertus predla`e da se ostavi privatno vlasni{tvo, ali da se za{tite radnici od opasnosti nezaposlenosti. Taj zadatak pripada dr`avi. Ona treba da odre|uje visinu nadnice i njezino pove}anje u slu~aju da se produktivnost rada pove}a. Rodbertus je zagovarao isto tako da se nadnica ne bi imala ispla}ivati u dana{njem obliku novca, ve} u radnom novcu, koji bi predstavljao koli~inu rada; po njemu vrijednost dobara imala bi se mjeriti normalnim radnim vremenom i metalni bi se novac morao izmijeniti s radnim certifikatima. Ferdinand Lassalle(1825-1864). Rodbertus je dao osnovnu teoriju dr`avnog socijalizma, a njen glavni propagator bio je me|utim F.Lassalle, publicist i socijalni agigator, ~ije se temeljne ideje vrlo malo razlikuju od Marxovih. God. 1862. bila je sva pa`nja njema~ke javnosti koncentrirana oko borbe koju je vodila pruska napredna stranka s Bismarckom radi Ustava. Tada se javlja Lassalle, koji se obra}a radnicima da osnuju svoju vlastitu partiju iz koje treba da izbace politiku da rade jedino na svom ekonomskom oslobo|enju. I zbilja 1863.g. osnuje on u Leipzigu Op}i njema~ki radni~ki savez. Poslije osnivanja socijalisti~ke stranke u Njema~koj baca se u borbu protiv vlade i opozicije, ali ne zadugo, jer je pao u jednom dvoboju 31.8.1864. U svom djelu Sistem ste~enih prava vidi Lassalle u povijesti ~ovje~anstva neprestanu borbu opre~nih ekonomskih interesa, u kojoj sudjeluje ~etvrti stale` stale` proletara u cilju da iznudi priznanje svojih prava. Lassalle je tako|er o{trije formulirao i Ricardov zakon nadnice i nazvao ga gvozdenim zakonom nadnice, ali o tome vi{e u partiji Teorije radni~kih nadnica. Pravi dr`avni socijalizam. U me|uvremenu izme|u smrti Lassalleove 1864. i kongresa u Eisenachu (1872) razvio se pravi dr`avni socijalizam. Najvi{e je tome pridonijelo isticanje radni~kih pitanja, koja su postala sve ve}a i va`nija, jer se njema~ka industrija od 1848. rapidno razvijala. Kongres na kojem su sudjelovali sami profesori, ekonomi~ari, pravnici i ~inovnici izdao je manifest, koji je brzo postao znamenit i u kojem se ka`e: Dr`ava je veliki i moralni institut za odgajanje ljudstva, i zato se od dr`ave tra`i da ostvari veliki ideal, koji se sastoji u tome da omogu}i {to ve}em broju dr`avljana {to bolje iskori{}enje dobara civilizacije. Istodobno stupaju svi ~lanovi kongresa u tzv. Savez za socijalnu politiku. Samo je bilo potrebno da se onim idejama koje je sadr`avao manifest dade malo radikalnija forma pak da se pretvori u dr`avni socijalizam, {to je u~inio Adolf Wagner 1876. Adolf Wagner(18351917). Ideolog dr`avnog socijalizma je A.Wagner koji se s grupom pisaca nazvanih kateder-socijalistima (jer su tobo`e svoje ideje {irili s katedre) oborio na ekstremni smjer ekonomskog individualizma i liberalizma. Wagner i njegovi drugovi osobito su se trudili da obore tvrdnju liberalista da dr`ava nema sposobnosti za rad na ekonomskom polju. Oni su dokazivali da je samo dr`ava u stanju osigurati velike zajedni~ke interese i omogu}iti da mnogo ve}i broj stanovnika u`iva blagodati kulture i tehni~kog napretka. Po njima zadatak je dr`ave da pobolj{a uvjete `ivota radni~ke klase na ra~un klase posjednika i da otkloni pretjerano nagomilavanje bogatstva u rukama pojedinaca. Wagner zato i tra`i pro{irenje atribucija dr`ave, iako nagla{ava da se iz privrede ne mo`e potpuno odstraniti osobni interes, pak taj osobni interes mora po njemu i dalje ostati poluga ekonomskog napretka. U poreznim sistemima naro~ito je A.Wagner zagovarao: 1. uvo|enje progresivnog poreza, 2. ustanovljenje egzistencijskog minimuma, koji bi se posve ili bar djelomi~no imao osloboditi od pla}anja poreza, 3. davanje poreznih olak{ica za porodice s velikim brojem djece, 4. pove}anje poreznog optere}enja za ne`enje, 5. uvo|enje progresivnog poreza na imovinu, i 6. visoke poreze na darovanje i nasljedstva. Neki smatraju osniva~em dr`avnog socijalizma Sismondija, o kojemu je ve} govoreno. AGRARNI SOCIJALIZAM Agrarni socijalizam tra`i samo socijalizaciju zemlje, jer da zemlja nije tvorevina, djelo nijednog ~ovjeka, kao i rudno bogatstvo, vodena snaga itd. Prista{e njegovi Henri George, J.S.Mill, Albert Damaske i Openheimer dr`e da }e se tako, tj. kada se odstrani vlasni{tvo zemlje, koje bi trebalo prije}i u dr`avno ili op}insko vlasni{tvo, odstraniti sve zlo dana{njeg dru{tvenog poretka, pak se ne}e morati posizati za daljnom kolektivno{}u. Doktrina agrarnog socijalizma nije jedinstvena; ona ide u vi{e varijanata, od potpunog ukidanja privatnog vlasni{tva pak od njegovog priznanja, ali uz konfisciranje bezradnog dohotka, tj. zemlji{ne rente. To konfisciranje zemlji{ne rente zagovarao je u povijesti J.S.Mill u svom z      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrtuvwxyz{|}~akonu o nacionalizaciji zemlji{ne rente. Pravi osniva~ agrarnog socijalizma je Henri George(18391897), koji u svom glavnom dijelu Napredak i siroma{tvo progla{ava da je pravo ljudi na zemlji{te isto tako nesumnjivo kao i njihovo pravo na zrak. Budu}i da zemlji{na renta nije plod ljudskoga rada, treba da bude radikalno oporezivana i zemlja kao dar prirode treba da bude zajedni~ko dobro. Kada nestane tog zemlji{nog prihoda, nitko se ne}e otimati da zemlji{te bude njegovo kada ni{ta ne nosi. Da bi se socijalna bijeda otklonila, potrebno je po Georgeu da dr`ava postupno konfiscira zemlji{nu rentu. Na taj bi se na~in rije{ilo radni~ko pitanje, otklonilo siroma{tvo itd. U novije vrijeme dao je njemac Franc Openheimer(18641943) novu teorijsku osnovu agrarnog socijalizma. Po njemu je postojanje velikih posjeda krivo za te`ak polo`aj zemljoradni~kog stanovni{tva, koje u masama prelazi u gradove, pak se tako pove}ava ponuda radne snage i pogor{ava polo`aj radnika i industrije. Cjelokupno socijalno pitanje moglo bi se prema tome rije{iti razbijanjem velikih posjeda na male, koji bi bili povezani u zadruge. *** POKU[AJI ZBLI@ENJA ODNOSA RELIGIJE I SOCIJALIZMA Polovinom 19.v. pojavilo se nekoliko {kola koje su nastojale na}i rje{enje ekonomskog problema u religiji i na njoj izraditi plan za obnovu ljudskog dru{tva. Uzroci koji su doveli do toga vrlo su jednostavni. To je bila najprije reakcija na socijalizam, koji je zauzimao sve vi{e maha, koji je postajao sve vi{e materijalisti~ki i nekr{}anski. Te na kr{}anstvu zasnivaju}e nauke razlikuje se u mnogo ~emu jedna od druge, a bile bi ove: KR[]ANSKI SOCIJALIZAM Kr{}anski socijalizam je pokret koji ide za tim da se sva socijalna pitanja rije{e s principima Katoli~ke crkve. Kr{}anski socijalizam osu|uje egoizam, neobuzdanu konkurenciju, preveliko oboga}ivanje i kapitalizam te tra`i dr`avnu intervenciju u svrhu za{tite slabijih. Ne tra`i ukinu}e privatnog vlasni{tva, a pomo}u radni~kih i obrtnih zadruga imala bi se postupno ukidati kapitalisti~ka poduze}a. Osniva~em kr{}anskog socijalizma smatramo biskupa Kattelera iz Meinza. SOCIJALNI PROTESTANTIZAM Socijalni protestantizam nastao je oko 1850.god. Predstavnici su mu bili dva pastora koji su imali u svom programu organizaciju radni~kih udru`enja. Oni su htjeli osnivanje radni~kih produktivnih zadruga, po uzoru francuskome, ali je po zakonima u Engleskoj bilo zabranjeno radnicima svako udru`ivanje. Stoga su se bacili svom `estinom na vladu da promijeni te zakone, {to im je uspjelo jer su god. 1862. radnici dobili pravo udru`ivanja. No glavno nastojanje tih pastora bilo je najvi{e upereno na reformu morala, jer su smatrali da trebaju najprije razviti horizont radnika. Oni su uglavnom za{titnici radne klase, pak su uredili u svojim crkvama mnoga udru`enja koja imaju cilj materijalno i moralno podupiranje radne klase. MISTI^ARI Kad se govori o doktrinama koje se osnivaju na kr{}anstvu, treba spomenuti i misti~are koji se s kr{}anskim socijalistima u mnogo~em podudaraju. Prvi pobornici ovog pravca jesu: Englez John Ruskin (18191899) i Lav Nikolajevi~ Tolstoj (18281910), koji se jednakom `estinom obaraju na kapitaliste i na osobni interes, ukoliko bi ovaj imao biti jedini princip gospodarske djelatnosti. Oni osu|uju novac, koji je ~ovjek u~inio sredstvom da sebi ravnog ponizi i baci u ropstvo, i zagovarahu povratak ru~nom radu (ne{to sli~no kao i Gandhi), koji }e biti najja~i poriv osloba|anja i preporoda. No ova se dvojica razlikuju u shva}anju novog dru{tva. Ruskin to dru{tvo zami{lja kao aristokratsko, vite{ko-herojsko, a Tolstoj kao dru{tvo u kojem }e vladati jednakost i gdje }e biti agrikultura najuzvi{enija (sistem mira). Sam Ruskin izradio je program socijalnog obnavljanja dru{tva, i to: 1. Obvezatni ru~ni rad za svakoga, jer da je nepo{teno da neki slu`bu pla}aju novcem. 2. Osiguranje rada svakome, jer kao {to ne smije bili lijen~ina, ne smije biti ni ljudi bez posla. Vra}anjem na ru~ni posao on je protiv strojeva, a jedino dopu{ta strojeve koji omogu}uju iskori{}avanje elementarnih sila imat }e svatko posla. 3. Nacionalizacija svih prirodnih sredstava: zemlji{ta, rudokopa, vodovoda itd. i prometnih putova. 4. Najve}a se va`nost mora posvetiti odgoju, ali ne samo u {koli ve} se uop}e mora gojiti pojam ~isto}e, ljepote, pravednosti itd. Na koncu me|u misti~are treba spomenuti: Thomasa Carlylea (17951881), koji je vrlo `estoko napadao liberalnu klasi~nu {kolu i nazvao politi~ku ekonomiju znano{}u koja donosi samo zlu kob i rekao je da je sistem laissez faire do`ivio potpuni slom, i Wiliama Morissa koji je bio Ruskinov u~enik. Moriss uzvisuje umjetnost, a protivnik je izradbe strojevima. Njegov je socijalizam mirotvoran: po njemu treba podu~avati radni~ku klasu kako da shvati i usvoji socijalne ideje i da ima jednu sliku o cilju. [KOLA LE PLAY Posebno mjesto me|u novijim ekonomskim naukama zauzima nauka francuza Le Playa, te njegovih sljedbenika Picota, Blondela itd. Po shva}anju ove {kole svako novoro|en~e donosi sa sobom na svijet naklonost za zlo, pak je du`nost roditelja da ga od toga odvrate i ~uvaju. Svako dru{tvo koje `eli `ivjeti mora se reformirati, a ne da se dade voditi po prirodnim zakonima koji nisu ni{ta drugo nego instinkti, koje treba pokoriti. Ali taj autoritet je ipak potreban u `ivotu, pa tko da bude to? U prvom redu otac porodice zbog toga {to je njegov autoritet prirodan, a ne stvoren kakvim ugovorom. Treba zato stvoriti patrijarhalnu porodicu koja treba da bude kostur cijelog dru{tva. Le Play tvrdi da je krajnji individualizam kako ga je uzakonila Francuska revolucija i Napoleon uni{tio stalnost porodice. @enidbe se lako i ~esto razrje{avaju, a porodi~ni imetak se dijeli jednako me|u djecom, ~ime se onemogu}uje stvaranje stalnoga ekonomski jakog srednjeg stale`a. Stoga Le Play tra`i da se porodici vrati u neku ruku njen nekada{nji patrijarhalni zna~aj, da ona bude `iva, stalna i zdrava jezgra ljudskog dru{tva i korisni posrednik izme|u pojedinca i dr`ave. U tom }e slu~aju porodica slu`iti kao sigurna podloga za u~vr{}enje privrednih odnosa i pravedniju podjelu dobara. ANARHIZAM Anarhisti~ka nauka je ~udno stapanje liberalnih i socijalnih ideja. Od liberalizma je uzela gospodarsku kritiku dr`ave, fanatizam slobodne inicijative i pojam o spontanom gospodarskom poretku. Od socijalizma je preuzela kritiku vlasni{tva i teoriju iskori{}avanja radnika. Ve} je pojam anarhizma formulirao Proudhon i dao mu ime. On je stvarno pravi otac modernog anarhizma. Anarhizam tra`i jo{ daleko radikalniju izmjenu dana{njeg dru{tvenog poretka nego {to je predvi|a komunizam, a pogotovo socijalizam. Lu~imo ga u dva smjera: komunisti~ki anarhizam (Bakunjin, Krapotkin) i individualisti~ki (Marx, Stirner). Komunisti~ki anarhizam nije drugo nego ekstremni komunizam koji tra`i potpunu jednakost svih ljudi i neograni~enu slobodu djelanja i propusta za svakog pojedinca u slobodnim skupinama bez nadre|ene vlasti, kojima bi bila jedina osnova u spoznaji da se ugovori imaju po{tovati. Individualisti~ki pak komunizam zabacuje svaku prisilu i kao ravnalo za ~ine i propuste priznaje samo egoizam te zapravo i nije drugo nego ekstremni individualizam. Zastupnici komunisti~kog anarhizma su Mihajlo Bakunjin (18141876) i Petar Aleksejevi~ knez Krapotkin(18421921). Nazori jednog i drugog, a osobito kneza Krapotkina, odi{u izvjesnim idealizmom, koji se temelji na mi{ljenju da razvoj ~ovje~anstva neprestano kro~i k usavr{avanju i da }e putem evolucije nastupiti doskora stanje u kom }e ~ovje~anstvo na}i sre}u i zadovoljstvo. Kao vrhovni `ivotni princip postavlja Krapotkin kr{}ansku zasadu ~ini drugome {to `eli{ da i tebi drugi ~ine i na tom principu gradi svoj sustav. Svuda treba da vlada potpuna jednakost, pravednost i solidarnost me|u ljudima, pa kako toga kraj postoje}eg poretka dr`avne organizacije i pravnih normi ne mo`e biti, tra`i izmjenu postoje}ih pravnih ure|aja i pravnog sistema s obi~ajnim pravom, koje po~iva na spoznaji da se ugovori imaju po{tovati; na stajali{tu da svatko ima pravo na udoban `ivot. Sklad interesa u `ivotu }e se posti}i ako se pusti da se pojedinci slobodno razvijaju u skupinama, a skupine u udru`enjima, koje se stvaraju prema potrebi i sklonosti. Privatno vlasni{tvo zabacuje Krapotkin posvema i tra`i kolektivno vlasni{tvo te se time postavlja na izrazito komunisti~ko stajali{te. Sasvim druk~iji su nazori Johana Kaspara Schmita (18061856), koji je pisao pod pseudonimom Maks Stirner. Stirner ne odaje nikakvog idealizma, pak polaze}i s ekstremnog individualisti~kog stajali{ta postavlja kao vrhovni `ivotni princip surovi egoizam, pred kojim treba da sve uzmakne: svaka du`nost, vjera, svaka norma i svaki autoritet. Dosljedno tome ne treba ni dr`ave ni dr`avne vlasti, a kako je ~ovjek ipak upu}en na zajedni~ki `ivot, to je umjesna samo organizacija u formi dru{tva egoista, u koju bi pojedinac ulazio samo onda i kada to tra`i njegov interes, samo bi tako dugo bio u dru{tvu, dok mu to konvenira. Jednako zabacuje Stirner i privatno pravo vlasni{tva, jer vlasni{tvo je za svakoga sve ono ~ega se mo`e domo}i, a {to mu ne mogu i dok mu ne mogu drugi oteti. SINDIKALIZAM Sindikalizam je komunisti~ka doktrina koja ide za tim da se isklju~i slobodna utakmica me|u radnicima iste struke i tako osiguraju {to povoljniji uvjeti rada. Taj pokret ima izri~ito karakter radni~kog socijalizma, ne samo na papiru ve} u zbilji, jer su to ~isto profesionalne organizacije. Taj milieu je najpodesniji za razvitak klasne svijesti, naime ~uvstva zajedni~kog interesa, koje ~uvstvo treba da uzdr`i sve radnike protiv svih onih koji posjeduju. Taj pokret u prakti~noj klasnoj borbi zabacuje svaku pomo} koje gra|anske klase, zabacuje svako ja~anje dr`ave, ve} se oslanja na samog sebe, jer `eli sve zahvaliti samopomo}i; dakle po ulozi dr`ave ovaj je pokret srodan s anarhistima (Krapotkin): ljudsko dru{tvo mo`e se organizirati bez dr`ave. Sindikalisti misle da }e sindikati, tj. dru{tva radnika organizirana po strukama preuzeti sve funkcije koje danas ima dr`ava. *** HISTORIJSKA [KOLA Historijska {kola razvila se u Njema~koj, a predstavlja neku sredinu izme|u liberalizma i socijalizma. Historijska {kola progla{uje uglavnom relativnost ekonomskog zbivanja dokazuju}i da je svaka promjena privredne strukture odsjev historijskoga razvoja te socijalnih i politi~kih nazora koji vladaju kod pojedinih naroda i u pojedinim razdobljima. Prema tomu historijska {kola otklanja s jedne strane potpuni individualizam klasi~ne liberalne {kole kao i egzistenciju nepromjenljivih prirodnih zakona ekonomskoga zbivanja. Historijska {kola smatra da eti~ki zahtjev treba ostvariti u privredi, i to stoga {to privredna struktura svakog razdoblja i svakog nacionalno-ekonomskog podru~ja treba da odgovara socijalnomu, dakle eti~komu shva}anju doti~ne okoline. Dr`ava je pak zvana da svojim posredovanjem na podru~ju privrede ostvaruje odnosne eti~ke zahtjeve, i da spre~ava sve prekomjerne posljedice primjene na~ela slobodne privatne inicijative. U gospodarskom `ivotu ne postoje stalni zakoni, ve} je to u historiji razli~ito. Nema apsolutnih gospodarskih zakona kako je to tvrdila klasi~na {kola. Gospodarski `ivot nije kao fizika, mehanika, nego ovisi o ~ovjeku, ambijentu, evoluciji itd. Osniva~ je ove {kole Wilhelm Georg Friedrich Roscher(18171894) koji u svom djelu Sistem narodnog gospodarstva ka`e da je du`nost ekonomista opisati ono {to su narodi u izvjesnim historijskim epohama u ekonomskom pogledu zahtijevali i osje}ali. Zatim isti~e Roscher protiv vje~nih nepromjenjivih zakona klasi~ne {kole shva}anje o neprekidnoj promjenljivosti svih stvari, a osobito odnosa i pojava gospodarskoga `ivota. Daljnji predstavnici ove {kole jesu: Bruno Hildebrand i Karl Gustav Adolf Knies. Bruno Hildebrand(18121878) znameniti je mislilac, koji je pru`io prve specijalne radove gospodarske povijesti i postavio znamenitu diobu u razvitku narodno-gospodarskog `ivota: naturalno, nov~ano i kreditno gospodarstvo. Njegovo djelo Nacionalna ekonomija sada{njosti i budu}nosti sadr`i analizu i kritiku razli~itih nacionalnoekonomskih teorija njegova doba i ozna~uje svoj cilj, koji se sastoji u tome da pripravi put temeljitom historijskom pravcu i da preobrazi nacionalnu ekonomiju u znanost o zakonima gospodarskog razvitka naroda. Karl Knies(18211898) brani historijsku metodu u njezinoj primjeni na gospodarsku znanost i nagla{uje osobito sna`no relativnost gospodarskih pojava i uredaba protiv apsolutnih rje{enja klasi~ne {kole. PSIHOLO[KA [KOLA Historijska {kola imala je velikih zasluga za ekonomsku nauku. Ona je ispravila u~enje klasi~ara o apsolutnim i vje~nim zakonima gospodarskog `ivota, ali je oti{la u krajnost u primjeni induktivne metode i sakupljanju statisti~kog i historijskog materijala te je suvi{e zanemarila teoriju. Zasluga za obnovu deduktivne metode i dizanje ekonomske teorije na veoma visok niveau pripada psiholo{koj {koli. U~enje psiholo{ke {kole predstavlja potpuno nov pravac u ekonomiji. Ona ~isto objektivno obja{njenje gospodarskih pojava prenosi na subjektivni teren. Psiholo{ka {kola stavlja u prvi red svoga prou~avanja ~ovjeka u njegovim potrebama, sklonostima i postupcima. Ona postavlja nauku o prevlasti subjektivnog momenta u gospodarskom `ivotu. Na osnovno i najva`nije ekonomsko pitanje, na pitanje vrijednosti, psiholo{ka {kola odgovara da vrijednost ne zavisi od objektivnih ~injenica, ve} od subjektivnih procjena, koje ~ovjek ~ini dobrima s obzirom na njihovu sposobnost da svoje potrebe zadovolji. Dobra sama po sebi nemaju vrijednosti, ve} je stje~u od onog momenta kad se ispolji jedna ~ovje~ja potreba, koja se njima mo`e zadovoljiti. Voditi ra~una samo o objektivnim ~injenicama zna~ilo bi pridavati istu vrijednost vodi koja ~ovjeku spa{ava `ivot i vodi u kojoj se ~ovjek gu{i. Temelj u~enja psiholo{ke {kole je zakon grani~ne koristi, koji je prvi postavio Nijemac Herman Gossen. Zasluga za sistematsku izgradnju ove doktrine pripada austrijskim u~enjacima Karlu Mengeru (18401921), a osobito Bhm-Bawerku (18511914), koji je poznat po obja{njenju kapitala i opravdanju kamata. Po njemu se kamate pojavljuju usljed toga {to ljudi prezentna dobra vi{e cijene od budu}ih. Vremenske razlike, dakle, dovode do razlike u vrijednosti dobara. MATEMATI^KA [KOLA Matemati~ka {kola nastoji rje{avati ekonomske probleme matemati~kim formulama. [to zna~i producirati po toj {koli? Zamijeniti jednu korisnost za drugu, jednu stanovitu koli~inu sirovina i rada zamijeniti jednom stanovitom koli~inom upotrebivih dobara. I kod same potro{nje radi se o zamjeni. Kako su na{a sredstva ograni~ena, to zna~i da je svaki konzum izbor izme|u predmeta koje tro{imo i predmeta kojih se moramo odre}i. Platiti porez zna~i `rtvovati jedan dio dobara da bi se moglo sa sigurno{}u u`ivati ono {to je preostalo (teorija osiguranja). Umjetnost matemati~kih ekonoma sastoji se u pronala`enju pojedinih odnosa i u prikazivanju tih odnosa u jednad`bama. Poznato nam je da pada potra`nja za jednom stvarju, ~im cijena posko~i, i obratno. Tu se dakle radi o kvantitetama koje su u ovisnoj vezi. Glavni predstavnici ove {kole jesu Leon Walras(18341910) i Vilfredo Pareto (18481923), Musolinijev u~itelj dok je bio u emigraciji. BIOLO[KO-SOCIOLO[KI SOLIDARIZAM Izme|u gospodarskog liberalizma, koji je postavio interese i korist pojedinaca nad interesima dru{tva i svoga bli`njega, te socijalizma, koji tra`i da svaki ~ovjek postane samo dio neke goleme ma{ine, javljaju se u gospodarskom razvoju i tzv. srednje linije, me|u kojima zauzima najva`nije mjesto pokret poznat pod imenom solidarizam. Solidarizam isti~e da u svijetu ne postoje samo pojedina~ni interesi, koji zbrajanjem daju zbroj nekih socijalnih interesa, nego da su interesi pojedinaca naju`e isprepleteni s interesima svih drugih ljudi. U solidarizmu vlada na~elo: na{a korist, sre}a, zdravlje itd. uvjetuju koristi, sre}u itd. svakoga drugog. Solidarizam zastupa u sebi veliku socijalnu ideju: uzajamnost u radu, u `rtvama i odgovornosti itd. Ideolo{ki predstavnik solidarizma je Leon Bourjois, koji je napisao 1896. djelo: Solidarit. To je djelo postalo socijalno evan|elje ovog novog pokreta. U njemu Leon Bourjois polazi s biolo{kog i pravnog gledi{ta. 1. Biolo{ko gledi{te. Prirodni red, koji se nama ~ini nesocijalan, i te kako je socijalan. Velika biljka ~uva svojim hladom malu biljku. U prirodi vidimo da ima sve manje velikih `ivotinja, koje su antisocijalne, ali zato i te{ko vidimo da su dva lava zajedno. [to su `ivotinje manje, to se one vi{e ujedinjavaju, grupiraju se. To je solidarizam u prirodi: male `ivotinje su ja~e jer ih je mnogo. U prirodi vidimo da i{~ezavaju sve vi{e vrste `ivotinja: nestalo je mamuta, pomalo nestaje slonova. U prirodi je pravo slabijeg po uzajamnosti, po povezanosti. Nevolja jednog postaje automatski i nevolja drugog, od epidemi~kih bolesti mo`e se zaraziti i bogata{. Blagostanje jednog ~ovjeka postaje blagostanjem drugog ~ovjeka. Mi moramo postati altruisti ka`e Bourjois jer smo egoisti. Socijalnost se razvija iz egoizma. Poslodavac iz egoizma mora pla}ati radnika e da mu uzmogne bolje raditi, da radnik bude zdrav itd. To je egoisti~ki altruizam. 2. Pravno gledi{te. Da smo mi bogati, zdravi, pametni itd., nije na{a zasluga, nego je to zasluga na{ih roditelja, ambijenta itd. Sve {to imamo u bogatstvu, znanju, zdravlju, to je zasluga ambijenta ili prija{njih generacija. Zato Bourjois ka`e: Mi smo du`nici (pravni pojam), a ako postoji du`nik, onda postoji i vjerovnik. Vjerovnik je otac, jer je bio bogat, jer je bio zdrav, ambiciozan itd., vjerovnik je ambijent, a dijete je du`nik. Izme|u vjerovnika i du`nika postoji po Bourjoisu kao neki quasi-contract. Svaki dug treba da se naplati, ali taj dug ne mogu platiti umrlom ocu, nego taj dug vra}am u obliku socijalnog poreza, a taj se sastoji da se di`u bolnice, ubo`nice, {kole, da se poma`e siromahe itd. Leon Bourjois isti~e na~elo: po solidarizmu se ima cijeli gospodarski `ivot razvijati. Mi moramo imati razvijeno socijalno zakonodavstvo, i to iz onog duga. Onaj koji je zdrav mora to zdravlje ~uvati, tko je bolestan ima pravo da se lije~i: dru{tvo ga mora lije~iti. Siromaha ne smije biti to je teza L.Bourjoisa. KOOPERATIZAM U nizu socijalno-ekonomskih doktrina zaslu`uje kooperatizam posebno mjesto. Doktrina kooperatizma sastoji se u vjerovanju da se putem udru`ivanja mo`e posti}i radikalna promjena dru{tvenog i ekonomskog poretka. Ova ideja na{la je izra`aja u sna`nom zadrugarskom pokretu, koji u dana{nje vrijeme predstavlja va`an socijalni faktor. Zasluga za ideolo{ko i nau~no formuliranje ove doktrine pripada francuskom ekonomi~aru i velikom poborniku zadrugarstva Charlu Gideu (18471932). Kooperatizam C.Gidea oslanja se na doktrini dru{tvene solidarnosti. Gide `eli ideju kooperacije, u kojoj vidi vi{i oblik dru{tvene organizacije, u~initi oru`jem radikalnog dru{tvenog preporoda. On dr`i da se putem zadrugarstva mo`e privatno kapitalisti~ki poredak zamjeniti drugim, koji bi zadr`ao sve njegove dobre strane, a odbacio sve njegove zle strane. Nasuprot ideji slobodne utakmice Gide stavlja ideju kooperacije i solidarnosti. On je uvjeren da potro{a~kim zadrugama ima pripasti vrlo va`na uloga u reformi dru{tva. Po mi{ljenju g.prof. Luna~eka nastojanja kooperatizma u cilju pobolj{anja ekonomskog zbivanja mogu se svesti na dva osnovna elementa: uklanjanje suvi{nih i za potro{a~e {tetnih posredni~kih zarada; uklanjanje onog subjektivnog elementa kod stvaranja vrijednosti i cijene rada po kojemu pojedinac propisuje ve}u vrijednost vlastitom radu nego jednakome radu drugoga. Zadru`nim radom ide se za tim da se svima zadrugarima jednako omogu}i jeftina vjeresija ili jeftina nabava robe ili bolje unov~enje njihovih proizvoda. Dakle kooperatizmu je cilj uklanjanje svih {tetnih posrednika e da tako ~lanovi mogu lak{e namirivati svoje potrebe, tj. da se njihovo ekonomsko stanje popravi: osnovna to~ka svakog kooperatizma je solidarizam, tj. svi ~lanovi imaju iste interese i besplatno sara|ivanje u zadruzi. NEW-DEAL Rooseveltov New-Deal izveden u godinama 19331937. predstavlja poku{aj ne samo da se uklone posljedice svjetske ekonomske krize nego da se izvr{e i neke strukturalne izmjene kapitalisti~kog sistema u cilju suzbijanja nezaposlenosti i ostvarenja socijalne pravde. Roosevelt je svoje ideje proveo devalvacijom dolara, velikim javnim radovima, davanjem premija poljoprivrednicima, koji su pristali na smanjenje proizvodnje, i obvezatnim stvaranjem specijalnih profesionalnih organizacija za uklanjanje nezdrave utakmice i ure|enje radnih odnosa. Ve}inom se dr`i da Rooseveltov poku{aj nije uspio. Povi{enje radni~kih nadnica sprije~eno je vrlo brzo uslijed devalvacije dolara, a javni se radovi nisu mogli produ`avati, jer su za to potrebni krediti u velikoj mjeri teretili dr`avni budget, a dr`avne pomo}i poljoprivredi izazvale su djelomice pomanjkanje robe na tr`i{tu. Ne valja me|utim sasvim izpustiti iz vida ~injenicu da je Rooseveltova akcija barem jednim dijelom obustavljena presudama Saveznog suda, koji je 1935. zabacilo Nat. Recovery a god. 1936. i zakon o davanju pripomo}i poljoprivredi kao protivne ustavu. Zato se ne mo`e re}i da je Rooseveltov poku{aj u cijelosti neuspio zbog same stvari, nego bar djelomice zbog negativnog dr`anja sudske vlasti Sjedinjenih Dr`ava. AUTARHIJA Autarhija se isti~e kao sistem koji ima zamijeniti dosadanji sistem slobodne trgovine. Ona zna~i samosvojnost, neovisnost, individualnost. U ekonomskom smislu autarhija je samo onda vrlo jednostavna kad se govori o apsolutnoj autarhiji, koja je mogu}a kod potpuno zatvorenog ku}nog gospodarstva gdje se mo`e proizvoditi sve {to treba. Me|utim sav civilizirani svijet pre{ao je uski okvir takvog autarhi~nog patrijarhalnog `ivota, te se mo`e provesti samo relativna autarhija. Gospod. prof. Luna~ek nabraja mi{ljenja stru~njaka o toj relativnoj autarhiji, a napose mi{ljenje da se autarhija mo`e zamisliti u tri vida: Egzistencijska autarhija, koja obuhva}a minimum potreba za egzistenciju ljudi i naroda, a sve drugo ostavlja se po dosada{njem sistemu slobodne trgovine. Nijedna grana industrije i poljoprivrede po toj autarhiji ne smije biti razvijena u ve}em opsegu nego {to to zahtijeva unutra{nje tr`i{te, tj. nego {to to odgovara vlastitim potrebama naroda. Korisna autarhija: ova obuhva}a jo{ i potrebe koje nisu neophodne za egzistenciju, ali su korisne. Ugodna autarhija, koja obuhva}a jo{ i predmete stvorene za ugodnost - komoditet. Takvu su autarhiju postigle samo USA i Rusija. Pod jednom se vrstom autarhija mo`e razumijeti i potpuno iskori{}avanje svih doma}ih sirovina preradbom u vlastitoj zemlji. Pod drugim oblikom autarhije mo`emo razumijeti izradu surogata i sinteti~kih sirovina kod ku}e za slu~aj da ih nemamo iz prirode. To naro~ito ~ine uspje{no u Njema~koj, gdje se pravi sintetski benzin, kau~uk i sl. Me|utim su sintetski produkti obi~no skuplji od prirodno dobivenih sirovina. Jedan je pak oblik autarhije kad se cjelokupna doma}a proizvodnja koncentrira na to da se pravi roba iz doma}ih sirovina, a odri~e se sirovina i robe koje kod ku}e ne mo`e proizvesti. Takvo odricanje dolazi u pravilu samo za vrijeme rata. Tako }emo se i mi morati odre}i mnoge robe koju kod ku}e ne proizvodimo: kave, ~aja itd. Govori se jo{ o autarhiji iz socijalnih i politi~kih razloga. Autarhija zna~i potpunu preorijentaciju vlastite privrede po planu uz dalekose`ne mjere, `ele}i tako osloboditi se od inozemstva; dakle s politi~kom autarhijom `eli se posti}i neovisnost od stranih tr`i{ta i produkcijskih centara. Oslobo|enje od inozemstva nije jedini cilj autarhije, nego se s njome `eli posti}i optimum zaposlenja vlastitog naroda socijalni razlog. Tu se isti~e pravo na rad svakog ~ovjeka i obavezu dr`ave da svakome gra|aninu osigura to pravo. U historiji je to najprije tra`io L.Blanc u svom djelu Organizacija rada. Indirektno to pravo na rad priznaje i na{ ustav .. dr`ava ima pravo i du`nost da intervenira u privrednim odnosima gra|ana u duhu pravde i uklanjanja dru{tvenih suprotnosti (~l. 23/II). Uvo|enjem autarhijskog sistema u bilo kojem obliku zahva}a se bitno u ekonomsko zbivanje, pak za takvu intervenciju moraju postojati va`ni razlozi. Za izvo|enje je autarhijskih mjera potreban privredni plan i bez njega je nemogu}e zamisliti autarhijsku mjeru. Te mjere mogu imati svoje opravdanje onda ako uspiju osloboditi zemlju ovisnosti o drugim zemljama, koje koriste}i se slobodnom trgovinom i svojim monopolskim polo`ajem za sirovine koje nemaju druge zemlje dr`e tim sirovinama visoke cijene. I kao {to uvo|enje autarhijskih mjera po planu izaziva veliki preokret u privredi, tako su isto za izvo|enje tih mjera potrebne i velike `rtve. Od gra|ana se tra`i odricanje izvjesnih potreba, udobnosti i ugodnosti. Tra`i se: a) zadovoljenje surogatima b) skuplje pla}anje nego {to bi se platilo za takvu uvezenu robu, i c) ve}a fiskalna optere}enja, potrebna za odr`avanje autarhijskih mjera. Ovdje jo{ moramo istaknuti, da su nadomjesci proizvedeni iz doma}ih sirovina ~esto puta ne samo slabije kvalitete (surogati) nego i mnogo skuplji. Zato treba kod rasprave o uvo|enju autarhijskih mjera uvijek paziti na to da li su `rtve koje autarhija involvira barem adekvatne negativnim pojavama pod re`imom slobodne zamjene dobara. Napomenuti nam je da je Italija uvela autarhijske mjere, i to: Provedbom melioracije. U borbi za `ito Italija je uznastojala da se na obra|enom zemlji{tu postigne {to ve}i prinos. Iskori{}enjem bijelog ugljena, tj. vodene snage putem elektrike Italija je htjela nadomjestiti ugljen, kojeg ima samo malo na Siciliji. Naro~ito je Italija jo{ uvela i zabranila tro{nje kave, koju mora kupovati u inozemstvu. *** I. dio PROIZVODNJA Sredstva kojima ~ovjek mo`e neposredno podmirivati svoje potrebe, dakle dobra, ra|a dodu{e i sama priroda posve samostalno (pomislimo na plodove divljih biljaka), no toga imade tako rijetko i malo da kraj dana{nje napu~enosti, kulture i razvijenih potreba ne ulazi ni u ra~un. ^ovjek je primoran raditi, tj. uz prirodu sad vi{e sad manje sudjelovati pri dobivanju dobara, slu`e}i se pritom pomo}nim sredstvima. ^ovjek prirodne stvari i produkte {to nisu za neposrednu upotrebu prera|uje, tj. daje im drugi oblik, u kome su podobni izravno slu`iti potrebama. To prera|ivanje nazivamo proizvodnjom. Proizvodnja u naj{irem smislu zna~i pripravljanje dobara za konsumpciju. Ona se ne sastoji samo u izradi samih predmeta, nego u proizvodnju spadaju i svi postupci pomo}u kojih se razna dobra stavljaju na raspolaganje potro{a~u. Proizvodni karakter prema tome nema samo rad poljoprivrednika, zanatlije i industrijalca itd. nego i rad trgovaca, {peditera itd. Po Conradu proizvodnja zna~i izradbu nekog novog artikla s ciljem da se time stvori neka vi{a vrijednost. @eli se time posti}i vi{a (nova) vrijednost radi podmirenja potreba. Proizvodnja pretpostavlja uz prirodu i rad ~ovjeka jo{ i neka pomo}na sredstva kapital. Priroda+rad+kapital+poduzetnik jesu tzv. faktori ili elementi proizvodnje koji su usko vezani jedan uz drugoga, te su barem na~elno i jednako va`ni, mada u znanosti ima glasova (K.Marx) koji samo radu pripisuju proizvodnu snagu, a ostalim faktorima, naro~ito kapitalu, priznavaju samo sporednu va`nost. Vrste proizvodnje: Praproizvodnja (prvotna) proizvodnja, koja rukovodi prirodne sile i plodnost tla, producira sirovine i prirodna dobra oduzima prirodi. Amo spada ratarstvo sa sporednim granama (sto~arstvo, lov, {umsko gospodarstvo) i rudarstvo. Obrtna ili manufakturna proizvodnja, koja sirovine prera|uje. Najve}i broj dobara koja dobijamo praproizvodnjom nije zgodan za neposrednu potro{nju, nego se mora jo{ preraditi i dotjerati. Trgovina. Proizvodnja se ne mo`e smatrati potpuno zavr{enom dok proizvodi ne dospiju u ruke potro{a~a. Ovdje jo{ ubrajamo i saobra}aj, jer je za dana{nju privredu i te kako va`an dobro organiziran saobra}aj. ^esto se doga|a da se saobra}aju i trgovini pori~e karakter proizvodnje jer da oni ne mijenjaju proizvode, nego da ih samo prenose. To shva}anje nije to~no, jer prenosom jedne stvari mo`e se isto tako pove}ati njena vrijednost kao {to i njezinim materijalnim prera|ivanjem. Mnogi proizvodi u krajevima, gdje se proizvode imaju ~esto vrlo malu vrijednost, pak prenosom njihovim u potrebne krajeve njihova se vrijednost znatno pove}ava. Usluge. Velik broj ljudi ne sudjeluje direktno u proizvodnji, ali je njihova djelatnost za narodnu privredu vrlo va`na. Za takve osobe ka`emo da ~ine dru{tvu usluge, tj. radove imaterijalne prirode. Npr. u~itelji, profesori u {kolama koje daju stru~no znanje neophodno za proizvodnju ne stvaraju nikakve konkretne vrijednosti, me|utim korisnost njihova rada ne da se pore}i. U svakoj proizvodnji isti~u se dva momenta: tehni~ki i ekonomski. Tehni~ki se moment sastoji u tome {to producent nastoji da produkt bude {to upotrebljiviji, a ekonomski u tom {to prema gospodarskom principu nastoji da produkt bude u prometu vrjedniji od onoga {to je u proizvodnji potro{io. Tehnika i ekonomika treba da u proizvodnji idu rukom pod ruku i da jedna drugoj poma`e. Uspije li proizvodnja u tehni~kom pogledu, govorimo o produktivitetu, a uspije li u gospodarskom pogledu, govorimo o rentabilitetu, pod kojim razumijevamo onu ~istu korist koju dobijemo uslijed proizvodnje. Rentabilitet predstavlja razliku izme|u investicija i produktiviteta. Produktivitet zna~i ukratko stvarni, a rentabilitet gospodarski uspjeh proizvodnje. Me|utim tehni~ki, a jo{ vi{e gospodarski uspjeh ne zavisi samo o producentu, ve} i o okolnostima s kojima ne mo`e po volji ravnati, tj. svaka proizvodnja sadr`i uvijek neki rizik. I zato mora producent s tim okolnostima ra~unati i sve prije odvagnuti negoli se odva`i na posao. Drugim rije~ima, svaka je proizvodnja spekulativna. Produktivitet i rentabilitet ne moraju stajati u skladu. Npr. lo{a `etva je rezultat slabog produktiviteta, no ako su cijene porasle u onom omjeru u kojem se smanjio prihod, to je rentabilitet dobar. Isto tako ne mora ni obilna `etva zna~iti ve}i rentabilitet dobra, mo`e zna~iti {tovi{e i manji ako su cijene proizvoda nerazmjerno pale. Iz rentabiliteta jedne proizvodnje ne smije se dakle jo{ zaklju~iti o njezinom produktivitetu, i obratno. Intenzivna i ekstenzivna proizvodnja. Intenzivna proizvodnja predstavlja takvu vrstu investicija u proizvodnji gdje po jednoj jedinici vremena i po jednoj jedinici prostora utro{imo vi{e investicija nego u drugoj proizvodnji (gospodarstvu), a zbog toga dobijamo i vi{e uspjeha. Ekstenzivna proizvodnja ili gospodarenje: tro{i se malo rada i kapitala, ali se zato i malo dobiva. Me|utim moramo napomenuti da nema apsolutnog pojma intenziteta, jer su pojmovi: intenzitet i ekstenzitet uvijek korelativni; mi gledamo jedno poduze}e uvijek u relaciji prema nekom drugom. Npr. tvornica Bata je intenzivna prema ostalim postolarskim radionicama. Mo`emo jo{ ovdje napomenuti {to zna~i racionalno gospodariti. To zna~i gospodarsko iskori{}avanje po zakonu gospodarskog optimuma, a neracionalno: a) kad jedno dobro nije dovoljno iskori{}eno prema mogu}nosti gospodarskog optimuma ili b) ako se pojedini faktori iskori{}uju u ve}oj mjeri nego {to mogu dati prinos. GOSPODARSKI OPTIMUM I ZAKON JA^EG, A NE PROPORCIONALNOG PRINOSA U vezi s proizvodnjom moramo napomenuti: gospodarski optimum i zakon ja~eg, a ne proporcionalnog prinosa. Gospodarski optimum. Rentabilitet gospodarstva nije samovoljna stvar. Porast rentabiliteta gospodarstva mo`e se pove}ati samo do jedne najvi{e to~ke, koju to~ku zovemo gospodarski optimum. Unato~ svemu {to se ula`e preko te to~ke, produktivitet (rentabilitet) }e opadati, umjesto da raste. Gospodarski optimum zavisi: 1. od koli~ine ulo`enog kapitala i 2. od veli~ine gospodarskog objekta (npr. nije isto da li je velika ili mala tvornica), 3. od intelektualne sposobnosti poduzetnika - naime u ~ijim se rukama jedno gospodarstvo nalazi, i 4. od povoljnog tr`i{ta resp. njegove blizine - naime nije isto da li se poduze}e nalazi u blizini jednog jakog centra ili daleko. Zakon ja~eg, a ne proporcionalnog prinosa. To je ekonomski zakon koji mo`emo ovako formulirati. Napredak jednog gospodarstva pokazuje se u tome {to njegov prinos raste progresivno, a ne proporcionalno prema pove}anju investicija. Npr. ako ulo`im u jedno poduze}e 100 din., ono }e mi recimo donijeti 10 din. dobitka, ali ako ulo`im u isto poduze}e 200 din., ne}e mi po tom zakonu donijeti dobitak 20 din., nego ne{to vi{e. Po sebi se razumije, da to progresivno rastenje ne ide u beskraj, nego do jedne to~ke, do tzv. gospodarskog optimuma, a poslije dolazi tzv. zakon slabijeg, a ne proporcionalnog prinosa. *** Napomenuli smo da je zakon ja~eg, a ne proporcionalnog prinosa ekonomski zakon, pak se mo`emo pitati {to je ekonomski zakon. To je utvr|eno na~elo gospodarskog `ivota koje nema apsolutnu vrijednost. Mo`emo usput postaviti razliku izme|u gospodarskih i fizi~kih zakona. Fizi~ki su zakoni u glavnom stalni, a ekonomski nestalni, jer ovise o ~ovjeku koji radi, a i o drugim raznim okolnostima. FAKTORI PROIZVODNJE Nauka o narodnom gospodarstvu poznaje ~etiri faktora proizvodnje: 1. prirodu, 2..rad, 3. kapital i 4. poduzetnika. Neki su od tih izvorni kao priroda i rad, a poduzetnikov kapital je izvedeni faktor, koji je nastao na temelju izvornih faktora. I. PRIRODA Cjelokupna ljudska gospodarska djelatnost zavisna je od izvjesnih prirodnih uvjeta, bez kojih bi svako ljudsko naprezanje bilo uzaludno. ^ovjek je upu}en na prirodu za sve najva`nije elemente koji su mu potrebni u proizvodnji dobara. Cio napredak koji je ~ovje~anstvo postiglo na polju proizvodnje sastoji se u sve ve}em iskori{}avanju prirodnih snaga u proizvodne svrhe. Tako se omogu}ilo da ljudski rad postane lak{i i da se vrlo ~esto svede na upravljanje prirodnim snagama. Sve ove supstancije, i snage, koje ~ovjeku pru`a priroda nalaze se ili potpuno slobodne ili su pak vezane na zemlju. Va`ni elementi prirode su tlo (zemlja), njegova konfiguracija, njegova biolo{ka struktura, klima, hidrografija itd. Tlo (zemlji{te). Najve}i dio onoga {to nam priroda pru`a vezano je na tlo. Zemlji{te na kojem jedan narod stanuje i koje obra|uje predstavlja za njega najvi{i dar prirode. ^vrsto zemljino tlo iskori{}uje se u proizvodnji na tri na~ina: a) kao mjesto stanovanja, rada i saobra}aja b) kao izvor rada i minerala, i c) kao podloga poljoprivredne proizvodnje. Najva`nija funkcija tla le`i u njegovoj vegetativnoj snazi, u njegovoj sposobnosti da daje `ivot i hranu biljkama. Plodnost jednog zemlji{ta ne zavisi samo od njegovog kemijskog sastava nego i od drugih okolnosti. Va`an je njegov polo`aj prema suncu, njegova visina, njegov biolo{ki sastav itd. Klima. O njoj ovisi vrst vegetacije i plodnost zemlje. Klima osim {to djeluje na floru i faunu djeluje i na samog ~ovjeka. Poznato nam je da tropska klima ~ini ~ovjeka tromim, a i preniska temperatura djeluje {tetno na ~ovjeka. I za ~ovjeka dakle postoji tzv. optimalna klima, a to je klima umjerenog pojasa, klima koja se najvi{e pribli`ava toplini ~ovje~je krvi. Hidrografija tako|er utje~e mnogo na gospodarski `ivot. Tu dolaze u obzir rijeke i kanali, more itd. Poznato nam je da su vodeni putovi najjeftiniji, da vodopadi omogu}uju izda{nu upotrebu vodene snage u industriji. Osobita je blagodat za zemlju ako je oplakuje more, jer joj je onda otvoren put u cijeli svijet, pak se mo`e razvijati trgovina. II. RAD Rad je drugi izvorni faktor gospodarske djelatnosti, a mo`emo ga ovako definirati: Rad je svjesni napor u cilju proizvodnje nekog gospodarskog dobra. Motiv svakome radu jest podmirivanje potreba. Iz definicije razabiremo da su za rad potrebna tri rekvizita: a) svijest o radu. Svijest o radu tra`imo zato, jer bez svijesti nema rada. Stroj ne radi, nego ~ovjek koji upravlja strojem. b) neki napor, koji mora biti intelektualni i fizi~ki; samo negdje prevalira jedan ili drugi. Nema uop}e jedne vrste rada koji bi bio 100% fizi~ki ili intelektualni. c) neko dobro, i to bilo gospodarsko ili slobodno. Napomenuti nam je jo{ ovdje da jedna te ista akcija mo`e biti i rad i ne biti rad. Npr. ako idem u Samobor za {etnju i zabavu to nije rad; ako pak idem poslovno to je rad. Isto je i sa sviranjem: ako sviram za razonodu to nije rad; ali ako se spremam za koncert sviranje je rad. Vrste rada. Rad razlikujemo: rad u u`em smislu ili najamni~ki rad i rad u {irem smislu, tj. kad radimo za sebe dakle u {irem smislu: rad uop}e. fizi~ki i psihi~ki: prema tome prevalira li fizi~ki ili psihi~ki moment. organizatorni i izvr{ni: u organizatorski rad ide npr. plan in`enjera, a u izvr{ni rad onog koji taj plan provodi. integrirani i specificirani: integrirani gdje radnik obavlja ~itavu seriju poslova i specificirani gdje radnik obavlja samo jednu radnju. kvalificirani i nekvalificirani, za prvi treba neka sprema, naobrazba itd., a za drugi ne. produktivni i neproduktivni: produktivni je onaj rad ~iji je cilj izrada ili pobolj{anje gospodarskih dobara. Kod neproduktivnog rada nije cilj proizvodnja novih dobara, nego potro{nja dobara koja ve} postoje. U neproduktivan rad ubrajamo rentijera, prosjaka, spekulanta na burzi itd. Sistemi rada. Pod sistemom rada razumijevamo skup pravnih i gospodarskih uvjeta pod kojima ljudi rade. Elementi svakog radnog sistema jesu: a) izbor vrste rada, b) uvjeti pod kojima se rad izvr{uje (mjesto rada, radno vrijeme itd.). U historiji su nam poznata tri sistema rada: Sistem neslobodnog rada. U povijesti se sistem neslobodnog rada javlja u obliku ropstva i kmetstva. Ropstvo je obilje`je starog vijeka, kojemu je kr{}anska etika zadala smrtni udarac tako da je ono danas samo jo{ svojinom naroda do kojih nije doprla kultura. Kmetstvo je produkt srednjeg vijeka i onda{njih kulturnih i dr`avno-pravnih prilika. Sistem korporativne vezanosti. Dok se kmetstvo razvilo na selu, dotle se u gradovima razvijao obrt a uz njega sistem korporativne vezanosti. Kod tog sistema ravnaju i gospodare obrtnom produkcijom cehovi, koji odlu~uju o primitku kalfe u kolo majstora na osnovi ispita, kao {to uop}e propisuju uvijete primitka u rad; cehovi vr{e nad kalfama i nau~nicima izvjesnu disciplinsku vlast, te im i pla}u odre|uju. Kraj sve osobne slobode, {to je ina~e u`iva kao stanovnik slobodnog grada, pomo}nik je u pogledu radnih uvjeta ovisan o volji majstora, pak je prisiljen ho}e li postati majstor, u svemu se pokoravati propisima ceha. Zato i je bila svrha ceha da za{titi svoje zajedni~ke stale{ke interese. Da se raspuste cehovi, tra`ila je i provela fiziokratska i klasi~na {kola, i to s razloga jer su cehovi ograni~avali proizvodnju - cehovi su nastojali da bude {to manje ~lanova u cehu. Sistem slobodnog rada. Ovdje je priznata radniku sloboda da po volji odlu~uje o svojoj radnoj snazi. Ovdje radnik sklapa s poslodavcem pogodbu o vrsti rada, visini pla}e, trajanju i otkazu radnog odnosa itd. Koji je sistem vladao u historiji? U raznim gospodarskim epohama ~as se ispoljava jedan ~as drugi od navedenih sistema, ali nikad isklju~ivo samo jedan od njih. U 18.v. na~elo osobne slobode dolazi do izra`aja i u odnosima rada. Ukida se vezanost seljaka za zemlju, pa dolazi potpuna sloboda. [to se ti~e samih radnika, re`im potpune slobode pokazao se za njih kao vrlo {tetan. Njihova sloboda i jednakost s poslodavcem s obzirom da su oni gospodarski slabiji bila je samo prividna. U stvari oni su kao slabiji morali pri pojedina~nom ugovaranju s poslodavcem primiti njegove uvjete. Materijalno stanje radnika u ovom sistemu bilo je o~ajno i bilo je nu`no potrebno da se pretjerana sloboda na neki na~in korigira. Na tome su vrlo korisno radile organizacije radnika udru`enja i sindikati, a zatim dr`ava koja je po~ela intervenirati u odnose izme|u radnika i poslodavaca u cilju da radnike za{titi od eksploatiranja i moralnog i fizi~kog propadanja. Isto tako u svim kulturnim dr`avama doneseni su specijalni zakoni kojima je cilj pobolj{anje radni~kog polo`aja, osiguranje radnika, za slu~aj bolesti, starosti, invaliditeta, odre|ivanje maksimalnog radnog vremena itd. *** DIOBA RADA Neku diobu opa`amo ve} na najprimitivnijem stupnju kulture (npr. `ena je vezana na ku}ne poslove, a mu` na vanjske). Pod diobom rada razumijevamo rastavu radnje u vi{e pojedinih ~inova koje obavljaju razli~ite osobe. Do diobe rada do{lo se iz ekonomskih razloga u svrhu da se uzmogne {to racionalnije iskoristiti i pove}ati produktivnost ljudskog rada. Najja~e je provedena dioba rada resp. specijalizacija rada u obrtu i industriji. U agrikulturi je te{ko provesti diobu rada jer je obi~no jedan posao vezan na drugi. Kad je rije~ o diobi rada, moramo napomenuti i sjedinjenje rada, pod kojim razumijevamo sjedinjenje rada vi{e osoba sa svrhom da izvedu jednu ili vi{e tehni~kih operacija jednu za drugom ili najednom, npr. glazbeni zbor. Dioba rada mo`e biti: prostorna kad se rad obavlja na razli~itim mjestima, i vremenska kad jedna osoba izvodi razli~ne djelatnosti u razli~no vrijeme. Dobre strane diobe rada: Neprestanom vje`bom u jednom te istom pravcu posti`e se velika okretnost i vje{tina. Pojedinac mo`e uz diobu rada na}i lak{i rad koji odgovara njegovim posebnim silama i sposobnostima. ^im je rad ja~e podijeljen, lak{e je i br`e u~initi pojedini rad prema tome dolazi se ranije i s manje tro{kova do ekonomske nezavisnosti i samostalnog socijalnog polo`aja. Lo{e posljedice diobe rada: Vje~ita jednoli~nost djeluje {tetno na tijelo i du{u te ra|a razne bolesti. Kao protusredstva tome navode se: skra}enje radnog vremena, kombinacija s kojim drugim radom, du{evno razono|enje (glazba, lektira itd.) Dioba rada omogu}uje da se u privredi upotrijebe i slabije sile, kao djeca i `ene. Rana upotreba djece u privredi djeluje {tetno na njihov razvitak i odgoj, a upotreba `ena u radu donosi sobom razrje{enje obiteljskog `ivota. Jednostrana sprema za rad ~ini da ~ovjek gospodarski odvi{e zavisi od konjunkture doti~ne specijalne struke. Uz mnogostraniju spremu zavisi pojedinac manje od konjunkture. Posljedice tehni~ke diobe rada za pojedini posao: Zgodniji raspored radnih sila kojima raspola`e poduze}e, a time se opet izbjegava i gubitak vremena, koji je skop~an s promjenom rada (npr. prelaz s prljavog na ~isti rad, promjena oru|a itd.). Diobom rada specijaliziraju se sve vi{e i oru|a nu`na za pojedine djelomi~ne obrade. Dioba rada donosi br`e te kvantitativno i kvalitativno uspje{nije poslovanje. STROJEVI ^ovjek se oduvijek trudio da u cilju proizvodnje iskoristi snagu `ivotinja i prirodnih elemenata. Danas najte`e i najgrublje poslove vi{e ne rade ljudi, nego strojevi, a ~ovje~ji rad uglavnom se svodi na upravljanje i kontroliranje rada stroja. Dana{nja rasprostranjenost strojeva tuma~i se time {to njihov rad ima nad ljudskim radom izvjesne prednosti, tehni~ke i ekonomske prirode. Ta superiornost u tehni~kom pogledu vidi se: a) u ve}oj snazi stroja, koja omogu}uje dizanje, preno{enje itd., b) u brzini stroja, i c) u njegovoj preciznosti. Ekonomski utjecaj stroja bio bi uglavnom da je doveo do ogromnog pove}anja proizvodnje. Dobre strane stroja: 1. ~ovjek postaje duhovni vo|a rada; 2. upotrebom stroja pove}ava se silno produktivitet; 3. proizvodi se s manje tro{kova; 4. ve}a produktivnost i rentabilnost omogu}uje da se pobolj{a polo`aj radnika, osobito da se skrati radno vrijeme i povise nadnice. Lo{e strane: 1. radnik je dosta zavisan od poslodavca; 2. mogu se upotrijebiti i slabiji; 3. rad je bio donekle precizniji, npr. odijelo kroja~a; 4. nastaje intenzifikacija rada koja je skop~ana s jednoli~nim kretanjem stroja. Kakve su posljedice bile za radnika u pogledu strojeva? Rad strojevima pobolj{ao je polo`aj radnika u usporedbi s vremenom kad je prevladavao ru~ni rad. Posao je istina postao vi{e jednolik, ali je zato manje grub, te`ak i nezdrav. Uslijed toga {to stroj zahtjeva ve}u pa`nju i umno naprezanje, podigao se i niveau obrazovanja radnika. Radno vrijeme znatno je skra}eno, dok se nadnica pobolj{ala. Ali je na drugoj strani uvo|enje strojeva i njihov kasniji razvitak imao na mahove vrlo te{ke posljedice za radnika. Stroj je radio jeftinije i postojala je te`nja da se njegovim radom, gdje je god mogu}e, zamijeni rad ~ovjeka. Strojevi su na taj na~in ostavljali radnike bez posla i zato su radnici prema prvim strojevima zauzeli vrlo neprijateljski stav, {to je u~inilo da se ~ak u pojedinim zemljama uvodila smrtna kazna za zlonamjerno uni{tavanje strojeva. Ali ne samo radnici nego i neki ekonomski pisci kritizirali su strojeve vrlo o{tro, tvrde}i da su strojevi zbog nemilosrdne konkurencije koju ~ine radnicima za njih vrlo {tetni. U obranu strojeva najenergi~nije je ustala liberalna (klasi~na) ekonomska {kola; ona je ovako to dokazivala: svaki pronalazak ili izrada nekog novog stroja prouzrokuje smanjenje proizvodnih tro{kova, pa prema tome i prodajnu cijenu. Stoga tvrde pristalice liberalisti~ke {kole pad }e nadnica koje strojevi prouzrokuju biti nakna|en na taj na~in {to }e radnici mo}i jeftinije kupovati proizvode; prouzrokuju}i pojeftinjavanje proizvoda, strojevi izazivaju pove}anje potro{nje, pa prema tome njihov rezultat ne mo`e biti da radnici ostanu bez posla. RACIONALIZACIJA I ORGANIZACIJA PRODUKTIVNOSTI RADA Nijemci za ovaj pojam ka`u racionalizacija, a Amerikanci i Englezi nau~na organizacija rada. Racionalizacija rada je pokret kome je cilj postignu}e maksimuma ekonomike u jednom poduze}u, a taj maksimum mora biti povezan sa socijalnim interesima. Prema tome racionalizacija se sastoji: a) u socijalnom momentu, tj. da se produciraju dobra i potrebna roba, da se ne iscrpljuje radnika itd., i 2. ekonomskom momentu, tj. da poduze}e bude aktivno. Organizacija produktivnosti rada tako|er spada u nau~nu organizaciju rada. Prvi joj je zastupnik Frederick Winslow Taylor (18561915), koji provodi diobu rada do krajnjih granica i ide za takvom podijelom rada koja }e nam dati maksimum zadovoljenja iskoristiv{i tako potpuno radni~ko znanje i sposobnost. Drugi zastupnik te organizacije je francuz ing. Fayola, koji je korigirao tejlorizam obra}aju}i pa`nju i na psiholo{ki momenat radnika, tj. kod radnika treba ispitati i op}enitu naklonost prema nekoj vrsti rada, dakle radnika treba upotrijebiti prema njegovim sposobnostima. Prema Tayloru ~ovjek se mora ravnati po stroju, a po Fayoliju stroj po ~ovjeku. Kao tre}eg zastupnika ove organizacije ozna~ujemo Henry Forda (18631947) i njegov sistem fordizam, po kojemu produkcijska cijena mora biti uvijek u opreci s nadnicom, tj. {to se vi{e umanjuju produkcijski tro{kovi a di`u nadnice, di`e se `ivotni standard radnika. Po Fordu uspjeh poduze}a zavisi najvi{e od samog {efa poduze}a, od njegovog to~nog procjenjivanja potreba za dobrom i od organizacije koju je uspio izvesti u svom poduze}u. Uspjeh se po Fordu ne smije posti}i o{te}ivanjem interesa radnika. Kod Forda se sve svodi na unutra{nju organizaciju i vo|enje poduze}a. Glavno sredstvo kojim Ford posti`e veliku proizvodnju i u{tede jest beskrajno platno. U njegovim poduze}ima radnici se ne kre}u nego predmet koji se izra|uje kru`i na nekoj vrsti pokretne vage kroz sve radionice i zaustavlja se pred svakim radnikom to~no onoliko vremena koliko je potrebno da svaki radnik izvr{i dio posla koji mu je odre|en. Ovom metodom u{te|uju se tro{kovi prenosa proizvoda u poduze}u. Radnik se ne nagoni na posao pomo}u o{trog nadzora i premija, kao {to je to slu~aj kod Taylora, nego se mora prilagoditi ritmu proizvodnje koji je odre|en kretanjem pokretne trake. Mo`emo jo{ postaviti ovdje pitanje kako djeluje organizacija rada u ekonomskom smislu. Njome se: 1. omogu}uje jeftinija proizvodnja, a to zna~i automatski pro{irenje tr`i{ta i 2. racionalizacija samog rada, ~ije su negativne posljedice: a) da se apliciraju iste metode kao i na stroj, i b) da ~ovjek postaje prije umoran zbog tipizacije posla. Javni radovi U posljednje se vrijeme sve vi{e isti~e da dr`avna i samoupravna tijela treba da suzbiju nezaposlenost izvo|enjem raznih op}ekorisnih javnih radova, koji se izvode sredstvima dr`ave odnosno samoupravnih tijela. Socijalni korektiv, koji se na taj na~in polu~uje, djeluje u vi{e smjerova, a napose: Javnim se radovima veoma ~esto omogu}uje izvedba ekonomski va`nih i korisnih investicija, koje privatna inicijativa ne bi mogla ili htjela izvesti (isu{ivanje mo~vara, asanacija podru~ja zara`enih izvjesnim uzro~nicima bolesti, gradnje cesta, kanala, za{titnih nasipa za obranu od poplave, regulacija vodnih tokova a u najnovije vrijeme i elektrifikacija). Omogu}uje se ne samo zaposlenje izvjesnog ve}ega broja radnika, koji bi ina~e ostali nezaposleni, nego se javnim radovima ~esto otvaraju privatnoj inicijativi novi putovi rada, kojih bez tih investicija ne bi bilo. Izuzimaju se spomenute vrste investicija iz podru~ja privatne inicijative i time ostvaruje na~elo da takvi radovi, kod kojih je apsolutno prete`an moment njihova korisnost za op}enitost, ne mogu poslu`iti kao osnovica za stjecanje velikih, a mo`da i prevelikih zarada privatnih poduzetnika. Kako vidimo, ingerencija dr`ave u javnim radovima je velika. Privatna inicijativa ne mo`e voditi ra~una o op}oj potrebi. III. KAPITAL Izraz kapital potje~e iz srednjovjekovne latin{tine. Rije~ capitale (od caput=glava) zna~ila je prvobitno toliko koliko capitalis pars debiti, tj. glavnu svotu nov~anog duga u opreci prema kamatama i eventualnim drugim akcesornim obvezama. Pojam kapitala bio je dakle ograni~en na ukamativu nov~anu tra`binu. To je isklju~ivo shva}anje vladalo vrlo dugo. Rije~ kapital upotrebljava se i u obi~nom govoru i u znanosti u razli~itom smislu. Ve}ina pisaca razlikuje dvije vrste kapitala: produktivni i privredni. Pod kapitalom se razumijevaju sva ona dobra koja su proiza{la iz prethodne proizvodnje i koja su namijenjena proizvodnji novih dobara. Takvo stajali{te zastupa i g. prof. Slobodan Jovanovi}. Prema tome svako dobro bez razlike mo`e biti kapitalom pod uvjetom da je namijenjeno proizvodnim svrhama. Ona dobra koja upotrebljavamo za zadovoljenje na{ih potreba ne uvr{}uju se u taj pojam kapitala. Tako npr. ugljen kojim lo`imo pe}i za grijanje stana ne bi bio kapital, ali ako se taj ugljen upotrijebi za lo`enje kotlova u nekoj tvornici, on postaje kapital. Ova vrsta kapitala jest kapital u ~isto ekonomskom smislu. Pod kapitalom u tom smislu produktivni kapital razumijevat }emo dakle naro~ito ova stvarna dobra: sirovine, strojeve, radne i koristonosne `ivotinje, sredstva i ure|aje za transportiranje dobara, zasijano sjeme itd. Druk~ije je promatranje koje polazi sa stajali{ta gospodarskog subjekta. Tu govorimo o privrednom kapitalu. Tu se ubrajaju: konsumptivna dobra, vrijednosni papiri u ladici, zalihe novaca koje slu`e u privredi itd. Neki opet definiraju kapital ovako: Kapital je svako gospodarsko dobro koje nam slu`i u proizvodnji ili odlo`noj potro{nji. Npr. kod seljaka vre}a p{enice za sijanje a druga za hranu. U ostalom je znanstveno i vulgarno shva}anje kapitala dosta razli~ito. U obi~nom se `ivotu ~esto razumije pod kapitalom svako dobro koje odbacuje neku dobit, a osobito i napose novac, a govori se ~esto i o ~ovje~jim sposobnostima i znanju kao kapitalu, {to dakako stoji samo u prenesenom smislu, jer su to dobra vi{eg reda. Vrste kapitala: 1. Produktivni i te~evni kapital. Tu razliku povla~imo s gledi{ta da li nam taj kapital slu`i u produktivne ili te~evne svrhe. Najtipi~niji te~evni kapital je novac. Jedna te ista stvar mo`e biti i produktivni i te~evni kapital. Npr. stroj je za kroja~a produktivni kapital, a u Singera te~evni. Produktivni kapital dijelimo u: a) stalni, b) obrtni. Obrtni je samo onaj kapital koji se u proizvodnji mo`e upotrijebiti samo jedanput, koji se pri prvom aktu proizvodnje potro{i (npr. sirovine). Stalni pak kapital obuhva}a ona dobra koja se u proizvodnji mogu vi{e puta upotrijebiti i koja pri svakom aktu proizvodnje gube samo jedan dio svoje vrijednosti (npr. strojevi, tvorni~ke zgrade itd.). Stalni kapital vezan je na jednu odre|enu vrstu upotrebe, koju je vrlo te{ko, a gdjekad i nemogu}e prenijeti. Obrtni kapital mo`e naprotiv lako i brzo promijeniti svoju upotrebu i iskoristiti se u proizvodnji prema potrebama privrede (npr. ugljen ili novac mogu slu`iti u raznim poduze}ima). Ta bi dioba odgovarala i diobi kapitala na 2. ulo`ni i poslovni, i 3. nepokretni i pokretni, 4. `ivi i mrtvi kapital. Ta je dioba vulgarno-pravna, ali je ipak mo`emo prihvatiti. Mrtvi kapital bilo bi svakako gospodarsko dobro koje nije dovoljno ili nije nikako iskori{}eno u svom gospodarskom procesu. Uloga, postojanje i mno`enje kapitala Kao {to ne mo`e biti produkcije bez prirodnih uvjeta i bez rada, ne mo`e se ona zamisliti ni bez pomo}nih sredstava bez kapitala. Osobita je va`nost produktivnog kapitala (naro~ito to vrijedi za strojeve) u tome {to njegovom pomo}u mo`e ~ovjek podvrgnuti svojoj volji i ravnanju prirodne sile, mo`e njegovom pomo}u dobra prera|ivati i davati im oblik namirnica. Kapital omogu}uje i diobu rada, a {to je dioba rada ve}a, izda{nija je i savr{enija proizvodnja, a to opet omogu}uje da se ne treba ~itav narod baviti materijalnim radom, ve} se mnogi mogu baviti i du{evnim radom. Za postanak i pove}anje kapitala potrebno je da budu zadovoljena dva uvjeta: a) mora se izvjestan dio kapitala u{tedjeti kapital dakle nastaje {tednjom, i b) tako u{te|ena dobra moraju biti namijenjena proizvodnim ciljevima. [tednja se o~ituje na taj na~in da pojedinac ili pojedina gospodarstva dio svog dohotka ne upotrebljava za konsumptivne svrhe sada{njosti, nego ga prenose u budu}nost. Na stvaranje kapitala utje~u jo{ i ove okolnosti: a) jedan narod }e utoliko vi{e pove}ati svoje u{tede ukoliko je ve}i njegov godi{nji dohodak resp. rezultat njegove proizvodnje, b) {tednja }e biti utoliko ve}a ukoliko postoji kod jednog naroda u ve}oj mjeri briga za budu}nost i sposobnost stanovnika da se savladavaju i li{avaju tro{enja proizvoda. Socijalne pojave rada i kapitala Svaki poduzetnik nastoji prikupiti {to vi{e kapitala pak je to dovelo do podjele ljudstva u dvije klase: kapitaliste i radnike. Kapitalisti upravljaju produkcijom, odre|uju joj smjer, a radnici `ive od unajmljivanja radne snage. Sve te ekonomske i socijalne pojave po~imlju u 19. v. kad se stala razvijati industrija, a bile su, a i danas su povodom reakcije radnika i dr`ave i ~ine tzv. radni~ko pitanje. Osobita sredstva radni~ke reakcije jesu: radni~ka udru`enja, {trajk i bojkot, kojima se opet suprotstavlja reakcija poslodavaca posredstvom poslodava~kih udru`enja. Uvi|aju}i da se pojedinac uslijed svoje ekonomske slabosti ne mo`e othrvati prevlasti poslodavaca, udru`uju se radnici iste struke u zemlji u udru`enja koja imaju cilj da iznude bolje radne uvjete, bolje pla}e, fiksiranje radnog vremena itd. Ta radni~ka udru`enja imaju u prvom redu borbenu svrhu, ali uz to podupiru ~lanove i posreduju kod namje{tenja. Danas se sve vi{e radni uvjeti fiksiraju u tzv. kolektivnim ugovorima. To su ugovori izme|u organizacije radnika radni~kih koalicija i organizacije poslodavaca. Ne do|e li do sporazuma, eto {trajka, ali za nj mora biti podesno vrijeme, a i sloga. [trajk je generalan ako se obustavi rad u svim poduze}ima zemlje ili pojedinog industrijskog centra, ina~e je {trajk parcijalan. Do {trajka ~e{}e dolazi u zemljama s razvijenom industrijom jer je radni{tvo u njima bolje organizirano. Obustavi sa strane radni{tva, odgovara se sa strane poslodavaca isklju~enjem radnika lock out koje biva kad svi poduzetnici, ~im jedan dio radnika stupi u {trajk, istodobno zatvaraju svoja poduze}a. Drugo je sredstvo borbe radnika tzv. pasivna rezistencija: gdje radnici ne obustavljaju rad, nego ga obavljaju znatno laganijim tempom i time o{te}uju interese poslodavaca koji ne `ele udovoljiti njihovim zahtjevima. Tre}e bojovno sredstvo radnika je bojkot ime dolazi po engleskom kapetanu upravlja~u imovine Boykottu koji se sastoji u tome da se poslodavac socijalno i ekonomski ozloglasi ako ne pokazuje dovoljno susretljivosti prema radnicima. Protivno od bojkota jest label (kontrolni `ig), koji se stavlja na robu dobrih poslodavaca da se njihova roba preporu~i. ^etvrto bojovno sredstvo radnika je sabota`a, tj. hotimi~no razaranje imovine poslodavaca. IV. PODUZETNIK Kod ovog ~etvrtog faktora proizvodnje susre}emo se sa: 1. poduzetnikom, i 2. poduze}em. Poduzetnik je osoba, koja organizira faktore proizvodnje. On snosi rizik za svoje poduze}e, daje ideju i na temelju toga organizira faktore proizvodnje. Funkcija poduzetnika. Poduzetnik je osoba koje organizira faktore proizvodnje. Sposobnost proizvodnih faktora da samostalno proizvode veoma je ograni~ena, pak je zato potrebno da se svi stave u vezu, da se stave pod upravu jedne volje, pa da tako onda iz njihove suradnje proiza|e neki proizvodni rezultat. Koje funkcije ima poduzetnik? Poduzetnik ima u proizvodnji izvjesne funkcije po kojima se razlikuje od svojih pomaga~a: 1. Prva mu je funkcija da pribavi potrebne proizvodne faktore. Kako se danas zemlji{te, rad i razne vrste kapitala mogu pribaviti za novac, to je za poduzetnika najva`nije da do|e do dovoljnih koli~ina nov~anog kapitala, pomo}u kojeg }e nabaviti sva proizvodna sredstva potrebna za rad njegovog poduze}a. 2. Druga funkcija poduzetnika sastoji se u izboru cilja i vrste proizvodnje. Tu poduzetnik mora svoju aktivnost usmjeriti na proizvodnju onih dobara ~ija je potra`nja dovoljno velika. 3. Poduzetnik ima dalje u svojim rukama tehni~ko i ekonomsko upravljanje proizvodnjom. Ono se sastoji s jedne strane u spekulaciji resp. predvi|anju i izra~unavanju okolnosti koje ne zavise od njegove volje kao {to su npr. cijene na tr`i{tu, i s druge strane u dispoziciji, tj. u tehni~kom rukovanju i nadzoru proizvodnje. 4. Naro~ito je karakteristi~no za poduzetnika {to on snosi rizik kojim je skop~ano svako poduze}e. Od izvjesnih vrsta rizika poduzetnik se mo`e za{tititi putem osiguranja npr. po`ar, ali osiguranje ako poslovi ne idu dobro nije mogu}e. Ne smije se zaboraviti da poduzetnik ne snosi rizik poduze}a uvijek sam, on snosi glavni rizik, ali slabo stanje poduze}a mo`e imati posljedice i za druge, npr. radnici mogu ostati bez posla, a vjerovnici izgubiti pozajmljeni kapital. Poduze}e je organizacija faktora proizvodnje. Poduze}a dijelimo na: Kolektivna i individualna. Najtipi~nije individualno poduze}e je seljak. Individualna poduze}a pripadaju pojedincima koji njima slobodno upravljaju pomo}u svojih i pozajmljenih kapitala. Dobra mu je strana {to je poduzetnik u najve}oj mjeri zainteresiran za uspjeh poduze}a. On je tu potpuno slobodan i nezavisan te mo`e imati inicijative i ~initi smjele poku{aje. Nezgoda takvih poduze}a sastoji se u tome {to je njihov djelokrug ograni~en; sudbina poduze}a vezana je za osobnost poduzetnika, a i kapitalisti se ~esto ustru~avaju dati kredit takvim poduzetnicima zbog rizika. Kolektivna poduze}a pripadaju ve}ini osoba, a nastala su uslijed potrebe da se rizik razdijeli na vi{e osoba i da njihov opstanak ne bude vezan za fizi~ku osobu. Javna i privatna. Javna su ona poduze}a preko kojih dr`ava, op}ina i druga samoupravna tijela vr{e poduzetni~ke funkcije. Velika i mala. Njih dijelimo prema veli~ini. Granicu izme|u velikih i malih poduze}a te{ko je povu}i. Za mala poduze}a je karakteristi~no: a) da je u njima rad obi~no u tehni~kom pogledu zaostao; u njima se prete`no upotrebljavaju alati, a rje|e strojevi, b) podjela rada nije strogo provedena, c) kapital poduze}a je vrlo malen, d) proizvodi se obi~no za najbli`u okolicu, a ~esto samo na osnovi narud`be, e) vlasnik poduze}a malo se razlikuje od svojih radnika itd. U mala poduze}a ubrajamo sve zanatske radionice i trgova~ke radnje na malo. U poljoprivredi su mala poduze}a u ve}ini mali posjedi. Oblik velikih poduze}a imaju poduze}a u industriji, trgovini en gros, prometu, bankarstvu, a u poljoprivredi ih sre}emo u obliku velikih posjeda. Veliko poduze}e ima mnoge prednosti, od kojih su najva`nije: a) mogu}nost primjene strojnog rada, koji je sve jeftiniji ukoliko su strojevi ja~i, b) opskrbljuje se sirovinama jeftinije jer kupuje ve}e koli~ine, c) dobiva kredit pod povoljnijim uvjetima, d) u tim poduze}ima posti`u se u{tede u tzv. op}im tro{kovima, a to su takvi izdaci koje svako poduze}e mora imati bez obzira na svoju veli~inu (grijanje, osvjetljenje, izvjesno osoblje itd.). Npr. jedna velika trgovina koja obavlja poslove koliko 20 manjih ne mora zbog toga imati 20 puta ve}i broj blagajnika i knjigovo|a, nego znatno manje. POJEDINA KOLEKTIVNA PODUZE]A Javno trgova~ko dru{tvo. To je asocijacija manjeg broja osoba koje se udru`uju da ne{to zarade. Javnim se zove zato {to u firmi mora biti barem jedno ima `ive fizi~ke osobe. Broj ~lanova je obi~no malen, jer me|u kompanjonima mora vladati povjerenje. Komanditno dru{tvo. Ovo dru{tvo ima dvije vrste ~lanova: javne (komplementare) i unutarnje (komandite). Javni ~lanovi imaju ista prava i du`nosti te jam~e kao i ~lanovi javnih trgova~kih dru{tava neograni~eno, tj. s ~itavom imovinom, dok unutarnji ~lanovi sudjeluju u dru{tvu s nekim iznosom i samo njime jam~e za dugove dru{tva. Ovaj je tip dru{tva utoliko zgodan {to omogu}uje sudjelovanje osoba koje nemaju spreme za preuzimanje posla ili se ne}e ili ne smiju aktivno njime (poslom) baviti, a ipak mogu svoj kapital koristonosno ulo`iti. Nedostatak je komanditnog dru{tva {to pretpostavlja veliko pouzdanje komandita u komplementare, a toga ba{ ~esto manjka. Komanditnom dru{tvu zametak je jo{ u starom vijeku. Rimljani ga ozna~ivahu rije~ju commenda, tj. polog, i to nepravi polog, tzv. depozitum iregulare, uz sudjelovanje na dobitku, a poslije se tom rije~ju ozna~avao svaki iznos {to bi ga tko prepustio samostalnom trgovcu da s njima tjera prekomorsku trgovinu. Dioni~ko dru{tvo. To je asocijacija kapitala, a ne osoba. Karakteristika dioni~kog dru{tva le`i u tome {to je kod njega dru{tveni kapital podijeljen na male i jednake dijelove: akcije. Svaki akcionar odgovara za obveze dru{tva samo prama broju svojih akcija zato dioni~ar mo`e jedino izgubiti vrijednost svojih akcija. Prva dioni~ka dru{tva pojavila su se u 17. v. u Holandiji i Engleskoj kao poduze}a za prekomorsku trgovinu, koja je u to vrijeme bila skop~ana s veoma velikim rizikom i zahtijevala je velike kapitale. U 18. v. osnivaju se dioni~ka dru{tva za izvr{enje velikih radova i za osiguranja. Za osnivanje dioni~kog dru{tva tra`i se kod nas principjelno odobrenje Ministarstva trgovine i industrije i tu ministar odobrava: a) samo dru{tvo, b) njegovu svrhu, c) visinu glavnice, jer je odre|eno koliko ima biti najmanji kapital (1,000.000 din.), d) mjesto i djelokrug poslovanja, e) mora se znati ~iji je kapital, tko za njega jam~i, da ne bi dru{tvo bilo fiktivno. Kako se vidi, kod nas za dioni~ka dru{tva postoji koncesionirani sistem, a u nekim drugim zemljama kontrolni sistem. Dru{tvo s ograni~enim jamstvom. to dru{tvo je asocijacija osoba i kapitala. Dru{tvo s ograni~enim jamstvom potpuno je nov oblik za sva na{a podru~ja, osim za podru~je dalmatinsko-slovensko, gdje je to bilo regulirano jo{ od god. 1906. Pro{irenje ovog dru{tvenog oblika bilo je izazvano time {to raniji oblici javnog komanditnog i dioni~kog dru{tva nisu zadovoljavali sve potrebe gospodarskog i poslovnog `ivota. U dru{tvima gdje je trebao biti jedan ili vi{e neograni~eno odgovornih ~lanova, rizik je bio i suvi{e velik, te oprezniji ljudi, a osobito poslije rata, te{ko su se rje{avali da budu ~lanovi javnog trgova~kog dru{tva ili komanditnog dru{tva. Dioni~ka dru{tva u kojima je rizik pojedinih ~lanova strogo ograni~en imala su s gledi{ta srednjih i malih poduze}a drugu manu: osnivanje dioni~kih dru{tava u ve}ini slu~ajeva zahtijeva mnogo ve}i kapital i skop~ano je s ve}im formalnostima i znatnim tro{kovima itd. Zato je trebalo prona}i takvu pravnu formu koja bi i manjim kapitalistima dozvolila ne samo da ulo`e svoj kapital u dru{tvo vi{e puta nesigurno, nego da osobno sudjeluju u vo|enju poduze}a s nekoliko drugova, ali bez neograni~ene odgovornosti cijelom svojom imovinom kao {to je to slu~aj kod osobnih dru{tava. Ograni~ena odgovornost ~lanova osnovna je zna~ajka dru{tva s ograni~enim jamstvom. Ali ta ograni~ena odgovornost nije identi~na s ograni~enom odgovorno{}u dioni~ara kod dioni~kih dru{tava. Ograni~enje je ovdje manje i druge je prirode, jer dok dioni~ar ne odgovara za dru{tvene obveze vjerovnicima niti dru{tvu ~im je potpuno uplatio vrijednost svojih akcija, svaki ~lan dru{tva s ograni~enim jamstvom odgovara dru{tvu ne samo za uplatu svog uloga ve} i za uplatu uloga ostalih ~lanova, ali samo do iznosa osnovne glavnice. Kako dru{tvo s ograni~enim jamstvom nije namijenjeno za osnivanje i vo|enje velikih poduze}a, njegova osnovna glavnica mo`e biti dosta skromna; ona ne smije biti manja od 100.000 dinara, dok osnovna glavnica dioni~kog dru{tva ne smije biti manja od jednog milijuna. Kod dru{tva s ograni~enim jamstvom nije potreban javni upis udjela, a svaki ~lan ima uzeti samo po jedan osnovni udio, koji ne smije biti manji od 5.000 din. Porijeklo dru{tva s ograni~enim jamstvom je u Njema~koj, gdje skoro sva velika poduze}a nose: GmbH. Zadruge. To su poduze}a osoba, koja su redovito gospodarski i socijalno slabija, a cilj im je uzajamno pomaganje i promicanje gospodarskog i socijalnog `ivota. Zato i zadrugama nije cilj postizanje kakve dobiti, nego potpomaganje privredne djelatnosti svojih ~lanova, otklanjanje izvjesnih posrednika i preuzimanje njihovih, tj. posredni~kih funkcija, jer zadruge kupuju direktno od proizvo|a~a i tako posti`u bolju cijenu. Zadruge su postojale jo{ 3.000 g.pr. Krista u Babilonu i to zadruge za zajedni~ko obra|ivanje zemlje. Prve potro{a~ke zadruge nalazimo u Engleskoj 1769, i tu su osnovali tkala~ki radnici, a prvu proizva|a~ku zadrugu osnovala je u Parizu 1831 jedna grupa stolara. Poznate su u Francuskoj vinogradarske zadruge koje su zadnjih 30 g. u~inile mnogo za francusko vinogradarstvo. Mnogo kasnije od potro{a~kih i proizva|a~kih zadruga nastale su kreditne zadruge. Prve kreditne zadruge osnovao je u Njema~koj 1850. Schultze-Delitsch (18081883). Kako taj tip zadruge nije odgovarao prilikama na selu, stvorio je Raiffeisen 1869. nov oblik zadruge, koji se izvanredno razvio me|u seoskim stanovni{tvom. Vrste zadruga S obzirom na vrstu, zadruge dijelimo u tri velike grupe: a) produktivne, kojima je cilj zajedni~ka proizvodnja ili prodaja proizvoda, a isto tako i opskrba potrebnim proizvodnim sredstvima, b) konzumne, koje organiziraju opskrbu svojih ~lanova s proizvodima svakodnevne potro{nje, c) kreditne, koje imaju zadatak da svojim ~lanovima pru`e jeftin i povoljan kredit. S obzirom na izvjesne razlike u organizaciji, radu i razvijanju, zadruge dijelimo na dvije vrste: a) zemljoradni~ke i b) gradske. Od cjelokupnog broja zadruga u na{oj zemlji skoro 9/10 otpada na zemljoradni~ke zadruge, a ove se bave nabavom alata i sirovina. Zatim, ovdje jo{ mo`emo nabrojiti sljede}e vrste zemljoradni~kih zadruga: kreditne, mljekarske, zadruge za proizvodnju, prera|ivanje ili prodaju zemljoradni~kih produkata, zadruge za izvr{enje radova kod nas vodne zadruge itd. Gradske zadruge dijelimo na proizva|a~ke, potro{a~ke i kreditne. S obzirom na garanciju, dijelimo zadruge na: zadruge s neograni~enim i ograni~enim jamstvom. Glavni tip na{eg selja~kog zadrugarstva bile su vjeresijske zadruge s neograni~enim jamstvom, ponajvi{e po sistemu Raiffeisenovih zadruga. S obzirom na stale`, dijelimo zadruge na: radni~ke, selja~ke, dobrovoljne, prisilne itd. Prisilne su zadruge agrarnih interesenata, tj. onih koji su se koristili agrarnom reformom, a mogu imati kreditni, produktivni i konsumptivni karakter. Te prisilne zadruge nazivamo jo{ i agrarnim zajednicama. Karakter prisilnih zadruga imaju kod nas i vodne zadruge. Zadruge se mogu baviti s vi{e poslova ili samo s jednim. U prvom. slu~aju govorimo o integraciji poslovanja, a u drugom o specijalizaciji. Danas prevladava specijalizacija jer je tu rad solidniji. Procedura za osnutak zadruga. Za osnutak zadruge ne treba nikakva koncesija, ali treba: a) sastanak glavne skup{tine, na kojoj se ima odabrati odbor. Zatim je potreban b) upis zadruge u trgova~ki registar, pak tu treba navesti: koji su ~lanovi, statut, da li je zadruga s ograni~enom ili neograni~enim jamstvom, te uloge. Naposljetku treba c) ~lanove ravnateljstva registrirati kod suda, tj. treba ovjeriti potpise ~lanova ravnateljstva na sudu da ne bi mogli re}i da oni to nisu potpisali. Zadruga ja asocijacija osoba, a ne kapitala; to se vidi po tome {to udio ne nosi principjelno nikakve kamate; ako se pak dobit daje, onda se daje po sudjelovanju pojedinog ~lana. Kod zadruge mora biti ozna~eno je li zadruga s ograni~enim jamstvom ili bez njega, jer ako je zadruga s ograni~enim jamstvom, ta zadruga jam~i samo do visine zadru`nih uloga. Jedino su kreditne selja~ke (ali ne i gradske) zadruge s neograni~enim jamstvom. Razlog je tome {to je kod kreditnih selja~kih zadruga rizik najmanji; ve} kod gradskih kreditnih zadruga obi~no obrtnik nema ku}e, imanja itd. Dakle razlog rizika odlu~uje da li }e zadruga biti s ograni~enim jamstvom ili bez. Razlika izme|u dru{tva s ograni~enim jamstvom i zadruge: 1. kod dru{tva s ograni~enim jamstvom akcijski kapital je fiksan, a kod zadruge mobilan; 2. kod zadruge o pove}anju glavnice odlu~uje upravno vije}e, a kod dru{tva s ograni~enim jamstvom glavna skup{tina; 3. postoji i biolo{ka razlika dru{tvo s ograni~enim jamstvom je asocijacija osoba+kapitala, a zadruga je samo asocijacija osoba; 4. zadru`ni su dijelovi neukamativi, a kod dru{tva s ograni~enim jamstvom ukamativi. [to se ti~e ~iste dobiti: 5. kod zadruge se dijeli po suradnji, ako se uop}e dijeli, a kod dru{tva s ograni~enim jamstvom dijeli se po broju udjela. KONCENTRACIJA PODUZE]A Prednosti velikih poduze}a koje smo nabrojili ~ine da u proizvodnji stalno postoji te`nja da se poduze}a ujedine, e da bi tako mogla {to bolje iskoristiti povoljne uvjete koji prate proizvodnju en gros. Kapitali i radna snaga sve se vi{e koncentriraju na jednom mjestu i iz godine u godinu stvaraju se sve ve}a poduze}a. Tu pojavu, koja se u gospodarskom `ivotu sve vi{e ispoljava zovemo koncentracijom poduze}a. Do koncentracije poduze}a dolazi se na vi{e na~ina: 1. poduze}a se mogu pove}ati prirodnim putem, 2. sjedinjenjem (fuzijom) 3. putem financijskog udjela jedne osobe, a osobito banaka, i 4. na osnovi zajednice interesa, tj. kada samostalna poduze}a stupaju u izvjesna udru`enja sa zajedni~kim ciljevima i interesima tako da, iako su potpuno samostalna, ipak u izvjesnom pogledu funkcioniraju kao jedna cjelina. Tip takvih poduze}a jesu karteli. ^esto se u takva udru`ivanja na bazi zajedni~kih interesa ubrajaju ogromno velike grupe poduze}a, koje stoje pod istom upravom, kao {to su npr. u Njema~koj tzv. concerni. Sve forme koncentracije mogu se uglavnom svesti na dvije: Na koncentraciju vertikalnu, koja obuhva}a poduze}a koja se bave sukcesivnim fazama gospodarske djelatnosti. Npr. ako jedno metalurgijsko poduze}e kupi rudnik ugljena dakle ovdje se radi o koncentraciji poduze}a raznih vrsta. Na koncentraciju horizontalnu, koja obuhva}a istovrsna poduze}a resp. koja se nalaze u istoj fazi gospodarske djelatnosti. Npr. ako se ujedini vi{e pekarskih poduze}a zajedno. Vrlo ~esto vidimo i jedan i drugi slu~aj koncentracije zajedno. Npr. u jednom gradu ujedine se sve pekarnice u jedno veliko poduze}e to je horizontalna koncentracija. Ako ta poduze}a kupe mlin ili se udru`e s kakvim mlinskim poduze}em i na taj na~in sama proizvode bra{no za svoje potrebe, imat }emo vertikalnu koncentraciju ili kra}e re~eno integraciju. Napomenuti nam je da se kod kartela obi~no radi o horizontalnoj koncentraciji, a kod trustova o vertikalnoj. Posljedice koncentracije. Te`nja za koncentracijom zavisna je od mogu}nosti postizanja u{tede u radu. Ona prestaje onog momenta kada vi{e nije u stanju pru`iti koristi, tj. dovesti do pojeftinjavanja izvjesne proizvodnje. Ova granica kod koje se te`nja za koncentracijom poduze}a zaustavlja zavisi najvi{e od stanja proizvodne tehnike i njezinog usavr{avanja. Svakako je pogre{no mi{ljenje da se koncentracija poduze}a mo`e neograni~eno i brzo provoditi i da neizbje`no dovodi do uni{tavanja malih i srednjih poduze}a. Na osnovi statistike ne mo`e se zaklju~iti da velika poduze}a pored svog velikog ja~anja dovode do nestanka malih poduze}a, ~iji se broj pove}ava. Postoji ~itav niz privrednih radova u kojima je malo poduze}e jedino mogu}e, kao {to je to slu~aj kod mnogih zanata (brija~kog, kroja~kog itd.). ^ak pojedine nove industrijske grane u kojima postoji vrlo jaka koncentracija dovode do postanka velikog broja malih poduze}a, npr. industrija elektri~nih instalacija i radioaparata. U poljoprivredi uop}e ne vidimo te`nju za koncentracijom. Kod nje se naprotiv primje}uje da veliki posjedi brojno opadaju i da se broj malih poduze}a pove}ava. Isto se tako kod trgovine ne primje}uje da velika poduze}a potiskuju mala. Iako se mo`e konstatirati da se broj velikih trgovina pove}ava, to isto va`i i za mala trgova~ka poduze}a ~iji broj isto tako raste. Razlog je tome taj {to velika i mala trgovina jedna drugoj ne konkuriraju, ve} se dopunjuju. Velika trgovina igra ulogu posrednika izme|u producenta i trgovca na malo, dok mala trgovina posreduje izme|u trgovine na veliko i potro{a~a. Iako koncentracija ne dovodi do uni{tavanja malog poduze}a, ona ipak ~esto dovodi u te`ak polo`aj ~itav sloj malih producenata, tako da dr`ava intervenira i donosi razne mjere u korist malih producenata. Mala poduze}a mogu jo{ osim dr`avne intervencije svoj polo`aj olak{ati obrazovanjem zadruga. SLOBODNA UTAKMICA U ekonomskoj nauci rije~ konkurencija ima dvojako zna~enje: 1. Ka`e se, da se proizvodnja jednog dobra vr{i pod re`imom konkurencije kada je svakome slobodno da bira vrstu proizvodnje kojoj }e se posvetiti i da sam odre|uje na~in i veli~inu proizvodnje. 2. U svom drugom smislu ozna~uje konkurencija borbu za zaradom, a ~ak i borbu za `ivot, koja se vodi vrlo ~esto izme|u osoba koje idu za ostvarenjem istog cilja. Ovdje svaki konkurent smatra drugog za svog neprijatelja i ne bira sredstva samo da bi ga uni{tio {irenjem la`nih glasova o njemu, potkupljivanjem njegovih namje{tenika, prodavanjem ispod proizvodnih tro{kova itd. Kao {to vidimo, konkurencija mo`e biti slobodna utakmica u kome se svakome pru`a mogu}nost da ispolji svoje osobne sposobnosti, a isto tako mo`e biti i re`im u kojem ja~i uni{tava slabijeg, u kojem ~ovjek bez skrupula mo`e posti}i izvjesnu ekonomsku korist na {tetu onog koji svoj posao radi po{teno i ispravno. Karakteristike su prema tome slobodne utakmice u svom prvom zna~enju: a) da svatko mo`e izabrati zvanje koje ho}e, b) da mo`e producirati koliko ho}e, c) prodavati kome ho}e i d) uz cijenu koju ho}e! Dobre i lo{e strane konkurencije. Me|u dobre strane mo`emo navesti:1. svatko mo`e raditi prema vlastitim sposobnostima; 2. pod njenim utjecajem javlja se kod cijena proizvoda te`nja da se pribli`e proizvodnim tro{kovima, {to je vrlo povoljno za potro{a~ke mase. Nagnani utakmicom proizvo|a~i nastoje `elje potro{a~a {to bolje zadovoljiti, jer }e tako osigurati ve}u prodaju svojih proizvoda; 3. proizvo|a~i svu svoju pa`nju usmjeravanu postizavanju tehni~kih usavr{avanja u proizvodnji i u{te|uju na proizvodnim tro{kovima, a kao posljedica toga dolazi i 4. napredak u proizvodnoj tehnici; 5. roba se mo`e prilago|ivati potrebi publike. Kao lo{e strane konkurencije navode se: 1. ekonomski slabiji i manje sposobni moraju stradavati; 2. kvaliteta robe obi~no stradava (npr. Batine cipele); 3. slobodna utakmica navodi na upotrebu nedozvoljenih sredstava tzv. nelojalnom konkurencijom; 4. nastaje hiperprodukcija, ~ija je neminovna posljedica padanje cijena, propast poduze}a i op}a privredna kriza. [to je najgore, te posljedice poga|aju i one koji za u~injene pogre{ke nisu nimalo odgovorni: radnici ostaju bez posla, a vjerovnici ~esto ne mogu naplatiti svoja potra`ivanja; 5. roba je i skuplja ba{ uslijed hiperprodukcije; npr. modistica prodaje uz dosta visoku cijenu {e{ire u sezoni jer treba naplatiti sve one {e{ire koji }e joj ostati; 6. U socijalnom pogledu konkurencija zao{trava razliku izme|u producenata i radnika. Ograni~enje konkurencije. Ne mo`e se re}i da je konkurencija ikad postojala u nekoj gospodarskoj zajednici bez ikakvih ograni~enja. O tome treba voditi ra~una kada se ho}e utvrditi vrijednost re`ima konkurencije. Danas postoje mnogobrojna ograni~enja konkurencije. Ta su ograni~enja djelom bazirana na zakonima i ljudskim postupcima, a dijelom su neizbje`iva posljedica samih prilika gospodarskog `ivota, koje isklju~uju funkcioniranje konkurencije. Uglavnom je danas konkurencija ograni~ena a) monopolima i b) udru`enjem privrednika. Najva`niji oblici udru`enja proizvo|a~a kojima je cilj otklanjanje gospodarske konkurencije su karteli, trustovi i radni~ki sindikati. MONOPOLI Kada je slobodna utakmica isklju~ena u pogledu jednog poduze}a, onda ka`emo da takvo poduze}e ima monopol, da je ono monopolskog karaktera. Monopol zna~i da je netko ili vi{e njih isklju~ivo u stanju producirati, prodavati ili kupovati stanovite produkte, a po tome u isti mah i cijenu diktirati. Monopole dijelimo na javne i privatne. Javni su oni monopoli koje eksploatiraju javnopravna tijela (dr`ava, banovine, op}ine). Npr. monopol duhana, `igica, soli, tramvajskog saobra}aja, vodovoda itd. Javni monopoli mogu biti: a) fiskalni, kojima je cilj postizavanje prihoda (duhan, {e}er itd.), i b) socijalni, ~iji je glavni cilj, da zadovolje op}e va`ne potrebe stanovni{tva (npr. po{ta i telegraf, {kole itd.), a pitanje prihoda je manje va`no. Privatni monopoli nalaze se u rukama privatnih osoba. Ove monopole dijelimo na: a) legalne, koji nastaju na osnovi jednog zakonskog ovla{tenja (pravo patenta, za{tita uzoraka i modela itd.), i b) fakti~ke monopole, koji su nastali sami od sebe stjecajem prilika, npr. razni izvori vode, va|enje nikla: Kanada proizvodi nikal, a ima ga malo i u Rusiji. Madagaskar proizvodi npr. 2/3 ~itave koli~ine vanilije. Dobre i lo{e strane monopola. Producenti koji su za{ti}eni monopolom imaju osiguranu gospodarsku egzistenciju i gotovo uvijek i prigode za postizanje velikog dobitka. To postizanje dobitka predstavlja dobru stranu monopola samo s gledi{ta producenta, ali sa gledi{ta op}enitosti to se ne bi moglo kazati. Dobra strana monopola le`i jo{ u tome {to kod njih ne postoji mogu}nost da se dade maha nepromi{ljenoj spekulativnoj i prekomjernoj proizvodnji, pak se za to kod monopolske proizvodnje dobiva vi{e harmonije i stabilnosti. To je korisno i za producenta i konsumenta, a naro~ito za radnike, kojima se osigurava stalno zaposlenje. Ali tu nesumljivu znatnu prednost moraju potro{a~i platiti vrlo skupo. Producenti naj~e{}e svoju monopolisti~ku situaciju iskori{tavaju na {tetu potro{a~a. Oni gledaju svoj povoljni polo`aj iskoristiti {to potpunije i nastoje cijenu svojih proizvoda odr`ati na {to ve}oj visini. Daljnja mana monopola je jo{ i to, {to kod njega nedostaje onaj podstrek za usavr{avanje proizvodnje koji vidimo kod slobodne utakmice. Tko se ne mora bojati konkurenta i ima osiguranu situaciju, taj mirno mo`e ostati kod svojih starih i neusavr{enih metoda proizvodnje. Zato se i ka`e da monopoli ko~e tehni~ki napredak. *** ^esto ~ujemo da i zemlji{te ima monopolski karakter, i to zbog toga: a) {to se zemlji{te ne da premjestiti, b) ne da nadoknaditi. c) a naro~ito se monopolski utjecaj vidi kod polo`aja zemlji{ta (npr. gradili{te u gradu). Dakle uglavnom ima zemlji{te monopolski karakter {to se ne mo`e pove}ati; zemlji{te je po svom volumenu i polo`aju ograni~eno. UDRU@ENJE PRIVREDNIKA Najva`niji oblici udru`enja producenata kojima je cilj uklanjanje slobodne utakmice jesu: karteli, trustovi i radni~ki sindikati. KARTELI Kartel je slobodno zaklju~en sporazum izme|u vi{e istovrsnih proizvo|a~a, kojima je cilj da sebi u izvjesnoj vrsti proizvodnje stvore situaciju monopola. Svako od tih poduze}a, ulaze}i u kartel, zadr`ava svoju individualnu samostalnost. Glavne karakteristike kartela. Glavne karakteristike su ove: 1. Kartel nije poduze}e, ve} udru`enje, sporazum izme|u vi{e samostalnih poduze}a. 2. Kartel ima karakter monopola, jer je cilj proizvo|a~a koji osnivaju kartel da otklone {to je mogu}e vi{e konkurenciju i da steknu na tr`i{tu monopolsku situaciju. 3. Kartel nije fuzija vi{e poduze}a jer pojedina poduze}a i dalje postoje kao ekonomske i pravne jedinice, samo {to poduzetnik ~lan kartela i pored toga {to mu ostaje vlasni{tvo poduze}a ograni~uje svoju nezavisnost u izvjesnim to~kama u duhu ugovora, koji je slobodno zaklju~io s ostalim ~lanovima kartela. Karteli su nastali u Njema~koj poslije te`e gospodarske depresije kroz koju je poslije francusko-pruskog rata Njema~ka pro{la. Dioba kartela. Prema na~inu i sredstvima kojima karteli rade, naro~ito na uzdr`anju povoljne cijene, razlikuju neki pisci kartele ni`eg i vi{eg reda, iako ta razlika nije egzaktna jer se u kartelima redovno ili bar ~esto sjedinjuju obilje`ja jedne i druge grupe. 1. Karteli ni`eg reda. Princip je kartela ni`eg reda da uzima u obzir specifi~nost svakog pojedinog ~lana pak se svakom pojedinom karteliranom poduze}u fiksiraju granice u kojima se smije gospodarstvo kretati. Najva`niji od tih kartela jesu: Karteli za ograni~enje proizvodnje: tu kartel fiksira svojim ~lanovima maksimum robe {to je smiju producirati. Kod nas je primjer kartel tvornica {pirita, gdje ministarstvo financija odre|uje koli~inu {pirita koja se smije producirati; to je tzv. kontingentirani kartel. Karteli za ograni~enje cijene: tu se ~lanovi obvezuju da svoje proizvode ne}e prodavati ispod izvjesne cijene i da svojim kupcima ne}e ~initi nikakve povlastice koje bi u stvari zna~ile smanjivanje cijena. Naj~e{}e takva obveza vrijedi samo za doma}e tr`i{te, dok ~lanovima kartela ostaju odrije{ene ruke {to se ti~e prodaje u inozemstvu. Karteli za ograni~enje tr`i{ta: tu kartel odre|uje podru~je u kojem }e pojedini ~lan mo}i isklju~ivo prodavati svoje proizvode, u kojem }e on dakle imati pravo monopola. Karteli za reduciranje, kojima je svrha da se ograni~i proizvodnja u pojedinim poduze}ima. Kondicijski kartel, kod kojeg se odre|uju: uvjeti i na~in prodaje dakle prodajni uvjeti: npr. nitko ne smije prodavati na vjeresiju itd. 2. Karteli vi{eg reda zadiru mnogo ja~e u gospodarsku slobodu ~lanova, pak reguliraju produkciju sa stajali{ta skupnosti. Takav kartel fiksira za sva kartelirana poduze}a neki skupni kvantum produkcije i onda ga dijeli me|u ~lanovima ili postavlja neki centralni ured, koji prima narud`be za sva poduze}a i onda ih dijeli me|u ~lanove po utana~enim principima ili napokon taj ured rukovodi uop}e svom prodajom, a dobitak dijeli me|u ~lanove. Prema ovome imamo tri vrste takvih kartela: a) karteli za podjelu narud`bi, b) karteli za podjelu dobitka, i c) karteli pod trgova~kom upravom jednog zajedni~kog ureda. To je svakako najsavr{eniji oblik kartela, koji onemogu}uje svaku prevaru od strane ~lanova. Kartel sa zajedni~kim prodajnim uredom kod nas je: kartel {e}era, koji obuhva}a sve tvornice {e}era, i kartel {pirita. Kakav utjecaj ima kartel i na koga? Mogu imati velikog utjecaja, i to kako na: a) poduzetnike, ~lanove kartela, tako i na b) poduzetnike koji nisu njegovi ~lanovi. Zatim na: c) radnike, d) konsumente i na cjelokupnu narodnu privredu. Ad a) U pogledu ~lanova ispoljuje se ekonomski utjecaj kartela u tome {to im on osigurava ve}u zaradu. Utakmica je u velikoj mjeri paralizirana i proizvo|a~i ne moraju jedan drugome konkurirati; mogu skuplje prodavati svoje proizvode. Posti`u se znatne u{tede u tro{kovima za reklamu itd. Ad b) Kartel te`i uni{titi proizvo|a~e koji su izvan kartela ili ih natjerati da mu pristupe. Tu se slu`e ~lanovi kartela raznim sredstvima od kojih je najefikasnije prodavanje ispod uobi~ajene cijene, dok se protivnik ne natjera na popu{tanje ili dok se ne uni{ti. Ad c) U pogledu radnika i potro{a~a karteli mogu imati blagotvoran u~inak. Karteli mogu pla}ati vi{e nadnice. Zatim, njihov rad ima vi{e kontinuiteta, proizvodnja je stalna i nije isprekidana krizama, koje nastaju uslijed slobodne konkurencije. Ad d) Svaka monopolska situacija u prvom redu poga|a potro{a~e. Oni moraju pla}ati ve}e cijene nego kad postoji konkurencija. Ali treba imati u vidu da ona najni`a cijena koja je rezultat konkurencije nije u isto vrijeme i najzgodnija s narodno-gospodarskog gledi{ta, jer narodno gospodarstvo ima mnogo ve}e koristi od stalnosti cijena, naro~ito sirovina, jer se samo tako omogu}uje sigurna ekonomska kalkulacija svima proizvo|a~ima. Utvr|eno je da u zemljama gdje su cijene najvi{e postoji i najvi{e blagostanje. To~no je da karteli mogu zloupotrijebiti svoj polo`aj, ali se konsumenti mogu udru`ivanjem, kupovanjem u zajednici i eventualnim bojkotima nesolidnih kartela uspje{no braniti. *** Mo`emo ovdje postaviti pitanje koji je ekonomski razlog za stvaranje kartela. Ima vi{e razloga: a) da se eliminira slobodna utakmica, b) da se odr`i jednaka cijena, c) da se postigne {to bolja cijena, i d) da se unaprijed odredi granica konzumu. Kartelno gospodarstvo. Karteli mogu u re`imu potpune slobode dovesti do potpunog uklanjanja ekonomskoga pravila ponude i potra`nje i stvoriti karteliranim poduze}ima monopolni polo`aj na tr`i{tu. Time se omogu}uje podr`avanje nerazmjerno visokih cijena i polu~ivanje dobitaka koji znatno prelaze razinu primjerene rente i nagrade za ulo`eni trud i kapital, a osim toga se putem kartelizacije omogu}uje uni{tavanje nekarteliranih poduze}a koja se natje~u. Takvo je stanje bez sumnje {tetno za potro{a~a a zna~i socijalnu nepravdu. Stoga je u ve}ini zemalja takvo stanje izazvalo reakciju zakonodavstva, tim vi{e {to ni radni{tvo nema u karteliranim poduze}ima caeteris paribus bolji polo`aj, makar to na prvi mah mo`da izgleda, jer im kartel osigurava izvjesnu stalnost zaposlenja. Dono{enjem zakonskih propisa o kartelima ide se za tim da se onemogu}e ili bar umanje takve negativne posljedice rada kartela. Zato se u prvom redu propisuje obvezno registriranje kartelnih ugovora, izvjestan nadzor vlasti nad radom kartela, a osim toga se ozakonjuje na~elo da se karteli moraju razvrgnuti ako se utvrdi da njihov rad izaziva nesocijalne posljedice, tj. da su u protimbi s opravdanim interesima {irokih masa, napose potro{a~a. Kako je kod nas s kartelnim zakonodavstvom? Kod nas postoji zakon resp. uredba o kartelima ~iji su osnovni principi: a) kartelni ugovor mora biti sastavljen pismeno, dakle ugovor o kartelu mora biti pismen, a ne usmen; b) taj pismeni ugovor mora se registrirati kod Ministarstva trgovine i industrije resp. u Banovini hrvatskoj kod banske vlasti, odjeljenje za trgovinu i industriju, c) dr`ava resp. Banovina ima vr{iti nadzor nad kartelima, tj. dr`ava resp. Banovina mora intervenirati ako je rad kartela {tetan, ako rad kartela do|e u koliziju s op}im interesima. Nastaje pitanje kako }e dr`ava resp. Banovina hrvatska doznati da je rad kartela {tetan. Svatko, a to }e biti redovito onaj koji je radom kartela o{te}en, mo`e se pritu`iti Ministarstvu trgovine i industrije resp. Banovini. Kad prijava stigne, vodi se ispitni postupak. Dr`ava resp. Banovina provodi postupak po svojim organima i ako na|e da je rad kartela {tetan za op}e interese, mo`e ga raspustiti. Napomenuti nam je jo{ ovdje da dozvola za osnivanje kartela kod nas nije potrebna. TRUSTOVI Trustovi su potpuno slijevanje vi{e poduze}a u jedno. Poduze}a koja stupaju u trust gube potpuno svoju samostalnost. I dok kartelirana poduze}a zadr`avaju svoju samostalnost, kod trustova te samostalnosti nestaje i nastaje nova pravna i gospodarska forma koncentracije poduze}a, koju nazivamo trustom. Trustovi pokazuju tendenciju da zavladaju tr`i{tem. U trustu se sjedinjuju ne samo istovrsna poduze}a nego i raznovrsna, ukoliko se gospodarska poduze}a upotpunjuju. Sama rije~ trust nazna~uje povjerenje. Nastali su u Americi. Tek u novije vrijeme osje}a se u Evropi jako koncentriranje poduze}a i stvaraju se velika udru`enja proizvo|a~a, koja mnogo sli~e na trustove. Ipak se uglavnom mo`e re}i, da su trustovi oblik udru`ivanja poduze}a koji je karakteristi~an za amerikansku privredu, dok su karteli forma koju uzimaju udru`enja proizvo|a~a u Evropi. Postanak trustova. Od svog postanka trustovi su se ovako razvijali: 1. U svom prvom obliku trustovi se nisu razlikovali od kartela, i oni su bili obi~no sporazumi proizvo|a~a u cilju reguliranja cijena 2. Zatim se pre{lo na tzv. sistem konsolidacije, u kojem se svako poduze}e li{avalo svoje nezavisnosti i gubilo se u novom poduze}u. Tom prilikom izra~unavala se vrijednost svakog poduze}a, i ta je vrijednost ispla}ivana vlasniku u akcijama novog poduze}a, tj. trusta. 3. Najzad se do{lo do sistema koji je danas najvi{e rasprostranjen: ostavlja se svakom poduze}u njegova nominalna i legalna nezavisnost, ali se ona ustvari uni{tava na taj na~in {to se jednom novom poduze}u daje ve}ina akcija svih dru{tava koja stupaju u trust i tako je to poduze}e stvarni gospodar svih ostalih. to se poduze}e naziva holding company (kontrolno dru{tvo). Ovakva je forma uzeta zbog silnih gonjenja koja su trustovi imali izdr`ati od strane vlasti. Tako se npr. ~uveni trust petroleja da bi udovoljio zakonu, podijelio na 20 nezavisnih poduze}a, ali se gotovo sve njihove akcije nalaze u rukama jednog. Dobra strana trustova: 1. Oni mogu posti}i velike u{tede jer mogu u velikoj mjeri sniziti svoje proizvodne tro{kove zbog velikih kapitala koje imaju. 2. Druga prednost trustova sastoji se u mogu}nosti uspostavljanja ravnote`e izme|u proizvodnje i potro{nje prema tome u otklanjanju gospodarskih kriza, koje nastaju kada se ta ravnote`a pokoleba. 3. Isto tako trustovi vode ra~una o dobroj kvaliteti svojih proizvoda; njihova snaga i velika sredstva ~ine da oni ne pribjegavaju nesolidnoj proizvodnji kao {to je to ~esto slu~aj kod male industrije. 4. Zatim se u korist trustova mo`e re}i jo{ i to da su njihovi radnici obi~no dobro nagra|eni. Lo{e strane trustova: 1. Iako trustovi ne pove}avaju cijene svojih proizvoda, oni ipak s obzirom na svoje proizvodne tro{kove posti`u ogromne zarade i tako se danas ogromno bogatstvo nalazi u rukama pojedinih ljudi, koje nazivamo kraljevima ~elika, petroleja, pamuka, {e}era itd. 2. Trustovima se dalje mo`e predbaciti {to se bezobzirno bore s poduze}ima koja ne `ele stupiti u trust i ~esto se slu`e najbrutalnijim sredstvima. 3. Najzad, trustovi predstavljaju veliku opasnost i za samu politi~ku organizaciju demokratskih dr`ava svojim ogromnim sredstvima oni su u stanju korumpirati ~inovni~ki aparat i iskoristiti ga za svoje ciljeve. Oni mogu postati dr`ava u dr`avi i zloupotrijebiti svoj polo`aj. Corneri. Od kartela i trustova treba lu~iti corner (ring). To je prelazni savez spekulanata koji se udru`uju samo u svrhu da pokupuju ~itavu zalihu nekog artikla, i do{av{i tako u polo`aj monopolista, diktiraju cijenu po volji. Me|utim ti corneri mogu imati kadikad i trajnije zna~enje. RADNI^KI SINDIKATI To su profesionalna udru`enja koja imaju cilj otklanjanje konkurencije me|u radnicima iste struke pri zaklju~ivanju ugovora o radu. Njihov je zadatak da ubla`e te{ke ekonomske i socijalne posljedice koje za radnika mo`e imati konkurencija. Radni~ki sindikati to posti`u na taj na~in {to poslodavce prisiljavaju na pregovore s radnicima kao cjelinom. Umjesto mnogo individualnih ugovora izme|u poslodavaca i izoliranih radnika stvara se jedan kolektivan ugovor, koji se zaklju~uje izme|u poslodavca i radni~kog sindikata. Svaki pojedini radnik ne bi u pregovorima s poslodavcem uop}e mogao diskutirati; on bi bez prigovora morao primiti njegove uvjete. Me|utim, kad su radnici udru`eni u svoje sindikate, njihova je snaga daleko ve}a i oni mogu pregovarati s poslodavcem na ravnoj nozi. Tako se namjesto mnogo pojedina~nih ugovora s poslodavcima stvara jedan kolektivni ugovor. II. dio PROMET Dobra proizvodimo za upotrebu, bilo svoju, bilo tu|u. Kada dobra proizvodimo za tu|u upotrebu, ta dobra moraju pro}i od producenta do konsumenta. Ovaj prelaz dobara nazivamo prometom, pak bismo i mogli re}i da je promet: na~in, sredstvo i forma prometanja dobara od producenta do konsumenta. Povod se prometu nalazi u razli~nosti ljudi, prirodnih i gospodarskih uvjeta `ivota i potreba i na toj razli~nosti osnovanoj diobi rada. Danas je ve} iznimka da si pojedinac sam producira sve {to treba, a pravilo je da producira u cilju izmjene za produkte koje sam ne producira. Na taj na~in postoji me|u pojedincima i me|u narodima saobra}aj, i {to je taj `ivlji, br`i i uredniji, to je i gospodarski napredak ve}i, tako da je promet kazalo gospodarskog i kulturnog stanja naroda. Gospodarska dobra koja su u prometu i dok su u prometu zovu se roba. Promet je izmjena dobara, a dva su na~ina kojima se mo`e izmjena obavljati. Prvi na~in prometa karakterizira tzv. naturalno gospodarstvo, a drugi nov~ano gospodarstvo. No ima jo{ jedan na~in prometanja dobara, a to je kreditno gospodarstvo. Tr`i{te. Ono mjesto gdje se razvija promet, gdje se roba kupuje i prodaje ili, kako se veli, nudi i tra`i, zove se tr`i{te. Da se mo`e promet pravilno razvijati, treba da postoje nu`ni pravni poslovi, tj. propisi, koji ure|uju odnose {to u prometu i po prometu nastaju, ukratko zakoni, koji obra|uju ~itav gospodarski saobra}aj, a uz to je potrebno da se uklone prirodne i tehni~ke pote{ko}e. Pomo}na sredstva prometa jesu: a) novac i kredit, b) mjere i vage, c) prevozna sredstva itd. VRIJEDNOST Vrijednost spada u jedno od kardinalnih pitanja bez koje se ekonomska nauka ne mo`e zamisliti. Definirati vrijednost veoma je te{ko, jer je pojam vrijednosti apstraktan. Gosp. prof. Luna~ek definira vrijednost po Conradu ovako: Vrijednost je sud o sposobnosti nekog dobra za zadovoljenje ekonomskih potreba. Ovisan u svom `ivotu o vanjskom svijetu promatra ~ovjek sve stvari koje ga okru`uju s gospodarskog stajali{ta i stvara si o njima sud. Prije svega ispituje koliko koja stvar (~inidba) mo`e slu`iti njegovim svrhama i ustanoviv{i to polazi dalje i ispituje koliku mo`e od nje crpiti gospodarsku korist. Ali to mo`e ustanoviti samo tako ako uzme druge stvari za mjerilo, te je s njima usporedi. Na temelju toga uspore|ivanja pripisuje onda ~ovjek doti~noj stvari odre|enu va`nost i ta va`nost dobra za ~ovje~je svrhe je vrijednost. No ba{ kao boja npr., {to nije apsolutno svojstvo stvari, ve} subjektivni utisak {to ga povr{ina stvari proizvodi na ~ovje~je oko, i kao {to taj utisak mo`e biti razli~it u raznih ljudi, upravo tako nije ni vrijednost objektivno svojstvo stvari, ve} rezultat ~ovje~jeg suda, a taj sud mo`e biti u raznih ljudi razli~it prema motivima, koji na nj utje~u. Ipak ima momenata koji poprili~no jednako ili sli~no djeluju na ~ovje~ji sud resp. utje~u na vrijednost, a to su: upotrebljivost i rijetkost dobara, jakost i intenzivnost potrebe i produkcijski tro{kovi. Prema tome, vrijednost se sastoji od ~etiri elementa: Upotrebljivost (korisnost) je svojstvo stvari po kojemu ona mo`e slu`iti ljudskim (potrebama) svrhama. Tako npr. `ito ima svojstvo hranjivosti itd., ali da jedno dobro bude korisno, moramo ga spoznati. Nije dovoljno da neko dobro ima u sebi objektivno svojstvo, ve} moramo za to svojstvo i saznati. Npr. mo`da u prirodi postoji neko slatko zrno koje }e zamijenit {e}er, ali {to }e nam kad za to ne znamo. Nema li stvar nikakve upotrebljivosti ili ako bar ~ovjek to nije u njoj otkrio dakle tra`i se i znanje upotrebljivost, nema ona za nj nikakve va`nosti, pak joj ne pripisuje nikakve vrijednosti. Rijetkost dobara. Ho}emo li pripisati nekoj stvari va`nost, nije dosta samo da je upotrebljiva, kao {to su neka slobodna dobra, pak ipak nemaju vrijednosti, i to zato {to ih u prirodi ima napretek, pak ~ovjek ne treba da {to `rtvuje ho}e li ih se domo}i. S druge strane ima stvari minimalne upotrebljivosti koje imaju veliku vrijednost, a to sve zbog svoje velike rijetkosti. Drugim rije~ima samo gospodarska dobra imaju vrijednost. Moment vrijednosti ba{ je razlogom da neka gospodarska dobra, koja se tro{e, a nije ih mogu}e naknaditi novom zalihom, u vrijednosti rastu do nevjerojatne visine, npr. `ito u opsjedanom gradu. Intenzitet potrebe i broj njihov. Ne postoji li potreba koju bi valjalo namiriti, nema doti~na stvari, pa ni kraj velike rijetkosti, vrijednosti, a naprotiv, {to je ta potreba intenzivnija, dobiva stvar u na{im o~ima ve}u vrijednost. Dok na primjer ima previ{e drva, ne}e se }utit potreba za ugljenom. Vrijednost koji put ovisi i o osobnim dispozicijama i o ukusu. Npr. stare marke imaju najvi{e za 5% ~ovje~anstva vrijednost. Specijalni kruh za dijabeti~are ima kardinalnu vrijednost za njih. Produkcijski tro{kovi. Kako svako gospodarsko dobro tra`i `rtava u radu i kapitalu, jasno je da i ta ~injenica mora utjecati na vrijednost dobra, tj. tro{kovi su produkcije va`an moment za odre|ivanje vrijednosti. No tu valja lu~iti dvoje: Radi li se o dobrima koja se mogu uvijek prema potrebi producirati, vrijednost }e njihova biti svakako u skladu s produktivnim tro{kovima. Radi li se pak o dobrima ~ija je produkcija ograni~ena zna~e produkcijski tro{kovi samo najni`u granicu za padanje, a ne i za rastenje vrijednosti. Vrijednost ekonomskih dobara je dvojaka: a) subjektivna ili upotrebna. Upotrebna je vrijednost va`nost gospodarskog dobra za pojedinca zbog toga {to njime mo`e podmiriti potrebu; ona je dakle individualna, subjektivna vrijednost, b) objektivna ili prometna vrijednost. Prometna pak vrijednost zna~i vrijednost dobra jer se za nj mo`e u prometu putem zamjene dobiti stanovita koli~ina drugih dobara, pak se mo`e njime jedna ili vi{e potreba namiriti. [to je vrijednost pitanje je pojma vrijednosti. [to je vrijedna stvar pitanje je objektivne vrijednosti dobara. Koliko stvar za mene vrijedi, pitanje je subjektivne vrijednosti dobara. TEORIJE O VRIJEDNOSTI DOBARA Sve teorije koje su nastale iz te`nje da se rije{i problem vrijednosti mogu se svesti na dva osnovna shva}anja: a) objektivno i b) subjektivno. Objektivno shva}anje vrijednosti. Po objektivnom shva}anju vrijednost dobara zavisi od veli~ine tro{kova koji se moraju u~initi pri njihovoj proizvodnji. Prete~e ovog shva}anja vrijednosti su Aristotel, Albertus Magnus i njegov u~enik sv.Toma Akvinski i.t.d.. Ali tek je klasi~na ekonomska {kola podvrgla fenomen vrijednosti strogom i temeljitom nau~nom prou~avanju. Prvi je dao sistematsko formuliranje objektivnog shva}anja vrijednosti Adam Smith. On razlikuje dva stadija: u prvom se vrijednost zasniva isklju~ivo na radu koji je utro{en u proizvodnji dobara, a u drugom stadiju, kad su dobila veliko zna~enje proizvodna oru|a, vrijednost ne zavisi vi{e od koli~ine rada koji je utro{en na njihovu proizvodnju, nego od koli~ine svih proizvodnih sredstava, koja su se morala utro{iti dakle od svih proizvodnih tro{kova. Smithova teorija vrijednosti dobila je sna`nu potporu od Ricarda, koji je ~ak poku{ao dokazati, da se i u onom drugom stadiju gospodarskog razvitka, kada se pored rada, kao samostalni faktori proizvodnje, pojavljuju zemlja i kapital, ipak vrijednost osniva na radu. Dakle Ricardo je unio nove nazore u vrijednost i potencirao faktor rada kod vrijednosti pojedinog dobra. Dodu{e Ricardo priznaje da je kod vrijednosti izvjesnih rijetkih dobara odlu~na subjektivna strana, tj. korisnost koju ona mogu pru`iti. Sva ostala dobra, koja nisu kvantitativno ograni~ena i ~ija se proizvodnja mo`e po volji pove}ati, imaju onoliko vrijednosti koliko je rada utro{eno na njihovu proizvodnju i razmjenjuju se po tome kriteriju. Prema tome, dobra za ~iju je proizvodnju bila potrebna ista koli~ina rada, imaju i jednaku vrijednost. Do krajnjih granica razvio je Ricardovu teoriju Karlo Marx u svom djelu Kapital (I. i III. knjiga). Marx u Kapitalu eliminira prirodu i kapital iz pojma vrijednosti i ka`e da je rad jedini element za vrijednost. Marx je dakle formulirao ~istu teoriju vrijednosti rada, prema kojoj samo fizi~ki rad konstituira vrijednost dobara i po kojoj se razmjena dobara vr{i prema koli~ini rada potrebnog za njihovu proizvodnju. No kako se ljudski rad nije mogao mjeriti nekim mjerilom energije, nego ga je mogu}e mjeriti jedino vremenom, uveo je Marx, da bi zaobi{ao tu te{ko}u, potpuno fiktivnu konstrukciju, naime jedinicu dru{tveno nu`nog rada. Sam Marx u tre}oj knjizi Kapitala nagla{ava da ova njegova teorija (vrijednost=rad) vrijedi za prilike u kojima proizvodna sredstva pripadaju radniku, kao {to je to slu~aj kod malog zemljoradnika ili zanatlije. Kada se me|utim producira na kapitalisti~koj osnovi, onda se proizvodi ne razmjenjuju samo prema koli~ini rada, nego i prema veli~ini dobitka koji za sebe zahtijeva vlasnik kapitala. Subjektivno shva}anje vrijednosti. U drugoj polovini pro{log vijeka dolazi potpuno nezavisno od raznih autora do negiranja osnovnih nazora objektivne teorije vrijednosti, a prema tome i do negiranja svih onih izvedenih principa iz tog osnovnog gledanja na problem vrijednosti. Preokret provode: Nijemac H.Gossen, [vicarac L.Walras, Englez St.Jevons i Austrijanci K.Menger i Bhm-Bawerk. Ovi su pisci iskonstruirali teoriju vrijednosti na ~isto subjektivnoj bazi. Subjektivno shva}anje polazi sa stajali{ta da vrijednost imaju samo ona dobra koja su korisna i rijetka. Tako ova teorija tuma~i da slobodna dobra i pored svoje velike korisnosti nemaju nikakve vrijednosti. Vrijednost imaju samo gospodarska dobra, i to zbog njihove kvantitativne ograni~enosti. Na{e su potrebe po svojoj va`nosti vrlo razli~ite. Njihovu va`nost i ja~inu mjerimo te`inom posljedica koje povla~i za sobom njihovo nezadovoljenje. Najve}u va`nost mi pridajemo onim potrebama kod ~ijeg nezadovoljenja nastupa smrt organizma. Odmah poslije njih stavljamo one potrebe ~ije nezadovoljenje prouzrokuju {tetu na{em zdravlju, sre}i i.t.d. Kolika je prema tome veli~ina vrijednosti jednog dobra? Veli~ina vrijednosti jednog dobra zavisi od va`nosti one potrebe koja je me|u potrebama, ~ije je zadovoljenje osigurano odgovaraju}om koli~inom dobara, najmanje va`na. Nije dakle najve}a korist koju jedno dobro mo`e prouzrokovati odlu~na za njegovu vrijednost, niti prosje~na korist koju ono mo`e imati, nego najmanja. Ta najmanje korist zove se grani~na korist. Subjektivno shva}anje vrijednosti u suvremenoj ekonomskoj nauci zasniva se na pojmu grani~ne koristi. Prema tom shva}anju vrijednost dobara zavisi od njihove grani~ne koristi: ukoliko je potreba intenzivnija i u koliko je manja koli~ina dobara kojom se raspola`e, utoliko je ve}a i grani~na korist. Po teoriji grani~ne koristi vrijednost nekog dobra ne ravna se po po~etnom intenzitetu potreba, niti prema produkcijskim tro{kovima, nego prema zadnjoj koristi koju jedno dobro ima. Visinu vrijednosti nekog dobra za stanoviti gospodarski subjekt odre|uje u svakom slu~aju ona najmanja vrijednost {to je od toga dobra taj gospodarski subjekt mo`e imati uzimaju}i pri tome ukupno stanje njegovih sredstava i potreba. *** Koji je glavni prigovor subjektivnoj teoriji vrijednosti? Njezina relativnost, jer ljudi ne stvaraju sud o vrijednosti jednako. Npr. netko radije ne}e ru~ati samo da si kupi ulaznicu za kazali{te. U `ivotu pojedinci ne ~ine izdatke u onome redu kako bi to moralo biti. Netko }e npr. vi{e tro{iti na odijela nego na stan i hranu, a to ne bi smjelo biti. CIJENA Od vrijednosti moramo razlikovati cijenu, jer svako dobro koje ima cijenu mora imati i vrijednost, ali ne mora imati svako dobro koje ima vrijednost i cijenu: npr. diploma ima veliku vrijednost, a nema nikakve cijene. [to je prema tome cijena? Cijena je vrijednost robe ozna~ena u novcu. Ali kako cijena ne mora ba{ biti u novcu, jer i na{i Zagorci izrazuju vi{e puta pojam cijene s koko{, jaje itd., mo`emo cijenu i ovako definirati: Cijena je vrijednost nekog dobra u prometu ili pod cijenom razumijevamo onu koli~inu dobara koja se pri razmjeni dobiva za neko dobro. O ~emu ovisi cijena? Cijena }e najprije ovisiti o ponudi i potra`nji to je osnovni princip, jer {to je ve}a potra`nja kraj iste ponude, cijena robi }e rasti, i obratno. Cijena }e ovisiti i o produkcijskim tro{kovima: u cijeni moraju biti kompenzirani svi tro{kovi, koji su bili potrebni za produkciju pojedinog predmeta. Uz ovaj princip produkcijskih tro{kova dolaze jo{ i: Princip ograni~enosti sredstava. Ovaj princip odgovara ekonomskom principu, koji sili ljude da postaju ekonomi~ni. Dakle ograni~enost i ekonomski princip, tj. princip ponude i potra`nje op}i su principi za stvaranje cijena. Tim se principima dodaju obi~no i tzv. dopunski principi za stvaranje cijena: princip diferencijacije: ako ima npr. vi{e tvornica koje proizvode isti predmet uz razne tro{kove, cijena }e se ravnati po potra`nji tih dobara. princip padaju}e cijene po padaju}im proizvodnim tro{kovima: ~im je ve}i opseg proizvodnje, cijena }e biti redovno manja. stvaranje cijena po konstantnim tro{kovima. Npr. cijena }e se kod tramvaja ravnati po jedini~nom tro{ku: tro{ak za jednog putnika varira prema broju putnika, a op}i je utro{ak jednak. Ispravna cijena ravna se po onim tro{kovima koji su potrebni za uzdr`avanje cijelog tramvajskog prometa u jednome gradu. Kod tramvaja su izvjesni tro{kovi jednaki bez obzira na frekvenciju. Isto je da li je tramvaj pun ili prazan: treba isto struje, jednako osoblja itd. princip supstitucije: ako postoje dva razli~ita sredstva iz kojih se mo`e stvar proizvesti, pita se da li je upotreba jednog ili drugog sredstva racionalnija, pak }e racionalnije sredstvo istisnuti ono drugo. Ta granica do koje se mo`e vr{iti supstitucija naziva se supstitucijskom to~kom. princip spojenih ili vezanih cijena. ^esto je mjerodavna za cijenu robe i cijena druge robe. Te cijene koje su me|usobno zavisne zovu se koneksne cijene. Koneksitet cijena javlja se u prvom redu kod surogata. To su artikli koji se mogu me|usobno lako nadomjestiti, i to posve ili bar dijelom, kao npr. drvo i ugljen, pivo i vino. Zavisnost se tih artikala pokazuje u tome {to im se cijene nastoje uvijek pribli`iti, tj. one se giblju paralelno. Posko~i li cijena npr. drvu, porast }e odmah potra`nja za ugljenom, pak }e i ugljenu cijena posko~iti. Ako dva ili vi{e artikala slu`e nekoj svrsi samo kumulativno, dakle jedan uz drugi, a ne kao surogati alternativno, kao npr. blago i krma (sijeno, zob itd.), kre}u im se cijene dijametralno. [to je ve}a potra`nja za krmom i po tom }e njena cijena biti vi{a, to }e biti blago jeftinije, jer ga je preskupo hraniti. Cijena jo{ mo`e ovisiti o psiholo{kim i drugim momentima. Mali ~ovjek namiruje svoje potrebe kod najbli`eg detaljista i ne pazi na promjene na tr`i{tu, koje redovno i ne mo`e pratiti. ^esto odlu~uje o cijeni robe i sam ugled producenata. Taj mu omogu}uje da dr`i vi{u cijenu nego {to bi je ina~e mogao dr`ati prema tr`nim prilikama. ^esto djeluju na cijenu i nacionalni motivi, motivi humaniteta itd. svoj svome. Cijena se mo`e ravnati i po mjestu gdje se stvar nalazi, npr. zemlji{te iste kvalitete ima razli~itu vrijednost prema polo`aju. Cijena se mo`e stvarati i po vremenu. Npr. vino {to je starije vi{e vrijedi. Za{to je npr. {ampanjcu velika cijena? Jer vino od koga se {ampanjac pravi mora dugo odle`ati uz istu temperaturu. Vrste cijena. Imamo dvije vrste cijena, i to: a) pri slobodnoj konkurenciji gdje si ponuda i potra`nja nastoje uzdr`ati ravnovjesje; kraj slobodne utakmice ravna se cijena normalno po produkcijskim tro{kovima o tome nam govori zakon o gravitaciji cijena; b) pri ograni~enoj konkurenciji kod monopola, cijena je ograni~ena na ponudu i potra`nju. Koju }e cijenu odrediti monopolist? On svakako mo`e odrediti cijenu koju ho}e, ali to ne}e u~initi, ve} }e odrediti cijenu po zakonu maksimuma postignu}a cijena s maksimumom potro{nje, tj. monopolist mora paziti resp. nastojati da {to vi{e proda uz najvi{u cijenu. Proti visoke cijene potro{a~i se mogu obraniti: a) apstinencijom i b) supstitucijom: ljudi }e uzimat drugi artikl mjesto onih preskupih ili ga uop}e ne}e uzimati. Dumping-cijena. To je ona cijena, koja se pojavljuje na stranom tr`i{tu, a ni`a je negoli na doma}em tr`i{tu; kojiput mo`e pasti i ispod produkcijskih tro{kova. Razlog tako niskoj cijeni obi~no je u osvajanju tr`i{ta; niska se cijena dr`i dotle dok se ne istisne konkurente. Samo ovdje nastaje pitanje kako se mo`e takva cijena podr`avati? Mo`e se dogoditi da su proizvodni tro{kovi onoga koji dr`i takvu cijenu ni`i (to je rijetko), ili tu se roba obi~no prodaje ispod proizvodnih tro{kova, a manjak }e platiti: a) doma}i konsumenti, b) dr`ava mo`e davati premije subvencije, c) producent uzme gubitak na sebe za izvjesno vrijeme, uni{tit }e time konkurenta i u zadnju }e opet zaraditi. *** Kad se govori o odnosu cijene i vrijednosti, treba postaviti pitanje kakav treba da bude taj odnos. Mjerilo za izravnanje cijena mora biti {to konstantnije mjerilo: oko toga se vodila borba i sad se vodi; danas se ba{ vodi oko toga da li }e to mjerilo ostati zlato ili }e to mjerilo biti ljudski rad. Svakako, potpuno konstantnih mjerila nema. Mnogi su zagovarali da to bude ljudski rad u po~etku Smith, Ricardo, Marx, a drugi da to budu `itarice ~ak se kod nas predlagalo da seljaci pla}aju porez u `itu. Najvi{e se svakako isticalo da je metalni novac najkonstantnije mjerilo. I. NOVAC POSTANAK NOVCA Dok se je ekonomski `ivot nalazio na stupnju zatvorenog ku}nog gospodarstva, kojemu je ku}na zajednica proizvodila sve {to joj je bilo potrebno za `ivot, novca nije bilo niti je bio potreban. To je bila faza gospodarske autarhije pojedinih ku}nih gospodarstava, skoro bez ikakvih veza jedne gospodarske jedinice s ostalima. I druga perioda gospodarskog razvoja, koju bismo mogli nazvati periodom naturalne razmjene dobara, niti je imala niti je logi~no morala imati novac u modernom smislu rije~i. Razmjenjivala se tu roba za robu i ta se razmjena dobara vr{ila onako pu~ki re~eno od oka. ^im se naturalna razmjena dobara vi{e pro{irivala i doprinosila razvoju dru{tvene podjele rada, tim se ona logi~no i vi{e usavr{avala. Racionalizacija procesa naturalne izmjene dobara napredovala je i dovela do toga da su neka dobra po~ela u`ivati sve ve}u i ve}u obljubljenost izme|u ostalih dobara kod svih onih koji su sudjelovali u procesu razmjene dobara. To je bio prvi, najprimitivniji novac, ~ija je karakteristika: a) da ga je bilo vrlo mnogo vrsta, i b) da su postojale velike razlike izme|u pojedinih vrsta prema lokalnim prilikama i obi~ajima. Uvo|enjem tih predmeta kao op}ih sredstava razmjene dobara nastupa perioda indirektne zamjene dobara. Ovi najomiljeniji predmeti za indirektnu razmjenu dobara koji su u`ivali op}u pripravnost prijema razvili su se u naturalni novac, iz kojeg se historijskim razvojem razvio moderni novac. HISTORIJSKO-SOCIOLO[KI PREGLED RAZVOJA NOVCA Promatraju}i postanak novca kazali smo da se on razvio najprije kao naturalni novac. Taj je novac za vrijeme prvog stupnja svoga razvoja odgovarao prilikama u kojima je nastao, bio je lokalnog karaktera i u kasnijem svom razvoju bio je uvijek odraz tih prilika. Kod lova~kih naroda od naro~ite su va`nosti bila krzna i oru`je, kod sto~arskih naroda razne vrste stoke. Na primjer u hrvatskim krajevima su ko`e od kune prije X.v. bile vrlo va`no sredstvo zamjene, a i sredstvo za pla}anje poreza. No do XV. uz razni doma}i i strani novac (bizantinski i mleta~ki) glavni je novac kod Hrvata bio stoka. Prema posjedovanju stoke ra~unao se i imetak pojedinaca resp. ku}nih zadruga. I pojam blago sinonim je za nov~ani imetak i stoku jo{ i danas. Iz sa~uvanih historijskih dokumenata (Ra~ki, Smi~iklas itd.) vidi se da se kod Hrvata osim stoke upotrebljavao jo{ i sljede}i naturalni novac: vino, p{enica, vuna itd. Karakteristi~no je kod tih primitivnih vrsta naturalnog novca da skoro uvijek vi{e predmeta nov~anog karaktera postoji usporedo u prometu i da je izme|u njih bio obi~ajen odre|en vrijednosni odnos. Uslijed napretka dru{tvene podijele rada i razmjene dobara po~eo se racionalizirati i ovaj primitivni sistem novca. Bilo iz ~isto racionalnih razloga, bilo pak iz sakralnih motiva, po~inju razni metali posebnog oblika zauzimati naro~itu va`nost, osobito zlato i srebro, ali i bakar i `eljezo. B.Baum zastupa tzv. sakralnu teoriju postanka novca, tj. teoriju da se profani metalni novac razvio iz svetog novca. @rtve koje su se davale hramovima u zlatu i srebru dolazile su u promet za razne nabavke hramova i postaju malo-pomalo op}e sredstvo zamjene, tj. novac. KOVANI NOVAC Razni metali, a u prvom redu zlato i srebro, koji su odvajkada slu`ili kao materijal za kovanje novca, do{li su do te svoje funkcije po svojim tehni~kim prednostima: sjaju, ljepoti, tvrdo}i, otpornosti prema atmosferskim prilikama, djeljivosti itd. Prema histori~ki utvr|enim ~injenicama najprije se novac po~eo kovati u maloazijskoj dr`avi Lidiji u 7. i 6. vijeku prije Krista. Ali ne samo po~etak nego i tehnika i pravni ure|aj kovanog novca koji je imao utjecaj na zemlje zapadnoevropske nalazi porijeklo u maloj Aziji. [to se ti~e starog hrvatskog novca, to su u Hrvatskoj za doba narodnih vladara cirkulirali isklju~ivo bizantinski novci, i to manje zlatni soldi, a vi{e srebreni dinari te sitni bakarni novac. I taj se novac, kojemu je kasnije prido{ao i mleta~ki novac, odr`ao uz nacionalni sve do 15. v. U Hrvatskoj je oko 1200.g. ban Andrija po~eo kovati prvi nacionalni srebrno-bakarni novac: dinar. Narodnim imenom nazivao se taj novac banovac ili banica od latinskog imena moneta banalis. Ban je taj novac kovao najprije u banskoj kovnici u Pakracu, a kasnije u Zagrebu. RAZVOJ METALNOG NOVCA TIJEKOM SREDNJEG VIJEKA Prva polovica srednjeg vijeka je tamni dio evropske historije, koji ni u pogledu novca nije obilje`en ni~im naro~itim. Historija metalnog novca od 12. do 17. v. zapravo je historija njegovog stalnog pogor{avanja sa strane vlasti, kao i sa strane samog prometa. Razlog za{to je tako bilo nalazi se: a) u sve ve}im financijskim potrebama dr`ave, i b) u pomanjkanju dragih metala, naro~ito srebra, koje je bilo glavni valutarni metal. POJAVA SUROGATA NOVCA Pod surogate novca ubrajamo: banknotu, mjenicu i ~ek. Banknote su postale od priznanica, koje su u srednjem vijeku izdavale banke na koli~ine metalnog novca koji su im privatnici povjeravali na ~uvanje. Odlike su surogata novca: a) njima se mnogo lak{e rukuje nego s metalnim novcem, njihov je prenos lak i jeftin, b) oni su plativi po vi|enju, tj. ~im se podnesu na isplatu, c) njihovom upotrebom posti`e se ekonomija metalnog novca. Metalni novac je vrlo skup, a prema tome i svaka njegova u{teda predstavlja dobitak. Iz ovog kratkog histori~ko-sociolo{kog pregleda razvoja institucije novca vidi se da je taj razvoj i{ao od sasvim realnog i opipljivog novca, kao {to je to bio naturalni, pa preko metalnog novca pune vrijednosti do njegovih sasvim apstraktnih formi, kao {to je to pravi papirnati novac, o kome }e biti poslije govora. FUNKCIJE NOVCA U dana{njoj gospodarskoj organizaciji novac vr{i vi{e funkcija: Novac je sredstvo za izmjenu dobara. Prva funkcija novca je posredni~ka, a i histori~ki je najstarija; ona je i danas njegova najva`nija i osnovna funkcija. Pa dok su se ranije mogli zamjenjivati samo gotovi proizvodi, upotrebom novca svatko mo`e u svako doba nabaviti {to `eli i svoje proizvode prodavati, kad je nekome najzgodnije. Novac je op}e mjerilo vrijednosti. Druga va`na funkcija novca sastoji se u tome {to novac slu`i kao op}e mjerilo vrijednosti. Po mi{ljenju mnogih novac kao op}e mjerilo vrijednosti mora biti metalni novac, tj. novac koji ima stvarnu vrijednost. Kako danas nema te stvarne vrijednosti, kako novac nije roba mnogi ka`u da on nije mjerilo vrijednosti nego oznaka vrijednosti. Novac je zakonsko sredstvo pla}anja. Zakonsko sredstvo pla}anja zna~i da se svako potra`ivanje bilo u koje vrijeme mo`e i mora ispla}ivati i primati u tom novcu: svatko ga mora primati. Tu onda mogu nastati i gospodarske posljedice: inflacija i deflacija, ali o tome kasnije. Ovim trima glavnim funkcijama mo`emo dodati jo{ jednu, a ta je da je novac sredstvo za tezauraciju, ukoliko se radi o metalnom novcu. Tezauracija novca predstavlja svakako negativnu pojavu, jer je to dio u{tede novca koji se ne pretvara u kapital, nego u tzv. mrtvi kapital. [to je prema tome novac? Novac je op}e priznato sredstvo izmjene dobara, mjerilo vrijednosti resp. oznaka vrijednosti, ako se ne radi o metalnom novcu, i zakonsko sredstvo pla}anja. Ove tri funkcije novca su osnovne funkcije; one karakteriziraju sam pojam novca. Samo onda kad su sve tri funkcije zajedno postoji novac u ekonomskom smislu. Phillippovich u skladu s Knappom definira novac kao platno sredstvo ~iji je oblik i jedinicu vrijednosti dr`ava odredila i prema tome priznala. U {irem smislu i novac je roba, jer je namijenjen prometu. Ali upravo zato jer slu`i kao op}e sredstvo izmjene te se za nj mo`e u prometu dobiti svako drugo gospodarsko dobro i ~inidba, stavlja ga gospodarski `ivot u opreku prema svoj ostaloj robi, a time {to ga jo{ i dr`ava na svom teritoriju priznaje zakonskim sredstvom pla}anja, ta se opreka jo{ vi{e isti~e. Merkantilisti polaze}i pogrje{no s privatnog gospodarskog stajali{ta pripisivali su novcu preveliku mo} i smatrali su ga jedinim faktorom narodnog bogatstva. Adam Smith nije novac uop}e razlikovao od ostale robe; njemu je novac roba kao i svaka druga. Novac, i to metalni novac imao je, a i danas ima mnogo protivnika. Ve} Tomas Morus lomi koplje protiv zlata i srebra. U Utopiji opisuje idealnu dr`avu u kojoj bi zlato imalo igrati `alosnu ulogu. Ono je za nj vrijedno samo toliko ukoliko se od njega mogu kovati lanci za zlo~ince. Robert Owen, polaze}i sa stajali{ta da je samo rad pravedno mjerilo vrijednosti, otvara u Londonu banku za razmjenu. Novac bi po njemu bili certifikati koji bi glasili na radne satove. I Proudhon je poku{ao ne{to sli~no s blanketama. O tome vi{e u partiji Teorije o vrijednosti novca i u partiji Valuta. VRSTE NOVCA U tijeku vremena imali su funkciju novca najrazli~itiji predmeti. U dana{nje vrijeme se kod kulturnih naroda nalaze u upotrebi dvije vrste novca: a) metalni (zlato, srebro, bakar, nikal) i b) papirnati novac. Metalni ili kovani novac. Plemeniti metali su s vremenom istisnuli iz prometa sva razna dobra koja su se ranije upotrebljavala kao novac. To je bilo zbog nekih specijalnih osobina metala: velike trajnosti, te{ko}e falsificiranja, sjaja itd. Vrste kovanog novca. Kod kovanog novca mo`emo razlikovati tri vrste: Teku}i ili kurentni novac. To je takav novac ~ija se materijalna vrijednost nalazi u suglasju s njegovom nominalnom, dakle zakonski propisanom te`inom. To je definitivni valutarni novac, tj. njime se mogu vr{iti neograni~ena pla}anja i mora se primati po sili zakona. Napomenuti nam je ovdje da od po~etka posljednjeg rata metalni novac pune vrijednosti ne cirkulira ni u jednoj dr`avi kao valutarni novac i on se, mo`e se re}i, vi{e i ne kuje. Prije je u Austro-Ugarskoj bio pravi kurentni novac: taliri, ne{to zlatnog i srebreni forint. Trgova~ki novac. To je zapravo roba koja slu`i kao novac i ~ije se primanje u prometu zasniva isklju~ivo na temelju tradicije i prakse. On ne kola na temelju legalnog prava dr`ave, ve} na temelju obi~aja. Trgovci mu pridaju op}enitu vrijednost. U zadnja dva vijeka gubio je trgova~ki novac u dr`avama na ve}em stupnju kulture i ekonomskog razvoja sve vi{e od svog zna~enja, dok ga nije potpuno izgubio. Danas je njegova glavna domena jedan dio Azije i Afrike, gdje cirkulira u prvom redu srebreni trgova~ki novac, i to talir M.Terezije i meksikanski dolar. I kod nas je u Ju`noj Srbiji napoleondor vrlo ~esto u upotrebi. U Albaniji i Ju`noj Srbiji zlato je vrlo ~esto sredstvo pla}anja kod kupovanja `ena. Sitni novac (sitni{) tako|er je kovano pla}evno sredstvo, ~ije su glavne karakteristike: 1). nominalna mu je vrijednost vi{a nego realna dakle nije punovrijedan novac; 2. zakonom je odre|eno koliko ga se smije najvi{e izdati; 3. zakonski je odre|eno do koje se svote ima pojedina vrsta kod pla}anja primati. Ne moramo mi npr. primiti 100 din. u komadima po 25 para. [to se doga|a u jednoj dr`avi gdje uop}e nema sitnog novca ili ga nema u dovoljnoj mjeri? Nastaje zastoj u prometu i izdaje se tzv. novac za nu`du. U Gr~koj su se izdavali bonovi i ti su se kod sitnog pla}anja cijepali. I u Zagrebu su 1919. postojali bonovi mjesto sitni{a, koje je bila izdala gradska op}ina. Ti su bonovi postojali i u Francuskoj za vrijeme rata, a izdavale su ih trgova~ke komore. TEHNI^KI POJAM KOD KOVANOG NOVCA Budu}i da dr`ava ima isklju~ivo regalno pravo kovanja novca i da se ono vr{i po odredbama zakona o novcu kojim je ure|en nov~ani sistem u okviru dr`ave, akti kovanja potvr|uju ne samo koli~inu i fino}u metala u komadu kovanog novca nego isto da on u potpunosti odgovara onim zakonskim odredbama koje se na nj odnose. Dr`avno ure|enje kovanog novca. Ono se odnosi: a) na kovni~ku stopu, b) na komadanje i oblik kovanica, i c) na propise za odr`anje zakonom propisane sadr`ine kovanice. Kovni~ka stopa. To je broj~ani izra`aj koji nam kazuje koliko se nov~anih jedinica kuje iz izvjesne jedinice te`ine onog metala koji ima slu`iti kao baza nov~anog sistema. Komadanje i oblik kovanica. Iz kovni~ke stope ne razultira ve} i te`ina onih kovanica koje imaju slu`iti kao baza nov~anog sistema, nego samo njihova ~ista sadr`ina, tj. te`ina plemenitog metala koju treba da sadr`e odmah nakon kovanja. Kako se, kako smo ve} vidjeli, plemenitijem metalu, da se smanji istro{ivanje novca, primje{ava lo{iji metal legiranje to se ~ista sadr`ina razlikuje od ukupne te`ine kovanice. Ova zadnja naziva se sirova te`ina, a relacija ~iste sadr`ine naprama smjesi naziva se fino}om smjese. Najobi~nija fino}a je 11/12 i 9/10. Da se prometu dade puna sigurnost, da ove kovanice koje se nalaze u kolanju imaju potpunu zakonsku ~istu sadr`inu, ustanovljuje se zakonom: remedij, tj. granica za gubitak na te`ini koji kovanica smije pretrpjeti uslijed istro{enja kolanjem, a da ne izgubi svoju pla}evnu snagu. MONOMETALIZAM I BIMETALIZAM Kuje li se kurentni novac samo od zlata ili samo od srebra, govorimo o monometalizmu, a ako se kurentni novac kuje od jednog i drugog metala, govorimo o bimetalizmu. O tome vi{e u partiji valuta. Greshamov zakon o kovanju novca. Kancelar engleske kraljice Elizabete Thomas Gresham (15191579) postavio je u 16. v. i dokazao na temelju iskustva zasadu koja glasi: Kada u zemlji kolaju dvije vrste ili vi{e vrsta novca, lo{iji novac potisnut }e iz prometa bolji novac. Prema tome potisnut }e iz prometa papirni novac srebro i zlato; srebro }e potisnuti zlato, ali i zlato }e potisnuti srebro, ako relacija padne na korist srebra ispod nominalne relacije, i napokon istovrsni novac koji je lo{e kovan ili u prometu istro{en istisnut }e to~no kovani novac. Razlozi toj pojavi nalaze se u tome, {to se bolji novac tezaurira ili bje`i u inozemstvo. II. PAPIRNATI NOVAC Danas prevladava svagdje u prometu upotreba papirnatog novca. Zlatan je novac i{~ezao iz prometa, dok se srebreni jo{ upotrebljava za sitna pla}anja, jer: prije svega nema metalnog novca u tolikim koli~inama da bi se sva bezbrojna pla}anja mogla samo njime vr{iti. Papirnati novac prema tome zna~i pravo usavr{avanje nov~ane organizacije; bez njega ne bi moglo biti razvijenog privrednog prometa, s druge strane metalni je novac veoma nepodesan za pla}anje zbog svoje te`ine. Njegov je prenos skup i nezgodan i skop~an s opasnostima. Papirnatog novca ima uglavnom dvije vrste: 1. pravi papirnati novac i 2. kreditni papirnati novac. Pravi papirnati novac imamo kada papirnata nov~ana jedinica nije plativa u metalnom novcu i raspola`e neograni~enom zakonskom sposobno{}u pla}anja. Takav novac naj~e{}e izdaje sama dr`ava zato ga i zovu dr`avnim papirnatim novcem u izuzetnim slu~ajevima, kada su joj potrebna velika financijska sredstva. Papirnati novac koji danas vidimo u prometu bio je ranije kreditni papirnati novac, ~ija je razmjena za metal obustavljena. Na taj je na~in od jednog kreditnog papirnatog novca nastao pravi papirnati novac. Kreditni ili bankarski papirnati novac ima provizoran karakater, a on ne predstavlja sredstvo za definitivno pla}anje. Onaj koji dobije takav novac u zamjenu za neko dobro nije definitivno ispla}en. On samo stje~e pravo na izvjesnu sumu zakonskog novca (metalnog ili ~isto papirnatog). Osoba koja je primila takav novac ne prima stvarne isplate, nego samo kreditnu ispravu, koju }e kada za`eli ili po isteku izvjesnog roka naplatiti i tek tada do}i do izvjesne sume metalnog novca ili pravog papirnatog novca. Tip kreditnog papirnatog novca jest: banknota, mjenica i ~ek. O papirnatom novcu vi{e u partiji Valuta. MJENICA, ^EK I BANKNOTA Mjenica se vrlo mnogo upotrebljava u kreditnom prometu, ona se danas u prometu ~esto upotrebljava kao sredstvo za pla}anje. To je naro~ito slu~aj u me|unarodnom prometu, u kome se ve}ina pla}anja vr{i pomo}u deviza, tj. mjenica i vrijednosnih papira koji glase na inozemstvo. Ovdje mjenica igra ulogu pravog me|unarodnog novca. Mjenica u me|unarodnom prometu ~ini vrlo velike usluge. Zbog toga se mjenicama plativim u inozemstvu vodi vrlo razvijena trgovina. Prosje~ne cijene po kojima se te mjenice, tj. devize prodaju i kupuju, nazivaju se deviznim te~ajevima. Danas se prodaja i kupnja deviza vr{i samo preko Narodne banke. Mjenica u gospodarskom `ivotu ima ulogu surogata novca; mjenice su u kreditnom gospodarstvu sredstvo pla}anja mjenica je glavni instrumenat kratkoro~nog zajma. Kao surogat novca vrlo je prakti~na: a) jer je po svojoj konstrukciji vrlo lako prenosiva, b) ceteris paribus za svakoga jednako vrijedi svi je tako prosu|uju. Napomenuti nam je da su se mjenice najprije razvile u gornjoj Italiji i ju`noj Francuskoj. Za razvoj mjenica va`an je sajamski promet. Robne i financijske mjenice. Kod same mjenice ne vidi se i ne smije se vidjeti nikakova razlika dakle ne postoji pravna razlika izme|u tih mjenica, ali zato postoji ekonomska razlika. Robne mjenice su one mjenice koje potje~u iz prometa robom; kojima je temelj efektivno sklopljeni posao u prometu. Financijska mjenica slu`i za financiranje kojeg poduze}a (za investicije obi~no), a nema za sobom efektivno sklopljeni posao. Samo robne mjenice eskontira Narodna banka. ^ek. ^ek je vrsta naputnice u kojemu izdatnik (asignant) nala`e banci (asignatu) s kojom stoji u poslovnom odnosu da na osnovi njegovog depozita isplati tre}oj osobi (asignataru) po predo~enju stanovitu vrstu novaca. Oblik i sadr`aj ~eka danas je zakonom ustanovljen i banke izdaju svojim mu{terijama radi upotrebe ve} gotove tiskane ~ekove vezane u knji`ici. Samo ime ~ek (chek) potje~e iz Engleske, gdje su u 13. i 14. v. izdavali kraljevi svojim vjerovnicima naputnice na dr`avnu banku. Ukratko: ~ek je sredstvo kojim se polu~uje {tednja u gotovom. ^ek je surogat novca, a surogatima se `eli u narodnom gospodarstvu isklju~iti upotreba gotovog metalnog novca. Crosirani (precrtani ili barirani) ~ek je ~ek koji je na prednjoj strani precrtan dvjema paralelnim crtama i mo`e se isplatiti samo kojoj banci. Krosirani ~ek mo`e biti: a) op}i, ako izme|u ove dvije usporedne crte nije ni{ta napisano ili je op}enito ozna~ena banka, b) a posebni je ako je nazna~eno me|u samim crtama ime jedne odre|ene banke. Obra~unski ~ek je takav ~ek koji se ne smije isplatiti u gotovom novcu, nego se obra~unava putem knji`enja. Banknota je obvezni list banke kojim se banka obvezuje isplatiti vista donosiocu izvjesnu sumu u drugim vrstama novca, a redovito u zakonskom metalnom novcu. U normalnim slu~ajevima banknote se uvijek ispla}uju vista metalnim novcem. Ova njihova osobina zove se konvertibilnost. Kada se svaka isplata kao sada kod nas obustavi i naredi da se banknote moraju primati u pla}anje u neograni~enom iznosu ka`emo, da je za banknotu progla{en prisilni te~aj. U takvim slu~ajevima banknote prestaju biti kreditni i postaju pravi papirnati novac. Banknote su postale od priznanica koje su jo{ u srednjem vijeku izdavale banke na koli~ine plemenitih metala koje su im privatnici povjeravali. Karakteristike banknota: a) banknotom se mnogo lak{e rukuje nego metalnim novcem, njihov je prelaz lak i jeftin, b) banknote su plative vista, tj. ~im se podnesu na isplatu, c) idu iz ruke u ruku, a ne moraju se naro~ito prenositi (indosirati), d) ne zastaruju, e) glase na okrugle svote koje odgovaraju nov~anom sistemu, f) upotrebom banknote mo`e se dovesti u sklad obujam nov~anog optjecaja s potrebama narodnog gospodarstva jer se u momentima kada se potreba za novcem pove}ava, pove}ava i optjecaj banknota, i obratno. VRIJEDNOST NOVCA Pod vrijedno{}u novca razumijevamo svojstvo novca da se za nj u prometu mogu dobiti druga dobra. Vrijednost novca je trojaka: 1. nominalna, 2. te~ajna i 3. kupovna vrijednost. Nominalna vrijednost je slu`beno utvr|enje sadr`aja novca. Npr. na stotinjarki pi{e 100, a to 100 je nominalna vrijednost novca. Nominalna se vrijednost jo{ i sada obi~no metalisti~ki definira, pa se po tim definicijama razumijeva pod nominalnom vrijedno{}u kod punovrijednih kovanica koli~ina plemenitog metala koju kovanica prema zakonskom propisu treba sadr`avati, a kod ostalog novca koli~ina plemenitog metala koju doti~ni novac ima zastupati u prometu. Svakako je to zadnje shva}anje neispravno, a ta se neispravnost osobito isti~e kod onih nov~anih sistema koji ne po~ivaju na bazi metalne podloge. S obzirom na nominalnu vrijednost mo`emo napomenuti aggio i disaggio. Aggio nastaje kad pla}amo za novac vi{e negoli mu je nominalna vrijednost, a obrnuto je disaggio. Ako pla}amo jednako, onda se veli al pari. Uzmimo kao primjer ovo: omjer Rm prema dinaru je 15:1; ako recimo platimo za Rm (njema~ku marku) 18 din. jer nam neophodno treba, onda pla}amo aggio, a za prodavaoce marke nastaje dissagio. Ako platimo za Rm 15 din., onda je to al pari. Aggio i disaggio nastaju obi~no kad se valuta mijenja (npr. kad su se povla~ili iz prometa taliri Marije Terezije). Te~ajna vrijednost o~ituje se u izmjeni raznih vrsta zemaljskog novca ili u izmjeni doma}eg za strani. Dakle najva`niji slu~aj u kojemu govorimo o te~aju novca je cijena, koja se u pojedinoj zemlji pla}a za tu|i novac u doma}em novcu, npr. cijena izra`ena u dinarima koja se kod nas pla}a recimo za Rm. Zato je va`na zada}a svake dr`ave da osigura te~aju svog novca stabilnost. Padanju valute izlo`ene su ponajvi{e sve zemlje koje su gospodarski i financijski najslabije. Za te~ajnu vrijednost novca me|u zemljama razli~ite metalne valute ima odlu~nu va`nost odnos vrijednosti izme|u zlata i srebra. Pogledamo li razvitak tog odnosa, nalazimo da je vrijednost srebra u odnosu prema zlatu te~ajem novog vijeka, izuzev{i neznatne i prolazne etape, uglavnom padala. Danas stoji vrijednost srebra u odnosu prema zlatu u omjeru 1:45. Kupovna ili zamjembena vrijednost. Kupovna vrijednost, a to je i prava vrijednost novca o~ituje se u njegovoj kupovnoj snazi, tj. u sposobnosti novca da se manje ili vi{e dobara (robe) dobije za nj u prometu. Dobije li se za jednaku svotu novca vi{e robe, ka`emo da se zamjembena vrijednost novca digla, i obratno. Vrijednost novca nije konstantna, ve} se ~esto mijenja. Kao razlog tom mijenjanju navodi se: zlato i srebro ne mo`e se u svim dijelovima svijeta producirati, ~istiti i kovati uz jednake tro{kove; potra`nja za plemenitim metalom nije u svim dijelovima svijeta jednaka, pa zato o potra`nji i ponudi tih kovina ovisi i njihova cijena, i cijena plemenitih kovina ovisna je i o mijenjanju ljudskih potreba. Kada se govori o vrijednosti novca, mora se jo{ voditi ra~una o dvojakoj vrijednosti novca: a) unutra{njoj (nacionalnoj), i b) vanjskoj (me|unarodnoj) vrijednosti novca. Unutra{nja vrijednost novca. Novac mora imati svoje osobine pak da bude koristan. Samo nastaje va`no pitanje, da li i sama materija od koje je novac izra|en mora imati veliku prometnu vrijednost ili se za nov~ane svrhe mo`e upotrijebiti i neka materija ~ija je vrijednost vrlo malena. To je vrlo va`no pitanje. U ekonomskoj nauci postoje dva suprotna gledi{ta: metalisti~ko i nominalisti~ko. O tome u partiji Teorije o vrijednosti novca. Vanjska (me|unarodna) vrijednost novca. Me|unarodna vrijednost novca je vrijednost novca u me|unarodnom prometu ili njegova vrijednost izra`ena u novcu drugih dr`ava. O tome kasnije. TEORIJE O VRIJEDNOSTI NOVCA Metalisti~ka teorija. Prema metalisti~kom shva}anju nov~ana jedinica uvijek je jedna izvjesna koli~ina zlata i srebra i novac samo vrijedi toliko koliko vrijedi metal iz kojeg je iskovan. Metalisti daju ovakvu definiciju novca: Novac je od strane dr`ave u pogledu te`ine i kakvo}e ovjeren komad metala koji slu`i kao sredstvo pla}anja. Po njima daje metal novcu njegovu vrijednost i samo je on u stanju slu`iti kao mjerilo vrijednosti. Za metaliste papirnati novac nije uop}e novac, koji daje pravo na izvjesnu koli~inu zlata ili srebra. Njegova je uloga privremena i mora se zavr{iti njegovom efektivnom zamjenom za metal. Papirnati novac za metaliste nema nikakve va`nosti, on je anomalija, bolest, nesre}a; on vodi osiroma{enju naroda. Papirnati novac nije nikakvo pomo}no sredstvo, nego jedno nu`no i privremeno zlo. Glavni zastupnik ove teorije je Knies. Nominalisti~ka teorija. Nasuprot takvom shva}anju novca, prema kome novac nije ni{ta drugo nego obi~na roba, formuliralo se jo{ odavno jedno drugo gledi{te, koje se zasniva na ideji da za nov~anu funkciju nije potreban metal i da papirnati novac mo`e biti pravi i samostalni novac. Po toj teoriji jedinica novca nije uop}e izvjesna koli~ina metala, nego izvjesna koli~ina apstraktne plate`ne snage, koja mo`e biti reprezentirana i predmetom koji sam po sebi nema nikakve vrijednosti. Porijeklo ove teorije mo`e se na}i jo{ u Aristotelovim spisima i kasnije kod raznih pisaca. Ali je najbolje ova ideja izlo`ena u djelu njema~kog u~enjaka Georga Fridricha Knappa (18421926) Dr`avna teorija novca, od g. 1905. S tim djelom otpo~inje ja~e {irenje nominalista. Nominalisti smatraju da je glavna vrijednost novca u dr`avnoj odredbi, u dr`avnom suverenitetu, da se izvjesni novac imade smatrati valjanim. Zato ka`emo da je nominalisti~ki novac onaj koji nema u sebi vrijednost, nego po autoritetu dr`ave. Zato je i banknota nominalisti~ki novac. Nominalisti ka`u: Ne treba banknota biti pokrivena zlatom. Za{to dr`ava ne bi tu jam~ila svojim imanjem? Po Knappu: u unutra{njosti neka dr`ava izdaje banknote i te ne trebaju biti pokrivene zlatom koje moramo kupiti, a za van: devize i zlato. Knappova teorija nije se pokazala mogu}om jer nije imala pokri}a. Zato }emo re}i: pokri}e mora biti, i to bi bilo u zlatu i devizama ili produciranoj robi. Bendixenova teorija. Bendixen polazi s osnovnog stajali{ta Knappovog, a iznosi i prakti~ne prijedloge o nominaliziranju valute u Njema~koj. Bendixen nalazi da je bit novca u ekonomskoj funkciji novca {to je on obavlja u prometu kao posrednik izme|u produkcije i konsumpcije, pak ka`e da je novac s pravnog gledi{ta pla}evno sredstvo, dok s ekonomskog stajali{ta novac predstavlja neko po prva{njim ~inidbama ste~eno pravo na konsumpcijske produkte {to su otpremljeni za prodaju. Drugim rije~ima: novac u rukama pojedinaca naputnica je za protu~inidbe, koja se temelji na prva{njim protu~inidbama. U tome dakle, a ne u zlatu le`i, ekonomska bit novca. Na osnovi toga, veli Bendixen, valjalo bi stvoriti klasi~ni novac, tj. novac ~ija bi vrijednost bila podvrgnuta samo promjenama kojima uzrok le`i na strani robe. Tu je ipak potrebno stvaranje novca (po dr`avi) urediti i udesiti ga tako da svatko za svoje ~inidbe mo`e dobiti novac i zatim da ga konsumpcijom onih dobara za dobavu kojih slu`i opet i nestane, tj. da ga nestane kad prestane potreba njegove funkcije. Na osnovi svojih razmatranja stavlja najzad Bendixen prijedlog da se ukine iskupivost banknote, da se ukine obveza gotovog pokri}a i da se obustavi slobodno kovanje zlata. U unutra{njem prometu imao bi vrijediti samo klasi~ni novac, a zlato bi moglo slu`iti u izvjesnim slu~ajevima kao me|unarodno pla}evno sredstvo. Proudhonova teorija robnog novca koju je kasnije obradio Bendixen. Proudhon tra`i mjesto novca certifikate na efektivno produciranu robu. Po njemu je novac certifikat na produciranu, ali nepotro{enu robu; vrijednost certifikata, tj. novca jest vrijednost samo producirane, ali nepotro{ene robe. Po njemu mo`e biti samo toliko certifikata koliko ima i producirane robe. Certifikat (banknota) pokriven je samo produciranom robom. Certifikat mo`e imati ve}u ili manju vrijednost prema tome koliki su produkcijski tro{kovi za tu robu. Svi certifikati (blankete) za ve} potro{enu robu gube vrijednost. Teorija tzv. novih fiziokrata Silvija Gessela i G.Blumenthala, koji su pokrenuli i propagandu za svoj fiziokratski novac. Oni misle da se kapitalizam mo`e odstraniti samo reformom novca. Po mi{ljenju neofiziokrata treba novcu oduzeti njegov egzemplarni polo`aj i dati mu zna~aj robe, pak onda po tom temelju sasvim preudesiti dana{nje nov~arstvo. Novac treba u~initi dobrom koje je jednako podvrgnuto prirodnom zakonu izmjene kao i ostala roba. Onda se ne}e zgrtati i tezaurirati, jer }e zbog bojazni pred gubitkom svaki biti prisiljen da ga nudi na tr`i{tu, a tako }e u isti mah nestati i kamata. Silvio Gessel zami{lja i predla`e u tu svrhu novi fiziokratski novac. To bi bio papirnati novac bez ma kakvog pokri}a koji bi konstantno bio podvrgnut nekom smanjenju vrijednosti po izvjesnoj progresiji, kako bi diktirala potreba i iskustvo. Takav novac ne bi ostajao niti bi se zadr`ao u rukama posjednika, jer bi svaki posjednik u cilju da izbjegne gubitku nastojao {to prije kupiti sve {to bi trebao, a ostatak bi ulo`io u svoje poduze}e. Liefmanova teorija. Robert Liefmann (ro|.1874) pitanje novca resp. vrijednosti novca rije{ava sa stajali{ta svoje psiholo{ko-gospodarske teorije. Liefmann ka`e: Stvorimo psiholo{ki novac. Sredstvo zamjene dobara treba biti jedna broj~ana jedinica koja }e biti u vezi s psiholo{kom vrijednosti. Mi trebamo jedan broj~ani razmjer, ka`e Liefmann, npr. ako dr`im da je ku}a 10 puta vrjednija od zemlji{ta, onda se za to zemlji{te mora dobiti 10 puta manje nego za ku}u. SVOJSTVO NOVCA KAO ZAKONSKOG SREDSTVA PLA]ANJA Kurentni novac. To je takav novac koji je obligatan bez obzira na odnos, tj. ako je op}enita du`nost primanja po iznosu neograni~ena. Ako je op}enita du`nost primanja za izvjesnu vrstu novca ograni~ena, po iznosu tako da ju privatnici kod pla}anja nisu du`ni primati preko izvjesnog odnosa, govori se o sitnom novcu. Fakultativni novac. Sve vrste novca kojima nije podijeljen zakonski te~aj nazivamo, u opreci prema obligatornom novcu, fakultativnim novcem (dr`avne i bankovne note bez zakonskog te~aja, tu|i novac itd.). Razlika izme|u definitivnog i provizornog novca (izrazi Knappovi). Provizorne su one vrste kreditnog (metalnog) novca koje je emitent du`an iskupiti u drugoj vrsti novca. Sve druge vrste novca su definitivne. Definitivan je dakle gotov novac i one vrste kreditnog novca koje su neiskupive. III. VALUTA Valuta je od dr`ave ure|eni nov~ani sistem jedne zemlje ili valuta je zakonom odre|ena vrijednost jedne nov~ane jedinice. Valuta mo`e biti slobodna ili vezana. Vezana valuta je takva valuta kod koje je nov~ana jedinica tehni~ki i zakonski definirana kao izvjesna koli~ina nekog objektivnog standarda zlata ili srebra i gdje je time ta nov~ana jedinica vezana na taj objektivni standard, a dr`ava resp. emisijska banka obvezana odr`avati nov~anu jedinicu u suglasju s tim objektivnim standardom. Valuta koja nije vezana ni na kakav objektivni standard i u svojoj je vrijednosti podlo`na isklju~ivo zakonu ponude i potra`nje tog novca u prometu je slobodna valuta. Danas se op}enito pledira za slobodnu valutu. U duhu politike slobodne valute novac je neodvisan o zlatu ili metalu i vr{i svoju pravnu funkciju. Dr. Ma~ek, prof. nacionalne ekonomije u Pragu u svom glavnom djelu Izlaz iz krize (Prag, 1935) veli me|u ostalim i ovo: Moramo se priviknuti na to da razlikujemo novac od zlata, ne smije vladati oskudica u novcu. Zlato je rijedak metal, a novac je ljudski produkt i oru`je za {to zgodniju zamjenu onoga {to tko radi za ono {to mu treba. A ta zamjena mo`e biti i bez novca, samo {to bi bez novca bila vrlo te{ka i nezgodna... Ljudi se moraju nau~iti da misle o novcu kao o dru{tvenoj ustanovi kao {to je brzojav i telefon... M.Semjan u svojoj vrlo aktualnoj studiji Nova nov~ana politika (Sarajevo, 1936) solidnom argumentacijom obrazla`e potrebu da se odsada banknota ne smatra ekvivalentom odre|ene koli~ine zlata kao {to to pi{e na banknotama, nego da se novac smatara potvrdom da je njezin posjednik predao tr`i{tu stanovitu robu ili svoju radnu snagu koja vrijedi npr. 100 din., a za to mu je netko drugi na tr`i{tu (za tu robu ili ulo`en trud) dao svoju potvrdu u ekvivalentu od 100 din., a ta potvrda (banknota) dokazuje da je i taj drugi predao nekome na tr`i{tu svoju robu ili radnu snagu, koja je bila jednako procijenjena sa 100 Din. I tako redom. God. 1912. istodobno Irving Fisher (18671947) u Americi i Ludwig Edler von Mises (18811973) u Be~u objelodanili su svoja znanstvena djela, gdje dokazuju nu`du da se zabaci zlatna valuta kao uzro~nik bolesti u socijalno-gospodarskom `ivotu. Njihovi su stvarni razlozi nai{li na jak odziv u znanstvenim krugovima. Osim S.Gidea u Francuskoj, najbolji savremeni ekonomski teoreti~ari napu{taju zlatnu valutu u Sjev. Americi, naro~ito Artur Gayer u Sj.Americi, Christiani u Danskoj, Henry Atrakosch u Engleskoj, Bertil Ohlin u [vedskoj. U USA popularni radni~ki vo|a Conghlin (katoli~ki sve}enik) vodi otvorenu propagandu protiv zlatne valute uvjeren da nov~ano pitanje zadire i u eti~ko podru~je svakog ~ovjeka. N.Suboti} ka`e: Zato proti sistemu zlatne valute, koju brani liberalna ekonomija i nov~ana politika ~isto kapitalisti~kih dr`ava, treba zaklju~iti: Samo ljudska snaga ili rad i ponuda robe mora biti mjerilo za nov~anu valutu, a ne zlato kao u dana{njoj metalnoj teoriji. Time se automatski bri{e dosada{nja nesta{ica novca kod onih koji su sposobni da rade, umno ili fizi~no, i da nude svoju robu. Novac nije izraz zlata nego u biti javna dr`avna dozna~nica, koliko je ljudske snage i robe netko ponudio na tr`i{tu... cirkulacija se novca ravna po potrebama privrednog `ivota, mogu}nosti produkcije i konsumpcije dobara. Tako prestaje pritisak na cijenu, nadnice, poreze i druga potra`ivanja... Paralelna valuta. Kod nje novac pune vrijednosti kuje se iz oba metala: zlata i srebra. I zlato i srebro su novac pune vrijednosti i zakonsko sredstvo pla}anja. To su zapravo dva potpuno samostalna nov~ana sistema koji usporedo postoje i gdje su cijene i dugovi izra`eni paralelno i u zlatu i u srebru. Paralelna valuta se najdu`e odr`ala u nekim njema~kim dr`avama sve do 1857, kada ju je za kratko vrijeme zamijenio sistem ~iste srebrene valute. Paralelna valuta bila je neure|en i primitivan nov~ani sistem, jer mu je nedostajala stalnost i potreba sigurnosti vrijednost obaju metala stalno se mijenjala. Iz neracionalnog, neprakti~nog i {tetnog sistema paralelne valute razvila su se u tijeku 18. i 19. v. monetarno i zakonski dva tipa valutnih sistema: a) bimetalizam i b).monometalizam zlata i srebra. Bimetalizam (dvojna valuta) zadr`ava i zlatni i srebreni novac u prometu kao novac pune vrijednosti, ali im ukida autonomiju u kretanju nji      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnoprstuvwxyz{|}~hove me|usobne vrijednosti, a time i paralelnost, i zakonskim uspostavljanjem stalne relacije u njihovoj vrijednosti stvara jedinstven valutarni sistem, koji se sastoji iz dva dijela. Bimetalisti~ku valutu imala je prva Francuska, koja ju je uvela 1803, fiksirav{i relaciju sa 1:15,5. Godine 1865. sklopi Francuska s Italijom, [vicarskom i Belgijom konvenciju kojoj je g. 1868. pristupila i Gr~ka, a po kojoj se te dr`ave me|usobno obveza{e da }e kovati po istom sustavu tako da ovaj smije zamjenito u njihovim podru~jima kolati. To je latinska nov~ana unija. Uz zlatni novac kuje se u uniji srebreni novac po 5, 2, 1 i franka (u Italiji lire). God 1873. obustavlja unija uslijed naglog padanja cijene srebra kovanje srebra na privatni ra~un i time prelazi na hromu bimetalisti~ku valutu. Napomenuti nam je da se o hromoj valuti govori kad ne postoji za kovinu iz koje se kuje valutni novac sloboda kovanja, resp. u slu~aju bimetalne valute kad ne postoji sloboda kovanja i za drugu valutu nego samo za jednu. Srebrena valuta. Srebrena valuta je monometalisti~ki sistem sa srebrom kao valutarnim novcem. Nju su uvele one zemlje koje nisu imale dovoljno zlata. Od evropskih dr`ava srebrenu valutu uvela je 1857. Nizozemska, koja je do 1860. povukla sve zlato iz prometa i prodala ga na londonskom tr`i{tu za srebro. Srebrenu valutu imala je i Rusija, a i Austrija, samo se kod njih zbog te{kih valutnih i financijskih prilika izmjenjivala srebrena i prava papirnata valuta. U Meksiku se srebrena valuta odr`ala do svjetskog rata, a u Kini do studenoga 1934.g. Zlatna valuta sa zlatom u optjecaju. Zlatna valuta je takav nov~ani sistem kod kojeg je samo novac kovan iz zlata valutarni novac pune vrijednosti. Nominala svakog komada kovanog novca odgovara to~no njegovoj materijalnoj vrijednosti. Svatko ima pravo da dr`avnoj kovnici donese bilo koju koli~inu zlata i da tra`i da mu se iz toga iskuje novac. Valuta na bazi zlatnih poluga. To je isto zlatna valuta kod koje je nov~ana jedinica definirana u zlatu i njezina se me|unarodna vrijednost odr`ava u granicama to~aka izvoza i uvoza zlata, ali kod koje u prometu ne cirkulira kovani zlatni novac, nego je zlato koncentrirano kod emisijske banke. To je sistem valuta {to ga je jo{ Ricardo preporu~ivao. Kod tog sistema dopu{tena je zamjena (banknota) za zlato samo u izvjesnim ve}im zakonom predvi|enim iznosima, i to ne za kovano zlato, nego za zlatne poluge (barre). Kod promatranja ovog valutnog sistema mo`emo postaviti pitanje {to je kod njega valutarni novac. Budu}i da zlato ne cirkulira i da se njime ne vr{e i ne mogu vr{iti pla}anja to je odgovor ovaj: valutni su novac banknote emisijske banke koje cirkuliraju u prometu kao zakonsko i definitivno sredstvo pla}anja i koje se moraju primati za neograni~ena pla}anja. I na{ Zakon o novcu od 11.5.1931. tako|er je izgra|en na tim na~elima, samo {to dopu{ta djelomi~no pokri}e u zlatnim devizama. ^l.2: Nov~anice izdate od Narodne banke imaju i dalje svojstvo zakonskog sredstva pla}anja. Sistem valute, zasnovan djelomi~no na bazi zlata, djelomi~no na bazi zlatnih deviza kao i na{ bio je redovni valutni sistem u poslijeratnoj periodi stabiliziranih valuta. Taj su sistem silom prilika morale uvesti sve dr`ave siroma{ne zlatom. Tako je bio zami{ljen i na{ nov~ani sistem. ^l. l. Zakona o novcu ka`e: Nov~ana jedinica Jugoslavije je dinar, ~ija vrijednost odgovara vrijednosti te`ine 26,5 miligrama ~istog zlata. Od osnovne je va`nosti i ~l. 3. koji glasi: Narodna banka je obvezna da zamjenjuje nov~anice donosiocu po vi|enju u Beogradu (a ne drugdje). Narodna banka je obvezana da zamjenjuje bez ograni~enja koli~ine, ali zamjena za zlato se ipak ne mo`e nikome vr{iti za manji iznos od 250.000 din. Izvoz zlata i deviza je slobodan. Narodna banka je bila dakle du`na nov~anice zamjenjivati za zlato ili devize po svom izboru, ali se prakti~no mislilo samo na zamjenu u devizama. Prema ~l. 5. Narodna banka je du`na odr`avati pokri}e u zlatu ili devizama. Iznos tog pokri}a mo`e biti najmanje u visini 35%, s time da najmanje 25% ban~inih obveza po vi|enju bude pokriveno zlatom u trezoru ili deponiranim u inozemstvu s mogu}no{}u slobodnog izvoza. Iz ovog se vidi da je 10% zakonski predvi|enog pokri}a po vi|enju moglo biti u zlatnim devizama i da je teorijski ~itavo pokri}e u zlatu od 25% moglo biti deponirano u inozemstvu. U sije~nju 1935.g. smanjen je procent pokri}a na{e valaute na 25%, od ~ega samo 5% mo`e biti u zlatnim devizama, ali su sada sve te odredbe iluzorne. Papirnata valuta. Papirnata valuta postoji kada su papirna pla}evna sredstva u prometu valutarni novac, tj. novac u kome se mogu vr{iti neograni~ena pla}anja, a primaoci tih pla}evnih sredstava nemaju ni u kakvom slu~aju i ni pod kojom pretpostavkom ni pravnu ni materijalnu mogu}nost tra`iti zamjenu tog novca u neki drugi novac. Taj je novac naime zakonsko definitivno sredstvo pla}anja i dr`ava ga natura u svim pla}anjima po njegovoj nominalnoj vrijednosti, a u takvom svojstvu cirkulira i me|u gra|anstvom. Papirnati novac je do sada bio redovno vezan na nenormalne politi~ke prilike, dakle ratove, revolucije itd., ili na neredovne ekonomske prilike, kao {to su npr. ove dana{nje. Kod promatranja papirnatog novca postavljaju se ova tri glavna pitanja: Kako nastaje papirnati novac, {to on zna~i i kako ga nestaje? Najredovnija je pojava da se dotada{nji surogati novca koji su postojali u obliku banknota izdatih od dr`ave ili emisijske banke sada uvijek Narodne banke i koji su pravno bili surogati novca pune vrijednosti, pretvaraju zakonskom odredbom dr`ave u valutni novac. Taj se akt obi~no naziva uvo|enjem prisilnog te~aja za banknote, naime dotada{njim se banknotama koje su kolale kao surogati novca i nisu se morale primati kao definitivno solucijsko sredstvo pla}anja, pridaje karakter definitivnog zakonskog sredstva pla}anja po njihovoj nominalnoj vrijednosti (nominalnom te~aju). Takav novac vrijedi sada kao solucijsko sredstvo i za dugove zaklju~ene pod re`imom metalne valute, i vjerovnik se redovno nikakvom predvi|enom klauzulom valute u kreditnim ugovorima ne mo`e od toga za{tititi. Usporedo s uvo|enjem prisilnog te~aja osloba|a se dr`ava resp. emisijska ustanova obveza zamjene nov~anica za zlato. Uvo|enje prisilnog te~aja ima redovno vrlo lo{e djelovanje: prva posljedica je aggio na metalni novac, ako ga ima jo{ u prometu, a zatim i njegovo povla~enje iz funkcije valutarnog sredstva pla}anja, druga je pojava porast cijena i deviznih te~ajeva. Drugi na~in postanka papirnatog novca sastoji se u pretvaranju raznih dotada{njih dr`avnih du`ni~kih isprava u zakonsko sredstvo pla}anja. To su radile razne dr`ave tijekom svjetskog rata i u prvim godinama poslije njega. Dr`ave su ~esto svoje ratne ili poratne zajmove izdavale u takvoj formi da su obveznice tih zajmova slu`ile kao dr`avni novac. Svakako najopasniji i naj~e{}i na~in stvaranja papirnatog novca, od kada je banknota u primjeni, sastoji se u jednostavnom izdavanju nov~anica ili od same dr`ave ili od emisijske ustanove za dr`avni ra~un, za financiranje redovnih dr`avnih izdataka. To je tip ~iste financijske inflacije. Emisija papirnatog novca u velikim koli~inama mo`e imati i neke druge sporedne ciljeve: kao npr. uni{tavanje unutra{njeg dr`avnog duga, naro~ito oporezivanje ili eksproprijaciju imalaca nov~anih kapitala. Kako se mo`e likvidirati to stanje nastalo prekomjernim izdavanjem papirnatog novca? Takvo stanje mo`e se likvidirati na dva na~ina: a) ako je time smanjenje intervalutarne vrijednosti i kupovne snage i{lo tako daleko da je ostao jo{ jedan mali, mo`da ~ak bilijunski razlomak po~etne stvarne vrijednosti, papirnati se novac mora konvertirati i stvoriti sasvim novi poredak. Primjeri: poslijeratna Njema~ka, Ma|arska, Rusija itd., b) ako opadanje vrijednosti nije i{lo tako daleko, ona se prikladnom politikom, dakle deflacijskom politikom mo`e pove}ati na izvjestan nivo i na tom nivou stabilizirati. STABILIZACIJA NOV^ANE VRIJEDNOSTI Vrijednost novca nije nikad potpuno stalna. Kod nje se mogu doga|ati trojake promjene: 1. Prije svega opa`amo kod cijena izvjesne neprekidne varijacije, njihovo svakodnevno dizanje i spu{tanje, koje ne prelazi izvjesne relativno male granice i moraju se smatrati kao normalne. 2. Osim takvih varijacija doga|a se s vremena na vrijeme da se niveau cijena znatno promijeni, {to povla~i za sobom poreme}aj privredne ravnote`e. 3. Tre}a vrsta promjene se konstatira kad se promatra niz godina, pak se kod cijena opa`aju izvjesne op}e tendencije. U jednom periodu one stalno opadaju, dok se u drugom postupno di`u. Inflacija. Pojam inflacija nije precizno. Naj~e{}i je slu~aj da se inflacijom naziva prekomjerno izdavanje pravog papirnatog novca za financiranje dr`avnih izdataka u doba te{kih politi~kih i financijskih pote{ko}a. To su tzv. financijske inflacije, koje su jo{ poznate od vremena J.Lawa (16711729). Neki autori smatraju svako ja~e pove}anje nivoa cijena, pa na koji god na~in ono izazivano, inflacijom. Neki pak smatraju inflacijom pad intervalutarne vrijednosti doma}eg novca, {to nije to~no, jer je pad intervalutarne vrijednosti nekog novca samo posljedica inflacije. Najbolje je da pod pojmom inflacije razumijevamo napuhanost optjecaja pla}evnih sredstava svejedno da li metalnih, notalnih itd. koja izaziva napuhanost nivoa cijena, jer pove}anju optjecaja na nov~anoj strani ne odgovara na robnoj strani isto ili uop}e neko pove}anje. Za pojam inflacije od va`nosti su dva elementa: napuhanost optjecaja pla}evnih sredstava i napuhanost nivoa cijena, tj. smanjenje kupovne snage nov~ane jedinice. Mogli bismo kazati jo{ jednu definiciju za inflaciju: Inflacija je pove}anje nov~anog optjecaja kraj iste koli~ine dobara i kraj istih produkcijskih tro{kova. Mo`emo ovdje postaviti pitanje, tko }e profitirati s inflacijom, a tko }e izgubiti. 1. Profitirat }e: a) svi du`nici jer }e platiti manju vrijednost nego su dobili a to sve zato jer je novac zakonsko sredstvo pla}anja, b) producenti i trgovci za onu robu prije produciranu resp. kupljenu. 2. Izgubit }e uslijed inflacije: a) svi vjerovnici, b) kupci, c) svi oni koji imaju stalne prihode, npr. ~inovnici ako im se razmjerno ne pove}a pla}a. Obratnu pojavu nalazimo kod deflacije. Usput mo`emo napomenuti da je prvi slu~aj financijske inflacije golemih razmjera bilo izdavanje silnih koli~ina nov~anica od Banque Generale, koju je osnovao 1716. John Law u Francuskoj. Drugi slu~aj ekstremne inflacije bio je tako|er u Francuskoj za doba revolucije. Ali inflacije tijekom svjetskog rata i u prvim poslijeratnim godinama prema{ile su svaku mjeru. Inflacija toga vremena bila je op}enita pojava za sve dr`ave, samo {to je u dr`avama koje su izgubile rat bila kudikamo ja~a. Uzrok te inflacije bio je u svim dr`avama isti. Rat se nije mogao financirati samo porezima, pak se financirao ili {tampanjem nov~anica kao pravog papirnatog novca ili emisijom velikih dr`avnih zajmova. U prvim se godinama poslije rata tako|er najve}i dio dr`avnih izdataka financirao na taj na~in. U nekim su se pak dr`avama s inflacijom htjeli posti}i i neki specijalni ciljevi. Tako su npr. u Rusiji htjeli bolj{evici inflacijom uni{titi sve nov~ano, a i velik dio drugog privatnog bogatstva, dakle htjeli su provesti op}u eksproprijaciju. Nijemci su pak s inflacijom koja je tjerana do apsurda htjeli pokazati svoju nesposobnost pla}anja reparacija. Deflacija je obratan pojam od inflacije. S njom nastaje su`avanje ili kontrakcija volumena pla}evnih sredstava u narodnoj privredi, koja bezuvjetno vodi padanju nacionalnog nivoa cijena. Kontrakcija volumena mo`e se provoditi a to je i najredovitiji put inflacije podizanjem kamatne stope od emisijske banke i prema tome od kreditnih banaka. Podizanje kamatne stope smanjuje izglede na dobitak kod proizvodnje na zaobilaznim putovima, predznak je smanjivanju volumena pla}evnih sredstava u narodnoj privredi, pa prema tome i padu cijena, a to ima neposredno za posljedicu padanje privredne djelatnosti u narodnoj privredi. Zato je jedna od najve}ih posljedica velikih deflacija nezaposlenost velikog broja radni{tva. Devalvacija. Dok su inflacija i deflacija pojmovi koji se prvenstveno odnose na vrijednost nov~ane jedinice u granicama pojedine narodne privrede, tj. na njezinu unutra{nju kupovnu snagu, dotle su pojmovi devalvacija i devalutacija vezani u prvom redu ili ~ak isklju~ivo na promjene i pojave u pogledu intervalutarne vrijednosti nov~ane jedinice. Zajedni~ko obilje`je devalvacije i devalutacije je izvjesno padanje vrijednosti nov~ane jedinice u intervalutarnom pogledu, dakle padanje njezine vrijednosti mjerene u zlatu ili nekom stranom novcu na koji je doti~na valuta fiksno vezana. Pojam devalvacije i devalutacije ~esto se identificiraju, ali izme|u njih postoji velika razlika. Za ~isti pojam devalvacije nu`no je potrebno neko fiksno definiranje zlatnog sadr`aja nov~ane jedinice. O devalvaciji se radi onda kada je neka valuta vezana stalnim odnosom na drugu papirnatu valutu i kad se taj odnos pogor{ava na {tetu prve valute. Npr. ako se odredi da je dinar u svojoj intervalutarnoj vrijednosti 1/15 njema~ke marke, koja je formalno ~ista papirnata valuta, a da od sada definiramo dinar kao 1/20 RM. Time bi bila izvr{ena devalvacija 25%. Mo`emo ovdje postaviti pitanje za{to pojedina dr`ava vr{i devalvaciju. Ukratko re~eno: radi stabilizacije valute i me|unarodne izmjene dobara. Npr. Engleska je devalvirala funtu jer je bila preskupa, pak nije nitko htio kupovati englesku robu dakle Engleska je to u~inila da pove}a izvoz svoje robe. Devalutacija predstavlja akt vlasti kojim se nov~ana jedinica razrje{uje fiksnog odnosa s nekim objektivnim standardom, dakle zlatom ili nekom stranom devizom, tj. nov~ana se jedinica naprosto otkop~a od svoje baze, {to sa sobom povla~i padanje njene intervalutarne vrijednosti, ali se kod toga ne dekretira nov odnos, nego se ve}inom stereotipno izjavljuje da valuta ima na}i svoj naravni intervalutarni niveau. Ovo nevezivanje nov~ane jedinice, nego njezin potpuni prekid s objektivnim standardom bitno se razlikuje od devalvacije. Francuska je devalutirala 1937. budu}i da devalvacija 1936. nije bila uspjela. Svakako je i za devalvaciju i za devalutaciju bitno da uslije|uju slobodnim aktom dr`avne vlasti te su prema tome potpuno svjesno i namjerno poduzete mjere. I Jugoslavija je god. 1925. devalvirala dinar od 29 miligrama ~istog zlata na 26,5. INTERVALUTARNA VRIJEDNOST NOVCA Intervalutarna vrijednost je vrijednost novca u me|unarodnom prometu ili njegova vrijednost izra`ena u novcu drugih dr`ava. Budu}i da se u me|unarodnom prometu susre}e ~itav niz nov~anih jedinica koje pripadaju raznim nov~anim sistemima, postavlja se pitanje njihovog me|usobnog odnosa razmjene. Nov~ani sistem jedne dr`ave u svom odnosu prema inozemnim nov~anim sistemima nazivamo valutom, a vrijednost nov~ane jedinice u tom me|unarodnom uspore|enju intervalutarnom vrijedno{}u novca ili deviznim te~ajem (kursom). S obzirom na pitanje intervalutarnih te~ajeva mogu}a su dva osnovna tipa nov~anih sistema: 1. sistemi valutarnog kursa metalnog novca, i 2. sistem ~istog papirnatog novca. Ad 1. Najprije se mora naglasiti da se sva pla}anja u me|unarodnom prometu ne vr{e u zlatu, nego se pla}anje vr{i pomo}u deviza. Vlasnik deviza mo`e dobiti u svako doba onu sumu metalnog novca na koju devize glase i zbog toga }e ih svatko smatrati kao izvjesnu koli~inu metala (zlata ili srebra). Pomo}u deviza vr{i se najve}i broj me|unarodnih isplata i samo u izuzetnim prilikama vr{e se pla}anja u metalnom novcu. [to se pak ti~e odre|ivanja kursa po kome }e se razmjenjivati novac dviju dr`ava i kupovati i prodavati njihove devize, stvar je jednostavna: nov~ane jedinice dviju dr`ava razmjenjivat }e se prema koli~ini metala koju sadr`e. Taj odnos izme|u metalnih nov~anih jedinica nazivamo njihovim metalnim paritetom. Ali ta apsolutna jednakost va`i samo u slu~aju kada se dvije zlatne valute razmjenjuju jedna za drugu. U praksi se me|utim pla}anja vr{e pomo}u deviza ~iji kursevi ne odgovaraju to~no metalnim paritetima. Varijacije koje se kod kurseva doga|aju posljedice su izvjesnih tro{kova s kojima je skop~an prenos zlata. Pla}anje pomo}u deviza prestaje biti rentabilno kad se devizni kursevi povise toliko da du`nik ima vi{e ra~una u~initi isplatu u efektivnom zlatu. Kurs deviza dr`ave koja upotrebljava metalan novac ne mo`e padati neograni~eno, jer kad to padanje do|e do izvjesne mjere, po~et }e se isplate vr{iti u metalnom novcu, {to }e onemogu}ivati daljnje padanje kursa. Ova granica ispod koje kurs ne mo`e pasti naziva se zlatna to~ka. Zlatna ta~ka predstavlja kurs kod kojega je za du`nika korisnije da isplatu vr{i zlatom umjesto devizama. Ta zlatna to~ka naziva se i zlatnom to~kom izlaska, za razliku od zlatne to~ke ulaska, koja ozna~ava moment, kad uslijed pada stranih deviza inozemni du`nici po~inlju pla}ati u zlatu. Kad kursevi postignu zlatnu to~ku izlaska, zlato se po~inje iznositi iz zemlje, a kada kursevi padnu do zlatne to~ke ulaska, zlato se po~inje unositi u zemlju. Ove su zlatne to~ke vrlo razli~ite s obzirom na veli~inu transportnih tro{kova resp. na udaljenost zemalja u kojima se ima pla}anje izvr{iti. Ad 2. Pitanje uzroka varijacija valutarnih kurseva papirnatog novca mnogo je te`e i kompliciranije. Ovdje nisu vi{e u pitanju male promjene. Intervalutarna vrijednost novca zemlje koja ima ~istu papirnatu valutu nije ni{ta drugo doli cijena koja se pla}a u inozemstvu u stranom novcu za njegovu funkciju u njegovoj zemlji, dakle za njegovu kupovnu snagu na njegovom doma}em tr`i{tu. Sada se postavlja pitanje dokle mogu rasti ili padati kursevi kod papirnate valute i od ~ega zavisi njihovo kretanje. Teorija kurseva kod papirnate valute nije imala nikad toliko povoda za svoj razvoj kao u svjetskom ratu. Devizni te~ajevi u mnogim zemljama rasli su u astronomske brojke. Intervalutarna vrijednost izvjesnih valuta, kao npr. njema~ke marke, pala je tijekom god. 1923. na nulu. Za razja{njenje tih pojava u vezi sa silnim padanjem deviznih te~ajeva sukobile su se dvije opre~ne teorije: 1. teorija platne bilance, i 2. inflacionisti~ka teorija kurseva. Teorija platne bilance tvrdi da je uzrok porasta deviznih kurseva resp. pada intervalutarne vrijednosti doma}eg novca pasivnost platne bilance. Porast kurseva prouzrokovan pasivno{}u platne bilance prouzrokuje porast cijena, a tek porast cijena prouzrokuje silom prilika veliko pove}anje fiducijarnog optjecaja i ostale posljedice s tim u vezi, tj. inflaciju. Onda se proces padanja vrijednosti valute nastavlja dalje, ali je njegov primarni uzrok i polazna ta~ka pasivnost platne bilance, bilo uslijed pove}anog uvoza ili prestanka priljeva deviza iz nevidljivih pozicija ili ipak uslijed pla}anja velike ratne od{tete itd. Ovoj je teoriji bilo glavno da opovrgne tvrdnju inflacionisti~ke teorije da je inflacija osnovni uzrok porasta kurseva. Inflacionisti~ka teorija kurseva. Mnogobrojni pisci koji su inflaciji pripisivali padanje valutarnih kurseva stajali su na gledi{tu da kod papirnatih valuta kursevi mogu proizvoljno varirati i da valutarnoj depresiji nema granice. Najpoznatiji predstavnik inflacionisti~ke teorije kurseva je Gustav Cassel (18661944), koji je svu svoju veliku nau~nu reputaciju i snagu uvjeravanja ulo`io u to da opovrgne nazore teoreti~ara platne bilance i da doka`e, da je uzrok golemog porasta kurseva tijekom svjetskog rata i u prvim posljeratnim godinama ne samo u Njema~koj nego i u drugim dr`avama inflacija, tj. prekomjerno pove}avanje nov~anog optjecaja u obliku banknota, pak ~ak i zlata. Svojoj je teoriji dao ime teorija kupovnih pariteta (snaga) i izlo`ena u njegovom smislu ona zna~i da se za inozemni novac bilo koje vrste pla}a izvjesna cijena, tj. te~aj samo zato {to on ima kupovnu snagu na svom doma}em tr`i{tu. Pla}aju}i pak inozemni novac doma}im novcem, zna~i da se za strani novac daje kupovna snaga na doma}em tr`i{tu. Kurs inozemne valute po~iva dakle uglavnom na relativnoj kupovnoj snazi u obje zemlje. To zna~i da je u polo`aju ravnote`e platne bilance kurs deviza jednak kupovnom paritetu obiju valuta, svake u svojoj zemlji. Izvjesna odstupanja su naravno mogu}a uslijed prevoznih tro{kova, carina itd. Dakle, ukratko re~eno: po Casselu me|unarodna vrijednost jednog novca mora biti ravna njegovoj nacionalnoj vrijednosti. Gustav Cassel jo{ 1915. postavlja to pravilo: ako su dvije valute pretrpjele inflaciju, tada je normalan mjeni~ni te~aj jednak starom te~aju multipliciranom kvocijentom izme|u stupnja inflacije u jednoj i drugoj zemlji, pak onda dalje veli: Naravski da mogu uvijek nastupiti odmicanja od tog normalnog te~aja. Ali se te~aj koji je ovdje na taj na~in prora~unan mora smatrati kao novi paritet izme|u valuta, kao polo`aj ravnote`e u koji mjeni~ni te~ajevi, unato~ povremenim odmicanjima, tendiraju. Taj paritet naziva Cassel paritetom kupovne snage. KREDIT U subjektivnom smislu kredit zna~i vjeru {to je netko ima u drugoga da }e u budu}nosti izvr{iti neku ~inidbu na koju se obvezao. U objektivnom smislu kredit zna~i prenos dobara od vjerovnika na du`nika uz utana~enje koje ima du`nik izvr{iti tek u budu}nosti. Objekt kreditiranja je redovna stvar, i to osobito novac. Kod kredita su ~inidba i protu~inidba nu`no (npr. kod najma) ili namjerno (kod zajma) po vremenu rastavljene. Bitni rekviziti kredita jesu: 1. da su gospodarski subjekti u dovoljnom posjedu kapitala, 2. da je u zemlji dobro razvijena trgovina, 3. da je narod moralnih kvaliteta i }udoredno zreo, i 4. da je u dr`avi politi~ka i gospodarske sloboda. Vrste kredita: Prema upotrebi dijelimo kredit na produktivni i konsumptivni. Ta razlika se osniva prema svrsi za koju du`nik upotrebljava dobra. Produktivni se kredit dijeli na poljoprivredni, obrtni, trgova~ki itd. Mnogi teoreti~ari tvrde da je konsumptivni kredit {tetan za narodnu privredu, ali to nije ba{ posve to~no, jer se produ`uje egzistencija ekonomskih osoba i jer se omogu}uje izvjesnom krugu osoba tro{enje bez ~ega ne bi mogli tro{iti. Prema vremenu razlikujemo dugoro~ni i kratkoro~ni (mjenica) kredit. Prema garancijama dijelimo kredit na osobni i realni kredit. Ako vjerovniku nije pru`ena nikakva posebna sigurnost u izvjesnim imovinskim objektima, onda je to personalni kredit. Kod personalnog kredita le`i garancija za kreditodavca u fizi~kim i moralnim svojstvima du`nika. Kod realnog kredita razlikujemo: a) lombardni kredit, gdje je vjerovnik osiguran kakvim dragocjenim predmetima, b) hipotekarni kredit, gdje je vjerovniku zalo`ena kakva nekretnina (upisom u javne knjige). Prema osobi koja ga uzima dijelimo kredit na javni i privatni. Tu se razlika povla~i s obzirom na osobu kreditoprimca dakle du`nika. Gospodarska va`nost kredita. Va`nost kredita u narodnoj privredi je velika, jer: kredit prije svega slu`i za unapre|enje proizvodnje, omogu}uje prelaz proizvodnih faktora iz ruku onih koji nisu u stanju produktivno ih iskoristiti u ruke sposobnih; kredit zatim omogu}uje sakupljanje, koncentraciju velikih kapitala neophodnih za proizvodnju na veliko i izvo|enje velikih radova (gra|enje `eljezni~kih pruga itd.); kredit omogu}uje i nabavljanje dobara onima koji ne raspola`u momentalno sredstvima za pla}anje, uslijed ~ega se pro{iruje prodaja proizvoda. Kada bi prodavalac prodavao samo onima koji mogu odmah platiti, njegova bi se proizvodnja morala kretati u vrlo skromnim granicama; na bazi kredita dan-danas su organizirane najva`nije vrste novca, koje osobito odgovaraju potrebama suvremene privrede; kredit omogu}uje ve}u stabilnost cijena. Naglo prodavanje proizvoda i pad cijena, koji ono neizbje`ivo prouzrokuje, mo`e se izbje}i ako se prodavaocima stave putem kredita na raspolaganje potrebna sredstva koja }e im omogu}iti da ne moraju svoje proizvode prodavati pod svaku cijenu. Kao i svaka druga privredna ustanova, i kredit se mo`e zloupotrijebiti i dati negativne rezultate: 1. lakomisleno zadu`ivanje i upotrebljavanje kredita za gospodarski neopravdane svrhe, npr. za razne spekulacije, {to nanosi narodnoj privredi velike {tete; 2. doga|a se ~esto, osobito na selu, da se pri davanju kredita du`nici nemilosrdno iskori{}uju razvija se zelena{tvo; 3. daljnja mana kredita le`i u pretjeranoj osjetljivosti kreditne organizacije. Vrlo lako, i to ~esto bez opravdanog povoda, mo`e do}i do naglog povla~enja uloga na {tednju i do propasti nov~anih zavoda; 4. mogli bismo re}i da kredit i poskupljuje cijenu robe ne samo za onog koji uzima na kredit, ve} i onome koji kupuje za gotovo. Davaju}i robu na kredit, vi{e se robe tro{i, pak po zakonu vi{e potra`nje robe, roba postaje skuplja. *** IV. BANKE Banke su poduze}a koja posreduju u kreditnom i nov~anom prometu. Banke su vrlo stare ustanove. Njih nalazimo jo{ u 6. vijeku prije Krista u Babilonu, a kasnije u staroj Gr~koj, Rimu i Egiptu. Op}enito se dr`i da su se banke razvile oko hramova; tu je bilo najsigurnije pohranjivati dragocjenosti, pak su sve}enici do{li na ideju da mogu novac posu|ivati. Dakle izvor depozitnog posla bio je sakralne naravi. U srednjem vijeku banke su se po~ele najprije razvijati u Italiji. One su se isprva bavile mijenjanjem novca, koga je u to vrijeme bilo u Evropi bezbroj vrsta. Od prvobitnih mjenja~a (argentarii) postali su postupno prvi bankari. Oni su po~eli primati uloge na {tednju, vr{iti isplate, davati ulo`eni novac na kamate. Najstarija evropska banka u srednjem vijeku jest Mleta~ka banka, koja je osnovana u 12. vijeku. Poslije nje dolazi Barcelonska banka (1350). Godine 1584. osnovana je u Veneciji dr`avna banka Banco di Rialto, koja se mo`e smatrati prvom modernom bankom. Godine 1609. osnovana je Amsterdamska banka, a 1621. Hambur{ka banka. U 17. vijeku po~inju se banke ja~e razvijati u Nizozemskoj i Engleskoj. Prva se notna banka u Engleskoj osnovala krajem 17. vijeka (1694) a to je vrijeme poslije revolucije. Osnovana je poslije revolucije jer se htjelo sanirati dr`avne financije koje su postale derutne poslije revolucije. U 18. i 19. vijeku osnivaju se banke svugdje u Evropi. Danas su banke u svim zemljama sredi{ta gospodarskog `ivota. Od njihovog rada, savjesnosti, poduzetnosti i organizacije zavisi ~esto i sam gospodarski napredak jedne zemlje. Najva`niji posao suvremenih banaka sastoji se u posredovanju prilikom uzimanja i davanja kredita, tj. banka posreduje izme|u onih koji imaju i onih koji trebaju kredita. Zato bi za na{e banke najbolje stajala ova definicija: Banke su ustanove koje se bave posredovanjem u kreditnim poslovima izme|u ulaga~a i poduzetnika. VRSTE, SREDSTVA I PRAVNA FORMULA BANAKA Prema prirodi svojih poslova banke se dijele na vi{e raznih tipova, a glavni su ovi: a) emisijske banke; b) depozitne banke, koje se dijele na: kreditne, {tedionice i {tedne zadruge; c) banke za financiranje ili tzv. poslovne banke. Kod tih banaka mogu nastati silno veliki gubici, a i dobici. Osniva~i banke ovakve vrste banke bili su bra}a Perrier u Parizu. Ova je banka financirala Sueski kanal, a i Panamski kanal; kod zadnjeg je kanala banka potpuno skrahirala, jer se je ing. Lesseps prevario ne ra~unaju}i na tropske ki{e, malariju itd. ^ak je tu i ing. Lesseps bio osu|en na robiju; d) hipotekarne banke, ~ija je karakteristika da daju zajmove na du`e rokove, i to zato jer se ti zajmovi daju za investicije. Po samom imenu se vidi da daju zajmove na osnovi hipoteka. Ulozi hipotekarnih banaka su: temeljna glavnica ban~ina, pupilarni novac i sudski depoziti. Pojedine banke mogu imati specijalni, fiksno odre|eni djelokrug poslovanja, kao {to je npr. kod nas P A B ili Zanatska banka. Financijalna sredstva kojima banke rade dijele se na dva dijela: 1. vlastita sredstva, u koja spadaju akcijski resp. vlastiti kapital i sve vrste vlastitih rezerva. Ona su po~etni obrtni kapital i slu`e kao garancija za sve eventualne gubitke, 2. tu|a ili povjerena sredstva, koja se sastoje iz {tednih, poslovnih i autonomno stvorenih depozita. [to se ti~e pravne forme dana{njih banaka, one su najve}im dijelom osnovane kao dioni~ka dru{tva, jer bi druk~ije bilo nemogu}e namaknuti tako velika sredstva. Vrlo je rijetko da su velebanke po pravnoj formi zadruge. Mnoge su bankarske ku}e velike financijske snage i svjetskog glasa javna trgova~ka dru{tva ili obiteljska d.d., kao npr. bankarske ku}e Morgan, Rothschild itd. OSNOVNA NA^ELA BANKARSKOG POSLOVANJA: ZARADA, SIGURNOST I LIKVIDITET Motiv ~itavog bankarskog poslovanja kao izrazito te~evnog poduze}a je zarada, ali jedno od najglavnijih na~ela bankarskog poslovanja jest na~elo sigurnosti bankarskih plasmana. To je princip na koji se redovno i pojedina~no pazi do krajnjih granica, {to naravno ne isklju~uje mogu}nost gubitaka, jer se i prilike du`nika mijenjaju, a prema tome i sigurnost njima podijeljenih kredita. No moderna bankovna praksa poma`e si ovdje ovako: Da bi banke izbjegle rizik u svojim poslovima, one svoje plasmane dijele na mnogo poduze}a, tako da u slu~aju kad se neki plasmani poka`u nesigurni ili nerentabilni, kompenzira se rentabilnost ~itavog ulo`enog kapitala u cijelosti na prosje~ni kamatnjak, jer drugi pojedina~ni plasmani nose ve}i prihod nego {to to odgovara prosje~noj kamatnoj stopi i pokazuju mo`da iznadprosje~nu sigurnost. Na~elo likviditeta banaka. Kod likviditeta radi se o izvjesnoj relaciji i u {irem smislu ona zna~i da izme|u pasivnih i aktivnih ban~inih poslova postoji takva suglasnost u rokovima da banka o dospije}u mo`e platiti sve svoje obveze i pri tome ne povrijediti ugovorna prava svojih vjerovnika. To je samo teoretski to~no, jer ba{ onda kad se likviditet banaka stavlja na vagu, a to je za vrijeme kriza i panika, redovno se doga|a da se od du`nika ne mogu naplatiti potra`ivanja, a time i udovoljiti vjerovnicima, i banka dolazi u stanje nelikviditeta. No kad se danas govori o likviditetu banaka, ima se redovno na pameati ne{to drugo, a to je svakida{nja mogu}nost banaka da odgovore bez odugovla~enja svojim dnevnim obvezama. Dakle ukratko, o likviditetu se govori kad postoji izme|u aktivnih i pasivnih poslova neki stanoviti odnos. Principi likviditeta banaka: 1) normativni princip, gdje se postavlja stanoviti rok za otkaz; 2) u USA mora se stalna svota dr`ati u banci (npr. 10-15%); 3) da banka prima ve}inom kratkoro~ne uloge; 4) da banka reeskontira mjenice. BANKOVNI POSLOVI Jedna ve} tradicionalna op}a podjela dijeli bankarske poslove na: aktivne, kod kojih su banke vjerovnici, pasivne, kod kojih su banke u ulozi du`nika, neutralne ili indiferentne, kod kojih banke nisu ni du`nici ni vjerovnici nego naprosto posrednici. Ad 1.) Aktivni bankovni poslovi su: Eskontni posao ili kra}e eskont. Sastoji se u kupovanju mjenica i drugih kratkoro~nih papira prije njihovog dospije}a. Lombardni posao. Lombardiranje je takav posao kod kojega banka daje kredit na ru~ne zaloge, a naro~ito na vrijednosne papire, barre (kovine u nekovanom stanju), strani novac i robu. Ovaj se posao razvio u Lombardiji odakle mu ime. Kontokorent (pru`anje kredita u teku}em ra~unu). Banka tu otvara knji`ni kredit komitentu, kojim onda ona mo`e po volji u utana~enim granicama raspolagati. Banka tu naime dopu{ta komitentu da mo`e i preko iznosa svog depozitnog ra~unskog potra`ivanja uzimati kredit, ali opet do jedne odre|ene granice. Kontokorent se bazira na osobnom povjerenju, kad se pre|e depozitarna suma. Kontokorent trebaju naro~ito trgovci. Hipotekarni posao. Sastoji se u davanju hipotekarnih zajmova, tj. zajmova koji se osiguravaju nekretninama. Obi~no je dugoro~an. Ad 2.) Pasivni bankovni poslovi: Depozitni posao. Ovaj va`ni bankarski posao sastoji se u primanju nov~anih uloga na ~uvanje. Takve uloge mo`e banka iskoristiti za svoj ra~un. Banka tu pla}a kamate. Ulaganje gotovine kod banaka mo`e biti na dva na~ina: ulo`nom knji`icom i teku}im ra~unom. Izdavanje banknota. Pomo}u depozitnog posla banke dolaze do nov~anih sredstava, koja se ve} nalaze u optjecaju, a izdavanje banknota predstavlja me|utim stvaranje novog novca. Ovaj je posao obi~no dan samo jednoj banci kao kod nas npr. Narodnoj banci. Izdavanje obligacija. Banka mo`e izdati i obligacije i tako dolazi do kapitala koji joj treba za obavljanje njezinih aktivnih poslova. Prakti~ki najva`niji slu~aj takvih obligacija su zalo`nice. Ad 3. Indiferentni bankovni poslovi. U ovakvim poslovima banka nije ni vjerovnik ni du`nik. Njena se uloga sastoji: a) u trgovanju novcem (mjenja~ki posao), b) u inkasiranju, tj. napla}ivanju mjeni~nih i drugih potra`ivanja (inkaso posao), c) u izvr{enju isplata, d) u kupovanju i prodaji vrijednosnih papira za tu|i ra~un. @iro-posao. Ve} nam kontokorent predstavlja osobiti na~in olak{anja nov~anog prometa i kredita, no jo{ je vr{enje to olak{anije organizirano po `iro-poslu. Rije~ `iro potje~e od talijanske rije~i giro, koja zna~i krug. Dana{nji `iro-posao sastoji se u tom da banka posreduje u pla}anju me|u svojim mu{terijama, i to tako da u svojim knjigama a na ra~unima (conto) doti~nih komitenata tra`bine i protutra`bine otpisuje i pripisuje. Za obavljanje pla}anja u `iru banka ne tra`i redovno ni{ta, ali zato ima pritom tu korist {to mu{terije moraju imati kod nje neki depozit, koji smije banka upotrebljavati u svom aktivnom poslovanju. Ali i komitenti imaju koristi jer u{te|uju mnogo vremena i truda koji bi ina~e bio skop~an i s pla}anjem. EMISIJSKE BANKE Do sada{njeg svog stanja pro{le su emisijske banke u svom razvoju vrlo mnoge stadije, koji su djelomi~no bili rezultat njihova rada, a djelomi~no rezultat gospodarskog, financijskog i politi~kog `ivota. Posebnu fazu njihova razvoja s obzirom na njihovu zada}u i njihov na~in rada ~ini poslijeratni period u kojem se op}e ekonomsko i regulativno zna~enje emisijskih banaka penje do va`nosti presudnog ekonomsko-politi~kog faktora u svakoj narodnoj privredi. Razlozi postanka emisijskih banaka vrlo su mnogobrojni, a uglavnom su ovi: 1. prvi je razlog financijsko-politi~ke naravi; 2. drugi eminentni razlog je stvaranje kredita, jer se ba{ u ono vrijeme osje}ala tolika potreba za kapitalom da nije nimalo ~udno da su se tra`ili svi mogu}i putovi i na~ini da se do|e do kapitala. *** Uz rad emisijskih banaka moramo spomenuti i tzv. currency teoriju i banking teoriju. Glavna je zna~ajka currency teorije, koju je zastupao Ricardo, {to ~ini veli~inu nov~anog optjecaja posve ovisnom o metalnoj zalihi: nov~ani optjecaj smije rasti samo onda kad raste i metalna zaliha, ina~e se poreme}uje cijena robi. Ricardo je prakti~ki zastupao uvijek ortodoksne principe zlatne valute, dakle na~elo zamjenjivosti nov~anica u zlato i njihovo potpuno pokri}e zlatom za ~itav onaj iznos koji nije izdan u obliku zajma dr`avi (to je bitni sadr`aj currency teorije). Ricardova kritika bila je uperena u prvom redu protiv Bank of England i protiv vlade, pak je i sasvim naravno da od Bank of England i njezinih slu`benih branilaca dolazi prva obrana resp. prva protute`a Ricardovim nazorima. Toj su se obrani pridru`ili kasnije i mnogi u~enjaci, od kojih su najglavniji T.Tooke (17741858) i John Fullarton (17801849), i tako dolazi do banking teorije koja zastupa elasti~no stajali{te shodno gospodarskim potrebama. Ova teorija u~i da je optjecaj nov~anica odre|en potrebom gospodarstva. Ako raste broj i veli~ina prometa, tada moraju rasti i prometna sredstva (novac), a u obrnutom pak slu~aju padati. Dr`anje banke ima pri tome biti pasivno, jer ako ona svojevoljno izda vi{e nota, to se iste njoj vra}aju, a ako izdaje premalo, to si promet sam poma`e drugim sredstvima kao mjenicama, ~ekovima itd. Dakle osnovno je bilo tvr|enje pristalica ove banking teorije da je emisijski zavod potpuno nemo}an prema utjecajima iz privrednog `ivota koji dovode do ve}e emisije nov~anica. Privredni `ivot, a ne emisijska banka, regulira sam po sebi svoju potrebu za pla}evnim sredstvima. PRAVNA FORMA EMISIJSKIH BANAKA U pogledu njihove pravne forme postoje zapravo dvije mogu}nosti: da je emisijska banka koncesionirano privatno poduze}e, danas dakle d.d., kojemu dr`ava na izvjestan niz godina koncesijom prepu{ta monopol izdavanja banknota i ~itavo staranje o novcu u granicama zakona, tradicije i diskrecijskog prava tih ustanova, i da je emisijski institut autonomna dr`avna ustanova ili sastavni dio nekog dr`avnog organa, recimo Ministarstva financija. Razvoj prilika i{ao je u prilog prve inicijative, iako ima emisijskih zavoda i kao dr`avnih ustanova. Tako su npr. [vedska dr`avna banka i Ruska dr`avna banka (prija{nja i sada{nja) dr`avne ustanove, a dr`avna je ustanova i Bugarska Narodna banka. I kod nas se u zadnje vrijeme mnogi zahitjevaju (dr. Rudolf Bi}ani}) da Narodna banka postane dr`avna autonomna ustanova i da ne ostane koncesionirano privatno dru{tvo! SISTEMI EMISIJA I POKRI]A BANKNOTA Pokri}e banknota imalo je kao glavni cilj sprije~iti prekomjerno izdavanje banknota, odakle bi se reguliralo smanjivanje njihove vrijednosti, nered u nov~anom sistemu i nezdrave posljedice u razvoju gospodarske konjunkture. Sistemi emisija i pokri}a banknota su sljede}i: Sistem maksimiranja optjecaja banknota. Kod ovog sistema zakonodavac to~no odredi gornju granicu optjecaja banknota i ne postavlja nikakav drugi zahtjev u pogledu njihova pokri}a. To je tipi~ni predratni francuski sistem emisije banknota, koji se razvio u tijeku 19.v. Glavna prednost ovog sistema emisije banknota le`i u tome {to optjecaj banknota nije vezan na ban~inu zlatnu rezervu. Druga va`na prednost ovog sistema nalazi se u tome {to je maksimiranje optjecaja onemogu}ivalo barem u normalno vrijeme inflaciju ve}ih razmjera. Tre}e, u slu~aju potrebe ovdje su zapravo ~itave rezerve zlata slobodne i one se mogu upotrijebiti, a da se time uop}e ne mora dirati u nacionalni nov~ani i kreditni volumen. Engleski sistem ili sistem direktnog kontingentiranja emisije banknota nepokrivenih u zlatu, ostvaren je prvi put u Engleskoj Peelovom monetarnom reformom 1844.g. Tu je pobijedila ona currency teorija koja dopu{ta izdavanje zlatom nepokrivenih nov~anica samo u granicama unaprijed odre|enog kontigenta, a volumen zlatom pokrivenih banknota uop}e se ne ograni~ava. Engleski sistem emisije banknota imao je velik utjecaj na druge dr`ave. Tako je uglavnom bio kopiran od ruske dr`avne banke, koja je mogla izdati 300 milijuna rubalja nepokrivenih banknota. Ali najva`nija kopija Peelovog akta iz 1844.g. njema~ki je zakon o Reichbanci 1875, kojim je potpuno reformiran dotada{nji njema~ki nov~ani sistem. Ova kopija imala je me|utim jednu va`nu razliku, koja joj je davala poseban karakter i zato se njema~ki predratni sistem emisije i pokri}a banknota nazivao metodom indirektnog kontingentiranja. Naime Reichbanci je bilo dopu{teno da izda 250 milijuna maraka zlatom nepokrivenih banknota, ali je ona mogla i pre}i taj kontingent, samo je na vi{ak emisije pla}ala godi{nji porez 5%. Tre}i na~in pokri}a banknota je procentualno ili kvotno pokri}e kod kojeg emisijska banka mora izdane banknote pokriti samo do izvjesnog zakonski odre|enog procenta u zlatu resp. zakonskoj predvi|enoj rezervi. Mo`e se re}i da je ovaj sistem (kvotni) danas op}eprimijenjen sistem, a pokri}e varira izme|u 20 i 40%. Tako je kod nas sada 20% i 5% u zlatnim devizama. Gotovo samo historijsko zna~enje ima ~etvrta metoda pokri}a banknota, tzv. amerikanska metoda, koja je ranije bila primijenjena jedino u USA i koja je 1913. zamijenjena metodom kvotnog pokri}a. NARODNA BANKA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Narodna banka privatno je dioni~ko dru{tvo s kapitalom od 180 milijuna din., koje radi pod naro~ito organiziranim nadzorom dr`ave. ^lan 2. zakona o Narodnoj banci ka`e: Narodna banka ima cilj: da se vr{e}i javnu slu`bu u ime dr`ave stara o novcu pod uvjetima utvr|enim zakonom o novcu od 11.5.1931. da odobrava i kontrolira kratkoro~ne kredite potrebne za privredni `ivot zemlje, da pru`i dr`avi svoju potporu u svojstvu njezinog blagajnika i da joj odobrava privremene pozajmice za potrebe blagajni~ke slu`be u periodima kad dr`avni prihodi nedostaju za podmirenje izdataka. Prema ovom zakonu povlastica Banke za izdavanje banknota traje do 1961. godine. Odredbe o pokri}u bile su predvi|ene sa 35%, a od toga 25% u zlatu u zemlji ili u pologu u inozemstvu, a s 10% u devizama. 1935. god. (u sije~nju) smanjen je procent pokri}a u zlatu i zlatnim devizama na 25%. Reformom na{e Narodne banke nastale su i neke promjene u njezinoj upravnoj organizaciji. 14. rujna 1940. iza{la je Uredba o izmjenama i dopunama zakona o Narodnoj banci. Tim izmjenama pove}ana je ingerencija dr`ave. Promjene su sljede}e: Na ~elu Narodne banke stoji guverner koga poma`u dva viceguvernera. Ovi ~ine zajedno s druga tri ~lana (prije dva ~lana) upravnog odbora Izvr{ni komitet Narodne banke. Guverner i viceguverneri postavljaju se kraljevim ukazom na prijedlog Ministarstva financija u sporazumu s predsjednikom Ministarskog savjeta (po zakonu iz 1931. nema onog: u sporazumu s predsjednikom Ministarskog savjeta). Izvr{ni komitet vodi redovne ban~ine poslove. Upravni odbor. Upravni odbor ~ine: guverner kao predsjednik, dva viceguvernera i 22 ~lana (prije 21-22 ~lana). ^lanovi upravnog odbora postavljaju se za 6 godina, a mogu biti postavljeni vi{e puta. Moraju biti dr`avljani Kraljevine Jugoslavije, upu}eni u trgova~kim, industrijskim, financijskim i poljoprivrednim pitanjima. ^lanovi upravnog odbora postavljaju se na prijedlog Ministarstva financija u sporazumu s predsjednikom Ministarskog savjeta (novo: s predsjednikom Ministarskog savjeta). 12 ~lanova upravnog odbora moraju biti naseljeni stalno u Beogradu. ^lanovi upravnog odbora moraju biti akcionari Narodne banke (to je novo). Najvi{e pet ~lanova upravnog odbora mogu biti u dr`avnoj ili samoupravnoj slu`bi. Kada mjesto jednog ~lana upravnog odbora bude upra`njeno, osim slu~aja obnavljanja, izvr{it }e se naknadno postavljenje prije je bio naknadni izbor, a sada postavljenje. Nadzorni odbor sastoji se od sedam ~lanova, koji moraju biti na{i dr`avljani. Tri ~lana nadzornog odbora postavljeni su kraljevim ukazom za vrijeme od tri godine na prijedlog Ministarstva financija a u sporazumu s predsjednikom Ministarskog savjeta, a ~etiri ~lana bira zbor akcionara na tri godine (prije je sve birao zbor akcionara). Nadzorni odbor vodi nadzor nad radom raznih ban~inih organa. Zbor akcionara ili glavna skup{tina jest predstavnik akcionara (prije je bio vrhovni ban~in organ). Svakih 10 akcija daju pravo na zboru za jedan glas. Nitko ne mo`e imati vi{e od 100 glasova tog ograni~enja nema u izmjenama. U izmjenama se jo{ dodaje: zbor akcionara saslu{ava izvje{taje Upravnog i Nadzornog odbora i pregledava zavr{ne ra~une. Svaki prisutni akcionar mo`e tra`iti obavje{tenje o predmetima u vezi s tim izvje{tajima resp. ra~unima i poslovanjem banke. Vladin komesar postavlja se na prijedlog Ministarstva financija a ima du`nost i pravo da nadzire ~itavo poslovanje i stanje banke, kako bi se ono vodilo po propisima zakona, statuta i u op}em interesu. Da bi bio orijentirano o ban~inoj kreditnoj politici, imenuje i Ministarstvo trgovine i industrije svoga predstavnika pri Narodnoj banci. Eskontni odbori su organi koji vr{e cenzuru svih mjenica koje se banci podnose na eskont i oni postoje u glavnom ban~inom sjedi{tu u Beogradu i u svim njezinim filijalama. Podjela dobitka: od ~istog dobitka pokazanog u bilanci na kraju godine oduzima se prvo predvi|eni procent za rezervni fond. Narodna banka ima svoj rezervni fond koji slu`i za pokri}e eventualnih gubitaka. Za rezervni fond odbija se od ~iste dobiti svake poslovne godine najmanje 5%, i to prije podjele dobitka akcionarima. Kad rezervni fond dostigne sumu od 300 milijuna, ne}e se odbijati. Od ostataka ~istog dobitka po noveli dobivaju akcionari dividendu najvi{e od 8 % kapitala. Funkcije emisijskih banaka. Emisijske banke imaju va`ne funkcije u narodnom gospodarstvu, jer trebaju regulirati nov~anu cirkulaciju i omogu}iti pla}anje u inozemstvu. Zato one imaju tri funkcijske politike: a) diskontnu, b) deviznu, i c) premijsku politiku. Diskontna politika. To je takvo djelovanje banke da u zgodno vrijeme dizanjem resp. spu{tanjem diskonta regulira kredit. [to dolazi banci vi{e mjenica na diskont, to zna~i da privreda treba i vi{e banknota. Ako privredni `ivot tra`i banknote, mora ih banka dati da ne bi nastalo uko~enje tr`i{ta. [to se ti~e pitanja koliki mora biti diskont, moramo re}i: ako privreda tra`i vi{e, mora biti stopa manja, a ako se tra`i manje, Narodna banka mora dizati diskont. Povi{enjem diskonta umanjuje se kredit jer odbija privatnike da eskontiraju mjenice. Devizna politika. Devizna politika je djelatnost odre|ene banke kod nas Narodne banke kojim se odre|uje reguliranje mjeni~nih resp. deviznih te~ajeva. Svrha devizne politike jest reguliranje te~ajeva deviza, kojim se reguliranjem posti`e stabilnost valute ~uvanje doma}e valute. Sezona kupnje i prodaje ne podudaraju se. Npr. kod nas su svi zimski i proljetni mjeseci pasivni, tj. vi{e uvozimo nego izvozimo. Poznato nam je da se roba ne kupuje gotovim novcem u inozemstvu nego devizama mjenicom plativom u inozemstvu. Uslijed te razlike naime razlike kad mi moramo dati devize ili ih primati mogu nastati velike oscilacije i da Narodna banka ne pusti tu oscilaciju slobodnom tr`i{tu, ona sama ili preko odre|enih zavoda kupuje i prodaje sve devize po odre|enom te~aju. Privatno kupovanje i prodaju deviza nazivamo crnom burzom, koja je zabranjena. Narodna banka kupuje u sezoni sve devize uz ni`i kurs nego {to bi ina~e bio i prodaje ih kasnije kad za njima nastane trka opet uz ni`i te~aj nego {to bi se mogao dobiti. Zato se deviznim propisima nastoji u{~uvati zlatna podloga i visina valute. Narodna banka to ~ini kupovanjem stranih deviza. U Engleskoj i Francuskoj jo{ postoje tzv. egalizacijski fondovi fondovi za izravnanje razlika. Ti egalizacijski fondovi slu`e kao rezerva u svrhu za{ti}ivanja vlastite valute. Premijska politika sastoji se u tome da jedna ovla{tena banka nije du`na uvijek isplatiti banknotu u zlatu, nego samo u nekim odre|enim slu~ajevima, npr. za pla}anje narud`aba u inozemstvo. Ina~e ako netko ho}e dobiti novac, mora platiti premiju, npr. 8%: tko ho}e zlato, mora platiti premiju za otkup zlata. To je uvedeno bilo da ne bi ljudi banknotama tra`ili zlato. To je konkretno bilo provedeno u francuskoj banci, koja po zakonu nije morala imati pokri}e. Danas je najva`nija devizna politika. OSTALE KREDITNE USTANOVE Banke su najva`nije, ali ne i jedine kreditne ustanove. Ostale kreditne ustanove mogu se odvojiti u jednu grupu i uglavnom podijeliti na dvije kategorije: 1. na kreditne zavode, koje organiziraju dr`ave i samoupravna tijela, i 2. na kreditne zavode zasnovane na zadru`nom na~elu. Ad 1. a) [tedionice. To su zavodi kojima je glavni cilj razvijanje duha {tednje, naro~ito u ni`im dru{tvenim slojevima. U tom cilju izvedena je i cijela njihova organizacija. Tek se u drugom redu {tedionice bave davanjem kredita. Cilj {tedionica nije zarada i zato one svoj novac plasiraju u sasvim sigurne poslove. [tedionica ima: dr`avnih, banovinskih i gradskih. Me|u {tedionicama zauzimaju posebno mjesto po{tanske {tedionice, ~ija je administracija, izuzimaju}i centralnu upravu, povjerena po{tanskim stanicama. Glavni razlog osnivanja tih po{tanskih {tedionica bio je da se putem razgranate mre`e podru`nica omogu}i naj{irim dru{tvenim slojevima, ~ak i u najzaba~enijim selima i krajevima, do}i u neposredan dodir s javnom ustanovom za {tednju za ~ije obveze garantira sama dr`ava. b) Dr`avne banke. Dr`avne banke bave se istim poslovima kao i privatne. I na{a dr`avna Hipotekarna banka (osnovana 1862) predstavlja vrlo mo}nu dr`avnu ustanovu. Ad 2. Kreditne zadruge. Kreditno zadrugarstvo najbolje se razvilo u Njema~koj gdje su i postojala dva odjelita tipa: SchultzeDelitscheve i Raiffeisenove kreditne zadruge, koje su poslu`ile kao ugled i drugim zemljama. Osnivanje SchultzeDelitschevih zadruga otpo~elo je po~etkom pedesetih a Raiffeisenovih polovinom {ezdesetih godina pro{loga vijeka. U na{em zadrugarstvu prevladavaju kreditne zadruge, i to gotovo isklju~ivo Raiffeisenovog tipa. Razlika izme|u ova dva tipa kreditnih zadruga sastoji se u ovome: kod Raiffeisenovih zadruga jako su izra`eni eti~ki ciljevi, a kod SchultzeDelitschevih materijalno-privredni. Za Raiffeisenove zadruge je karakteristi~no to da im je djelokrug rada vrlo uzak, a djelokrug rada SchultzeDelitschevih zadruga je mnogo {iri. Njihovi krediti su kratkoro~ni, oni koji vode zadrugu dobiju i pla}u. Kod Raiffeisenovih zadruga se naprotiv kredit daje na dugi rok, a ~inovnici uglavnom rade besplatno. Velika razlika postoji i u pitanju sudjelovanja u dobiti. SchultzeDelitsch je svoje zadruge osnovao organizirao kao male banke. Zadrugari dobivaju za upla}ene sume akcije, koje im donose dividendu. Njihov je cilj bio da se na ovaj na~in kod zadrugara razvije duh {tednje. Raiffeisen je najprije bio protiv zadrugarskih udjela, a kasnije ih je dozvolio, ali su ti udjeli morali glasiti na vrlo male sume i nisu mogli nositi dividendu. Zadrugarima se samo ispla}uju male kamate, a dobitak slu`i za osnivanje neotu|ive rezerve; a u slu~aju da se zadruga (zajamna zadruga, koja je s malim iznimkama ograni~ena na poljodjelce) razvrgne, ima u slu~aju razvrgnu}a zadruga da se taj kapital sa~uva za koju budu}u zadrugu iste vrste. Zajedni~ko kod oba tipa zadruga je to {to one po~ivaju na bazi apsolutne solidarnosti svojih ~lanova. Svaki zadrugar jam~i svim vjerovnicima zadruge i samoj zadruzi cijelim svojim imetkom, i to ne samo za svoje dugove nego i za obveze ostalih zadrugara i same zadruge. SAOBRA]AJ Uvjet velikom prometu je mogu}nost da se svladaju prostorne razlike, tj. da se {to br`e mogu prenositi dobra s jednog mjesta na drugo, a ne manje s tim u savezu i prevoz osoba i preno{enje vijesti. Prvo je zada}a transporta, a posljednje je zada}a komunikacija. Kako bi transport {to bolje odgovarao potrebama prometa i trgovine, ne tra`i se samo da bude {to br`i, nego da bude {to redovitiji, {to sigurniji, {to udobniji (to osobito vrijedi glede osoba), jeftiniji, a napokon {to opse`niji. Sve je to ovisno o tome kakvi su putovi kojima se transport vr{i, kakva su vozila i kakav je pogon. Putovi su vodeni i kopneni. Kao kopneni putovi dolaze u obzir u prvom redu ceste, koje su nekad igrale vrlo veliku ulogu. Ceste su izgubile mnogo kada je prona|en gvozdeni, put tj. `eljeznica, ali pronalazak automobila vra}a va`nost opet cestama. Posebnu va`nost dobio je kopneni transport znasa{}em lokomotive, koju je izna{ao g. 1774. James Watt, a poslije G.Stephenson usavr{io (18141825) te polo`io prve `elje`ni~ke tra~nice na putovima kojima je iz ugljenokopa Stochton-Darlington dovozio resp. prevozio ugljen. Utjecaj `elje`nice na gospodarski razvitak ~ovje~anstva bio je ogroman. On se ima pripisati ovim prednostima: a) njegovoj brzini, b) velikoj nosivosti, c) jeftino}i saobra}aja, d) urednosti i to~nosti, i e) razmjerno velikoj sjegurnosti `eljeznica. Samo se jo{ ovdje mo`e postaviti pitanje da li je bolje da `eljeznice budu u privatnim ili dr`avnim rukama. Op}enito se zagovara da bi `eljeznice imale biti u dr`avnim rukama. Kao razlog navodi se: a) `eljezni~ko poduze}e je po svojoj prirodi monopol, koji nosi velike koristi, pak je zato bolje da taj monopol bude u dr`avnim rukama i da tako donosi koristi cijeloj zajednici, a ne pojedincima, b) za izgradnju `eljezni~ke mre`e mora postajati jedan plan koji }e odgovarati interesima cjelokupne privrede. Kad bi se izgradnja `eljezni~ke pruge ostavila privatnicima, ovi bi podizali samo takve pruge koje bi donosile mnogo koristi, c) u prilog dr`avnim `eljeznicama navodi se i to da `eljeznice zbog utjecaja na gospodarski `ivot imaju veliko i strategijsko zna~enje. @eljezni~ke tarife. Jedno od najva`nijih pitanja `eljezni~kog prometa jest pitanje, kako se odre|uje cijena podvoza. Odre|ena visina cijene zove se tarifna stavka, a cijene (stavke) u pregledno sastavljenom obliku zovu se tarifa i prema tome da li se radi o transportu osoba ili robe, razlikujemo: osobnu i robnu tarifu. U osobnoj tarifi razlikujemo: a) jednostavnu kilometarsku tarifu, b) pojasnu prema zonama, i c) postupnu tarifu, gdje se pla}a manje za ve}u daljinu. Svakako se jo{ kod prevoza ra~unaju: brzina, komfor itd. U prometu robom razlikujemo: a) tarifu po vrijednosti, pri kojoj se bar u glavnom uzima u obzir vrijednost robe; b) prirodnu tarifu - uzima se kod odre|enja cijena u obzir ili te`ina robe ili prostor {to ga roba zauzima u kolima; c) mje{ovitu tarifu: uzimaju se svi momenti u obzir, dakle vrijednost, te`ina, prostor, itd. To su glavne ili op}enite tarife za promet robom, ali ima jo{ i specijalnih tarifa, koje diktiraju posebni obziri. Ovamo spadaju i specijalne tarife, tzv. refakcije, i diferencijalne tarife. Refakcije su popusti {to ih od redovitih tarifnih cijena `eljeznice dozvoljavaju pojedincima ili ako se obve`u otpremiti neki minimalni kvantum robe. O diferencijalnim tarifama govorimo kad `eljeznica, u cilju da suzbije konkurenciju koje druge pruge, odre|uje za neprekinuti prevoz robe od po~etne do zavr{ne stanice ni`u cijenu nego za prekinuti prevoz od po~etka stanice do koje druge stanice i od ove opet do zavr{ne stanice. Vodeni putovi su plovne rijeke, jezera, more i umjetni kanali. Vodeni putovi dobili su osobitu va`nost po izumu parobroda. Saobra}aj na vodi je znatno jeftiniji od saobra}aja na kopnu, jer je taj put dala sama priroda, dok se cesta i `elje`ni~ke pruge mogu odr`ati samo s velikim tro{kom. Isto je tako i nosivost objekata saobra}aja na vodi mnogo ve}a. Ipak i saobra}aj na vodi ima svojih negativnih strana: a) ne mo`e se svugdje voziti, b) iziskuje ~esto pretovarivanje, c) ~esto je spor. @eljezni~ki saobra}aj je dakle br`i a skuplji, a vodeni jeftiniji i polaganiji. Ukratko: efekt napretka u saobra}aju je znatno pojeftinjenje saobra}aja. TRGOVINA Trgovina obavlja izmjenu i posreduje pri izmjeni dobara, pa u gospodarskom pogledu nastavlja produkciju i podaje produktu tek pravu vrijednost ili mu bar vrijednost pove}ava. Veri`na trgovina. To je takva vrsta trgovine gdje se pojavljuje vi{e trgova~kih posrednika. Ova se vrsta trgovine pojavljuje uslijed ratnih zapletaja, kad izvjesni artikli nestaju s tr`i{ta kada nastaje glad za robom. Tu roba ne tra`i kupca, nego kupac tra`i robu. Zato i je op}e mi{ljenje da se veri`na trgovina te{ko mo`e razviti u normalnim prilikama, jer nema gladi za robom. TRGOVA^KI UGOVORI Vanjska trgovina se ure|uje obi~no trgova~kim ugovorima. Trgova~ki ugovori su me|unarodni ugovori, pak zato glede na~ina sklapanja vrijede ista na~ela kao i za ostale me|unarodne ugovore. Na~elno barem mogu ih sklapati samo suverene dr`ave, a pravnu snagu u zemlji dobivaju zakonom. Inicijativa je trgova~kog ugovora Ministarstva trgovine i industrije koje daje prijedlog za trgova~kim ugovorom Ministarstvu financija. Trgova~ke ugovore dijelimo po sadr`aju i opsegu ustupaka na: Trgova~ke ugovore sa klauzulom najvi{eg povla{tenja. Ta klauzula je op}enito o~itovanje dviju dr`ava, koje me|usobno sklapaju ugovor, da }e svaka pogodnost, ustupak ili pravo kao i svaka pogodnost na carini koju bi ove dvije dr`ave podijelile kojoj tre}oj dr`avi odmah automatski i bez ikakve protu~inidbe i koncesije vrijediti i za drugu dr`avu. Prvi ugovor s tom klauzulom bio je tzv. Cobdenov ugovor iz 1860.g. Trgova~ke ugovore s tarifom (tarifni ugovori). Kod tih se ugovora pojedine tarife ugovaraju. Takvi se ugovori obi~no sklapaju kod carina. Trgova~ke ugovore bez tarifa: tu se odre|uju konvencionalne tarife na osnovi reciprociteta po onoj: do ut des. Trgova~ke ugovore bez tarifa, ali s onom klauzulom to su dana{nje deklaracije. Spomenuti nam je da se danas takvi trgova~ki ugovori i ne sklapaju. Danas se ide za kontingentiranjem po vrijednosti, dakle ne po sumi robe, nego po sumi vrijednosti. TRGOVA^KA I PLATNA BILANCA Za pojedinu zemlju od interesa je da {to `ivlje i ja~e sudjeluje u me|unarodnom prometu. Zato je osobito va`no pitanje trgova~ke bilance. ^itav robni promet neke dr`ave s inozemstvom dakle njezin uvoz i izvoz, ~ine njezinu trgova~ku bilancu. Ukratko: trgova~ka bilanca je omjer vrijednosti uvoza i izvoza. Trgova~ka bilanca nam pru`a sliku internacionalnog robnog prometa zemlje. Nadma{uje li vrijednost izvoza onu uvoza, trgova~ka bilanca je aktivna, ina~e je pasivna. Za svaku je dr`avu va`nija platna bilanca, koja nam pokazuje omjer svih potra`ivanja i dugovanja jedne dr`ave vis--vis inozemstva, ili platna bilanca nam pokazuje odnos svih pla}anja koje jedna dr`ava mora platiti i primiti. Trgova~ka bilanca je pak samo dio platne bilance. Razlika izme|u trgova~ke i platne bilance? Kod trgova~ke bilance dolazi u obzir samo robni promet, a kod platne: roba + prihod od turista, od inozemnih studenata, od inozemnih bolesnika, koji se kod nas lije~e, od prevoznih pristojbi, od {tednje iseljenika {to je ti {alju ku}i iz inozemstva, od kamata {to ulaze u zemlju, od reparacija itd. Sve to ide u aktivu platne bilance, a u pasivu na{e bilance ide obratno: npr. {to na{i studenti i bolesnici potro{e u inozemstvu, kamate {to pla}amo inozemstvu, anuiteti otplate dugova inozemstvu itd. *** Ovdje mo`emo jo{ postaviti pitanje koju va`nost ima platna bilanca za valutu. Svakako, valuta pojedine dr`ave gubi na vrijednosti kod pasivne platne bilance, tj. ako vi{e duguje negoli ima primiti, i obratno. Pasivna platna bilanca ima opet konsekvencu na robni promet: roba se vi{e izvozi. Narodna banka taj odnos izvoza i uvoza regulira deviznom politikom, ~iji je cilj da bude odnos na{e valute i tu|e stalan da ne bude prevelikih oscilacija, Narodna banka to ure|uje: a) vanjskim zajmovima i b) kupnjom deviza. U Engleskoj i [vicarskoj postoje i tzv. egalizacijski fondovi, koji su nastali uslijed revalorizacije, a imaju svrhu deviznopoliti~ke intervencije. CLEARING Novije vrijeme donjelo je novu formu kreditnog prometa, tzv. kliring (clearing), kojim banke na jednostavan i brz na~in izravnavaju svoje tra`bine i protutra`bine s potpunim mimoila`enjem pla}anja u gotovom, naprosto kompenziranjem. Rije~ kliring potje~e od engleske rije~i clear, {to zna~i ra{~istiti, prenositi. Kliring se najja~e razvio u Engleskoj i u USA. CARINE Carine s ekonomskog gledi{ta mogu biti: a) fiskalne (financijske) koje dr`ava udara i ubire samo zato, da si namakne novca. Zato je pri odmjeravanju financijskih carina mjerodavna financijska politika dr`ave te financijska carina i nije u svojoj biti nego osobita forma tro{arine, i b) za{titne, koje dr`ava udara na stranu robu radi za{tite doma}e proizvodnje, i to kako agrarne produkcije (agrarna carina) tako i industrijalne (industrijalna carina). Za{titnim carinama je dakle cilj izjedna~enje vanjske i unutarnje proizvodnje. Npr. kod nas postoji za{titna carina na {e}er kojom se {titi proizvodnja {e}era. Kad ne bi bilo te za{tite kod {e}era, cijene bi {e}eru bile preniske, pak se kod nas ne bi {e}er ni pravio. Ova za{titna carina predstavlja ujedno ovdje i proizvodnu premiju za producente {e}era. Prema tome, za{titnim carinama `eli se ograni~iti uvoz uz pretpostavku da se jednaki proizvod producira u zemlji, gdje su proizvodni tro{kovi ve}i. Samo se ovdje mo`e postaviti pitanje: kako se ima odre|ivati visina za{titne carine. Ona bi se trebala odre|ivati prema na{im srednjim proizvodnim tro{kovima i najni`im stranim proizvodnim tro{kovima. Carinska tarifa je zakon u kojem je izlo`en popis robe koja podlije`e pla}anju carine zajedno s carinskim stavovima. S obzirom na upotrebu i vanjsku strukturu razlikujemo: a) jedinstvenu tarifu, koja sadr`ava sve takve carinske stavke koje se jednako primjenjuju u prometu sa svim dr`avama b) generalnu i konvencionalnu tarifu, koja se sastoji od dviju tarifa: jedna sadr`ava jedinstvenu i (autonomnu) tarifu, koja vrijedi za sve dr`ave jednako, a druga sadr`i one carinske stavke koje su s pojedinim dr`avama ugovorene, c) maksimalna i minimalna tarifa tako|er je dvostruka. Kad se stvara tarifa (autonomna) legislativa odredi odmah za svaki artikal po dvije carinske stavke: jednu maksimalnu, koja mora biti granica, koju dr`ava ne mo`e pre}i, i jednu minimalnu, koja opet ima biti granica do koje smije dr`ava kod sklapanja ugovora i}i u susret inozemstvu. Diferencijalne carine. To su carine kod kojih se gleda na podrijetlo robe, na smjer prometa ili na prometna sredstva kojima se roba prevozi, pak se udaraju u ve}oj ili manjoj visini nego {to to odre|uje redovna carinska stavka za doti~nu robu. Diferencijalne carine su sredstvo za izgradnju za{titnog sistema, dakle za olak{anje ili ote{}anje trgova~kog prometa s pojedinim dr`avama inozemstva. Najglavniji su ovdje slu~ajevi: a) namet na indirektan uvoz, koji se uz redovnu carinu udara na svu robu, koja se ne dovodi direktno iz zemlje, gdje je roba producirana. Taj se namet uvodi da se ograni~i posredni~ka trgovina kojom se roba znatno poskupljuje, i b) retorzivne carine. To su posebne i po posebnom klju~u povi{ene uvozne carine {to ih dr`ava udara na uvoz robe iz zemlje iz koje ne}e uvoziti. O carinama vi{e u nauci o financijama. BURZE Pod burzom razumijevamo sastanak trgovaca i ostalih privrednih krugova te me{etara u neko stalno vrijeme i na nekom odre|enom mjestu u svrhu sklapanja trgova~kih posala. Pri takvim sastancima ~esto dolazi i do prodaje i kupovanja izvjesne vrste robe ~ija je kakvo}a uop}e poznata tako da se roba i ne mora donositi na burzu. Prete~a burza su sajmovi, gdje se roba donosi na lice mjesta, pak i je razlika izme|u burza i sajmova da se na sajam roba donosi, a na burzu ne. I danas je poznat Leipzi{ki sajam. Karakteristike burze: 1. Na burzi se trguje robom koja nije na licu mjesta, ve} se na burzi trguje na temelju tipiziranih uzoraka, npr. banatska p{enica, stara ili nova p{enica itd.; 2. Putem senzala se vr{i burzovna transakcija; senzali su glavni posrednici kod sklapanja burzovnih poslova. Vrste burza. Na burzi se osim: 1. robom trguje i 2. efektima tu ne treba posebne tipizacije, jer je kurs poznat, 3. valutom i 4. devizama. Ina~e imamo dvije vrsti burza: a) efektne i b) produktne. Na efektnim burzama se trguje vrijednosnim papirima svih vrsta, doma}im i stranim novcem, devizama itd. Na produktnim burzama na burzama za robu, kojih ima obi~no vi{e nego efektnih burza (burze za efekte ili valute), trguje se svim fungibilnim proizvodima: `itom, {e}erom, pamukom, metalom, itd. ^esto se takve burze specijaliziraju samo u jednoj vrsti produkata. Tako se najvi{e trguje kavom u Havru, pamukom u Liverpolu, metalima u Glasgowu, Berlinu itd. Kod nas su burze u Beogradu, Zagrebu, Somboru, Novom Sadu, Ljubljani i Skopju. Burzovni te~aj. To je suma svih pojedinih zaklju~aka koji nastaju sporazumom i sudom dvaju burzovnih posjetilaca o cijeni kojeg burzovnog predmeta. O cijenama na burzi (te~ajevima) izdaju burze slu`bene te~ajnice poslije svakog sastanka burze. Notiranje na burzi. To je uvr{tenje cijena u slu`benu te~ajnicu. Tko su subjekti burze? To su: 1. burzovni posrednici (me{etari i komisionari) i 2. spekulanti, koji se regrutiraju iz redova kapitalista, agraraca, tvorni~ara itd. Organizacija burze. 1. Osnivanje burza mo`e zavisiti od odobrenja dr`avne vlasti; njihovo ure|enje i rad u ovom slu~aju podlije`e propisima i kontroli dr`ava. Takav sistem postoji gotovo u svim evropskim dr`avama i zato nosi naziv kontinentalni sistem. 2. Burze se mogu osnivati i samostalno, bez sudjelovanja dr`avnih vlasti: u tome slu~aju one same slobodno utvr|uju svoju organizaciju. Takav sistem postoji u Engleskoj i U.S.A. Kontinentalni sistem je bolji, jer burze imaju veliku gospodarsku vrijednost i ne mo`e lako do}i do malverzacija. Ve}inom se na burzama ne zaklju~uju poslovi direktno izme|u kupaca i prodavalaca nego preko tzv. burzovnih senzala, koji upisuju u naro~ite bilje`nice naloge za kupnju i prodaju i izdaju objema strankama zaklju~nice, koje slu`e objema strankama kao pravni dokaz o zaklju~enom poslu. Burzovni poslovi. Pod burzovnim poslom razumijevamo posao kupnje i prodaje koji je sklopljen na javnim burzama za vrijeme burzovnog sastanka. Pojedini burzovni poslovi. Pojedini burzovni poslovi dijele se na: I. dnevne poslove posao za gotovo, i II. terminske (povremene) poslove. Dnevni poslovi sklapaju se pogodbom da se imaju razrije{iti predajom predmeta. Izvr{enje se dakle zbiva istog dana ili narednog ili tre}eg dana. Ovdje biva liferacija i isplata u isto vrijeme. Mjesto ispunjenja odre|uju kontrahenti sporazumno. To je mjesto ispunjenja izvan same burze. Terminski poslovi su takvi poslovi gdje je izvr{enje odgo|eno do nekog izvjesnog roka. Kupac i prodavalac izvr{it }e svoju ~inidbu u isto vrijeme, ali tek nakon izvjesnog vremena i u odre|enom roku. Terminskim poslovima je zna~ajka spekulativni posao. Terminski poslovi mogu imati i velike ekonomske koristi, jer se time polu~uje niveliranje cijena. Me|u terminske poslove ubrajamo: Dobavni posao. To je onaj burzovni posao s robom koju prodavalac za vrijeme sklapanja posla jo{ nema na skladi{tu, ve} je misli nabaviti istom do roka likvidacije posla. Premijski posao. Tu se uz pla}anje neke premije mo`e posao stornirati. Premijski poslovi su takvi burzovni poslovi od kojih }e jedan ili oba kontrahenta platiti izvjesnu, unapred odre|enu premiju i time ste}i pravo izbora ho}e li ili ne}e u izvjesnom roku preuzeti stanoviti burzovni predmet (efekte), ve} prema tome da li im to konvenira ili ne. Prolongacijski poslovi. Tu se odga|a ispunjenje posla na neko kasnije vrijeme, i to besplatno ili uz naro~itu naknadu. ARBITRA@A Arbitra`a je posebna vrsta trgovine kod koje trgovci nastoje do}i do nekog dobitka na taj na~in da kod sklapanja poslova (kupnje i prodaje) polu~e {to ve}u korist. to se nastojanje temelji na mjesnoj i vremenskoj razlici cijena, a ide za tim da se cijene izjedna~e. Arbitra`ni su se poslovi razvili poglavito na burzi u svrhu da se iskoriste diferencije vrednota u te~ajevima na burzovnim mjestima. Razvitak arbitra`e dolazi u obzir poglavito kod dva razli~ita tr`i{ta. Arbitra`a je dakle djelatnost koja je usmjerena na izjedna~avanju te~ajeva dviju ili vi{e burza da se na taj na~in u razlici te~ajeva postigne neka gospodarska korist. Narodno-gospodarska va`nost arbitra`e je vrlo velika, jer se ba{ uslijed arbitra`e izjedna~uju te~ajevi na raznim burzama. Predmetom arbitra`e mogu biti plemenite kovine i valute, mjenice, efekti i ostala roba (kava, bakar, petrolej itd.). S obzirom na vrstu neprave robe imamo: a) arbitra`u valute, b) arbitra`u deviza, i c) arbitra`u efekata. Ad a) Pomo}u arbitra`ne valute kupovat }e arbitra`eri zlato, srebro, razne valute, da ih prodaju tamo gdje im je te~aj povoljniji resp. da pomo}u toga obavljaju pla}anja ili podmiruju dugove. Ad b) Mjeni~na arbitra`a. Ona je vrlo va`na za trgovinu, a s njom se tra`i devizni te~aj kojim se najzgodnije mo`e podmiriti dug u inozemstvu ili naplatiti potra`ivanja, ili se opet tra`e te~ajevi deviza na ~ijoj se diferenciji mo`e zgodno zaraditi (tzv. arbitra`a diferencije). Ad c) Arbitra`ni posao s efektima. Svrha joj je da se prona|e te~aj efekata koji bi bio najpodesniji za podmirenje duga ili naplatu potra`ivanja ili opet da se diferencijom te~ajeva raznih burzi polu~i dobitak. Nacionalnogospodarsko zna~enje burze. Na burzi se ponuda i potra`nja koncentrira na jednom mjestu, jer se predmeti trgovanja ne moraju donijeti na burzovni sastanak, i omogu}uje se brzo obavljanje vrlo velikih poslova. Usredoto~uju}i na taj na~in najve}i dio ponude i potra`nje, burze omogu}uju da se za tra`ene proizvode, vrijednosne papire i devize ustanovi jedna jedinstvena cijena, {to se ne bi moglo posti}i kada bi se prodavali na bezbroj ra{trkanih mjesta. Tako se za gospodarski `ivot posti`e vrlo korisno niveliranje cijena. [to se specijalno ti~e efektnih burza, njihovo gospodarsko zna~enje le`i u tome {to one olak{avaju trgovinu vrijednosnih papira; bez burze bi bilo gotovo nemogu}e plasirati kod publike obveznice dr`avne i privatnih zajmova. Koncentriranje ponude i potra`nje tih papira na burzi omogu}uje da se za njih utvr|uje jedna jedinstvena cijena, tako da svaki vlasnik jednog vrijednosnog papira mo`e znati koliko ovaj vrijedi. Kao {to se vidi, burze u suvremenom gospodarskom `ivotu obavljaju izvanredno va`ne funkcije, ali one mogu biti zloupotrijebljene. Na njima pored ozbiljnih poslova dolazi ~esto i do takvih koji imaju ~isti spekulativni karakater. Doga|a se, da spekulacija na burzama uzme toliko maha da dovede do poreme}aja normalnog tijeka privrede. Najbolji primjer jedne takve pojave predstavlja spekulacija na Newyor{koj burzi 1929, koja je zavr{ila u jesen iste godine ogromnim padom svih vrijednosti. Taj burzovni slom zadao je privredi cijelog svijeta te`ak udarac i izazvao dana{nju svjetsku krizu. III. dio DIOBA DOBARA Dioba dobara sastoji se u tome da se svakom proizvodnom faktoru dade svoje svoj dio, pa mo`emo re}i da sve ekonomske i socijalne perturbacije nastaju ba{ uslijed toga {to se mi{ljenja ne sla`u u pogledu te diobe. Dohodak i prihod. Dohodak je suma svih proizvodnih faktora, dakle dohodak = priroda + rad + kapital + poduzetnik. Prihod ili prinos je pak ono {to nam pojedini proizvodni faktor daje, a napla}ivanje pojedinog prihoda je renta, koju dijelimo na: A) prirodnu, B) radnu, C) kapitalnu i D) poduzetni~ku. Napomenuti nam je da se obi~no za poduzetni~ku rentu ka`e ~ista dobit. A. PRIRODNA RENTA I prirodni elementi se pri proizvodnji dobara tro{e, neki vi{e, a neki manje; sunce gubi svoju ja~inu, rudno se bogatstvo iscrpljuje itd., ali se najvi{e iscrpljuje plodnost zemlje, pa je za prirodnu rentu najkarakteristi~nija: 1. Zemlji{na renta. Zemljoradnja se ne sastoji u mehani~kom, ve} u prirodnom procesu. Rad zemljoradnika svodi se na stvaranje pogodnih uvjeta pod kojima }e zemlji{te dati ve}u ili manju koli~inu proizvoda. Ovaj jak udio prirodnog faktora u proizvodnji dovodi i do pojave jednog naro~itog prihoda, koji pripada vlasniku zemlji{ta, a taj prihod je zemlji{na renta, koje predstavlja ~isti prinos proizvodnje po odbitku naknade za rad, kapital i poduzetni~ki duh. Izvor tog prihoda le`i u stvarala~koj sposobnosti samog zemlji{ta. Tri su razloga koji mogu dovesti do pojave zemlji{ne rente: a) kvalitativne razlike kod zemlji{ta, b) udaljenost zemlji{ta od potro{a~kih centara, i c) zakon slabijeg a ne proporcionalnog prinosa. Ad a) Kvalitativne razlike. Pojavu renti uslijed kvalitativnih razlika utvrdio je prvi D.Ricardo. Po njemu zemlji{na renta mo`e tek nastati kad se uzmu u obra|ivanje zemlji{ta lo{ije kvalitete. Po Ricardu je zemlji{na renta tzv. diferencijalna zemlji{na renta; naime po Ricardu zemlji{na renta se sastoji u razlici izme|u boljeg i lo{ijeg zemlji{ta. Npr. ako imamo dva zemlji{ta razli~ite kvalitete: u svako zemlji{te ulo`imo npr. 100 dinara kapitala u kapital ubrajamo tro{ak za sjeme, radnu snagu, alat itd. jedno }e nam zemlji{te donijeti 500.- din. ~istog prihoda, a drugo 300. Tu je zemlji{na renta 200.- din. Ricardo tvrdi da }e se cijena svih poljoprivrednih produkata ravnati po cijeni proizvodnih tro{kova najlo{ijeg zemlji{ta. On u tome i vidi zemlji{nu rentu, naime zemlji{na renta je ona renta koja se pokazuje izme|u prinosa lo{ijih i boljih zemlji{ta. Mi danas ne mo`emo re}i da je to tako. Danas se cijena zemljoradni~kih proizvoda ne ravna po najvi{im proizvodnim tro{kovima, jer je seljak zadovoljan s malim: njegov egzistencijalni minimum je malen, ne pla}a nadnicu, ne mora puno ulagati i iz potrebe za novcem seljak se ~esto odri~e zemlji{ne rente i dijela proizvodnih tro{kova. Ad b) Johann Heinrich von Thnen (17831850) je pokazao da zemlji{na renta mo`e nastati i uslijed polo`aja samog zemlji{ta. Proizvo|a~i ~ija su zemlji{ta bli`e potro{a~kim centrima nalaze se po Thnenu u povoljnijem polo`aju jer ne moraju pla}ati prevoz. Me|utim ni to nije danas to~no zbog razvijenih prevoznih sredstava. Za vrijeme Thnenovo je to vrijedilo. Ad c) Tre}i u~inak zemlji{ne rente, koji je naro~ito istakao J.S.Mill, le`i u u~inku zakona slabijeg a ne proporcionalnog prinosa, jer se ve}a koli~ina proizvoda potrebnih ljudima mo`e dobiti ne samo obra|ivanjem zemlji{ta lo{ije kvalitete nego i intenzivnijim obra|ivanjem zemlji{ta najbolje kvalitete, gdje prihod uve}avanjem tro{kova raste do jedne to~ke do to~ke gospodarskog optimuma, a kasnije opada. Opravdanost zemlji{ne rente. Zbog toga {to se zemlji{na renta pojavljuje bez ikakve zasluge vlasnika zemlji{ta predlagali su mnogi njezino oduzimanje u korist dr`ave resp. dru{tva. to je mi{ljenje zastupao J.S.Mill u svom prilogu O nacionalizaciji zemlji{ne rente, a i agrarni socijalisti, koji daju pretjerano zna~enje zemlji{noj renti. Po mi{ljenju gosp. prof. Jovanovi}a, oduzimanje zemlji{ne rente koja se pojavljuje pri obra|ivanju zemlji{ta nai{la bi na velike pote{ko}e, jer je te{ko pri ukupnom dohotku zemljoradnika to~no odvojiti dio koji predstavlja nagradu za njegov rad od ~isto prirodnih okolnosti, tj. zemlji{ne rente. Osim toga, po mi{ljenju gosp. Jovanovi}a, opasnost je da zemljoradnici ne zanemare svoje zemlji{te, jer je renta oduvijek bila vrlo jak podstrek za odr`avanje zemlji{ta u {to boljem stanju. Gosp. Jovanovi} ka`e da je opravdano oduzimanje tzv. gradske zemlji{ne rente, koja je neopravdana. Pojedinac ni{ta nije zaslu`an {to je njegovo zemlji{te gradili{te dobilo na vrijednosti. Za uve}anje te vrijednosti zemlji{ta zaslu`ni su svi oni koji su se tu doselili. Oduzeti takav dohodak u korist zajednice, ~ijom je zaslugom i radom on postao, mo`e se smatrati kao potpuno opravdano i izvodljivo. Neki ovako opravdavaju zemlji{nu rentu. Najprije razlikuju tzv. pozitivnu i negativnu zemlji{nu rentu. O negativnoj zemlji{noj renti govori se kad prihod u zemljoradnji podbaci uslijed su{e, nerodice itd. Budu}i da dru{tvo ne}e zemljoradniku naknaditi gubitak u slu~aju negativne zemlji{ne rente, onda mu pozitivna zemlji{na renta ima biti kao naplata za one nerodne godine. Ne{to sli~no ka`e i gosp. prof. Luna~ek jer se po njegovom mi{ljenju danas ne mo`e dokazivati postojanje neopravdane zemlji{ne rente, koja bi teretila {iroke mase potro{a~a i poskupljivala nabavu najva`nijih `ivotnih namirnica. Naprotiv je, i po mi{ljenju g.prof. Luna~eka, ta zemlji{na renta ili posve i{~ezla ili je svedena na najmanju mjeru tako da ne predstavlja nikakav unearned income (nezaslu`enu dobit), nego tek primjerenu nagradu za ulo`eni naro~iti trud i tro{ak naprednog agrarnog gospodarstva. Gradska zemlji{na renta i rudarska zemlji{na renta. Zemlji{na renta ne pojavljuje se samo kad se zemlji{te obra|uje nego i kad se ono iskori{}uje u druge svrhe. Najva`niji od takvih slu~ajeva jesu: rudarska renta i gradska zemlji{na renta. Kod rudarstva zavisi rentabilitet prete`no od prirodnih uvjeta, a naro~ito od polo`aja prirodnih naslaga. Pak {to je jedan rudnik dalje od privrednog centra i {to je te`e vaditi rudu iz njega, tim }e i ta renta biti manja. [to se ti~e gradske zemlji{ne rente, moramo re}i: stvaranje velikih naselja dovodi do toga da se i u gradovima i njihovoj okolini pove}ava potra`nja slobodnih zemlji{ta za gradnju. Kako se novi prazni tereni ne mogu pove}ati, ukoliko se grad {iri, dolazi do stalnog poskupljivanja zemlji{ta, te u toj razlici cijene nastaje gradska zemlji{na renta. B. RADNA RENTA Radna renta je ona renta koja se daje drugom proizvodnom faktoru, tj. radu. Razlikujemo: a) radnu rentu u {irem smislu, a to je ona naplata koja se mora dati za svaki izvr{eni rad, bez obzira na to, radi li ~ovjek sam za sebe ili za drugoga i b) radnu rentu u u`em smislu, kojom se honorira samo unajmljeni rad. I samo kod unajmljenog rada govori se o nadnici. NADNICA Izraz nadnica po mi{ljenju nekih autora nije najbolji, jer bi to zna~ila zarada na dan. Ti autori ka`u da bi bilo bolje re}i: pla}a ili honoriranje u korist drugoga. Mi ostajemo na izrazu nadnica. Nadnica je naplata za drugi proizvodni faktor za rad, ili nadnica je ekvivalent za izvr{eni rad. Vrste nadnica: Nov~ana i naturalna prema tome da li se daje u novcu ili u drugim dobrima koje radnik treba za uzdr`avanje (stan, odijelo, hrana). Ovdje mo`emo napomenuti i tzv. mje{ovitu nadnicu, kod koje radnik dobiva dio pla}e u naravi, a dio u novcu. Npr. slu`in~ad dobiva stan, opskrbu i pla}u. Nominalna i realna nadnica. Nominalna nadnica je nadnica koju radnik dobiva u novcu bez obzira na vrijednost novca, tj. bez obzira koliko radnik mo`e s tim novcem kupiti. Realna nadnica je naprotiv vrijednost nadnice izra`ena u njezinoj kupovnoj snazi. Ukratno re~eno: nominalna nadnica uvijek ostaje ista bez obzira na cijene potrebne za egzistenciju, a realna se mijenja kako se mijenja i cijena robe. Npr. ako radnik ima 50 din. dnevno bez obzira na to da li cijene `ive`nih namirnica i robe rastu ili padaju imamo nominalnu nadnicu; ako se pak radnikova nadnica di`e ili spu{ta po cijenama potrebnim za `ivot, imamo realnu nadnicu. Vremenska i akordna nadnica. Radnik mo`e dobiti nadnicu po vremenu (satu) koje je proveo na poslu i po koli~ini dobara (kamata) koje je izradio. Kod akorda se izvjestan efekt rada, koji je izra`en u izvjesnom produktu ili poluproduktu, ne pla}a po vremenu, nego po komadu. Kod nadnice po vremenu ne gleda se na efekt rada, nego se gleda na radno vrijeme. Koja je od tih nadnica zgodnija? Radnici pretpostavljaju vremensku nadnicu akordnoj, jer akordna nadnica po njihovom mi{ljenju dovodi do besposlice, jer jedni rade i suvi{e, dok drugi ostaju bez posla. Ona je dalje {tetna jo{ i zbog toga {to natjeruje radnike na pove}anje proizvodnje na {tetu njihovog zdravlja i najzad je neopravdana jer omogu}uje mla|im i sna`nijim radnicima ve}u zaradu nego fizi~ki slabijim i starijim radnicima, koji nisu u stanju zaraditi ni za najskromniji `ivot. Akordna je nadnica bolja za poduzetnika, poslodavca, jer je njemu i bez velikog nadzora osigurana izvjesna ~inidba, dakle izvjesna mno`ina radnog proizvoda. Kod akorda razlikujemo: a) pojedina~ni akord, i b) grupni akord, kod kojega se izvr{enje nekog posla prepu{ta jednoj grupi, a ne pojedincu. Ta grupa }e participirati na akordnoj nadnici. Vremensku i akordnu nadnicu nadopunjuju kadikad i tzv. premije. To su posebne naplate koje radnik dobiva pored temeljne nadnice. Taj se sistem naziva Halseyev premijski sistem, nazvan po amerikanskom in`enjeru Halseyju, koji ga je prona{ao. Po svojoj konstrukciji to je sistem vremenske nadnice koja raste. Jo{ bismo mogli napomenuti jednu vrstu nadnice, a ta bi se davala prema uspjehu poduze}a. Tu se uzima da je radnik i drugi i ~etvrti faktor proizvodnje. Ovaj je sistem bio pokrenut u 19. vijeku, ali je pote{ko}a nastala u tome koliko }e koji radnik dobiti, kolika }e biti ~ista radni~ka dobit, ho}e li je davati sva poduze}a ina~e bi nastala borba da li da se ta ~ista dobit odredi po visini nadnice ili po godinama slu`be. Danas imamo ne{to sli~no tome u trinaestoj pla}i u gliji (naplata za rad kad se pokriva ku}a) i dr. U vezi s ovom premijom do{lo se na ideju da bi radnik sudjelovao i u dionicama poduze}a tzv. radni~ki akcionarat. Dionicu mo`emo ozna~iti kao kapital + poduzetnik, a obveznicu kao kapital. Kapital (u ovom slu~aju nadnica) bi se ispla}ivao radniku, a ona dobit iz ~etvrtog faktora i{la bi na dionice. U praksi je to te{ko provesti zbog ra{trkanosti akcija, njihovog naglog pada i dizanja itd. Zato se zami{ljalo da bi radnici jednog poduze}a kolektivno imali jedan dio dionica dakle oni bi reprezentirali poduze}e, ali ni to nije i{lo. Bilo je prijedloga da se radniku odbije stanoviti procent (npr. 5%) od pla}e za te dionice, ali ni to nije uspjelo. Napokon se na{ao jedan modus, a taj je da su se radni{tvu ostavile kao legat dionice. To je u Francuskoj kod tzv. radnje Bonmarche, gdje je vlasnica darovala svojim radnicima akcije i tu su radnici suvlasnici poduze}a. Svi ti poku{aji bili su provedeni zato da se izmiri rad i kapital, ali se to sve slabo prakticiralo. Jo{ mo`emo napomenuti da se u pogledu toga nastojalo stvoriti i radni~ke produktivne zadruge, ali te nisu uspjele: 1. jer su radnici htjeli dobivati odmah, a kad bi dobit zatajila, zadruga bi propala; 2. odakle prikupiti ve}i kapital koji je potreban; 3. jer radnik gleda svoje poduze}e kao tu|e; 4. tko }e reprezentirati zadrugu nastaje rivalstvo, pa je reprezentiraju najgori (vika~i), i eto propasti zadruge. Napomenuti nam je da se kod kombinacije akordne i vremenske nadnice vrijeme za izradbu nekog posla ima standardizirati, pak ako se u~ini manje, manje }e se platiti, i obratno. Kod premijskih nadnica mora se dakle najprije, i to unaprijed, odrediti plan rada pretpostavka je svakoj premijskoj nadnici unaprijed odre|eni plan i standardiziranje rada, tj. treba odrediti izvjesno maksimalno i minimalno vrijeme kroz koje se doti~ni posao mo`e izvr{iti. Nadnica po Truck-sistemu. To je takva vrsta nadnice u kojoj se radnici pla}aju u proizvodima koje sami produciraju, ako npr. radnik radi u tvornici cementa, dobit }e za nadnicu odre|eni kvantum cementa. Takva se vrsta nadnice op}enito zabranjuje i kod nas je zabranjena po zakonu o radnjama jer se s njome umanjuje radnikova nadnica: radnik naime dobiva proizvod po prodajnoj cijeni na tr`i{tu tu ve} zaradi poslodavac, i mora ga odmah prodati i tu radnik gubi jer kupac zna da radnik mora prodati jer mora `ivjeti. U Engleskoj je veoma rasprostranjen tzv. sistem promjenljive nadnice kod koje se visina nadnice mijenja s promjenom prodajne cijene samog poduze}a. Obi~no se ipak postavlja jedna minimalna granica, ispod koje nadnica ne smije i}i. Fordov sistem nadnice: po Fordu radni~ka se nadnica mora dizati, a produkcijski tro{kovi sni`avati. Socijalna i ekonomska nadnica. Kod socijalne nadnice radnik dobiva za svoj egzistencijalni minimum + ne{to, a kod ekonomske se nadnice ravna prema efektu rada, koji mo`e biti tako malen da ne dosi`e ni egzistencijalni minimum. Kolika }e biti radnikova pravedna nadnica? To je svakako vrlo te`ak problem. Uvijek se za to vodila borba, a i sada se vodi, izme|u poslodavaca i radnika. Problemi radni~kih nadnica su uvijek vrlo va`ni. Postoje zato i mnoge teorije o visini radni~ke nadnice. TEORIJE O RADNI^KOJ NADNICI Po klasi~noj teoriji radnik je slobodan da proda svoju radnu snagu po{to ho}e, a to }e se onda nadnica odre|ivati po zakonu ponude i potra`nje rada. Dakle nadnice = P(ponuda) : P(potra`nja). Po Ricardu nadnica }e biti jednaka egzistencijskom minimumu: N=egzistencijski minimum. Ricardo ka`e, da se radni~ka nadnica di`e i pada po zakonu ponude i potra`nje i da se ta nadnica u obliku krivulje dr`i neprestano egzistencijskog minimuma, tj. ~as iznad, a ~as ispod tog minimuma, Ricardo to tuma~i time da }e se, kad se radni~ka nadnica digne, radnici `eniti vi{e, imati vi{e djece i uslijed pove}anja radne snage nadnica }e padati, ali opet do jedne to~ke, dok ne budu nadnice premalene, a sa premalenim nadnicama do}i }e bolest, pomor, a time i mala ponuda radne snage, koja }e opet po onom principu ponude i potra`nje dignuti nadnicu. Dr`imo da danas ovaj Ricardov zakon nadnice ne vrijedi jer se ljudski rad ne pona{a na tr`i{tu kao ostala druga roba. Danas postoji sloboda radnikova kretanja, pak se ponuda radne snage mo`e razdijeliti neki }e radnici tra`iti zaposlenje u inozemstvu; radnici se udru`uju u sindikate i time postaju ja~i. Iz iskustva vidimo, dapa~e, da se danas radnici, kad im ide bolje, manje `ene imaju manje djece. Jo{ vidimo iz iskustva da se uz slabe uvjete rada na tr`i{tu jedan dio ponude radne snage povla~i iz psiholo{kih razloga: radije ne}e raditi negoli za bagatelu. Ferdinand Lassalle je usvojio Ricardov zakon nadnice, samo ga je o{trije formulirao i nazvao ga gvozdenim zakonom nadnice. Gvozdenim (krutim) naziva ga zato {to pod dana{njim prilikama (1860.g.) radni~ka nadnica mora trajno ostati ograni~ena na onaj fiziolo{ki egzistencijalni minimum. Lassalle je u Ricardovoj teoriji nadnice odbacio to najva`nije, naime socijalni egzistencijalni minimum, jer je Ricardo rekao da egzistencijalni minimum nije nikad aspolutan, ve} da se on mijenja, i to u prvom redu prema promjenama u radni~kim navikama: na egzistencijalni minimum utje~u po Ricardu navike i na~in `ivota radnika, tako da i one potrebe koje nisu za `ivot apsolutno potrebne navikom postaju potrebne. Ako se npr. radnik nau~i dva puta tjedno i}i u kino, i tro{ak za kino ide u egzistencijalni minimum radnika. Po Bastiatu radni~ka je nadnica uvijek rezultat konjunkture, tj. kad dobro ide poslodavcu, ide dobro i radniku, i obratno. Thnen je postavio formulu za radni~ku nadnicu:  EMBED Equation.2  Teorija najamnog fonda. Ovu je teoriju postavio J.S.Mill:  EMBED Equation.2 . Teorija produktiviteta. Po ovoj teoriji N (nadnica)=P (produktivitet). Radnik }e dobiti nadnicu po produktivitetu a to je nepravedno jer radnik s boljim alatom dobio bi vi{e od onoga koji ima lo{iji alat. Psiholo{ka teorija nadnice. Po psiholo{koj teoriji ravna se nadni~ka nadnica po onom zadnjem radniku koji je po intenzitetu potreban u jednom poduze}u. Npr. ako poduze}e treba 100 radnika, po onom stotom. Po jednom mi{ljenju: N = produktivitet + % radnog kapitala. U radni kapital bi i{lo: a) radno vrijeme, b) stru~na sposobnost radnika, c) radnikov ulo`eni kapital za u~enje rada, zanimanja itd. Zato je npr. jedan sudac bolje pla}en od sudskog solicitatora, jer sudac mora amortizirati kapital koji je potro{io za vrijeme u~enja. d) U radni kapital i{ao bi i ~ovjek s mnogo djece dakle tu radnik treba da je shva}en kao produkt jedne obitelji. [to ima vi{e djece, da mu i nadnica bude vi{a. Socijalna teorija nadnice. Po ovoj teoriji cijeli ekvivalent vrijednosti u proizvodnji ima dobiti radnik jer se ne smije platiti ni kapitalu ni radu. Po Karlu Marxu morao bi svaki rad dobiti u obliku nadnice ekvivalentnu vrijednost proizvedenog dobra, pak bi morala biti N = vrijednost rada. O tome vidi vi{e na str.71. Po mi{ljenju g. prof. Luna~eka kardinalna pogre{ka svih socijalisti~kih teza je u tome {to vrijednost rada suvi{e izjedna~uju, ra~unaju}i samo po vremenu, a rad treba gledati po kvaliteti. Vrijednost rada se vidi u efektu rada, a objektivni efekt rada je vrlo razli~it. C. KAPITALNA RENTA Kapitalna renta je ona renta kojom honoriramo tre}i proizvodni faktor, tj. kapital. Kapital mo`emo sami iskoristiti, a i dati ga drugome na iskori{}enje. Ako ga damo drugome, onda se ta renta zove: kamate. Samo kod kamata moramo razlikovati: a) kamate u {irem smislu, a to je dio rente koji otpada na onaj tre}i proizvodni faktor uop}e, i b) kamate u u`em smislu, a to je renta koju dobivamo za pozajmljivanje gotovog novca. I kad se govori o kamatama, mislimo ba{ na kamate za pozajmljeni novac. OPRAVDANOST KAMATA Pitanje opravdanosti kamata bilo je kroz niz stolje}a sredi{tem kontroverze koja je izazvala zabranu uzimanja kamata, {to ju je izdala kr{}anska crkva, a pod njezinim utjecajem i druga svjetska gospodarstva. I kako se prije 2000.g. po~elo pitati u ime siroma{nih radnika i siroma{nih du`nika da li su opravdane kamate, tako je danas u ime siroma{nih najamnika i radnika naba~eno pitanje da li je zaista pravo i prirodno da od prihoda proizvodnje dobiva dio tko drugi osim radnika koji su djelovali u proizvodnji, a naro~ito poduzetnik kapitalist ima li ikakvo prirodno pravo da osim naplate za eventualno svoje sudjelovanje u proizvodnji povla~i dio prihoda jo{ u ime svoga vlasni{tva kapitala. To pitanje postoji u sredi{tu moderne kontroverze kamata, koju su zapo~eli znanstveni zastupnici socijalizma, a koja do danas nije jo{ dovr{ena. Ukratko re~eno kroz ~itav stari i srednji vijek se smatralo da uzimanje kamata nije opravdano, jer se kapital davao u konsumptivne svrhe, a ne u produktivne. TEORIJE O OPRAVDANOSTI KAMATA Teorija produktiviteta opravdava uzimanje kamata time da je kapital produktivan pak zato i njegov vlasnik mora u toj produktivnosti participirati. Teorija rizika. Po ovoj teoriji kamate su premija za rizik koji ima pozajmiva~ novca. Npr. netko je posudio novac desetorici, kamate su premija za slu~aj da mu jedan od onih 10 ne bude htio ili ne bude mogao vratiti. Teorija konverzije (preobrazbe) ka`e: ako imam pravo ubirati najamninu od ku}e, za{to ne bih dobio i nagradu za novac kojim sam mogao kupiti ku}u. Psiholo{ka teorija. Po ovoj teoriji (BhmBawerkova teorija) jedno prezentno dobro vi{e vrijedi od budu}eg, ali ne zato {to bi to dobro uistinu vi{e vrijedilo, nego jer tako ljudi smatraju. Psiholo{ki je rastuma~ivo ako nekome dajemo danas 100 din. ili do jedne godine da }e taj uzeti danas. Ova teorija uspore|uje ovu psiholo{ku varku s opti~kom. Jer kako nas oko vara u pogledu jednog dobra u daljini ~ini nam se manje tako nas i na{ osje}aj vara o ocjeni vrijednosti nekog budu}eg dobra. Kamate su po ovoj teoriji diferencija izme|u prezentnog i budu}eg dobra i {to je dobro dalje, tj. {to dajemo novac na du`e vremena, to }e biti vi{e kamate. O ~emu }e ovisiti postotak kamatnjaka? Rekli smo da se danas smatra uzimanje kamata opravdanim, ali nastaje pitanje koliki postotak da uzmemo. Visina kamatnjaka mo`e biti ve}a ili manja, a ovisi: a) o riziku, jer nije isto da li dajem po{tenom ~ovjeku ili ~ovjeku koji nema obi~aj vra}ati. Zato {to je ve}i rizik i {to ima manje po{tenja, neka budu kamate vi{e; b) o produktivitetu: gdje je produktivitet ve}i, neka budu i vi{e kamate; c) o koli~ini kapitala: prema zakonu ponude i potra`nje kamate }e biti ve}e, {to se kapital vi{e tra`i, i obratno. Svako zakonsko odre|ivanje kamata nije opravdano jer ono pogoduje lihvi. Visinu kamata }e odrediti sam privredni `ivot; dakle ne ovisi visina kamatnjaka o zakonima, nego o unutra{njim prilikama pojedine zemlje. Op}e je mi{ljenje da u poljoprivredi ne bi kamate nikad smjele iznositi vi{e od 3%. Mi{ljenje g.prof. Luna~eka o opravdanosti kamata. Bez obzira na koji se na~in opravdava uzimanje kamata, nama se ~ini, ka`e g.prof. Luna~ek, da je u na~elu pla}anje kamata za pozajmljeni novac opravdano ne samo s ekonomskog nego i s eti~kog gledi{ta. Ne mo`e se naime zamisliti stvaranje kapitala koji }e se pozajmljivati beskamatno res. ulagati samo u vlastite poslove vlasnika; ne mo`e se zamisliti da }e se kapital mo}i stvoriti, a jo{ manje mo}i ulagati u privredna poduze}a bez ikakve od{tete. Moralno su va`ni samo uvjeti davanja vjeresije, dakle uglavnom pitanje kamatne stope. D. PODUZETNI^KA RENTA Poduzetni~ka renta, ili kako se obi~no zove ~ista dobit, jest ona renta koju dobijemo kad prirodi vratimo njezino, radu njegovo ovdje se odbija i sam osobni rad poduzetnika i kapitalu njegovo. Poduzetni~ka dobit je uvijek uvjetna, jer se moraju uvijek naprije namiriti ona tri prva faktora. Da li je opravdana ~ista dobit? Op}enito se smatra, osim socijalista, da je ~ista dobit opravdana. ^ista dobit se opravdava: a) naplatom poduzetni~kog duha. Poduzetnik mora danas stvarati tr`i{te, mora nalaziti potro{a~e ili potencirati kod ljudi osje}aj za sve ve}im potrebama; b) premijom na rizik. Svaka je proizvodnja skop~ana s rizikom, koji uglavnom snosi samo poduzetnik. Taj rizik je vi{estruk: on se najprije mo`e sastojati u tehni~kom neuspjehu proizvodnje, jer mo`e do}i do kvara kakvog skupog stroja, a zatim u ekonomskom riziku promjena cijena i pada cijena gotovih proizvoda, promjena mode, carinske politike itd. ^ak kad se roba i proda, nije sigurno da }e biti napla}ena. Zato i mo`emo re}i da je poduzetni~ka dobit opravdana, jer ona predstavlja sasvim opravdanu nagradu za usluge koje poduzetnik ~ini privredi i jer je ona pak poticaj za {to ekonomi~niji rad; ona je u dana{nje vrijeme va`an element gospodarske organizacije. Ovo naziranje je ~isto ekonomsko, a socijalisti~ko je naziranje da poduzetni~ka dobit nije opravdana. Oni ka`u: Prirodi se ne mo`e ukrasti, a ni kapitalu, ve} samo drugom faktoru radu, jer rad producira vi{u vrijednost nego {to mu se ispla}uje; ne pla}a mu se onaj Mehrwert (vi{ak vrijednosti). O ovom pogledaj u partiji Marksizam u prvom svesku. Dodu{e socijalisti dopu{taju da se momentano mo`e ukrasti i prirodi, ali to samo momentano, jer ako ne |ubrimo zemlju, ne}e nam roditi, a i kapitalu, npr. ako jedanput ne platimo kamate ili ne vratimo pozajmljeni novac, vi{e nam se ne}e dati novac. *** Dan-danas mnogi poduzetnik radi i bez ovog dobitka, bez ove poduzetni~ke nagrade. Za{to? Jer se nada, da }e ipak bar ne{to zaraditi, a iz psiholo{kih razloga mo`emo rastuma~iti za{to on radi bez ~iste dobiti: mnogi poduzetnik voli biti samostalan iako }e manje zaraditi nego tu|i ~inovnik; mnogi je pripravan raditi i uz manju zaradu, a biti svoj vlastiti gospodar. IV. dio POTRO[NJA (KONSUMPCIJA) Posljednja faza gospodarskog procesa a u isti mah i kona~ni cilj proizvodnje jest potro{nja. Cilj gospodarskog `ivota je potro{nja, a ne proizvodnja. Potro{nja predstavlja posljednju etapu privrednog procesa. Ona je krajnji cilj, kojemu su upereni svi zajedni~ki napori privrednih subjekata. Tro{enje dobara mo`e biti stati~ko, kad je rok uni{tenja vezan vremenom (npr. upotreba odijela, ku}e i dr.), i dinami~ko, kad je rok uni{tenja stvari trenuta~an (npr. uzimanje hrane, lo`enje pe}i i dr.). I pri potro{nji rukovode se ljudi na~elom ekonomi~nosti, tj. nastoje da sa {to manjim potro{kom postignu {to ve}u korist. Koliko se ljudska privreda usavr{ava, iskori{}uju se sve vi{e dobra kojima ljudi raspola`u, npr. danas se od krpa (starog rublja) proizvodi najfiniji papir; nekada se ugljen upotrebljavao samo za proizvodnju topline, dok se danas od njega dobivaju najbolje boje, lijekovi itd. U potro{nju dobara ne mo`emo uvrstiti tro{enje dobara koja imaju proizvodni cilj. I u proizvodnom procesu dolazi do velikog tro{enja raznih proizvoda, ali ne i do njihovog kona~nog uni{tenja. Tu imamo samo pretvaranje jednog dobra u drugo, npr. ne mo`emo smatrati da je ugljen koji je potro{en u tvornici uni{ten, nego da je pretvoren u novo dobro. Takvu vrstu potro{nje mo`emo nazvati produktivnom potro{njom. RASPORED POTRO[NJE Svaki ~ovjek mora svoju potro{nju udesiti prema svojim prihodima. To nije lak zadatak, jer su ~ovje~je potrebe po broju neograni~ene. Konsument mora zadovoljavaju}i jednu potrebu skoro uvijek `rtvovati neku drugu, npr. netko ne}e ve~erati da mo`e po}i u kazali{te. Zbog toga mora ~ovjek me|u svojim potrebama provoditi izvjesno odabiranje i zadovoljavati ih prama va`nosti koje one za njega imaju. ^ovje~ji cilj je da s koli~inom dobara resp. novca kojim raspola`e postigne {to bolje i potpunije zadovoljenje svojih potreba. Opa`a se da postoje izvjesni gospodarski zakoni po kojima ljudi tro{e svoje prihode. Te je zakone formulirao njema~ki statisti~ar Engel. Engelov zakon ukratko re~eno glasi: [to je prosje~no koja obitelj siroma{nija, to }e razmjerno ve}i dio svojih izdataka tro{iti na hranu. STADIJI POTRO[NJE DOBARA U politi~koj se ekonomiji razlikuje pet stadija potro{nje dobara: Potpotro{nja (subkonsumpcija), kod koje ~ovjek nema ni ono najnu`nije. Danas oko 50% ~ovje~anstva `ivi ispod onog prosje~nog nivoa `ivota. Potpotro{nja je u vezi s nezaposleno{}u i slabim nadnicama. Potro{nja prama standardu `ivota predstavlja onaj stale{ki minimum koji bi svaki ~ovjek morao imati. Taj stadij potro{nje je veoma razli~an, jer ovisi o kulturi ~ovjeka, njegovim potrebama, navikama itd. Komfor nam predstavlja potro{nju iznad onog stale{kog minimuma. Komfor je udobnost, koja se osniva na zdravom ukusu i profinjenim potrebama. Komfor je kao i standard `ivotni vrlo varijabilan, npr. za jednog je seljaka komfor ako ga usporedimo s drugim seljakom koji ima petrolejsko osvjetljenje. Luksus je tro{nja koja daleko nadilazi prosje~ne, fizi~ke i kulturne potrebe, a smjera na osobito rafiniranu udobnost i vanjski sjaj. Ukoliko luksus nije pretjeran, i ukoliko nema pogibelji da se prometne u rasipnost, pripisuju mu mnogi i povoljni utjecaj na gospodarstvo, jer di`e radnu snagu doti~nog potro{a~a i njegovu ambiciju, a u drugih opet izaziva te`nju da se i oni gospodarski dignu i do|u u sli~an polo`aj. Rasipnost predstavlja uni{tenje dobara bez gospodarske svrhe. Rasipnost je kad se imovina tro{i bez ikakve svrhe, bez plana i ra~una. Rasipan mo`e biti i siroma{an radnik ako svoju pla}u zakarta, a i seljak koji osam dana svadbuje, a kasnije gladuje. Op}enito se potro{nja dobara dijeli na: a) gospodarsku potro{nju: standard, komfor i luksus i b) negospodarsku potro{nju: potpotro{nja i rasipnost. *** [TEDNJA [tednja ima dvojako zna~enje. Prvo se sastoji u vje{tini zadovoljavanja ~ovje~jih potreba sa {to je mogu}e manjom potro{njom dobara. To je u stvari primjena onog ekonomskog principa: sa {to manje `rtava.... U svom drugom smislu {tednja zna~i odlaganje jedne izvjesne potro{nje. I umjesto da ~ovjek sredstvima kojima raspola`e zadovoljava dana{nju potrebu, on ih ~uva za izvjesne kasnije potrebe. Uloga takve {tednje veoma je va`na za narodno gospodarstvo kad se ta u{te|evina stavlja na raspolaganje proizvodnji; ona stvara kapital koji omogu}uje bolju i savr{eniju produkciju. OSIGURANJE Osiguranje se osniva na nesigurnosti ~ovje~jeg `ivota i imetka. Zato se i osnovna ideja osiguranja sastoji u grupiranju osoba koje su izlo`ena istoj opasnosti. Time }e se lak{e naknaditi pojedincima {teta ako mu svi ~lanovi pomognu. Glavni je zadatak osiguranja otklanjanje poreme}aja koji mogu nastati u normalnom tijeku gospodarskog `ivota. Osiguranje u velikoj mjeri otklanja iz gospodarskog `ivota element nesigurnosti. Smanjenje rizika uslijed nesigurnosti dovodi do osnivanja i pove}avanja poduze}a. Isto tako ono povoljno utje~e i na stabilnost cijena. Cijene su ni`e jer ne snosi rizik samo jedno poduze}e, nego je on raspore|en na mnoga poduze}a. Osiguranje utje~e na razvijanje i pojeftinjavanje kredita tako {to ili osigurava platnu sposobnost du`nika (npr. osiguranje za slu~aj bolesti ili smrti) ili objekte koji slu`e kao garancija zajmu (npr. osiguranje od po`ara zgrada koje slu`e kao zalog kojoj banci). Danas uglavnom imamo tri oblika osiguranja: Osiguranje raznih udru`enja, kojima je cilj da svojim ~lanovima naknade izvjesnu nastalu {tetu. ^lanovi ovdje ne pla}aju redovne uloge, nego se samo obvezuju platiti dio {tete koju bi pretrpio koji od ~lanova. Uzajamno osiguranje. to je osiguranje izvedeno na zadrugarskoj bazi. ^lanovi pla}aju redovne uloge iz ~ijeg se iznosa pla}a od{teta onim ~lanovima koje zadesi kakva nesre}a. Najpoznatiji oblik osiguranja sa~injavaju osiguravaju}a dru{tva u formi d.d., koja se bave svim vrstama osiguranja. Osiguranici pla}aju tu redovno uplate (premije). Vrste osiguranja. Pojedine vrste osiguranja su vrlo stare, kao npr. osiguranje od po`ara, elementarnih nepogoda itd. Tako imamo i u Jugoslaviji Zakon o obvezatnom osiguranju usjeva i plodova od tu~e od 19.2.1931. U dana{nje vrijeme osiguranje je mnogo rasprostranjeno. Njegove najva`nije grane jesu: osiguranje `ivota i osiguranje od po`ara. U najnovije vrijeme jako se razvilo i socijalno osiguranje, koje predstavlja prisilno osiguranje od rizika kome su izlo`eni radnici i njihove porodice (gubitak radne sposobnosti uslijed bolesti, starosti, nesretnih slu~ajeva). Osobito je sada aktualno osiguranje prevoza morem. KONJUNKTURE Privredni razvitak ne te~e jednoliko i jednom stalnom ja~inom. Njegov intenzitet je sad ja~i, a sad slabiji. On se kre}e u obliku krivulje. Privredni se razvitak sastoji u nizu perioda, koji se jedan od drugog jasno razlikuju. Ove odjelite faze koje sa~injavaju privredni razvitak nazivamo konjunkturama. Njihove su glavne crte: pove}anje proizvodnje, zaposlenosti, dizanje cijena, pove}anje kamata itd. pa u jednom trenutku sva ta pove}avanja prestanu i tada vidimo obrnut proces: gospodarsku depresiju slabu konjunkturu, a za prvi slu~aj imamo gospodarski polet dobru konjunkturu. Stagnacija je stanje gdje se ne radi ni o gospodarskom poletu ni o gospodarskoj depresiji. KRIZE Krize su u svojoj biti jaki poreme}aji i potresi privredne ravnote`e ili privrednog razvitka. Karakteristike privredne krize jesu: pad cijena, jako ote`ana prodaja proizvoda, velika nezaposlenost, te{ko dobivanje kredita itd. TEORIJE O KRIZAMA Po Sismondiju pojam slobodne utakmice vezan je nu`no na hiperprodukciju, a hiperprodukcija nu`no stvara krize. Po teoriji J.B.Saya nastaju krize samo lokalne i privremene, uslijed toga {to se dovoljno ne producira najpotrebnija roba, nego se producira i nepotrebna. Teorija krize po Marxu. Radnik dobiva za svoj rad samo ekvivalent vrijednosti svog minimuma egzistencije, dok istodobno proizvodi u stvarnosti daleko ve}u vrijednost. Tko }e kupiti onu vi{e proizvedenu robu? Posljedica toga bit }e da }e nastati prividna hiperprodukcija robe, koja }e stvarati realnu ekonomsku i socijalnu krizu. Bit }e ve}a suma proizvedene vrijednosti negoli je bila izdana ukupna svota u obliku nadnice za proizvodnju te robe. Iz tog zakona o nerazmjerju nadnice prema proizvedenoj vrijednosti slijedi neminovna ekonomska kriza, nipo{to uslijed kakve realne hiperprodukcije robe, ve} jednostavno uslijed pomanjkanja i slabljenja kupovne snage ve}ine pu~anstva, ~ije nadnice i pla}e nisu u razmjeru s produciranom vrijednosti. Marx dr`i da se ekonomska kriza mora kroni~ki pojavljivati po zakonu mehrwerta svakih 10-20 godina, tj. ~im se na tr`i{tu nagomila roba koju ne mo`e otkupiti masa radnika. Marx tuma~i tu ekonomsku krizu prividnom, a ne realnom hiperprodukcijom. Nema hiperprodukcije zato {to na tr`i{tu ima previ{e robe, nego zato {to nema kupovne snage koja bi tu robu kupovala. Marx dalje ka`e: kriza jo{ nije gotova uslijed te hiperprodukcije, ve} joj je tu tek po~etak. Kako se dalje razvija kriza? Uslijed hiperprodukcije otpu{taju se radnici ili se snizuju nadnice, a time se kriza jo{ vi{e potencira, pa nastaje jo{ slabija kupovna snaga, uslijed koje nastaje i socijalna kriza: pove}ava se armada gladnih, besposlenih i bolesnih. Ta socijalna kriza nastaje i kod radnika i kod kapitalista, jer se i kapitalisti izme|u sebe izjedaju, pa tu nastaje borba izme|u ja~ih i slabijih kapitalista, u kojoj slabiji propadaju te se pridru`uju armadi proletera. Kako se kriza po Marxu razrje{ava? Kriza }e trajati dotle dok se roba ne otkupi, jer kad se roba otkupi, nestaje je i opet dolazi do dobre konjunkture. Posljedice gospodarske krize? Uslijed gospodarske krize nastaje koncentracija privrede u rukama sve manjeg broja kapitalista, pa je posljedica te koncentracije po Marxovoj tezi katastrofa kapitalisti~kog sistema. Znameniti francuzki merkantilist Antoine de Montchrtien (Sienne de Vateville; 15761621), suvremenik Sullyjev 1615. objavio je u Rouenu djelo: Traict d'oeconomie politique ddi ou Roy (Ljudevitu XIII) et la reyne mre du Roy (Mariji Medicis). Djelo ima 4 knjige: 1. O tvornicama (des manufactures), 2. O trgovini (du commerce), 3. O plovitbi (de la navigation) i 4. O zadatcima vladara (des soins du prince). Montchrtien je prvi upotriebio naziv politi~ka ekonomija za znanost o gospodarstvu, naziv, koji se je kasnije udoma}io u cieloj svjetskoj knji`evnosti. Vjerojatno je naslov, kako ka`e Oncken, nastao vi{e slu~ajno nego namjerno, jer se u cenzorovu odobrenju za tiskanje djela ono opetovano naziva trait oeconomique du trafic, dok se naziv oeconomie politique u samom tekstu djela nigdje ne nalazi. Mo`da je naslov nastao po tom {to su se prije razprave o gospodarskim pitanjima pisale pod naslovom "police" (o policiji odnosno politici), a Montchrtien je htio to~nije ozna~iti predmet izrazom politi~ke ekonomije, dakle kao gospodarstvo koje je vo|eno politi~kim na~elima. Njegovo djelo nije me|utim nikakav ud`benik politi~ke ekonomije u dana{njem smislu rie~i, nego je ono u duhu merkantilisti~kog razdoblja sastavljen ob}i prikaz gospodarskih prilika i odnosa onda{nje Francuzke s priedlozima i uputama o na~inu kojim se ti odnosi mogu pobolj{ati i time pove}ati blagostanje Francuzke. Prvotno novinar i industrijalac, imenovan je Say g.1830. prvim profesorom politi~ke ekonomije na Collge de France. Glavna su mu djela: Trait dconomie politique (1804) i Cours dconomie politique (18281830). Gossen je proiza{ao iz kruga mladih hegelijanaca. @ivio je posve povu~eno kao u~itelj, te mu je glavno djelo: Entwicklung der Gesetze des menschlichen Verkehrs und der daraus fliessenden Regeln fr das menschliche Handeln (Braunschweig, 1854) ostalo tako nezapa`eno da ga je g. 1858. povukao iz prometa. Jedino je ma|arski ekonomist Julio Kautz ukratko spomenuo Gossenovu knjigu u svojoj teoriji i poviesti politi~ke ekonomije, izdanoj g. 1858, a isto tako ga je ukratko spomenuo Albert Lange u djelu: Die Arbeiterfrage (2. izd. 1870). Nije dakle ~udo da je englezki ekonomist Adamson trebao ~etiri godine (18741878) dok je prona{ao jedan primjerak Gossenove knjige. Kao mlad profesor u Marburgu (18411850) do{ao je u sukob s onda{njom reakcionarnom vladom te je oti{ao u [vicarsku, gdje je bio profesorom nacionalne ekonomije u Zrichu (18501856) i u Bernu (18561861). U Bernu je osnovao prvi {vicarski kantonalni statisti~ki ured. G. 1862. osnovao je stru~ni ~asopis: Jahrbcher fr Nationalkonomie und Statistik, koji je od g. 1873. ure|ivao zajedno sa svojim u~enikom J.Conradom. Najva`nije mu je djelo: Die Nationalkonomie der Gegenwart und Zukunft (Frankfurt, 1848. - novo izdanje priredio je prof. Hans Gehrig - Jena, 1922). Hildebrand je g. 1872. vrlo aktivno sudjelovao kod osnivanja Dru`tva za socialnu politiku u Eisenachu. Od g. 1878. do 1881. urednik Frankfurter Zeitunga za gospodarska i socialna pitanja, a kasnije profesor sveu~ili{ta u Mnchenu (1881), Jurjevu (1882, 1883), Baselu (18831890), Karlsruheu (18901892) i Leipzigu (18921917). Glavna djela: Die Entstehung der Volkswirtschaft (Tbingen, 1893); Arbeit und Rhytmus (Leipzig, 1896); Untersuchungen ber die Lage des Handwerks in Deutschland (9 sv., Leipzig, 18951897); Die Sozialisierung (Tbingen, 1919); Beitrge zur Wirtsgeschischte (Tbingen, 1922); Gesammelte Aufsatze zur Zeitungskunde (Tbingen, 1926). Bcher je g. 1917. u Leipzigu osnovao zavod za nauku o novinstvu. Od 1901. do1903. izdavao je zajedno sa Schfleom, a od g. 1903. do 1923. sam ~asopis: Zeitschrift fr die gesammte Staatswissenschaft. Profesor dr`avnih znanosti u Halleu (od g.1864), Strassburgu i Berlinu (od g. 1882). G. 1881. osnovao je poznati stru~ni ~asopis: Jahrbcher fr Gesetzgebung und Verwaltung im deutschen Reich. Od njegovih brojnih djela spominjemo: Die strassburger Tucher und Weberzunft. Urkunden und Darstellungen nebst Regesten und Glossar vom 13. bis 17. Jahrhunderg. (Strassburt, 1879); Grundriss der allgemeinem Volskwirtschaftslehre (Leipzig, 1900); Die sociale Frage (Leipzig, 1918). Sin malog puritanskog posjednika iz okolice Bristola. U~io u Oxfordu (Christ Church College). @ivio dvaput u inozemstvu (1675-1679. u Parizu u Montpellieru, a 1683-1689. u Nizozemskoj). Dugogodi{nji prijatelj lorda Shafteburyja; od 1691. do smrti `ivio je u dvorcu svog prijatelja sir Francisa Mashama u Otesu u Essexu. Osim ~uvenog filozofskog djela: An essay concerning human understanding (1690) publicirao je Locke i nekoliko radnja ekonomskog sadr`aja: Two treatises on Government (1690); Some considerations on the consequence of lowering the rate of interest and raising the value of money (1691); Short observations on a printed matter entitled: for encouraging the coining of silvermoney in Englend and after for keeping it here (1695); Observations on silvermoney i Further considerations on raising the value of Money (1695). Ro|en u Malmesburyju kao sin sve}enika, u~io u Oxfordu od 1603. do 1608. Putovao je ~etiri puta na kontinent, te je dulje vremena `ivio u Francuzkoj i Italiji. Cielog je `ivota bio u prijateljstvu s obitelji Cavendish (earl of Devonshire). Zbog svojeg racionalizma do{ao je u sukob s Anglikanskom crkvom (Polemika s biskupima Bramhallom i Johnom Wallisom). Hobbesova su glavna djela: De cive (1642); Leviathan or the matter form and power of a Commonwealth ecclesiastical and civil (1651); Of liberty and necesity (1654); De corpore (1655) i De homine (1658). Zna~ajno je za Hobbesovu filozofiju da je u svojoj autobiografiji, pisanoj u latinskim stihovima (Vita carmine expressa), ozna~io strah svojim blizancem: Atque metum tantum concepit tunc mea mater Ut pareret geminos meque metumque simul. O Hobbesovoj filozofiji v. studiju prof. Eugenija Spektorskog: Hobbes i njegov utjecaj na nauku o dr`avi (Arhiv za pravne i dru{tvene nauke, Beograd, knj. XXXI,1929, str. 417-428). Od Platonovih savremenika i u~enika Sokratovih koji su u svojim djelima razlagali i neke misli o gospodarstvu treba spomenuti Atenjanina Ksenofonta (431-355. pr.Kr.) U djelu o gospodarstvu (Okonomikj), pisanom u obliku dijaloga Sokrata s Kritobulom, iznosi Ksenofont razne misli o gospodarstvu uop}e, a napose o tom kako treba voditi pojedina~no ku}anstvo te daje upute za poljodjelski rad. Ksenofont tu dosta plasti~no obrazla`e podjelu rada izme|u mu`a i `ene u selja~kom gospodarstvu, u kojem sve poslove izvan ku}e treba da obavlja mu`, a one u ku}i `ena. Na Platonova razlaganja podsje}a nekoliko misli o tome da se znanje o razumnom gospodarenju stje~e odgojem, koja treba da u ~ovjeka usadi poznavanje i vr{enje krijeposti. "Jer lijepo i dobro ne raste ljudima za `ivot od mla|ana, nego po krijeposti". Jednako u smislu Platona zagovara Ksenofont red u privatnom i javnom `ivotu kao temeljnu predpostavku za polu~enje sre}e i sklada u `ivotu pojedinaca i zajednice. Platon se rodio u veoma uglednoj staroj plemi}koj atenskoj porodici te je po ocu bio u rodu s kraljem Kodrosom, a po majci sa Solonom. Ime Platon dao mu je Sokrat ili po {irini prsiju ili po {irokom na~inu razlaganja, dok se prvotno zvao Aristokle. Odgojen prema svom stale`u (gimnastika, glazba) posveti se Platon najprije pjesni{tvu, a onda glazbi. Prvi mu je u~itelj filozofije bio, kako je ve} spomenuto, Kratilos, prista{a Heraklitov, a oko g. 408. pr.Kr. postane u~enikom Sokratovim. Tragi~noj parnici protiv Sokrata nije prisustvovao, sprije~en bole{}u. Poslije Sokratove smrti (g. 399) odputuje Platon najprije u Megaru, drugu Eukliju, osniva~u megarske filozofske {kole, a zatim u Egipat, Siciliju, Veliku Gr~ku i Kirenu. U Sirakusi se sprijateljio s Dionom, {urjakom tiranina Dioniza I, i poku{ao ostvariti reformu njegove dr`ave po svojim nazorima. U tom nije uspio te je izgleda ~ak dospio u robstvo, iz kojeg ga je iskupio neki prijatelj na sajmu robova u Egini. G. 388. pr.Kr. vra}a se u Atenu, gdje je u nekom vrtu u blizini Akademije (jednog gimnazija posve}enog Herosu Akademosu) osnovao svoju filozofsku {kolu, kojoj je bio na ~elu do smrti (388-348). U tom je vremenu jo{ dva puta putovao u Sirakuzu (oko g. 367. i oko g. 361) te opet poku{ao novog tiranina Dioniza II. pridobiti za svoje nazore o ure|enju najbolje dr`ave. Opet nije uspio, a prijatelj mu Dion bude umoren, no Platonove je prijedloge kasnije djelomice proveo u djelo siraku{ki tiranin Timoleon. Prvo je putovanje izgleda poduzeo nakon {to je napisao dijalog Gorgias, a drugo nakon {to je dovr{io Dr`avu, djelo na kojem je radio 20 godina. Platon je ostao ne`enja, a u politi~kom `ivotu nije cijelog `ivota sudjelovao, iako je Kritija, vo|a tridesetorice oligarha koji su g. 404. i 403. pr.Kr. vladali atenskom dr`avom, bio brati} njegove majke. Mnogi, su pa i inozemci, tra`ili od Platona savjete u politi~kim pitanjima. Najbli`i su mu u~enici bili Aristotel, zatim sestrin sin Speuzip i Ksenokrat. Platonov je vrt ostao skoro kroz tisu}u godina vlasni{tvom platonske {kole, naime do g. 529. po Kr. kad je Akademija zatvorena odredbom cara Justiniana. Aristotel se rodio g. 384. pr.Kr. u Stagiri (danas Stavro) na poluotoku Halkidiki kao sin lije~nika Nikomaha, prijatelja makedonskoga kralja Amintasa II. i potomak porodice iz jonskog plemena. Otud mo`da potje~e njegova osobita sklonost i sposobnost za empirijsko kriti~no i analiti~ko prou~avanje svih pojava `ivota i prirode. Sa 17 godina (oko g. 367. pr.Kr.) ode Aristotel u Atenu, gdje je u~io u Akademiji sve do Platonove smrti (g. 347. pr.Kr.). Tu se je sprijateljio s Teofrastom iz Erezosa (na otoku Lezabosu) i Ksenokratom iz Halkide. Poslije Platonove smrti `ivio je Aristotel zajedno s Teofrastom i Ksenokratom oko 5 godina u Miziji u gradu Arzos, gdje je o`enio Pitiju, ne}akinju ili pok}erku tiranina Hermeja i u Midileni, dok se je oko g. 343. pr.Kr. preselio u Pelu na dvor makedonskog kralja Filipa II. kao u~itelj mladoga Aleksandra. Tu je radio do g. 335. pr.Kr. `ive}i ve}inom u Aleksandrovom dvorcu Ninfajonu. G. 335 vra}a se Aristotel u Atenu zajedno s prijateljem Teofrastom, gdje osnuje novu filozofsku {kolu u sveti{tu Apolona Likejskog (Likajon). Prostorije za svoju {kolu iznajmio je na posjedu tog sveti{ta (tzv. perpatoj - otud naziv {kole peripatetska), jer kao stranac nije mogao u Ateni kupiti ku}u. Sve do smrti Aleksandra Velikog g. 323. pr.Kr. vodio je Aristotel svoju {kolu u Ateni, a onda morade pobje}i u Halkidu na Eubeji, jer su ga jednako kao nekad Sokrata optu`ili zbog zlo~instva preziranja bogova (sbeia). Tu je ve} sljede}e godine umro. Aristotelova su djela ve} u srednjem vijeku svrstali u 8 skupina: 1. Logika ("Organon" - oru|e razuma); 2. Fizika; 3. Metafizika; 4. Biologija (Historia animalium); 5. Psihologija; 6. Moralna filozofija (Eudenijeva i Nikomahova etika); 7. Politi~ka filozofija i 8. Estetika (retorika i poetika). U vodstvu {kole naslijedio je Aristotela prijatelj Teofrast. Sv. Toma ro|en je u okolici Napulja kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz porodice normanskih grofova od Teate. Majka njegova otca Franciska bila je sestra njema~kog cara Fridrika Barbarose. Sa 16 godina u{ao je Sv. Toma u dominikanski red te je oti{ao u Kln, gdje mu je u~iteljem bio Albert Veliki. Pri~a se da su mu se drugovi rugali govore}i za njega da je niemi sicilski vol, na {to je Albert Veliki navodno odgovorio: "Rika }e ovoga vola potresti cieli sviet". Kasnije je Sv. Toma djelovao kao profesor teologije na sveu~ili{tima u Parizu i u Klnu, a neko je vrieme vodio bogoslovsku {kolu dominikanskog reda u Rimu. Kad je po odredbi pape putovao iz ju`ne Italije na crveni sabor u Lyonu, umre od nezgode, koja mu se putem desila, 7.3.1274. u cistercitskom samostanu Fossanova u rimskoj Kampanji. Glavna su mu djela: Summa theologica (drugi se dio ovog ogromnog nedovr{enog djela, koji se najvi{e bavi gospodarskim pitanjima, citira kao: Secunda secundae II/II), zatim Summa contra gentiles, De regimine principum ad regem Cypri (od Sv. Tome potje~e sigurno samo prva knjiga i prva ~etiri poglavlja druge knjige), Commentarii in (Aristoteli) Ethica, te nekoliko manjih spisa: De regimine Judaeorum ad ducissam Brabantiae, De emptione et venditione ad tempus, Quastiones quodlibetales, quaestio disputata de malo. Papa Lav XIII. preporu~io je prou~avanje Tominih djela enciklikom Aeterni Patris od g. 1879. Otud je nastao tzv. neotomizam, osobito u romanskim zemljama (kardinal Mercier, Etienne Gilson, Jacqued Maritain). Neotomisti se vra}aju ~vrstim i jasnim nazorima skolastike, jer se nadaju da }e tim putem oboriti prevlast savremenog empirizma i u njemu na}i put za rje{enje mu~nih problema dana{njeg `ivota. I u ~uvenoj enciklici pape Lava XIII. Rerum novarum (de conditione opificum) iz g. 1891. o rje{avanju socialnog pitanja upotrijebljene su mnoge misli Tome Akvinskog. G. 1323. progla{en je Toma Akvinski svetcem, a g. 1567. dao mu je papa Pio V. naslov crkvenog u~itelja (doctor ecclesiae). Ina~e ga zovu an|eoskim u~iteljem (doctor angelicus) i prvakom skolastike (princeps scholasticorum). Albert Veliki (grof Bolstdt-Laningen), nazvan doctor universalis nau~avao je u Klnu, Hildesheimu, Freiburgu, Regensburgu, Strassbourgu i Parizu. Od g. 1223. pripadao je redu dominikanaca. Prvi je me|u skolasticima prou~avao i visoko cienio Aristotela, ~ija je djela upoznao preko {panjolsko-arapskog filozofa Averoesa (umro 1180). Osim teologije prou~avao je i prirodne znanosti. Nikola Oresme (Oresmius, 1324-1382) bio je 1362-1377. profesor teologije na Sorboni, a od g. 1377. do smrti biskup u Lisieuxu. Bio je u~itelj Dauphina, kasnije kralja Karla V, te njegov savjetnik. Po `elji kraljevoj preveo je na francuzki Aristotelovu Etiku i Politiku, a pored traktata o novcu pisao je djela iz teologije, fizike i astronomije. Francuzki i latinski tekst traktata o novcu izdao je zajedno s Kopernikovim traktatom: Monete cudende ratio El. Wolowski u Parizu g. 1864, a novo izdanje latinskog teksta s uvodom i njema~kim prievodom priredio je dr. Edgar Schorer pod naslovom: Nikolaus Oresme Bischof von Lisieux: Traktat ber Geldabwertungen (Jena, 1937). Colbert je ro|en u Reimsu kao sin tvorni~ara sukna te se najprije posvetio trgovini i bankovnoj slu`bi. G. 1651. imenovan je upraviteljem privatne imovine kardinala Mazarina, koji ga je veoma volio i cienio zbog njegove pouzdanosti i organizatorne sposobnosti. Na smrtnoj postelji preporu~io ga je Mazarin kralju Ljudevitu XIV. rie~ima: Sire, Vama zahvaljujem sve, no mislim da Vam se mogu djelomice odu`iti time {to Vam u ba{tinu ostavljam Colberta. (Oncken, l.c. str. 161). G. 1661, malo pred smrt kardinala Mazarina, imenovan je Colbert kraljevim savjetnikom (conseiller du roi), a poslije Mazarinove smrti ministrom financija, na kojem je polo`aj ostao do smrti. Pored toga je g. 1669. imenovan vrhovnim intendantom kraljevih gra|evina, umjetnina te tvornica, a osim toga je preuzeo i ministarstvo mornarice. Zanimljivu ocjenu Cromwellova zakona dao je Adam Smith u Iztra`ivanju itd., IV. knjiga, II. pogl. Smithu je taj zakon odraz dr`avni~ke mudrosti uglavnom samo zbog toga {to je njime za Englezku odklonjena opasnost gospodstva Holan|ana na moru. Act of navigation je formalno ukinut tek god. 1849. danom 1.1.1850. Mi{ljenje A.Smitha o `itnom zakonu prili~no je skepti~no. Zna~ajna je njegova tvrdnja da se `itni zakoni mogu svagdje uzporediti s vjerskim zakonima. "Ljudi su u svemu, {to se odnosi na njihovu prehranu na ovom svietu kao i na njihovo bla`enstvo na drugom toliko osjetljivi da vlada mora popustiti njihovim predrasudama i da mora, ako ho}e sa~uvati javni mir i poredak, propisati onaj sustav koji ljudi odobravaju. (Iztra`ivanje itd. IV., knj., V. pogl. ekskurz). Prolazno je opet uvedena carina na `ito g. 1902. za vrieme burskog rata. Pettyjev je `ivot bio neobi~no buran. Po~eo je svoju karieru kao mornar. Nakon jednog brodoloma dospio je u Francuzku, te je svr{io isusova~ku gimnaziju u Caenu. Kasnije je u~io medicinu u Oxfordu i Londonu, te je poslije postao profesorom anatomije na oxfordskom Sveu~ili{tu. G. 1652. bio je imenovan vrhovnim vojnim lie~nikom u Irskoj, kojom je prilikom izu~avao stanje tamo{njeg poljodjelstva, napose u svezi s konfiskacijom mnogih imanja provedenom nakon {to je Cromwell pokorio Irsku. O svojim je opa`anjima napisao ~uveni izvje{taj o stanju irskog poljodjelstva, a izgleda da je u svezi sa svojom djelatnosti u Irskoj stekao vrlo velik imetak. Ostala su Pettyjeva djela: A treatise of taxes and contributions (1662); The political History of Ireland.. to wich is added verbum sapienti (London, 1691); Quantulumcumcque (London, 1695). Po utjecaju zvanja na na~in prou~avanja gospodarskih problema podsje}a Petty na Quesnayja, koji je tako|er bio lie~nik. Obogatio se je kao trgovac te postao ravnateljem, a kasnije i guvernerom izto~noindijskog dru`tva, ~ije je poslove vodio prili~no despotski. Po svom velikom imetku imao je dominantan polo`aj u poslovnim krugovima svoga vremena. Neke je sitne razprave Childove (o kolonizaciji, o trgovini i preradbi vune, o trgova~kim dru`tvima) kasnije preveo na francuzki polufiziokrat Vincent Gournay pod naslovom Trait sur le commerce et les avantages qui resultent de la reduction de l'intert de l'argent). Kri`ani}ev je `ivot bio neobi~no buran. Za neka razdoblja njegova `ivota, osobito za posljednje godine, razpola`emo i danas s nepodpunim podatcima. Rodio se je u plemi}koj kuriji svoje porodice Obrh (`upa sv. Ilije u Lipnici) u blizini grada Ribnika na Kupi. Od g. 1630. do 1638. polazio je isusova~ku gimnaziju u Zagrebu, od 1636. do 1638. u~io je filozofiju u Ferdinandeumu u Grazu, gdje je postao magistrom filozofije, a 16381640. u~io je bogoslovlje u ugarsko-hrvatskom kolegiju u Bologni kao pitomac zagreba~kog Kaptola. Od g. 1640. do 1642. bio je pitomac gr~kog kolegija sv. Atanazija u Rimu. Zna~ajno je da si je iznimno izhodio dozvolu da bude primljen u taj kolegij u koji su po pravilu primali samo Grke. Imao je naime ve} onda `ivu `elju da se upozna s pitanjima Izto~ne crkve, da nau~i jezike i stekne obrazovanje potrebno da postane misionarom u Rusiji i da radi na ujedinjenju Izto~ne i Zapadne crkve. U gr~kom je kolegiju zavr{io nauke, te mu je dekretom kongregacije de Propaganda fide od 12.9.1642, pod ~iju je nadle`nost spadao taj kolegij, dopu{teno da dobije lauream doctoratus in sacra theologia. Njegov je protektor za vrieme boravka u gr~kom kolegiju bio kardinal Ingoli, s kojim se i kasnije dosta dopisivao, a ina~e mu je za vrieme nauka bio za{titnikom onda{nji zagareba~ki biskup Benedikt Vinkovi} (1581-1642). Jo{ kao klerik u Rimu imenovan je Kri`ani} kanonikom zagreba~kim. Prema njegovoj `elji da postane misionarom, zare|en je po~etkom g. 1642. u Rimu za sve}enika ad titulam missionis. Na jesen iste godine povratio se u domovinu te je imao postati misionarom za provedbu unije me|u Vlasima u @umberku (in Monte Feletrio). Me|utim ga je biskup Vinkovi} umjesto toga postavio `upnikom u Nedeli{}u u Me|imurju, a g. 1645. postane `upnikom u Vara`dinu. Sredinom g. 1646. odputovao je Kri`ani} u Poljsku, gdje je ostao do g. 1648. i `ivio u Var{avi, Smolensku, Grodnu i unijatskom manastiru ^ereju. U to je vrieme s jednim poljskim diplomatskim izaslanikom prvi put posjetio Moskvu (od konca listopada do pred Bo`i} 1647). U Moskvi je nabavio tzv. Kirilovu knjigu, zbirku polemi~kih razprava pravoslavnih bogoslova protiv katolicizma i pape. Kri`ani} je kasnije opetovano uporno tra`io dozvolu od rimske Propagande da napi{e odgovor na ovu knjigu s katoli~kog gledi{ta na slavenskom jeziku, no dozvole nije nikad dobio. G. 1650. boravio je Kri`ani} u Be~u, a g. 1659. pratio je kao kapelan jedno carsko austrijsko izaslanstvo na putu u Carigarad. Od po~etka g. 1651. do 1656. bio je Kri`ani} ~lan ilirskog kolegija sv. Jeronima u Rimu, te je tamo napisao veliko djelo: Bibliotheca shizmaticorum (dovr{en je samo prvi svezak sa~uvan u rukopisu). Od g. 1659-1661. `ivio je Kri`ani} u Moskvi, te je bio namje{ten u Posolskom prikazu (onda{nji naziv ruskog ministarstva vanjskih poslova), nakon {to je prije toga neko vrieme boravio u Mletcima. Od g. 1661. do g.1676. bio je Kri`ani} zato~en u Tobolsku. Kad je stupio na priestolje car Fjodor Aleksejevi}, bude Kri`ani} g. 1676. pu{ten iz zato~enja, te je do g. 1677. opet radio kao prevoditelj u Posolskom prikazu. No po{to mu nije bila odre|ena nikakva pla}a, nije mogao ostati u Moskvi, te je zauzimanjem danskog poslanika na ruskom dvoru Fridrika Gabela dobio dozvolu da mo`e ostaviti Rusiju. Me|utim je do{ao samo do Vilna, gdje je g. 1678. u{ao u dominikanski red kao otac Augustin. Zadnjih je godina `ivota Kri`ani} neprestano molio da mu se dozvoli put u Rim da osobno podnese kongregaciji Propagande izvje{taj o svom radu i svojim utiscima u Rusiji, no nije uspio. S poljskom je vojskom kralja Ivana Sobjeskoga do{ao g. 1683. pred Be~, obsjednut od Turaka - na koji je na~in do{ao u tu vojsku nije poznato - i tamo je zaglavio. Za vrieme svog boravka u Rusiji Kri`ani} je krio svoje pravo ime i katoli~anstvo, podpisuju}i se Juraj (Jurko) Srbljanin Bili{a. Iz nekih je spisa Posolskih prikaza me|utim ustanovljeno da je g. 1676, u ~asu kad je Kri`ani} odpu{ten iz zato~enja, ruskim oblastima bilo poznato da je on katoli~ki sve}enik iz hrvatske zemlje. (Jagi}, str. 185). Bog zna, nije li to ve} bilo poznato ruskim oblastima i g. 1661. i mo`da bilo glavnim razlogom njegova zato~enja? Iz Kri`ani}evih je djela, kao i iz njegovih dosta brojnih prona|enih molbenica i pisama, vidljivo da je on cielog `ivota bio veoma temperamentan ~ovjek. Stoga je dozvoljena hipoteza da je Kri`ani} ve} u razgovoru s ljudima u Moskvi odao ono {to je pismeno za vrieme svog cielog boravka u Rusiji postojano tajio, te je time izazvao sumnju carskih oblasti, koje su bile veoma lo{e razpolo`ene spram svakog katoli~kog sve}enika, inozemca, koji bi se pojavio u Rusiji. U~io u Zagrebu, Be~u, Bologni i Jegru. Od g. 1767. do g. 1779. bio je savjetnik hrvatskog namjestni~kog vie}a, a poslije ukidanja ovog vie}a sura|ivao je u ugarskom namjestni~kom vie}u. G. 1774. imenovan je vrhovnim ravnateljem nauka (superior scholarum director) u Hrvatskoj, te je za~etnik organizacije nastave u Hrvatskoj. G. 17821784. i g. 17901799. bio je veliki `upan `upanije zagreba~ke. U odnosu spram Ma|ara zastupao je [krlec politiku ravnopravnosti Hrvata i pobijao ma|arsko svojatanje Slavonije. U politici je ina~e bio sljedbenik nazora ~uvenog zagreba~kog kanonika Baltazara Kr~eli}a, a protivnik germanizatorne politike Josipa II. - Najve}i dio napried citirane studije dr. Bla`a Lorkovi}a: O gospodarskom stanju Hrvatske u XVIII. stolje}u (Zagreb, 1883) posve}en je radu Nikole [krlca. Odvjetak siroma{ne selja~ke porodice iz okolice Rambouilleta, u~io je kao mladi} najprije rezbarski zanat, a kasnije se posvetio medicini te je g. 17171731. `ivio kao lie~nik-kirurg u gradu Mantesu. G. 1749. postao je tjelesnim lie~nikom grofice Pompadour i preselio se u kraljevski dvorac u Versailles, a g. 1752. imenovao ga je kralj Ljudevit XV. svojim drugim tjelesnim lie~nikom u znak priznanja {to je Dauphina, otca kasnijeg kralja Ljudevita XVI, izlie~io od boginja. Quesnay je najprije stekao glas kao pisac medicinskih znanstvenih razprava (Observations sur les effets de la seigne, 1730; Essai phyisque sur l'economie, 1736; 2. izd. 1745; Trait des fivers continues 1753. - posve}en grofici Pompadour). Za d'Alambertovu Enciklopediju napisao je Quesnay tri ~lanka: Evidence (1756), Fermiers (1756), i Grains (1757), dok tri druga ~lanka: Hommes, Impt i Intrt de l'argent nisu vi{e objelodanjena u Enciklopediji zbog nesuglasnica s Diderotom. ^lanak Hommes prona|en je koncem pro{log stolje}a u narodnoj knji`nici u Parizu, dok su druga dva izgubljena. Ekonomska su djela sliede}a: Tableau conomique (1758). Malobrojni su primjerci ovog djela kasnije posve nestali. G. 1894. prona|en je jedan primjerak korekture u narodnom arhivu u Parizu, a g. 1905. prona|en je jo{ jedan primjerak; Maximes gnerales de gouvernement d'un royaume agricole 1758; podnaslov: Extraits des conomies royales de M. de Sully; Le droit naturel 1765; Analyse du gouvernement des Incas du Perou (1767) i Despotisme de la Chine (1767). Nekoliko dana pred smrt kralja Ljudevita XV. bude Quesnay umirovljen, ali je jo{ do`ivio da je u srpnju 1774. njegov u~enik Turgot imenovan ministrom financija. Turgot, sin uglednog pari`kog trgovca (prvt des marchands), stekao je glas svojom uspje{nom upravnom djelatno{}u kao intendant zapu{tene pokrajine Limoges (17611774), gdje je proveo poreznu reformu (taille tarife mjesto taille arbitraire), zatim uveo u `ivot socialne ustanove za podupiranje siromaha (bureaux de charit) i slobodnu trgovinu `itom. Turgotovi su ekonomski spisi Eloge de gournay (Mercure de France, 1759); Reflexions sur la formation et la distribution des richesses (1766. - kasnije jo{ nekoliko izdanja, a njema~ki je prijevod priredio J.Mauvillon 1775); Mmoire sur les prts d'argent (1769); Valeurs et monnaies (fragment iz g. 1770) i Lettres l'abb Terray sur la libert du commerce des bls (1770). Adam Smith rodio se 5.6.1723. u Kirkcaldy na sjevernoj obali zaljeva Firth of Forth u [kotskoj kao jedino, i to posthumno diete carinskog nadzornika Adama Smitha. Na Sveu~ili{tu u Glasgowu u~io je g. 17371740. matematiku i prirodnu filozofiju, a napose je slu{ao predavanja prof. Francisa Hutchesona iz moralne filozofije. G. 17401747. u~io je na sveu~ili{tu u Oxfordu najvi{e klasi~ne jezike i poviest knji`evnosti. Od g. 1748. do g. 1751. `ivio je Smith u Edinburghu i dr`ao privatna predavanja iz retorike, estetike i poviesti knji`evnosti. Tu se upoznao s Davidom Humeom, kojemu je do smrti ostao odanim prijateljem. Po~etkom g. 1751. bude Smith imenovan profesorom logike na Sveu~ili{tu u Glasgowu, a na jesen iste godine morao je preuzeti i katedru moralne filozofije, jer se profesor Toma Craigie, nasljednik Hutchesona, zbog bolesti zahvalio na slu`bi. Na tom je mjesto ostao Smith do kraja g. 1763, kad se zahvalio na katedri i preuzeo mjesto putnog pratioca mladog vojvode Buccleugha. Pri odlazku imenovalo je glasgowsko Sveu~ili{te Smitha za~astnim doktorom prava. Kao profesor u Glasgowu izdao je Smith svoje prvo va`no djelo: Teorija moralnih osje}aja (A Theory of moral sentiments - 1759). Od velja~e 1764. do listopada 1766. boravio je Smith u Francuzkoj (najprije u Toulousi, zatim u ju`noj Francuzkoj, u @enevi, a onda u Parizu). U Parizu je Smith bio u dru`tvu znamenitih fiziokrata i enciklopedista (Quesnay, Turgot, Necker, d'Alambert, Helvetius, Morellet, Marmontel, vojvoda de la Rochefoucauld). Poslije povratka iz Francuzke povukao se Smith u Kirkcaldy, gdje je kroz 10 god      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghmklnozpqrsutvxw{|}~ina pisao svoje glavno djelo: Iztra`ivanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda. Djelo je iza{lo u Londonu u o`ujku g. 1776. nekoliko mjeseci prije Humeove smrti. Hume je ovo djelo pozdravio velikim veseljem i zadovoljstvom, te je pisao Smithu "da djelo ima dubine, solidnosti i o{troumnosti, te je ilustrirano s toliko zanimljivih ~injenica da }e kona~no morati privu}i na se ob}u pa`nju". (It has depth, and solidity and acuteness and is so much ilustrated by curious facts that it must al last atract the public attention.) Zauzimanjem svojeg biv{eg gojenca vojvode Buccleugha imenovan je Smith g. 1778. jednim od trojice vrhovnih carinskih povjerenika za [kotsku sa sjedi{tem u Edinburghu. Tako je Smith do smrti `ivio u Edinburghu, gdje je oko sebe okupio sav cviet inteligencije (Adam Ferguson, pomorski takti~ar, John Clark, graditelj Robert Adam, profesor Playfair, Smithov prvi `ivotopisac Dugald Stewart i drugi). Na glasu su bile njegove nedjeljne ve~ere, na koje je redovito pozivao svoje prijatelje. G. 1787. izabralo je Sveu~ili{te u Glasgowu Smitha lordom rektorom. Umro je u Edinburghu 17.7.1790. Po njegovoj su odredbi spaljeni svi njegovi rukopisi osim onih koje je izri~ito izuzeo (primjerice njegova razprava o poveisti astronomije). Tako je po svoj prilici izgubljen tekst predavanja koja je dr`ao u Glasgowu o prirodnoj religiji i pravu. Jedan je dio tih predavanja sa~uvan po bilje`kama jednog |aka iz g. 1763. te ih je izdao prof. Edwin Cannan pod naslovom: Lectures on justice police revenue and arms, delivered in the university of Glasgow by Adam Smith reported by a student in 1763. (London, 1896). Smithova je knji`nica sa~uvana, a katalog je izdao James Bonar (Catalogue of the library of Adam Smith, London, 1894). Po svjedo~anstvu Dugalda Stewarta bio je Smith izvrstan predava~, koji je znao vrlo `ivo i zanimljivo predavati. Stoga su mnogi |aci iz ciele Velike Britanije dolazili na Sveu~ili{te u Glasgow samo zato da slu{aju njegova predavanja. David Ricardo (17721823) bio je sin uglednog `idovskog me{etara londonske burze, podrietlom iz Nizozemske. Izu~io je me{etarski posao kod otca, a g. 1793. otvorio je, kad se o`enio, vlastiti posao, pa je kao izvrstan me{etar stekao u nekoliko godina veliki imetak. Borave}i g. 1799. u jednom kupali{tu, upoznao je Ricardo slu~ajno Smithovo Iztra`ivanje, te je time potaknut na prou~avanje gospodarske teorije. G. 1814. napu{ta trgova~ko zanimanje, kupuje imanje u Gloucesterhireu, a g. 1819. bude izabran u parlament kao zastupnik malog irskog izbornog kotara Portarlington. Svojim se govorima u parlamentu zalagao za ukidanje `itnih carina i za slobodu trgovine, te je time u neku ruku dao temelje za kasniji zakonodavni rad sir Roberta Peela. Ricardova su va`nija djela sliede}a: 1. The high price of bullion a proof of the depreciation of Bank Notes (1809, 1810; razprava nastala od niza ~lanaka objavljenih u Morning Chronicle g. 1809). Ricardo je tu predlagao ukidanje Bank Restriction Acta iz g. 1797. zakonom kojim je bio suspendiran konvertibilitet nov~anica Englezke banke. Ricardo je dokazivao da su djelovanjem ovog zakona nov~anice deprecirane, te je dao poticaj za sastav odbora za zlato (Bullion Commitee) u englezkom parlamentu. Odbor je u svemu usvojio Ricardovo gledi{te, no parlament je na priedlog Vansittarta zaklju~io da nov~anice nisu izgubile na vriednosti. 2. Essay on the Influence of a Low Price of Corn on the profits of Stock (1815). U ovoj razpravi, kao i u kasnijoj On Protection to Agriculture (1822), polemizira Ricardo s Malthusom. Na temelju iste teorije o zemlji{tnoj renti, koju je zastupao i Malthus, preporu~uje Ricardo suprotno od Malthusa slobodnu trgovinu `itom. 3. Glavno je Ricardovo djelo: Principles of Political Economy and Taxation (Na~ela politi~ke ekonomije i oporezivanje) iza{lo g. 1817. (3.izd.1821). Sastoji se od 32 eseja koji nisu sustavno povezani. 4. Poslie pi{~eve smrti iza{la je njegova razprava: A plan for the establishement of a national Bank (1824). Ricardo tu predla`e da se izdavanje nov~anica oduzme komercijalnim bankama te da taj posao vr{i dr`ava putem posebnih povjerenika. Ricardovi su priedlozi kasnije djelomice uva`eni Peelovom reformom englezkog valutnog sustava iz g. 1844. napose time da je kod englezke notne banke posve odieljen bankovni posao (banking department) od emisijskog (issue department). The Works and Corespondence of David Ricardo, edited by Piero Sraffa, Cambridge Pres, 1952. (v. Economist, London 8.11.52. str.377). Ricardo je tu teoriju zemlji{tne rente iznio u razpravi: Essay on the influence of a low price of Corn on the Profits of Stock (1815). Jo{ prije Malthusa i Ricarda iznio je istu teoriju zemlji{tne rente {kotski prakti~ni gospodar James Anderson (17391808) u razpravama: An inquiry into the nature of the Corn laws with a view to the new Corn bill proposed for Scotland (Edinburg, 1777) i Observations the means of exiciting a spirit of national industry (Edinburg, 1777). Obje je razprave izdao Lujo Brentano (Leipzig, 1893) s uvodom i komentarom. Ricardovoj odnosno Overstonovoj teoriji obtjecaja suprotstavili su jo{ za vrieme dono{enja Peelova zakona Toma Tooke (17741858) i John Fullarton (17801849) tzv. bankovnu teoriju (banking school), koji je kasnije usvojio i Adolf Wagner (Die Geld und Kredittheorie der Peelschen Bankakte, Be~, 1862, Beitrge zur Lehre von den Banken, Leipzig, 1857, i Theorie des Geldes, 1909). Po toj teoriji vriedi na~elo da koli~ina obtjecaja kreditnih plate`nih sredstava (nov~anica itd.) raste kad rastu ciene, a pada kada padaju ciene. U svakom je slu~aju koli~ina obtjecaja uvjetovana kretanjem ciena, te se ravna prema potrebama prometa. Kauzalna je veza dakle upravo obratna od one koju je postavila teorija obtjecaja. Za obtjecaj nov~anica vriedi jo{ posebno na~elo da notne banke ne mogu regulirati veli~inu obtjecaja bar sve dotle dok davaju kredite uz normalno pokri}e, jer banknote stalno pritje~u u notnu banku, bilo time {to se odobreni krediti vra}aju izplatom u nov~anicama, bilo time {to se nov~anice izpla}uju u zlatu (Fullartonovo na~elo povratnog pritjecanja nov~anica u notnu banku). Stoga nisu za izdavanje nov~anica potrebna nikakva zakonska ograni~enja sve dotle dok se nov~anice pu{taju u promet uz navedene uvjete te njihov obtjecaj odgovara onom obujmu kredita {to ga gospodarske prilike u danom ~asu tra`e. V. dr. Leipman l.c.str. 147 do 188. Toma Robert Malthus (1766-1834), sin malog posjednika iz grofovije Surrey, gorljivog prista{e Rousseauove nauke, studirao je 1784-1797. na Sveu~ili{tu u Cambridgeu (Jesus Coledge). G. 1797. bude zare|en za sve}enika i postane `upnikom jedne male `upe u grofoviji Surrey. Od g. 1805. do smrti bio je profesor politi~ke ekonomije i poviesti na kolegiju izto~noindijskog dru`tva u Haileyburyju. G. 1798. izdao je anonimno prvo izdanje svog glavnog djela: Iztra`ivanje o na~elu populacije, pod naslovom: An essay on the principle of population as it affect the future improvement of Society with remarks on the speculations of Mr.Godwin, M.Condorcet an other writers. G. 1803. izdao je drugo pro{ireno i prera|eno izdanje tog djela pod svojim imenom i uz izmienjeni naslov: An essay on the principle of population or a view of its past and present effects on human happines (u ~etiri knjige). Da prikupi {to vi{e statisti~ke i druga gra|e za ovo djelo, putovao je Malthus izme|u g. 1799. i 1802. po Njema~koj, [vedskoj, Norve{koj, Finskoj, Rusiji, Francuzkoj i [vicarskoj. Do autorove je smrti iza{lo svega {est izdanja ovog djela (6. iz g. 1826). Od ostalih Malthusovih djela i razprava treba spomenuti: Observations on the effects of the corn Laws (1814); An inquiry into the nature and Progress of Rent (1815) i Principles of political economy considered with a view to their practical application (1.izd. 1820, 2.izd. 1836). Potonje se djelo bavi prete`nim djelom problemom podjele gospodarskih dobara. Za razumievanje je Malthusove teorije populacije vrlo pou~no njegovo dopisivanje s Williamom Nassauom-Seniorom. "Da glavni i stalni uzrok biede nema nikakve izravne sveze ili bar vrlo slabu izravnu svezu s oblicima vladanja odnosno s nejednakom podjelom vlastni~tva, nadalje, da bogata{i stvarno nemaju mo} da mogu svim siromasima osigurati zaposlenje i egzistenciju, da pak siromasi nemaju po naravi stvari pravo tra`iti jedno i drugo (tj. ravnomjernu podjelu vlastni~tva i zaposlenje), to su va`ne istine koje proizlaze iz zakona populacije, a mo`e ih shvatiti svaki prosje~ni ~ovjek ako mu budu na prikladan na~in razlo`ene." (Malthus, l.c.IV.knj.14 pogl.) Stekav{i prakti~nu i teoretsku spremu u poljodjelstvu, kupio je Thnen g. 1810. imanje Tellow kod Rostocka u Meklenburgu, na kojem je uredio uzorno gospodarstvo te ga vodio do smrti. Od Thnenova je glavnog djela: Der isolierte Staat in Beziehung auf Landwirtschaft und Nationalkonomie samo prvi dio (o utjecaju ciena `ita i poreza na poljodjelstvo) i prvi odsjek II. diela (o prirodnoj nadnici i njezinom odnosu spram kamatnjaka) tiskan za pi{~eva `ivota (g. 1850), dok je drugi odsjek II. diela (o raznim agrarnopoliti~kim pitanjima) i 3. dio (o zemlji{tnoj renti) objavljen tek g. 1863. U pitanjima racionalnog poljodjelstva nau~io je Thnen mnogo toga od Alberta Daniela Thaera (1752-1828), osniva~a nauke o poljodjelstvu u Njema~koj, koji je na svom imanju Mglin na Odri osnovao g. 1806. prvu vi{u poljodjelsku {kolu u Njema~koj. Thnen je kod Thaera g. 1803. neko vrieme prakticirao. Podrobniji opis kultura po Thnenovim pojasima v. kod Othmara Spanna: Die Hauptheorien der Volkswirtschaftslehre auf Dogmengeschichtlicher Grundlage (Leipzig, 1911, str. 87 i 91-93.) Teoriju raznih sustava poljodjelske obradbe nau~io je Thnen od Thaera, koji ju je djelomice preuzeo od englezkog agrarnog teoreti~ara Artura Younga (1741-1820). (V. Branislav Dimitrijevi}: Politi~ka ekonomija, II. dio, Agrarna politika, Zagreb, 1929, str.2-12.) Po zanimanju trgovac, prete`nim dielom samouk. Glavna djela: Sophismes conomiques (2.sv.1845. i 1848); Les petits Pamphlets i Les harmonies conomiques 1850. nedovr{eno. Potonje je djelo preveo na hrvatski Milan Kre{i} pod naslovom: Blagoglasnost u narodnom gospodarstvu (Zagreb, 1912).  Carey je bio do g. 1835. knji`ar u Philadelphiji, a kasnije se bavio samo znanstvenim radom. Protekcionisti~ka su mu djela: The past, the present and the future (1848) i Principles of social, science (1858, 1859). Kako se vidi, Carey je za vrieme Listova boravka u Americi jo{ bio liberal, dok su mu protekcionisti~ka djela izdana poslije Listove smrti. Prema tomu su svoje nazore iznieli neovisno jedan od drugoga. Sin filozofa povjestni~ara i gospodarskog pisca Jamesa Milla (1773-1836), koji je kroz dulje vrieme bio ~inovnik, a posljednjih godina `ivota glavni ravnatelj izto~noindijskog dru`tva. Millov je otac bio intiman prijatelj Jeremije Benthama, glavnog predstavnika englezkog utilitarizma, te Davida Ricarda. Od najranije je mladosti otac dao sinu obse`nu filozofsku i ekonomsku izobrazbu. Ve} sa 17 godina postao je mladi Mill (g.1823) ~inovnikom izto~noindijskog dru`tva, u ~ijoj je slu`bi ostao do razpusta dru`tva g. 1858. Poslie je Mill `ivio prete`nim dielom u Avignonu, gdje je i umro. Millova su djela: 1. Essays on some unsetled questions in Political Economy (London, 1844); 2. Principles of Political Economy with some of their applications to social Philosophy (Na~ela politi~ke ekonomije i neke njezine primjene na socialnu filozofiju; London, 1848. - 6.izd. London, 1865. - u 5 knjiga); 3. On liberty (O slobodi, London, 1859. Hrvatski je prievod ove razprave izdao dr. Milan Bogdanovi}, Zagreb, 1918); 4. Thoughts on Paliamentary Reform (London, 1859); 5. Utilitarianism (London, 1863); 6. Auguste Comte and the positivism (London, 1865); 7. Subjection of women (London, 1869). Tu se Mill zala`e za emancipaciju `ena i `ensko pravo glasa. Osim toga napisao je Mill sustavnu logiku (System of Logic; London, 1843) koja je kroz dugi niz godina vriedila kao najbolji englezki u~evnik logike. Prikaz Millova rada dao je kod nas odmah poslie njegove smrti prof.Bla` Lorkovi} (@ivotopis Johna Stuarta Milla; Vienac, Zagreb, 1875). U mladosti je neko vrieme bio tajnik trgovinske komore u @enevi. Dvaput je odklonio poziv na katedru sveu~ili{tnog profesora politi~ke ekonomije: g. 1803. poziv Sveu~ili{ta u Dorpatu, a g. 1819. poziv pari`kog Sveu~ili{ta. Glavna su mu djela: De la richesse commerciale u Principes de l'conomie politique, appliqus la legislation du commerce (2 sv., @eneva, 1803); Nouveaux principes d'conomie politique, u: De la richesse dans ses rapports avec la population (2 sv. Pariz, 1819; 2.izd. Pariz, 1827); tudes sur les sciences sociales (3. sv. Pariz, 1836-1838); 1. sv. tudes sur les constitutions des peuples libres; 2 i 3. sv.: tudes sur l'conomie politique. Od g. 1817. do g. 1819. profesor dr`avne prakse na sveu~ili{tu u Tbingenu te je sura|ivao kod provedbe upravne reforme po liberalnom ministru Wangenheimu. Poslije odstupa tog ministra izgubio je slu`bu i osnovao g. 1819. udru`enje industrijalaca za srednju i ju`nu Njema~ku (Verein der mittel und sddeutschen Industrellen). Iste je godine podnio njema~koj saveznoj skup{tini svoju glasovitu peticiju, u kojoj tra`i ukidanje svih unutarnjih carina u Njema~koj i ure|enje jedinstvenog njema~kog carinskog podru~ja spram drugih dr`ava. Zbog svojih politi~kih nazora bude List g. 1822. zatvoren, a g. 1824. pu{ten na slobodu, uz uvjet da ostavi Njema~ku. Od ljeta g. 1825. do jeseni 1830. `ivio je List u Sjedinjenim Dr`avama Sjeverne Amerike te je g. 1827. publicirao u Philadelfiji dvije bro{ure: Outlines of American Political Economy in a series of letters, adressed by Frederick List to Charles I. Ingersoll (Nacrt ameri~ke politi~ke ekonomije u nizu ~lanaka, upu}enih od F. Lista Karlu I. Ingersollu) i Appendix to the outlines of american political economy in three additional letters to Charles I. Ingersoll (Dodatak nacrtu ameri~ke politi~ke ekonomije u tri dodatna pisma, upu}ena Karlu I. Ingersollu). U tim su bro{urama ve} sadr`ani najzna~ajniji Listovi nazori. Po povratku u Njema~ku List je `ivo agitirao za osnutak carinskog saveza, koji je g. 1834. o`ivotvoren za Prusku, Bavarsku, Wrtemberg i Hessen, te za gradnju `eljeznica. @eljezni~ka pruga Dresden-Leipzig izgra|ena je 1841.g. napose njegovim zauzimanjem. Va`an preduvjet za stvaranje carinskog saveza ostvaren je ve} pruskom carinskom tarifom od g. 1818. kojom su predvi|ene specifi~ne carine za uvoz svake robe u pribli`nom iznosu 10% vriednosti, a pored toga uvedena je jo{ 5% carina po vriednosti. Potonja je carina imala slu`iti osnovicom za sklapanje trgovinskih ugovora. G. 1861. objelodanio je List svoje glavno djelo: Das nationale System der politichen konomie I.sv. (Der internationale Handel, die Handelspolitik un der deutsche Zollverein - Stuttgart i Tbingen). II. sv., koji se imao baviti problemom politike u budu}nosti, i III. o djelovanju politi~kih institucija na bogatstvo i mo} naroda, nisu nikad izdani. Prvi je svezak Listovog djela razdieljen u 4. knjige: Poviest, Teorija, Sustavi i Prikaz zasada, ~ijom je primjenom Englezka stekla svoju gospodarsku snagu, te prikaz ekonomske politike Njema~ke, Sjevernoameri~ke Unije i zadataka njema~kog carinskog saveza. Zbog stalnih materialnih neprilika List se ustrielio g. 1846. u okolici Kufsteina. O Listu v. studiju prof.dr. Branislava Dimitrijevi}a: Friedrich List i njegovo znamenovanje (Mjese~nik prav.dru{tva Zagreb, 1909. str. 74-81, i 121-127) i dr. Vladimir Franoli}: Protekcionizam u pro{losti i sada{njosti (Zagreb, 1934, str. 35-48 i 57-60). Ro|en u Berlinu, studirao je pravo u Gttingenu (1798-1801) te je g. 1808. i 1809. pou~avao mladog vojvodu Bernharda od Saxen-Weimara u dr`avnim znanostima. Iz predavanja {to ih je dr`ao mladom vojvodi nastalo je njegovo glavno djelo: Elemente der Staats kunst (Berlin, 1809). Jo{ g. 1805. pre{ao je Mller u Be~u na katolicizam. Za vrieme austro-francuzkih ratova 1809-1814. radio je za Austriju, te je neko vrieme `ivio u Be~u, gdje su mu bili prijatelji austrijski dr`avnik Friedrich Gentz i poznati be~ki propovjednik Klement Hofbauer. Od g. 1814. do g.1846. bio je Mller austrijski generalni konzul u Leipzigu, a poslije dvorski savjetnik be~ke dr`avne kancelarije.Osim navedenog glavnog djela treba spomenuti jo{ sliede}a: Die Lehre vom Gegensatz (Berlin, 1804); Agronomische Briefe (Be~, 1812); Versuche einer neuen Theorie des Geldes mit besonderer Rcksicht auf Grossbritannien (Leipzig, 1816, novo izdanje u zbirci Hertflamme, Jena, 1922); Von der Notwendigkeit einer theologischen Grundlage der gesamten Staatswissenschaften und der Staatswirtschaft (Leipzig, 1819. - Novo izdanje austrijskog Leonova dru`tva, Be~, 1897). [vicarac iz Berna. Zbog svoje opozicije protiv politi~kog razvoja u [vicarskoj (osnivanje helvetske republike) oti{ao je u Austriju, gdje je 1798-1806. bio tajnikom austrijskog ratnog vije}a u Be~u. Vrativ{i se u [vicarsku postao je profesorom Akademije u Bernu, no to je mjesto izgubio, kad je g. 1820. pre{ao na katolicizam. Od g. 1825. do 1830. `ivio je u Francuzkoj, te je neko vrieme bio profesor na cole des chartes u Parizu. Kasnije je opet bio ~lan velikog vie}a u Solothurnu (1834-1837). Glavno mu je djelo: Restauration der Staatswissenschaft oder Theorie des natrlich-geselligen Zustandes des Chimre des knstlich-brgerlichen Entgegengestellt (Bern, 1816-1839; II. izdanje 1820-1834). Ovo je djelo djelomice prevedeno na francuzki, englezki, {panjolski i talijanski jezik. Haller je bio u svezi s onda{njim austrijskim dr`avnim kancelarom knezom Metternichom. Claude Henry de Rouvray grof de Saint-Simon bio je ~ovjek nemirna duha i neobi~no burnog `ivota. Bio je najprije ~asnik u francuzkoj vojsci, zatim je kao satnik sudjelovao u ameri~kom oslobodila~kom ratu 17801784. a g. 1789. postao je odu{evljenim prista{om revolucije. Za vrieme boravka u Americi predlo`io je {panjolskom podkralju Mexika osnovu za bu{enje Panamskog prokopa. Nakon {to mu je konfisciran imetak, stekao ga je i ponovno spekulativnim poslovima, ali ga je ubrzo potro{io i pao u najve}u biedu tako da je neko vrieme radio kao pisar u pari`koj zalagaonici. U posljednjim godinama `ivota podupirali su ga neki prijatelji, njegov biv{i sluga i pari`ki bankar Olinde Rodrigues. Glavna su mu djela: Vues sur la propriet et la lgislation; La rorganisation de la socit europnnee (1814); De l'industrie (1817/18); Le cathecisme des industriels (1823/24. - jedan dio napisao je Auguste Comte); Le nouveaux christianisme (1825). Toma Morus bio je najprije odvjetnik i sudac, ~lan parlamenta, a kasnije ~lan tajnog vie}a kralja Henrika VIII. Od g. 1529. do g.1532. bio je lord-kancelar Englezke. Taj je polo`aj napustio jer nije mogao izgladiti kraljev spor s papom zbog kraljeve ponovne `enitbe s Anom Boleyn. Po{to nije htio polo`iti prisegu vjernosti kralju kao vrhovnom poglavaru Englezke crkve, bude kao veleizdajnik osu|en na smrti i pogubljen. G. 1935. proglasila ga je Katoli~ka crkva svetcem. Utopiju je preveo dr.B. Damjanovi} (izd. "Eos", Beograd, 1938). Samouk i ne`enja, proveo je Fourier najve}i dio `ivota kao mali ~inovnik. Glavna djela: Theorie des quatre mouvements (1808); Trait de l'association domestique agricole (1822); Theorie de l'unit universelle (1822); Le nouveau monde industriel et societaire (1829.); La fausse industrie (1835/36). Publicist i povjestni~ar. Za vrieme Februarske revolucije g. 1848. bio je predsjednikom radni~kog povjerenstva u pala~i Luxembourg. Do g. 1870. `ivio kao emigrant u Bruxellesu i Londonu, a poslie je djelovao kao uvjereni socialist u francuzkom parlamentu. Glavna djela: L'organisation du travail (1839); Histoire de dix ans (1830-1840) - 5. sv. 1841/44; Le socialisme (Droit au travail. Reponse a M.Thiers) (1848.); Histoire de la rvolution franaise (12 sv., 1847/62). Od prilike u isto vrieme kad je Blanc iznosio svoj autoritarni socializam zalagao se Etienne Cabet (17881856), pisac utopisti~kog djela Put u Ikariju (Voyage en Icarie; 1840) i razprave: Comment je suis communiste et mon credo communiste (1840) za zajednicu dobara, koja se mo`e posti}i propagandom i mirnim putem. Cabet je u Sjev. Americi poku{ao provesti u djelo svoje misli te je tijekom g. 1848. osnovao dvie komunisti~ke ob}ine, jednu u Texasu, a drugu u Nauvoou (dr`ava Illinois). G. 1860. preselila se ova ob}ina u dr`avu Iowa, a g. 1878. razdielili su se njezini pripadnici u dvie skupine: jedna je osnovala novu ob}inu u Kaliforniji (Ikaria - Speranza), koja je postojala do g. 1889, a druga je ponovno osnovala ob}inu kod Nauvooa (New-Icarian Community), koja je postojala do g. 1895. Ro|en u Stilu u Kalabriji stupio je ve} sa 14 godina u dominikanski red te je kao mladi} u radnji: Filosofia sensibus demonstrata o{tro izstupio protiv nazora Aristotela i skolastika. Stoga je do{ao u konflikt sa svojim starje{inama, a g. 1598. bio je, izgleda, kolovo|a neke urote za oslobo|enje ju`ne Italija od {panjolskog gospodstva. Zbog toga je kroz 27 godina (od 1599. do 1626.) ~amio u napuljskoj tamnici della Vicaria. G. 1626. dozvoljen mu je na intervenciju pape Urbana VIII. boravak u Rimu, ali je g. 1634. oti{ao u Pariz, gdje je `ivio do smrti kao {ti}enik grofa Noaillesa i kardinala Richelieua. Campanella je napisao jo{ jedno utopisti~ko djelo: Monarchia Hispanica (1620), u kojem zami{lja ure|enje svjetske dr`ave pod vodstvom pape. Novo izdanje talijanskog i latinskog teksta Sun~ane dr`ave priredio je Norberto Bobbio (naklada Einaudi, Torino, 1941). Henrik Karl Marx rodio se u Trieru od `idovskih roditelja, koji su g. 1824. pre{li na protestantizam. U~io je pravo i filozofiju u Bonnu i Berlinu (od g. 1835. do g.1841) te je u Jeni g. 1841. polu~io doktorat filozofije s tezom o Epikurovoj filozofiji. U Berlinu je pripadao krugu novohegelijanaca (Bund der Breien: Bra}a Bruno i Edgar Bauer, Max Stirner i dr.). Po svr{enim naukama ure|ivao je u Bonnu kroz kra}e vrieme radikalni dnevnik Rheinische Zeitung, a onda je do g. 1848. `ivio u Parizu, Bruxellesu i Londonu. U Parizu se upoznao s Fridrikom Engelsom, s kojim je ostao u tiesnom prijateljstvu do smrti. S Engelsom je izdao g. 1848. u Londonu Komunisti~ki manifest. U svibnju 1848. osnovao je Marx u Klnu list Neue rheinische Zeitung. Poslie zabrane izla`enja tog lista bio je Marx izagnan iz Pruske, a kasnije i iz Francuzke, te se g. 1849. nastanio u Londonu, gdje je `ivio do smrti. U Deutsch-franzsische Jahrbcher izdanim god. 1844. u Parizu napisao je Marx dva ~lanka: jedan o `idovskom pitanju, u kojem je zastupao mi{ljenje da se to pitanje mo`e rie{iti samo tako da se cieli sviet oslobodi od judaizma, tj. od komercializma, a u drugom je kritizirao Hegelovu filozofiju zakona. Daljnja su Marxova djela: Die heilige Familie oder Kritik der kritischen Kritik gegen Bruno Bauer und Konsorten (Frankfurt, 1845); Manifest der Kommunistichen Partei (London, 1848); La misre de la philosophie (Bruxelles, 1847) - polemi~ka razprava, u kojoj o{tro pobija Proudhonovu razpravu: La philosophie de la misre ou contradictions conomiques; Die Klassenkmpfe in Frankreich (London, 1850); Zur Kritik der politischen Oekonomie (Berlin, 1851). To je djelo Marx posve preradio i izdao pod naslovom: Das Kapital (Hamburg, 1867. - I. svezak, II, III. izdao je Fridrik Engels poslie Marxove smrti g. 1885. odnosno 1894). Marx je bio vo|a, iako nije bio formalno predsjednik prvog me|unarodnog saveza radnika (International Working Men's Association), koji je osnovan g. 1864. sa sjedi{tem u Londonu. G. 1872. premje{teno je sjedi{te saveza u New York, a g. 1876. je savez na kongresu u Philadelphiji razvrgnut. Ro|en u Barmenu kao sin suvlastnika predionice pamuka tt. Ermen & Engels u Barmenu, Engelskirchenu i Manchesteru. U Bremenu je kao namje{tenik neke tamo{nje tvrdke anonimno objelodanio svoju prvu razpravu: Shelling und die Offenbarung (1842), u kojoj dokazuje nespojivost filozofije i kr{}anstva. U Berlinu je kao |ak pripadao skupini slobodnih novohegelijanaca (bra}a Bauer, Stirner i dr.). U Parizu se g. 1843. upoznao i sprijateljio s Marxom te je napisao razpravu: Umrisse zu einer Kritik der Nationalkonomie (Pariz, 1844). U Leipzigu je g. 1845. iza{lo njegovo djelo: Die Lage der arbeitenden Klassen in England, koje je izazvalo senzaciju. G. 1847. sura|uje Engels s Marxom u Bruxellesu te zajedno sastavljaju Komunisti~ki manifest. Nakon {to je g. 1848. sudjelovao u revolucionarnom pokretu u Parizu i Klnu, `ivio je Engels od g. 1850. do 1869. u Manchesteru u ot~evoj tvornici (od g. 1864. kao suvlastnik). Vodio je dvostruki `ivot trgovca-poduzetnika i ideolo`kog revolucionara. Nakon prodaje tvornice preseli Engels u London i postaje jednim od glavnih tajnika prve internacionale te razvija obse`nu publicisti~ku djelatnost. Od ostalih Engelsovih spisa spominjemo: Die heilige Familie (Frankfurt, 1845); Herrn Eugen Dhrings Umwlzung der Wissenschaft (Leipzig, 1878); izvadak tog djela izdan je pod naslovom: Die Entwicklung des Sozialismus von der Utopie zur Wissenschaft (Zrich, 1833); Ursprung der Familie, des Privateigentums und des Staates (Stuttgart, 1884); Ludwig Feuerbach und der Ausgang der klassischen Philosophie (Stuttgart, 1888). Polaznom to~kom dokazivanja slu`i Marxu ovo mjesto iz Smithova Iztra`ivanja: "Prava ciena svake stvari, ovo {to ta stvar doista stoji onoga koji je `eli nabaviti, jest muka i trud potreban za njezinu nabavu. Koliko je svaka stvar doista vriedna ~ovjeku, koji ju je stekao te `eli s njom razpolagati ili je `eli zamieniti za ne{to drugo, to pokazuje muka i trud {to ga mo`e pri{tediti sebi ili nametnuti nekomu drugomu". (The real price of every thing, what every thing really costs to the man, who wants to acquire it, is the toil and trouble of acquiring it. What every thing iz really worth to the man who has acquired it and who wants to dispose of it or exchange it for something else, is the toil and trouble, which it can safe to himself and which it can impose upon other people.) Iztra`ivanje, I.knj., 5.pogl. Doslovce isto ka`e Ricardo u svojim Na~elima na po~etku prvog poglavlja. Odprilike istu misao izrazio je ve} Hume:"Sve se na svietu kupuje za rad (Everything in the world is purchased by labour - Political Discourses (1752), poglavlje o trgovini str. 12). Tezu da je trud izvor svake vriednosti postavio je Adam Smith - kako izti~e Bhm-Bawerk (l.c.,str. 375) posve aksiomatski. On ju nije ni~im dokazao, niti se ona mo`e dokazati. Izgleda da je i sam Marx uvidio neodr`ivost svoje teorije vriednosti, jer je u tre}em dielu svog Kapitala priznao da ciene sadr`e u sebi ne samo vriednost rada utro{enog u proizvodnji i vriednost utro{enih sirovina nego i prosje~ni dobitak kapitala ulo`enog u proizvodnju. Prema tomu roba se u stvarnosti ne mjeri i ne zamjenjuje po svojoj radnoj vriednosti u smislu Marxove teorije, nego po proizvodnim tro{kovima. "Vriednost se pretvara u proizvodne ciene". (Die Ware verwandelt sich in Produktionspreise - Kapital, III,str. 176.) Ovo protuslovlje ku{a Marx izravnati time da tvrdi da se u prosjeku pla}aju ipak za svu robu one ciene koje prosje~no odgovaraju njihovoj vriednosti po radu. U mladosti slagar, samouk, napisao je g. 1840. glasovitu razpravu: Qu'est que la proprit povodom natje~aja {to ga je razpisala akademija u Besanconu o temi: Posljedice jednake podjele ba{tine me|u djecu. Od ostalih djela spominjemo: De la cration de l'ordre dans l'humanit (1845); Systme des contradictions conomiques ou philosophie de la mysre (1846); Organisation du crdit et de la circulation et solution du problme social (1848); Les confessions d'un rvolutionarie (1849); L'ide gnrale de la rvolution au XIX. siecle (1851. - najbolje Proudhonovo djelo); Du principe fdratif (1863). Ve} s 19 godina bio je Owen ravnatelj jedne velike predionice pamuka u Manchesteru, a g. 1795. bio je ve} suvlastnikom jedne tamo{nje predionice. G. 1800. postane suvlastnikom jedne velike predionice pamuka u New Lanarku kod Glasgowa, koja je postala popri{tem njegovih socialnih reformi. Zdravi radni~ki stanovi, skrb za radni~ku djecu, suzbijanje alkoholizma, bla`i uvjeti rada i osnivanje {kola za radni~ku djecu. Unato~ tome je Owenovo poduze}e izvrstno napredovalo. Obrazlo`enje svojih reformi objavio je Owen g. 1813. u razpravi: A new view of society or essays on the principle of the formation of the human character and the application of the principle to practise. Owenova je predionica po tim reformama postala glasovita te su je posje}ivali dr`avnici, politi~ari i u~enjaci ih cielog svieta: kasniji ruski car Nikola I, vojvoda od Kenta - otac kraljice Viktorije i mnogi drugi. Austrijski dr`avnik Gentz, suradnik reakcionarnog kneza Metternicha, dobacio je prilikom svog posjeta Owenu zna~ajne rie~i: Ne `elimo uob}e da mase postanu imu}ne i neovisne. Kako bismo naime onda mogli njima vladati? I vo|a utilitarista Jeremija Bentham bio je jedan od suvlastnika predionice New Lanark. G. 1828. napustio je Owen predionicu zbog nesuglasica sa suvlastnikom Williamom Allenom. Kasnije je Owen objavio vi{e od tisu}u govora i brojne novinske ~lanke, koje je napisao napose u ~asopisu: Novi moralni sviet, {to ga je utemeljio (izlazio je od g.1834. do g.1846). Mnoge va`ne podatke sadr`i Owenova autobiografija (The life of Robert Owen written by himself), 2.sv., London, 1857/58. Owenovi su se prista{e nazivali socialistima. Prvi put je taj izraz, izgleda, upotrijebljen g. 1827, dok je izraz socializam prvi put upotrijebljen g. 1837. u ~asopisu Novi moralni sviet, dakle ne{to kasnije no {to ga je upotrijebio Leroux. On je svoje reforme htio ostvariti i reformom zakonodavstva. Predlagao je ograni~enje radnog vremena na 10 i pol sati, zabranu upo{ljavanja djece do 10 godina, uvo|enje poludnevnog rada za djecu od 10-16 godine i ure|enje slu`be tvorni~kih radnika. Zakon iz 1819. zabranio je me|utim samo upo{ljavanje djece do 9. godine, dok je dozvolio 12-satni rad za djecu od 10-16 god. Od g.1890. do g.1906. profesor Sveu~ili{ta u Breslauu, od g. 1906. do 1917. profesor na visokoj trgova~koj {koli u Berlinu, a od g. 1917. na berlinskom Sveu~ili{tu. Glavna su mu djela: Socialismus und sociale Bewegung (Jena, 1896; 10. izdanje ovog djela posve je prera|eno te je iza{lo pod naslovom: Der proletarische Socialismus - Jena, 1924); Der moderne Kapitalismus (1902); Die deutsche Volkswirtschaft im 19. Jahrhundert (1903); Das Proletariat (1909; hrvatski prievod dr. Mirka Kosi}a, Zagreb, 1920.); Das Lebenswerk von Karl Marx (Jena, 1909); Die Juden und das Wirtschaftsleben (Jena, 1911); Der Bourgeois; zur geistesgeschichte des modernen Wirtschaftsmenschen (Mnchen-Leipzig, 1913); Die Ordnung des Wirtschaftslebens (Jena, 1925); Die drei Nationalkonomien (Mnchen-Leipzig, 1930); Die Zukunft des Kapitalismus (Berlin, 1932); Deutscher Socialismus (Charlottenburg, 1934); Vom Menschen; Versuch einer geistwissenschaftlichen Anthropologie (Berlin, 1938). Za ameri~ku enciklopediju socialnih znanosti (Encyclopaedia of the Social Sciences) napisao je Sombart veoma pou~an ~lanak o kapitalizmu (III. sv., 1931, str. 195-208). O Sombartu v. nekrolog prof. dr. Karla Brinkmanna u Weltwirtschaftliches Archiv (Kiel, 54. sv., 1941, str. 1-12), zatim dr. W.A.Jhr: Gedanken zum Lebenswerk von Werner Sombarta (Ib., 55. sv., 1942, str. 322-340), dr. Marijan Han`ekovi}, Smrt velikog ekonomiste Wernera Sombarta, Zagreb, 1941, str. 202-206) i dr. V.Luna~ek: Socialni filozof i ekonomista Werner Sombart (Ekonomist, Zagreb, 1942, str. 449-459). Glavno djelo: Die Voraussetzungen des Sozialismus und die Aufgaben der Sozialdemokratie (Stuttgart, 1899); ostala djela: Zur Geschichte und Theorie des Sozialismus (1901); Sozialismus und Demokratie in der grossen englischen Revolution (1922); Die Deutsche Revolution, ihre Entwicklung, ihr Verlauf und ihr Werk (1921). Bernsteinov ~lanak o Karlu Marxu u Encyclopaedia Britannica (13.izd., 1926, sv.17, str. 807-814) sadr`i sa`et prikaz Marxova `ivota i rada. Sin gimnazijskog profesora Ilije Nikolajevi}a Uljanova i Marije r. Blank, Nijemice. Ve} kao student na sveu~ili{tu posvetio se revolucionarnom radu i priklju~io ruskim socialnim revolucionarima, osobito nakon {to mu je brat bio strieljan zbog sudjelovanja u jednom politi~kom atentatu. Nakon {to je bio kroz tri godine zato~en u Sibiru (1897-1900), `ivio je do g. 1905. u inozemstvu, ve}inom u [vicarskoj, a 1905-1907. opet u Rusiji i Finskoj, a do g. 1912. opet u zapadnoj Evropi (ve}inom u Parizu i [vicarskoj). Od g. 1912. do 1914. `ivio je Lenjin u Galiciji (u Krakovu), a zatim do g. 1917. opet u [vicarskoj. 16.IV.1917. povratio se Lenjin u Petrograd, a 11.XI.1917. postavio ga je sveruski kongres sovjeta predsjednikom vie}a pu~kih komesara, na kojem je polo`aju ostao do smrti. Najva`nija su mu djela: Razvoj kapitalizma u Rusiji (1899); [to treba ~initi? (1902); Materializam i empirokriticizam; Kriti~ke opazke o jednoj reakcionarnoj filozofiji (@eneva, 1908); Marxizam i revizionizam (1908; Dr`ava i revolucia (Petrograd, 1917. - nedovr{eno); Diktatura proletariata i renegat Karl Kautsky. @ivio je najvi{e kao vlastelin na plemi}kom dobru Jagetzow u Pomorju. U mladosti se kao politi~ar zalagao za sjedinjenje Njema~ke, no od g. 1849. posvetio se izklju~ivo prou~avanju socialnih i gospodarskih problema. Glavna su mu djela: Die Forderungen der arbeitenden Klassen (1839); ~lanci u Augsburger Allgemeine Zeitung iz g. 1840. u kojima je obrazlagao zakon o postupnom opadanju udjela nadnice; Zur Erkenntnis unserer Staatswissenschaftlichen Zustnde (1842); Briefe an von Kirchmann (~etiri pisma objavljena u Berlinu g. 1850. i 1851), ~etvrto je pismo ponovno objavljeno g. 1884. pod naslovom: Das Kapital; Zur Erklrung und Abhilfe dear heutigen Kreditnot des Grundbesitzes (1868, 1869); Der Werkarbeitstag (Berlin, 1871). Potomak `idovske trgova~ke porodice iz Breslaua. Studirao je od g. 1842. do 1844. u Breslauu i Berlinu filologiju i filozofiju. Za vrieme revolucije g. 1848. sura|ivao je u Dsseldorfu u Neue rheinische Zeitung, listu {to ga je utemeljio Marx. Do g. 1857. `ivio je u Dsseldorfu, a kasnije u Berlinu, te je g. 1859. zagovarao u jednoj bro{uri sjedinjenje Njema~ke pod vodstvom Pruske. Od Lassaleovih mnogobrojnih spisa i bro{ura spominjemo samo nekoliko najva`nijih: Die Philosophie der Herakleitos des Dunkeln von Ephesos (Berlin, 1857); System der erworbenen Rechte; eine Vershnung des positiven Rechts und der Rechtsphilosophie (Leipzig, 1861); Offenes Antwortschreiben an das Zentralkommitee zur Berufung eines allgemeinen deutschen Arbeiterkongresses zu Leipzig (Zrich, 1863); Herr Bastiat - Schulze von Delitzsch, der konomische Julian (Berlin, 1864). - Lassale je poginuo u [vicarskoj u dvoboju, posljedici jednog sentimentalnog romana. U~enik Karla Raua. Bio je najprije profesor Trgova~ke akademije u Be~u (18581863), a zatim profesor Sveu~ili{ta u Jurjevu (18631868), u Freiburgu i.B. (18681870), a od god. 1870. u Berlinu. Bio je tako|er jedan od osniva~a dru`tva za socialnu politiku (1872). Neko je vrieme pripadao Stckerovoj evangeli~koj kr{}anskosocialnoj stranci (g.1881). Od njegovih brojnih djela spominjemo: Lehrbuch der politischen konomie (LeipzigHeidelberg, 1875, 1876); Finanzwissenschaft (Leipzig, 1877); Allgemeine und theoretische Volkswirtschaftslehre oder Socialkonomik (Berlin, 1901); Socialismus, Socialdemokratie, Kateder- und Staatssocialismus (Berlin, 1895); Die Strmungen in der Socialpolitik und der Kateder- und Staatssocialismus (Berlin, 1912); Theoretische Socialkonomik oder allgemeine und Grundtheoretische Volkswirtschaftslehre (2. sv., Liepzig, 1907-1909). Ro|en u Philadelphiji kao sin malog nakladnika, rano je ostavio {kolu, te je najprije po{ao u sviet kao pomorac, zatim postao kopa~ zlata u Kaliforniji, a onda je radio u San Franciscu kao novinar i izdava~ novina. Od g. 1880. do smrti `ivio je u New Yorku, gdje je razvio veliku agitaciju za ostvarenje svojih postulata. G. 1886. i 1897. kandidirao je uz podporu organiziranih radnika i socialista bezuspje{no za na~elnika grada New Yorka. Svoju je tezu o potrebi socializacije zemlji{tne rente najprije iznio u knjizi: Our Land and Landpolicy (Na{a zemlja i na{a zemlji{tna politika, San Francisco, 1871), a kasnije ju je ob{irno izlo`io u djelu: Progress and Poverty (Napredak i siroma{tvo, San Francisco, 1879), koje je imalo silan knji`evni uspjeh te je prevedeno na mnoge jezike. Od ostalih Georgeovih djela navodimo: Social Problems (New York, 1883); Protection or Freetrade (New York, 1886); The Condition of Labour (New York, 1891); The Irish Land Question (New York, 1891); Science of Political Economy (New York, 1897. - posthumno djelo). Na Georgea je u velikoj mjeri utjecao nezdravi razvoj zemlji{tnoposjedovnih odnosa u Kaliforniji, gdje je zemlja u roku od nekoliko desetlje}a do{la u ruke nekolicine velikih spekulanata. Svojim predavanjima, odr`anim u Englezkoj i Irskoj, vr{io je George prili~an utjecaj na fabijevce i na Wallacea. Tolstojeve su misli o dr`avi sadr`ane napose u ovim njegovim djelima: U ~emu je moje vjerovanje? (1884), [to treba da ~inimo? (1885) i Kraljevstvo je Bo`je u vama ili Kr{}anstvo kao nov `ivotni nazor, a ne kao misti~na nauka (1893). Najve}i je dio `ivota proveo u emigraciji u Njema~koj, Englezkoj, Francuzkoj i [vicarskoj te je djelatno sudjelovao u mnogim bunama. G. 1868. osnovao je me|unarodni savez socialisti~ke demokracije (Alliance internationale de la dmocratie socialiste). Glavna su mu djela: Dieu et l'Etat (@eneva, 1871), L'etatisme et l'anarchie (Zrich, 1874), L'Empire knoutogermanique et la revolution sociale (@eneva, 1871). Glavni je suradnik Bakunjinov u Rusiji bio Ne~ajev (...-1883). Glavno djelo: La Conqute du pain (Pariz, 1892). Pravo mu je ime: Kaspar Schmidt. Zanimanjem u~itelj djevoja~ke {kole, umro je u biedi i podpuno zaboravljen. Njegovo glavno djelo: Der Einzige und sein Eigentum (1844) zapa`eno je u knji`evnosti tek poslije pi{~eve smrti. U mladosti pripadao je Stirner u Berlinu krugu "slobodnih" - mladih hegelovaca kao i bra}a Bruno i Edgar Bauer, John Prince-Smith i dr. Naturalizam filozofa Ljudevita Feuerbacha (1804-1872) znatno je utjecao i na Stirnera, napose Feuerbachovo geslo: Gott war mein erster Gedanke, die Vernunft mein zweiter, der Mensch mein dritter und letzter Gedanke. Najprije profesor Sveu~ili{ta u Gttingenu, a od g. 1848. do smrti u Leipzigu. Njegovo je temeljno djelo mala razprava: Grundriss zu Vorlesungen ber die Staatswirtschaft nach geschichtlicher Methode (Gottingen, 1843). Od ostalih djela napominjemo: Geschichte der Nationalkonomik im Deutschland (Mnchen, 1874), Ansichten der Volkswirtschaft aus dem geschichtlichen Standpunkt (Leipzig, 1861) i System der Volkswirtschaft (u ~etiri diela, Stuttgart, 1854-1886.. Potonje je djelo tiskano u mnogo izdanja i prevedeno na nekoliko jezika. Kao mlad profesor u Marburgu (18411850) do{ao je u sukob s onda{njom reakcionarnom vladom te je oti{ao u [vicarsku, gdje je bio profesorom nacionalne ekonomije u Zrichu (18501856) i u Bernu (18561861). U Bernu je osnovao prvi {vicarski kantonalni statisti~ki ured. G. 1862. osnovao je stru~ni ~asopis: Jahrbcher fr Nationalkonomie und Statistik, koji je od g. 1873. ure|ivao zajedno sa svojim u~enikom J.Conradom. Najva`nije mu je djelo: Die Nationalkonomie der Gegenwart und Zukunft (Frankfurt, 1848. - novo izdanje priredio je prof. Hans Gehrig - Jena, 1922). Hildebrand je g. 1872. vrlo aktivno sudjelovao pri osnivanju Dru`tva za socialnu politiku u Eisenachu. Od g. 1855. do 1865. profesor kameralnih znanosti na sveu~ili{tu u Freiburgu i.B., a od g. 1865. do 1896. profesor dr`avnih znanosti na sveu~ili{tu u Heidelbergu. Od njegovih djela spominjemo: Die politische konomie vom Standpunkte der geschichtlichen Methode (Braunschweig, 1853. - drugo izd. ibidem, 1883) i Geld und Kredit (dva svezka, Berlin, 18731879.). Knies je izdao dopisivanje markgrofa Karla Fridrika Badenskog sa starijim Mirabeauom i Dupontom (2. sv., Heidelberg, 1892). Od g.1873. do g.1903. profesor politi~ke ekonomije na be~kom Sveu~ili{tu. Od g.1876. do g.1878. bio je u~iteljem nesretnog kraljevi}a Rudolfa. Prvo je i glavno Mengerovo djelo: Grundstze der Volkswirtschaftslehre (ob}i dio, Be~, 1871). Drugo je izdanje priredio njegov sin dr. Karlo Menger s izmjenama koje je u rukopisu proveo otac (Be~-Leipzig, 1923). Od ostalih Mengerovih djela spominjemo: Untersuchungen ber die Methode der Sozialwissenschaften und der politischen Oekonomie insbesondere (Leipzig, 1883); Die Irrtmer des Historismus in der deutschen Nationalkonomie (Be~, 1884); Beitrge zur Whrungsfrage in Oesterreich-Ungarn (Jena, 1892); Der Ubergang zur Goldwhrung. Untersuchungen ber die Wertprobleme der sterreichisch-ungarischen Valutareform (Be~, 1892). Menger je napisao znamenit ~lanak o novcu za Handwrterbuch der Staatswissenschaften (prva tri izdanja). Profesor politi~ke ekonomije na Sveu~ili{tu u Innsbrucku (od g.1881. do g.1889) i u Be~u (1904-1914). G. 1895, 1897, 1898. i 1900-1904. bio je B.B. austrijski ministar financija te je u tom svojstvu proveo reformu izravnih poreza u Austriji. Glavna djela: Rechte und Verhltnisse vom Standpunkte der Volkswirtschaftlichen Gterlehre (Innsbruck, 1881); Kapital und Kapitalzins, I: Geschichte der Kapitalzinstheorien (Innsbruck, 1884), II: Positive Theorie des Kapitals (Innsbruck, 1889. - 4. izdanje Jena, 1921); Grundzge der Theorie des wirtschaftlichen Gterwertes (1886); Zum Abschluss des Marxschen Systems (Berlin, 1896; rasprava objavljena u zborniku: Gestgahe fr Karl Knies str. 87-205); Macht oder konomisches Gesetz (Zeitschrift f. Volkswirtschaft, Sozialpolitik u Verwltung, sv. XXIII, 1914, str. 205-271). Liep prikaz Bhm-Bawerkovog znanstvenog rada dao je J.Schumpeter u ~lanku: Das wissenschaftliche Lebenswerk Eugen von Bhm-Bawerk (Zeitschrift f. Volkswirtschaft, Sozialpolitik u: Verwaltung, sv. XXIII, 1914). O BhmBawerkovim teorijama v. studiju Branislava Dimitrijevi}a: Osnovni problemi vriednosti (Zagreb, 1909). Leon Walras bio je najprije novinar, a od g.1870. do g.1892. profesor politi~ke ekonomije na Sveu~ili{tu u Lausannei. Stoga se po njemu osnovana matemati~ka {kola nauke o narodnom gospodarstvu naziva lausannskom {kolom. Glavna su mu djela: Principe d'une thorie mathmatique de l'change (izvje{taj, podnesen 6. i 23.8.1873. pari`koj Akademiji moralnih i politi~kih znanosti, te ga je akademija {tampala u svom izvje{taju g. 1874); Elments d'economie politique pure ou thorie de la richesse (2. sv. Lausanne, 18741877. - 5. izdanje 1926); Thorie de la richesse sociale (LausanneParis, 1883); Thorie de la monnaie (LausaneParis, 1886); tude d'conomie sociale (Thorie de la repartition de la richesse sociale) (LausanneParis, 1896); tude d'conomie politique applique. Thorie de la production de la richesse sociale (Paris, 1898). Po {kolovanju in`enjer preuzeo je g. 1892. Walrasovu katedru politi~ke ekonomije u Lausanni. Od njegovih brojnih djela i razprava spominjemo: Cours d'conomie politique (2.sv., Lausanne, 1896, 1897.); Anwendung der Mathematik auf die Nationalkonomie (u Zborniku: Encyclopedie der mathematischen Wissenschaften, 1.sv., Leipzig; 1900; str. 1094-1120); Les Systmes socialistes (2., sv. Paris, 1903; 2. izd. Paris, 1926); Manuale d'economia politica pura (Milano, 1906); Manuel d'conomie politique (Paris, 1909); Trattato di sociologia generale (2. sv., Firenze, 1916); Transformazione della democratia (Milano, 1921). Mussolini je kao emigrant u [vicarskoj slu{ao Paretova predavanja te je Pareto kasnije imenovan senatorom Kraljevine Italije. Toma Gresham kao financijski agent kraljice Elizabete stekao je velike zasluge za povoljnu odplatu dugova kraljevske ku}e, sklopljenih na burzi u Antwerpenu. U jednom izvje{taju podnesenom kraljici g. 1554. o potrebi pobolj{anja kakvo}e englezkog novca napomenuo je Gresham lo{e posljedice devalvacije koju je proveo kralj Henrik VIII, jer je zlato oti{lo iz zemlje. Postoji naime tendencija - ka`e Gresham - da lo{ novac tjera iz zemlje dobar novac (bad money drives out good). Time je izrekao zakon kojemu je Macleod dao Greshamovo ime, premda je, kako znamo, odprilike istu pravilnost opazio ve} Aristofan. Gresham se proslavio jo{ i time {to je njegovim nastojanjem izgra|ena burza u Londonu, po uzoru antwerpenske, koju je kraljica Elizabeta sve~ano otvorila g. 1571. Od g. 1874. do 1918. profesor politi~ke ekonomije na Sveu~ili{tu u Strassbourgu. Bavio se napose prou~avanjem agrarne poviesti, te je o tom napisao obse`no djelo: Die Bauernbefreiung und der Ursprung der Landarbeiter in den lteren Teilen Preussens (2. sv., Leipzig, 1887, drugo izd. Mnchen-Leipzig, 1927). Od g. 1904. profesor Sveu~ili{ta u Freiburgu i.B. Od njegovih brojnih djela navodimo: Schutzzoll und Kartelle (1903); Kartelle und Trusts (1905 - 4. izd. 1920); Ertrag und Einkommen auf der Grundlage einer rein subjektiven Wertlehre (1907); Die Unternehmungsformen (1912. - 3. izd. 1923); Beteiligungs- und Finanzierungsgesellschaften (1909); Grundsatze der Volkswirtschaftslehre (2. sv. 1917. - 3. izd. 1923); Allgemeine Volkswirtschafts lehre (Leipzig, 1924. - 2. izd. 1927); Wirtschaftstehorie und Wirtschaftsbeschreibung (1929); Von der Wert- zur Grenzertragslehre (u Zborniku: Probleme der Wertlehre, I, 1931); Die Theorie des Monopolpreises (u zborniku: Wirtschaftstheorie der Gegenwart, II, 1932). O Liefmannu v. Bilimovi}, l.c. Arhiv, knj. 46, 1934, str. 378-383. Profesor politi~ke ekonomije Sveu~ili{ta Yale (New Haven, USA). Od njegovih djela spominjemo: Mathematical investigations in the theory of value and prices (Transactions of the Connecticut Academy, 1892; 2. izd. New York, 1925); The nature of capital and income (New York, 1906); The rate of interest (New York, 1907); The theory of interest as determined by impatience to spend income and opportunity to invest it (New York, 1930; njema~ki prievod Hansa Schulza, Jena, 1932). Njegov je `ivot bio neobi~no buran. Sin imu}nog zlatara i posjednika iz okolice Edinburga dolazi kao |ak londonskog Sveu~ili{ta g. 1694. u sukob sa zakonima, jer je u dvoboju ubio nekog ljubavnog suparnika, te je zbog toga morao ostaviti Englezku. @ivio je do g. 1699. u Nizozemskoj, gdje je prou~avao tamo{nje bankarstvo i trgovinu. Po povratku u [kotsku objavio je g. 1705. djelo: Money and Trade considered with a proposal for supplying the nation with money. Poslie je opet bio neko vrieme u Bruxellesu, Parizu, Be~u, Genovi i Rimu bave}i s najvi{e kartama i spekulacijama. G. 1708. podnio je kralju Ljudevitu XIV. projekt za saniranje francuzkih dr`avnih financija, ali ga kralj kao hugenota nije htio primiti i dao ga je izgnati kao nepo}udnog stranca i suvi{e sretnog karta{a. U to se vrieme ve} sprijateljio s vojvodom Orleanskim. Kad je taj po smrti kraljevoj postao g. 1715. regentom, mogao je Law pomo}u tog prijateljstva provesti u Francuzkoj svoj veliki eksperiment - novi sustav kredita, ~ije je temeljne misli ve} bio izlo`io u svom citiranom djelu. Studirao je najprije matematiku, a potom nacionalnu ekonomiju. Od g. 1904. profesor politi~ke ekonomije na Sveu~ili{tu u Stockholmu. Glavna djela: Das Recht auf den vollen Arbeitsvertrag (Gttingen, 1900); The nature and necessity of interest (London, 1903); Theoretische Sozialkonomie Leipzig, 1918. - 5. izd. Leipzig, 1932); Money and foreign exchanges after 1914. (London, 1922.); The worlds monetary problems. Two memoranda (London, 1921); Weltwirtschaft und Geldverkehr unter besonderer Bercksichtigung des Valutaproblems (Leipzig, 1920); Fundamental thoughts on economics (London, 1925); Neuere monopolistische Tendenzen in Industrie und Handel (Berlin, 1927); On quantitative thinking in economics (London, 1935). Cassel je izdao svoju autobiografiju pod naslovom: Ifrnuntets tjnst (U slu`bi razuma) (Stockholm, 2. sv. 1940, 1941). O Casselu v. Alfred Amonn: Cassels System der theoretischen Nationalkonomie (Archiv fr Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, sv. 51., 1924), Nikola Mirkovi}: Kvantitativna socijalna ekonomija Gustava Cassela (Ekonomist, Zagreb, 1940, str. 70-78) i C. Axel J.von Gadolin: Cassels Wirtschaftssystem und wirtschaftspolitisches Wirken (Archiv fr Weltwirtschaft, Kiel, 55. sv., 1942, str. 301-320). Ricardovoj odnosno Overstonovoj teoriji obtjecaja suprotstavili su jo{ za vrieme dono{enja Peelova zakona Toma Tooke (1774-1858) i John Fullarton (1780-1849) tzv. bankovnu teoriju (banking school), koji je kasnije usvojio i Adolf Wagner (Die Geld und Kredittheorie der Peelschen Bankakte, Be~, 1862, Beitrge zur Lehre von den Banken, Leipzig, 1857, i Theorie des Geldes, 1909). Po toj teoriji vriedi na~elo da koli~ina obtjecaja kreditnih plate`nih sredstava (nov~anica itd.) raste kad rastu ciene, a pada kada padaju ciene. U svakom je slu~aju koli~ina obtjecaja uvjetovana kretanjem ciena, te se ravna prema potrebama prometa. Kauzalna je veza dakle upravo obratna od one koju je postavila teorija obtjecaja. Za obtjecaj nov~anica vriedi jo{ posebno na~elo da notne banke ne mogu regulirati veli~inu obtjecaja bar sve dotle dok davaju kredite uz normalno pokri}e, jer banknote stalno pritje~u u notnu banku, bilo time {to se odobreni krediti vra}aju izplatom u nov~anicama, bilo time {to se nov~anice izpla}uju u zlatu (Fullartonovo na~elo povratnog pritjecanja nov~anica u notnu banku). Stoga nisu za izdavanje nov~anica potrebna nikakva zakonska ograni~enja sve dotle dok se nov~anice pu{taju u promet uz navedene uvjete te njihov obtjecaj odgovara onom obujmu kredita {to ga gospodarske prilike u danom ~asu tra`e. V. Dr. Leipman, l.c., str. 147 do 188. Duhovni za~etnik Peelove reforme bio je ugledni londonski bankar Samuel Jones Lloyd (kasnije lord Overstone). Lloyd je kao sljedbenik Ricardove nauke izgradio teoriju obtjecaja i dokazivao da novac mora imati sliede}a tri temeljna svojstva: 1. realnu unutarnju vriednost (intrinsic value); 2. da je ob}e mjerilo vriednosti (measure of value ili common denomination), i 3. da se primanjem novca spram svih osoba, na svakom mjestu i u svako vrieme, dakle interpersonalno i interlokalno kona~no ure|uju sve tra`bine odnosno obveze (exchangeability in endless succession). Peelovom je reformom u Englezkoj uveden sustav strogog kontingentiranja obtjecaja nov~anica. Izdavanje nov~anica kod englezke banke podpuno je odvojeno od bankovnog posla (issue department i banking department). Issue department predaje banking departmentu zakonom ozna~enu koli~inu nov~anica te prima pokri}e u dr`avnim vriednostnim papirima. Preko ovog iznosa, koji je g. 1844. odre|en s 14 milijuna, a kasnije je bio opetovano povi{en, mogu}e je daljnje nov~anice pustiti u obtjecaj samo ukoliko su podpuno pokrivene zlatom. Ovaj je valutni sustav u Vel.Britaniji ostao na snazi bez bitnih izmjena do rujna 1931. O cielom problemu v. razpravu dr. L.Leipmanna: Der Kampf un die Gestaltung der englischen Whrungs verfassung (Berlin, 1933); o teoriji obtjecaja v. napose str. 110-146. Franz Hermann Schulze-Delitzsch (18081883), osniva~ njema~kog kreditnog zadrugarstva, i Max Wirth (18221900). Zastupnici ovog pravca napose su se zalagali za provedbu na~ela slobodne trgovine u Njema~koj te su u tom smislu objavili brojne trgovinskopoliti~ke razprave i zagovarali razvoj i pro{irenje pruskog carinskog saveza, osnovanog g. 1834, u smjeru da se tim putem ostvari {to slobodnija razmjena dobara Njema~ke s inozemstvom. SchulzeDelitzsch zagovarao je napose na~elo samopomo}i. Nasuprot socialisti~koj tezi o pravu na rad napisao je SchulzeDelitzsch: istinsko pravo na rad jest sloboda rada, a istinsko pravo na nadnicu jest sloboda zamjene, sloboda utakmice. U razpravi: Ein Kapitel zu einem deutschen Arbeiterkatechismus (1863): Das wahre Recht auf Arbeit ist die Freicheit der Arbeit und das wahre Recht auf Lohn ist die Freicheit des Tausches die freie Konkurrenz. Wattovi predhodnici bili su Denis Papin (1680) i Newcomen (1705). Cugnot je g. 1769. eksperimentirao u Francuzkoj s parnim kolima - prete~om `eljeznica, a markiz de Jouffroy d'Abbands je g. 1783. prikazivao u Lyonu svoj "pyroscafe", koji je nekoliko mejseci plovio izme|u Lyona i Macona. Fultonov je brod bio tek petnaesti tip broda na paru koji je bio sposoban za plovitbu. U samoj je Englezkoj optimisti~ki smjer klasi~nog liberalizma na{ao svoje sredi{te u krugu onih koji su pod vodstvom manchesterskog industrijalca Rikarda Cobdena (18041865) i Johna Brighta (18111889) osnovali g. 1836. ligu protiv `itnog zakona - `itne carine (Anti-Corn-Law association - manchesterska liga). Prista{e su ovog smjera - manchesterske {kole - imali uglavnom pred o~ima trgovinskopoliti~ki cilj: ukidanje svih za{titnih carina, jer su vjerovali da podpuna sloboda razmjene dobara s inozemstvom mora dati optimalne gospodarske rezultate. Upornim su nastojanjem lige stvarno u Englezkoj u razdoblju od g. 1842. do 1860. ukinute sve za{titne carine. Stekav{i prakti~nu i teoretsku spremu u poljodjelstvu, kupio je Thnen g. 1810. imanje Tellow kod Rostocka u Meklenburgu, na kojem je uredio uzorno gospodarstvo te ga vodio do smrti. Od Thnenova je glavnog djela: Der isolierte Staat in Beziehung auf Landwirtschaft und Nationalkonomie samo prvi dio (o utjecaju ciena `ita i poreza na poljodjelstvi) i prvi odsjek II. diela (o prirodnoj nadnici i njezinom odnosu spram kamatnjaka) tiskan je za pi{~eva `ivota (g. 1850), dok je drugi odsjek II. diela (o raznim agrarnopoliti~kim pitanjima) i 3. dio (o zemlji{tnoj renti) objavljen tek g. 1863. U pitanjima racionalnog poljodjelstva nau~io je Thnen mnogo toga od Alberta Daniela Thaera (1752-1828), osniva~a nauke o poljodjelstvu u Njema~koj, koji je na svom imanju Mglin na Odri osnovao g. 1806. prvu vi{u poljodjelsku {kolu u Njema~koj. Thnen je kod Thaera g. 1803. neko vrieme prakticirao. Engel Ernst (18211896), direktor Pruskog statisti~kog biroa (18601888). U raspravi Die Produktions und Consumtionsverhltniss des Knigreichs Sachsen (1857) formulirao je zakone izvedene iz empirijskih istra`ivanja strukture potro{nje radni~kih obitelji. (S.V.) PAGE  PAGE 212 _923316834FW33Ole PIC LMETA H -a(-0,,,6Times CRO;- 2 8A 2 apSymbol- 2 p=&,MathTypeUU  A= ap  & "System- A= ap ObjInfo Equation Native <_941277903 FT44Ole D hR/* A= ap LJ JNK  .1   &` & MathType- DTimes CROD-2 h4 Kapital od i .Aj j    ...)()()()()()PIC  LMETA CompObj ZObjInfokkkc2 h redjen za kcc2 h| nadnicek2  broj radnikck 2  ka & "System- FMicrosoft Equation 3.0 Equation.39qEquation Native  _924856272 F| 4P 4Ole #PIC $LD̠hR/* Kapital odre|en za nadnicebroj radnikaL * .1  @&0 &META &hCompObj0fObjInfo2Equation Native 3\ MathType` "-D}u  "-u$-$X"X"XTimes New Roman- 2 XNSymbol- 2 = 2 &`Times New Roman- 2 4a 2 p.` & "Systemn- FMicrosoft Equation 2.0 DS Equation Equation.29q-@GO:O: N= ap. ` >X#4u4XL El_924856173F4p4Ole 5PIC 6LMETA 8 ENL S; .1  ` &@  & MathType-: Times CRO|- 2 `,NSymbol- 2 `=Times CRO|-2 L najamni fok+kc 2 L nd2 he broj radnikck 2 hZ ka;&lMathTypeUU` N=najamni fondbroj radnika & "System-`%!b`hR/* N=najamni fondbroj radnika Oh+'0 ObjInfoDEquation Native E|SummaryInformation(G!(  # 6 [bcno Zejpu|8VObp<Q|-{DT^p!!"""/"G$$P%r%&]c VU uDPUVUc ]c,]Z&&&&&&''))r))))))f*l*|****** ++R+l++ ,--...}/////0000'00012s333333556688B8C8z88889*9:(:??AAABBBCCDDCGMGJJKKYMvMWNiNqNxNVc Uc U uDPUV^xN~NNNNNNNNNO(O8O9ODOEOFOOOOOOPP@QTQQQRRRR S!StSST'TdTqTTTTTTU8U\UUUUVVWWTXUX\XXX\\^]{]] ^^^_`%bObd'dKdUdadbdddddddd=eLezeeeeeDf[ffcUc uDPVUVU^ffggVjmjjjkkkkkktppp qdqnqpqwqzqqqqqqqqrrrrs^sdskstssssssstttt vvvvvvwwxxgypyqy}yyyyzz{ {{{0|F|G|~~~~~~Ybr Uc uDPV uDPUVUc VU[%4D ‚HV׃ۃ܃#*>2:fu{QhV[rȕ DWfu-CVO\dop&'56'W uDPVUc UcUV uDPUV[WbcʠҠFSڣ8E˥:EU`ߧ|ǪȪXi)2|Nz ()8Vݲry{ŸƸȸиѸӸԸܸ߸(¼ǼUc U uDPVUV_Ǽ@E&:?p?CVi?P@EbpfzYapwVklnuQXgq uDPVUUV`{RSTUcw~HYHYcjxSf<PRUFKjm=Ft{u} $+v}V uDPPUVU_nt$*x~ 8<BZh"*'@+,KS  :ip uDb7eK uDb7vKuD uDPPUUVVXFM *_pqxF]ry 2 : O X `       # . 6 L T     6 Q     X b      | NSjoGNah?H hp#CYV uDPUUV`YZJR"#'?FKP'. "##*$/$%%%%%-&N&&&(( ))6*?*x***+++4,<,n/|///G0O0$1,1v1~122222s3{333c4V uDPUc uD8eKuD8]acvKuDUUVVc4q4445=56677K8O8V8888T9_9`9h9n999:(:.:F:O:b:g:l:n;;;;;;<<<<== =$=?=Z=====">'>T>Z>v@|@rAvACCCfCrCCD^EdEeEAFMFQFXFYFkFFFG!G"G#G)GXGaGiG{GGGGGG?INIIIJUc uDPUVUV_JJMGMMMNNXOcOOOO PP7PNPXPpRRRRSS/S0S;S1U3U4UKUVVWWPXWXXXXXYYY"Y$Y+Y9YoYvYYYYZZZ2[>[ \\\\\\\\^!^^^^^x_~_______````4a9aaaybbbb#c)cGdNd uDPUc UVUV_NddeJeQeeeff"f*f]flfmfffggg9g@gggggghhh[lflllllllllymmmnnnno@oMoNoooo*p:pIpRplpvp{pppppPqQqbqrqsqqqqqqxrrrrrristsus+w=w>wSwYwywwxxAxRxmxVc Uc U uDPUVV^mxxxyxxxxxxxxxyy'y(y.yAyIySyWy}yykzz${4{u{{{{U}_}k}p}}}}}}}}~'~+~]~x~~~~~~~2Mdf8@}҂ׂ߃QVՄل %$(ʉΉ"sUbVUVbފߊ?CċCJ"#'J\vxT\a~ڐݓ,1SXq}|5wŘxzϜל՝EXĞUV uDPUV`ĞTfituԠؠ fj ryz|*6Moƨ֨ب6H{êƪЪLnoëϫahìͬ٬"oxѱұUc U uDPUVV_ұ߱>H:B̴Ҵڴõе!:Wbշ۸޹^dNV,տڿۿP\]%,gNc(1=UV/89cUcUc uDPUVUV]9 $%,7LR dhpv  245:TZ[\d@d#+$&/FJLS7GHIW\]hiwx+Hl{BKU`a UV`acUcUV uDPUVZK -4BU78Vr 2  "#1QWX^*+(34BQR>Kwkst-<UcUV uDPUV_ /? !/) 4 6 C D   0 7 g k   W_almuirgrK_;N7Hjr7>L]  "###V#c#C%P%&&''|(((=)`*g****g++,,,,;-D-----Uc cUcUVUV_--.K.S.00r2222223484E45558Y8~99;6<K=^=== >>c>>D?m?AAB$BBBBB0CICCC@DMDDDG'GcGmG HH=HAHWHyHIIKK6L:LlLvLL M}MMMNNNOOPPP!P&P4P7PIPPPPPAQ\QQQ&RARESQSbUc UbQS\TsTUU&Y;Y^^``aaaa"b9bccUfrf#g2g~gggggg=jPjSk^k8lolnnerhrurrss4tFtgttttuuvvvv-w8w9wUw]wwxx xxxxxQyUyyy*{1{{ |<|K||| @H}).VUVUcUc U`.KʊϊBIT_w}ԋ܋ 5GMbgs5[0@#*zOXę 43<؜ݜ/8^fԟV_~Yi;]tXjAJo"2ӳٳmVUc UVUamYa/7_ij.<Zn $3p*f}~@GR{x%=8|}PY\ltUc UcVUVU`IZ ,- & |r    ;         u?j8Dq\gjINUc VcUcU`!!t"~"Q$X$}$$@%G%p%%&'@'Q'( )T,X,,,5-U-4/>/?/0000444466G7W799;;=>>>@@D@a@@@@@@AAAAAAAAABB-D5DfDmD=EDEEE~GGGGGGGGGGGGGHH4H8HwI{IIUVUc UcVU`IIIIIJiKKLLLLLLLLLLLMM,Q4QQQ`QUUUX XXXTYsYZZ[7[8[N[[[U]i]_^u^x^^_ _abicscddfQb~9=ұ۱ֲ۲(,6ٳmtuTbLcԶܶZl2Żǻ̻'KR8?AFIQǽX^Uc uDPUVVUcU^$/DLo#%LQVXnguai 8AS[do>\^gm#%$  #-Uc uDPUVUcVU^DIKMUvy#$GHXEPUVru.3@A?u    A N Q b / O    .Ucb uDPVUVUUc \ }NUVXV!a!+&a&''M'z''']*~*j,z,,,--\..///022o3333888 9j9s9;0;;;===->6>>>A&AAACCCCCCCKFXF}FFFF)H2H5H@HyHHHHIIIIUcVU uDPUV_IcJhJkJsJ3RARCRHRZRcRRRSSTTKUYUUUXXXXXXXXYYYY-Z X Y        A ]   ' H  6 uDPVUVUc UcU^ ')2:Am"6< $I#b#####%%]&p&))))))++",,,-,4,],o,3->-K-o//&0;0@0E000r222R3Y333l4s455 88+838m88+93999C999P:W:?;G;;;;;;;;;; uD/ 7eKuD/ 7]acvKuDUVUcUY;</<7<@<A<T<U<V<W<Y<p<&=@=??x@}@~@@.BBB CC9COCCCCC5DIDGGGG2HRHhHHHIIQJcJvJJMMJNZNNN P+PvRRRR7TRTTTX#XuX}XXXY YSY[Y3[X[e[i[[[[[[[\\\\]]Uc Uc uDm/ 7eK uDm/ 7vKuDVUVUX]]`t`w``c c!c#c0cGcccc d(dddeeffihrhiiiiiiiiijjMlXlYl"p=ppqIqPqqqtsssstttvvvvvvlwswWxkxnxxxxxxxyyb|f|||}}}}#(QY UV`ac `acuDPccV uDPUVUcUV@RkłЂ!J]݃Mix͇ۇ܇J҉xy؋6d8M +>Pbˎގ4ߏАLsѓړAI͔֔(02V``V uDP V`ac U`ac UV`ac `acV23Ö5=GQZŗڗRS  -7Ǚҙ >GFMW`ל؜ٜ 234ժܪcde%;Dհ234ƸӸԸո`c] UV`a`a uDPV``V`c`cuDPcT<H9:;TUV )l} 1J'()LMNuXajr}d'=#,fw)GPc|`cV`c`cuDPcV`` uDPX6mP KPa$lgid 6Vky(j$yS T U x y z P  >m 36OuDPc`cV`c`c]Uyxyz#zoDayz{nKu+Z4 p ###$$ %9&^&&&''''())**&*z**(+p+q+r+x-....1122272i22222uDPc`cV`c`c]2d4k444445#5N5W5u5~5555555667737f7q77777 8 828Q8e888889:::*;H;\=p=->.>/>[?j???@AAABLC`CCCCD;D=D\DmDDDDEEpFqFrF@G\GGHtHHH K K`V`aU`a`a uDPuDPc`cV`c`cT K4KdKKKK(L;LwLLLLLL1NOOOOOQPPmQnQoQQQwUwwwmx|xxxxxxuDPc`cV`c`c]xx y)y{z|z}zzzzz{ {${]{e{f{g{-|`|w||||||@}A}B}P}c}r}s}t}}~L+zڀ,?Yʁˁ́|}+lmn/r΅υRST)߇BTЈ߈MÉĉʼnŊ%<AcuDPc`c`cV`c\Ac{ŋ'Wn}،Dz| '689)Z&XwԐ֐ u.O)J[vߓmno2Kstum 3K˙&FV``V`aU`a`a uDPuDPc`c`cV`cSFg1?_tȜݜO [Kr֢'9duȣڣ DUzФOQԥOQjFTާ'OȮٮܮ `cV`c`cuDPc uDP`V`X./0OPUV[\ԳӶԶ۶ܶ$=ӹ345ͼ>?EFGIJPQTUVYZ uP uDPV`auDPcV``VU`a`a uDP`cV`c`c= !)*6 I % U # 5 " mxx 4.7x7xx7xxxx8Op<|nK" nxx 4.# nxx 4." mxx 4." nxx 4.7x" 7xx 4. ` !o!!"P%')r)s))f**R++," mx 4.xx" mxx 4.7x,,-p-t-......../003s33568z89|||||# mxx 4.# mxx 4.7xx7xx7xx" mx 4.9 ::::::(:):;_>????????AAB,CC# mxx 4.7xxxx7xx# mxx 4.CDIEE=FFGAHIIJJKUMVMWMXMYMiidxx# mxx 4.7xx# "xx 4# xx 4# mxx 4)YMvMwMBNNGOORTUVWWWWWWWWWWUXX\]# xx 4)# mxx 4.# mxx 4.7xxxx]_``%bObcdd=eDffgiikkkkkkk9@C>FGGGGGGGGIJLNOOSSSS S S.S/S-U.U/U0U1ULU7 xx7xx7' xx 4)7"LUMU)X;Y}Y\^^_AbfZfggghl=oSqqqqqqqq7 xx7' Rxx 4.7' Rxx 4.7xx77qrws%x{\~~~efsݓf~ԝh)|' xx 4.77$ xx 4.7' xx 4.7xx7zKŬ ,,-)^_defgNdx7x77xx77 xx7%d=V/9kgh>BU s)6 D  xx7xx7*D "  4   <W`hgr7 "$*%%'&&' xx 4)7 xx7' xx 4.7xx7&&&&&&&&&(\* +,,-K.0E23,5w648:;;;;;6<' xx 4.7' xx 4.7xx7 xx76<7<<=C?AA0C2C3C4C5CICJC@DADBDMDNDFGIKlLmLnLvLwLzMMNNOP xx7 xx7xx7!PPPAQQ&RDS.T\TU&YY^^^^^^^a!b;bxxxxx xx7xx7' xx 4.7$ xx 4.7' xx 4.7;bbbccdve"fUfglggg?\]X"mYuuu' Rxx 4)7' xx 4.7' xx 4.7 xx7xx75^Fo[f}Q$cNMNOPYZ[I xx7' xx 4.7xx7#[-~   y } t>\]^hi' Rxx 4)7 xx7xx7#!P$p%%u&'((((() ) ) )0*,Z,M-4/?/t0234G79;' xx 4)7 xx7xx7;@@A@B@C@D@a@b@@cB-D`GiKY% <x 4.7% <x 4.7% <x 4.7x7x7% x 4)7 iK-T1TUUUUUUUWWXTYZ[[U]x^a{jppppp' <xx 4.7' <xx 4.7xx7x7 xx7% ;x 4.7{jjllllllllllqrrrsDv0x@yNyOyIz\{}}}}opςЂ߂!7x7xx7 xx7%!oa_\ْ˜ooo' <xx 4.7' <xx 4.77 xx7xx7' xx 4.7U}    8 97' xx 4.77 xx7' xx 4)7xx79Z[lm1or$ xx 4)7' xx 4)7xx77 xx7' xx 4.7o%Xd7' xx 4.77 xx7xx7' xx 4)7L$Gwt0u y' <xx 4.7' Vxx 4.7' xx 4)7xx77 1 d    . U!$k$%'(j)*]*^*~**,2-7 xx7xx7' <xx 4.7' L<xx 4.72-956D88;CCCCCJFZFHSH5JJKK]LoMMO/R3R4R5R6R' xx 4)77 xx7' xx 4.7xx76R7RARBRSWYYYY9]]_````dWg@hAhRhShhhhOiti$ xx 4)7' xx 4)77xx7 xx7tiijsllmnooqssttuw w}}}}~.0S' xx 4.77 xx7xx7' Rxx 4)7ST5f,l؊‹F@U'̑FӖ' xx 4)7 xx7' xx 4.7xx77W1ԫ[ijtu|ǵзʸ̻${# xx7xx777' xx 4)7!#$STfg Ir2 "# QRX' xx 4)7 xx7xx77"XYTy^S9v27UmAZ xx7' <xx 4.7' <xx 4.7xx77ZMOPQR[hiA7  @  )*23]m' xx 4)77 xx7xx7" 3-?/&00m1r2s222O3<;;;Y<&==?t@A.BBBCB5D6D???"u?7( xx 4)7 7 xx7xx7' xx 4)76DIDJDG2HQHRHHIQJLO,PvRwRRRSiWYY3[5[6[7[8[@[X[Y[J]^v```? ?  ?? ' xx 4)77xx77 xx7!`cccc ddefihdiiiiijj jjMlNlYlZlDmo"ppq' xx 4)7' xx 4.77 xx7xx7qGrtttttlwmwswtwWxjxkxxwyۇx<< <<,0' xx 4.777 xx7xx7' xx 4)72)S؜3d3Ը:U(MT y yz'q+.24578: <<,0& <<,0<<):.>qFLnQ"T~V_&efAknq4u|zf{A}s}ˁmSĉ8nt/4=>G`%<<x,0 <<,0(GHIVWXYZ' xx 4.7`%hhK"@"Normal ]a c.@. Heading 1 < U]ck*@* Heading 2 <UV]"A@"Default Paragraph Font @ Footer 9r )@ Page Number*>@*Title < U]c kB@" Body Textx/@2List2@BList 263@RList 3Q&C@b&Body Text Indentx"@r" Footnote Textc &@ Footnote Referenceh&O&toa,(#$]O_Equation Caption @ Header !n#DLLRaabnopv{|}o5ǧkS+"/@CDVlciMlPnrntp=tއ"tynѮ\$Gw7 "3QҜ:t^$X `Z  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRV fS#*/34O7}:;=ACUXb_;b8p z0|χr1R}XK#`AnM-F? $*2  %]*/ 34/7:;;      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~VVVV fff#f&*5O7O7O7}:AzNXXb_;b;b8p8p8p8py0|r1R}}XKgEM-F  $$***N2 2 2 2 " % % % % % % % %]*]*<.///// 3444/7/7/7/7/7/7/7/7/7:::::::::::::;;;;;; y) !"#$%&'()w*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGXHIJKLMNOPQRSTU?VWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~8nZ! !!!!!!!!! ! ! ! ! !!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!"!#!$!%!&!'!(!)!*!+!,!-!.!/!0!1!2!3!4!5!6!7!8!9!:!;!<!=!>!?!@!A!B!C!D!E!F!G!H!I!J!K!L!M!N!O!P!Q!R!S!T!U!V!W!X!Y!Z![!\!]!^!_!`!a!b!c!d!e!f!g!h!i!j!k!l!m!n!o!p!q!r!s!t!u!v!w!x!y!z!{!|!}!~!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!#  !s&+t07<AGGLQTZachn^pv{ ~wdsޜSk޵|PX 6&/G2:OADrHP[T[Zcinwptf|Dž&~4ա*)c/#C7W h'##)818>1@DJ\QZ[`gqo1v~Ƀ5GdLj _Z%%)+3<BJRW^{gioAvp|e(]%Q#Q ")F3R:@G3OU]Aekrx/~̎ȧ[xT2) T7AN<]-)O08/?3ELT4Xw]fchoXu}Z%0< :   u Hu'LAkpl3 !"#$0%? &M'(Y)*+,-./f031h2 34536a7s89s:;<:=>?@gAoBCDE FGHIJLKLMN O8P{QRSTUVWXYZ[ \h] ^_ `abcdefghijXklmnopq`r}s&tFuvNwxy:z{|}\~nSY 3V M  Q;R*`sRRRiR{w Zefs &xNfWǼYc4JNdmxĞұ9K-QS.mIFxIn;]22 K?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`aklnopqrsutv{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnoprstuvwxyz{|}~j  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstvwxyz{|}~ObjInfoDEquation Native E|SummaryInformation(G !"%'()*+,-./1479:;<=>?@ABCFHIJKLMNOPQUU` N=najamni fondbroj radnika & "System-`%!b`hR/* N=najamni fondbroj radnika Oh+'0  $ H l   Dh'C:\MSOFF43\WINWORD\TEMPLATE\NORMAL.DOTIvica PosavecDekanat@&yM@|&@T&_@Microsoft Word 6.0385ܥe= eZ~;rPȫȫȫººººҺBNº\bX"ܽܽܽܽܽܽZ\\\-\\ATT(_ȫܽ`57ܽܽܽܽ_ܽȫȫܽbܽܽܽܽȫܽȫܽZܫBBȫȫܽZܽ~ܽ POLITI^KA EKONOMIJA U V O D Politi~ka ekonomija je kao znanost novijeg datuma. Obi~no se uzima, da ona kao znanost po~inje tek s osniva~em klasi~ne {kole Adamom Smithom (17231770). Rije~ ekonomija je gr~kog porijekla, a sastavljena je od dviju rije~i: oikos = ku}a, i nomos = zakon, dakle zna~i: ku}ni zakon, pravila, kako valja ku}om i ku}nim poslovima ravnati. Mi u svakida{njem `ivotu razumijevamo pod ovom rije~ju vi{e toga: jedanput zna~i nam red, {tedljivost, npr. `ivi ekonomi~ki, tj. {tedljivo - drugi put je ekonomija uprava gospodarstva, privatnoga, obitelji, a ekonom je toliko kao i upravitelj. Kad se rije~i ekonomiji doda rije~ politi~ka - opet gr~ka rije~ od polis = grad, zna~e ove rije~i: ku}anstvo grada ili dr`ave. Ali mi slu`e}i se nazivom politi~ka ekonomija ne mislimo ni na kakvo gospodarstvo grada, ili dr`ave, nego njime krstimo nauku o gospodarstvu uop}e. Svakoj znanosti je cilj spoznaja, pa prema tome i politi~koj ekonomiji. Njoj je zada}a promatranje gospodarskog `ivota, kako se pojavljivao u pro{losti i kako se pojavljuje u sada{njosti, da to pojmovno obuhvati i rastuma~i i da znanstvenim metodama tra`i uzroke i u~inke gospodarske djelatnosti. Ona je analiti~ka nauka jer analizira pojave gospodarskog `ivota, tj. odre|uje uzro~nu vezu i me|usobnu ovisnost tih gospodarskih pojava. Prema tome cilj je politi~koj ekonomiji sustavno prou~avanje gospodarskih pojava i konstatiranje uzro~ne povezanosti tih pojava i na temelju tih konstatacija stvaranje op}ih zaklju~aka. Politi~ku ekonomiju dijelimo na: teoretsku, koja analizira, ispituje gospodarske pojave, prakti~nu, tj. ekonomsku politiku, koja na temelju rezultata teoretske ekonomije vr{i korekture u gospodarskom stvaranju. Dakle iz ovog vidimo da je teoretska ekonomija analiti~ka nauka, a ekonomska politika normativna. Neki jo{ uspore|uju teoretsku ekonomiju s normalnom anatomijom, koja se bavi samo seciranjem i istra`ivanjem raznih bolesti - tako i ona secira i analizira gospodarski `ivot, a ekonomsku politiku s patolo{kom anatomijom, koja ne samo da konstantira bolest i uzroke njezine nego tra`i i metode lije~enja. Politi~ka ekonomija je internacionalna nauka, jer njezine zasade svugdje jednako vrijede, a ekonomska politika je nacionalna nauka. Ekonomska politika primjenjuje i korigira one zasade, pravila, zakone koje je politi~ka ekonomija izna{la, samo tom korigiranju ima granica: te granice su u tome da se mora voditi ra~una o interesima cjeline, a ne smiju te mjere biti sasvim jednostrane. Sad }emo poku{ati dati definiciju politi~ke ekonomije i ekonomske politike. Politi~ka ekonomija je teoretska nauka koja analizira pojave gospodarskog `ivota, tra`i njihovu uzro~nost i na temelju toga postavlja gospodarske zakone. Politi~ka ekonomija promatra, tuma~i, tra`i uzroke i u~inke gospodarske djelatnosti, tra`i zakone gospodarskog procesa. Postoji druga znanost, koja primjenjuje, korigira te ekonomske zasade, a to je ekonomska politika, pod kojom razumijevamo sklop uredaba, zakona, institucija koje idu za unapre|enjem i postignu}em odre|enog cilja. Politi~ka ekonomija nije nauka o tome kako mi moramo gospodarski raditi, nego kako se gospodarski radi, a budu}i da ona prou~ava kako se gospodarski `ivot razvija na cijelom globusu, ona je univerzalna. Ekonomska politika ima za objekt politiku, aj samo ukoliko su podpuno pokrivene zlatom. Ovaj je valutni sustav u Vel.Britaniji ostao na snazi bez bitnih izmjena do rujna 1931. O cielom problemu v. razpravu dr. L.Leipmanna: Der Kampf un die Gestaltung der englischen Whrungs verfassung (Berlin, 1933); o teoriji obtjecaja v. napose str. 110-146. Franz Hermann Schulze-Delitzsch (18081883), osniva~ njema~kog kreditnog zadrugarstva, i Max Wirth (18221900). Zastupnici ovog pravca napose su se zalagali za provedbu na~ela slobodne trgovine u Njema~koj te su u tom smislu objavili brojne trgovinskopoliti~ke razprave i zagovarali razvoj i pro{irenje pruskog carinskog saveza, osnovanog g. 1834, u smjeru da se tim putem ostvari {to slobodnija razmjena dobara Njema~ke s inozemstvom. SchulzeDelitzsch zagovarao je napose na~elo samopomo}i. Nasuprot socialisti~koj tezi o pravu na rad napisao je SchulzeDelitzsch: istinsko pravo na rad jest sloboda rada, a istinsko pravo na nadnicu jest sloboda zamjene, sloboda utakmice. U razpravi: Ein Kapitel zu einem deutschen Arbeiterkatechismus (1863): Das wahre Recht auf Arbeit ist die Freicheit der Arbeit und das wahre Recht auf Lohn ist die Freicheit des Tausches die freie Konkurrenz. Wattovi predhodnici bili su Denis Papin (1680) i Newcomen (1705). Cugnot je g. 1769. eksperimentirao u Francuzkoj s parnim kolima - prete~om `eljeznica, a markiz de Jouffroy d'Abbands je g. 1783. prikazivao u Lyonu svoj "pyroscafe", koji je nekoliko mejseci plovio izme|u Lyona i Macona. Fultonov je brod bio tek petnaesti tip broda na paru koji je bio sposoban za plovitbu. U samoj je Englezkoj optimisti~ki smjer klasi~nog liberalizma na{ao svoje sredi{te u krugu onih koji su pod vodstvom manchesterskog industrijalca Rikarda Cobdena (18041865) i Johna Brighta (18111889) osnovali g. 1836. ligu protiv `itnog zakona - `itne carine (Anti-Corn-Law association - manchesterska liga). Prista{e su ovog smjera - manchesterske {kole - imali uglavnom pred o~ima trgovinskopoliti~ki cilj: ukidanje svih za{titnih carina, jer su vjerovali da podpuna sloboda razmjene dobara s inozemstvom mora dati optimalne gospodarske rezultate. Upornim su nastojanjem lige stvarno u Englezkoj u razdoblju od g. 1842. do 1860. ukinute sve za{titne carine. Stekav{i prakti~nu i teoretsku spremu u poljodjelstvu, kupio je Thnen g. 1810. imanje Tellow kod Rostocka u Meklenburgu, na kojem je uredio uzorno gospodarstvo te ga vodio do smrti. Od Thnenova je glavnog djela: Der isolierte Staat in Beziehung auf Landwirtschaft und Nationalkonomie samo prvi dio (o utjecaju ciena `ita i poreza na poljodjelstvi) i prvi odsjek II. diela (o prirodnoj nadnici i njezinom odnosu spram kamatnjaka) tiskan je za pi{~eva `ivota (g. 1850), dok je drugi odsjek II. diela (o raznim agrarnopoliti~kim pitanjima) i 3. dio (o zemlji{tnoj renti) objavljen tek g. 1863. U pitanjima racionalnog poljodjelstva nau~io je Thnen mnogo toga od Alberta Daniela Thaera (1752-1828), osniva~a nauke o poljodjelstvu u Njema~koj, koji je na svom imanju Mglin na Odri osnovao g. 1806. prvu vi{u poljodjelsku {kolu u Njema~koj. Thnen je kod Thaera g. 1803. neko vrieme prakticirao. Engel Ernst (18211896), direktor Pruskog statisti~kog biroa (18601888). U raspravi Die Produktions und Consumtionsverhltniss des Knigreichs Sachsen (1857) formulirao je zakone izvedene iz empirijskih istra`ivanja strukture potro{nje radni~kih obitelji. (S.V.) PAGE  PAGE 212  i .Aj j    ...)()()()()() 223wUwwwmx|xxxxxxuDPc`cV`c`c]xx y)y{z|z}zzzzz{ {${]{e{f{g{-|`|w||||||@}A}B}P}c}r}s}t}}~L+zڀ,?Yʁˁ́|}+lmn/r΅υRST)߇BTЈ߈MÉĉʼnŊ%<AcuDPc`c`cV`c\Ac{ŋ'Wn}،Dz| '689)Z&XwԐ֐ u.O)J[vߓmno2Kstum 3K˙&FV``V`aU`a`a uDPuDPc`c`cV`cSFg1?_tȜݜO [Kr֢'9duȣڣ DUzФOQԥOQjFTާ'OȮٮܮ `cV`c`cuDPc uDP`V`X./0OPUV[\ԳӶԶ۶ܶ$=ӹ345ͼ>?EFGIJPQTUVYZ   uP uDPV`auDPcV``VU`a`a uDP`cV`c`c? !)*6 I % U # 5 " mxx 4.7x7xx7xxxx8Op<|nK" nxx 4.# nxx 4." mxx 4." nxx 4.7x" 7xx 4. ` !o!!"P%')r)s))f**R++," mx 4.xx" mxx 4.7xqGrtttttlwmwswtwWxjxkxxwyۇx<< <<,0' xx 4.777 xx7xx7' xx 4)72)S؜3d3Ը:U(MT y yz'q+.24578: <<,0& <<,0<<):.>qFLnQ"T~V_&efAknq4u|zf{A}s}ˁmSĉ8nt/4=>G`%<<x,0 <<,0(GHIVWXYZ ' xx 4.7`%hhK"@"Normal ]a c.@. Heading 1 < U]ck*@* Heading 2 <UV]"A@"Default Paragraph Font @ Footer 9r )@ Page Number*>@*Title < U]c kB@" Body Textx/@2List2@BList 263@RList 3Q&C@b&Body Text Indentx"@r" Footnote Textc &@ Footnote Referenceh&O&toa,(#$]O_Equation Caption @ Header !n#DLLRaabnopv{|}o5ǧkS+"/@CDVlciMlPnrntp=tއ"tynѮ\$Gw7 "3QҜ:t^$X `Z  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRV fS#*/34O7}:;=ACUXb_;b8p z0|χr1R}XK#`AnM-F? $*2  %]*/ 34/7:;;      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~VVVV fff#f&*5O7O7O7}:AzNXXb_;b;b8p8p8p8py0|r1R}}XKgEM-F  $$***N2 2 2 2 " % % % % % % % %]*]*<.///// 3444/7/7/7/7/7/7/7/7/7:::::::::::::;;;;;; y) !"#$%&'()w*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGXHIJKLMNOPQRSTU?VWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~8nZ! !!!!!!!!! ! ! ! ! !!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!"!#!$!%!&!'!(!)!*!+!,!-!.!/!0!1!2!3!4!5!6!7!8!9!:!;!<!=!>!?!@!A!B!C!D!E!F!G!H!I!J!K!L!M!N!O!P!Q!R!S!T!U!V!W!X!Y!Z![!\!]!^!_!`!a!b!c!d!e!f!g!h!i!j!k!l!m!n!o!p!q!r!s!t!u!v!w!x!y!z!{!|!}!~!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!#  !s&+t07<AGGLQTZachn^pv{ ~wdsޜSk޵|PX 6&/G2:OADrHP[T[Zcinwptf|Dž&~4ա*)c/#C7W h'##)818>1@DJ\QZ[`gqo1v~Ƀ5GdLj _Z%%)+3<BJRW^{gioAvp|e(]%Q#Q ")F3R:@G3OU]Aekrx/~̎ȧ[xT2) T7AN<]-)O08/?3ELT4Xw]fchoXu}Z%0< :   u Hu'LAkpl3 !"#$0%? &M'(Y)*+,-./f031h2 34536a7s89s:;<:=>?@gAoBCDE FGHIJLKLMN O8P{QRSTUVWXYZ[ \h] ^_ `abcdefghijXklmnopq`r}s&tFuvNwxy:z{|}\~nSY 3V M  Q;R*`sRRRiR{w ZefsMiNiYiZiDjl"mmnGoqqqqqltmtstttjukuuZ??  ?? ??? &xNfWǼYc4JNdmxĞұ9K-QS.mIFxIn;]22 KIQTVWXYZ =>I TVWXY\Times New Roman Symbol &ArialTimes CRO GreekCG Times"hbFaF_[rUY( Ivica PosavecDekanat